Upload
davor-raspopovic
View
194
Download
12
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Seminarski rad o arhitekturi katoličkih crkava
Citation preview
Arhitektonski fakultet Podgorica
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA
KATOLIČKIH CRKAVA
Davor Raspopović, Spec. Sci. Arh. je student postdiplomskih studija,
smjera Arhitektonsko oblikovanje prostora, na Arhitektonskom
fakultetu u Podgorici
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
SADRŽAJ|5
SADRŽAJ:
1. REZIME 7
2. UVOD 9
2.1. Kratak istorijski pregled katoličanstva 9 2.2. Osnovne odlike katoličke crkve 12 2.3. Katolička arhitektura kroz vjekove i stilove 14
3. ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA 17
3.1. Počeci stvaranja hrišćanske sakralne arhitekture 17 3.2. Bazilika Svetog Petra u Rimu 19 3.3. Osnovni prostorni elementi katoličke crkve |Katedrale| 21 3.4. Razvoj sakralne katoličke arhitekture u romanici 25 3.5. Gotika – stil katedrala 29 3.6. Regionalna tipologija i uticaj tradicionalne arhitekture na katoličke sakralne objekte 33
4. ORNAMENT I DEKOR SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA 37
5. SAVREMENA STRIJEMLjENjA KATOLIČKE ARHITEKTURE 41
5.1. Kristalna Katedrala u Los Anđelesu 43 5.2. Andoove crkve 45
6. ZAKLjUČAK 51
7. BIBLIOGRAFIJA 53
7.1. Pojmovnik – manje poznate riječi 51 7.2. Konsultovana literatura 54 7.3. Izvori 54 7.4. Spisak slika i crteža 54
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
6| UVOD
KLjUČNE RIJEČI: Hrišćanstvo, katoličanstvo, crkva, katedrala, arhitektura, naos, klerestorijum, luk, apsida, svjetlost, leteći podupirači, gotika, romanika...
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
REZIME|7
1. REZIME Ovaj rad je rađen u formi seminarskog rada na postdiplomskim studijama Arhitektonskog fakulteta u Podgorici, a u sklopu predmeta POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA U SLOBODNOM VREMENU. Tema POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA obrađuje arhitekturu sakralnih katoličkih objekata kroz istoriju do danas. Prethodno je posvećena pažnja kratkom pregledu hrišćanske vjere. Hrišćanska sakralna arhitektura ima period razvoja od početka nove ere, s većim poteškoćama sve do IV vijeka kada je hrišćanska vjera prihvaćena kao zvanična vjera vladajućeg Rimskog Carstva. Velikom šizmom 1054. godine katolička arhitektura se odvaja od pravoslavne u sklopu hrišćanstva i gradi svoje karakteristične crte. Njena modifikacija je bila veoma aktivna u svim umjetničkim stilovima, a po mnogima vrhunac arhitekture u svim oblicima dostiže u periodu gotike. Rad je urađen hronološki sa brojnim opisima, citatima i praćen velikim brojem fotografija. Obrađen je veliki broj crkava i katedrala među kojima su poznate Notr Dam u Parizu, Bazilika Svetog Petra u Rimu, savremena Kristalna Palata u Kaliforniji i mnoge druge. U poslednjem poglavlju su se našle crkve Tadaoa Andoa u njegovom prepoznatljivom modernom stilu.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
UVOD|9
2. UVOD
2.1. Kratak istorijski pregled katoličanstva
Vjera označava uvjerenje u istinitost neke
tvrdnje bez njene provjere, odnosno bez
logičnog rasuđivanja i zaključivanja. U
svakodnevnom životu čovjek funkcioniše vjerujući
u mnoge stvari, ideje, ljude i razne vjerovatne ili
nevjerovatne događaje. U teologiji pod vjerom
se obično misli na vjeru u Boga. U psihološkom
smislu, vjera može značiti odnos povjerenja
između dvije osobe, ili odnos povjerenja
pojedinca prema svijetu.
Bog je slovensko ime za biće koje igra glavnu
ulogu u teističkim i deističkim religijama, kao i
drugim sistemima vjerovanja i može biti
jedinstveno (u slučaju monoteizma), sveznajuće i
svemoćno, ili ih može biti više (u politeizmu),
kada svaki od Bogova ima svoje karakterišuće
funkcije i osobine, pri čemu opet postoji vrhovni
Bog, koji ima najveću vlast među Bogovima.
U današnjim monoteističkim religijama, Bog se
uglavnom zamišlja kao natprirodni stvaralac i
nadzornik svemira. Teolozi su različitim
koncepcijama Boga pripisivali različite osobine.
Među najčešćim su sveznanje, svemoć,
sveprisutnost, savršena dobrota, božanska
jednostavnost, zavist, te vječna i neophodna
egzistencija. Bog je takođe zamišljan kao
bestjelesno, lično biće, izvor svih moralnih
obaveza i “najveće zamislivo postojanje”.
Neke religije mogu uključivati i antropomorfne
osobine Boga, dok druge smatraju da je
nemoguće i uvredljivo zamišljati Boga u fizičkoj
formi. Neki smatraju da je Bog oličenje
aposlutnog dobra, dok drugi smatraju da je Bog
iznad ljudskog shvatanja moralnosti.
Religija predstavlja skup kulturnih sistema,
sistema vjerovanja i pogleda na svijet koji se
odnose na čovjeka i njegov odnos prema Bogu i
svijetu koji ga okružuje. Religija ima potrebu da
objasni porijeklo života, čovjeka i univerzuma.
1 Razni religijski simboli
Religijski simboli se vezuju
za određenu religiju i u sebi
nose esencijalna značenja te
religije. Za pripadnike te
religije oni imaju izuzetno,
donekle religijsko značenje i
uvijek upućuju na nešto
nadnaravno.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
10| UVOD
Prakse različitih religija mogu sadržati:
propovijedi, bogosluženja prinošenje žrtvi,
različite obrede, praznike, inicijacije, načine
sahranjivanja pokojnika, sklapanja braka,
meditacije, umjetnost i druge aspekte ljudske
kulture.
Postoje dvije vrste religija politeističke i
monoteističke religije. Za politeističke religije
karakteristično je vjerovanje u više Bogova i
politeizam je karakterističan za stare, prirodne
paganske religije.
Za monoteističke religije je karakteristično
obožavanje jednog Boga i to je osnovna razlika
u odnosu na politeističke religije.
Politeističke religije su više ritualne i obredne
nego teorijske i one uglavnom ne teže širenju za
razliku od monoteističkih.
Monoteističke religije su hrišćanstvo, judaizam,
islam, a dualistička religija je zoroastrizam.
Isus Hrist. Isus Hrist je centralna figura
hrišćanstva, rodio se za vrijeme vladavine
rimskog cara Augusta, u pokorenoj Palestini.
Godina njegovog rođenja predstavlja godinu
početka Nove ere i novog načina računanja
vremena. Odrastao je u jevrejskoj porodici u
Nazaretu, pa se u jevanđeljima naziva Isusom iz
Nazareta ili Isusom Nazarećaninom. Po
zanimanju je bio tesar. O njegovom životu do
tridesete godine se ne zna ništa, a tada, nakon
krštenja u rijeci Jordanu, od strane Jovana
Krstitelja i kasnijeg iskušavanja u pustinji, počinje
njegovo propovijedanje u Galileji, Judeji i
Jerusalimu. Isus je propovijedao o Božijem i
nebeskom kraljevstvu, ljubavi prema bližnjem,
tako skupljajući mnogo pobornika koji su ga
smatrali Mesijom ili prema grčkom jeziku
Kristom. Isus ubrzo postaje mudar propovjednik.
Počinje da čini čuda: liječi bolesne, hrani gladne,
oživljava mrtve, poji žedne... Nakon krštenja
bira dvanaest apostola. Poslije tri godine
propovijedanja biva uhapšen i doveden pred
Sinedrion (jevrejski sud), a potom je predat
rimskom guverneru Pontiju Pilatu. Isus je osuđen
da umre kao rob razapet na krstu. Na tajnoj
večeri, uoči svoje smrti, govori učenicima ko će
ga izdati. Takođe im govori da će, trećeg dana
2 Besjeda na gori | Karl Hajnrih Bloha 1890
Besjeda na gori je zbirka
Isusovih etičkih učenja i
izreka, prikupljena u
novozavjetnom Jevanđelju
po Mateji.
3 Tajna večera | Leonardo da Vinči 1498
Tajna večera se održala u
Sionskoj Gornici, tzv.
Gornja soba. To je kuća
Svetog Jovana Bogoslova,
koja se nalazila na Sionskoj
Gori, neposredno u blizini
Starog grada u Jerusalimu.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
UVOD|11
poslije svoje smrti, vaskrsnuti i pridružiti se svome
ocu na nebesima. Za hljeb koji je prelomio i
razdijelio na toj večeri, Isus je rekao da je to
njegovo tijelo, a za vino koje je nasuo i koje su
pili, da predstavlja njegovu krv i da tako treba
da ostane.
Isus nije ništa napisao, ali su njegovu poruku
(Jevanđelje), poslije njegove smrti zabilježili
njegovi učenici, apostoli i jevanđelisti.
Hrišćanstvo. Hrišćanstvo predstavlja prvu
univerzalnu religiju, nasuprot dotadašnjim
nacionalnim religijama i propovijeda jednakost
svih ljudi pred Bogom. Zvanično, hrišćanstvo
nastaje u prvom vijeku Nove ere među
slijedbenicima Isusa Hrista. Rano hrišćanstvo se
pojavljuje na tlu Izraela, koji je tada bio pod
vlašću Rimljana. Za samo tri vijeka postalo je
zvanična religija mnogih država i naroda.
Hrišćanstvo se raširilo preko Mediterana, sa
progonima od strane rimskih imperatora. Od
početka, Hrišćani su bili izloženi raznim vrstama
terora, uključujući spaljivanja, mučenja, raspeća
itd. Rimski imperator Neron je 64. godine
optužio hrišćane za veliki požar u Rimu. Crkva
smatra da su tada, pod Neronom, ubijeni
apostoli Petar i Pavle.
Hrišćani su se tajno okupljali na zajedničkim
vjerskim obredima, propovijedima i molitvama.
Zajednice hrišćanskih vjernika zvale su se
hrišćanske opštine.
Car Konstantin Veliki (306-337) uvidio je
bezopasnost i potencijalnu korist nove religije po
državu, pa je 313. godine ozakonio hrišćanstvo,
a Teodosije I ga 380. godine proglasio za
religiju Rimskog carstva. Car Konstantin je 30.
aprila 313. godine Milanskim ediktom proglasio
ravnopravnost hrišćanstva sa ostalim religijama.
Vezujući se za hrišćanstvo, postepeno se
odvajao od paganstva.
Hrišćanstvo je organizovano kao zajednica
vjernika i crkava, okupljenih oko hrišćanskog
dogmatskog, moralnog i kanonskopravnog
sistema koji poštuje Boga. Ipak, početna
hrišćanska zajednica se kroz istoriju raščlanila
na brojne hrišćanske crkve i sekte. Glavna
podjela je nastala zbog brojnih nesuglasica
između istoka i zapada Rimske imperije, kao i
zbog različitosti filozofskih orjentacija i
tumačenja teoloških pitanja. Sve je to dovelo do
raskola tj. podjele hrišćanske crkve 1054.
godine. Događajem poznatim kao Velika šizma,
sa jedne strane je ostala Pravoslavna crkva (ona
koja poštuje i čuva kanone i odluke sedam
prethodnih Vaseljenskih Sabora), koja odbacuje
i ne priznaje univerzalni autoritet pape i koja je
danas organizovana uglavnom na nacionalnom
nivou. Na drugoj je strani nastala Rimokatolička
crkva, nad kojom papa ima potpunu jurisdikciju.
U XVI vijeku u zapadnom hrišćanstvu se javlja
snažan vjersko-politički pokret reformacije čiji je
vođa bio Martin Luter. Reformacija je zapadno
hrišćanstvo podijelila u dvije osnovne struje:
rimokatolicizam i protestantizam. Povod za
pobunu Martina Lutera bila je prodaja
indulgencija, odnosno opraštanje grijehova, čak
i budućih, vjernicima za novac. Pokret
reformacije i protivreformacije, rascjep do kojeg
je došlo u zapadnom hrišćanstvu, bili su povod
za mnoge duge i teške vjerske ratove (npr.
Stogodišnji rat između Engleske i Francuske).
Ono što razlikuje protestantizam od
rimokatoličanstva je odbacivanje svih crkvenih
odluka, neprihvatanje pape kao posrednika
između Boga i vjernika i odbacivanje kulta
svetaca, ikona i relikvija. Savremeni
protestantizam se dijeli na Luteransku,
Kalvinističku i Anglikansku crkvu.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
12| UVOD
4 Papa Benedikt XVI
Izabran je za papu na
Konklavi koja je započela
18. aprila 2005. i trajala
manje od 24 časa.
Izabran je u četvrtom
glasanju. Nakon prihva-
tanja papske funkcije,
odabrao je sebi ime
Benedikt XVI.
2.2. Osnovne odlike katoličke crkve
Najvišu vlast u katoličkoj crkvi vrši papa.
Savjetodavni organi pape su Kolegijumi
kardinala i Sinod biskupa. Administrativni
aparat Katoličke crkve se naziva Rimska kurija,
u čiji sastav ulaze kongregacije, sudovi i druge
institucije. Biskupska katedra pape zajedno s
Rimskom kurijom čine Svetu stolicu, koja se nalazi
u nezavisnoj državi Vatikan.
Katolička crkva se sastoji iz Latinske crkve i
istočnih katoličkih crkava, koje ispovijedaju
jedan od istočnih liturgijskih obreda i imaju
status Sui iuris (svoga prava). Najveće istočne
katoličke crkve predvode patrijarsi ili vrhovni
arhiepiskopi.
Katoličku crkvu čine 23 zasebne crkve –
Zapadna crkva i 22 istočne katoličke crkve. Na
čelu Zapadne crkve i cijele katoličke crkve se
nalazi rimski biskup – papa. On ima apsolutnu
vlast nad Crkvom.
Osnovna teritorijalna jedinica je biskupija (kod
istočnih katoličkih crkava – eparhija), na čelu
koje stoji biskup. Biskup u svojoj biskupiji ima
uglavnom svu vlast, ograničenu jedino crkvenim
pravom i papskom vlašću. Neke važnije
biskupije nose naziv nadbiskupije.
Nekoliko biskupija (i nadbiskupija) mogu činiti
metropoliju ili crkvenu provinciju. Centar
metropolije obavezno se podudara sa centrom
nadbiskupije, tako da je svaki metropolit u
Katoličkoj crkvi obavezno i nadbiskup. U nekim
zemljama, metropolije su objedinjene u crkvene
regione. Biskupije se sastoje iz župa, na čijem
čelu se nalaze župnici, potčinjeni biskupu.
Posebnu ulogu u Katoličkoj crkvi imaju monaški
redovi i kongregacije, a takođe i društva
apostolskog života.
Sveštenici, odnosno pripadnici klira, mogu biti
samo muškarci. Postoje dvije vrste sveštenstva:
bijelo (sveštenici koji služe po hramovima) i crno
sveštenstvo (monaštvo). Sveštenstvo se dijeli u tri
stepena: đakonski, prezviterski i biskupski.
