Platon, Fedar

Platon, FEDAR(Naklada Jurčić, Zagreb, 1997.)

nema cjelovitu kompozicijune donosi cjelovit Πλάτωνov (428./7. - 348./7. g. pr. n. e.) nauk:

ΠΟΛΙΤΕΊΑ / DRŽAVA

Πλάτων:određuje značaj erotske spoznajeopisuje subjektivne emocije što ih izaziva ljepota

dopunjuje tematiku Πλάτωνova djela ΣΥΜΠΟ´ΣΙΟΝ Η ΠΕΡΙ ΕΡΩΤΟΣ / GOZBA ILI O EROSU:

obrađuje značaj erotske spoznajeopisuje subjektivne osjećaje koje izaziva ljepota

dijalog ostavio jak utisak:-Ξενοφω˜ν (V.-IV. st. pr. n. e.): ’ΑΠΟΜΝΗΜΟΝΕΥ´ΜΑΤΑ ΣΩΚΡΑ´ΤΟΥΣ / USPOMENE NA ΣΩΚΡΑ´ΤA:

o Σωκρα´τu govori da je svoje drugove učio dijalektici:oni bi, koji znaju što je svaka

stvar, to mogli objašnjavati i ostalima

nije nikakvo čudo da oni koji ne znaju što je svaka stvar varaju i sebe i druge

oslanja se na 44. glavu dijaloga ΦΑ˜ΙΔΡΟΣ Η ΠΕΡΙ ΚΑΛΟΥ / ΦΑ˜ΙΔΡΟΣ ILI O LJEPOTI

kao polazište se ispitivanja uzima delfijska opomena Upoznaj samoga sebe

na ovaj se dijalog oslonila i pseudodemostenska književnost:’ΕΡΩΤΙΚΟ´Σ / LJUBAVNI GOVOR:

u prvom se dijelu hvale tjelesne i duhovne odlike mladoga ’Επικράτau drugom se poziva na odavanje proučavanju filozofije

Πλούταρχος (između 46. i 48. - poslije 120.): ’ΕΡΩΤΙΚΟ´Σ / O LJUBAVI:autor pred očima imao Πλάτωνove dijaloge:

ΣΥΜΠΟ´ΣΙΟΝ Η ΠΕΡΙ ΕΡΩΤΟΣ / GOZBA ILI O ΕΡΩΣU

ΦΑ˜ΙΔΡΟΣ Η ΠΕΡΙ ΚΑΛΟΥ / ΦΑ˜ΙΔΡΟΣ ILI O LJEPOTI

nad pederastijom se ističe vrijednost ljubavi muškarca i ženeΠλάτωνovo shvaćanje retorike imalo i svojih protivnika:naročito u vrijeme nove sofistike:

za careva:Publija Aelija Hadriana (76.-

138.):Tita Aelija Hadriana Antonina Pija

(86.-161.):isticali svoju ljubav za helensku prosvjetu

retorika nove sofistike želi zamjeniti filozofiju i znanost:Πόπλιος Α’ίλιος ’Αριστείδης (II. st.):

želio postati novim ΔημοσJένom

ustvari bio tek novim ’Ισοκράτom

prvenstvo daje:retorici ne filozofiji

smatra da je govornička obdarenost neka vrst božanskog zanosabrani četvoricu velikih političkih govornika antičke demokracije:

Miltijada: Temistokla: Kimona: Perikla:Πλάτων ih osuđivao kao kvaritelje naroda

1

kićeni UVOD:počinje:

ne uobičajenim uvodom s povodom za pre-pričavanje Σοκράτovog (oko 470. - 399. g. pr. n. e.) razgovora

već izravnim prikazom dijaloga između:

