PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu do kraja ...protorpedo-rijeka.hr/wp/wp-content/uploads/2018/04/73.pdfgrada. na obrambene linije raspoređena su 562 topa i 86 mitraljeza. s

IV. međunarodna konferencIja o IndustrIjskoj baštInI 329

PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu do kraja

PrVoGa sVjetskoG rata

submarines in the arsenal of Pula during World War I

Josip Vretenar, dipl. ing.Viribus unitis, Pula, Hrvatska

[email protected]

Sažetak

Stvaranje tehničko-tehnoloških uvjeta u drugoj polovici 19. stoljeća rezultira gradnjom prvih podmornica sposobnih za redovitu vojnu upotrebu. Godine 1900. vojska SAD-a, kao prva pomorska velesila, naručuje šest podmornica tipa Holland 9 od istoimenog proizvođača. Godine 1902. mornarice Engleske i Japana slijede primjer SAD-a. Austrougarska mornarica od početka kasni s opremanjem svoje flote podmornicama. Tako tek 1904. Siegfried Poper (projektant brodova Mornaričkoga tehničkog komiteta – MTK u Puli) predlaže zapovjedništvu mornarice da MTK u Puli izradi projekt vlastite podmornice. Godine 1906. nije prihvaćen projekt podmornice MTK-a, već mornarica naručuje po dvije podmornice “prototipne” proizvođača Hollanda – Germania i Lake. Naručene podmornice uvrštene su u redovitu službu do 1911. godine. Tek nakon dvije godine slijedi narudžba pet podmornica tipa Germania. Podmornice su dovršene 1915. u brodogradilištu kiel-Germania, ali nikada nisu isporučene austrougarskoj mornarici, već su uvrštene u sastav njemačke podmorničarske flote. Pod tim okolnostima austrougarska mornarica dočekuje početak velikih ratnih sukoba sa svega šest podmornica; do kraja 1914. u flotu uvrštava još prvu podmornicu tipa Holland pa ukupan broj iznosi sedam plovila. Uzevši u obzir lošu konstrukciju podmornice tipa Lake (U1 i U2), za ratna djelovanja ima na raspolaganju svega pet zastarjelih podmornica. Do kraja rata austrougarska mornarica nije uspjela uhvatiti tempo opremanja flote novim podmornicama. Naručene nove podmornice nisu dovršene do kraja rata. Flotu je uglavnom obnavljala malim, zastarjelim podmornicama sagrađenima u Njemačkoj i Mađarskoj te dopremljenima do mjesta montaže (Pula, Rijeka). I nekoliko novosagrađenih podmornica bilo je tehnički zastarjelo.

330 j. Vretenar: PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu...

Usprkos malobrojnim, zastarjelim podmornicama, austrougarska je podmorničarska flota imala jednu od ključnih uloga u ratu na Jadranu, potopivši više od stotinu brodova, izgubivši pritom svega sedam podmornica. Uspjeh treba tražiti ponajprije u ljudskom faktoru – u visokoj tehničkoj razini djelatnika pulskog Arsenala te velikoj sposobnosti podmorničarskog kadra. U pulskom Arsenalu (današnji Uljanik), uz gradnju novih podmornica te sastavljanje novih i upotrebljavanih podmornica, obavljalo se kompletno održavanje, tehničke prepravke, dorade... Radnici su podignuli s morskog dna podmornice curie i u5 te ih osposobili. Uz tehničko održavanje podmornica austrougarske mornarice i podmornica njemačke sredozemne flote, obje su flote imale sidrišta unutar Arsenala. Austrougarske podmornice koristile su sidrište u lučici otoka Velog Brijuna, povremeno i lučicu Malog Brijuna. U vrlo kratko vrijeme u Arsenalu je, predvođen inženjerskim kadrom MTK-a, stvoren iznimno sposoban kadar. Završetkom rata djelatnost Arsenala (brodogradnja) svedena je na minimum, tako da stečena znanja novim vlasnicima nisu bila potrebna. Zadnja aktivnost vezana za austrougarske podmornice završila je “rezanjem” dijela podmornica koje su pripale Italiji. Njemačka sredozemna flota krajem listopada 1918. napušta pulsku luku. Prije polaska na području pulskog akvatorija potopili su manje i neispravne podmornice. Te manje su upravo one koje su sastavljene u pulskom Arsenalu, riječ je o desetak podmornica. Najuspješniji zapovjednik podmornice austrougarske flote je Georg Ritter von Trapp pod čijim je zapovjedništvom potopljeno brodova od ukupno 45.000 brt. Nakon rata bivši pulski sugrađanin i “riječki zet” svjetsku je slavu stekao filmom moje pjesme, moji snovi snimljenom prema bijegu njega i njegove obitelji iz Austrije pred najezdom nacizma.

