Poremeaji imunosnog sustava

UvodImunosna obrana organizma sastoji se od dvaju povezanih, ali razliitih sustava uroene i steene imunosti. Uroena imunost. Zasniva se na reakcijama organizma za koje nije potrebna prethodna imunizacija tj. dodir s antigenom. Nespecifina je, to znai da ne razlikuje razliite strane antigene. Steena imunost. Posredovana je limfocitima ( limfociti T, limfociti B i NK stanice) i njihovim produktima (citokini i protutijela). Moemo ju podijeliti u dvije vrste: humoralnu i staninu.Humoralna imunost ukljuuje protutijela koja stvaraju aktivirani limfociti B, dok stanina imunost ukljuuje reakcije limfocita T (citotoksini LT[footnoteRef:1] izravno liziraju stanice, a pomagaki LT izluuju citokine). LB[footnoteRef:2] i njihova protutijela mogu prepoznati i nepromijenjene antigene, a LT mogu prepoznati samo antigene koji su preraeni i prikazane s molekulama glavnog sustava tkivne podudarnosti (MHC). [1: LT limfociti T] [2: LB limfociti B]

Stanice imunosnog sustavaLimfociti B. Oni ine 10 -20 % limfocita periferne krvi, a nalaze se u kotanoj sri, limfnim vorovima, bijeloj pulpi slezene, tonzilama te u sluznici probavnog i dinog sustava. U limfnom voru stvaraju limfatike vorie koji se sastoje od sredinjeg, svijetlijeg dijela koji se naziva germinativni centar (njega ine aktivirani LB i makrofagi) i plata (njega ine zreli LB).Nakon podraaja antigenom, LB postaju plazma stanice koje izluuju imunoglobuline, IgA, IgG, IgM, IgE i IgD. Limfociti T. Oni ine 60 70% limfocita periferne krvi, a nalaze se u timusu, limfnom voru, tonzilama, u sluznici probavnog i dinog sustava te u periarteriolarnom dijelu slezene. Prepoznaju antigene pomou Tstaninog receptora (TCR). Limfociti T sadre niz specifinih molekula od kojih su najznaajnije CD4+ i CD8+. Molekula CD4+ nalazi se na LT koje nazivamo pomagaki, dok se molekula CD8+ nalazi na LT koje nazivamo citotoksini. U zdrave osobe omjer CD4+ LT i CD8+ LT iznosi 2:1. Pomagaki LT dijele se jo na limfocite TH1 i TH2. TH1 izluuju citokine IL-2, IFN- i TNF koji aktiviraju makrofage i NK stanice. TH2 stanice izluuju IL-4, IL-5, IL-6 i IL-10 koji potiu odreene oblike humoralne imunosti.NK stanice. Ubrajaju se u stanice uroene imunosti. Sadravaju zrnca s enzimima koji im omoguuju da liziraju niz stanica bez prethodne senzibilizacije. Lue interferon (IFN).Makrofagi. Na povrini izraavaju molekule MHC II pomou kojih predoavaju antigene pomonikim LT CD4+. Izluuju niz citokina koji djeluju na LT i LB, endotel i fibroblaste. Imaju sposobnost fagocitoze opsoniziranih[footnoteRef:3] mikroorganizama. [3: Opsonizacija oblaganje mikroorganizama ili drugih stanica proizvodima imunoreakcije kao to su protutijela ili ulomci komplementa, a to onda olakava i pojaava njihovu fagocitozu]

Dendritine stanice. To su stanice koje predoavaju antigene limfocitima uz pomo MHC II. Moemo ih podijeliti na: 1) Interdigitirajue nalaze se u limfatikim tkivima i intersticiju nelimfatikih tkiva 2) Langerhansove stanice u epidermisu koe 3) Folikularne dendritike stanice smjetene u germinativnim centrima limfnih voria u limfnim vorovima i u slezeni

Antigeni tkivne podudarnostiBjelanevine MHC u ljudi se nazivaju HLA (human leukocyte antigen). Imaju ulogu u predoavanju antigena limfocitima T, a bitni su i u reakcijama odbacivanja presatka. Geni se nalaze na 6. kromosomu. Mogu se podijeliti u 3 skupine:1) Molekule razreda I. (MHC I, HLA I) Nalaze se na povrini svih stanica s jezgrom. 2) Molekule razreda II. (MHC II, HLA II) Nalaze se na povrini svih predonih stanica monocita, makrofaga, dendritinih stanica te LB3) Molekule razreda III. Ne djeluju kao antigeni tkivne podudarnosti. Obuhvaaju neke od sastavnica komplementa.

