POPULACIJSKA POLITIKA U RAZVIJENIM EUROPSKIM …azrnic/eRad492/Rad492WertheimerB.pdf · Izvorni znanstveni Łlanak Rukopis prihvaæen za tisak: 11. 05. 2005. UDK 314.15(4) ... Rad

A. Wertheimer-Baleti: Populacijska politika u razvijenim europskim zemljama

297

Alica Wertheimer-BaletiHrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Izvorni znanstveni lanakRukopis prihvaen za tisak: 11. 05. 2005.

UDK 314.15(4)

1 Natalitet i fertilitet kao pojmovi upotrebljavaju se kao sinonimi. Ali kada su u pitanju stopenataliteta odnosno fertiliteta znaenje im je razliito, jer je u nazivniku stope nataliteta ukupnostanovnitvo, a kod stope fertiliteta ensko stanovnitvo u fertilnoj dobi (15 do 49 godina).

POPULACIJSKA POLITIKA U RAZVIJENIMEUROPSKIM ZEMLJAMA

U ovom radu razmatrat e se karakteristike, problemi i rezultati pro-natalistike populacijske politike u razvijenim europskim zemljama udrugoj polovici 20. stoljea, s posebnim osvrtom na Francusku u kojoj jepopulacijska politika eksplicitnog tipa i vedsku u kojoj ona ima impli-citne znaajke. Rezultati koje je populacijska politika postigla u tim zemlja-ma, u smislu djelovanja na porast fertiliteta, iskazani su u tome to je trendpada fetiliteta, mjerama pronatalistike populacijske politike bio usporen,a njegova brojana razina ostala je via nego u zemljama u kojima te poli-tike nije bilo.

UVOD

Tijekom druge polovice 20. stoljea svijet je proao kroz jedinstveno razdobljeu povijesti stanovnitva, u kojem je zavren proces demografske tranzicije u razvi-jenim zemljama. U novonastalim gospodarskim, zdravstvenim i drutvenim pri-likama, tip (reim) reprodukcije stanovnitva obiljeava nizak i opadajui natali-tet/fertilitet i mortalitet, tako da prirodni prirast stanovnitva pokazuje izrazitutendenciju prema nultoj razini. Vano je naglasiti da je u 1990-tim godinamazabiljeeno daljnje smanjenje i vrlo niska razina nataliteta/fertiliteta i to ispodone koja je potrebna za obnavljanje generacija.1 Ta je razina uz dati, starenjemstanovnitva odreeni nivo mortaliteta, rezultirala signifikantnim smanjivanjemporasta stope prirodnog prirasta stanovnitva, a u mnogim zemljama dovela jedo procesa prirodne depopulacije (prirodnog smanjenja stanovnitva), koji je-ukoliko nije bio kompenziran imigracijom iz drugih, mahom slabije razvijenihzemalja, doveo do procesa ukupne depopulacije (smanjenja ukupnog brojastanovnika). Istovremeno je snano ubrzan proces starenja stanovnitva kao odrazdugotrajnog sniavanja nataliteta i produenja ljudskog vijeka (oekivanog tra-

298

Rad 492. Razred za drutvene znanosti 43 (2005) 297-330

janja ivota) vezanog uz brojna medicinska otkria i zdravstvena postignua. Takosu posljednjeg desetljea 20. stoljea, demografske promjene u razvijenim, prven-stveno europskim zemljama, ali i u onim relativno slabije razvijenima, odnosno ugrupi tzv. zemalja s ekonomijom u tranziciji (meu kojima je i Hrvatska), bitnoobiljeila dva meusobno usko povezana demografska procesa, depopulacija istarenje stanovnitva.

U istom razdoblju u veini zemalja u razvoju, osim onih u sub-saharskoj Afri-ci, krenuo je proces demografske tranzicije. Stope mortaliteta i nataliteta su smanje-ne s visoke predtranzicijske razine (od oko 40 ivoroenih na 1000 stanovnika) nacentralno tranzicijsku i niu razinu (30 promila i manje), pri emu je pad mortali-teta predhodio i bio znatno bri od pada nataliteta. Posljedice takvih promjenabile su znaajno poveane stope prirodnog prirasta, karakteristine za ranu tranzi-cijsku podetapu u razvoju stanovnitva i kao njihova rezultanta demografskaekspanzija, koja je tijekom 1980-tih, a napose 1990-tih godina znatno oslabila, takoda je tada zabiljeen i poetak starenja stanovnitva u mnogim zemljama Treegsvijeta.

Takvi demografski trendovi u sastavnicama prirodnog kretanja stanovnitvau razvijenim zemljama kao i u zemljama u razvoju, bili su u drugoj polovici 20.stoljea praeni znatnim migracijskim tokovima preteno iz druge grupe zemaljau prvu, s tendencijom pojaanja prema kraju stoljea. Radi se ne samo o migracijiradne snage i strunjaka konjunkturnih zanimanja ve i o lanovima njihovihobitelji. Ali povezano uz ratove i politike turbulencije u svijetu, desetljee 1990-tihgodina bitno je obiljeila migracija velikog broja izbjeglica i prognanika, legalnihi ilegalnih migranata. U 1994. godini u svijetu je zabiljeeno oko 19 milijuna iz-bjeglica. (UNHCR,1996). Stoga se to desteljee esto naziva desetljeem izbjeg-likih migracija. (UN, Population Newsletter, 1997).

U drugoj polovici 20. stoljea, gledano prema stupnju gospodarskog razvoja iprema politikim sistemima, mogu se s obzirom na razdoblje provoenja popu-lacijske politike razlikovati u Europi dvije grupe niskonatalitetnih zemalja. Sve suto zemlje koje se prema kriterijima formalne statistiko-demografske klasifikacijeprezentirane u teoriji demografske tranzicije mogu svrstati u grupu zemalja sposttranzicijskom razinom nataliteta. Prvu grupu ine istono i centralnoeurop-ske, tadanje socijalistike zemlje koje su populacijsku politiku provodile ve tije-kom 1960-tih godina i to u njezinom eksplicitnom izrazu. Drugu grupu inezemlje zapadne i sjeverozapadne Europe koje su preteno tek desetak godinakasnije (oko sredine 1970-tih godina) provodile populacijsku politiku u implicit-nom obliku (s iznimkom Francuske u kojoj je eksplicitna pronatalistika politikauvedena znatno ranije). (Glass, 1967; Bourgeois-Pichat, 1974). Budui da smosadraj i iskustva populacijske politike u bivim socijalistikim zemljama obradili


299

ve ranije (Wertheimer-Baleti, 1971, 2000), u ovom radu razmatrat emo karak-teristike i uinke te politike u zemljama zapadne, sjeverozapadne i june Europe(u daljem tekstu razvijene europske zemlje).

Predmet ovoga rada su prema tome karakteristike i iskustva razvijenih eu-ropskih zemalja, prvenstveno Francuske i vedske, u koncipiranju i provoenjupronatalistike populacijske politike u drugoj polovici 20. stoljea, kao i njeziniuinci na nastale promjene u natalitetu. Radi se o populacijskoj politici u uemznaenju tog pojma, odnosno o njezinoj stimulativnoj pronatalistikoj varijanti, nakoju su nesumnjivo, vie ili manje, direktno ili indirektno, djelovale i druge kom-ponente ukupnog kretanja stanovnitva, primarno migracijski tokovi specifiniza pojedine zemlje u pojedinim desetljeima druge polovice 20. stoljea, kao ismanjivanje mortaliteta, opeg i specifinog, vezano uz opi napredak medicine,zdravstvene zatite (preventivne i kurativne), bitnog poboljanja higijensko-sani-tarnih uvjeta ivota, te podizanja razine obrazovanja stanovnitva.

Populacijska politika kao odgovor na nepovoljnu demografsku situaciju

Populacijska politika u razvijenim zemljama Europe, slino kao i poetkom1950-tih godina u zemljama u razvoju, koncipirana je i sprovoena u ivot u pravilukao odgovor na konkretno nastalu nepovoljnu demografsku situaciju u podrujusastavnica prirodnog kretanja stanovnitva, primarno nataliteta i prirodnog pri-rasta. (Berelson, 1974; Klinger,1987). Uz ostale iste uvjete, ta je situacija posljedicabrojnih socio-ekonomskih i drugih relevantnih imbenika koji su u datim zemlja-ma i u datim uvjetima njihova ukupnog razvoja, djelovali na dugotrajno opada-nje nataliteta kao primarne endogene dinamike sastavnice prirodnog kretanjastanovnitva. Pri tome je injenica da veina razvijenih europskih zemalja nijerazmatrala potrebu provedbe adekvatne, u ovom sluaju stimulativne pronatalis-tike populacijske politike, sve dok se nije dogodilo da se razina stope natalitetaspustila ispod teorijski granine posttranzicijske razine od 14 promila, a razinaperiodske totalne stope fertiliteta (u daljem tekstu totalne stope fertiliteta) is-pod tzv. kritine razine koja se zahtijeva za obnavljanje generacija ( 2,1 djece pros-jeno po jednoj eni u fertilnoj dobi ivota). Valja podvui da se krajem 1990-tihgodina, uslijed daljnjeg smanjivanja nataliteta, u mnogim europskim zemljamastopa nataliteta snizila na prosjenu razinu od svega oko 10 promila, a totalnastopa fertiliteta na prosjenu razinu od oko 1,5. (Council of Europe, 2003).

U 2002. godini totalna stopa fertiliteta je u Europskoj Uniji (15) iznosila pro-sjeno 1,50, u 10 novoprimljenih zemalja prosjeno 1,31, a u Europskoj Uniji (25)prosjeno 1,48 djece na jednu enu u fertilnoj dobi. (Prioux, 2004). U nekim jezemljama, meu kojima je i Hrvatska, poetkom 21. stoljea totalna stopa fertili-

300


teta pala na jo niu brojanu razinu od prosjene, gore navedene razine za ze-mlje Europske Unije, tj. na svega oko 1,3 i manje djece po jednoj eni u fertilnojdobi (najnii niski fertilitet). (Khler, Billary, Ortega, 2001).

Veina zemalja zapadne, sjeverozapadne i june Europe nema eksplicitnepopulacijske politike, a glavnina pronatalistikih mjera, ako postoji, prikriva sepod nazivom mjera obiteljske politike, socijalne politike, fertilitetno relevantnesocijalne politike ili u najboljem sluaju pod nazivom politike vezane uzstanovnitvo (population-related policies). Pri tome valja napomenuti da se u su-vremenom razdoblju u veini razvijenih europskih zemalja, osim Francuske, ne-rado rabi pojam populacijska politika,2 a s time u vezi i pojam pronatalistikemjere. Tako primjerice mnoge materijalne i nematerijalne beneficije koje su seranije nazivale pronatalistikima i koje ustvari imaju taj cilj, danas se tako ne na-zivaju. Najee se rabi pojam mjere obiteljske politike. Razlozi tome lee s jednestrane u prolosti koja se esto i nenamjerno reflektira na sadanjost, a povezanisu uz kompromitaciju stimulativne populacijske politike koju su krajem 1930-tih ipoetkom 1940-tih godina provodile faistike zemlje ( Njemaka i Italija)3 . S drugestrane oni lee u interpretaciji suvremene ope globalizacije, pa se izostavljanjemnaziva populacijska politika, a rabei drugi slian pojam, nastoje prikriti mo-gue politike i nacionalne implikacije i proizvoljne interpretacije pronatalistikepopulacijske politike. (Demeny, 2003).

Imajui u vidu ove injenice, u razmatranjima o rezultatima i veoj ili manjojefikasnosti te politike, treba se prilikom razmatranja karakteristika i problemapronatalistike politike u razvijenim europskim zemljama, osloniti samo na onezemlje koje imaju slubeno deklariranu populacijsku politiku ili politiku vezanuuz stanovnitvo i koje ju provode dovoljno dugo, bilo u implicitnom ili u ekspli-citnom obliku. To su prije svih Francuska i vedska. Ta e injenica istina ograniitidoseg i reprezentativnost naih zakljuaka, naroito u pogledu postojee diverzi-ficiranosti mjera populacijske politike u pojedinim od tih zemalja, ali e oni bitiempirijski vjerodostojniji i znanstveno utemeljeniji.

Smanjenje nataliteta koje je u razvijenim europskim zemljama nastupilo na-kon kompenzacijskog razdoblja poslije Drugog svjetskog rata, a naroito tije-

2 Za razliku od suvremene demografske, socioloke i politoloke literature u zemljama zapadnei sjeverozapadne Europe gdje se pojam populacijska politika uglavnom prikriva drugimnazivima, koji ga sve ee, ali neadekvatno po sadraju, zamjenjuju, u publikacijama Popu-lacijskog Odjela UN-a, kao i u zavrnim dokumentima konferencija o stanovnitvu pod pokro-viteljstvom Ujedinjenih Naroda, redovito se rabi pojam- populacijska politika.