Ključne riječi: pulski Arsenal, austrougarske podmornice, inženjerski kadar, Georg Ritter von Trapp

ekspanzijom novih tehničkih i tehnoloških rješenja, u drugoj polovici 19. stoljeća dolazi do naglog razvoja podmornica, tako da 1900. imamo prvu narudžbu mornarice sad-a podmornica tipa Holland. Valja spomenuti da je već 1885. švedski konstruktor, inženjer nordenfelt, konstruirao za englesku mornaricu koncepcijski suvremenu podmornicu dužine 38 m, istisnine 230 tona, naoružavši je s dva topa i lansirnom torpednom rampom. uz to je imala i dva neovisna pogona – parni pogon za plovidbu po vodi i električni pogon za podvodnu plovidbu. Posada se sastojala od devet članova (slika 1.).

austrougarska mornarica kasno je uočila važnost podmornica, tako da se prvi pomaci događaju tek 1904. kada mornaričko-tehnički komitet iz Pule, s glavnim inženjerom brodogradnje siegfried Popperom na čelu, završava projekt podmornice (slika 2.). Projekt nije prihvaćen, već se raspisuje natječaj za gradnju podmornica prema zahtjevu austrougarske mornarice. Godine 1907. počinje gradnja po dvije probne podmornice ub1, ub2 tipa Lake (arsenal – Pula), ub3, ub4 tipa Holland (Whitehead – rijeka) te ub5, ub6 tipa Germania (Germania – kiel). Podmornice su bile priobalnog tipa, istisnine 230, 240/270, 300 tona. naručene podmornice trebale su poslužiti za utvrđivanje najboljeg


Slika 1. Podmornica nordenfelt

Slika 2. Siegfried Popper, zgrada Mornaričko-tehničkog komiteta danas

tipa plovila, obuku kadrova te stjecanje potrebnog iskustva, kako bi se pristupilo većoj narudžbi.

dana 26. siječnja 1909. osnovana je podmornička baza austrougarske mornarice. Prvi je zapovjednik baze Linienschifleutnant (od 1. studenoga 1914. Linienschifkapitan) erich Heyssler, kojega je 1. veljače 1912. zamijenio


Linienschifleutnant (od 1. svibnja 1918. Linienschifkapitan) franz ritter von thierry, a Heyssler postaje zapovjednik podmorničarske škole. Podmorničkoj bazi dodijeljeni su pomoćni brodovi Don Juan d’Austria – stožerni brod te Pelikan – pomoćni brod za potrebe opsluživanja podmornica.

u pulskom je arsenalu 10. veljače 1909. porinuta prva podmornica austro-ugarske mornarice ub1 tipa Lake.

austrougarska mornarica 27. siječnja 1913. naručuje u brodogradilištu Germaniawerft iz kiela pet modernih podmornica tipa Germania (istisnine 695/885 tona).

od projekta mornaričko-tehničkog komiteta do prve ozbiljne narudžbe pod-mor nica prošlo je devet godina, što je najbolji pokazatelj odnosa mornarice prema novom plovilu.

Početak PrVoga sVJetskog rata

Podmornička se baza iz pulske luke premješta na otok Veliki brijun (slika 3.). unatoč višegodišnjim pripremama za mogućnost ratnih sukoba, podmornička flota ostala je na razini šest probnih malih priobalnih podmornica, od kojih su dvije ub1 i ub2 (slika 4.) bile gotovo neupotrebljive za ratne sukobe. Za ratne

Slika 3. Podmornice na otoku Veliki Brijun


Slika 4. Podmornica tipa Lake

operacije bile su na raspolaganju ub3, ub4 tip Germania (slika 5.) te ub5, ub6 tip Holland (slika 6.). naknadno je od brodogradilišta Whitehead otkupljena još jedna podmornica tipa Holland, ub12.

