Upload
others
View
6
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
MIXERPi{e: Branislav Jakovljevi}
ZMIJSKI CAR
VREME PRIJATELJAKnjigu Dobrice ]osi}a Vreme zmija otvara scena susreta autora
i patrijarha Pavla: „Danas u podne posetio sam patrijarha Pa-
vla na njegov poziv.” Poslednji deo re~enice je od klju~ne va-
`nosti: ]osi} je potreban patrijarhu, a ne obratno. Ovaj asime-
tri~an odnos izme|u samozvanog oca nacije i crkvenog pogla-
vara produbljuje se iz trenutka u trenutak: dok ]osi} mudro }u-
ti, patrijarh brblja kao tinejd`er o{amu}en prisustvom estrad-
ne zvezde („Patrijarh se raspri~ao, a ja sam ga slu{ao pa`ljivo i
ljubopitljivo posmatrao. Proverevao sam mu starost mi{lje-
nja”.) Sve, dakle, ukazuje na to da je ovo scena ispovedanja u
kojoj politi~ar i pisac ispoveda duhovnika. To je ujedno i scena
poklonjenja u kojoj partrijarh skoro da se izvinjava zbog ispa-
da crkvenih zvani~nika, mitropolita Amfilohija i vladike Arte-
mija, protiv ]osi}a, koji sa zadovoljstvom prime}uje da „patri-
jarh staje odlu~no” na njego-
vu stranu, te da izra`ava `a-
ljenje „{to su tako ugledni ar-
hijereji Crkve ispoljili netrpe-
ljivost, uvredili me i naneli
{tetu sebi i Crkvi” (8). [to se
]osi}a ti~e, poredak stvari je
kristalno jasan: crkva, taj mu-
zejski eksponat (scena patri-
jarhove ispovesti de{ava se u
„pohabanom salonu Patrijar-
{ije”), ne samo da je odvojena
od dr`ave, ve} treba da joj slu-
`i u skladu sa njenim potreba-
ma.
Ko pre`ivi prve dve stranice
]osi}eve knjige, ima}e prilike
da pro~ita izve{taje o ~ak jo{
~etiri susreta sa patrijarhom.
Kao da ne mo`e da odoli da se
ne pohvali svojim polo`ajem u
odnosu na patrijarha, ]osi}
ve} u opisu drugog susreta
navodi da mu se ovaj „nekako
ispovedao” (73). Susret 21. ju-
la: „Prekju~e sam razgovarao
sa patrijarhom Pavlom na nje-
gov poziv. Opet sami. (…) Po-
zvao me da ga savetujem.”
(191). Posle nekih desetak da-
na ]osi} ponovo pose}uje patrijarha, opet na njegov poziv, opet
da ga savetuje. Tu mu patrijarh do tan~ina opisuje svoju posred-
ni~ku ulogu izme|u Milo{evi}a i Karad`i}a u pripremama za Dej-
ton. ]osi} poletno zaklju~uje dnevni~ku bele{ku: „Radostan sam
{to smem da zapi{em: nas dvojica smo i prijatelji” (206). Posled-
nji susret, bar {to se ove knjige bele`aka ti~e, de{ava se 24. av-
gusta, ponovo na poziv patrijarha. I ovog puta razgovara se o
politici. ]osi} bele`i da „patrijarh nema poverenja ni u jednog
vo|u opozicije”. Onda prenosi svoju primedbu patrijarhu da se
on, pod uticajem vladika Amfilohija i Artemija, previ{e uvla~i u
politiku i onda, tobo`e usput, navodi odgovor svog prijatelja:
„Znam, Artemije je politikant” (208). Da li su patrijarh i ]osi}
jo{ uvek prijatelji? A patrijarh i vladika Artemije?