Doktrina katolicizma zasniva se na Bibliji i
Svetom predanju, koje uključuje određena
pravila vaseljenskih sabora. Katolička crkva ima
razna doktrinalna pravila, od kojih su neka
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
UVOD|13
zajednička sa drugim hrišćanskim vjeroispo-
vijestima, a neka specifična za katolike.
vjera u direktno i neprekinuto organizaciono
nasljeđe od prvobitne Crkve koju je
osnovao Isus Hrist;
vjera da je crkva nosilac jedinstva i
sveukupnosti učenja Isusa i njegovih
apostola;
korišćenje svetih slika, svijeća, muzike i svete
vode u obredima;
vjera da je evharistija istinski tijelo i krv
Hristovo;
razlikovanje dvije vrste divljenja prema
svetima: latria je klanjanje Bogu, a dulia
svecima;
vjera u mogućnost “istjerivanja duhova”
(egzorcizam)
vjera u nepogrešivost pape (dogmat o
papskoj nezabludivosti);
dogmat o bezgrešnom začeću Marije;
veliko poštovanje Marije;
5 Rasprostranjenost katolicizma u svijetu
Prema podacima iz 2011.
godine, u svijetu postoji oko
1,18 milijardi katolika.
neraskidivost svete tajne braka, postoji
samo mogućnost priznanja o nevaženju
braka;
poštovanje mučenika, svetaca i blaženika
razlikujući način obožavanja;
učenje o čistilištu;
učenje o indulgencijama;
centralizovana crkvena organizacija,
nasuprot pravoslavnim, autokefalnim i
autonomnim crkvama;
monarhistička vlast rimskog pape nad
cijelom Crkvom.1
1 Katolička crkva; Isus - Vikipedija
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
14| UVOD
3.3. Katolička arhitektura kroz vjekove i
stilove
Već hiljadu i po godina hrišćanski graditelji
pomjeraju granice gradnje da bi stvarali sve
veličanstvenije građevine u slavu svoga Boga.
Godine 33-e naše ere Isus Hrist je razapet na
krstu. Sledeća tri vijeka njegovi sledbenici su
proganjani i ubijani zbog njihovih vjerovanja.
Stoga su morali krišom da se sastaju po
privatnim kućama ili u podzemnim
katakombama. Kad je Car Konstantin prešao u
hrišćanstvo, ovaj tajni put se pretvara u zvaničnu
državnu religiju. Čim su izašli iz svojih skrovišta,
hrišćanskim vjernicima su bila potrebna nova
mjesta okupljanja. U početku oni su jednostavno
adaptirali postojeće građevine – bazilike.
“Ranohrišćanske bazilike su obično bivše rimske,
opštinske građevine ili pijace. Jednostavan
građevinski kvadrat u sklopu sa brodom i dvije
bočne lađe je ono što čini hrišćansku baziliku.”2
Ali ne zadugo, hrišćani su željeli da stvore
vlastite građevine. Tada su prvi put dodali
svodove, lijepe dekoracije i oltar – koji
predstavlja Hristov tron.
Skok religijske revnosti će pokrenuti najveću
graditeljsku kampanju u istoriji hrišćanstva, kad
su pravljeni planovi za gradnju radikalnih novih
crkvenih zdanja, ogromnih razmjera.3
Arhitektura hrišćanskih crkava u sebi spaja širok
raspon vjerskih i svjetovnih umjetničkih stilova,
koji su uticali na razvoj izgleda i konstrukcije
crkvenih zgrada od postanka hrišćanstva do
danas.4
Predromanika. Kao stilsko razdoblje u
zapadnoevropskoj umjetnosti od ranog srednjeg
vijeka do XI vijeka pojavila se predromanika,
koja spaja antiku i rano hrišćanstvo s
novonastalim prilikama nakon propasti Rimskog
carstva i stupanja na evropsku pozornicu novih,
do tada varvarskih naroda. Njena ostvarenja
2 Prof. Jonathan Phillips, istoričar 3 Neimari u ime Gospoda, dokumentarni film 4 Crkveno graditeljstvo, Vikipedija
6 Osnova klasične rimske bazilike
Najčešći oblik transepta je
bio kontinualni transept,
koji je sa ostatkom zgrade
činio osnovu u obliku slova
T.
7 Crkva sv. Donata u Zadru
Crkva sv. Donata iz IX
vijeka, sagrađena na osta-
cima rimskog foruma,
najpoznatija je monumenta-
lna građevina u Hrvatskoj
iz ranog srednjeg vijeka.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
UVOD|15
8 Katedrala Notr Dam u Parizu
Najpoznatija ranogotička
katedrala posvećena
Djevici Mariji, sagrađena
na ostrvu Île de la Cité, na
rijeci Seni u Parizu.
9 Crkva u Ronšampu
Završena 1954. godine,
jedan je najljepših primjera
arhitekte Le Korbizjea i
jedan od najvažnijih
primjera sakralne arhite-
kture XX vijeka.
su vidljiva u Ahenu, Ovijedu, Remsu, Zadru …
Romanika. Oko godine 1000. nastupa
romanika koja traje do oko 1250. godine i širi
se cijelom Evropom posredstvom benediktanaca.
Crkve zadržavaju oblik latinskog krsta, zidovi su
masivni, a glavna su obilježja jednostavnost i
logičnost konstrukcije, te bogata horizontalna
raščlanjenost. Znamenita ostvarenja su u Kluniju,
Vezleju, Arlesu, Pizi, Milanu…
Gotika. U XIII vijeku u Francuskoj se javlja
gotika, novi stil sa novim načinom gradnje, koji
se ističe prelomljenim lukovima i izduženim
svodovima. Povećava se broj brodova i apsida,
javljaju se stubovi i lukovi, a javljaju se i veliki
prozori sa vitražima. Najznamenitija ostvarenja
su u Šartru, Karizu, Kelnu, Kanterburiju…
Renesansa. Krajem XIV vijeka u Italiji se razvija
renesansa, koja se oslanja na antičke uzore
(polukružne lukove, stubove sa kapitelima,
kanelirane pilastre itd.). Najizrazitiji primjer je
bazilika sv. Petra u Rimu. Prvi put se javno ističu
arhitekte, a najpoznatiji su Filipo Bruneleski,
Alberti, Mikelanđelo, Andrea Paladio…
Barok i rokoko. U XVI vijeku renesansa prelazi
u barok, koji traje do XVIII vijeka i poklapa se
sa protivreformacijom. Ističe se raskoš i
bogatsvo, ujedinjuje se arhitektura, vajarstvo i
slikarstvo. Odrednice su bogatstvo dekoracija,
bujnost i nemir u prikazima kao i naglašena
plastičnost. Glavne arhitekte su Bernini,
Frančesko Boromini… Stil koji slijedi u završnoj
fazi baroka naziva se rokoko.
Klasicizam, eklekticizam stilova i moderna.
Poslije klasicizma, koji se ogleda u
jednostavnosti klasičnih grčkih i rimskih oblika i
motiva, a traje od otprilike sredine XVIII do prve
četvrtine XIX vijeka. Preovladava vraćanje na
staro – neoromanika, neogotika i neorenesansa.
Tek u XX vijeku prestaje eklekticizam i nastaje
moderna arhitektura, sa slobodnim i maštovitim
oblicima. Primjer je Le Korbizjeova
Hodočasnička crkva u Ronšampu.5
5 Crkveno graditeljstvo, Vikipedija
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA |17
3. ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA
3.1. Počeci stvaranja hrišćanske sakralne
arhitekture
Definicijom sakralnih objekata razmatramo
prostore tj. objekte koji se tiču crkvenih stvari,
svetinja i obreda. Crkva je predstavljena kao
osnovna jedinica, dubokog simboličkog značenja
i asocijativna riječ kod obavljanja bilo kojih
vjerskih obreda. U uvodnom dijelu kroz teze
istorije hrišćanstva objašnjeni su najraniji počeci
te vjere. Dakle, nekada su ritualne radnje
obavljane na otvorenom prostoru, da bi kasnije
širenjem vjere, dobijanjem pristalica, te radnje
zahtijevale fizičku strukturu u vidu objekta. Čak
su šupe, drvene šupe, bile upotrebljive.
Hrišćanima je bilo potrebno mjesto - javni
prostor, a ovakav tip “građevina” im je to
obezbjeđivao. Prostor za liturgiju je bio
jednostavno odvojen zavjesama. Privatne kuće,
katakombe, razne namjenske prostorije služile su
svrsi, ali prihvatanjem hrišćanstva kao zvanične
vjere rimskog carstva, javlja se potreba za
izgradnjom samostalnih objekata sa vokacijom
vjersko-obrednih. Funkcionalne preteče bazilika
su bile kuće tituli, ali bez karakteristika
hrišćanstva.
Bazilika, kao arhitektonski tip, imala je veliku
istoriju prije nego je prihvaćena od crkve. Služila
je kao mjesto okupljanja (zabave, trgovine), a
čak su ih imperatori gradili u privatne svrhe.
Riječ bazilika ima grčko porijeklo sa značenjem
– kraljevski. U početku su to bile obične i jeftine
građevine bez graditeljskih izazova. Vremenom
im se arhitektura unapređuje.
U hrišćanskim bazilikama prolazi su obično bili
redukovani na one sa duže strane objekta.
Glavni ulaz je uvijek bio na kraćoj strani
građevine, naglašavajući podužnu osu objekta.
U mnogim slučajevima ova osa je dalje
naglašavana prisustvom dvorišta ili atrijuma
ispred glavnog ulaza. Iako su glavni elementi
zgrade izgledali jednostavno, njena izgradnja
nije bila jednostavna. Velika je bila potražnja
za odgovarajućim monolitnim elementima koji bi
mogli da imaju ulogu stubova, što je kasnije
preraslo u problem. Drugu poteškoću su
predstavljali prozori, tačnije materijali. Obojeno
staklo i komadi alabastera su služili svrsi, ali su
bili skupi.
U karakterističnim bazilikama oltar, prekriven
baldahinom ili ciborijumom, bio je lociran blizu
tetive, sa sveštenstvom smještenim u polukrugu,
prateći zid apside. Tu je bilo i mjesto za
episkopa koji je sjedio u sred apside, kao što je
sudija za prekršaje u svjetovnoj bazilici. Oltar i
prostor ispred njega bili su ograđeni parapetom
visine 1m (cancelli), koji ih je odvajao od
publike. Obično su ti parapeti bili od mermera,
dekorisani ornamentima hrišćanskg simbolizma.
Ispred ograđenog prostora pred oltarom,
ponekad je počinjala ceremonijalna staza
(solea), koja se protezala cijelom dužinom
broda, sve do glavnih vrata crkve. Zavjese na
arkadama bile su ustaljene. Kasnije se to
promijenilo iz funkcionalnih razloga, jer su se
stvarali mračni prostori, a i nastojalo se
postizanjem jedinstvenog, nedijeljenog prostora.
Jedna od prvih bazilika u Rimu bila je Santa
Sabina (sredina V vijeka). Njen dizajn je
karakterističan za baziliku, sa visokim centralnim
naosom, odvojenim kolonadama od bočnih lađa
sa obije strane. Iznad stubova, prozori
klerestorijuma su propuštali svjetlost u centralni
prostor. Zgrada je imama naglašenu
longitudinalnu osu, pošto pogled vuče naprijed
ka polikružnoj apsidi na istočnom kraju.6 Ono što
je bilo karakteristično za Santa Sabinu je to što
su, kontradiktorno rimskom praktikovanju,
stubovi podržavali lukove od opeke, a ne
kamene arhitravne grede.
Poslije zabranjivanja paganske vjere, ostalo je
dosta hramova koji su se koristili u paganske
svrhe. Dugo vremena su uticajni pojedinci
određivali sudbinu tih hramova (rušenje ili
saniranje). Zbog ne postizanja dogovora, oni su
6 Stalley, R. 1999. Srednjevjekovna arhitektura, Oxford University Press, 17 p.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
18| ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA
10 Preteče bazilika - tituli
Danas postoji ukupno 143
crkve ovakvog oblika,
titulus crkva.
9 Enterijer bazilike Svete Sabine
Zbog svoje jednostavnosti
Santa Sabina se smatra
prelazom od rimskog
foruma prema današnjim
hrišćanskim crkvama.
propadali i narušavali uglednu sliku Rima.
Konačno je odlučeno i preinačeno da se
paganski hramovi rekonstruišu u adaptiraju za
potrebe hrišćanstva. Takav je slučaj bio sa
Panteonom (sagrađen od strane imepratora
Hadrijana 98-117. godine).
Skok religijske revnosti će pokrenuti najveću
graditeljsku kampanju u istoriji hrišćanstva, kad
su pravljeni planovi za gradnju radikalno novih
crkvenih zdanja, ogromnih razmjera.7
Car Konstantin ima reputaciju da je osnovao
(izgradio) sedam crkava u Rimu, od kojih su
najpoznatije bazilika Svetog Ivana Lateranskog
i Bazilika Svetog Petra.
7 Neimari u ime Gospoda, dokumentarni film
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA |19
3.2. Bazilika Svetog Petra u Rimu
Nerazumijevanje i današnje pogrešno tumačenje
definišu Crkvu Sv. Petra katedralom, a zna se
da nije sjedište nijednog biskupa. Ona čak nije
ni matična crkva rimokatoličanstva, ali je ipak
proglašena najsvetijim katoličkim mjestom.
Jedna od 4 papske bazilike u Rimu, iako danas
nosi renesansne atribute, ima jako zanimljivu i
dugu graditeljsku istoriju.
Današnji oblik crkve Sv. Petra je kalem na staroj
crkvi koji datira iz XVI vijeka. Stara crkva Sv.
Petra nije bila izgrađena radi bogosluženja.
Pripadala je prostoru hrišćanskog groblja, na
kojem je bio sahranjen i sam apostol Petar,
poslije pogubljenja. U njegovu čast crkvu je
osnovao Car Konstantin 321. g.n.e. da bi pokrio
njegov grob i obezbijedio sklonište za
posjetioce. Crkva Sv. Petra je bila pogrebna
crkva, gdje su hrišćani sahranjivali mrtve i
skromno obilježavali sahrane. Postepeno je
doživjela proglas velikog hrama sagrađenog u
čast apostola. Skromnog arhitektonskog
bogatsva, ova crkva je gradila reputaciju, zbog
same asocijacije na Sv. Petra i tako postala
jedna od najuticajnijih građevina srednjeg
vijeka kojoj se prikazivala svijetla budućnost.
Međutim, veličinom i oblikom ova crkva je ipak
bila impozantna. Klerestorijum je bio visok 120
stopa. Sa obije strane naosa su bila 22 stuba. U
bočnim lađama su se koristili i lukovi i arhitravi.
Najinteresantniji u cijeloj prostornoj kompoziciji
bio je transpet. Ukrštao se sa naosom kod
apside i ležao na pravcu sjever-jug.
Najvjerovatnije objašnjenje njegovog postojanja
je da obezbijedi dovoljno prostora posjetiocima
ćivota Sv. Petra koji se nalazio na tetivi apside.
Da bi došli do glavnih vrata, posjetioci su morali
da prođu kroz atrijum, tačnije trg sa
kolonadama, koji je gotovo bio obavezan za
sve crkve u tom periodu.