Σοκράτa Φα˜ιδρa

Σοκράτης (oko 470. - 399. g. pr. n. e.) našiao na Φα˜ιδρa:-bogat i školovan Ate-njanin sklon govorništvu-sin ΠυJοκλa iz atičkoga dema Miriuntadolazi od retora Λυσίje (V. - IV. st. pr. n. e.):

zanesen govorom o umijeću ljubavi koji je od njega čuo:govor donio sa sobomobećao Σοκράτu da će mu ga pročitati

razgovor se vodi izvan atenskih zidina:u hladu platane na brežuljku

TRI GOVORA O ’´ΕΡΩΣU:kao i drugi dio dijaloga, i ovaj pripada obračunu s retorikom:

tri govora daju nužne primjere za pretresanje retorskih teorijarazlozi što je Πλάτων izabrao baš erotsku žudnju i ljubav kao temu govora:

s jedne strane naročito pogodna da u raspra-vi o njoj prikaže svu prepredenost učitelja go-vorništva

s druge strane:poznavao moralnu stranu ljubaviznao cijeniti njezin značaj za moralni od-gojnaročito se interesirao za njezine osobine i za značaj erotske spoznaje

za njega erotska žudnja isto što i težnja za srećomznao da pored prave erotske žudnje postoji i njezina nakaradna slika:

morao izložiti razliku između prave i lažne ljubavi:prvo je morao:

osvjetliti život ljudske duše u kozmič-koj perspektivi:

dati psihološku analizu ljubavne žudnje:

time dao i nužnu teorijsku osnovu u drugom dijelu dijaloga skiciranom sustavu retorike

razlog što se u prvom dijelu pojavljuju tri govora:Λυσίjin kao primjer

posve lošeg govoraprvi Σοκράτov kao

primjer samo oblikom dobrog govora

drugi Σοκράτov kao primjer uzornog govora

prvo Φα˜ιδρος čita ΛΥΣΙJIN GOVOR:po svemu se čini da se doista radi o izvornom Λυσίjinu govoru:

ne tek o Πλάτωνovoj izmišljotiniod nekog dječaka traži da ga ljubi, iako sam u dječaka nije zaljubljen:

dokazuje da je za dječaka bolje da ljubi nekoga tko u njega nije zaljubljen negoli nekoga tko je u njega zaljubljen

Φα˜ιδρος od Σοκράτa očekivao da će govor bezrezervno pohvaliti:Σοκράτov komentar:

pozornost obraćao:ne toliko na sadržaj govora: koliko na formu govora:

ne može joj se divitivjeruje da bi sam izrekao bolji govor o toj temi

2

PRVI ΣΟΚΡΑΤOV GOVOR O UMIJEĆU LJUBAVI:zastre lice:

da ga ne bi smeo pogled na lijepoga prijatelja:Σοκράτu se Φα˜ιδρος dopada

želi dijalektički odrediti pojam ’´Ερωσasvoj govor stavlja u usta mladića:

vrlo zaljubljengleda da uvjeri svojeg voljenika da neljubavnika treba zadovoljiti prije nego ljubavnika

od Λυσίjinog se govora razlikuje brižljivim rasporedom:prvo treba odrediti: tek zatim treba znati donosi li

ona korist ili štetupojam lju-bavi

njezinu bit:

ousia

njezinu moć

ljubav zacijelo neka požuda:epithymiadvovrsna:

požuda za nasladama: misao:teži za onim najboljimodlikuje ju:

odmjerenostsamokontrola nagona

hybris sophrosyneurođena stečenaova goni neumjerene: po ovoj se upravlja razborit

čovjek:zna se obuzdavati

usmjereni na uživanje jela i pića

teže za tjeles-nom ljepotom:

tu spada ’´Ερως

ove vrsti požude ima nekoliko podvrsa-ta:

jedna od njih nagonska požuda za uživanjem naslade koju daje ljepota:

svojevrsna definicija ’´Ερωσa

pitanje korisnosti i štetnosti ’´Ερωσa:u ljubavi ’´Ερως na strani zaljubljenog:

nastoji zadržati mladića u svojoj ovisnosti:ljubav slična onoj vuka spram janjeta

ljubavnik ne može biti pravim prijateljem svojem ljubimcu:sprječavat će razvoj njegova duhaometat će mu komunikaciju s ljudima koji bi ga mogli školovati za veću slobodune može biti prijateljem čak ni njegovom tijelu:

traži slabićaneće trpjeti da mu ljubimac ima imovine:

osiguravala bi mu svojevrsnu neovisnost od ljubavnikakad prestane voljeti, neće više htjeti znati za svojeg bivšeg ljubimca

bolje je imati ne-ljubavnika:

3

miluje razborito

4

Σοκράτης ne želi dalje govoriti:o koristi koju donosi odnos spram onoga koji nije zaljubljenželi ići kući:

Φα˜ιδρος ga odgovara:neka ostane dok pripeka ne popusti

Σοκράτης pristane:unutrašnji mu glas vlastitog demona javlja da je dao pogrešan prikaz ’´Ερωσa:

ispustio iz vida da je ’´Ερως bog:nešto božansko

DRUGI ΣΟΚΡΑΤOV GOVOR O UMIJEĆU LJUBAVI:ovaj put nezastrta licagovor nadahnut ljepotom krajobraza u kojem se sugovornici nalazeu prvom govoru prednost dao:

onome tko nije zaljubljen: ne onome tko je zaljubljen:trezvenstaložen

zanesen

ZANOS I POMAMU NE TREBA ODMAH OSUĐIVATI:ljudima izvor najveće sreće:

ljubav se ne bi smjela osuđivati samo zato što je zanosDOKAZ DA JE LJUBAVNI ZANOS IZVOR NAJVEĆE SREĆE:

PRIRODU BOŽANSKE I LJUDSKE DUŠE Σοκράτης izlaže ideogramima jednoga mita:

spada u najuznesenije stvari Πλάτωνova mitotvorstvaΣοκράτης objašnjava samu narav i djelovanje duše:

božanske i ljudskeosnovno obilježje duše:

pokreće samu sebe: neprestano u stanju kretanja:autokineton aeikinetoniskonski izvor i načelo kretanja svega što jest:

kozmosa kao cjelinesvih zbivanja u njemu

ne može nastati niti nestati:besmrtna

samopokretajuće počelo:arkhedjelovorno načelo svega što postoji u vremenu:

inteligibilno bivstvo koje pokreće sve drugounutrašnja struktura duše:

prikazuje ju pomoću uobičajenog slikovitog postupka:na argumente se logosa nadovezuje narativni izričaj mitskog:

duša kao dvopreg s upravljačem:kod božanskih duša oba

konja ple-menitakod ljudskih duša:jedan konj dobroćudan

jedan konj zloćudan

upravljač:noussvojim upravljanjem određuje sudbinu duše

5

iznad nebeskog svoda neprolaznim i vječnim životom žive vječne ideje:

prava i čista bićačista istinska bivstvaistinsko znanje:

epistemenevidljive:

dokučiti se mogu:ne osjetilima nego samo umnim

razmatranjemu taj se svijet povremeno uzdiže sam Ζεύς:

ponekad ga u obilasku toga svijeta uz bogove i demone prate i duše:

postoje i prije svoje zemaljske egzistencijesamo se odabrane duše mogu za trenutak uzdići s bogovima u taj nadnebeski svijet:

gledajući ga ideje se nahrane istinom:upotpunjuju:

pravednošćudobrotommudrošću

nakon toga se vraćaju na svoje mjestoduša, koja se ondje napuni zaboravom i zloćom, pada na zemlju:

u pojavnom svijetu provodi svoj zemaljski živottako nastaju ljudska bića:

svrstana u devet skupina:ovisno o intenzitetu gledanja istinskog bivstva

I. filo-zo-fi

II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. ti-ra-ni

svatko tko je u ljudskom rodu morao je barem jednom baciti pogled prema „nadnebeskom” mjestu

na primjeru se vizualnog iskustva ljepote objašnjava kako se duša prisjeća istinske ljepote koju je vidjela motrenjem ideje lijepoga:

pojavna zemaljska ljepota dušu podsjeća na onu pravu ljepotu, koju je u svojem pretpostojanju motrila na nadnebesju:

erotska zanesenost i izbezumljenost zaljubljenih za Πλάτωνa neizbrisivi znakovi našeg prisjećanja jedine čiste ljepote:

ideje lijepoganamnesis:

sjećanje nekadašnje prave ljepoteduši daje krila:

ispunjava ju najplemenitijim zanosom:u čovjeku se rađa erotska žudnja za:

samonadmašivanjemstvaranjem prema obrascu ideje

6

OBJAŠNJAVANJE LJUBAVNIH POJAVA IZ UČENJA O DUŠI I CRTANJE SREĆE KOJA SE POJAVLJUJE POSREDSTVOM LJUBAVI:

Πλάτωνov umjetnički opis subjektivnog utiska koji u čovjeku izaziva ljepota:

prednost ideje lijepoga pred ostalima:u velikoj se mjeri pojavljuje u svijetu osjetilnog:

najočitija ideja u osjetilnom svijetu promjenljivosti:ekphanestaton

ljepota najlakše pomiruje neizbrisive razlike između svijeta realnog i idealnog

samo je njoj od svih zemaljskih vrlina omogućeno da istovremeno bude:

najvidljivijom:vid kao najoštrije od naših osjetila

ljubavi nadostojnijom:

pravednost i razboritost nemaju nikakva sjaja u zemaljskim prilikama

kad na zemlji nešto lijepo gleda:netko neposvećen ili

pokvaren:netko posvećen:

ne poštuje ljepotuodaje se nasladi

ljepoti odaje štovanje kao bogukad se udalji od ljepote:

duša mu pati puna nemirauspomena joj o ljepoti donosi spokoj i olakšanje

duše koje imaju veću sklonost pre-ma uživanju osjetilne, tjelesne ljepo-te sprečavaju sebi put povratka u sferu idealnogpri susretu s lijepom osobom:

zloćudni se konj naše duše pona-ša nasrtljivo:

sa željom za osjetilnim užit-komzadaća upravitelja naše duše:

spriječiti ga u tomeusmjeriti čežnju prema ideji lijepoga

plemeniti se konj naše duše pona-ša suzdržano

u duševnom životu ništa nema takav značaj kao ljubav:radi ljepote duša zaboravlja sve drugo:

samo da bude blizu voljenoj osobizaljubljenik u stanju izbezumljenosti:

mania:novi pojamposebna vrst inspirativnog oduševljenja:

zanesenostvrste:

mantike: oionistike:

7

ona koja dolazi od Muza

ona koja potječe od samog ’´Ερωσa

proročka za-nesenost

ritualna za-nesenost

ZAKLJUČAK:Σοκράτης moli ’´Ερωσa da primi njegov govor:

neka Λυσίju potakne na filozofijuΦα˜ιδρος zadovoljan Σοκράτovom palinodijom:

vrijednost govora prosuđuje:na osnovi iskazane sposobnosti

uvjeravanja:ne na osnovi znanja kojim

raspolaže:kriterijem bi po Σοκράτu trebala biti istina

Λυσίας bi bio nesposobnim napisati takav govor:uopće bi trebao napustiti pisanje govora:

neki mu se državnik nedavno podsmjevao zbog takvog poslaRASPRAVA O VALJANOM NAČINU GOVORENJA I PISANJA:oštra Πλάτωνova polemika protiv ondašnje retorike:

moćna u tadašnjoj Ateniželi ju postaviti na nove osnove

ŠTO SE TRAŽI OD PISANJA GOVORA OBZIROM NA UMJETNOST:POSTAVLJANJE PITANJA KAD JE PISANJE GOVORA SRAMOTNIM:

Σοκράτης smatra da pisanje vrijednih govora samo po sebi nije sramota:

oživljava borbu protiv neznanstvene retorske rutine:Πλάτων takvu borbu već vodio u djelu ΓΟΡΓΙ´ΑΣ / GORGIJA

retorika najviši uzlet doživjela u Ateni kao filozofija govorništva i univerzalno sredstvo utjecaja:

postala filozofijom pojedinca koji sebi hoće pribaviti važnost:uz nju se zalijepilo mnogo:

taštinepohlepe za učinkomreklame

glavni sadržaj sofističkoga učenja:revno njeguju riječ:

u tadašnjoj Heladi riječ zauzimala središnji položaj u životu i nastavi:

u demokratskoj Ateni posebice:svatko je, tko je imao što reći, svoje morao zbiti u duži govor

socijalno-politički život dao moć retorici:odredio joj:

sadržaj: obliksadržajem sofističkih govora bio čovjek sa svojim težnjama:

jedino istinsko mjerilo i na-čelo:

Πρωταγόρας (V. st. pr. n. e.):

čovjek je mjerilo svih stvari, onih

8

koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu

izražavanje nagona za nad-metanjem

sofistika i njezina retorika imale:i mnogih pozitivnih strana i negativnih strana:

sofistička retorika:kudila sve:

i ono što je najplemenitije

hvalila sveo svakoj stvari mogla govori-ti:

i pohvalnoi prijekorno

DOKAZ DA SE RETORIKA, DA BI IMALA UMJETNIČKO OBILJEŽJE, MORA TEMELJITI NA ISTINI I FILOZOFIJI :

Πλάτων odbacuje demagoške tendencije sofističke retorike:izlaže koliko filozofsko školovanje vrijedi više od sofistikepokazuje da se sofističko školovanje do pravog govorništva i prave umjetnosti može uzdići samo u društvu s filozofijom:

bez znanstvene se školovanosti (= filozofije) ne može razviti pravo govorničko umijeće

RASPRAVA O GOVORIMA IZ PRVOG DIJELA OBZIROM NA NJIHOV UMJETNIČKI SKLOP:

’´Ερως pripada riječima o kojima su mišljenja podijeljena:može se prikazati:

i kao štetan: i kao izvor najveće sreće:ovisno samo o tome kako ga je Σοκράτης definirao:

Λυσίας ’´Ερωςa nije nikako definirao:na početku govora primorao slušatelja/čitatelja da pod time razumije nešto određeno:

pri tome postupio proizvoljnoproizvoljnim bio i sklop govora:

nema dijela koji bi bio nužnom posljedicom drugoga:valjani govor treba biti poput organizma:

imati:glavu tijelo udove

analiza valjanosti i korisnosti retoričkog umijeća:najprije treba definirati

određeni pojamtek potom treba govoriti o

njegovoj pri-mjeni:korisnosti i štetnosti retoričkog umijeća

svaki govor treba biti oblikovan kao organska cjelina:njegovi se dijelovi moraju proporcionalno uklapati u harmonijsku cjelinu

logos retorike utemeljen u logosu dijalektike:dijalektičar sagledava posvuda razasuto i sažima ga u jednu ideju:

9

isto tako mora biti sposobnim provoditi razdiobu ideja prema člancima

Πλάτων suzdržan pri osvrtu na pravila retorike zbog upitnosti njezine uloge u školovanjuda bi se ovladalo određenim umijećem potrebno je posjedovati:

prirodnu nadarenost solidno znanje: trajno uvježbavanje:episteme melete

10

MAJSTORIJE U KOJE SE RETORI I PREVIŠE UZDAJU NE ČINE BITI GOVORNIČKE UMJETNOSTI:

DIJALEKTIKA: RETORIKA:ako se govor želi učiniti umjetničkim, svi njegovi dijelovi moraju činiti organsko jedinstvo:

u govoru su ti dijelovi misli od kojih se on treba sastaviti:

govornik mora shvatiti njihov me-đusobni odnos:

to će postići znanjem dijalekti-ke:

metodički postupak:induktivnom se metodom nalaze pojedini pojmovipodjelom se pojmova od-rede logički odnosi među njima