CitokiniTo su bioloki aktivni proteini u koje ubrajamo interleukine, interferone i druge proteine. Izluuju ih predone stanice, a u nekim okolnostima i epitelne i mezenhimalne stanice. Mogu djelovati autokrino, parakrino i endokrino.

Reakcije preosjetljivostiPod reakcijama preosjetljivosti razumjevamo pretjeran odgovor naeg imunosnog sustava, koji posljedino dovodi do oteenja tkiva i nastanka bolesti. Pri tome razlikujemo dvije skupine od kojih jednu ine autoimunosne bolesti u kojih je imunosni odgovor usmjeren protiv vlastitih antigena, dok drugu skupinu ine bolesti koje nastaju zbog nekontroliranog i prekomjernog odgovora na neki strani antigen npr. alergen. Reakcije preosjetljivosti dijelimo u 4 skupine:Tip I alergijska i anafilaktika preosjetljivostTip II citotoksina preosjetljivost ovisna o protutijelimaTip III preosjetljivost prouzroena imunokompleksimaTip IV preosjetljivost posredovana stanicamaTip I. Alergijska i anafilaktika preosjetljivost. Pri prvom kontaktu antigena i predonih stanica potie se stvaranje TH limfocita, oni potiu LB na stvaranje IgE koji se veu za receptore na mastocitima i bazofilima. Pri slijedeem kontaktu, antigen e se vezati za IgE, a to e uzrokovati degranulaciju mastocita i bazofila tj. otputanje primarnih posrednika (histamin, serotonin). Osim vezanja antigena za IgE, degranulaciju mogu izazvati C3a i C5a komponente komplementa, neki lijekovi, sastojci pelinjeg otrova i dr. Odgovor se zbiva u dva razdoblja:Prvo razdoblje. Poetni, brzi odgovor. Nastaje 5 do 30 min nakon dodira s antigenom. Oslobaaju se primarni posrednici histamin, kemotaktiki imbenici za eozinofile i neutrofile, heparin i dr. Histamin uzrokuje vazodilataciju, poveanu propusnost kapilara i bronhokonstrikciju.Drugo razdoblje. Odgoeni odgovor. Nastaje nakon 2 do 24 sata nakon dodira s antigenom. Izazvano je tek stvorenim, sekundarnim posrednicima iz mastocita u koje se ubrajaju prostaglandini i leukotrieni. Oni imaju slino djelovanje kao i histamin, samo puno jae.Reakcije preosjetljivosti ovog tipa mogu biti lokalizirane (na mjestu dodira s antigenom; koa, probava, dini sustav) ili sistemne (razvija se nakon parenteralnog ili oralnog unosa antigena). Bolesti u kojima preosjetljivost tip I ima kljunu ulogu: Peludna hunjavica. Antigen je pelud, prhut s koe maaka ili pasa, kuna praina. Antigeni uzrokuju rinitis, konjuktivitis, a u nekih bolesnika i bronhalnu astmu. Bronhalna astma. Nakon inhalacije alergena, zbog hiperreaktivnosti bronhalnog sustava, dolazi do hiperprodukcije sluzi i kalja Alergijski gastroenteritis. Oituje se proljevima i poremeajima probave, a uzrokovan je alergenima iz hrane. Anafilaktiki ok. Najee uzrokovan lijekovima ili ubodom kukca. Nastaje opa vazodilatacija, pad tlaka, osip koe i potekoe s disanjem zbog bronhokonstrikcije, koje mogu dovesti do smrti.Tip II. Citotoksina preosjetljivost ovisna o protutijelima. Uzrokovana je reakcijom protutijela s antigenom na povrini stanice, bazalne membrane ili izvanstaninog matriksa. Protutijela, najee IgG i IgM, aktiviraju zatim komplement. Patoloke promjene mogu nastati zbog tri vrste rekacija: reakcija ovisna o komplementu, o protutijelima ovisna, stanicama posredovana citotoksinost i protutijelima posredovana stanina disfunkcija. Reakcija ovisna o komplementu. Pri toj reakciji moe doi ili do lize stanica ili do njihove opsonizacije. Kliniki vane bolesti: Transfuzijska reakcija. Nastaje pri transfuziji krvi koja se ne podudara s krvnom grupom primatelja. Dolazi do neposredne lize eritrocita. Fetalna eritroblastoza. Nastaje u fetusa ili novoroenadi ako je majka Rh-negativna, a dijete Rh-pozitivno. Goodpastureov sindrom. Protutijela usmjerena protiv bazalne membrane u bubregu i pluima. O protutijelima ovisna, stanicama posredovana citotoksinost. Nastaje kad ciljnu stanicu, prekrivenu IgG ili IgM protutijelima, liziraju monociti, neutrofili ili NK-stanice. Kliniki vane bolesti ovog tipa jesu: Glomerulonefritis. Bolest se razvija nakon imunoreakcije na streptokokne antigene. Antigeni cirkuliraju u krvi, zalijepe