Ana ]osi} Vuki} u „Re~i prire|iva~a” obja{njava da je {esti tom
Pi{~evih zapisa dobio naslov po „autenti~noj vesti” da se u oko-
lini Ni{a pojavio neobi~no veliki broj zmija koje, upla{ene bom-
bardovanjem, napu{taju svoja podzemna stani{ta, kao i po ime-
nu „{iptarskog vo|e Ta~ija” i po biblijskoj simbolici zmije. To ni-
je sve. U spisateljskom naponu, ]osi} opisuje tragove protivavi-
onske paljbe kao „vatrene zmije” (53), da bi kasnije „apokalip-
ti~ne prizore zmija” (156) povezao sa porazom srpske vojske na
Kosovu. Napokon, parabola o patrijarhu Pavlu koja ilustruje ]o-
si}evu politiku prijateljstva, kao i strategiju vo|enja politike u
senci, podse}a na epizodu iz Malog princa Sent Egziperija u ko-
joj Zmijski car preuzima obrise `rtve koju je progutao.
U jednom zapisu iz vremena NATO bombardovanja ]osi} govori o
prole}nom vetru i prime}uje da ga samo on ~uje zahvaljuju}i
svojim „spisateljskim, profesionalnim u{ima” (76). Kao {to po-
stoji profesionalizacija opa`aja, tako postoji i profesionalizaci-
ja stavova. ]osi} je profesionalni disident i trudi se da to ostane
po svaku cenu. Ova pozicija mu daje priliku da bude u pravu i ka-
da to nije, da odstupa od sopstvenih stavova a da ih se u potpu-
nosti ne odrekne, da svoju nedoslednost i protivure~ja pretvori
u ~inove hrabrosti i uzvi{enog samopregora. Pozicija kajanja je
nulta ta~ka ]osi}evog politi~kog i moralnog delovanja. ^ini se
da najvi{e u`iva u sebi kada priznaje krivicu: „Da sam 1989. sa
prijateljima osnovao politi~ku stranku – socijaldemokratsku, ve-
rujem, ne bi politi~ka sudbina Srbije bila ovakva … Krivac sam!
Mogao sam vi{e politi~ki da delam…” (79). Ovo inicijalno pri-
znanje i pokajanje samo je najava o{tre samokritike kojom se
]osi} izdi`e iznad situacije op{te krivice. Priznaju}i neke krivice
da bi se oslobodio svih drugih, ]osi} uspostavlja neku vrstu eti~-
ke via negative. U katarzi~nom agonu sa Jaspersom on uzvikuje:
„I ja snosim odgovornost za jugoslovenske zablude u Drugom
svetskom ratu. Zablude me ne ~ine nevinim!” (233). I dalje, u
vrtlogu tobo`njeg samoponiranja, on se ~udi kako ni usta{e, ni
~etnici, ni komunisti nisu sakupili hrabrosti da javno govore o
svojim gresima: „Niko jo{ javno nije priznao svoju krivicu”
(235). Kao ni u posleratnoj Jugoslaviji, ni u Srbiji poratne zime
1999. niko nema snage da prizna krivicu, sem ]osi}a. Dok ]osi}
prijateljuje sa Titom, Rankovi}em, Milo{evi}em, Ra{kovi}em, Ka-
rad`i}em, Vu~eli}em, patrijarhom Pavlom, Mi{kovi}em, svet oko
njega sa lomi, hiljade bivaju prega`ene i smrvljene, a on iz sve-
ga toga izlazi kriv ali pokajan, „samorasvetljen”, pro~i{}en i iz-
bru{en. Nedodirljiv i neuhvatljiv.