Konstrukcija sadašnje bazilike počela je 18.
aprila 1506. godine, a završena je 18.
novembra 1626.8 Povezana je sa papstvom,
8 Bazilika Svetog Petra, Vikipedija
11 Stara bazilika Svetog Petra u Rimu
Zgrada koja je prethodila
današnjoj Crkvi Svetog
Petra, a postojala je u
periodu od IV do XVI
vijeka.
12 Enterijer današnje crkve Svetog Petra u Rimu
Renesansno ukrašeni naos
ima ogromne parove
pilastera.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
20| ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA
kontra-reformacijom i brojnim umjetnicima među
kojima je i Mikelanđelo.
Glavni razlog rušenja stare bazilike bio je njeno
izrazito loše stanje, što je krajem XV vijeka
podstaklo papu Nikolasa V na radikalne
promjene. Za njega je vezano i rušenje
Koloseuma i korišćenje njegovog kamena za
izgradnju nove crkve. Pape su se mijenjale, svaki
je imao svoju viziju, svoje majstore. Finansijske
mogućnosti su varirale. Jedan od načina pomoću
kojeg bi se finansirala izgradnja bila je
“kupovina pomilovanja”, što je izazvalo bunt i
bilo ključan faktor u reformaciji, početku
protestantizma.
Na jednom od konkursa, usvojen je Bramanteov
plan za novu zgradu i kamen temeljac je
postavljen 1506. godine. Osnova je bila u
obliku ogromnog grčkog krsta sa kupolom
inspirisanom rimskim Panteonom. Glavna razlika
između Panteona i nove bazilike bila je što je
kupola Panteona bila poduprijeta sa
kontinualnim zidom, a kupola bazilike sa 4
velika stuba. Bramanteova kupola se završavala
lanternom, koja je po obliku bila veoma slična
lanterni Firentinske katedrale. Sem vizuelnog
benefita i prostorne dominacije siluetom grada,
kupole su imale veoma simboličan značaj.
“Mislim da je jedan od razloga što su ušle u manir
izgradnje vjerskih građevina bio taj što pružaju
osjećaj otvorenog neba. Ljudi po njima mogu da
stoje u prostorima oslobođenim od stubova i
pregrada.”9
Bramante je predvidio da centralna kupola
bude okružena sa 4 manje kupole na suprotnim
osama. Zajednički oltarski prostor, naos i
transept sa 4 kraka završavali su se u 4 apside.
Bramante nije uspio da dočeka završetak crkve,
a nijesu ni mnogi koji su se mijenjali, s obzirom
da je izgradnja trajala gotovo 120 godina.
Među mnogim majstorima i arhitektama koji su
imali uticaja na crkvu nalaze se i Rafaelo,
Antonio di Sangalo i dr. Međutim, najzaslužniji
za današnji izgled bazilike je Mikelanđelo, koji
9 Dr Scott Steedman, građevinski inženjer
se prihvatio posla u svojim sedamdesetim
godinama.
Mikelanđelo je poštovao planove svojih
prethodnika, ali iznad svih Bramanteov. Kupolu
je redizajnirao 1547. godine. I na ranijim
planovima kupola se dizala sa stubova, preko
tambura. Kružni peristil Bramante-a i arkada
Sangallo-a zamijenjeni su sa 16 korintskih
stubova visine 15 m, povezanih rebrima.
Mikelanđelo je bio predan ovoj zgradi, o čemu
svjedoče brojne skice, crteži i modeli koje je
ostavio za sobom. Njegova glavna težnja bila je
ovalni oblik kupole, radije nego polukružni.
Godine 1590. kupola je konačno završena a
ubrzo izgradnjom lanterne i postavljanjem krsta
dobija svoj konačan oblik. Nadležno tijelo,
zaduženo za nastavak radova, razmatralo je u
kom pravcu da idu radovi. Planovi su prikazivali
osnovu u obliku grčkog krsta, koji je u tom dobu
bio okrenut protestantima, dok je latinski krst bio
pravi simbol hrišćanstva. U tom periodu se javlja
osjećaj krivice i pokajanje zbog demoliranja
stare crkve, pa se kao kompromis našlo rješenje
da se cjelokupni taj prostor natkrije i produži
naosom.
Fasada crkve, koju je projektovao Maderno, se
navodi kao najmanje zadovoljavajući dio
objekta. Razlozi tome su predimenzionisanost,
skučenost detalja i zaklanjanje pogleda na
kupolu (osim sa distance).
O veličini crkve navode i mišljenja stručnjaka da
se gubi osjećaj za prostor, kad se uđe u zgradu
i posmatra enterijer naosa.
Crkva Svetog Petra je izvršila veliki uticaj na
arhitekturu hrišćanskih crkava.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA |21
3.3. Osnovni prostorni elementi katoličke
crkve |Katedrale|
U prethodnim poglavljima, naročito u opisivanju
bazilike, često su pominjani brodovi i bočne
lađe. Upravo kao glavni djelovi građevine, s
pravom nose takav naziv. Katedrala i
simbolizuje brod koji prevozi Božiji narod kroz
oluje života. Glavni brod, naos (eng. nave), čini
duži dio latinskog krsta, oblik osnove koji je
prihvaćen u čitavom katoličkom svijetu. Preko
naosa se dolazi do svetilišta. Upravo glavni
brod je i glavna karakteristika katedrala, s
obzirom da je njegova veličina figurisala
konstruktivne i estetske karakteristike čitavog
objekta. Najprije je drvo preovladavalo kao
građevinski materijal, pa se naos natkrivao
klasičnim dvovodnim krovom, sa rogovima.
Vremenom je drvo zamijenjeno kamenom, zbog
raznih fizičkih ograničenja drveta. Jedan od
glavnih razloga su bile mjere protivpožarne
zaštite. Poznato je da je u srednjem vijeku vatra
bila glavni izvor svjetlosti, a s obzirom da su
svijeće bile vrlo često u upotrebi, požari su bili
neminovni. Sem toga, kameni zidovi, natkriveni
kamenim svodom obogaćivali su enterijer crkve i
davali joj dostojanstvo i monumentalnost. Stilske
13 Dispozicija prostora katoličke crkve
A – apsida; K – kapela.
karakteristike enterijera raznih epoha najviše su
se prikazivale u središnjem brodu crkve.
“Za razliku od Notr Damovih raznobojnih
fresaka, pozlaćenih ukrasa na oltaru i toplog
drveta, Sen Sulpis je bila gola i hladna, nalik
asketskim katedralama u Španiji. Nedostatak
dekora činio je da izgleda prostranijom nego što
jeste, a i dok je podizao pogled ka zjapećoj
rebrastoj lučnoj tavanici, zamišljao je da stoji
ispod trupa ogromnog prevrnutog broda.”10
Pri obavljanju bogosluženja, usled velikog broja
prisutnih vjernika, komunikacija bi bila skoro
nezamisliva bez bočnih prolaza, lađa. Bočne
lađe su od glavnog broda odvojene kolonadom
stubova, koji nose arhitravne grede ili su
povezani lukovima pa formiraju arkade. Broj
bočnih lađa sa glavnim naosom definiše opis
crkve, pa tako razlikujemo trobrodne,
petobrodne i sl. Načešće su crkve brojale naos i
dvije bočne lađe, sa svake strane po jedna, jer
je taj oblik bio najzahvalniji u konstruktivnom
10 Braun, D. 2006. Da Vinčijev kod, Solaris, Novi Sad, 83 p.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
22| ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA
smislu. Osim funkcije prolaza bočne lađe su
upravo konstruktivna potpora zidovima naosa.
Lateralne sile koje se javljaju od krova, kao
posledica težine kamena i jakih vjetrova, guraju
zidove prema spolja. Bočne lađe trpe teret tog
pritiska i kanališu ga do temelja, rješavajući
tako problem nosećih zidova. U periodu
romanike, to je bilo dovoljno za veličine
objekata kakvi su se gradili. Gotika je, međutim,
bila zahtjevnija kod konstruktivnih podupirača.
Obično se prolazi završavaju kod transepta, ali
mogu da idu i oko apside, pa se stoga
kategorišu u: brodske, transeptne i horske.
Njihova krovna linija je najčešće niža od krova
glavnog broda, međutim u Njemačkoj je čest
slučaj pojave “hall crkava”, kod kojih su visine
svih brodova jednake. Najveća problematika
takvih slučajeva jeste osvjetljenje unutrašnjeg
prostora. Nebeska svjetlost je konstantno
prisutna tema u građevinarstvu, još od nastanka
prvih hrišćanskih spomenika prije 2000 godina.
“Postoji vrlo bliska veza između Boga i svjetlosti.
Svjetlost je vrsta manifestacije božanske volje i
božanske ljubavi. Ako svoju crkvu, svoju katedralu
ispunite svjetlošću onda možete da osjetite Božiju
naklonost i nađete put do spasenja.”11
Denivelacija krovnih površina između glavnog i
bočnih brodova crkve iskorišćena je za
postavljanje prozora. Taj dio zida naosa se
zove klerestorijum. Visina prozora je direktno
uticala na količinu svjetlosti koja je ulazila u
objekat. Klerestorijum prozori su ujedno bili i
najveći konstruktivni problem, zbog kojeg su
nastajale mnoge modifikacije u stilovima
sakralne arhitekture. Debeli kameni zidovi
romanske crkve nijesu dozvoljavali velike otvore.
U gotici je taj problem saniran, povećavanjem
visine zidova, smanjenjem debljine, ali uz
konstruktivna poboljšanja u vidu raznih
podupirača. U romanici je prostor za
klerestorijum oslobađan uvođenjem krstastog
svoda, pravilnijim raspoređivanjem sila.
Vertikalna predstava unutrašnjeg prostora
crkava u romanici je počela sa arkadama i
klerestorijumom. Vremenom su dodate i
11 Prof. Jonathan Phillips, istoričar
14 Naos bazilike San Lorenzo|Bruneleski
Iako se čini da je naos
glavni dio crkve i da je od
njega počinjala izgradnja
objekta to nije bilo tako.
Gradnja bi išla u etapama,
počevši od liturgijski bitnog
dijela - oltara (svetilišta) ka
vani.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA |23
galerije koje se zovu trifore. Trifora je obično
bila postavljana u praznom prostoru
jednovodnog kosog krova bočne lađe. Pored
trifore česta je bila pojava još jedne galerije, a
ponekad je i jedna isključivala drugu. Uglavnom,
neki navode da su galerije bile namijenjene
samo ženama i da im je to glavni razlog
nastajanja. Drugi izvori objašnjavaju njihovu
potrebu zbog proširenja prostora, kao i da je to
bio namijenjen prostor za konak hodočasnika.
Bogosluženje se ponegdje odvijalo u galeriji (na
gornjem nivou) dok su ponizne sluge bile na
nivou prizemlja.
Dalje širenje i povećanje kapaciteta prostora
cjelokupne građevine obezbjeđivao je transept.
U crkvenom graditeljstvu transept predstavlja
poprečni brod postavljen upravno na uzdužne
brodove, tako da razdvaja svetilište od ostatka
crkve. Prvi put je upotrijebljen u ranohrišćanskoj
bazilici kada je broj predstavnika crkve
prerastao prostor prezbitorijuma (stara bazilika
Sv. Petra). Bazilika je tada sa transeptom i
apsidom dobila osnovu u obliku slova T. Kasnije
je između apside i transepta dodat još jedan
prostor tzv. hor i tako je građevina dobila oblik
latinskog krsta. Poprečni brod – transept, je
obično iste visine kao glavni brod – naos, a
njegova dužina je obično veća od širine glavnog
i sporednih brodova. Ulaz iz transepta u glavni
brod je naglašen trijumfalnim lukom, a na
pročeljima transepta se nalaze portali koji su
služili za pripadnike konventa.
“Sen-Sulpis je, poput većine crkava, bila
sagrađena u obliku ogromnog rimskog krsta.
Njen dugi središnji dio – brod – vodio je direktno
do glavnog otvora, gde ga je poprečno presecao
kraći deo, zvani transept. Mesto preseka broda i
transepta ispod glavne kupole smatralo se srcem
crkve...njenom najsvetijom i najtajnovitijom
tačkom.”12
Mjesto presjeka naosa i transepta, na mnogim
crkvama krase kule, koje su najčešća
karakteristika karolinške ere. Iako se
12 Braun, D. 2006. Da Vinčijev kod, Solaris, Novi Sad, 121 p.
15 Trifora Opatije Malmesbury
Trifora unutar jednog okna
je imala unutrašnju podjelu
na obično dva ili tri stuba
povezanih lukom (mini
arkada).
16 Westwork Corvey manastira
Iako je najviše vezan za
karolinšku eru, westwork je
prvi put nastao u crkvama
Sirije.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
24| ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA
pojavljuju još u Antici, zvonici, kule i tornjevi se
vezuju za Srednji vijek. Postali su gotovo
neizbježna obilježja i na oskudnijim crkvama,
bilo da se nalaze na zapadnom dijelu crkve ili
na mjestu presjeka naosa i transpeta. Par kula
na zapadnom – ulaznom dijelu crkve gdje su se
nalazile stepenice i galerija iznad ulaza,
zajedno sa ulaznim dijelom i visokim trijemom su
još jedna od karakteristika karolinške
arhitekture poznatija kao westwork. Jedan od
razloga izgradnje kula bilo je iskazivanje moći i
slave. Od sakralne arhitekture su pozajmljene i
u fortifikacionoj arhitekturi. Postepeno drvo je
zamjenjivano kamenom, pa zidanje visokih kula
počinje da bude i opasan problem. Kule,
pogotovu one na raskršću, su imale izuzetan
konstruktivni udio u izgradnji crkve, o čemu će
biti riječi u narednom poglavlju. Funkcionalno su
bile namijenjene zvonima, prvo jer im je mjesto
bilo izuzetno vidno, a drugo jer se zvuk brže
prostirao proporcionalno povećanju visine
njegovog izvora. S obzirom da je to bilo vrijeme
bez “sata”, crkveno zvono je služilo i kao
podsjetnik za dnevne aktivnosti. Atraktivnost i
ukrašavanje zvonika i kula je postala prava
umjetnost, što je izazvalo i ponavljanje tih
vertikala po objektu. Monasi su teško
opravdavali proliferaciju kula u cilju povećanja
zvučnosti zvona. Riješili su da su kule postale
nepotrebno rasipništvo i zabranili ih 1157.
godine.13 Današnji stručnjaci smatraju da su kule
poboljšale simboliku crkvene arhitekture.
Kod ulaza crkve obično se nalazi narteks ili
priprata. Već je pominjan kod objašnjena
sistema westwork. Nalazi se na krajnjem
zapadnom dijelu crkvu i od ostatka iste je
odvojen zidom i vratima. Nastao je iz
funkcionalnih razloga za potrebe vršenja službe.
On je sastavni dio crkve, ali se ponekad ne
posmatra kao takav. Može da bude i u obliku
trijema. Priprata je služila da i nepododbni
posjetioci (pokajnici npr.) mogu da učestvuju u
službi. Narteks je obično uključivao i krstionicu,
da bi se krstila djeca i novorođenčad prije nego
13 Stalley, R. 1999. Srednjevjekovna arhitektura, Oxford University Press, 123 p.
uđu u bogosluženje. To je, dakle, tradicionalno
mjesto pokajanja. Ispred narteksa se može naći i
egzonarteks. Zavisno od arhitekte ili glavnog
majstora uz narteks se mogao naći vestibil
odnosno soba prije narteksa, ako je sastavni dio
građevine, odnosno trijem ako je bio zasebna,
odvojena struktura.