se na bazalnu membranu glomerula, a na njih se onda veu protutijela. Ta protutijela aktiviraju komplement, djeluju kemotaktiki i privuku leukocite,a oni onda svojim enzimima oteuju bazalnu membranu. Reakcija odbacivanja presatka Protutijelima posredovana stanina disfunkcija. Dogaa se kada protutijela usmjerena protiv povrinskih receptora na stanicama dovode do poremeaja funkcije tih stanica. Miastenia gravis. Protutijela se veu na acetilkolinske receptore na poprenoprugastim miiima, inhibiraju prijenos impulsa zbog ega miine kontrakcije slabe. Gravesova (Basedowljeva) bolest. Protutijela se veu na receptore za TSH na stanicama titnjae, to uzrokuje hiperstimulaciju stanica, a posljedino tomu i hipertireozu. Obini pemfigus. Protutijela se veu za dezmosome, oni zbog toga ne mogu odravati kontakt meu stanicama, stvara se meustanini prostor kojeg ispuni tekuina i zbog toga se stvaraju intraepidermalni mjehuriiTip III. Preosjetljivost posredovana imunokompleksima. Ovaj oblik preosjetljivosti nastaje stvaranjem kompleksa antigen-protutijelo (imunokompleks), koji se odlau u tkivima, aktiviraju niz posrednika upale i time oteuju tkivo. Kompleksi se mogu stvarati unutar cirkulacije, s posljedinim odlaganjem u mnoge organe (sistemna bolest) ili na mjestu odlaganja antigena (bubreg, koa; lokalizirana bolest). Sistemne bolesti imunokompleksa. Pogoeni su ponajprije bubrezi (glomerulonefritis), zglobovi, koa, srce i dr. Serumska bolest. Nakon unosa stranih antigena (npr. konjski serum koji se prije koristio za imunizaciju protiv tetanusa) stvaraju se imunokompleksi koji cirkuliraju krvlju te se taloe u stijenci kapilara i arteriola. Odlaganje imunokompleksa aktivira komplement i privlai upalne stanice koje svojim enzimima oteuju tkivo. Sistemni eritematozni lupus Nodozni poliartritis Lokalizirana bolest imunokompleksa Arthusova reakcija. Odlaganje kompleksa je ogranieno. Mikroskopske promjene vidljive su u stijenci krvnih ila, a oituju se nekrotizirajuim vaskulitisom sa znakovima fibrinoidne nekroze i izrazitom upalom. Ako je bolest kronina, odnosno nastaje zbog ponavljanog ili dugotrajnog izlaganja antigenu s neprestanim odlaganjem imunokompleksa, doi e do zadebljanja intime ila.Tip IV. Preosjetljivost posredovana stanicama. Tu svrstavamo reakciju odgoene preosjetljivosti i stanicama T posredovanu citotoksinost. Reakcija odgoene preosjetljivosti. Reakcija je tipina za Mantouxovu reakciju na tuberkulin, ali se vidi i pri imunoreakciji na mnoge gljivice, protozoe, viruse ili parazite. Pri prvom susretu, antigen pokuavaju unititi makrofagi. Antigen bacila bude predoen limfocitima T CD4+ koji se onda pretvaraju u TH1, a onda takvi TH1 ulaze u cirkulaciju, gdje ostaju godinama. Ako se takvoj, senzibiliziranoj, osobi da intrakutana injekcija tuberkulina, TH1 stanice e prepoznati antigen koji e im predoiti predone stanice i poeti e luiti IFN (aktivira makrofage), IL-2 (izaziva proliferaciju LT) i TNF. U senzibilizirane osobe na mjesu utrcavanja za 8-12 sati pojavljuje se crvenilo i otvrdnue, to postaje najizraenije za 24 do 72 sata, a onda se povlai. Mikroskopski se na poetku reakcije nalazi skupina limfocita oko venula i malih vena u potkonom tkivu i dermisu te edem i odlaganje fibrina u intersticiju (to izaziva otvrdnue). Kliniki vane bolesti: Tuberkuloza. Ova je bolest uzrokovana bakterijom M. Tuberculosis, a oituje se stvaranjem brojnih kazeoznih granuloma u pluima, limfnim vorovima, a kadto i brojnim drugim organima. Sarkoidoza. Bolest je nepoznatog uzroka; dolazi do stvaranja granuloma, koji su, za razliku od tuberkuloze, nekazeozni. Kontaktni dermatitis. Bolest najee uzrokovana reakcijom preosjetljivosti na otrovni brljan; dodir s listovima biljke izaziva mjehurie na koi. Stanicama T posredovana citotoksinost. Senzibilizirani citotoksini limfociti unitavaju ciljne stanice koje posjeduju antigen. Kliniki vane bolesti u kojima se javlja ovaj tip reakcije su: Kronini virusni hepatitis C. Bolest se oituje razaranjem hepatocita koje su inficirane virusom. Reakcija odbacivanja presatka.