DEMENTNA DIJALEKTIKAAko princip via negative Sv. Dionisija Areopagite i Nikolaja Ku-
zanskog vodi ka pribli`avanju neizrecivom kroz imenovanje sve-
ga {to Bog nije, onda se ]osi}eva po-
liti~ka via negativa sastoji od odbaci-
vanja postoje}ih politi~kih ideja, da
bi se otvorio prostor za spajanje ne-
spojivog: istorijskog arhaizma i ideo-
lo{kog utopizma. Sa jedne strane, ]o-
si} tvrdi da „Srbima nisu uzori sveci
nego junaci – Milo{ Obili}, Kraljevi}
Marko, borci i prkosnici – Jugovi}i,
Starac Vujadin, hajduk Veljko, Stevan
Sin|eli}” (200). Sa druge, on priziva
„novi solidaristi~ki socijalizam” koji
nazire u „tragediji Srbije” koja „nago-
ve{tava neminovnost ubrzane entro-
pije zapadnja~ke demokratije i njene
profiterske civilizacije. Siroma{no ~o-
ve~anstvo }e morati da zapo~ne neki
oblik socijalisti~ke negacije sada-
{njeg vladaju}eg politi~kog i eko-
nomskog poretka” (88). Ovaj pomen
negacije upu}uje na ]osi}evu staru
strast: dijalektiku. Ona je svuda, op-
{teprimenljiva, kao pojam i kao me-
tod. ]osi} u detalje opisuje kako je, u
odmakloj fazi NATO bombardovanja,
predlagao Dejanu Medakovi}u, tada
predsedniku SANU, da tra`i prijem
kod Milo{evi}a i prenese mu savet
„grupe akademika” da prihvati zahte-
ve Sjedinjenih dr`ava i Evropske uni-
je. Jedan od motiva za ovaj predlog bio je „da se Milo{evi}u psi-
holo{ki olak{a odluka o kapitulaciji, jer je on ucenjen ~ovek, nje-
gova glava i njegova porodica su u pitanju, treba mu pomo}i au-
toritetom Akademije da donese racionalnu odluku i prihvati
zahteve Amerike” (144). Tako se „grupa akademika”, tih nad-
strana~kih li~nosti od integriteta, kao mnogo puta pre toga sta-
vlja u ulogu babice u dijalekti~kom procesu dovo|enja vo|e do
svesti o istini, te mu tako majeuti~kom metodom poma`e da
prona|e pravi smer delovanja.
]osi}eva dva omiljena metoda, via negativa i dijalektika, susre-
}u se i stapaju u proces koji on, ~ini se sa izvesnom nasladom,
naziva „negativna dijalektika”. Na po~etku bombardovanja, on
mudruje da je Srbiji „sada potreban mesija – pametan i hrabar
KULTURNO PROPAGANDNI KOMPLET BR. 70, GOD. IV, BEOGRAD, UTORAK, 5. MAJ 2009.
Redakcija: Milo{ @ivanovi}, Sa{a Ili}, Tomislav Markovi}, Sa{a ]iri}; Font Mechanical: Marko Milankovi}; E-mail: betonŸdanas.rs, redakcijaŸelektrobeton.net; www.elektrobeton.net; Slede}i broj izlazi 19. maja
MIXERBranislav Jakovljevi}: Zmijski car
antiCEMENTAleksandar Novakovi}: Anarhija na to~kovima
ARMATURAPetar Atanackovi}: Levica danas i ovde-onde
VREME SMRTI I RAZONODEPredrag Luci}: Me|uverski veronauk
BULEVAR ZVEZDAPANTI], dr Mihajlo
BLOK BR. VL. Bodro`a & T. Markovi}: Karta srpskog spasa (19)
I BETON BR. 70 DANAS, Utorak, 5. maj 2009.
POTRA@ITE U KNJI@ARAMA:Antimemorandum-dumNova knjiga Betona
Foto: Vesna Jovanovi}, sa koncerta grupe GoriborSe}anje bez za{tite
izdajnik. Taj paradoks da je spasilac izdajnik, a ne oslobodilac,
jeste trijumf negativne dijalektike” (63). U Negativnoj dijalekti-ci Adorno napominje da se „misti~ni impulsi sekularizovani u di-
jalektici” svode na doktrinu da je svakodnevno i istorijsko od va-
`nosti za ono {to tradicionalna metafizika naziva transcenden-
cijom. Ako je tako, zaklju~uje Adorno, onda se mo`e re}i da Au-
{vic predstavlja krajnji ishod zapadne metafizike. ]osi} krivo-
tvori negativnu dijalektiku kao {to krivotvori via negativu, jer da
je koristi u njenom izvornom, Adornovom zna~enju, morao bi da
se upita da li Ov~ara, Srebrenica i Ra~ak predstavljaju krajnji is-
hod srpske istorije i kulture.