nakon nekoliko neuspješnih pokušaja djelovanja na jadranskom moru, francuska je mornarica odustala od daljnjih operacija na jadranu te se zadovoljava time da blokira otranska vrata kako bi onemogućila izlazak austrougarskoj floti na

Slika 5. Podmornica tipa Germania


sredozemno more. razlog tome treba tražiti u velikoj udaljenosti francuskih pomorskih baza od jadranskog mora te nekoliko neuspjelih pokušaja djelovanja na jadranskom moru. nakon neuspjela pokušaja destabilizacije boke kotarske (granatiranjem s Lovćena), nije bilo drugih pokušaja zauzimanja teritorija radi stvaranja vlastite pomorske baze. s druge strane austrougarska se mornarica ograničila na napade prema crnogorskim, potom i albanskim lukama, preko kojih je tekao promet robe prema crnoj Gori i srbiji.

uvidjevši pravovremeno nezaštićenost pulske luke od napada podmornica, 1910. počinje gradnja lukobrana. Početkom rata još nedovršen lukobran dopunjuje se protupodmorničkim i protutorpednim zaštitnim mrežama, zapriječivši tako bilo kakav nekontrolirani promet većih plovnih jedinica; ostao je slobodan jedino prolaz za “male” brodice. noću 20. prosinca 1914., u pokušaju da neopaženo uplovi u pulsku luku, u protupodmorničku mrežu zaplela se francuska podmornica Curie (slika 7.). Podmornicu je posada potopila, a u sukobu su pri zarobljavanju poginula dva člana posade. nakon vađenja s morskog dna te generalnog popravka s nizom prepravaka, podmornica je 1. lipnja 1915. uvrštena u flotni sastav pod oznakom ub 14 i bila je najbolja podmornica austrougarske mornarice u Prvome svjetskom ratu (slika 8.).

Godine 1915. u pulskom arsenalu osniva se tehnički biro za potrebe promjena i dorada na podmornicama. biro je vodio ing. franz sokol.

sve mornarice sudionice u ratnim sukobima bile su zatečene prvim uspjesima koje su postigli novi ratni strojevi, podmornice. flote su sklonili u sigurne luke, a sukobi se nastavljaju uglavnom djelovanjem takozvanih manjih plovila, pod mor-

Slika 6. Podmornica tipa Holland


Slika 7. curie u protupodmorničkoj mreži

Slika 8. ub 14 (bivša curie)

nica, krstarica, razarača, torpednih čamaca i to uza sve veće sudjelovanje pomorskoga zrakoplovstva. nastala je prava utrka oko proizvodnje što većeg broja suvremenih podmornica. dok su početkom rata građene male priobalne podmornice namijenjene u obrambene svrhe, odjednom se pokazala potreba za velikim flotnim, napadnim podmornicama s velikim radijusom plovidbe, jačim


Slika 9. Iskrcavanje segmenata podmornica u pulskoj luci.

topovima, većim brojem torpednih lansera. uvelike zaostavši za tim potrebama, austrougarska mornarica odustaje od vlastita razvoja i gradnje podmornica. Početkom 1915. prepušta njemačkoj pet gotovo završenih podmornica ub (7, 8, 9, 10 i 11) građenih u kielu, procijenivši da ih ne mogu dopremiti do jadranskog mora. da bi ublažila taj gubitak, austrougarska mornarica 1. travnja 1915. kupuje od njemačke mornarice dvije podmornice tipa ubI, oznake ub (10 i 11) te naručuje gradnju još triju podmornica istog tipa (15, 16 i 17). Podmornice su građene u njemačkoj, dopremane vlakom u Pulu i sastavljane u pulskom arse-nalu (slika 9.). uz njih u Puli su sastavljane i podmornice za potrebe njemačke mornarice. njemačka ih je uključila u sukobe na sredozemnom moru kao pomoć turskoj koja nije imala vlastitih podmornica.

od ožujka 1915. do rujna iste godine vlakom stiže u Pulu devet podmornica tipa ubI, koje se u pulskom arsenalu sastavljaju i uvrštavaju u flote i to: ub (7, 8, 9 i 26) za njemačku, a ub (10, 11, 15, 16 i 17) za austrougarsku mornaricu (slika 10.). uz njih stižu i četiri podmornice tipa ucI oznaka ub (18, 19, 24 i 25) za potrebe njemačke mornarice, a sastavljaju se od lipnja do kolovoza 1915. (slika 11.). do velike promjene u sredozemlju dolazi u svibnju 1915. zbog dva


Slika 10. Podmornica tipa ubI

Slika 11. Podmornica tipa ucI

razloga. dana 13. svibnja 1915. prva njemačka podmornica ub 36 (njemačke oznake ub 21 tipa u 19) uspješno prolazi Gibraltar i stiže do boke kotorske, čime otvara mogućnost dolaska ostalim njemačkim flotnim podmornicama na sredozemno more. druga je velika promjena vezana uz objavu rata Italije austro-ugarskoj 23. svibnja 1915. godine.