Λυσίας se, Θρασύμαχος (V. st. pr. n. e.), Θεόδωρος (V. st. pr. n. e.) iz Bizanta, Ευ’ηνος (V. st. pr. n. e.) s Para, Τεισίας (V. st. pr. n. e.), Γοργίας (oko 485. - oko 380. g. pr. n. e.), Πρόδικος (V. st. pr. n. e.) s Keja, ‘Ιππίας (V.-IV. st. pr. n. e.), Πω˜λος (IV. st. pr. n. e.), Λικύμνιος (V.-IV. st. pr. n. e.), Πρωταγόρας i ostali služe retoričkom metodom:

Σοκράτης dokazuje da njihovi govori predstavljaju:

ne bit: nego samo nuž-ne prethodne uvjete govornič-kog umijeća:

prava govornička vještina mora znati kad što treba primjeniti

OSNOVE GOVORNIČKOG UMIJEĆA:paralela između:

ljekarskog umijeća: govorničkog umijeća:ljekar mora poznavati prirodu tijela:

tijelu lijekove radi ozdravljenja daje:

ne samo na os-novi iskustva

nego i na osno-vi pouzdanog znanja

govornik mora poznavati prirodu duše:

na osnovi pouzdana znanja o duši mora:

isticati one motive kojima će pra-vilno utjecati na njuzadobiti ju da ostvari svoje plano-ve

govornik mora:posjedovati

dijalektičku školovanost

znanstveno poznavati:

poznavati osobine duše na koju se hoće utjecati:

ne može se odvojiti od poznavanja kozmičke cjeline

stvari o kojima govori

logičke operacije

snaga se govorenja sastoji u psihologiji:etičko vođenje duše i upravljanje uvjerenjem i voljom slušatelja

retorika bi trebala biti usmjerenom na spoznaju same naravi duše:

proces spoznaje duše rezultira upoznavanjem cjelokupnog sustava znanja

11

logos koji se odnosi na vjerojatnost:smisao

prihvatljiv samo ako je utemeljen na istini

12

ŠTO SE TRAŽI OD PISANJA OBZIROM NA PRIKLADNOST:pretresanje vrijednosti pismenih znakovarazmatranje važnosti napisanog:

razmatra legendu o Teutu:izumitelju pismasmatra da će sposobnost zapisivanja:

ljude učiniti mudrijimaojačati njihovu sposobnost pamćenja

slova predaje kralju Amonu:misli kako će sposobnost zapisivanja upravo oslabiti pamćenje

Πλάτων:pisani logos

=slika (eidolon)

živi usmeni logos

njezin uzor

tekst ima značenje za prokušane u stručnim razgovorima:raspolažu znanjem o:

pravednomlijepomdobrom

pisac teksta:ratar koji sije sjeme

RJEŠENJE PITANJA KAD JE PISANJE PRIJEKORNIM:Σοκράτης navodi uvjete koje mora ispunjavati određeno umjetničko djelo:

autor treba kompetentno i istinski poznavati ono o čemu govori i pišetreba to znati točno definiratitreba to razumijeti:

pa u odgovarajućem kontekstu provesti razdiobu po vrstama sve do nedjeljivog

potrebno je razlikovati različite tipove, odnosno naravi ljudske dušepotrebno je izabrati načine izricanja koji mu odgovarajuautor mora ostati svjesnim temeljne slabosti pisanog:nije ništa ozbiljno nego obična igrarija

čak i najbolja pisana ostvarenja služe samo za podsjećanje onima koji su upućeni u pravo znanjenaziv se filozofa zaslužuje:

ne pisanim djelima nego uspješnim objašnjenjima i razmiš-ljanjima u živim razgovorima

hermeneutička interpretacija Πλάτωνa tvrdi da je upravo zato Πλάτων izabrao dijalog kao svoj literarni oblik:

da bi se što više približio govoru:živom logosu

povratak sofistima:Σοκράτης se od mladoga ’Ισοκράτa (436. - 338. g. pr. n. e.) nada boljem nego od Λυσίje i drugih sastavljača govora:

zbog njegove filozofske nastrojenostiZAKLJUČAK:

13

pisac i filozofkratka, ali sadržajna molitva Πάνu i mjesnim božanstvima za unutrašnju ljepotu:

kalokapathia

14

15