Krivi~na prijava koju su protiv ]osi}a podneli Komitet pravnika
za ljudska prava Jukom i Helsin{ki odbor za ljudska prava u Sr-
biji zadire upravo u ]osi}evu dementnu dijalektiku ratnih zlo~i-
na. Ona mu ~ak donekle ~ini uslugu jer ukazuje samo na jedan
deo ovog mehanizma kojim ]osi} ne samo obja{njava i opravda-
va biv{e, ve} i priziva nove ratove i nove zlo~ine. Re~enica sa
211. strane ]osi}eve knjige koja, prema tvrdnjama ovih organi-
zacija, izaziva „nacionalnu, rasnu i versku mr`nju i netrpelji-
vost” tek je deo jedne sveobuhvatne „dijalektike” koja se ti~e
pre svega zlo~ina koje su po~inile srpske jedinice na Kosovu. Ako
ovo zvu~i paradoksalno, podsetimo se ]osi}evog teksta: „Taj so-
cijalni, politi~ki i moralni talog tribalnog, varvarskog Balkana,
uzima za saveznika Ameriku i Evropsku uniju u borbi protiv naj-
demokratskijeg, najcivilizovanijeg, najprosve}enijeg balkan-
skog naroda – srpskog naroda” (211). Nije nimalo slu~ajno {to
se u ovoj duga~koj i rogobatnoj re~enici pominju ne samo Alban-
ci ve} i Srbi. To je zapravo njena sr`, sve ostalo je dimna zavesa
koja odvla~i pa`nju od su{tine. ]osi}u je va`no da ih ve`e u ~e-
li~ni zagrljaj zato {to bez Albanaca sve ono {to su ~inile srpske
oru`ane snage na Kosovu postaje ogoljeno. Kada je u pitanju
]osi}, ne treba nikada gubiti iz vida njegovu obratnu dijalektiku:
„talog” je zapravo zastor kao {to je prijatelj zapravo plen. U be-
le{ki za 13. jun 1999. zati~emo ga upitanog nad zlo~inima nad
Albancima: „Pri~a o zlo~inima srpskih vojnika, mr`nji i osveti Sr-
ba, toliko je u`asna da se mora proveriti. Ja moram saznati ko-
sovsku istinu o Srbima” (167). Stranica koja po~inje izjavama o
re{enosti da razotkrije zlo~ine koje su ~inile srpske snage na Ko-
sovu zavr{ava se na slede}i na~in: „Amerika i Evropa su postale
saveznice i za{titnici jednog {ovinisti~kog, agresivnog, varvar-
skog plemena; one su povele Mali svetski rat protiv Srbije da
spasu Kosovo od ‘srpskog etni~kog ~i{}enja’, a ishod njihove po-
bede i razaranja Srbije je ostvarenje ‘etni~ki ~istog Kosova’, ali
o~i{}enog od Srba” (168). Ovu strategiju liliputanizacije zlo~ina
srpskih vojnih i paravojnih jedinica i policijskih slu`bi u odnosu
na op{tu sliku srpskih stradanja ]osi} podi`e na nivo general-
nog principa obja{njenja ratova devedesetih.