ItalIJa ulazI u rat

stanje se na jadranu bitno mijenja. Prema mišljenju pomorskih vojnih struč-njaka, talijanska je flota, s pridruženim francuskim i engleskim brodovljem, jača tri do četiri puta od austrougarske flote. uz to, glavni problem francuske mornarice za djelovanje na jadranu, udaljenost baza od područja djelovanja, odjednom se gubi. unatoč svim očekivanjima, Italija ne samo da ne uspijeva ostvariti prednost u sukobima na jadranskom moru, već traži pomoć od saveznika za obranu svojih ratnih luka.

Pripremajući se za obranu glavne ratne luke Pule, iz južnog dijela Istre evakuira se oko 60.000 civilnog stanovništva. u gradu Pula ostaje svega 12.000 civila, uglavnom zaposlenika za potrebe vojske i funkcioniranje grada. evakuacija se s vremenom pretvara u tragični egzodus; u logorima je umrlo oko 15.000 osoba. Provodi se dodatna mobilizacija, mornarica s prijeratnih 18.000 narasta na 33.750 ljudi. Posada obrambenih tvrđava s prijeratnih 15.000, ima 51.840 vojnika te 1.410 časnika. Grad je ograđen s četiri reda bodljikave žice pod električnim naponom, takozvanom redarstvenom linijom, i to je prva od tri obrambene linije grada. na obrambene linije raspoređena su 562 topa i 86 mitraljeza. s morske strane postavljena su četiri minska polja s ukupno 1.450 mina. u gradu je uveden redarstveni sat, obvezno zamračivanje te niz drugih mjera. I, kako su je talijani nazvali, stvorena je neosvojiva tvrđava Pola (slika 12.).

Slika 12. Pulski akvatorij 1915.–1918.


...U Puli je u međuvremenu ostalo tek nekoliko tisuća stanovnika, najvećim dijelom radnika te malo građana. S druge strane – vojnici i vojnici. Posvuda vojnici kopna i mora. No primjećivala se osjetna promjena: Pula je, naime, od austrijskog, svakim danom sve više postajala njemačko utvrđenje. Kada je počeo podmornički rat, Njemačka se Pulom služila kao bazom svojih operacija ovim novim oružjem u Jadranu i ovamo je uputila nekoliko tih plovila u dijelovima, zajedno s inženjerima i radnicima koji su ih na odredištu ponovno sastavili. Kako se, međutim, malo-pomalo podmornički rat zahuktavao, stalno se povećavao broj tih ratnih sprava, a s njim i broj inženjera, radnika i njemačkih vojnika koji su ih pratili. Na taj način Arsenal je veoma brzo bio u potpunosti njima na raspola-ganju: počeli su provoditi svoju samovolju i u gradu zahtijevajući privilegiran položaj, dolazeći u sukob čak i s austrijskim časnicima. Nijemci nisu prisvojili samo Arsenal, nego čak i neke položaje u gradu, izgradivši svoje vojarne armira-nim betonom i donijevši na rivu brojnu opremu kako bi u trgovačkoj luci izgradili spremišta… (B. Benusi)

svoju “slabost” naspram talijanskoj floti, austrougarska mornarica nadoknađuje stalnom aktivnošću pred glavnim talijanskim ratnim lukama, Veneciji, anconi, brindisiju… te stalnim napadima na otrantsku baražu, tako da su je talijani bili prisiljeni pomaknuti na jug otrantskog prolaza. njemačke podmornice djelovale su na jadranu od lipnja 1915. neovisno, ali pod austrougarskom zasta-vom, s obzirom na to da njemačka nije bila u ratu s Italijom do 28. kolo voza 1916. godine.

u pulskom arsenalu počinje 29. rujna 1815. gradnja podmornice ub 20, a 1. listopada 1915. gradnja ub 23, obje tipa Havmanden, male, zastarjele, priobalne podmornice istisnine 173/210 tona (slika 13.).