3 SR Njemaka je tijekom druge polovice 20. stoljea uporno nijekala potrebu dravne popula-cijske politike, upravo iz razloga njene kompromitacije iz doba faizma, kada je bila izrazitoeugeniko-rasistika. Zato Allison McIntosh naziva Z.Njemaku u 1970-tim godinama zat-vorenikom prolosti (Prisoner of the past). (McIntosh, 1983: 177).


301

kom 1970-ih, 1980-tih te jo intenzivnije tijekom 1990-tih godina, primarno kaoposljedica kasnije dobi ulaska u brak i kasnije dobi roenja prvog djeteta, doveloje demografsku situaciju do toga da je veina tih zemalja sredinom 1980-tih godi-na zabiljeila stopu nataliteta izmeu 10 i 14 ivoroenih na 1000 stanovnika, dokstopa prirodnog prirasta nije prelazila brojanu razinu od 0,5 promila. U nekimod tih zemalja (npr. tadanja SR Njemaka, Danska) ve je tada registrirano pri-rodno smanjenje stanovnitva. (Council of Europe, 1992)4 . Stopa nataliteta bila je1985. najnia u SR Njemakoj i iznosila je 9,6 promila, a za njom slijede Italija(10,1 promila), Danska (10,5 promila), Luksemburg (11,2 promila), Belgija (11,6promila), vedska (11,8 promila). Najvie stope nataliteta zabiljeene su u Irskoj(17,6 promila) i Nizozemskoj (16,0 promila); obje su dakle bile iznad teorijskigranine posttranzicijske razine relevantne u teoriji demografske tranzicije, dokje neznatno ispod te razine ta stopa bila u Francuskoj i Lichtensteinu (iznosila je13,9 promila). Totalna stopa fertiliteta, kao statistiki najbolji svodni pokazateljrazine efektuirane plodnosti, bila je 1985. najnia u SR Njemakoj (1,28), a za njomslijede- Italija (1,41), Danska (1,45), Austrija (1,47). Najvia totalna stopa fertilitetazabiljeena je tada u Irskoj kao zemlji tradicionalno najvieg fertiliteta u Europi(tj. 2,50), to je bilo znatno iznad razine u ostalim europskim zemljama. Niu vri-jednost totalne stope fertiliteta od tzv. kritine, zamjenske razine (replacementlevel), imale su ostale razvijene europske zemlje (Francuska 1,81, Velika Britanija1,80, vedska 1,73, Norveka 1,68, Finaska 1,64 itd.) (Council of Europe 1992).

Tendencija smanjivanja nataliteta i njegova ve tada, sredinom 1980-ih godi-na, dosegnuta niska razina, jasno su indicirali uz ostale iste uvjete skoru po-javu procesa prirodne depopulacije i ubrzanja procesa starenja stanovnitva utim zemljama. To je izazvalo brojne rasprave o problemima stanovnitva, a naroitoo problemu njegovog starenja u zemljama u posttranzicijskoj etapi razvojastanovnitva i o njegovim brojnim i sloenim gospodarskim, zdravstvenim, soci-jalnim i drugim drutvenim posljedicama. To tim vie to se tijekom 1990-tih godinai poslije, nakon poetka 21. stoljea, pad nataliteta nastavio i to je uz relativnovisoku a stagnantnu opu stopu mortaliteta, doveo u mnogim zemljama do pri-rodne depopulacije, a zatim i do ukupne depopulacije. I dok je tijekom 1980-tihgodina zabiljeena tendencija smanjivanja stope nataliteta odnosno fertiliteta uzodreene, manje ili vee oscilacije (u smislu smjene poveanja i smanjenja u po-jedinim godinama tog desetljea i u pojedinim zemljama), u 1990-tim godinamanastavilo se smanjivanje ve i tako niske (ispod razine generacijskog obnavljanja)stope nataliteta i fertiliteta i to u veini razvijenih europskih zemalja, ali bez veihoscilacija.

4 Prirodno smanjenje stanovnitva iznosilo je 1985. u Danskoj 0,9 na 1000 stanovnika, a u SRNjemakoj 1,9 promila. (Council of Europe, 1992).

302


Stope prirodne promjene i reprodukcije stanovnitva u uem znaenju togpojma pokazuju da je u 1990-tim godinama za razvijene europske zemlje karak-teristian proces generacijske depopulacije ukupnog stanovnitva, to indicirabrojana razina totalne stope fertiliteta ispod 2,1. Pokazatelji za izabrane europ-ske zemlje, klasificirani su prema brojanoj razini stopa nataliteta, prirodnog pri-rasta/pada i totalne stope fertiliteta u tri grupe.

Prvu grupu, s najniom razinom relevantnih vitalnih stopa odnosno pokaza-telja u 1990-tim godinama ine: Italija, Njemaka5 i Austrija. Meu njima najniustopu nataliteta i totalnu stopu fertiliteta imala je i 1990. i 2000. godine Italija, kojesu obje u tom desetljeu smanjene, prva s 10,0 na 9,1 promila, a druga s 1,33 nasvega 1,23, to indicira duboke depopulacijske i strukturne promjene. Stopa pri-rodnog pada zabiljeena je u svim godinama od 1995. do 2002.,6 to je posljednjihgodina potaklo u Italiji brojne rasprave o potrebi provoenja populacijske poli-tike, koje u toj zemlji praktiki jo uvijek nema. (Livi-Bacci, 2004).7 U Njemakoj iAustriji stopa nataliteta je 1990. bila neto iznad 11 promila (u prvoj 11,4, a u drugoj11,7), da bi u 2000. godini pala ispod 10,0 promila (u Njemakoj na 9,2 promila, uAustriji na 9,7 promila). Sukladno tome, obje su zemlje zabiljeile smanjenje to-talne stope fertiliteta (Njemaka s 1,45 u 1990. na 1,36 u 2000. godini, a Austrija s1,45 na 1,34). Pri tome je stopa prirodne promjene stanovnitva u Njemakoj ima-la u svim navedenim godinama negativan predznak, to znai vei broj umrlihnego roenih, a u Austriji je stopa prirodnog prirasta s 1,0 promila u 1990. godiniprela u stopu prirodnog pada u 2000. godini (iznosila je 0,2 na 1000 stanovni-ka). Napominjemo da su te tri zemlje imale meu razvijenim europskim zemlja-ma u 1990-tim godinama, unato poveanom pozitivnom migracijskom saldu ve-zanom uz emigraciju iz istonoeuropskih zemalja nakon raspada komunistikogsustava, najizrazitija depopulacijska obiljeja i relativno najnepovoljnije dinamikei strukturne demografske karakteristike i promjene. Zanimljivo je da su neke odnjih, posebno Njemaka, unato jakoj imigraciji prvenstveno iz slabije razvijeniheuropskih zemalja (zemalja u tranziciji), ali i izvaneuropskih zemalja, zadraleobiljeja prirodne depopulacije stanovnitva, to potvruju navedeni pokazatelji

5 Napominjemo da se podaci za Njemaku odnose na prosjene veliine izmeu bive SRNjemake i bive DR Njemake. Tako je primjerice 1995. godine, stopa nataliteta u bivoj SRNjemakoj iznosila 10,3 promila, a 1999.godine 9,9 promila, dok je istovremeno u bivoj DRNjemakoj bila znatno nia: iznosila je svega 5,4 odnosno 7,9 promila. (Council of Europe,2003).

6 Za 2003. nisu publicirani slubeni podaci, a procjenjuje se da je i tada zabiljeen u Italiji znatanprirodni pad.

7 Problemima demografske situacije i koncipiranja pronatalistike populacijske politike velikimje dijelom posveen posljednji broj demografskog asopisa GENUS (No.1/ 2004., Rim).


303

reprodukcije stanovnitva kao i struktura formiranja porasta ukupnog stanovnitva(odnos prirodnog prirasta/pada i migracijskog salda).

Drugu grupu ine zemlje s neto viom razinom stope nataliteta i totalne stopefertiliteta u 1990-tim godinama, ali koja je takoer znatno ispod razine koja sezahtijeva za obnavljanje generacija, dakle zahvatio ih je proces generacijske depo-pulacije ukupnog stanovnitva. To su: Velika Britanija, Francuska, Nizozemska iFinska. Stopa nataliteta se u njima 1990. kretala u rasponu 13,9 promila (VelikaBritanija) i 13,1 promila (Finska), s tim da je izmeu 1990. i 2000. najintenzivnijesmanjena u Velikoj Britaniji (s 13,9 na 10,4 promila), unato dominantnom udjeluimigracije u formiranju ukupnog porasta stanovnitva. (Prioux, 2002). U Francuskoji Nizozemskoj ta je stopa izmeu 1990. i 1995. neto malo smanjena, da bi zatim,izmeu 1995. i 2000. godine, porasla. Iste oscilacije dolaze do izraaja i kod totalnestope fertiliteta, koja se 1990. kretala u rasponu 1,83 (Velika Britanija) i 1,62 (Ni-zozemska), s tendencijom pada prema kraju stoljea. U 2000. godini totalna stopafertiliteta iznosila je u prvoj 1,65, a u drugoj zemlji 1,73. U Francuskoj su objestope izmeu 1990. i 1995. neto smanjene u odnosu na njihovu razinu u 1980-timgodinama, a nakon 1995. godine su ponovno znatno porasle. Totalna stopa fertili-teta smanjena je s 1,78 u 1990. na 1,70 u 1995., da bi u 2000.godini porasla na 1,89.Time je Francuska dostigla brojanu razinu te stope u Irskoj zemlji najvieg fer-tiliteta u Europi, odnosno postigla je u tom desetljeu svoju najveu brojanu vri-jednost meu razvijenim europskim zemljama. Pri tome treba imati na umu i-njenicu da je Francuska meu razvijenim europskim zemljama imala daleko naj-vei i dominantan udjel prirodnog prirasta u formiranju porasta ukupnogstanovnitva. Finska u ovoj grupi zemalja ima u 1990-tim godinama najnepo-voljniji trend kretanja nataliteta. U njoj je izmeu 1990. i 2000. stopa natalitetastalno opadala, dok je totalna stopa fertiliteta, zbog neto povoljnije dobne struk-ture enskog stanovnitva i s time povezano povoljnijih specifinih stopa fertili-teta prema dobi, zadrala u tom razdoblju relativno stabilnu razinu (izmeu 1,7 i1,8). Stopa prirodne promjene stanovnitva u ove etiri zemlje bila je pozitivna,to znai da su zabiljeile prirodni prirast stanovnitva, koji je meutim znatnoopadao. U 2000. godini stopa prirodnog prirasta kretala se u irokom rasponu, tj.izmeu 1,2 promila (Velika Britanija) i 4,2 promila (Nizozemska). Izmeu 1990. i2000. ta je stopa najjae smanjena u Velikoj Britaniji (s 2,7 na 1,2 promila), a naj-manje u Nizozemskoj (s 4,6 na 4,2 promila). Valja napomenuti da je u toj godini,meu navedenim zemljama, iskazana znaajna diferencijacija u brojanoj razininavedene stope: Nizozemska i Francuska zabiljeile su gotovo tri puta veu stopuprirodnog prirasta nego Velika Britanija i Finska. Prve dvije zemlje imale su tustopu na umjereno visokoj posttranzicijskoj razini (iznad 4 promila), a druge dvi-je na vrlo niskoj posttranzicijskoj razini (izmeu 1,2 i 1,4 promila). Vana je i-

304


njenica da su se Francuska i Nizozemska prema zabiljeenoj brojanoj razini to-talne stope fertiliteta u 2000. godini preselile u treu grupu zemalja s relativnonajpovoljnijom razinom stopa reprodukcije.