Svetilište od naosa i transepta razdvaja hor,
formirajući osnovu crkve u obliku latinskog krsta.
Najčešće se nalazi na zapadnom dijelu objekta,
zbog orijentacije apside. Ahritektonska pojava
hora nastala je kao rezultat liturgijskog razvoja
i porasta monaštva. Ovaj prostor je opremljen
izuzetno dekorisanim namještajem (klupe, horske
stolice...).
Apsida vodi porijeklo još iz Antike, gdje je
postojala kao polukružni završetak antičke
bazilike. Tu je bilo rezervisano mjesto za
predsjednika suda i ostale sudije. Od IV vijeka
ovaj arhitektonski oblik preuzima i hrišćanska
bazilika u funkciji biskupove katedre, a njoj sa
svake strane dodaje subseliu (kamenu klupu) za
zbor sveštenika. U kasnijim razdobljima apsida
poprima i drugačije oblike (poligon, kvadrat,
segment...), a i drugačije funkcije (od XI vijeka u
njoj se smješta oltar i sarkofag sa moštima).
Najčešće je polukružne projekcije u osnovi,
zasvođena polukupolom ili zrakastim svodom. U
nekim crkvama se mogu naći i pomoćne apside
oko hora ili na krajevima transepta. Postoje
primjeri manjih crkava osnove grčkog krsta sa 4
apside, na svakom kraju po jedna, i takve crkve
se nazivaju terakonks.
Srednji vijek je vjeru njegovao na način koji je
danas nama skoro neshvatljiv. Hodočasnici su
održavali crkvene objekte svojim prilozima.
Usled naglog interesovanja i velikih hodočašća,
u crkvenoj arhitekturi došlo je do pojave
ambulatorijuma. On je predstavljao prostor oko
oltara, a služio je da se napravi šema hoda
hodočasnika i smanje gužva i ometanje službe.
Osim poboljšanja prostorne funkcionalnosti, ovim
se dobio i bolji vizuelni komfor pri posmatranju
centralnih događaja u apsidi.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA |25
3.4. Razvoj sakralne katoličke arhitekture
u romanici
U prvoj polovini Srednjevjekovnog razdoblja,
Karlo Veliki se istakao i kao značajna figura za
razvoj hrišćanskih objekata. Poistovjećivan je sa
carom Konstantinom, pa je iz tog razloga
nazivan Novi Konstantin.
Novo razdoblje počinje transformacijom
bazilika. Njihova izražena horizontala polako
prelazi u dinamičnu formu sa izraženom
horizontalom. Velika pažnja se posvjećuje
prostorima ispod zemlje, mreži podzemnih
hodnika, prolaza i komora.
“U srednjem veku, kad je kakva građevina bila
potpuna ona je bila pod zemljom gotovo isto
tolika kolika i nad zemljom... svaka crkva imala je
uvek i pod zemljom čitavu građevinu, sem ako je
bila podignuta na pilotima, kao Bogorodičina
crkva. U katedralama imali ste u neku ruku još
jednu katedralu, podzemnu, nisku, mračnu,
tajanstvenu, bez svetlosti i nemu pod gornjom
lađom koja je plivala u moru od svetlosti i koja je
dan i noć brujala od orgulja i od zvona; to je
ponekad bila grobnica.”14
Termin arhitekta je bio skoro i nepoznat u ovom
periodu. Moderna shvatanja uloge arhitekte,
osobe sa kreativnim osobinama i kompletnog
pregleda u dizajnu, poznata su tek od perioda
renesanse. Crkveni objekti su bili pod
ingerencijom sveštenih lica. Ne može se čak ni
napraviti razlika između graditelja i naručioca
posla. S obzirom da su monasi redom bili učeni
ljudi, sve više se opredjeljuju za usavršavanje
znanja iz oblasti građevinarstva. Vremenom se
posao oko izgradnje crkava usložnjava i samim
tim potrebni su bili ljudi sa određenim znanjem i
iskustvom koji bi vodili taj posao. Obaveze
tadašnjeg arhitekte su bile velike. Njegove
brige su počinjale od samog kamenoloma i
nabavljanja kamena. Poslije dopremanja na
gradilište, morao je da organizuje poslove,
ljude, alate i napravi šemu funkcionisanja
14 Igo, V. 1967. Zvonar Bogorodičine crkve, Svjetlost, Sarajevo, 238 p.
pripremanja skela i primitivnih kranova za
elevaciju materijala i postavljanje gotovih
elemenata.15 Nažalost nema podataka o
tadašnjem školovanju arhitekata, ni o
kriterijumima izbora master masona (glavnog
zidara). Posebna problematika kod izgradnje
crkava bilo je angažovanje radnika. Troškovi
prevoza su bili ogromni, s obzirom na distance
koje su morali da prelaze. Uz to, nijesu
postojale nikakve garancije da će se glavni
zidari sa svojom grupom radnika zadržati na
gradilištu do završetka radova, pa su se u
drugoj polovini XI vijeka počeli potpisivati prvi
ugovori o radu. Prvi podatak koji imamo o broju
radnika je od izgradnje crkve Santiago de
Campostela. Glavni majstor je bio Rainmond
Lombard, a imao je grupu od 50 radnika.16
Radove je ometalo i veliko nestrpljenje naroda,
u želji da što prije počnu sa korišćenjem
osveštanog prostora crkve. Zbog toga je česta
bila pojava faznog građenja. Počinjalo se od
svetilišnog dijela sa horom i transeptom, pa se
kasnije napredovalo ka ulaznom dijelu. Usled
takvih prekida, pauza i odugovlačenja
izgradnje javljale su se i razlike u dizajnu crkve,
a jedan od upečatljivih primjera je Durham
Cathedral. Nijesu praktikovani crteži i skice, već
se radilo na licu mjesta. Najviše se koristilo
kopiranje crkava, što je i bio način za
održavanje stilova. Naravno, svaka crkva je
dodavala svoje elemente i pojedinosti, pa ne
možemo da govorimo o unifikaciji objekata.
Iako su romanske crkve bile pohvalne po čistoći
forme, u mnogim slučajevima se nije znalo na
osnovu čega i koje proporcije su korišćene.
Postojala je pretpostavka da se koristio sistem
poznat kao kvadratni šematizam. Jedan od
razloga zašto se proporcija nije mogla naći
jeste debljina zidova. Naime, zidovi su ocrtavani
pomoću kanapa, a debljina zidova je bila od 5-
6 stopa. Na osnovu toga proporcija je
dovođena u pitanje zavisno s koje strane
kanapa su kopani temelji. Drugi razlog je bila i
15 Stalley, R. 1999. Srednjevjekovna arhitektura, Oxford University Press, 108 p. 16 Stalley, R. 1999. Srednjevjekovna arhitektura, Oxford University Press, 109 p.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
26| ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA
17 Eberbach, Cistercijanska crkva, 1170-86
Šema bazirana na dvije
kvadratne jedinice odnosa
3:4.
18 Kvadratni korijen √
Pojednostavljeni dijagram
pokazuje kako odnos
između stranice kvadrata i
njegove dijagonale mogu
da se koriste kod
planiranja crkve i okolnih
zgrada.
19 Kvadratni korijen √
Upotreba ovog odnosa
prikazana na bočnoj lađi
Norwich katedrale.
nepreciznost mjerne jedinice – stope, koja je
varirala od regiona do regiona.
Hanno Hahn je imao svoje teorije o proporciji
srednjevjekovnih crkava. Prva teorija
podruzumijeva dva pravougaonika sa odnosom
stranica 3:4. Druga teorija, značajnija, je bila
vezana za pravougaonik sa odnosom stranica
56:42 stope, što je ekvivalentno √ , odnosno
1:1.414. Geometrijski se lako ocrtavalo preko
dijagonale kvadrata. Tipičan primjer ovog
odnosa je Norwich Cathedral. Ostale proporcije
primijećene kod romanskih spomenika su 1: √
(1:1,73) i 1: √ (1:2,236) i naravno zlatni
presjek 1:1.618. Svi iracionalni brojevi su
dobijeni konstrukcijom geometrijskih oblika.
Odnos 1: √ , dobijen iz jednakostraničnog
trougla, primjenjivan je u presjeku važnih
objekata kao npr. San Michele u Paviji. Jasno je
da se graditelji tog vremena nijesu bavili
računskim operacijama i sređivanjem
matematičkih funkcija, već su jednostavno
dimenzije dobijali međusobnim odnosom
elemenata i geometrijskim postupcima. Odnos
12:17 odgovarao je proporciji √ .17
Postavljajući pitanje zbog čega su se uopšte ove
proporcije koristile, mnogi opravdavaju odgovor
simboličke harmonije, koju je crkvena arhitektura
izrazito poštovala i njegovala. Svako
odstupanje od ovakvog sistema bi bilo
nepromišljeno, isto kao kad bi se za liturgiju
koristio drugačiji jezik od latinskog (Kidson,
1999).
U crkvenom graditeljstvu uvijek prisutna je tema
konstrukcije. Čest je slučaj bio rekonstrukcija,
nadogradnja starih objekata, pogotovo sa
kulama, što je ponekad dovodilio do
katastrofalnih ishoda. Padali su djelovi
objekata, najčešće svod, zbog preopterećenja.
Ključni faktor su bili temelji koji nijesu predviđali
teret novih elemenata.
U romanici su najčešće primjenjivani oblici lučnog
i krstastog svoda. Njihova debljina je bila
17 Stalley, R. 1999. Srednjevjekovna arhitektura, Oxford University Press, 117, 118 p.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA |27
značajna (stopu ili više), što znači da u
prosječnoj crkvi, iznad službenika je visilo hiljade
tona zidarije. Svojom težinom svodovi su vršili
značajnu lateralnu silu na gornje zidove crkve.
Ovaj pritisak su tadašnji graditelji neutralizovali
masivnim zidovima, koji su pomagani
podupiračima.
Poslednje dvije decenije XI vijeka zidari postaju
značajno ambiciozniji. U tom periodu je
napravljena raskošna crkva Cluny III, kod koje je
svod glavnog broda udaljen 100 stopa u
odnosu na pod. Kao posledica toga javljaju se
tri reda prozora u klerestorijumu. Iako su bili
perforirani prozorima, zidovi su ostali ekstremno
debeli. Osjećajući konstruktivnu opasnost
graditelji su počeli da koriste lučne svodove sa
zašiljenim profilima, oblik koji je pomogao u
redukovanju horizontalnih sila. To je bilo prvi put
da se koristio prelomljeni luk, za kojeg vlada
mišljenje da je pozajmljen od islamskog svijeta.
Prelomljeni luk je upotrebljivan isključivo na
kostruktivnim pozicijama, bez estetskih svojstava,
kao što je to bio slučaj u Gotici. Napredovanjem
tehnologije, lakše se dolazi i do stručnog
ljudstva i kvalitetnog materijala. Crkvenim
objektima se dodaju raznovrsni sadržaji, pa
majstori znaju često da odu daleko od njegove
primarne namjene i funkcije.
“Kao i sa muzikom, nikad nije bilo lako prevesti
vizuelne efekte arhitekture u riječi...”18
XI vijek je bio i epoha razvijanja takmičarskog
duga među graditeljima, u vizuelnom smislu
građevina. Najbitniji aspekt romanske estetike
je bio način na koji su pojedinačni elementi bili
podređeni cjelokupnom sistemu (objektu).
Kada bismo počeli opisivati ranu romaniku
počeli bismo od spoljašnjosti, “kože” zgrade.
Konstruisane su od grubo tesanog kamena, a
bile su ukrašene sistemom vertikalnih “traka” ili
pilastera, sa linijom niskih arkada postavljenih
tik ispod strehe. S obzirom da je ovaj sistem bio
najviše rasprostranjen u Lombardiji (vjerovatno
18 Stalley, R. 1999. Srednjevjekovna arhitektura, Oxford University Press, 194 p.
20 Cluny III
Dizajnirana u monumenta-
lnim dimenzijama, petobro-
dna zgrada sa dva
transepta se završava u
ambulatorijumu i radijalnim
kapelama.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
28| ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA
odatle i potiče), ove osobine su često opisivane
kao Lombardijske trake. Sistem je bio fleksibilan
i mogao se primjenjivati na zidnim površinama
različitih dimenzija. Često su se koristili na
vertikali zvonika koji je bio glavna
karakteristika crkvene arhitekture ove epohe.
Alternativni način davanja reljefa i dubina u
zidnim površinama je bio preko slijepih arkada.
To su arkade koje se sastoje od niza lukova, koji
nemaju stvarne otvore, a primjenjuju se na
površinu zida kao dekorativni element.
Osmišljene su kao dekorativni elementi, tako da
nemaju dekorativnu funkciju. 19 Pominjući slijepe
arkade, možemo navesti krivi toranj u Pizi kao
objekat koji obiluje dekorativnim galerijama pa
ih možemo podvesti pod slijepe arkade. Te
galerije obavijaju cilindar objekta, stvarajući
duplu fasadu, bez ikakave funkcionalne uloge
(bilo je rijetkih slučajeva kad su bile upotrebljive
u odbrambene svrhe). U Normandiji i Engleskoj
galerije sa slijepim arkadama su bile obično
unutar zgrade i to u visini klerestorijuma.
Za razliku od prethodnika, romanski arhitekti su
zid posmatrali kao trodimenzionalni element,
perforirajući ga rupama i modelujući ga
udruženim stubovima (engaged shafts). Posebno
su vodili računa o ulaznoj partiji. Zid oko vrata
su posebno tretirali. Obično su postavljali
parove stubova koje drže arhivolte i to se
ponavljalo u nekoliko redova. Iako je pravi ulaz
bio relativno uzak, koncentrično raspoređeni
redovi likova i stubova davali su utisak
povećanja veličine.
Romanski stil je često smatran monaškim stilom,
za razliku od Gotike koja je povezana sa
izgradnjom katedrala, što je dosta pogrešna
pretpostavka. Mnogi od najljepših romanskih
spomenika su katedrale. Veliki broj istoričara
vide Romaniku kao uvod u spektakularna otrkića
Gotike, sa posebnim naglaskom na konstruktivne
elemente i principe, naročito u razvoju kamenog
svoda i luka.
19 Slijepa arkada - Vikipedija
21 Slijepa arkada
Na fasadi katedrale u
Canterbury-ju slijepe arka-
de su posebno dekorisane.
22 Ulazni portal
Lajsne na lučnom središnjem
zapadnom ulazu Linkoln
katedrale krase ševron i
drugi ukrasi tipični za
romaniku Engleske i
Normandije. “Galerija
kraljeva” iznad portala je
gotička.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA |29
3.5. Gotika – stil katedrala
Gotika je dugo vremena, pogotovo u periodu
svog nastajanja, smatrana vrlo neukusnim stilom,
pa čak i varvarskim. Prvi put u nekim
istraživanjima, tek u XVIII vijeku, ovom stilu je
dato pozitivno značenje. O njenom porijeklu
raspravljalo se na nacionalnom nivou, naročito
između Njemačke i Francuske, ali rasprave su
završene neriješenim rezultatom i univerzalnim
prihvatanjem gotike.