Slika 13. Podmornica tipa Havmanden


na jesen 1915. osniva se njemačka podmornička sredozemna flota sa sjedištem u Puli te bazama u boki kotarskoj i carigradu. Prvi je zapovjednik korvettenkapitan kophamel. baza u Puli nalazi se u uvali Vargarola, na mjestu topničke škole austrougarske mornarice. brod Adria služi za smještaj njemačkih podmorničkih časnika, Lacroma za smještaj posada, Wien postaje štabni brod. na području od uvale Vargarole do otoka svetog Petra uređuju se sidrišta za njemačke podmornice.

brodovi Planet i Meteor koriste se za protupodmorničko izviđanje. koristi se i dvanaest platformi PL za opskrbu gorivom te punjenje akumulatora podmor-nica (na platformu je montiran agregat).

od ožujka do rujna 1916. u pulskom arsenalu sklapaju se podmornice tipa ubII i to: ub (42, 43, 44, 45, 46 i 47) za njemačku mornaricu te ub (27, 28, 40 i 41) za austrougarsku mornaricu (slika 14.). austrougarska mornarica kupuje od njemačke podmornice ub 43 i ub 47 te ih nakon popravaka uvrštava u flotni sastav 30. srpnja 1917. godine.

…Ja sam bio uposlen kao brodograditeljski radnik kod poduzeća “Cantiere Navale Triestino” – pogon u Puli, na izgradnji podmornica za austrijsku mornaricu. Nekoliko smo podmornica izgradili i za Njemačku, koja je tada imala pomorsku bazu i u Puli. Materijal za izgradnju njemačkih podmornica dolazio bi iz Njemačke, iz Kiela, a za austrijske dolazio bi iz Budimpešte, iz tvornice “Ganz Tarsa Danubius”. Taj bi se materijal sastojao iz tri dijela koji bi se spajali na

Slika 14. Podmornica tipa ubI


skalu, a po dovršetku podmornice su se spuštale u more da potapljaju neprijateljske brodove. “Cantiere Navale Triestino” imao je svoju menzu u bivšoj zgradi suda, u ulici ispod Arene, a skladište hrane na brodu “Carolina”, na sidru u civilnoj luci… (Josip Iveša-Morelov, Prilozi o zavičaju II.)

u listopadu 1917. austrougarska mornarica preraspoređuje svoju podmorni-čarsku flotu tako da na otočju brijuni ostaju samo starije podmornice koje služe za školovanje kadrova, a operativni dio flote vreća se u pulsku luku na poziciju između molo-karbona i otoka svetog Petra (danas tvornica cementa). taj potez bio je uvjetovan potrebom za školovanjem velikog broja novih posada. Podmorničku školu do kraja rata polazilo je ukupno 4.820 članova posade te 682 časnika. osposobljeno je 50 zapovjednika podmornica. austrougarska mornarica krajem 1916. te početkom 1917. naručuje 27 novih plovila. krajem 1916. u pulskom arsenalu počinje gradnja podmornica ub 48 i ub 49 tipa Weser (istisnine 818/1.183,5 tona), a krajem 1917. započinje gradnja ub 101 tipa UBIII/Weser (istisnine 498/620 tona). u siječjnju i svibnju 1918. započinju gradnje ub 102 i ub 103 istog tipa. do kraja rata nije dovršena niti jedna od njih.

sredinom 1917. protupodmorničke mjere počinju davati rezultate, uspješnost podmornica doseže vrhunac te počinje naglo padati. način djelovanja podmornica je zahtjevniji, topovi postaju sve manje djelotvorni pa se za napad sve više koristi torpedo. Zbog ograničenog broja torpeda na plovilu, operacije postaju složenije i zahtijevnije, a time se smanjuje i efikasnost podmornica. dodatne probleme zadavao je velik postotak neispravnih torpeda.

uz gradnju i montažu podmornica za njemačku i austrougarsku mornaricu, u pulskom arsenalu velike napore ulažu na održavanje postojećih plovila, zamjenu motora, zamjenu akumulatora, popravak fizičkih oštećenja, montažu i zamjenu naoružanja, montažu i zamjenu radiostanica, doradu komandnih tornjića, bojenje plovila, vađenje potopljenih podmornica, generalni remont... mornaričko-tehnički komitet obustavlja 1918. projektiranje nove podmornice na kojoj radi od 1916. godine.