Treu grupu zemalja ine u 1990-tim godinama razvijene europske zemlje stada relativno najviom brojanom razinom fertiliteta (Irska, vedska, Norveka)koja je brojano najblia razini koja je potrebna za obnavljanje generacija, iako jouvijek ispod nje (ispod 2,1). Totalna stopa fertiliteta se 1990. godine kretala urasponu 1,93 (Norveka) i 2,13 (vedska). To je bila najvia stopa fertilitetazabiljeena u vedskoj i to kao odraz porasta fertiliteta u 1980-tim godinama zbogniza pronatalistikih mjera. Meutim, nakon 1990. godine nastavio se raniji trendopadanja fertiliteta (iz razdoblja prije 1983. godine). U 2000. godini totalna stopafertiliteta bila je u vedskoj znatno nia i iznosila je 1,54, a u Irskoj je iznosila 1,89.Totalna stopa fertiliteta pokazuje da je reprodukcija stanovnitva u razvijenimeuropskim zemljama u 1990. godini, jedino u Irskoj i vedskoj bila na razini ge-neracijskog obnavljanja ukupnog stanovnitva (u prvoj 2,11, a u drugoj 2,13), a usvim ostalima, vie ili manje ispod te razine. Meutim, fertilitet je izmeu 1990. i2000.godine u tri navedene zemlje stalno opadao: najbre u vedskoj (s 2,13 na1,54), pa u Irskoj (s 2,11 na 1,89), a nasporije u Norvekoj (s 1,93 na 1,85). Stopanataliteta najbre je smanjena u vedskoj, a najsporije u Norvekoj. Stopa pri-rodne promjene stanovnitva u 2000. godini ostala je u Irskoj ista kao i 1990., narelativno visokoj posttranzicijskoj razini (6,1 na 1000 stanovnika), dok je u ved-skoj imala negativan predznak (iznosila je 0,3 promila) i time prela u stopuprirodnog smanjenja stanovnitva.

Iz svega proizlazi da je situacija u domeni nataliteta/fertiliteta poetkom 21.stoljea bila u razvijenim europskim zemljama relativno povoljnija samo u tri zem-lje koje su zabiljeile brojanu razinu totalne stope fertiliteta izmeu 1,8 i 1,9 (Fran-cuska 1,89, Irska 1,89 i Norveka 1,85). Meutim, niti u njima nije osigurano gene-racijsko obnavljanje stanovnitva, odnosno i te tri zemlje zahvaene su, iako rela-tivno slabije, procesom generacijske depopulacije ukupnog stanovnitva.

Imajui na umu navedene nepovoljne analitike demografske pokazatelje, za-uuje injenica da mnoge vlade razvijenih europskih zemalja jo uvijek nemajujedinstven stav o potrebi provoenja stimulativne populacijske politike u pronatalis-tikoj varijanti. (Demeny, 2003). ak niti one zemlje u kojima je demografska si-tuacija najnepovoljnija (primjer Italije), nisu jo formulirale osnovne sastavnice svojepopulacijske politike. Sve to odraava s jedne strane injenicu da mnoge od tihzemalja nemaju jasno izgraen stav o vanosti i o posljedicama postojeih di-namikih i strukturnih sastavnica razvoja stanovnitva za njihov budui razvoj i zareprodukciju drutva, a s druge strane upuuje na osjetljivost javnog mnijenja upogledu ove problematike koja duboko zadire u intimnu sferu ljudskog ivota.


305

Mjere pronatalistike populacijske politike izravne i posredne

Tijekom 1980-tih i 1990-tih godina jo su uvijek postojale odreene razlike usamom pristupu populacijskoj politici u razvijenim europskim zemljama. Poeviod Francuske koja ve dugo provodi eksplicitnu pronatalistiku politiku uz vrstupodrku vlade, preko skandinavskih zemalja, posebno vedske, koja ve od 1930-tih godina provodi implicitnu populacijsku politiku pod nazivom obiteljske (so-cijalne) politike i to u okviru politike odranja blagostanja obitelji a posebno djece,zatim Njemake (prije 1990. godine iskljuivo SR Njemake) koja iako zabrinutaniskim natalitetom, u pogledu populacijske politike jo uvijek zastupa laissez-faire pristup, pa Italije koja tek nakon 2000. godine zapoinje iru raspravu opotrebi adekvatne pronatalistike populacijske politike, preko Velike Britanije kojauglavnom nije pokazivala pronatalistike ambicije zbog specifinog geografskog,otonog poloaja i relativno guste naseljenosti, do Nizozemske koja smatra da jeu njoj pad nataliteta dobro doao zbog visoke gustoe naseljenosti. injenica jeprema tome da meu razvijenim europskim zemljama, ima zemalja koje sve dosredine 1990-tih, pa i do njihovog kraja, nisu razradile sustav pronatalistikih mjera,jer se u njima reprodukcija stanovnitva smatra privatnom sferom u kojoj nemamjesta intervenciji drutva. Radi se napose o zemljama june Europe (Italija, pa-njolska, Portugal, Grka) koje sve do nedavno nisu uope razmatrale potrebu popu-lacijske politike, iako biljee najnie totalne stope fertiliteta. Posljednjih godinapovezano uz integracijske procese u zemljama Europske unije i uz tendencijukonvergencije u koncipiranju sadraja populacijskih politika, u tijeku je i u timzemljama razmatranje o odgovarajuim mjerama te politike.

U navedenom razdoblju mali broj razvijenih europskih zemalja izravno na-glaava porast fertiliteta kao demografski cilj svoje politike,8 ali je injenica daveina ostalih zemalja, demografske ciljeve eli ostvariti posredno, putem raznihmjera politike prema obitelji ili pak socijalne politike. (Chesnais, 1996; Cousins,1999). Danas najvie razvijenih europskih zemalja, prvenstveno onih sjeveroza-padne Europe, u pogledu populacijske politike zastupa njezinu implicitnu vari-jantu koja pretpostavlja indirektno usmjeravanje kretanja stanovnitva premaporastu fertiliteta. To se postie putem utjecaja pojedinih mjera posebnih politika(socijalne, zdravstvene, stambene, kreditne i poreske politike, gospodarske poli-tike osobito politike zaposlenosti, politike cijena proizvoda za djecu, politike za-

8 Meu razvijenim europskim zemljama rijetke deklariraju da ele postii porast fertiliteta.Jedino je Francuska na pitanje o potrebnoj intervenciji u podruje fertiliteta, u Anketi o fertili-tetu koju provodi Populacijski Odjel UN-a, odgovorila da joj je cilj porast fertiliteta. Ostalezemlje na to pitanje odgovaraju nema intervencije. (UN, Department of Economic and So-cial Affairs, World Population Policies 2003, New York 2004).

306


tite ena na radu odnosno politike koja tei usklaivanju funkcije rada i materin-stva zaposlene ene putem osiguranja potrebne infrastrukture, prvenstveno broj-nih usluga za pomo zaposlenoj eni majci i sl.). Pri tome demografski ciljevi takvepolitike nisu eksplicite naglaavani, ali se preutno rauna na uinak pojedinihmjera posebnih politika na postignue poeljnih demografskih promjena. Uz toje u raznim posebnim politikama, demografski cilj -primarno porast nataliteta iprirodnog prirasta implicitno ukomponiran u odreene specifine mjere pojed-inih posebnih politika.

Mjere koje postoje u pojedinim od navedenih zemalja, bilo da se one sprovodeizravno u okviru eksplicitne pronatalistike politike ili tu politiku prihvaaju unjezinom implicitnom obliku, kroz indirektne uinke posebnih politika, moguse podijeliti u dvije grupe: /1/ mjere koje se temelje na zakonskim odredbama inormama, i /2/ mjere koje se odnose na ekonomske poticaje za poveanje natali-teta/fertiliteta. S time u vezi od osobite su vanosti mjere koje nude niz olakicazaposlenoj eni s djecom kako bi pomirile odnosno pripomogle usklaenju nje-zine funkcije materinstva i radne karijere. Bitno je naglasiti da su upravo te mjeredanas, poetkom 21. stoljea, najvie zastupljene u skupini mjera politike premastanovnitvu i da upravo o njima postoji meu razvijenim europskim zemljamavisok stupanj suglasnosti i jedinstven stav o njihovoj potrebi. (Demeny, 2004). Tainjenica sama za sebe govori koliko nedostatak tih mjera moe biti ograniava-jui imbenik porasta nataliteta u razvijenim europskim zemljama s visokom pro-porcijom zaposlenih ena u nepoljoprivrednim djelatnostima.

Vana je nadalje karakteristika mjera populacijske politike u tim zemljama(bilo da se provode pod nazivom populacijska politika, obiteljska politika, politi-ka blagostanja), da s njima, kao mjerama s oekivanim pronatalistikim uinkom,usporedno koegzistiraju odreene mjere koje imaju natalitetno restriktivan karak-ter. To su mjere planiranja obitelji odnosno primjene sredstava kontracepcije, uveini tih zemalja liberalno zakonodavstvo u pogledu pobaaja, te adekvatni sus-tav edukacije mladih. Primjena tih mjera redovito se smatra zatitom univerzal-nih ljudskih prava vezanih uz odgovorno roditeljstvo i pravo izbora roditelja upogledu broja djece i razmaka meu susljednim roenjima. (UN, World Popula-tion Conference, World Population Plan of Action, Bukuret 1974).

Ako analiziramo prvu grupu mjera, pokazuje se da postoje odreene varija-cije od zemlje do zemlje. Naime, u podruju tzv. liberalizacije pobaaja, stanje jeuglavnom slino, tj. pobaaj je uz odreene zakonom jasno izreene iznimke odnos-no indikacije, dozvoljen u veini razvijenih europskih zemalja,9 a primjena sred-

9 Vidjeti: UN, Department of Economic and Social Affairs, World Population Policies in 2003,op.cit.


307

stava kontracepcije nakon 1980. godine, dozvoljena je u svim tim zemljama. Valjapri tome podvui, da gledano usporedno, sustav mjera vezanih za pomo zapos-lenoj eni u razdoblju trudnoe i materinstva, iako je postojao, nije u veini tihzemalja do 1980-tih godina bio tako sustavno koncipiran i tako opsean kao to jetijekom 1960-tih, 1970-tih pa i 1980-tih godina bio sluaj u istonoeuropskim, bivimsocijalistikim zemljama. (Berent, 1970; Wertheimer-Baleti, 2000). Ali u razvije-nim europskim zemljama ve tijekom1980-tih, a napose u 1990-tim godinama,sustav upravo tih mjera je dobio ne samo znatno veu vanost, ve je i stekaoprio-ritet meu mjerama populacijske politike, osobito implicitne i o tom kom-pleksu mjera postoji danas u tim zemljama opa suglasnost.

injenica koju u ovom kontekstu treba spomenuti jest da u mnogim od tihzemalja, koje nemaju slubeno deklariranu populacijsku politiku, odnosno kojenemaju eksplicitnu pronatalistiku populacijsku politiku, egzistiraju mnoge mjere,materijalne i nematerijalne pomoi onim obiteljima koje imaju vei broj djece,branom paru koji se odluio imati dijete, ili samohranom roditelju, najee maj-ci s djetetom/djecom. Ta grupa mjera koja ulazi u skup tzv. mjera socijalne zatiteobitelji, vana je zbog osiguranja socijalne pravde, kako se to posebno isticalo uvedskoj jo u 1930-tim godinama (Myrdal,A.,1939). Ali u mnogim se zemljama u1990-im godinama sve vie razmatra utjecaj na reprodukciju stanovnitva socio-psiholokih imbenika, novog stila ivota i novih tehniko-tehnolokih uvjeta i-vota, koji djeluju kao limitirajui faktor poveanja nataliteta. Tei se ostvarenjupovoljnijeg ivotnog okruja, ili kako se to posebno napominje, eli se ostvaritiokruje u kojem postoji prijateljski odnos prema djeci, to je uz ostalo jedanod relevantnih uvjeta za mogue poveanje nataliteta. (Hoffmann Nowotny,1979; Chesnais 1996).10

Pronatalistike mjere primjer Francuske i vedske

Pri razmatranju specifinih znaajki populacijske politike u razvijenim eu-ropskim zemljama, zadrat emo se na dva reprezentativna primjera i to na primje-ru Francuske i vedske. Te smo zemlje kao reprezentativne za pronatalistiku popu-lacijsku politiku izabrali iz slijedeih razloga: (1) obje zemlje imaju relativno dugutradiciju u bavljenju problemima stanovnitva (iako Francuska ima u tom pogledudulju tradiciju); (2) svaka od njih ima specifian pristup populacijskoj politici, pase meusobno razlikuju prema tipu te politike: prva ve gotovo cijelo stoljeevodi eksplicitnu pronatalistiku populacijsku politiku, iako u posljednjem de-

10 Za bivu SR Njemaku nepovoljan utjecaj socio-psiholokog okruja u pogledu odnosa irazumijevanja potreba djece, kao ograniavajui imbenik poveanja nataliteta, isticao je jokrajem 1970-ih godina sociolog Hoffmann Nowotny. (1979).

308


setljeu 20. stoljea imigracijska varijanta u demografskim kretanjima dobiva svevie na vanosti; istovremeno druga, tj. vedska, vodi implicitnu populacijskupolitiku (pod nazivom obiteljska politika) kao sastavnicu ukupne politike bla-gostanja i funkcioniranja drave blagostanja; (3) na primjeru tih zemalja moese zakljuivati o veoj ili manjoj efikasnosti eksplicitne odnosno implicitne popu-lacijske politike, ovisno o postignutim rezultatima u domeni poveanja razinenataliteta/fertiliteta i razine reprodukcije stanovnitva; (4) Francuska je zemlja ukojoj se ukupni porast stanovnitva formira pod dominantnim utjecajem prirod-nog prirasta, dok se u vedskoj isti formira pod dominantnim utjecajem pozitiv-nog migracijskog salda (vika imigracije nad emigracijom).