To je bilo u Île-de-France (Pariski region), na
kraju prve polovine XII vijeka, kada se gotika
prvi put pojavila kao koherentan stil i to u vidu
dva najistaknutija primjera ovog ranog razvoja
– Bazilika (katedrala) Sens i Bazilika Sen Denis.
Javljaju se i prve karakteristike uz koje gotika
počinje da vlada kao samostalan i prepoznatljiv
stil. Na prvom mjestu treba pomenuti prelomljeni
luk, često nazivan ogive (danas se tako naziva
rebro koje se proteže dijagonalno preko
svoda), iako se on ranije javlja u muslimasnkom
svijetu Španije i Sicilije. Druga komponenta koja
je direktno zavisila od prelomljenog luka jeste
krstasti rebrasti svod.
“Neka svojstva gotičkog stila, za koja bi se
moglo pomisliti da su samo skulpturalni kapric,
često su imala jasnu konstruktivnu ulogu.”20
Shodno tome, izgradnjom svodova sa
zedebljanjima, odnosno rebrima ili lukovima,
mogle su da se koncentrišu sve sile koje djeluju u
jednom svodu u pravilnim razmacima i da ih
tako kontrolišu. Luk preuzima vertikalne sile i
usmjerava ih bočno; tada se javljaju jake
horizontalne sile, sile potiska. Jedan od mogućih
načina da se uspostavi protivteža silama potiska
jeste da se u tom području, sa obije strane luka
postavi neka masa (spandrel), ili barem da se
postavi donja ploča kod imposta. Ako nema
protivteže potisku, luk bi se srušio usled dejstva
sila potiska. Drugi način da se uspostavi
protivteža potisku jeste da se promijeni oblik
luka: ako je taj oblik više vertikalan, onda
20 Lewis, M. 2009. Arhitektura – elementi arhitektonskog stila, Beograd, Mono i Manjana, 216 p.
23 Katedrala St. Denis (izgled i naos)
U naosu vidimo
karakteristične elemente
gotike: prelomljeni luk
arkade, rebrovani krstasti
svod i klerestorijum.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
30| ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA
24 Rozeta Katedrale Notr-Dam u Parizu
Simbolizam – Sjeverna
rozeta katedrale Notr-
Dam ima u svom središtu
Presvetu Bogorodicu koja
u naručju drži malog
Hrista, a okruženi su
prorocima i svetiteljima.
25 Leteći podupirači katedrale u Amienu
Uz primarnu konstruktivnu
ulogu leteći podupirači
katedrale u Amienu su
poslužili za odvod vode s
krova.
vektor potiska djeluje u većoj mjeri vertikalno
nego horizontalno, te stoga nema izražene
tendencije da se luk savija prema spolja i tako
sruši. Prelomljeni luk je upravo takav oblik. Kod
njega je prečnik veći od raspona. Tačnije, kod
prelomljenog luka postoji izvjestan ugao između
dva luka, ali nema tangente (drugačije rečeno,
postoji samo jedna dodirna tačka, ali se lukovi
ne presijecaju). Krov je mogao biti lakši
zahvaljujući rebrima svoda koja su bila vrlo
jaka, a ponašala su se kao kosti u skeletu. Zidovi
su ovakvi bivali opterećeni manjom težinom i
mogli su da se otvaraju, ostavljajući prostor za
velike nove prozore.
Razvojem umjetnosti, zidovi su se prošupljivali
raznim oblicima, zavisno od toga kako je
konstrukcija dozvoljavala. Kao najsavršeniji
geometrijski oblik javljaju se kružni otvori, što je
dalo prostora za stvaranje i razvijanje rozeta.
Sem primarne funkcije, propuštanja veće količine
svjetlosti, prozori se ukrašavaju bojenim staklom.
Pojava rozete (koja se obično stavljala na
fasadama transepta), bila je od ogromnog
značaja za osvjetljenje unutrašnjeg prostora. U
XIII vijeku uloga rozete je bila ogromna, a njena
jaka dominacija je počela da slabi u XIV vijeku.
I na nivou ikonografije rozete su privukle
najljepše teme i najbogatije simbole poznate u
crkvama gotike.
“Prozorski vitraži su osnovna odlika gotskog
doba, a osim što propuštaju više Božanske
svjetlosti u građevinu, oni su predstavljali način da
se narod edukuje.”21
Elementi koji su nastali isključivo radi
konstruktivnih poboljšanja, a ubrzo su počeli da
nose epitet inovativnih elemenata, koji
karakterišu gotski stil, jesu leteći podupirači. U
početku kad nije bilo lukova, organizacija
zidova je imala ulogu podupirača, što će kasnije
uticati na pojavu pravih podupirača. Vjetar je
bio veliki problem zbog velike visine građevina.
Potporni stubovi toliko visoki nijesu više bili jaki,
zidovi su bili tanki zbog prozora, tako da se
kamenoresci okreću letećim podupiračima.
21 Prof. Jonathan Phillips, istoričar
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA |31
“Izraz leteći podupirač je divan način da se opiše
kako se sila pritiska sa zida prenosi na podupirač
naslonjen na zid, a koji dato opterećenje sprovodi
do tla.”22
Manje prisutne, ali sigurno ništa manje značajne
karakteristike ovog stila, koje su nepoznate
ranijim stilovima su svežnjevi stubova (bundle
piers), pinakl, zabatni zidovi i sl.
“Sve je u funkciji strukture... Galerija, trifora,
pinakl i zabat; nijedna gotska arhitektonska
forma nije rezultat fantazije i mašte.”23
Proporcije objekata se razlikuju od objekata iz
ranijih perioda. U gotici posebno, katedrale
vladaju siluetom i panoramom grada naročito
svojom visinom. Širina je bila najmanja dimenzija
u odnosu na visinu koja je prednjačila, pa zatim
i dužina. Veličinu su opravdavali velika
prisutnost longitudinalnih, transverzalnih, kosih i
vertikalnih perspektiva, veliki broj elemenata,
slaganje unutrašnjih nivoa... Zidovi gotskih
crkava su često opremljivani prolazima
(galerijama, triforama i drugim prolazima u
nivou klerestorijuma), čiji daleki krajevi stvaraju
impresiju da su zidovi udvostručeni. Transept se
gubi ili se veoma redukuje. U nekim
katedralama se čak njegovi krajevi zaobljavaju
stvarajući dodatne apside. U vertikalnoj
predstavi, za razliku od romanike, ovdje
najčešće razlikujemo 4 nivoa: prizemnu arkadu,
zasvođenu galeriju, niz slijepih lukova, arkada ili
rozeta i klerestorijum sa jednim ili dva prozora
na svako polje svoda.
Mnogi smatraju da je sa Notr-Damom u Parizu
postignuto najveće remek-djelo Rane Gotike.
Notr-Dam je planiran mnogo ambicioznije nego
što je to bila praksa do tada, na što očigledno
ukazuju duple bočne lađe i dupli ambulatorijum.
Četvoroetažna vertikalna predstava Notr-Dama
izostavlja triforu. Na njenom mjestu se pojavljuju
kružni prozori u obliku rozete, koji propuštaju
svjetlost sa nivoa krova. Prvobitno klerestorijum
je bio mali, reda veličine kao u Nayonu i Laonu,
22 Andrew Tallon, istoričar umjetnosti 23 Violet-le-Duc
i propuštao je manju količinu svjetlosti zbog
visine katedrale. Glavna mana katedrale Notr-
Dam je upravo neadekvatno osvjetljenje srednjih
i donjih djelova. Objašnjenje je veoma
jednostavno - velika daljina između izvora
svjetlosti i prostora koji treba da bude
osvijetljen.
Katedrala u Sartru je bila jedna od najuticajnijih
crkava gotskog perioda. Tip ove katedrale ne
samo da je poslužio kao model za velike
katedrale širom i van Francuske, već njena
strukturna i funkcionalna forma daje odlike
remek djela, čija istorijska vrijednost sigurno
odgovara najslavnijim svjetskim arhitektonskim
kreacijama. Ogromne dimenzije gotskih
katedrala mogu se opisati na primjeru Amien
katedrale. Poredeći je sa velikim strukturama
koje su joj prethodile, Amien je napravila korak
dalje sa svojim gigantskim dimenzijama. Njen
glavni svod doseže visinu od gotovo 138 stopa,
Reims se diže do 131 stope, dok je Sartr gotovo
na 125. Širina traveja i dimenzije pojedinih
nivoa podjednako su kolosalni: trifora je 10
stopa visoka, a ukupna dužina građevine iznosi
više od 492 stope.24 Amien katedrala je
karakteristična i po letećim podupiračima, koji
su bili još vitkiji nego kod ostalih i pod oštrijim
uglom. Imali su još jednu funkciju – da nose
drenažni sistem (kanale) za vodu.
Zbog konstantnog pokušaja i drskosti arhitekata
da predimenzionišu katedrale, dolazilo je i do
velikih nezgoda. Primjer je Beauvais,
napravljena 1230. godine. Pao je dio katedrale
(glavni svod), a rekonstruisana je tek u XVI
vijeku.
Nedostatak transepta kod nekih katedrala,
kasnije je izazvao poteškoće u primarnoj funkciji,
obavljanju liturgije, čemu svjedoči Bourges
katedrala.
U suštini, pozna gotika iz XIV i XV vijeka u
najvećem dijelu Evrope predstavljala je epohu
raskošnog ukrašavanja, kada je kamenu kao
24 Grodecki, L. 1985. Istorija svjetske arhitekture – Gotička arhitektura, Rizzoli, 63 p.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
32| ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA
osnovnom građevinskom materijalu udahnut novi
život, kroz prelomljene lukove sazdane od niže
konkavne i više konkavne krive i kroz
mnogobrojne, gusto postavljene isklesane
figure.25
“Gotska preduzimljivost je predstavljala najveću
graditeljsku inicijativu u cijeloj istoriji
hrišćanstva.”26
25 Lewis, M. 2009. Arhitektura – elementi arhitektonskog stila, Beograd, Mono i Manjana, 24 p. 26 Robert Scott, pisac
26 Noćni snimak Katedrale Notr-Dam u Parizu
Iako danas uzima primat
gotičkog graditeljstva
Notr-Dam u Parizu nije
prva gotička katedrala. To
je bila katedrala u Sen
Deniju, jer se Pariz tek u
drugoj polovini XII vijeka
nametnuo kao glavni grad.
27 Vertikalni plan gotičke katedrale
Iako je velika pristunost
kitnjaste dekoracije, svaki
element ima konstruktivnu
pozadinu.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA |33
3.6. Regionalna tipologija i uticaj
tradicionalne arhitekture na katoličke
sakralne objekte
U vrijeme romanike regionalna i tradicionalna
arhitektura nije mnogo figurisala kod arhitekture
katoličkih sakralnih objekata. Romanika je bila
praktično univezalna sa prepoznatljivim crtama
poštovanim u svim zemljama. Istoričari su se
interesovali za razlike. One se mogu sagledati
preko uticaja ljudi (redova), koji su živjeli u
crkvama, na dizajn objekata.
U prethodnom dijelu je pominjana uticajna crkva
Cluny III. Ona je prošireno izdanje stare crkve
Cluny II, zbog potrebe većeg kapaciteta. To se
ogleda u mnoštvu pomoćnih kapela, sam
ambulatorijum ih je imao 5. Tu su još i dupli
transept – koji dalje daje prolaz do narednih
10 kapela. Potrebe su uključivale prostoriju za
litije i horski prostor dovoljan da ugosti sve
monahe. Sama njena razmjera sa izborom
arhitektonskih detalja, proklamovala je status
Cluny crkve u hrišćanskom svijetu. Tako nastaje i
red monaha koji se nazivaju Clunijevcima. Za
razliku od mnogih velikih crkava Francuske iz
tog perioda (XI vijek), Cluny III nije imala
galerije. S obzirom da se preklapala epoha
romanike i gotike, ona je u svoju strukturu
uvrstila i prelomljene lukove.
Jedno od ubjeđenja monaških redova
Clunijevaca je bilo – što ljepša, velelepnija, veća
i perfektnija zgrada, to je bolja ponuda Bogu.
Teški protivnici Clunijevaca bili su Cistercijanci.
Oni su ismijavali proporcije i dimenzije crkve
Cluny III. Smatrali su da raskoš i prenatrpanost
detaljima ometa i odvlači pažnju monasima.
Takođe, da se novac utrošen u izgradnju crkava
ne poklapa sa vjerovanjima i ubjeđenjima
monaha, već bi mnogo korisnije bilo da se
poklanja siromašnima. Primjer crkvene
arhitekture po njihovim načelima bila bi crkva
St. Bernard. Jednostavnost njihovog dizajna
može da nosi posledice kasnije u stilu
modernizma u smislu škrtosti sa detaljima i
kitnjastom dekoracijom.
27 Dvorište crkve St. Bernard of Clairvaux
Iako je srednjevjekovna
crkva sagrađena u Španiji
(Segovia) u XII vijeku, ona
je praktično rastavljena u
XX vijeku i ponovo
sklopljena na Floridi, tako
da je postala najstarija
zgrada na zapadnoj
hemisferi.
28 Klaustar crkve St. Bernard of Clairvaux
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
34| ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA
“Očišćena od nebitnih stvari, ljepota cistercijanske
zgrade zavisi isključivo od arhitektonskih
vrijednosti: čistoće forme, jasnoće proporcija,
funkcionalne efikasnosti, kao i visokog standarda
gradnje; svih kvaliteta koje poslije osam vjekova
prihvataju arhitekte modernog internacionalnog
pokreta. Izreka Mies vand der Rohe-a “više je
manje”, u potpunosti bi odgovarala crkvi St.
Bernard of Clairvaux.”27
Najveći uspjeh monaških graditelja ne leži ni u
raskošnom dizajnu crkve Cluny III niti u
pročišćenoj arhitekturi Cisterijanaca, već u izumu
natkrivene arkade, prolaza – klaustera
(cloister). Manastirski kompleksi su obično imali
unutrašnje pravougaono dvorište, u centru
kompleksa izolovano od spoljašnjeg svijeta, a
bilo je opasano klausterima.
Za razliku od romanike, gotika je pravila
regionalnu distinkciju stila u arhitekturi. Poslije
Francuske, najveće nacionalne karakteristike
imala je Engleska. Istovremena pojava duplog
zida i smanjenje visine gornjeg nivoa, eliminisali
su samu potrebu, pa i razvoj letećih podupirača
u engleskoj arhitekturi. Volumetrijske mase su
ostale prilično jednostavne, a razlika se
postizala samo gradacijom krovnih ravni.
Naročitu pažnju Englezi su posvećivali
ukrašavanju svodova rebrima, pazeći na
konstruktivno pokriće. Rebra se protežu od
jedne strane grupe prozora, formirajući
trougaono polje svoda, a samo jedna grana,
kraća od drugih, dostiže vrh svoda.28 Fasade
katedrala su više isticale širinu u odnosu na
visinu. Matični stil gotike je izrodio nekoliko
podstilova, baziranih pretežno na nacionalnom
nivou, pa se u Francuskoj rodio Rayonnant style
(zrakasti stil), a u Engleskoj Decorated ili
Curvilinear style (dekorativni ili krivolinijski stil).