zaVršetak PrVoga sVJetskog rata

njemačka flota sprema se na povratak u njemačku. krajem listopada 1918. na izlasku iz pulske luke eksplozivom uništavaju podmornice ub (7, 65, 73, 74, 79, 89, 95). s ostalim, tehnički sposobnim, podmornicama kreću do boke kotorske te dalje kroz Gibraltarski prolaz do njemačke. Vlakom se u njemačku vraća oko 1.500 brodograđevnih radnika iz kiela, koji su u pulskom arsenalu radili na montaži, gradnji i održavanju podmornica.

austro-ugarska kraj rata dočekuje s 19 podmornica; u ratu je izgubila osam podmornica sa 145 članova posade. nakon podjele ratnog plijena, Italija dobiva jedanaest, a francuska osam podmornica. u pulskom arsenalu uništavaju se


nedovršene podmornice – ub (48, 49) tipa Weser te ub (101, 102, 103) tipa UBIII/Weser, a 1920. izrezane su u Puli ub (1, 2, 11, 15, 17), sagrađene upravo u pulskom brodogradilištu.

tijekom čitavog rata austrougarska mornarica u potpunosti je ostvarila sve osnovne zadaće stavljene pred nju – osiguranje stalne sigurne komunikacije duž dalmatinske obale, osiguranje krila kopnenih snaga sa strane mora te (od 1916.) osiguranje opskrbe kopnene vojske u sjevernoj albaniji preko luke drač. nakon ulaska Italije u rat osobito je važno bilo spriječiti bilo kakvu mogućnost iskrcavanja u tršćanskom zaljevu. ti se rezultati pripisuju vještini vojnog vodstva, izvanrednome geografskom položaju te golemoj aktivnosti “lakih snaga” (krstarice, razarači, podmornice, zrakoplovstvo...). Posebno mjesto u pomorskim operacijama zauzimaju podmornice, što je rezultiralo odlikovanjem 95 podmor-ničkih časnika. najistaknutije mjesto među njima zauzima Georg ritter von trapp (slika 15.).

Slika 15. Georg Riterr von Trap i njegova vila u Puli danas

odlikovanjaOrden Maria Theresa Leopold Orden Military Merit Medals

Georg ritter von trapp Georg ritter von trapp Georg ritter von trappsingule rudolf singule rudolf rigele Hermann


zaklJučak

bez obzira na vješto vođenje, sposobnost kadrova, tehnički bolju opremu, veću aktivnost i bolji strateški položaj, austrougarska mornarica ne bi postigla veće uspjehe protiv višestruko jačeg protivnika – Italije – bez pomoći njemačke sredo zemne podmorničke flote od koje su zazirali svi pomorci sila antante. Iako nije stalno djelovala na jadranskom, već na sredozemnom moru, bila je za to spremna u svakom trenutku. upravo je prisutnost njemačkih podmornica na jadranu bila prevaga koja je odvraćala talijansku mornaricu od nekih ozbiljnijih akcija na jadranskome moru.

PrIlozI

1. austrougarske podmornice, pregled

tip,flotna oznaka

Posada:časnici i posada

Dimenzije d/š/v (m)

Istisnina(tona)

Pogon:snaga (ks)/brzina (čv.) /doplov (NM)

torpeda,topništvo

Lake, ub (1,2)

3+14 30,5/4,8/3,8 230/270 b-560/10/950e-200/6/40

2+1, (3)3,7sfk, L/23

Germaniaub (3,4)

3+18 44,4/4,0/2,9 240/300 P-600/12/2000e-340/8,5/60

2, (3)3,7sfk, L23

Hollandub(5,6,12)

4+15 32,1/4,2/3,9 240/273 b,(d)-500/11,4/800e-230/9,7/60

2. (4)3,7sfk, L23

UB Iub (10,11,15,16,17)

2+13 27,4/3,1/3,0 127/142 d-60/6/1200e-120/9/6,5

2, (3)3,7sfk, L23

Laubeufub 14

4+24 52,1/7,1/3,2 407/554 d-840/13,5/1200e-660/8,2/150

5+2, (8)3,7sfk, L23

Havmandenub(20,21,22,23)