Francuska ima meu razvijenim europskim zemljama, najduu tradiciju ubavljenju problemima stanovnitva i voenju populacijske politike, unato po-vremenim prekidima ili slabljenju utjecaja pojedinih njezinih mjera. Stoga nezauuje da je primjer Francuske i danas ne samo najee citiran u releventnojliteraturi, ve je i iznimno aktualan, kao primjer razvijene zemlje s eksplicitnompronatalistikom populacijskom politikom. Podsjetimo, da se pronatalistika poli-tika u Francuskoj spominje jo od vremena Colberta, ministra financija na dvoruLuja XIV., koji ju je propagirao temeljeno na poznatom Ediktu o braku (1666.godine). (Sauvy,1958; Bourgeois Pichat,1974). Inspirirana smanjivanjem nata-liteta koje je znatnije zapoelo u 19. stoljeu, vanost pronatalistike politike do-datno je poveana smanjivanjem nataliteta i ljudskim gubicima u Prvom svjet-skom ratu. Tako je Francuska u odnosu na ostale europske zemlje relativno ranoformulirala i provela u ivot pronatalistiku varijantu stimulativne populacijskepolitike eksplicitnog tipa. Ta politika, imajui u vidu 20. stoljee, slubeno datiraod 31. srpnja 1920., kada je francuska vlada izglasala zakon kojim zabranjujepobaaj i prodaju te svako reklamiranje sredstava kontracepcije. Ocijenjeno je dademografski rezultati tih izrazito prohibitivnih mjera nisu imali oekivani utjecajna porast nataliteta. (Glass,1967). To pokazuje injenica da se Francuska tek nakon1935. godine suoila s pravom demografskom dramom, kada je svake godine doDrugog svjetskog rata i u godinama rata, biljeila negativan prirodni prirast (pri-rodno smanjenje). Imajui na umu samo 20. stoljee, najvaniji zakon za regu-liranje problema u podruju stanovnitva bio je poznati obiteljski zakon Code de lafamille (1939. godine), koji je znaajno proirio sistem obiteljskih dodataka stimu-lativnih za porast nataliteta, kako s obzirom na obuhvat stanovnitva (obuhvatioje ukupno ekonomski aktivno stanovnitvo), tako i s obzirom na broj i diverzi-fikaciju obiteljskih dodataka.

U razdoblju Drugog svjetskog rata natalitet je dalje smanjen i to na razinustope nataliteta ispod 15 promila, pa je sustav obiteljskih dodataka jo vie proi-ren, kako bi kompenzirao pad nataliteta u doba rata, odnosno kako bi doveo do


309

njegova znatnog porasta. Za taj se cilj posebno zalagala vlada prvog poslijerat-nog francuskog predsjednika generala De Gaullea. (Jones, C., 1985). Razraena jei uvedena skala djejih doplataka i to progresivno prema broju djece, a ljestvicaoporezivanja graana stavljena je izravno u funkciju poticaja poveanja natali-teta odnosno broja djece u obitelji. Takoer je ve tada pokrenut skup mjera, me-usobno koordiniranih, usmjerenih na zaposlenu enu s intencijom da joj seomogui imati vie djece, uz istovremeno nastavljanje rada odnosno zaposlenjaizvan kue i to uz mogunost adekvatno reguliranog radnog vremena za ene doodreene dobi djeteta. Tijekom druge polovice 20. stoljea pa sve do danas, Fran-cuska dakle i dalje sprovodi eksplicitnu pronatalistiku populacijsku politiku, madane treba zanemariti niti imigracijsku varijantu te politike. Cilj populacijske poli-tike, iako je decidiran tj. odnosi se na poveanje nataliteta/fertiliteta, nije meutimjednoznaan. Naime, iako iza takve politike prema stanovnitvu ve dugo pri-marno stoje motivi oporavka nataliteta, istodobno su relevantni i drugi ciljevi nacionalni, gospodarski i socijalni. To sve indicira svojevrsnu liberalizaciju kon-cepcije pronatalistike politike u suvremenoj Francuskoj i to u smislu prihvaanjapromjene stavova stanovnitva prema nekim mjerama takve politike inauguriranihpoetkom 1920-tih godina. S tim u vezi znaajan dogaaj predstavljalo je stupan-je na snagu 1967. godine zakona kojim se ukidaju one stavke zakona iz 1920., kojese odnose na zabranu pobaaja i na prodaju sredstava kontracepcije. Pobaaj jelibe-raliziran, a primjena sredstava kontracepcije postala je sastavnim dijelom lib-era-lizacije pronatalistike politike Francuske.11 Prema tome, mnogostranost cilje-va koji stoje iza te politike u Francuskoj, pokazuju neminovnost njezina povezivan-ja i koordinacije s ciljevima i mjerama drugih politika, napose socijalne izdravstvene politike.

Sustav mjera pronatalistike politike Francuske u drugoj polovoci 20. stoljea,od 1946. godine do kraja 20. stoljea i prvih godina 21. stoljea, obuhvaa sljedeemjere: progresivne djeje doplatke ovisno o broju djece,12 razne jednokratne

11 Prema podacima UN-a, Populacionog odjela, za godinu 2001., Francuska se meu razvijenimeuropskim zemljama nalazila meu onima koje imaju najliberalniji stav prema pobaaju. On jeu Francuskoj dozvoljen prema svih 7 indikacija, od kojih su dvije posljednje (6. i 7.) temeljne zaocjenu stupnja njegove liberalizacije. Radi se o sljedeim indikacijama: (1) spasiti ivot ene, (2)sauvati fiziko zdravlje, (3) sauvati mentalno zdravlje, (4) silovanje i incest, (5) oteenje fetu-sa, (6) ekonomsko-socijalna indikacija, (7) pobaaj na zahtjev. (UN, Department of Economicand Social Affairs, World Population Policies 2003, op.cit.).

12 U Francuskoj pravo na djeji doplatak ostvaruje se za dijete u dobi do 16 godina, odnosno do20 godina (uz imovinski census). Dva su uvjeta za sticanje djejeg doplatka: prebivalite uzemlji i skrb o najmanje dvoje djece, dok se za prvo dijete prima djeji doplatak samo donjegove tree godine. Specifinost je djeeg doplatka u Francuskoj da isti raste od drugog dopetog djeteta i to linearno za svako dijete vieg reda roenja, a za svako slijedee dijete dobivase posebni dodatak.

310


obiteljske dodatke, porodni i roditeljski dopust (koji mogu koristiti oba roditelja),rodiljne naknade, odgovarajuu (za mlade ljude s djecom) poticajnu stambenu ikreditnu politiku, sveobuhvatnu zdravstvenu zatitu majke i djeteta, diferenciranooporezivanje dohotka ovisno o broju djece u obitelji, diferenciranu politiku cijenau pogledu odreenih proizvoda za djecu, fleksibilno radno vrijeme za majke sdjecom do odreene dobi. Tu je i niz drugih materijalnih i nematerijalnih povlas-tica i olakica povezanih uz broj djece, kao to su novane olakice u prometu,bonusi pri kupnji mnogih proizvoda namijenjenih djeci razliitih uzrasta, jed-nokratna novana naknada pri roenju djeteta, povlastice za prisustvo raznimkulturnim i sportskim priredbama, itd. U literaturi se esto naglaava znaenjefrancuskog sustava raznih obiteljskih dodataka posebno djejih doplataka, za po-rast nataliteta naroito u prvim desetljeima nakon Dugog svjetskog rata. Mnogifrancuski demografi smatrali su da je sustav obiteljskih dodataka imao pozitivanuinak na porast nataliteta. Meu njima posebno je Alfred Sauvy naglaavao dairoki spektar tih dodataka nije proizveo vie obitelji s veim brojem djece, ali jepoticajno djelovao na roenje drugog i treeg djeteta, jer je omoguio parovimada imaju onaj broj djece koji su eljeli imati i prije nego je taj sustav zakonskistupio na snagu. (Sauvy, 1958).

Za suvremeno razdoblje vana je 1985. godina, kada je zapoeta kampanjapod geslom Otvorimo Francusku djeci, kojoj je cilj bio stvaranje prijateljskogodnosa i okruja prema djeci i s tim u vezi poveanje broja izgraenih igralita iparkova za djecu, posebnih tj. specijaliziranih vrtia, predkolskih vrtia i drugihspecijaliziranih edukativnih igraonica. Neposredan cilj te kampanje bio je stvoritiuvjete da se meu stanovnitvom uvrsti reprodukcijska norma od troje djece uobitelji. (UN, Economic Commission for Europe 1993, 1998; Prioux, 2002).

U tom kontekstu vana je injenica da su u populacijskoj politici Francusketijekom 1980-tih godina doli do izraaja novi oblici formiranja obitelji odnosnozajednica ivota tj. kohabitacije. Zabiljeeno je zatim smanjenje stope nupcijali-teta uz istodobni porast stope divorcijaliteta, pa porast stope izvanbranih roe-nja, porast ekonomske aktivnosti ena u nepoljoprivrednim djelatnostima osobi-to u sektoru usluga, porast razine obrazovanja ena i s time u vezi porast brojaena s visokim obrazovanjem. U takvim novonastalim okolnostima tradicionalnoproklamirani model francuske obitelji s troje djece, sa enom kuanicom i zapos-lenim ocem obitelji, doivio je znatne promjene. (UN Economic Commission forEurope, 1998; Alagava, 2002). Trebalo se prilagoditi novonastalim uvjetima i novomstilu ivota, koji su tijekom ta dva desetljea obiljeili ivot veine razvijenih eu-ropskih zemalja (ne samo onih u zapadnoj i sjeverozapadnoj Europi, ve i u junojEuropi).13 Primjetna je s time u vezi tendencija da populacijska politika ne samou Francuskoj ve i u nekim drugim razvijenim europskim zemljama doivljava


311

radikalne promjene u smislu stavljanja sve veeg teita na stvaranje to povoljni-jih i ravnopravnijih uvjeta ivota i rada u obitelji i izvan obitelji za oba zaposlenaroditelja i u tom okviru provoenja onih mjera populacijske politike koje motivi-raju i omoguavaju roditeljima da ostvare eljeni broj djece (koji je u gotovo svimzemljama, prema provedenim anketama o fertilitetu, redovito vei od ostvarenogbroja djece).

Tako je pronatalistika varijanta stimulativne populacijske politike u Fran-cuskoj, zajedno s imigracijskom varijantom (koja je ve tada bila prvenstveno pove-zana s repatrijacijom iz bivih francuskih kolonija tj. zemalja MAGREBA), djelovalaizmeu 1950. i 1975. godine na poveanje nataliteta odnosno fertiliteta (totalnastopa fertiliteta bila je tada znatno iznad razine generacijskog obnavljanja). Jo1960. godine totalna stopa fertiliteta u Francuskoj bila je za europske prilike znat-no iznad razine potrebne za obnavljanje stanovnitva i iznosila je 2,73; u 1965. jeporasla na 2,84, u 1970. je smanjena na 2,48, a u 1974. godini bila je na razinigeneracijskog obnavljanja (iznosla je 2,11). Nakon 1975. godine pa sve do 1995.,to-talna stopa fertiliteta je dalje, uz povremene remisije, pokazala prosjeni trendpostupnog opadanja: u 1975. iznosila je 1,93, u 1980. 1,95, u 1985. 1,81, da bi u1990. iznosila 1,78, a u 1995. godini pala na svoju najniu razinu i iznosila 1,71.Takav trend prosjenog opadanja te stope rezultanta je nekoliko relevantnih im-benika: (1) produenog kolovanja odnosno dueg studiranja uz sve vei obuhvatdjevojaka; (2) poveanja zaposlenosti ena izvan kue, pod reimom odreenogradnog vremena; (3) kasnije prosjene dobi ulaska u brak i kasnije prosjene dobiroenja prvog djeteta (koja je u 1975. iznosila 24,5 godina, a u 1995. godini 28,1godinu); (4) divergentnog kretanja specifinih stopa fertiliteta prema dobi, odnosnosmanjenja fertiliteta u dobi do 30 godina, a poveanja istog u dobi iznad 30 godi-na, s tim da vei fertilitet u kasnijoj dobi nije kompenzirao smanjenje fertiliteta umlaim dobnim grupama. Prema tome, u razdoblju od 1975. do 1995. godine,pronatalistika politika nije uspjela poveati natalitet, ali je djelovala na uspora-vanje njegovog smanjivanja, preciznije reeno na ograniavanje djelovanja onihimbenika koji su uvjetovali smanjivanje nataliteta.