Ono što je posebno karakterisalo englesku
gotiku bile su velike prozorske površine i kule na
raskršću transepta i naosa. Razvijanje kula
omogućavali su debeli zidovi i drvo koje je bilo
27 Stalley, R. 1999. Srednjevjekovna arhitektura, Oxford University Press, 180 p. 28 Grodecki, L. 1985. Istorija svjetske arhitekture – Gotička arhitektura, Rizzoli, 101 p.
29 Vestminsterska opatija
Engleska se praktično
mrštila na uske, vitke
proporcije Westiminstera,
koji ima više karakteristika
Francuske gotike.
30 Kapela Kraljevskog koledža
Iako nije sakralni objekat,
svod objašnjava tendenciju
engleske gotike ka
dekoraciji konstruktivnih
elemenata.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
ARHITEKTURA SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA |35
skoro pa glavni građevinski materijal. Zbog
njegove lakoće savladavani su veći rasponi i
povećavao se opseg ukrašavanja.
Francuski arhitektonski jezik je postao moderan,
čak i ako je pričan sa njemačkim akcentom,
smatran je osobinom dobrog ukusa kojeg su
igumani i biskupi znali da koriste.29
Milanska katedrala je srednjevjekovna
građevina koja ima najviše sačuvanih
dokumenata. U njenom projektovanju i izgradnji
učestvovali su mnogi stručnjaci, kako domaći
tako i strani. U toj sintezi nacionalnih
predstavnika izdvajali su se pariski arhitekta
(Nicolas de Bonaventure) koji je insistirao na
dobroj gotskoj šemi. Njemački arhitekta (Hans
Parler) je predlagao strukturu koja se ističe u
visinu, a Italijani su favorizovali široke proporcije
klasične geometrije. Ono što je izašlo iz ovih
diskusija i saradnje jeste Milanska katedrala,
jedna od najvećih i najoriginalnijih katedrala u
cijelom hrišćanstvu.
Crna Gora ne obiluje mnoštvom katoličkih
crkava, ali ima par koje se izdvajaju.
Najpoznatija je Katedrala svetog Tripuna,
simbol grada Kotora. Katedrala je izgrađena
809. godine u romaničkom stilu, sa elementima
vizantijske arhitekture. Njen izgled se mijenjao
kroz vjekove, zbog čestih zemljotresa, nakon
kojih bi bila rekonstruisana. Na zapadnoj fasadi
se nalaze dva zvonika, glavni portal, rozeta,
terasa i trijem. Katedrala je izgrađena kao
trobodna bazilika, sa tri i po traveja i kupolom
iznad srednjeg traveja glavnog broda crkve.
Svaki od brodova ima apsidu. Apsida glavnog
broda ukrašena je raskošnom gotičkom triforom.
Glavni brod katedrale razdvojen je od bočnih
smjenjivanjem petolisnih i monolitnih stubaca.
Bočni brodovi imaju po sedam traveja. Kupola
srednjeg traveja uklonjena je poslije dva
zemljotresa tokom XVI vijeka, a sa njom i svod
zapadnog traveja i polutraveja.30
29 Grodecki, L. 1985. Istorija svjetske arhitekture – Gotička arhitektura, Rizzoli, 132 p. 30 Katedrala svetog Tripuna, Vikipedija
31 Milanska katedrala
Zgrada je izgrađena od
cigala, a fasada je
prekrivena bijelim merme-
rom. Osnova je u obliku
latinskog krsta i dijeli crkvu
na 5 brodova, koji su
razdvojeni sa 40 stubova.
32 Katedrala svetog Tripuna
Rekonstrukcije su stalno
mijenjale izgled crkve, tako
da je malo ostalo od
originalne bazilike.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
SAVREMENA STRIJEMLjENjA KATOLIČKE ARHITEKTURE |37
4. ORNAMENT I DEKOR SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA
“Čim se uđe, uši zagluhnu, oči zasene. Iznad naših
glava ukršten gotski svod, prevučen drvorezom,
obojen plavo, išaran zlatnim krinovima; pod
nogama ploče od bela i crna mermera. Na
nekoliko koraka od nas ogroman stub, zatim još
jedan, pa još jedan; svega sedam stubova duž
dvorane, koji nasred njene širine nose oblike
dvoguboga svoda. Oko četiri prva stuba, dućani,
koji se blistaju od stakla i šljokica; oko tri
poslednja, klupe od hrastova drveta, izlizane i
uglačane odelom parničara i togama sudija.
Svuda unaokolo u dvorani, duž visokoga zida,
između vrata, između prozora, između stubova,
nepregledan niz statua svih kraljeva francuskih,
počevši od Faramona: kraljevi mekušci, opuštenih
ruku i oborenih očiju; kraljevi hrabri i ratoborni,
glave i ruku odvažno dignutih nebu; zatim na
duguljasto svedenim prozorima okna od hiljadu
boja; na širokim izlazima iz dvorane bogata
vrata sa veštačkim drvorezom; a sve to, svodovi,
stubovi, zidovi, dovratnici, vrata, statue,
pokrivene odozgo do dole ilavim i zlatnim
živopisom, koji, već malo potamneo u vremenu u
kome ga vidimo, beše gotovo sasvim iščeznuo
pod prašinom leta gospodnjeg 1549, kada mu se
di Brel još divio, po predanju.”31
U arhitekturi gargojl je groteskno izmodelovan,
obrađen i izrezbaren kamen, obično od granita,
koji služi praktično kao olučni završetak da
prenese vodu s krova, sprječavajući da se
kišnica sliva niz zidove erodirajući malter.
Arhitekte koriste mnoštvo gargojla kako bi
ravnomjerno rasoredili odliv vode i minimizirali
potencijalnu štetu od kišnih oluja. Kanali su se
zasijecali u leđa gargojla i kišnica je praktično
izlazila kroz otvorena usta.
Gargojli su se masovno koristili u periodu gotike.
Smatra se da su korišćeni da bi predstavili zlo,
zlo koje se drži van Crkve. Kako su ljudi bili
31 Igo, V. 1967. Zvonar Bogorodičine crkve, Svjetlost, Sarajevo, 97 p.
33 Katedrala Notr-Dam u Dijonu
Jedna od fasada sa
mnoštvom gargojla.
34 Katedrala Meaux
Sem u obliku čudovišta
gargojli su se pojavljivali i
u vidu životinja. Svaka od
njih je imala svoje značenje.
Lav je bio povezan sa
Suncem i osjećajem ponosa
kao jednim od 7 grjehova.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
38| ORNAMENT I DEKOR SAKRALNIH KATOLIČKIH OBJEKATA
nepismeni, najlakše širenje svijesti i učenje je bilo
preko slika i figura. U XII vijeku svemu tome se
pobunio crkvenjak Sveti Bernard Klervoski, kada
je izrazio svoje nezadovoljstvo takvih figura,
neshvatanje njihovog postojanja, ružan izgled i
uzaludno trošenje novca.
Gotička skulptura je poznavala i gotovo izumila
krokete, kuke u obliku dekorativnih elemenata.
Kroket je ustvari stilizovano rezbarenje u obliku
uvijenog lišća, pupoljaka i cvijeća, koji se koriste
u redovnim intervalima na ivicama kula, finijala,
pinakla i sl. Često se koriste i za dekoraciju
kapitela stubova, pa se zovu kapitelni kroketi.
Ovaj element se koristio i kao ukras na
namještaju i metalnim radovima u gotičkom stilu.
Katolička crkvena arhitektura ima značajnu
riznicu crkava bogatih freskoslikarstvom i
dekoracijom zidova. Najpoznatija među njima je
Sikstinska kapela u Apostolskoj palati, zvaničnoj
rezidenciji papa u Vatikanu. Čuvena je i po
svojoj arhitekturi, a naročito po fresko dekoraciji
koju su radili najveći majstori renesanse:
Mikelanđelo, Rafaelo, Bernini i Botičeli. Pod
patronatom pape Julija II, Mikelanđelo je od
1508. do 1512. godine oslikao 1100
kvadratnih metara tavanice Sikstinske kapele.
Danas se ona smatra Mikelanđelovim
najznačajnijim slikarskim dostignućem. Kapela je
dobila ime po papi Sikstu IV, koji je restaurirao
staru Veliku kapelu između 1477. i 1480.
godine. Tokom ove restauracije Pjetro Peruđino,
Sandro Botičeli i Domeniko Girlandajo su
naslikali niz fresaka koje opisuju Mojsijev i
Hristov život.
Dva vijeka kasnije Bernini dramatično ostvaruje
nove barokne želje Crkve i to brilijantnom
upotrebom boja, vajarstva i svjetlosti u
unutrašnjost crkve Sv. Andreja. Napravljena je
više da impresionira i zapanji, nego da dočeka
posjetioca. A oni, odmah po ulasku, bivaju
preplavljeni upadljivom šematikom boja crkve.
Osam kolosalnih, bijelih i kvadratnih korinstskih
pilastera obilježavaju glavnu prostornu
konfiguraciju crkve, dok su manji pilastri i
slobodnostojeći stubovi pokriveni delikatnim
35 Kroketi katedrale Sint-Petrus-en-Pauluskerk
Ime potiče od francuske
riječi za deminutiv kroko-
dila, a znači udica, zbog
sličnosti sa štampom koji
nose neki biskupi.
36 Svod Sikstinske kapele
Slika “Stvaranje čovjeka” je
središnji prizor ciklusa i sa
slikarske tačke gledišta, a i
položajem. Mikelanđela je
učinila besmrtnim.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
SAVREMENA STRIJEMLjENjA KATOLIČKE ARHITEKTURE |39
37 Enterijer crkve San Andrea al Quirinale
Skulpturalni i svjetlosni
efekti su glavni Berninijevi
aduti ove crkve.
38 Eksterijer crkve San Andrea al Quirinale
Glavna ulična fasada ima
edikularni nadvratnik u
čijem je središtu polukružni
trijem sa dva joska stuba
koji označavaju ulaz.
bijelo prošaranim i tamno crvenim mermerom.
Bernini je pozicionirao bijele korintske pilastre u
urednom ritmu oko crkve, da bi fokusirao oko
posmatrača i gurao ga neumitno ka glavnom
oltaru, koji stoji u visokoj i uskoj niši iza četiri
masivna korintska stuba. Ovdje svjetlost kroz
skriveni prozor teatralno teče niže u apsidu i
osvjetljava sliku čiji ram podržavaju herunim i
sunčevi zraci odrađeni u zlatu. Ovaj skriveni
otvor ima daleko snažniji efekat od osam
kvadratnih prozora, koji se nalaze tik ispod
linije početka kupole. Dok osam kvadratnih
prozora kupa crkvu prirodnom svjetlošću,
skriveni prozor odvlači pažnju na sliku koju
osvjetljava iz sjenke koja razdvaja glavni
prostor crkve od dubine visokog oltara (Raspeće
Svetog Andreja). 138 štuko figura različitih
dimenzija pokriva gornje djelove crkve.
Berninijeva dramatična upotreba boja, svjetlosti
i skulptura, lijepo ostvaruje želje barokne Crkve
da izazove emotivne reakcije vjernika.32
32 Craft, B. 2007. Katolička crkva i barok; Berninijevo remek djela San Andrea al Quirinale
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
SAVREMENA STRIJEMLjENjA KATOLIČKE ARHITEKTURE |41
5. SAVREMENA STRIJEMLjENjA
XVIII i XIX vijek su bili vrijeme ekspanzije i
kolonizacije Zapadne Evrope. To je takođe bilo
vrijeme velikog hrišćanskog preporoda i u
Engleskoj, kao i značajnog rasta Rimokatoličke
Crkve. Velika je bila industrijalizacija i porast
gradova, što je iziskivalo i izgradnju novih
vjerskih objekata. Srednjevjekovni stilovi, kao i
gotika, ocijenjeni su kao najpodesniji za
izgradnju novih sakralnih objekata, kako u
Evropi, tako i u ostalim kolonijama.
Nove katedrale gotičkog stila uključuju: Liverpul
Anglikansku katedralu u Engleskoj, Linz u Austriji,
Katedralu Svetog Jovana Božanskog u Njujorku
i Katedralu Svetog Patrika u Melburnu.
Nijesu sve katedrale obnoviteljskog stila gotske.
Tipičan primjer je Vestminsterska katedrala,
sjedište rimokatoličkog arhiepiskopa u
Vestminsteru. Ona je ekltektičan primjer
pretežno vizantijskog dizajna sa polihromatskim
zidovima, kupolama i veoma visokim zvonicima u
italijanskom stilu. St. Mary, Kraljica Svjetske
Katedrale u Kanadi je renesansni preporod
zgrade, bazirane na bazilici Svetog Petra u
Rimu.33
U XX vijeku građenje u srednjevjekovnom stilu je
nastavljeno, ali u ogoljenim, čisto funkcionalnim
formama i to najčešće od cigli. Lijep primjer je
Gilford Katedrala u Engleskoj. Drugi je Armidal,
Anglikanska katedrala u Australiji.
Poslije drugog svjetskog rata odustalo se od
tradicionalističke ideje za obnovu
bombardovane katedrale u Koventriju. Stari
hram je, zapravo, velika parohijska crkva koja
je podignuta na status katedrale. Njen slavni
toranj je, srećom, izbjegao velika oštećenja.
Nova Coventry Katedrala, sa naizmjeničnim
pločama od zidarije i bojenog stakla, simbolički
pokušava da uhvati smisao stare katedrale, bez
33 Arhitektura Katedrala, Vikipedija
39 Katedrala St. Patrick, Melburn, Australija
Ova katedrala rađena je u
gotskom stilu u periodu od
1858. do 1897. godine.
40 Katedrala Notre-dame de Quebec, Kanada
Enterijer ove katedrale
rađen je u stilu italijanskog
baroka (završena 1843.
godine).
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
42| SAVREMENA STRIJEMLjENjA KATOLIČKE ARHITEKTURE
41 Katedrala u Braziliji
Ovaj savremeni objekat je
remek djelo slavnog
brazilskog arhitekte
Oskara Nimajera, koji je
bio ateista.
42 Bazilika u Lichenu, Poljska
Ova crka je napravljena
zahvaljujući donacijama
hodočasnika(1994-2004)
Projektovala je Barbara
Bielecka.
pokušaja da je reprodukuje. Liverpool
Metropolit je odgovor XX vijeka na centralno-
planske crkve, ogromne kružne strukture sa
svetilištem u centru.
Kao i sa drugim Postmodenim pokretima, ovaj
pokret u arhitekturi formiran je u reakciji na
ideje modernizma kao odgovor na uočenu
ogoljenost, neprijateljstvo i utopizam modernog
pokreta. Rijetki su, ali ipak postoje lijepi primjeri
u Crkvenoj arhitekturi, kada arhitekte počinju da
se oporavljaju i obnavljaju kulturno pamćenje
hrišćanske arhitekture.
