Vasko

Lipovac

PlavoStabl

o

13.7.2011.Split

Vasko

Lipovac

PlavoStabl

oPod ovakvim stablom rješavala se sudbina svijeta. I dok je zmija likovala u krošnji, Adam i Eva držeći se ruke prihvatili su ljudsku sudbinu. U tom Vaskovom vrtu grijeh nije pustio svoje korijene. Adam i Eva su za Vaska prije prvi nudisti nego prvi griješnici. Vole se. Kupaju. Razgovaraju. Loptaju. Kuglaju. Bicikliraju. Pod stablom s plodovima život u zemaljskom vrtu ne izgleda nimalo bolno. Grijeh ne vuče svoje sumorne posljedice. Nemili događaj je brzo zaboravljen. Progon i kazna pretvorena je u rješenje u kojima zabrane i uskrate nemaju važnost.

Vaskovo stablo doprinosi prostoru života. U tekućoj splitskoj spomeničkoj euforiji i nadoknađivanja ovo je stablo niklo iz čista mira. Njega ne prate veliki razlozi, oble i velike obljetnice, veliki ili povijesni datumi, veliki događaji i osobe, jubilarne ili obljetničke prigode. I ovo zrno događaja sugerira mogućnosti boljega Splita. Ono je mala naznaka kakav je grad Split mogao (ili može!_) biti. Jer evo sitnice koja bi mogla biti krupnica. Evo prijedloga kako nadvladati očaj «normalnoga» života koji je zadobio izgled muhe bez glave.

I u tom svojem malešnom promišljanju pitam: što bi molim vas ovdje, u Splitu, nedostajalo Vaskovom gradu ili Vaskovom parku? Kome bi smetao? Jer njegov atelijer je tijesan. Pretijesan. Što bi Marijan ili Splitska riva ili neki drugi prostor dobio postavljanjem Vaskovih figura? Vaskovim Splitom velike i male djece.

Plavo stablo sa svojom krošnjom s plodovima jabuke i lišćem i bićima koji su odmaglili iz njezine sjene zapravo je rigorozna i asketska forma. Leksički čist, značenjima pun kao brod govori o duhu koji je cijenio vanjsku i unutrašnju čistoću oblika i koji je uspostavljao ravnotežu između poetske nježnosti i plastičke autonomije i samosvijesti oblika. Upadljivo narativno oskudan, plastički čist, elementaran natopljen je značenjima. Jer za Vaska što je što veća sloboda sanjanja to je veća bila disciplina izraza ili obrnuto. Ovo je nesumnjivo i nostalgija. Ali nostalgija je potreba za odgovorom.

Priznajemo pred svakodnevnim dokazima naše bijede: nismo mi bogznašto. Ovo stablo je nama svjetionik koji u visinu i u dubinu najvješćuje vrijeme ljudskije od našega. To je stablo udomljeno zaprepaštenje u studenoj zoni grada i njegovoj neurotičnosti. Samo je šteta što je privremen premda ima načina prevladati i preživjeti svoju privremenost. Nekakva peticija o njegovoj trajnosti imala bi puno smisla. Samo tri mjeseca?! Zašto ne tri stoljeća. Ili deset.

Jer naš kontinuitet nestajanja može ovim stablom, kao zarezom u nekom dosadnom besmislenom tekstu svakodnevice, usporiti naše propadanje. Njega kao i ostala Vaskova stabla treba udomiti na pustopljinama modernih vrludanja limenih lijesova gradskih prometala i mehanike koja troše živce, vrijeme i zrak. Ovo stablo prkosi sređenim i umivenim očajima, ubrzanim tečajeve starenja i kulturi zajedničkoga seniliteta što se skriva pod krinkom normalnoga života. Ono evo, ovdje stoji. Ono ovdje šuti iz svega glasa.

Ovo stablo doduše ne očekuje od proljeća ništa više nego od zime ili ljeta. Jer proljeće je trajno njegovo doba. Ono je iskra poetske «ludosti» odmetnuta i neprilagođena čovjeka koji je volio ljude. Plod ludosti posuđene iz najdublje i jednostavne prirode čovjeka. Čista milost. Trajnica.

Ovakvih stabala u Vaskovoj riznici ima cijelo mnoštvo. Prava šuma što većih što manjih stabala i njegovih stanovnika u sjeni gnjete se u skučenome prostoru. I ne vidim ni najmanja razloga za njihovo uzništvo kojemu kontrapunktira potreba za jednim vrtom ili malenom šumom u kojoj se niko ne može izgubiti nego samo naći. Ali to je plemenitiji, viši oblik promišljanja o obliku iz čista mira i čiste radosti životu. Što se toga tiče – načekati ćemo se. Jer strpljivost nam je u krvi.

«U noći, nakon pomrčine, zbio se meteorski potok, rasprsnule se Perzeide pune nebeskih krijesnica» kaže u jednoj pjesmi Gordana Benić. Jer krajnji cilj i ovoga Vaskova stabla nije mimesis nego uskrsnuće!

Ive Šimat BanovZahvaljujemo se Gradu Splitu na pomoći i pokroviteljstvu.Zahvaljujemo se tvrtki BRODOSPLIT-BRODOGRADILIŠTE d.d. na iznimnoj pomoći i suradnji, kao i tvrtkama

CEMEX Hrvatska d.dLISPRO d.o.o.MARINEXPERT d.o.o.MEJA d.o.oPOINT d.o.o.TREA TRADE d.o.o.VRSA TRADE d.o.o.

Nesebičnim zalaganjem realizaciju su pomogli:

Nino Božić, Kajo Ferić, Mirko Gelemanović, Žarko Grisogono, Toni Jakaša, Ivica Kalebić, Ivica Karninčić, Dinko Kovačić, Andro Krstulović Opara, Ivan Leko, Predrag Marin, Robert Matić, Josip Matošević, Edi Matulić, Maja Munivrana, Zoran Occidentale, Karmela Prlač, Jerko Rošin, Ivo Sikirica, Ante Šamadan, Ive Šimat Banov, Tomislav Vlainić, Srđan Vrsalović, Đeni Vuković Stanišić

Zahvaljujemo se stanarima obližnjih zgrada i prolaznicima na razumijevanju i podršci prilikom izvođenja radova na pripremi i postavljanu skulpture.

Organizator: Udruga VALPokrovitelji: Grad SplitSplitsko dalmatinska županija

stručni suradnik: Mirko Gelemanovićfoto: Robert Matićoblikovanje: Tomislav Vlainićtisak: Grafis

Atelje Vasko LipovacVukovarska 8a, 21000 Split+385 21 347 955+385 91 2000 872www.vaskolipovac.comfacebook.com/vaskolipovacinfo@vaskolipovac.com

bez naziva - 1999, tempera

Plavo stablo - 1996., 2002., drvo, obojano, vis. 300 cm

Plavo stablo - Bad Ragatz, Švicarska, 2003.,drvo, obojano, vis. 800 cm Crveni cvijet - Bad Ragatz, Švicarska, 2003., čelik, obojano vis. 400 cm

Adam i Eva - 1984., drvo, oslikano, pozlaćeno, vis.66 cm

Izlazak iz Edena - 1994, drvo, oslikano

Adam i Eva - 1993., drvo, oslikano, 127x141 cm

sv. Sebastijan - 1993., drvo, oslikano, 62.5x141 cm

Vasko Lipovac - atelje, 1996.

Adam i Eva - 1993. komb, tehnika, 108x120 cm

Prijateljice 1994., drvo, oslikano, 45x65 cm

Mala Floramye, scenografija, HNK Split, 2001.