3+15 38,7/3,9/2,7 173/210 d-450/13,2/2000e-300/9/70

2, (4)7,0G, L26

UB IIub (27,28,29,30,31,32,40,41,43,47)

5+14 36,9/4,7/3,7 268/306 d-300/9/4000e-270/7,5/160

2. (5)7,5G, L30

b – benzin, P – petrolej, d – dizel, e – elektromotor, (..) – ukupno torpeda

Projekt Mornaričko-tehničkog komiteta 22,1/3,8/4,2 120/125

B-200e-70 2

Germaniaub (7,8,9,10,11)

36 69,5/6,3/3,8 695/885 d-2300/17/7370e-1240/11/115

4+1, (12)7G, L26

Weserub (48,49)

5+27 73,3/6,7/3,3 818/1183,5 d-2400/16.2/4000e-1200/8,5/100

4+2, (11)2x9G,L35

UBIII/Weserub (101,102,103)

5+21 55,1/5,8/3,6 498/620 d-1060/13,2/3300e-800/8,2/90

4+1, (10)10G, L35

tijekom rata austrougarska mornarica izgubila je osam podmornica: ub (3, 6, 10, 12, 16, 20, 23, 30)


2. Podmornice građene u pulskom arsenalu

tip,flotna oznaka

Vrsta radova

Naručilac, mornarica

Datum

Lakeub (1, 2)

gradnja austro-ugarska 1907. – 1909. ub (1,2) izrezane 1920.

ubIub (10,11,15,16,17)

montaža austro-ugarska 1915. ub (11,15,17)izrezane 1920.

ubI – ub (7,8,9,26) montaža njemačka 1915. ucIub (18,19,24,25)

montaža njemačka 1915. ub18rastavljena 1916.

ubIIub (27,28,40,41)

montaža austro-ugarska 1916,1917.

ubIIub (42,43,44,45,46,47)

montaža njemačka 1916.-1917.

Laubeufub 14

generalna prepravka

austro-ugarska 1915.

Havmandenub (20,23)

gradnja austro-ugarska 1915.–1917.

Weserub (48,49)

gradnja austro-ugarska 1916.–1918. nedovršene

ubIII/Weserub (101,102,103)

gradnja austro-ugarska 1917.–1918. nedovršene

ub (7,65,73,74,79,89,95) njemačka 1918. potopljene eksplozivom u pulskom akvatoriju

Slika 16. Pulska luka 1918. godine. Legenda: 1. sjedište njemačke sredozemne podmorničke flote, 2. sidrišta njemačkih podmornica, 3. novosagrađeno naselje za boravak radnika pristiglih iz Kiela u pulski Arsenal, 4. skladište njemačke vojne opreme, 5. sidrišta austrougarskih podmornica, 6. Pokriveni navozi na otoku Uljaniku, mjesto gradnje novih pod mor nica, 7. Mornaričko-tehnički komitet, 8. zgrada Admiraliteta austrougarske mornarice

3. Pulska luka 1918.


lIteraturabalota, mate, Puna je Pula, Izdavački zavod jugoslavenske akademije Zagreb, Zagreb,

1960. rudan, Ive, Prilozi o zavičaju svezak 2, Čakavski sabor – katedra Pula, Pula, 1980.defrančeski, joso, C.i K. ratni logori 1914. 1918., štamparija antun rott., osijek, 1937.freivogel, Zvonimir, Austrougarske podmornice u I. svjetskom ratu, adamić, rijeka,

2007.aichelburg, Wladimir, Die unterseeboote Osterreich –Ungarns, sv. 1. i 2., akademische

druck – u. Verlangsanstalt Graz – auseria 1981.aichelburg, Wladimir, Register der k.(u.)k. Kriegsschiffe, nWV, beč-Graz 2002.bačić, V. a., Poviest prvog svjetskog rata na Jadranu, Hrvatski izdavački bibliografski

zavod, Zagreb, 1945.bubnov, a. d., Historija pomorske ratne veštine, III. dio Svetski rat, štamparija jadran,

dubrovnik, 1930.benussi, benito, Pola nelle sue istituzionimunicipali dal 1797 al 1918, Poreč, 1923.Georg, Pawlik, Lothar, baumgartner, S.M. Unterseboote, H. Weishaupt Verlag, Graz,

1997.jung, dieter; Die Schiffe der Kaiserlichen Marine 1914–1918 und ihr Verbleib, bernard &

Graefe Verlag, boon 2004.tarant,V. e., U- Boot offensive 1914–1945. cassell & co. Ltd., London, 2000.erwin, sieche, Die Unterseboote derKaiserlichen Marine, marine arsenal, sv. 42. sokol, H. H., La guera marittima dell Austria – Ungheria, sv. 1.– 4., LeG, Gorizia, 2007.Marine – Gestern, Heute 1974.–1988., razni brojeviHrvatski list, 1915.–1918., razni brojevi.Uljanik 1856–2006., monografija, Pula, 2006.