Funkcionalni i formalizovani prostori modernog
pokreta zamijenjeni su nepristojnim različitim
stilovima estetike: sudarom stilova, oblicima koji
su usvojeni isključivo za svoje dobro, kao i novim
načinom posmatranja i shvatanja poznatih
stilova. Možda najočiglednije, arhitekte su
ponovo otkrile izražajne i simboličke vrijednosti
arhitektonskih elemenata i oblika, koji su se
razvijali kroz vjekove graditeljstva – obično
održavajući značenje u književnosti, poetici i
umjetnosti, ali koji su bili napušteni u modernom
pokretu.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
SAVREMENA STRIJEMLjENjA KATOLIČKE ARHITEKTURE |43
5.1. Kristalna Katedrala u Los Anđelesu
Sa zidovima i krovom od stakla, Kristalna
Katedrala, 50 km od Los Anđelesa, predstavlja
spektakularani graditeljski trijumf. Izgrađena u
blizini trusnog kalifornijskog područja, ova mega
crkva je građena pomoću silikonske smole, a
povezana je cjevastim čeličnim okvirom.
Dizajnirana je tako da izdrži i najjače seizmičke
potrese. To je građevina u obliku zvijezde, duga
130 m, 60 m široka, 12 spratova visoka i
predstavlja najveću staklenu građevinu na
svijetu. Ali ona je i mnogo više od toga.
“Kristalna Katedrala je izuzetna jer koristi
tehnologiju za stvaranje vizije. Ona je nešto poput
pozornice spiritualnosti modernog svijeta.”34
Ova građevina je koliko moderno tehnološko
čudo, toliko i najnoviji evolucioni korak u
osvjetljavanju crkava. Danas, u Kristalnoj
Katedrali svijetlo zrači kroz 11 hiljada staklenih
ploča, nalijepljenih na veliku čeličnu strukturu.
Redovi ventila za hlađenje se anatomski
otvaraju, kako bi omogućili prirodan protok
vazduha, sprječavajući da unutra skoči
temperatura.
Kristalna Katedrala je jedna od mnogih
istaknutih hrišćanskih građevina koje danas stoje
kao zavještanje nepokolebljive ambicije njihovih
34 George L. Gorse, istoričar umjetnosti
osnivača. Pozicionirana u Kalifornijskom okrugu
Oranž, predstavlja futurističko i visokotehnološko
dostignuće modernog doba. Građevinski
materijali kao što su cjevasti čelik, athezioni
silikoni i ojačano staklo bili su neophodni u
ostvarenju ove arhitektonske vizije.
Ova građevina čini poslednje poglavlje u priči
dugoj hiljadu i po godina, tokom koje se
arhitekte bore da crkvu ispune svjetlošću.
Materijali visokonapredne tehnologije i
kompjutersko dizajniranje su u XX vijeku
oblikovali novu generaciju građevina koje su
izvukle korist od naprednih građevinskih tehnika.
Velike staklene i čelične konstrukcije sada krase
naše gradove, a Božije građevine su održale
korak sa tehnologijom.
Njena monumentalnost i goropadna prostorna
dimenzionalnost pokriva kapacitet za 3000
vjernika.
Spoljašnji sloj građevine čini stakleni sistem koji
je kao serija riblje krljušti, međusobno povezani,
tako da su prozori slobodni i pričvršćeni samo sa
jedne strane.
Građevina je fleksibilna tako da može da izdrži
udare vjetra i do 170 km/h, kao i ozbiljan
potres jačine do 8 stepeni Rihterove skale, a da
43 Kristalna Katedrala u Los Anđelesu
Ova izuzetna građevina je vizija, rođena u umu
jednog nevjerovatno odlučnog čovjeka – dr. Roberta
Šulera, a projektovao ju je Filip Džonson.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
44| SAVREMENA STRIJEMLjENjA KATOLIČKE ARHITEKTURE
staklo ne pukne.
Iskorišćena je prirodna ventilacija, računajući da
se topao vazduh penje, privlačeći hladan da
cirkuliše. Zidovi imaju pokretna stakla, koja se
otvaraju da uvuku vazduh, a onda se prozori na
vrhu otvaraju i cijela zgrada funkcioniše kao
kamin, u kojem se gomila topao vazduh, da bi
potom izašao napolje. Staklene ploče su
napravljene od ojačanog, srebrom obojanog i
reflektujućeg stakla, kako bi odbijale toplotu i
svjetlost od građevina. Samo 8% od ukupne
svjetlosti i toplote prodire u unutrašnjost
katedrale. Katedrala je završena 1970. godine
i koštala je 17 miliona dolara, što je
ekvivalentno današnjim 100 miliona, a to je 2,5
puta više nego što je prvobitno bilo izračunato.
Vrata visoka 30 m, takođe mogu da se otvore i
tako vjernicima omogući da u svojim kolima,
pred njom, posmatraju službu koja se odvija
unutar crkve. Ovo je prva drive-in katedrala na
svijetu.
Sveštenik Šuler (osnivač i pastor Kristalne
Katedrale) je redefinisao savremeni pokret u
crkvenoj arhitekturi, jačajući ideju crkvene
arhitekture u sklopu modernizma.
U prošlosti, građevine u ime Boga bile su mjesta
gdje su se odvijale religiozne ceremonije i
rituali. Uz hrabru viziju Kristalne Katedrale,
kojom se spoljašnji svijet uvodi u unutrašnjost
čovjekovog duhovnog bića, hiljaduipogodišnja
težnja da se svjetlošću ispuni unutrašnjost hrama,
sada je u potpunosti ostvarena.35
35 Neimari u ime Gospoda, dokumentarni film
44 Enterijer Kristalne Katedrale
Kristalna Katedrala je
poznata i po jednom od
najvećih muzičkih instrume-
nata na svijetu.
45 Molitvena kula
Molitvena kula Kristalne
Katedrale završena je
1990. godine.
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
SAVREMENA STRIJEMLjENjA KATOLIČKE ARHITEKTURE |45
5.2. Andoove crkve
Tadao Ando samouki Japanski arhitekta, ima
nekoliko crkava u svom opusu koje prednjače u
dizajnu i materijalizaciji među savremenim
sakralnim objektima. Ando je stvorio mnoge
velikodušne prostore kroz svoje eksperimentalno
korišćenje vidnog betona, gdje zidovi imaju
presudnu ulogu. On kaže da zidovi regulišu
pokret, unose red u naše živote.Zidovi nas vode,
sprečavaju nas i vladaju našim odnosima. Zidovi
nam komanduju, dijele nas, spajaju nas i nose
odgovornost i moć nad ljudskim odnosima.36
Ando je projektovao 3 crkve: kapelu na planini
Roko (koju u Japanu zovu Crkva vrata) na pola
puta uz planinu u blizini Kobea, Crkvu svijetla u
stambenoj četvrti u predgrađu Osake i Crkvu na
vodi u veličanstvenom prirodnom okruženju
Hokaida. Ove građevine su projektovane oko tri
prirodna elementa – vjetra, svjetlosti i vode.
Iako Ando koristi beton kod sve tri crkve, to su
veoma različite građevine, svaka ima svoj
jedinstven karakter. U stvari, on ima ideju za
“crkvu mora” – crkvu koju kupaju talasi.
Arhitekturu usko vezuje za prirodu i krajolik u
koje utapa svoje objekte, te kaže da je odnos
sa prirodom ponovo istaknut kao glavni koncept
rada. Najznačajnije je to što je Ando zamijenio
prednji zid hrama, koji obično ima izvjesni
božanski značaj, sa življom i elokventnijom
zastupljenošću tvorca - samom prirodom. Ovo bi
obezbijedilo živu scenu, šarenu i uvijek
promjenljivu, koja varira od palete oker i žute
boje s jeseni, ledeno sive zimi, proljećnih cvjetnih
mjesta i intenzivne zelene ljeti (o crkvi na vodi).
Crkva svijetla (1988 – 1989). Ova građevina
je sagrađena donacijama članova crkve. Budžet
je bio dvadeset pet miliona jena, što je u
početku bilo dovoljno da se podignu zidovi, ali
ne i da se stavi krov na crkvu. Ando je zato
mislio da će tamo prvobitno biti kapela na
otvorenom sa zidovima koji uokviruju nebo.
36 Furujama, M. 2008. Tadao Ando, IPS Media, Beograd, p 12.
46 Tadao Ando, Slobodoručne skice
Crkva svijetla u Osaki u
Japanu (1988-1989).
46 Crkva svijetla, Osaka, Japan
Objekat kombinuje energiju
simboličkog prostora sa
svjetlošću.
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
46| SAVREMENA STRIJEMLjENjA KATOLIČKE ARHITEKTURE
47 Crkva svijetla, Osaka, Japan
Pogled na krstasti oblik
spolja. Deset godina
nakon izgradnje crkve,
pridodata joj je Nedjeljna
škola.
48 Crkva svijetla, Osaka, Japan
Trodimenzionalni, kompju-
terski presjek i osnova.
Zgrada je u obliku kutije i dovoljno je velika da
se u nju upišu tri kugle prečnika 5,7 metara; u
kutiju prodire zid pod uglom od 15 stepeni.
Dijagonalni zid, koji u potpunosti stoji slobodno,
dijeli glavni prostor na kapelu i predvorje. Iz
predvorja se prolazi kroz otvor u dijagonalnom
zidu i kad se okrenemo za 180 stepeni,
nalazimo se u kapeli. Prorez u zidu u obliku
krsta na drugom kraju kapele okupan je
jutarnjim suncem, te tako stvara krst od svijetla.
Svjetlost je tema ove građevine, ali je u isto
vrijeme bilo bitno da se stvori tama, jer svijetlo
postaje sjajno jedino kada je u pozadini velika
tama. Ovdje je priroda postala krajnje
apstraktna; ograničena je samo na svijetlo.
Pod i klupe su napravljene od grubih drvenih
dasaka koje se obično koriste za skele. Mada je
ovo bilo neophodno zbog ograničenog budžeta,
ima pozitivan efekat na to da postajemo
direktno upućeni na teksturu materijala. Ando je
kritičan prema sadašnjoj tendenciji da se
eliminiše materijalnost u arhitekturi i da se
koriste beskarakterni, vještački materijali u ime
ekonomskog racionalizma. On uvijek koristi
prirodne materijale za djelove građevine sa
kojima ljudi dolaze u fizički kontakt. On vjeruje
da su materijali građe kao što su drvo, kamen i
beton važni za arhitekturu i da nam
omogućavaju da osjetimo građevinu direktno
kroz naša tijela.
Crkva nudi i realističnu prirodu i apstraktnu
prirodu. Tračak svijetla u ravnoj crti se baca na
pod, prirodni materijali koji prozivaju čula su
ostavljeni u tami, naš duh se vine uvis. Kroz
svijetlo, primorani smo da priznamo naš odnos
prema prirodi u najosnovnijem smislu.
“Protestantska crkva je za početak jednostavna.
Ima malo ukrasa. Međutim, ako to ode
predaleko, završićete na kraju sa salom za
sastanke. Ando je uradio veličanstven posao
stvaranja crkve. Mislim da je stvorio istinski bogat
prostor.”37
37 Naboru Karukome, sveštenik crkve
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
SAVREMENA STRIJEMLjENjA KATOLIČKE ARHITEKTURE |47
Crkva na vodi (1985 – 1988). Crkva na vodi
stoji usred božanstvenog prirodnog okruženja
na Hokaidu. Hokaido, region hladnih zima,
nalazi se na sjevernom kraju japanskog
arhipelaga. Okolina je gusto pošumljena. Od
proljeća i tokom ljeta prekrivena je zelenilom.
Lišće požuti u jesen, a zimi je region prekriven
snijegom. U ovom bogatom prirodnom okruženju
crkva je mjesto gdje možemo da čujemo duvanje
vjetra, šum potoka i poj ptica.
Prirodan potok je skrenut kako bi formirao
vještačko jezero i crkva, koja ima geometrijski
oblik, stoji naspram jezera.
Zid koji je u osnovi u obliku slova L štiti zgradu i
vještačko jezero i vodi nas do crkve. U početku,
voda je sakrivena od pogleda širokim zidom.
Dok hodamo čujemo samo zvuk vode. Kada
zaokrenemo za ugao na jednom kraju zida
odjednom možemo da vidimo široko
prostranstvo jezera. Postoji osjećaj smirenosti,
kao da se naša tijela utapaju u krajolik.
Osnovu građevine čine dva kvadrata koja se
prepliću, jedan stranice od petnaest metara, a
drugi od deset metara. U manjem kvadratu
četiri krsta su postavljena tako da se njihovi
krajevi skoro dodiruju.
Zidovi su dvostrukog sloja radi toplotne izolacije
zbog hladnih zima. Ukupna debljina izloženih
betonskih zidova, kako izvan tako i unutar
zgrade, iznosi devedeset centimetara, što
uključuje i središnji sloj od stiropora. Pod je,
takođe, napravljen od dva sloja i sve prostorije
imaju podno grijanje. Tehničke mjere i detalji
širom građevine su sigurno zahtijevali veliki
napor da bi se osmislili i realizovali, ali se na
površini ne primjećuje tračak tog napora. Oštra
okolina je izrodila prelijep pejzaž, dok je napor
neprimijetan za posmatrače iznjedrio prelijepu
građevinu. Naizgled lak, napor je stvorio
kristalni prostor.38
38 Furujama, M. 2008. Tadao Ando, IPS Media, Beograd, p 34, 35.
49 Crkva na vodi, Hokaido, Japan
Pogled spolja.
50 Crkva na vodi, Hokaido, Japan
Krst stoji sam u jezeru.
51 Crkva na vodi, Hokaido, Japan
Crtež situacionog plana.
“Ali u svakom slučaju, ma kakva bila budućnost arhitekture, ma na koji način naši mladi
arhitekti rešili jednog dana pitanje svoje umetnosti, dok se ne pojave novi spomenici,
čuvajmo stare.”
Viktor Igo
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
ZAKLjUČAK |49
6. ZAKLjUČAK
Hrišćanstvo je monoteistička religija koja se vezuje za Isusa Hrista. Poslije raspeća, njegovi
slijedbenici nastavljaju njegovu viziju i propovijedanje, praćeni raznim vrstama terora, sve dok
Konstantin Veliki nije prihvatio hrišćanstvo kao glavnu i zvaničnu religiju Rimskog Carstva. Hrišćanstvo
je funkcionisalo jedinstveno sa jasnim ciljem uz postepeno nagomilavanje brojnih problema,
nesuglasica i sukoba. Prelomni momenat u cjelokupnoj istoriji čovječanstva dogodio se 1054. godine,
poznat kao Velika šizma, kada dolazi do raskola crkve na pravoslavnu i katoličku. Katolička struja
je trpjela dalje težnje za promjenama, nemire pa čak i ratove i uslovljena time u XVI vijeku od nje se
reformacijom odvajaju protestanti.
S obzirom da su hrišćanski vjernici bili proganjani, čim su izašli iz skrovišta, za svoje potrebe su
koristili postojeće objekte – bazilike. Te rimske građevine namijenjene javnim funkcijama, daće veliki
pečat i karakteristične arhitektonske crte budućim katoličkim crkvenim objektima. Njeni osnovni
elementi (naos, bočne lađe, transept, apsida), kao i osnova u obliku latinskog krsta, bili su osnovni
postulat za izgradnju novih crkava.
Modifikacija katoličkih objekata je bila prisutna i vrlo aktivna tokom cijele istorije do danas.