Zanimljivo je u tom kontekstu razmotriti uzroke znatnog pada fertiliteta uFrancuskoj izmeu 1990. i 1995. godine. Naime, vidjeli smo da je totalna stopafertiliteta tada smanjena s 1,78 na 1,71 djece po jednoj eni u fertilnoj dobi. Pad testope tada su uvjetovali demografski i ekonomski imbenici. U pogledu demograf-skih imbenika, taj je pad generacijski odgoen izraz prosjenog trenda natali-teta izmeu 1965. i 1976., kada je stopa nataliteta smanjena s 17,8 promila na 14,1

13 Meu zemljma June Europe posebno mjesto zauzima Italija koja cijelo desetljee 1990-ihgodina ima meu razvijenim europskim zemljama najnii fertilitet. (Council of Europe, 2003).

312


promila. (Council of Europe, 1994), zatim poveanja prosjene dobi ene pri roe-nju prvog djeteta, kao i smanjivanja specifinih stopa fertiliteta po dobi u gotovosvim dobnim grupama, a naroito onih u mlaoj dobi (ispod 30 godina). to setie ekonomskih imbenika, u tom je petogoditu usporen ekonomski rast zemljei znatno je porasla nezaposlenost, to je uz ostale imbenike- takoer djelovalona pad totalne stope fertiliteta.

U posljednjem petogoditu prolog stoljea, totalna stopa fertiliteta ponovnoje znatno porasla (s 1,71 u 1995., na 1,76 u 1998., na 1,79 u 1999., na 1,89 u 2000.godini, a toliko je iznosila 2001., 2002. i (prema procjeni ) 2003. godine. Zanimljivoje da je to poveanje nastupilo unato smanjenju broja ena u fertilnoj dobi. Naime,od 1995. do 1999.godine, porast specifinih stopa fertiliteta kod ena u dobi nakon30 godina bio je prema opsegu djelovanja vei nego pad specifinih stopa u dobido 30 godina, a nakon 1999. godine zabiljeen je i porast fertiliteta u mlaoj dobi(20-24 i 25-29 godina). (Prioux, 2004). To je sve pridonijelo porastu totalne stopefertiliteta na razinu od oko 1,9 djece po jednoj eni u fertilnoj dobi u prvim godi-nama 21. stoljea. Francuska je tako prema brojanoj razini te stope, uz Irsku,imala, najviu razinu nataliteta/fertiliteta meu razvijenim europskim zemljama.(Council of Europe 2003; Sardon, 2004).

Svojom dugotrajnom stimulativnom populacijskom politikom, Franuskadodue nije uspjela podii totalnu stopu fertiliteta na brojanu razinu koja bi osi-gurala obnavljanje generacija, ali je uspjela u prolom polustoljetnom razdoblju,odrati totalnu stopu fertiliteta iznad brojane razine te stope u veini razvijeniheuropskih zemalja. To se osobito odnosi na razdoblje 1995.-2002. godine, kada suobje varijante stimulativne populacijske politike u toj zemlji, pronatalistika i imi-gracijska, zajedniki djelovale na demografski oporavak odnosno na odreenopoveanje nataliteta /fertiliteta, prirodnog prirasta, a time i ukupnog porastastanovnitva. Meutim, treba imati na umu da je meu razvijenim europskimzemljama, Francuska zemlja s izrazito najveim udjelom prirodnog prirasta uformiranju ukupnog porasta stanovnitva. Tako je porast ukupnog stanovnitvaFrancuske u 2000. u odnosu na 1999. godinu iznosio 295.600; istovremeno je pri-rodni prirast stanovnitva iznosio 242.000, a pozitivni migracijski saldo 53.600. Iztoga slijedi da je prirodni prirast inio 81,8% ukupnog porasta stanovnitva, amigracijski saldo samo 18,2%. Vano je istai da je prirodni prirast stanovnitvaFrancuske jedan od najveih u Europskoj Uniji: u 2000. godini njegov je udjeliznosio oko tri etvrtine od ukupnog prirodnog prirasta zabiljeenog u svim ze-mljama Europske unije. (Prioux, 2002).

Iako je populacijska politika u Francuskoj tradicionalno poznata prema svojojpronatalistikoj varijanti, ne moe se zanemariti injenica da je imigracijska poli-tika te zemlje takoer pridonijela iskazanom poveanju fertiliteta, prirodnog pri-


313

rasta i porasta ukupnog broja stanovnika. Indikativni su s time u vezi slijedeipodaci: u 1994. je ukupan broj imigranata koji su dobili dozvolu boravita iznosio119.570, da bi u 2000.godini njihov broj porastao na 160.428, a u 2002. na 205.707.14

Za razliku od mnogih razvijenih europskih zemalja, u Francuskoj se izravno pred-via da e imigracija u budunosti biti vana odrednica ako ne porasta natalitetai prirodnog prirasta stanovnitva, ono zasigurno barem odranja tih stopa na nji-hovoj relativno umjerenoj, sada dostignutoj brojanoj razini (prve na razini oko1,9, a druge na razini od oko 4 na 1000 stanovnika). Oekuje se da e utjecaj imi-gracije iz sjevernoafrikih zemalja u Francusku, postati dominantan za razvojstanovnitva Francuske u prvom desetljeu 21. stoljea, jer e se generacije iz fer-tilne dobi pomaknuti u staraku dob s poveanim mortalitetom, to bi da nema teimigracije, moglo dovesti do prirodnog smanjenja stanovnitva. (Sardon, 2004).Povezano s tim, treba imati na umu da se doseljava preteno muslimanskostanovnitvo, koje ima relativno vie reproduktivne norme nego autohtono fran-cusko stanovnitvo. Prema tome, pronatalistika i imigracijska varijanta stimu-lativne populacijske politike u Francuskoj, u posljednja tri desteljea 20. stoljea,zajedniki su djelovale na zabiljeenu dinamiku sastavnica prirodnog i ukupnogkretanja stanovnitva, posebno nataliteta, ali je prirodni prirast bio dominantnaodrednica ukupnog porasta stanovnitva.

Drugi reprezentativni primjer populacijske politike u razvijenim europskimzemljama jest vedska. Poznata je upravo zbog svog specifinog skandinavskogpristupa politici prema stanovnitvu, koja se pojavljuje najee pod imenomobiteljska politika (family policy), a koja je izravno u funkciji politike blagostanja(welfare policy) u okviru drave blagostanja (welfare state).15 Radi se zapravo ilipreciznije reeno u velikoj mjeri o implicitnoj populacijskoj politici, koja ne istiedemografski cilj kao primarni, ali koja tei poboljanju materijalnih i socijalnihuvjeta ivota obitelji za imanje djece i s tim u vezi poveanju motivacije parovada imaju eljeni broj djece, u okviru slobodnog izbora zajednice ivota (brane,izvanbrane, zajednice s jednim roditeljem, kohabitacijske zajednice).

Gledano retrospektivno, u povijesti politike prema stanovnitvu, vedska jeprimjer esto citiranog skandinavskog modela, koji je inauguriran jo 1930-tih godi-na, u etapi razvoja stanovnitva vedske koju nazivamo ranom posttranzicijom.

14 U 1994. bilo je u Francuskoj oko 38% tih imigranata iz zemalja EEZ-a 62% iz zemalja izvan EEZ-a. U godini 1999. udio prvih je smanjen na oko 30%, a drugih povean na 70% (prvenstveno izsjevernoafrikih, bivih francuskih kolonija). (Prema: Population, Statistical data, No. 4-5/2002.,str. 717).

15 Obiteljska politika i populacijska politika meusobno su usko povezane, ali je populacijskapolitika u svom eksplicitnom obliku usmjerena posve odreenom demografskom cilju (npr.poveanje stope rasta stanovnitva, poveanje nataliteta), a obiteljska politika redovito nagla-ava kao svoj opi cilj poboljanje kvalitete ivota obitelji.

314


Osnovna orijentacija tog modela i pristupa populacijskoj politici bila je izrazitohumanitarna s ciljem omoguavanja pune slobode odluivanja u pogledu brojaroenja i osiguranja blagostanja djece, te zakonskog izjednaavanja djece roeneu braku i izvan braka. (Myrdal, A., 1939, 1941). Od 1940. godine nadalje, vladavedske je zakonski izglasala niz takvih mjera koje spadaju u iri sklop mjerasocijalne politike. Veina ih je usmjerena prema cilju koji tei poboljanju ivot-nog standarda obitelji s veim brojem djece, a time izjednaavanju ivotnog stan-darda obitelji s veim i manjim brojem djece. Mnoge od njih, u svom uem znae-nju, predstavljaju mjere politike prema obitelji od kojih veina ima pronatalis-tiki uinak, to znai da su one istodobno i pronatalistike mjere.

Skandinavski pristup politici prema stanovnitvu vedske tijekom 1930-tihgodina, koncipirali su i radili na njegovom ostvarenju, brani par Alva i GunnarMyrdal,16 koji su tada bili inicijatori mnogih inovativnih poteza osobito u pod-ruju socijalne, napose obiteljske politike i openito unapreenja zdravstvenezatite, primarno majki i djece. Stoga se u literaturi o skandinavskom modelupopulacijske politike esto govori o politici Myrdalovih. (Svala, 1972). U tom sekontekstu napominje da se drutvo i obitelj u vedskoj mora temeljiti na naeli-ma jednakosti, suradnje, pomoi i solidarnosti. Ve se tada, prema tome, pisalo opotrebi ireg drutvenog pristupa problemima stanovnitva povezanih uz padnataliteta, odnosno da politiku prema obitelji valja vrednovati ne samo u odnosuna odreene demografske ciljeve, ve prvenstveno u odnosu na ire socijalneciljeve, kao to su promicanje individualnih ljudskih prava i sloboda u podrujureprodukcije stanovnitva s ciljem postignua blagostanja svih lanova obitelji,posebno djece, zatim osiguranja intergeneracijske solidarnosti, osiguranja punezaposlenosti, itd. (UN, World Population Conference, Rome, 1954).17 S tim u vezije relevantna injenica da je od 192l. godine u vedskoj liberaliziran pobaaj, asredstva kontracepcije bila su u slobodnoj prodaji. U 1930-tim godinama u pro-grame srednjih kola uvedeno je zdravstveno obrazovanje s naglaskom na tema-ma o reprodukcijskom zdravlju. vedska je prema tome bila meu vodeim eu-ropskim zemljama kako u pogledu edukacije mladih o navedenim aspektima re-produkcijskog ponaanja, tako i u pogledu vrstog stava o potrebi postignua ravno-pravnog statusa ene u obitelji u kojoj su oba roditelja zaposlena (tzv. obitelj dva-ju hranitelja).

16 Alva Myrdal bila je u to doba ministar zdravstva i prominentni lan Socijal-demokratske par-tije vedske. U 1982. je dobila Nobelovu nagradu za mir (s Alfonso Garcia Rablesom). GunnarMyrdal profesor Sveuilita u Stockholmu, savjetnik vedske vlade za ekonomska i socijalnapitanja, itd., dobio je 1974. Nobelovu nagradu za doprinos prouavanju planiranja u zemlja-ma u razvoju i meuzavisnosti ekonomskih i socijalnih faktora.

17 Radi se o prvoj svjetskoj konferenciji o stanovnitvu pod pokroviteljstvom UN-a. (UN WorldPopulation Conference, Vol. II, 1954., Rome).


315

Prema Glassu, skandinavski se pristup populacijskoj politici u 1930-tim godi-nama, koje je obiljeio pad nataliteta, temelji na dvije bitne pretpostavke.(Glass,1967). Prva pretpostavka za provoenje mjera populacijske politike insisti-ra na dobrovoljnom roditeljstvu, to u praksi znai da usporedno s pronatalis-tikim mjerama, postoje i mjere koje na natalitet djeluju ograniavajue; drugapretpostavka za populacijsku politiku sastoji se u tome da za donoenje bilo kojegzakona koji se odnosi na probleme stanovnitva, a napose nataliteta, treba pret-hodno provesti znanstvena istraivanja raznih meusobno povezanih aspekatarazvoja stanovnitva, koji se odnose na jedan odreeni demografski problem.