Transplantacijska reakcijaTransplantiraju se najee alotransplantati, tj. organi ili tkiva drugih osoba, a mogu se transplantirati i ksenotransplantati, tj. transplantati drugih ivotinjski vrsta.Odbacivanje transplantata uzrokovano je imunoreakcijom na tue HLA koji se nalaze na povrini endotela i stanica parenhima presatka. Kad imunokompetentne stanice primatelja prepoznaju tue HLA-molekule presaenog organa, dolazi do stanicama T posredovane citotoksinosti, kao i oteenja malih krvnih ila, ishemije tkiva i oteenja s pomou makrofaga. Prema vremenu pojave i patomorfolokim osobinama razlikujemo hiperakutno, akutno i kronino odbacivanje presatka.Hiperakutno odbacivanje. Do reakcije obino dolazi unutar prvih nekoliko minuta ili sati nakon presaivanja. Odbacivanje nastaje ako je primalac ve prethodno senzibiliziran na antigene u presatku te je uzrokovano ve postojeim protutijelima ( tip II preosjetljivosti). Protutijela se veu za HLA na endotelu ila i aktiviraju kompement. Mikroskopske promjene koje zbog toga nastaju su pojava tomba u arteriolama, kapilarama, ali i veim krvnim ilama bubrega, a trombi onda uzrokuju ishemijsku nekrozu bubrenih kanalia. Presaeni je bubreg potrebno to prije ukloniti, a pri uklanjanju on je mlohav i cijanotian s podrujima krvarenja i nekroze.Akutno odbacivanje. Do njega dolazi tijekom prvih tjedana ili mjeseci nakon presaivanja ili nakon prestanka imunosupresivne terapije. Mikroskopski, bubreg je infiltriran LT koji oteuju stanice bubrenih kanalia. Kliniki, dolazi do naglog zatajenja bubrene funkcije, a javlja se i poviena temperatura i bol. Ako se otkrije u ranim stadijima, moe se sprijeiti imunosupresivima.Kronino odbacivanje. Ovaj oblik odbacivanja presatka pojavljuje se nekoliko mjeseci do godina nakon presadbe, a obiljeeno je progresivnim poputanjem funkcije presatka. Mikroskopski, nalazimo fibrozu i zabljanje intime arterija i arteriola sa stenozom i opstrukcijom lumena. Bubreni su kanalii atrofini i esto nadomjeteni vezivnim tkivom. Kronino odbacivanje ne odgovara na imunosupresive tako da je jedini izbor zamjena presatka.

Reakcija presatka protiv primatelja (graft-versus-host-disease; GVHD). Razvija se kada se bolesniku ija je hematopoeza unitena mora presaditi kotana sr. To se dogaa kod bolesnika s leukemijom, aplastinom anemijom i imunodeficijencijom. Presaeni imunokompetentni LT dovode do stanicama posredovanog oteenja, pri emu su tipino oteeni koa, sluznica probavnog sustava i epitel unih vodova. Razlikujemo akutni i kronini GVHD.Akutni GVHD. Oituje se osipom koe, proljevom, grevima u trbuhu i uticom te poremeenom funkcijom jetre. Osim nakon presaivanja kotane sri, moe se pojaviti i u jako imunodeficijentnih bolesnika, nakon transfuzije krvi koja sadrava HLA inkompatibilne limfocite. Kronini GVHD. Obiljeen je sklerozom dermisa, suhoom oiju i usne upljine i imunodeficijencijom. Lijei se imunosupresivima, ali moe dovesti do smrti.

eljka Breki