Umjetnički stilovi i vrijeme u kojem su nastajale, diktirali su oblik, izgled i konstruktivne mogućnosti
crkava. Za umjereni period romanike akcenat bi se stavio na teške i masivne konstuktivne elemente, u
prvom redu zidove, kao i na umjerenu arhitekturu i razvoj unutrašnjih vertikalnih kompozicija
(klerestorijum, galerija, trifora, arkada). Nakon romanike, gotika se nameće kao period, a ujedno i
stil, u kojem su katedrale dominirale u svakom smislu. Ogromnih dimenzija, sa naročito izraženom
visinom, gotske katedrale su uvijek bile reperne tačke u silueti grada. Počevši sa Sen Deni i
najznačajnijom katedralom Notr-Dam u Parizu, gotika je konstantno rađala objekte izuzetno
zahtjevnih konstruktivnih i estetskih mogućnosti. Moglo bi se reći da su prelomljeni luk, leteći
podupirači i rozeta, elementi koji daju prvu asocijaciju na gotiku, s obzirom da su oni najviše
doprinijeli razvoju i prepoznatljivosti ovog stila.
Crkve su bile i objekti posebno tretirani raznim dekorativnim elementima, plastikom, skulpturama,
crtežima i sl. Skulpturalnost pojedinih elemenata na fasadama gotičkih katedrala imala je još
simboličke i funkcionalne konotacije. Gargojli ili olučnjaci u obliku životinja i fantastičnih stvorenja,
služili su da skupljenu vodu sa krovova, odvode što dalje od objekta. Obojeno staklo i vitraži, širili su
vjeru slikovitim prikazima događaja iz biblije, jer je narod iz tih perioda mahom bio nepismen.
Današnje tendencije arhitektonskog dokazivanja, zahvaljujući savremenim materijalima i naprednom
kompjuterskom modelovanju, idu korak dalje. Unifikacija ili bar prividno naličje katoličkih sakralnih
objekata, gotovo da ne postoji. Rast tehnologije i razvoj dizajna konstantno ubrzava, pa se
postavlja i pitanje da li će se vjernici XXI vijeka sastajati u nezamislivim objektima i na visinama od
nekoliko stotina metara!?
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
BIBLIOGRAFIJA |51
7. BIBLIOGRAFIJA
7.1. POJMOVNIK – MANjE POZNATE RIJEČI:
labaster – veoma tvrda vrsta gipsa, koji je
u vodi teško rastvorljiv. Fine je strukture,
veoma čist. Ima procenat prozirnosti, a najčešće
je bijele i osijenčene boje. Vjeruje se da
alabaster ima spiritualne i iscjeliteljske kvalitete.
Ambulatorijum – staza ili prolaz, posebno onaj
oko apside crkve ili oko oltara. Takođe i
kontinualni prolaz oko centralnog prostora
građevine sa dva reda stubova.
Apsida – polukružna ili slična forma, obično na
istočnom kraju crkve, na kraju ili na strani rimske
bazilike. U istočnohrišćanskim crkvenim
građevinama u apsidi se nalaze sintronon i
katedra, stepeničasta klupa za sveštenstvo i
episkopski tron.
Arhivolta – profilacija koja koncentrično prati
krivulju luka na vertikalnoj površini fasade
(nasuprot polusvodu).
Arkada – u strogom smislu, niz lukova na
stubovima ili stupcima, ali u širem smislu ovaj
izraz označava i zasvođenu lođu, ili niz dućana
koji se otvaraju iz lođe ili zasvođenog prolaza.
Atrijum – dvorište unutar građevine, posebno
djelimično nenatkriveno podužno dvorište rimske
kuće, ili natkriveni otvor na savremenoj
građevini koji je viši od jednog sprata.
aldahin – pokrivač nad prijestolom ili
krevetom od skupocjene materije, “nebo”
koje stoji pred oltarom i nosi se na litijama
(naziv je dobio po zlatotkanoj materiji koja se
najprije izrađivala u Bagdadu).
Bazilika – pravougaona građevina nalik na
dvoranu, često s bočnim brodovima omeđenim
kolonadama, koja se u antičkom Rimu koristila
za rad sudova ili je imala sličnu javnu namjenu;
takođe i privatna dvorana za održavanje
predstava ili religijskih obreda. U širem smislu,
pojam bazilika označava hrišćansku građevinu
izduženog oblika, u koju se ulazi s kraće strane
(u početku je ta strana bila okrenuta istoku, ali
kasnije najčešće zapadu) gdje su bočni prolazi
iznad kojih svjetlost obasjava brod s gornjeg
dijela zida sa prozorima (klerestorijum), krovna
konstrukcija je drvena. Danas se ovaj izraz često
koristi da označi veliku i važnu crkvu.
Bočna lađa – u crkvenoj arhitekturi prolaz sa
jedne ili obije strane broda, koji je odvojen od
naosa kolonadom ili arkadom. Obično se
zaustavlja kod transepta, ali često može da se
nastavi i ide oko apside.
iborijum – element ranohrišćanske
arhitekture, koji predstavlja posebnu
nadstrešnicu u bazilici (ili drugoj crkvi), koja je
postavljena iznad časne trpeze, koju štiti. Simbol
je neba. Ponekad se ciborijum naziva i baldahin.
dikula – okvir nalik prozorskom, s
timpanonom na pilastrima, stubovima ili
polustubovima, koji svojim izgledom podsjeća na
malenu građevinu.
inijal – ukras na kraju ili vrhu krova,
najčešće u obliku šiljka, cvijeta, zmaja ili
himere.
alerija – natkrivena staza, prije svega ona
koja je djelimično otvorena s jedne strane,
kao na gornjim djelovima nekog utvrđenja, da
bi branioci utvrđenja mogli da je koriste;
arkada oko vrha crkvene apside; ili iznad
bočnih brodova s jedne ili druge strane
crkvenog broda.
Gargojl (olučnjak) – zakrivljena ili kosa cijev
kroz koju se voda s krova izbacuje daleko od
bočnih zidova građevine. U klasičnoj arhitekturi,
A
B
C
E
F
G
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
52| BIBLIOGRAFIJA
to je najčešće komad kamena izrezbaren u
obliku lavlje glave ili terakota oblikovana na taj
način, s limenom cijevi u čeljusti. U gotičkoj
arhitekturi, gargojl je oblikovan u obliku zmaja,
himere ili nekog drugog fantastičnog stvorenja.
or – dio crkve istočno od transepta, gdje se
uglavnom nalaze hor i sveštenstvo za
vrijeme liturgijskog obreda.
mpost – blok postavljen iznad kapitela stuba
i ispod nožice, to jest početka luka. Impost je
cjeloviti dio klasične entablature. Shodno
implicitnim klasičnim principima, luk ne može
stajati na stubu, ali može se postaviti iznad
grede ili entablature.
lerestorijum – vertikalna površina koja
nastaje na osnovu visinske razlike između
višeg glavnog broda i nižih bočnih brodova i na
kojoj se često nalaze prozori ili kakav drugi
otvor.
Kolonada – jedoobrazni niz stubova koji se
postavljaju na malom rastojanju, kao što su oni
što okružuju klasični hram. Niz stubova s
lukovima koji su postavljeni na nešto većem
razmaku čini arkadu.
Koloneta – mali stub ili stubić, obično više ima
ukrasnu nego konstruktivnu funkciju; stubići su, na
primjer, postavljani na stranama gotičkih
portala koji kombinuju više različitih stilova, ili su
činili jednu stranu edikula.
Kontrafor – vertikalni ili iskošeni građevinski
element koji se pruža uza zid da bi ga ojačao
na mjestima gdje taj zid trpi vertikalno
opterećenje ili dejstvo bočne sile, obično one
koje izaziva luk ili svod.
Kroket – dekorativni element u obliku kuke,
karakterističan za period gotike. To je ustvari
stilizovano rezbarenje u obliku uvijenog lišća,
pupoljaka i cvijeća, koji se koriste u redovnim
intervalima na ivicama kula, finijala, pinakla i sl.
eteći podupirači – poseban oblik
podupirača najoštrije povezan sa gotičkom
crkvenom arhitekturom. Svrha im je bila da se
odupru bočnim silama koje guraju zid spolja, i
da silu prenesu na zemlju.
aos – prostor u crkvi koji se pruža podužno
i gdje se okupljaju vjernici, kada je
nasvođen posebno podsjeća na obrnuto
postavljenu lađu; prostor sličnog obima i
zapremine u sekularnoj građevini; treba ga
razlikovati od bočnih lađa (koje su postavljene
bočno, često su pod nižim djelovima krova i više
se korste kao prolazi).
Narteks – široki transverzalni prostor na
zapadnom ulazu u crkvu, koji ima ulogu porte.
Egzonarteks je narteks koji je više otvoren ka
spoljašnjosti i često priljubljen kao portik.
Ezonarteks se nalazi u samoj građevini i više je
otvoren ka njenoj unutrašnjosti, kao nastavak
bočnih brodova pod pravim uglovima.
andantiv – konstrukcija jasne geometrijske
forme koja se koristi za povezivanje kružne
baze kupole s kvadratnom ili osmougaonom
podkonstrukcijom. Vidljivu stranu čini sferni
trougao: dio površine sfere odsiječen je dvijema
vertikalnim ravnima, kao i horizontalnom ravni u
nivou nožice. U konstruktivnom smislu može da
bude monolitan, sačinjen od zrakastih klinastih
kamenova tako da liči na pravu kupolu, ili
horizontalno isturen.
Peristil – kolonada koja je postavljena ili oko
neke čvrste građevine kao što je klasični hram,
ili oko dvorišta.
Pilastar – pljosnati odraz stuba prislonjen uza
zid ili štrči iz zidne površine. Ako se ukloni
kapitel, a tijelo stuba pojednostavi, dobija se
pilastarska traka koja je korištena u arhitekturi
Ravene i lombardijskoj arhitekturi.
Pinakl – zašiljeni dekorativni element kojim se
najčešće završava neki dio krova.
Portal – svečani ulaz ili portik koji ima i ulazna
vrata.
Prezbitorijum – površina u crkvi koja je
rezervisana za sveštenstvo.
H
I
K
L
N
P
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
BIBLIOGRAFIJA |53
askršće – mjesto presjeka transepta i
naosa. Često je korišteno za podizanje kula
i zvonika.
Rozeta – veliki prozor okruglog oblika sa
zrakastom kamenom čipkom, korišćen
prvenstveno u Francuskoj. Ne treba ga miješati
sa okruglim prozorom nalik na točak, koji je
obično znatno manji, ima zrakasto postavljene
elemente nalik na paoce i može se naći u
Engleskoj i na sjeveru Italije.
lijepa arkada – dekorativni red lukova
pripijen uza zid isključivo u svrsi
dekorativnog elementa. Posebno je primijetan u
arhitekturi romaničkih zgrada.
Spandrel – površina grubo trouglastog oblika,
uključen između ekstradosa dva susjedna luka i
linije koja približno spaja njihove vrhove (ili
prostor aproksimativno jednak polovini ove
površine u slučaju jednog luka), u
srednjovjekovnoj arhitekturi često ukrašen.
ransept – prostor u crkvi koji stoji pod
pravim uglom u odnosu na naos; o njegovom
porijeklu se vode sporovi. U srednjem vijeku
neke crkve jesu građene prema krstastom planu,
ali prije romanike rijetko srijećemo pravu
krstastu osnovu crkve.
Travej – prostorni ili konstruktivni element koji je
u manjoj ili većoj mjeri jednoobrazan i odražava
prostornu ili konstruktivnu strukturu građevine.
Trifora – u gornjem dijelu iznad naosa crkve,
srednji nivo između arkade bočne lađe i
klerestorijuma sa prozorima. Može biti ukrašena
lažnim arkadama ili imati otvorene lukove koji
vode na galeriju ili u prolaz. Riječ trifora
(triforijum) nije potekla od izraza koji je
označavao da je to jedan od tri nivoa, več je
proistekla iz činjenice da je Kenterberijska
katedrala imala tri otvora po jednom traveju,
što je bila česta odlika i drugih crkava.
abat – vertikalna površina koja zatvara
kraj krova, posebno trouglasti kraj
dvovodnog krova. Zabatni krov je dvovodni
krov koji se na ovaj način zatvara, za razliku od
četvorovodnog krova koji ima četiri kosine i
nema vertikalno pročelje u nivou krovnih ravni.
R
S
T
Z
Davor Raspopović | POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA
54| BIBLIOGRAFIJA
7.2. KONSULTOVANA LITERATURA:
1. Braun, D. 2006. DA VINČIJEV KOD, Novi Sad, Solaris
2. Igo, V. 1967. ZVONAR BOGORODIČINE CRKVE U PARIZU, Svjetlost izdavačko preduzeće
Sarajevo, Sarajevo 3. Furujama, M. 2008. TADAO ANDO, IPS Media, Beograd
4. Gesel P. i Lojthojzer G. 2007. ARHITEKTURA U 20. VEKU, IPS Media, Beograd
5. Grodecki, L. 1958. HISTORY OF WORLD ARCHITECTURE – GOTHIC ARCHITECTURE, Rizzoli,
(prev. Istorija svjetske arhitekture – Gotička arhitektura)
6. Luis, M. 2009. ARHITEKTURA – ELEMENTI ARHITEKTONSKOG STILA, Mono i Manjana,
Beograd
7. Stalley, R. 1999. EARLY MEDIEVAL ARCHITECTURE, Oxford University Press,
(prev. Srednjevjekovna arhitektura)
8. Šamić, M. 1990. KAKO NASTAJE NAUČNO DJELO, Sarajevo
9. Živković, M. UVOD U METODOLOGIJU NAUČNOG ISTRAŽIVANjA, Beograd
7.3. IZVORI:
NEIMARI U IME GOSPODA – dokumentarni film
VIKIPEDIJA, slobodna enciklopedija
http://legacy.earlham.edu/~vanbma/20th%20century/images/surveydaytwentythree.htm
(Craft, B. 2007. Katolička crkva i barok; Berninijevo remek djelo San Andrea al Quirinale)
http://honorsaharchive.blogspot.com/2007/09/catholic-church-and-baroque-berninis.html
http://www.all-about-renaissance-
faires.com/renaissance_info/catholic_church_in_the_renaissance.htm http://www.onlineuniversity.net/architecture/renaissance-architecture/ http://www.kotorskabiskupija.net/ http://www.creativeminorityreport.com/2012/08/catholic-church-architecture-
decoration.html
7.4. SPISAK SLIKA I CRTEŽA:
1. Korice » Enterijer Bazilike Notre-Dame de Fourvière, Lyon
2. Strane 3. i 4. » Enterijer crkve St Denis, južno predgrađe Pariza
3. Strana 8. » Pogled na Baziliku Sv. Petra u Rimu
4. Strana 16. » Crtež sa nazivima prostornih elemenata Katedrale u Sartru
5. Strana 36. » Jedna od skulptura sa fasade katedrale Notre-Dame u Parizu
6. Strana 40. » Pogled odozgo na katedralu St. Mary u Tokiju
7. Strana 50. » Jubilej Crkva u Rimu, Ričard Mejer
POSEBNI PROBLEMI PROJEKTOVANjA KATOLIČKIH CRKAVA | Davor Raspopović
ZAKLjUČAK |55