Iako je takva politika prema stanovnitvu u 1930-tim godinama bila izravnopovezana uz pad nataliteta i njegovu tada postignutu nisku razinu (to je biloopenito uvjetovano utjecajem Velike ekonomske krize) te uz nepovoljan socijal-ni poloaj obitelji s veim brojem djece, cilj joj je ve tada bio postii u domenirazvoja stanovnitva tzv. stacionarno stanovnitvo. To jasno pokazuje stajaliteKraljevske populacijske komisije osnovane u vedskoj 1935. godine, koja je kaosvoj bitni zadatak istakla dostizanje takve razine nataliteta koja bi dugoronoodrala barem konstantan broj stanovnika, njegovu jednostavnu reprodukciju,uz to je mogue nii mortalitet.18 Pokazuje se prema tome da je vedska bilaprva meu razvijenim europskim zemljama u kojoj su usporedno postojale za-konske mjere za poveanje broja djece u obitelji i mjere koje istodobno djeluju naograniavanje raanja. Politika prema stanovnitvu u vedskoj bila je ve tadaprimarno usmjerena na blagostanje djece i obitelji, na pomo zaposlenoj eni-majci u olakanju njezine brige oko djece, uz respektiranje svih temeljnih ljud-skih prava.

U razdoblju druge polovice 20. stoljea, pokazalo se da je vedska ouvala, a uskladu s nastalim drutveno-ekonomskim promjenama odnosno progresom iuvrstila gore navedeni cilj poveanje blagostanja. Zadrala je sve do danas istionaj karakteristini pristup politici prema stanovnitvu, koji je utemeljen u 1930-tim godinama, odnosno pristup koji zapravo u mnogome obiljeava implicitnupopulacijsku politiku. (UN, Economic Commission for Europe, 1997). Od sredine1960-tih godina ponovno je ojaala pronatalistika komponenta njezine socijalnepolitike odnosno implicitna pronatalistika politika, koja je najjae dola do izraajau 1980-tim godinama kroz niz zakonskih mjera pronatalistikog usmjerenja.

Valja pri tome istai da vedska nikada nije imala eksplicitnu, od vlade dekla-riranu pronatalistiku populacijsku politiku (kao to je imala Francuska), tako da uIzvijeu vedske vlade o demografskim prilikama u zemlji, podnesenom 1993.godine na Europskoj konferenciji o stanovnitvu u enevi, pie da vlada ved-

18 Vidjeti detaljnije: Myrdal, A., Nation and Family, op.cit. 1941.

316


ske nema slubeno objavljenu populacijsku politiku i da ubudue ne namjeravauvoditi nikakve mjere niti brojane ciljeve takve politike. Takoer je istaknuto davlada postojeu migracijsku politiku uope ne razmatra u okviru politikestanovnitva. (UN Economic Commission for Europe, European Population Con-ference, Vol.II.,1993: 325-33o).19 Nadalje, u tom se Izvijeu problematika natali-teta/fertiliteta razmatra u odjeljku Obitelj i fertilitet gdje su naznaene etiriglavne grupe mjera prema obitelji u okviru ope politike blagostanja u 1990-timgodinama. To su: (1) sustav roditeljskog osiguranja koji daje majci i ocu priliku dakod kue njeguju svoje dijete, uz novanu naknadu kao svojevrsnu kompenzaci-ju za njihov oportunitetni troak, tj. za njihov izgubljeni dohodak od zaposlenjaza vrijeme dok traje porodni i roditeljski dopust, pri emu roditelji sami odluujukako e i kada meusobno podijeliti taj dopust; (2) brojne olakice koje dravadaje roditeljima (ili jednom roditelju) vezano uz dnevnu brigu za dijete (uslugeuvanja i njege djeteta, prehrana u kui ili izvan kue, usluge oko dnevnih poslo-va u kui i sl.) koje u tom razdoblju ivota djeteta zadovoljavaju postojeu potranjuza specifinim uslugama i materijalno kompenziraju roditeljski dopust; (3)znatna financijska potpora obiteljima, ukljuivi i jednoroditeljsku obitelj odnos-no obitelj samo jednog roditelja (majke ili oca), vezano uz trokove uvanja, njege,odgoja i kolovanja djeteta/djece. U tom podruju vlada vedske postavila je ciljnastavljanja s izdanom novanom potporom i organiziranjem raznih instrume-nata politike blagostanja na nain koji omoguava roditeljima (majci i ocu, samojmajci ili samom ocu) da mogu dovoljno vremena posvetiti svojoj djeci u razdobljuivota kada im je to najpotrebnije; (4) zakonski regulirano radno vrijeme priklad-no za razdoblje kada je dijete u predkolsoj dobi (fleksibilno radno vrijeme, radpart-time, privremeni i povremeni rad, rad kod kue).

Kao rezultanta navedenih mjera i olakica, a uz postojei nain i stil ivota upostojeim zajednicama ivota, u vedskoj je prilino vrsto, kao uobiajena,prihvaena reprodukcijska norma od dvoje djece, iako su neke mjere (kao pro-gresivni djeji doplatak prema broju djece) poticajne za tree i daljnje (do petog)djeteta.20

vedska je meu razvijenim europskim zemljama tijekom ovog stoljea, aosobito u njegovoj drugoj polovici, zemlja koja je doivjela najjae promjene uoblicima formiranja obitelji. Pored brane zajednice tu postoje jo mnogi drugi

19 Prema: Country Statement submitted by Government of Sweden, European Population Con-ference, Vol. II., UN Economic Commission for Europe, Geneva 1993.

20 Specifinosti su djejeg doplatka u vedskoj to je isti povean za tree i svako slijedee dijete( i to do petog djeteta), a uvjeti za stjecanje prava na djeji doplatak su: prebivalite u vedskoji skrb o najmanje jednom djetetu. Za vielane obitelji, uz osnovni iznos, isplauje se i odree-ni dodatak i to do 16-te godine ivota djeteta. (Bouillet, Brai-Rui, Zrinak, 2002).


317

oblici zajednikog ivota. Iako brak predstavlja zajednicu koja najjae titi dijete,to u vedskoj potvruje podatak da broj sklopljenih brakova raste usporedo spoveanjem broja djece u drugim zajednicama ivota, injenica je da je udjelbraka u ukupnom broju tih raznih zajednica sve manji. Istovremeno raste broj iudjel raznih oblika izvanbranih kohabitacijskih zajednica. (van de Kaa, 1987; UNEconomic Commission for Europe, European Population Conference, Sweden,Country Statement, vol. II, 1993; Bck Wiklund, 2002). Inae u toj zemlji postojivisoka sklonost ulaska u izvanbranu i branu zajednicu, tako da 9 od 10 ena imukaraca u reprodukcijskoj dobi ivota ili ve imaju dijete, ili u Anketama ofertilitetu izjavljuju da ele imati dijete.21

Postavlja se konano pitanje: kakve je uinke na kretanje nataliteta imalanavedena implicitna politika prema stanovnitvu odnosno politika prema obiteljiu vedskoj? Ta je politika gledano u cjelini dala znaajne rezultate. Iako je total-na stopa fertiliteta u vedskoj od kasnih 1960-tih godina slijedila isti trend kao i uostalim razvijenim europskim zemljama, tj. trend opadanja, valja naglasiti da ovdjeta stopa nikada nije pala na tako nisku brojanu razinu kao u nekima od njih (Aus-trija, SR Njemaka, Luksemburg, Italija). Najniu razinu ta je stopa u vedskojzabiljeila 1978. i 1983. i to u obje godine 1,63 djece prosjeno na jednu enu ufertilnoj dobi. Nakon toga je za razliku od ostalih razvijenih europskih zemaljastalno rasla, s time da je u 1990. godini dosegla svoju najviu razinu, razinu gene-racijskog obnavljanja stanovnitva (iznosila je 2,13) i time nadvisila tu stopu i uFrancuskoj.22 Taj se uspon fertiliteta u vedskoj, kao zemlji koja je dugo vremenapredstavljala model modernog demografskog ponaanja koji obiljeava nizak fer-tilitet, u demografskoj literaturi oznaava vedskim natalitetnim fenomenom. U 1980-tim je godinama zabiljeen naime porast fertiliteta i to kod mlaih ena (u dobiispod 30 godina), koji je ve od sredine 1960-tih godina opadao, uz istovremeninastavak poveanja fertiliteta kod ena starijih od 30 godina. Porast totalne stopefertiliteta na razinu od 2,13 u 1990. godini odraz je prema tome porasta fertilitetakod dvaju dobnih skupina ena, kod mlaih (20-24, 25-29 godina) i kod starijihena (preko 30 godina). (Monnier, 1990).

Demografi vedske u cjelosti se slau da je takvom trendu specifinog fertili-teta u mnogome pogodovao tada postojei sustav mjera i akcija, meusobno koor-diniranih, a sadranih u okviru raznih posebnih politika s naglaskom na motiva-

21 Vidjeti i podatke: UN, Department of Economic and Social Affairs, World Population Policies2003, op.cit; zatim UN, Department of Economic and Social Affairs, World Fertility Report2003, New York 2004.

22 Totalna stopa fertiliteta u vedskoj nadvisila je istu u Francuskoj od 1990. do 1995. godine, dabi od 1996. do 2002. godine ta stopa u vedskoj ponovno pala ispod razine iste u Francuskoj.(Council of Europe, 2001,2003).

318


ciju prema veem broju djece (tzv. socijalne pronatalistike mjere).23 Prema tome,porast fertiliteta kod mlaih ena izmeu 1984. i 1990. (vie od 20% tog porastaotpada na fertilitet ena u dobi 20-24 godine) pridonio je, uz nastavak ranijegtrenda porasta fertiliteta u dobi preko 30 godina, takvom usponu fertiliteta, koji jevedsku u 1990. godini doveo na sam vrh meu europskim zemljama. injenicaje da su porastu fertiliteta kod mlaih ena u tom razdoblju bitno pridonijeleodreene, poetkom 1980-tih godina uvedene, zakonske reforme. (Hoem, J., 1990).Tako su, uz ostale mjere, u vedskom sustavu osiguranja obitelji uvedene odreenebeneficije, koje su djelovale kao poticaj suavanju razmaka izmeu sukcesivnihroenja, pa je raanje djece postalo vremenski jae koncentrirano. Ta premija zabrzinu uvedena je 1980., a inovirana, s pojaanim uinkom, 1986. godine. Sustavobiteljskog osiguranja sadravao je jednu sastavnicu koja je davala jak ekonomskipoticaj za skraivanje razmaka izmeu sukcesivnih roenja (nakon to je prvodijete ve roeno). Novane su beneficije naime bile odreene prema plai kojuje osoba imala jedan mjesec prije roenja djeteta. Ako je razmak izmeu sukce-sivnih roenja bio dvije godine, glavnina beneficija temeljena na plaama mjesecdana prije roenja prethodnog djeteta, prenosila se i na razdoblje nakon roenjaslijedeeg djeteta (vieg reda roenja). U 1986. godini taj je zakonom odreeniinterval produen na 2,5 godine. (Hoem,1990; Council of Europe, 1999). Znaaj-no je s tim u vezi da su izmeu 1980. i 1994. godine, unato poveanju prosjenedobi ene pri roenju prvog djeteta (za gotovo dvije godine), ene rodile pro-sjeno neto vie od dvoje djece.

Meutim, oporavak nataliteta u vedskoj bio je relativno kratkotrajan, jer je u1990-tim godinama dolo do obrata. Fertilitet kod mlaih ena ponovno je poeoopadati (tako da je za ene u dobi 20-24 godine u 2000.godini iznosio oko poloviceonog iz 1990. godine). Totalna stopa fertiliteta takoer ponovno smanjena: s 2,13 u1990. na 1,73 u 1995. godini, ali je njezina razina u tom petogoditu jo uvijek bilaiznad razine u drugim razvijenim europskim zemljama (pa i iznad razine te sto-pe u Francuskoj). Nakon 1995. sve do 2000. godine, opadanje se nastavlja, ali ne-to sporije u odnosu na prethodno petogodite: u 1995.godini totalna stopa fertili-teta iznosila je 1,79, u 1996. 1,60, 1997. 1,52, u 1998. 1,50, u 1999. godini takoer1,50, da bi u 2000. godini malo porasla ( iznosila je 1,54). Pad totalne stope fertili-teta u vedskoj u 1990-tim godinama povezan je uz etiri grupe imbenika: (1) uzprivrednu recesiju, slabljenje financijske potpore i beneficija usmjerenih na pove-anje nataliteta, te uz porast nezaposlenosti; (2) uz ulazak u reproduktivnu dobmanje brojnih generacija roenih u uvjetima niskog nataliteta u 1970-tim godina-

23 Prema: Hoem, J. M., Social Policy and Recent Fertility Change in Sweden, Population andDevelopment Review no.4/1990; takoer, UN Economic Commission for Europe, StandardCountry Report, Sweden, New York-Geneva 1997.


319

ma; (3) uz starenje fertiliteta tj. uz pomicanje prosjene dobi ene pri roenju pr-vog djeteta u starije fertilne dobne grupe (preko 28 godina); (4) uz ostale brojneindividualno-psiholoke faktore karakteristine za posttranzicijsku etapu, osobitouz stil ivota i uz postojanje raznih oblika zajednica ivota, koje esto nisu poti-cajne za porast nataliteta.