Summary

The second half of the 19th century brought about the right technical and technological conditions for building the first submarines eligible for regular military service. In the year 1900, as the first naval superpower, the US Army ordered 6 HOLLAND No. 9 submarines from the Holland Torpedo Boat Company. In 1902 the navies of England and Japan followed the example of the USA.The Austro-Hungarian Navy had a slow start, when it came to equipping its fleet with submarines. It was only in 1904 that Siegfried Poper (a ship designer from the Maritime Technical Committee in Pula) suggested to Navy Headquarters that the Committee draft a design for its very own submarine. The design was rejected in 1906. Instead, “prototype” submarines were commissioned from the above producer, two Germania and two Lake class submarines. The vessels were used in regular service until the year 1911. The Navy commissioned five Germania class submarines only two years after that. The submarines were completed in 1915 in Kiel-Germania shipyard but were never delivered to the Austro-Hungarian Navy. They became part of the German submarine fleet.


Considering the circumstances, the Austro-Hungarian Navy was left to face the beginning of large-scale conflict with only 6 submarines. By the end of 1914 it had introduced its first Holland class submarine, bringing the total number of vessels to 7. Considering the poor construction of the Lake class submarine (U1 and U2), only five obsolete submarines could actually be used in warfare. The end of the war was approaching and the Austro-Hungarian Navy still could not keep up when it came to equipping its fleet with submarines. The new vessels which had been commissioned were not completed before the end of the war. The fleet was mainly replenished by small, obsolete submarines built in Germany or Hungary and delivered to Pula and Rijeka, where they were fitted together. Even some of the newly built submarines were obsolete from a technical point of view. Despite its few obsolete submarines the Austro-Hungarian submarine fleet played one of the key roles in the conflicts taking place in the Adriatic, sinking over 100 ships and losing only seven submarines in the process. This kind of success is mainly due to the human factor, i.e. the elevated technical know-how of the workers at the Pula Arsenal and great competence on the part of submarine personnel. The Arsenal of Pula (present-day “Uljanik” Shipyard) performed the construction of new submarines, the assembly of new and second-hand submarines, complete maintenance, technical alterations, improvements... The workers hoisted the submarines curie and U5 from the seabed and fixed them. Not only was the Arsenal in charge of submarine maintenance for the Austro-Hungarian and German Mediterranean Fleet, it was also an anchorage area for both of them. The Austro--Hungarian submarines were at anchor inside a small port on the island of Veli Brijun, occasionally also on Mali Brijun. The arsenal soon managed to produce exceptionally capable personnel, under the guidance of the engineers from the Maritime Technical Committee. When the war ended, the shipbuilding activity at the Arsenal was reduced to a minimum, so that the know-how acquired simply was not necessary to the new owners. The last activity to do with Austro-Hungarian submarines consisted in scrapping some of them, which had been assigned to Italy. The German Mediterranean Fleet left the Port of Pula at the end of October 1918. Before they left, they sank all the submarines which were smaller and faulty in the local waters of Pula. The smaller ones, about ten of them, had been assembled in the Arsenal of Pula. Georg Ritter von Trapp was the most successful submarine commander in the Austro-Hungarian Fleet. A great number of ships were sunk under his command, displacing a total of 45.000 GRT. The former citizen of Pula married a woman from Rijeka and acquired great fame after the war, thanks to the film The sound of music, telling the story of the getaway he and his family had to make from Nazi-occupied Austria.

Key words: Arsenal of Pula, Austro-Hungarian submarines, engineers, Georg Ritter von Trapp

Documents

PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu do kraja ...protorpedo-rijeka.hr/wp/wp-content/uploads/2018/04/73.pdfgrada. na obrambene linije raspoređena su 562 topa i 86 mitraljeza. s