Ali nakon 1999. godine, totalna stopa fertiliteta zabiljeila je u vedskoj, ve-zano primarno uz smanjenje nezaposlenosti, ponovno blagi porast: u 2000. godi-ni iznosila je 1,54, u 2001. 1,57, u 2002. 1,65, a u 2003. (prema procjeni) 1,66. (Councilof Europe, 2001, 2003). Porast te stope predvia se barem do 2010. godine i to natemelju utjecaja efekta pomaka generacija roenih u uvjetima poveanog na-taliteta tijekom 1980-tih godina, u fertilnu dob ivota.

I ovdje se dakle pokazuje da mjere implicitne pronatalistike politike ne morajuu svakom razdoblju biti podjednako efikasne u smislu njihova uinka na razinunataliteta, na koju redovito djeluje vie imbenika. Naime, do promjene te razinemoe doi i u uvjetima nepostojanja takvih mjera, ukoliko npr. doe do promjenau demografskim kretanjima (vei ili manji priljev novih generacija u fertilnu dob,promjene u broju i u dobnoj strukturi enskog stanovnitva u fertilnoj dobi,promjene u specifinim stopama fertiliteta prema dobi), ili do promjena u makroe-konomskim uvjetima, porasta/smanjenja nezaposlenosti itd. Sve te imbenike trebaimati na umu pri interpretaciji oscilacija u kretanju vitalnih stopa u pojedinimzemljama, godinama ili razdobljima.

Kada se govori o tendenciji kretanja i o brojanoj razini totalne stope fertili-teta u vedskoj nakon 1983. godine, odnosno o njezinom porastu u 1980-tim go-dinama, valja dodati da je na takvo kretanje nesumnjivo djelovao i pozitivni mi-gracijski saldo koji je vedska biljeila u tim godinama u vanjskoj migraciji,24 kaoi injenica da je napose u 1990-tim godinama, kada je primala velik broj migrana-ta iz grupe zemalja u tranziciji, vedska zauzela tolerantan stav prema prijemuizbjeglica i sjedinjavanju obitelji, to je u novije doba jedno od bitnih naelanjezine imigracijske politike.25 injenica je da je u drugoj polovici 1990-tih godi-na, a naroito krajem stoljea, imigracija bila bitna pozitivna stavka demografskebilance stanovnitva vedske. Tako je u 2000. u odnosu na 1999. godinu, ukupanporast stanovnitva te zemlje iznosio 21.366, pri emu je prirodno smanjenje

24 vedska je od 1965. do 1975. godine imala kontrolu nad dolaskom stranih radnika, od kojihsu mnogi naturalizirani. Nadalje, u vedsku je npr. 1991. g. imigriralo 44 tisue osoba (18% izdrugih nordijskih zemalja, 35% njih imali su status izbjeglica, a oko 61% je imalo rodbinu ve sboravitem u vedskoj). U 1992., 1993. i 1994. g. je broj izbjeglica iz bive Jugoslavije, a naroitoiz Bosne i Hercegovine, znaajno porastao. (UN Economic Commission for Europe, 1993, 1997).

25 Poetkom 1990-ih godina voene su javne rasprave o poeljnosti/nepoeljnosti prihvaanjaimigracije radne snage zbog deficita na tritu rada u vedskoj. (UN Economic Commision forEurope, 1997).

320


stanovnitva iznosilo -3.020, a pozitivan migracijski saldo ak 24.386. (Prioux, 2002).Znai da se ukupni porast stanovnitva vedske formirao pod iskljuivim utjeca-jem imigracije.Treba dakle imati na umu i imigracijsku varijantu, koja je uz onupronatalistiku, stvarno bila sastavni dio vedske politike prema stanovnitvu ikoja je, povezano uz mladu dobnu strukturu imigrantskog stanovnitva, bitnoutjecala na sastavnice prirodnog odnosno ukupnog kretanja stanovnitva naroi-to u 1990-tim godinama.

Politika vedske vlade prema stanovnitvu, prema temeljnim obiljejima im-plicitna, a prema nazivu uglavnom obiteljska ili ire socijalna politika, postoji idanas u okviru ope politike podizanja blagostanja naroda, a sustavom mjera iakcija nastoji djelovati u pravcu podizanja razine reprodukcije stanovnitva narazinu tzv. zamjene tj. obnavljanja generacija, odnosno nastoji podrati ve us-taljenu normu od prosjeno barem dvoje djece. Meu razvijenim europskim zem-ljama, vedska je jedinstven primjer provoenja relativno dugotrajne stimula-tivne politike prema stanovnitvu implicitnog tipa u okviru ope politike blagosta-nja. To je suvremena vieznana politika, s izrazitim naglaskom na problemu dvos-truke optereenosti ene odnosno dvostruke funkcije ene (funkcije zaposleneene i funkcije majke),26 na neminovnosti jednakosti spolova i podjele rada meuroditeljima unutar obitelji u pogledu brige i odgoja djece, na nunosti stvaranjapotrebne infrastrukture za pomo zaposlenoj eni s djetetom/djecom i sustavneizdane novane potpore obiteljima u vezi s uvanjem, njegom, odgojem i naposeobrazovanjem djece. Visok prioritet koji se daje upravo tim mjerama, koje se odnosena usklaivanje funkcije materinstva i rada ene, pokazuje da zaposlenost ena,ukoliko ne postoji adekvatna drutvena briga, moe biti vaan limitirajui faktorporasta nataliteta u razvijenim europskim zemljama. Prema tom cilju usmjerene sumjere pojedinih posebnih politika u vedskoj socijalne, zdravstvene, stambene,prosvjetne, poreske, kreditne i drugih, s meusobno uglavnom koordiniranimdjelovanjem u pravcu poveanja opeg blagostanja naroda. Ali pri svemu tome trebaimati u vidu da se vedska prema razini gospodarskog razvoja nalazi u grupi naj-razvijenijih zemalja svijeta, to joj realno omoguava provoenje politike blagostanjaija je sastavnica i njezina sustavna politika prema obitelji i stanovnitvu.

Razmotrit emo na kraju usporedne karakteristike dinamike pokazatelja re-produkcije stanovnitva u Francuskoj i vedskoj u razdoblju 1960-2002. godine,kao relevantne indikatore vee ili manje uinkovitosti eksplicitne ili implicitnepopulacijske pronatalistike politike. (Vidjeti tablice br. 1 i br. 2.).

26 Na tom se problemu angairala posebno Alva Myrdal napisavi knjigu (zajedno s V. Klein)Womens Two Roles, Routledge and Kegan, London 1968.


321

Tablica br. 1.Pokazatelji reprodukcije stanovnitva u Francuskoj u razdoblju 1960. 2002. godine

Godina Stope Vitalni Neto stopa Totalna(na 1000 stanovnika) indeks* reprodukcije** stopa

nataliteta mortaliteta prirodnog fertiliteta***prirasta

1960. 17,9 11,4 6,5 157,0 1,28 2,731965. 17,8 11,2 6,6 158,9 1,34 2,841970. 16,7 10,7 6,0 156,1 1,17 2,471975. 14,1 10,6 4,5 133,0 0,92 1,931980. 14,9 10,2 4,7 146,1 0,93 1,951985. 13,9 10,0 3,9 139,0 0,87 1,811990. 13,4 9,3 4,1 144,1 0,85 1,781995. 12,6 9,2 3,4 137,0 0,82 1,712000. 13,2 9,0 4,2 146,7 0,91 1,882001. 13,0 9,0 4,0 144,4 0,91 1,892002. 12,8 9,1 3,7 140,7 0,91 1,89

* Vitalni indeks je kvocijent broja ivoroenih i broja umrlih u odreenoj godini.** Neto stopa reprodukcije predstavlja prosjean broj djevojica koji bi rodila jedna ena u fertilnoj

dobi, u uvjetima aktualnih specifinih stopa mortaliteta po dobi.*** Totalna stopa fertiliteta predstavlja prosjean broj djece (muke i enske) koji bi rodila jedna ena

u fertilnoj dobi, pod uvjetom da doivi kraj svog fertilnog razdoblja.Izvor: Council of Europe, Recent Demographic Developments in Europe 2003, Strasbourg 2004

Pokazatelji u tablicama omoguavaju usporednu analizu vitalnih stopa i stopareprodukcije stanovnitva, iz koje slijedi: (1) opa je stopa nataliteta bila u Fran-cuskoj, u svim godinama osim u petogoditu 1990-1995., via nego u vedskoj; (2)totalna stopa fertiliteta kao najbolji strukturni pokazatelj reprodukcijskog pona-anja, bila je takoer u Francuskoj, u svim godinama osim u petogoditu 1990-1995., via nego u vedskoj; (3) stopa prirodne promjene odnosno stopa prirod-nog prirasta, zatim vitalni indeks i stopa neto reprodukcije, kao pokazatelji re-produkcije stanovnitva koji za razliku od stope nataliteta i totalne stope fertili-teta uzimaju u obzir mortalitet (specifian prema dobi), bili su u svim navede-nim godinama znatno vii u Francuskoj u odnosu na vedsku. Napomenimo iinjenicu da je vedska u 2000. i 200l. godini imala prirodno smanjenje stanovni-tva.27 Objanjenje postojee brojane razlike u navedenim pokazateljima izmeu

27 To je evidentirano prema podacima koje daje Council of Europe, dok je prema podacima INE-DA (u asopisu Population, vol.2/2000) prirodno smanjenje stanovnitva u vedskoj zabiljeenove od 1997. godine.

322


ove dvije zemlje, apstrahirajui utjecaj u veliini i predznaku migracijskog salda,proizlazi iz povoljnije odnosno mlae dobne strukture stanovnitva u Francuskoj,te iz injenice brojano vee ope stope mortaliteta u vedskoj,28 povezano uzinjenicu da ona ima, u odnosu na Francusku, znatno starije stanovnitvo.

Tablica br. 2.Pokazatelji reprodukcije stanovnitva u vedskoj u razdoblju 1960. 2002. godine

Godina Stope Vitalni Neto stopa Totalna(na 1000 stanovnika) indeks* reprodukcije** stopa

nataliteta mortaliteta prirodnog fertiliteta***prirasta

1960. 13,7 10,0 3,7 137,0 1,04 2,201965. 15,9 10,1 5,8 157,4 1,24 2,421970. 13,7 10,0 3,7 137,0 1,01 1,921975. 12,6 10,8 1,8 116,0 0,77 1,771980. 11,7 11,0 0,6 106,4 0,74 1,681985. 11,8 11,3 0,5 104,4 0,73 1,741990. 14,5 11,1 3,4 130,6 0,76 2,131995. 11,7 10,6 1,1 110,4 0,71 1,732000. 10,2 10,5 0,3 97,1 0,72 1,542001. 10,3 10,5 0,2 98,1 0,68 1,572002. 10,7 10,6 0,1 100,9 0,67 1,65

* kao u prethodnoj tablici** kao u prethodnoj tablici*** kao u prethodnoj tablici

Izvor: op.cit. tablica br.1

Zakljuno razmatranje

Iskustvo provoenja populacijske politike kako u razvijenim europskim zem-ljama tako i u zemljama u razvoju, pokazuje da populacijska politika, bilo stimu-lativna ili restriktivna, koja je sadrana u sklopu ukupne razvojne politike, moeraunati na puni uspjeh tek onda ako respektira specifine demografske, socio-ekonomske i tradicijske prilike u tim zemljama, te ako se temelji na razumijeva-nju sloenih meuzavisnosti razvoja stanovnitva i drutveno-ekonomskog raz-voja, u datim povijesnim okolnostima.

28 U 2000. godini vedska je imala peto po redu mjesto u grupi od deset zemalja u svijetu kojeimaju najstarije stanovnitvo (iza Japana, Italije, vicarske i Njemake). (Prema:UN, Depart-ment of Social and Economic Affairs, World Population Prospects, The 2002 Revision, NewYork 2003).


323

Imamo li na umu proces sprovoenja populacijske politike u drugoj polovici20. stoljea u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju, pokazuje se da je tapolitika u obje grupe zemalja dala, u skladu s postavljenim ciljevima, odreene,manje ili vie, znaajne rezultate. Naime, pokazalo se da suvremena razina, struk-tura i tempo gospodarskog razvoja u zemljama u razvoju, neminovno zahtijevajuinduciranu demografsku tranziciju. Radi se o tranziciji u podruju nataliteta kojaje stimulirana restriktivnom antinatalistikom politikom, koja je u mnogim zem-ljama (posebno u Kini), dala u podruju smanjenja nataliteta zapaene rezultate,iako je vezano uz tradicijske imbenike, dovela i do nekih problema (primjericedo vika muke nad enskom djecom zbog preferiranja muke djece, a time i doneravnotee u ukupnoj strukturi stanovnitva prema spolu). U suvremenim uvjeti-ma gospodarske krize i njenih prateih pojava, ta je politika postala vaan oslonacza poboljanje ne samo demografskih ve i razvojnih trendova u zemljama u raz-voju, u kojima su dugoroni ekonomski i socijalni uinci te politike vidljivi u sma-njenju demografskih investicija, uz istodobno poveanje ekonomskih, razvojnihinvesticija. Ove posljednje stvaraju dugorono povoljnije uvjete za ubrzanje de-mografske tranzicije u podruju nataliteta.

U prvom petogoditu 21. stoljea, podaci o demografskoj situaciji u svijetu, jouvijek pokazuju ne samo razliita obiljeja ve i suprotne demografske procese,koji se s jedne strane odvijaju u zemljama u razvoju, a s druge, u ekonomski raz-vijenim zemljama. U uvjetima nedovoljne razvijenosti, ekspanzija stanovnitva,zajedno s drugim djelujuim imbenicima, dovodi do brojnih ekonomskih, soci-jalnih, zdravstvenih i humanitarnih problema. To u cjelosti oteava njihovo rjea-vanje odnosno njihov ukupan ekonomsko-socijalni razvoj. Istovremeno, u zem-ljama visoke razine razvoja, depopulacijski procesi praeni ubrzanim starenjemstanovnitva, sve vie naruavaju normalne, demografski i ekonomski odriveproporcije izmeu velikih funkcionalnih dobnih grupa (mladi, radno-sposobni,stari), stvarajui na taj nain probleme u mnogim podrujima ljudske djelatnostiodnosno ivota, a primarno u podruju poveanja trokova tj. izdataka mirovin-skih fondova, fondova socijalne skrbi i zdravstvene zatite za rastue starakostanovnitvo.

Mjere pronatalistike populacijske politike usmjerene su openito na smanje-nje ili na ogranienje djelovanja tzv. varijabli niskog nataliteta koje djeluju u mo-dernom postindustrijskom drutvu. Meu demografskim imbenicima su znaaj-ni, sve kasnija dob ulaska u brak odnosno u odreenu zajednicu ivota, kasnijadob raanja djece s tendencijom pomaka u dob nakon 30 godina, skraenje fertil-nog razdoblja, i sl. Meu ekonomskim i socijalnim imbenicima u te varijablespadaju poveanje gradskog stanovnitva, poveanje rada ena izvan kue tj. unepoljoprivrednim najee uslunim djelatnostima, problemi usklaivanja funk-

324


cije materinstva zaposlene ene s njezinim zaposlenjem i profesionalnim usavr-avanjem, oskudica stanova, rastua nezaposlenost, itd.

U razvijenim europskim zemljama, populacijska je politika u svojoj pronata-listikoj varijanti dala je u pogledu djelovanja na natalitet, odreene pozitivnerezultate. To stoji unato konstataciji koju iznosi Meunarodni monetarni fond usvom Izvjeu za najnoviji World Economic Outlook (september 2004),29 naglaava-jui razliku izmeu rezultata populacijske politike u zemljama u razvoju u odno-su na razvijene zemlje. U tom se Izvjeu naime tvrdi da je populacijska politikaimala u zemljama u razvoju vanu ulogu u sniavanju nataliteta, dok ostajemnogo vie rasprave oko pitanja da li populacijska politika moe u razvijenimzemljama poveati fertilitet. Nadalje se istie se da je teko rei da li su te mjere(pronatalistike- op. AWB) uzrokovale porast nataliteta u skandinavskim zemlja-ma, osobito jer se takav porast dogodio i u SAD u otsutnosti takve politike (op.cit., biljeka 27). Pri toj se konstataciji meutim zaboravlja da je u SAD, zbog rela-tivno visoke stope imigracije, stanovnitvo relativno mlae i fertilni kontingentstanovnitva vei, te da je privatni sektor (a ne javni) reagirao na poveanupotranju za uslugama povezanim uz njegu i brigu o djeci, odnosno da je daosvoju financijsku potporu i time podrao porast participacije ena u radnoj snazii porast nataliteta.

Proponenti pronatalistike populacijske politike esto istiu kao primjer nje-nog uspjenog djelovanja, pored Francuske u kojoj je ona eksplicitna, takoer ivedsku u kojoj se radi o implicitnom tipu te politike. U tim je zemljama naglasakpopulacijske politike na mjerama u koje se odnose primarno na one, koje vrstopodupiru postignue to vee kompatibilnosti funkcije materinstva i participacijeene u radnoj snazi, a time i poveanja nataliteta, koji je posljednjih godina ublagom porastu.

Pitanje koje se nadalje postavlja je slijedee: postoje li razlike u pogledudjelovanja na porast nataliteta izmeu eksplicitne i implicitne pronatalistike po-pulacijske politike, budui da prva ima izravan, u pravilu kvantitativni, od dravedeklarirani cilj porasta nataliteta i s time u vezi porasta stanovnitva, i poduzimaniz izravnih mjera koje podupiru porast nataliteta, a druga, na prvo mjesto stav-lja ire socijalne ciljeve, okviru kojih nastoji, posebnom skupinom posrednih mjerai akcija, poveati natalitet. Odgovor na to pitanje ovisi prvenstveno o definiciji

29 Posebna tema Izvjetaja Meunarodnog monetarnog fonda, u ediciji World Economic Out-look (2004), kojeg publicira Svjetska banka (Washington D.C.) bila je Globalna demografskatranzicija (obraena u III poglavlju tog Izvjetaja), u okviru koje je odjeljak pod naslovomPolitike koje se odnose na izazove globalnih demografskih promjena. (Prema: The IMF onPolicies Responding to Demographic Change, u asopisu Population and Development Re-view No.4/2004, str. 783-789).


325

pojma implicitne politike (jer definicija eksplicitne politike nam je poznata i rani-je navedena). Ako implicitnu populacijsku politiku definiramo kao skup meusob-no koordiniranih posrednih mjera i akcija u raznim posebnim politikama, usmje-renih na porast nataliteta, tada signifikantne razlike, s obzirom na tako postavlje-ni opi cilj te politike, de facto nema, ali postoji razlika u uincima izravnih i posred-nih mjera na porast nataliteta. Najbolji su primjeri u tom pogledu Francuska, kojavie od jednog stoljea provodi eksplicitnu pronatalistiku politiku i vedska- ukojoj je ta politika implicitna. Ali ako u okviru pojedinih posebnih politika (stam-bene, kreditne, poreske, politike zaposlenosti itd.) postoje samo pojedinane iparcijalne mjere, koje pored svojih primarnih ciljeva vezanih uz specifine znaajkeodreene posebne politike mogu posredno, esto i nenamjeravano, imati jae ilislabije djelovanje na porast nataliteta, onda treba imati u vidu da se tu uope neradi o implicitnoj pronatalistikoj politici, pa uinke takve politike na razinu na-taliteta nije znanstveno opravdano usporeivati s uincima eksplicitne i impli-citne populacijske politike.

Meutim, s aspekta dugoronog djelovanja na kretanje nataliteta, injenica jeda eksplicitna pronatalistika populacijska politika, kao politika izravno usmjere-na samo na porast nataliteta/fertiliteta, ima u svom djelavanju na natalitet, kakopokazuju podaci, povoljniji i stabilniji uinak u odnosu na implicitnu politiku. Poka-zuje se naime da su stope nataliteta i fertiliteta, prema brojanoj razini neto vee,a oscilacije u njihovom kretanju pod utjecajem drugih nedemografskih imbeni-ka manje, to govori o veoj stabilnosti uinka mjera eksplicitne politike. O tomezorno svjedoi primjer te politike u Francuskoj. injenica je meutim da su i uvedskoj, koju obiljeava implicitna politika, njezini uinci na nivo i promjene unatalitetu znaajni, ali su ipak stope nataliteta i fertiliteta na brojano neto niemnivou, a njihove su promjene pod utjecajem drugih, odnosno nedemografskihimbenika podlone veim oscilacijama. To je razumljivo s obzirom na injenicuda pojedine mjere u okviru pojedinih posebnih politika, nisu primarno i izravno,nego tek posredno, usmjerene na porast nataliteta.

Iako se rezultati eksplicitne ili implicitne populacijske politike u odnosu nabrojanu razinu nataliteta u europskim razvijenim zemljama esto ocjenjuju kaokratkotrajne remisije i nestabilni uinci, injenica je da su oni, u zemljama ukojima te politike djeluju, dugorono gledano, znaajni. Naime, efikasnost pro-natalistike politike u tim zemljama jasno je izraena u injenici da bi stvarna,zabiljeena razina stopa nataliteta i fertiliteta u onim zemljama u kojima je tapolitika provoena, bila nia u odnosu na brojanu razinu koja bi bila zabiljeenau odsutnosti pronatalistike, eksplicitne ili implicitne politike. Jer u razvijenimeuropskim zemljama, u kojima je izraena demografska zakonitost posttranzicij-ske etape razvoja stanovnitva iskazana kroz opadajui i nizak natalitet nedosta-

326


tan za jednostavnu reprodukciju, uspjeh populacijske politike ogleda se u utjeca-ju njezinih mjera prvenstveno na usporavanje daljnjeg pada nataliteta, odnosnona njegovu stagnaciju ili odreeni porast prema onoj brojanoj razini koja se zahtije-va za ostvarenje postavljenog cilja, koji se najee svodi na tzv. stacionarnostanovnitvo odnosno na ostvarenje nultog prirodnog prirasta stanovnitva.

Imajui na umu dosada prezentne rezultate pronatalistike populacijske poli-tike u razvijenim europskim zemljama, valja na kraju ukazati na jo jedan iznim-no vaan dugoroni rezultat te politike. Naime uslijed porasta nataliteta koji jerezultat te politike, dolazi do relativnog usporavanja porasta udjela starakogstanovnitva (65 i vie godina) u ukupnom stanovnitvu. To se dogaa zbog pove-anja broja i udjela mladih ( 0-14 godina), a kasnije i mlaeg dijela radnog kontin-genta (15-35 godina) u odnosu na broj i udjel starog stanovnitva. Poznato je izdemografske teorije, iako u praksi nedovoljno spoznato, da postoji demografskazakonitost uske korelacije izmeu promjena u kretanju nataliteta i promjena udobnoj strukturi stanovnitva. Naime, pad nataliteta koji se dogodio u centralnoji kasnoj tranzicijskoj podetapi, a nastavio u posttranzicijskoj etapi razvojastanovnitva, jedna je od temeljnih dugoronih odrednica poveanja broja i udje-la starakog stanovnitva. To potvruje injenica intenzivnog starenja ukupnogstanovnitva (poveanja broja starog stanovnitva) u svim europskim zemljama,koje su upravo zbog dugotrajnog opadanja fertiliteta, uz istovremeno poveanjeoekivanog trajanja ivota, doivjele u posljednja tri desetljea 20. stoljea jakostarenje stanovnitva. To je proces koji e se u slijedeih nekoliko desetljea, uko-liko ne doe do obrata u kretanju fertiliteta odnosno do njegovog porasta, nas-taviti jo intenzivnije. Pronatalistika populacijska politika, koja preko djelovanjana porast nataliteta uvjetuje poveanje broja i udjela mladog stanovnitva (0-14godina), dugorono mijenja dobnu strukturu stanovnitva u smjeru usporavanjaporasta broja i udjela starog stanovnitva, odnosno u smjeru postupnoguravnoteenja proporcija izmeu velikih funkcionalnih dobnih grupa (mladi, rad-no-sposobni, stari). Na taj nain koncepcija ravnotee stanovnitva, koja nagla-ava vanost uravnoteenja odnosa izmeu glavnih funkcionalnih dobnih skupi-na, dobiva u razvijenim europskim zemljama sve vie na aktualnosti. Iako tokoviimigracije iz slabije razvijenih zemalja u ekonomski razvijene zemlje mogu kratko-trajno usporiti relativan porast broja i udjela starog stanovnitva, dugorono us-poravanje procesa starenja i ublaavanje njegovih nepovoljnih ekonomskih i so-cijalnih posljedica, mogue je postii jedino preko porasta nataliteta, koji znaiporast broja mladih u ukupnom stanovnitvu. Spoznaja o moguem postignuuuravnoteenih odnosa izmeu udjela mladog i starog stanovnitva u ukupnomstanovnitvu, na temelju stvaranja putem p

Documents

POPULACIJSKA POLITIKA U RAZVIJENIM EUROPSKIM …azrnic/eRad492/Rad492WertheimerB.pdf · Izvorni znanstveni Łlanak Rukopis prihvaæen za tisak: 11. 05. 2005. UDK 314.15(4) ... Rad