Ovaj princip dosti`e vrhunac vulgarnosti u ]osi}evom predgo-
voru knjizi Nikole Koljevi}a Stvaranje Republike srpske. Dnevnik1993-1995, objavljenoj u isto vreme kada i Vreme zmija. Kada je
re~ o masakru u Srebrenici, on najpre pi{e o zlo~inima jedinica
Nasera Ori}a prema Srbima u okolnim selima i dodaje: „U ovom
genocidnom zatiranju srpskog ̀ ivlja u~estvovala je masa musli-
manskih civila, seljaka. Bio je to 1992. godine pravi masovni po-
kret Muslimana za ubijanje Srba, za plja~kanje imovine, stoke i
paljenje srpskih ku}a. Muslimanski seljaci u ve}ini nisu ubijali
Srbe oru`jem nego sekirama, vilama, pajserima, motkama…”
(33). Ako su Srbe istrebljivale mase muslimana, onda su sa dru-
ge strane zlo~ine ~inili pojedinci koje valja osuditi i kazniti. To
]osi}u ne smeta, jer se ionako radi o njegovim ideolo{kim pro-
tivnicima: „Srbin Nikola Koljevi} je bio obavezan da osudi ~et-ni~ke zlo~ine, paljevine i plja~ke ‘srpskih dobrovoljaca’ i terito-
rijalaca po Bosni i Hercegovini” (38). Dakle, sa jedne strane {a-
~ice „~etnika” i „dobrovoljaca”, sa druge „masovni pokret Mu-
slimana”. Po{to je, prema ]osi}u, osveta glavni ~inilac me|una-
cionalnih odnosa u Bosni, ostaje na ~itaocima da sami izvedu
zaklju~ke i preduzmu odgovaraju}e mere.
FA[IZAM U JEZIKUVi{e nego bilo ko drugi ko se lati pisanja, pisac u osmoj deceni-
ji `ivota trebalo bi da ima poja~anu svest o tome da, kako bi re-
kao Blan{o, poet „ne nad`ivljava stvaranje svog dela” ve} „`ivi
umiru}i u njemu” (Prostor literature). Ono {to mo`da najvi{e iz-
nena|uje u {estoj knjizi Pi{~evih zapisa jeste jedna krnja i po-
mu}ena svest o sopstvenoj smrtnosti.
U „Promi{ljanju” („Délibération”, Tel Quel, 1979), koje je uz Kame-ru lucidu jedan od poslednjih tekstova koje je objavio za ̀ ivota, Ro-
lan Bart se bavi upravo dnevnikom kao knji`evnim `anrom i kao
spisateljskom aktivno{}u. Poku{avaju}i da shvati sopstvene razlo-
ge za nevo|enje dnevnika, on navodi nelagodnost sa dnevni~kom
„artificijelnom iskreno{}u” i „umetni~kim mediokritetstvom
‘spontanosti’”. Bart zaklju~uje da je pisac, pi{u}i dnevnik, osu|en
na simulaciju. „Pribegavaju}i ‘najdirektnijoj’ i ‘najspontanijoj’ for-
mi pisanja, ja zapravo postajem najnespretniji {mirant”.
]osi} je svestan bar jedne stvari koje je svestan i Bart: da je vo-
|enje dnevnika stvar dnevne rutine, a ne spisateljske strasti.
^ini se da ono {to u samom `anru dnevnika odgovara ]osi}u je-
ste forma nabrajanja: kao {to ni jedan dan ne dolazi sam, tako
ne dolaze sami ni protivnici Srbije (i, naravno, samog ]osi}a).
Klinton, Bler, [reder i [irak uvek dolaze zajedno, kao {to uvek
u paru idu „mud`ahedinska Bosna” i „usta{ka Hrvatska” ili
„mondijalisti” i „NATO intelektualci”. Posle nabrajanja umrlih
savremenika, zaklju~iuje: „Nagon za pisanjem me na to doziva-
nje mrtvih primorava” (190). U
sceni sahrane Pavla Ivi}a nala-
zimo ga diletantski „nagnutog
nad rakom”, a pred kraj knjige,
dakle na ivici jedne druge pro-
valije, zaklju~uje: „U meni se
psiholo{ki stabilizuje svest o
svom kraju. Ja sam ~ovek mi-
nulog doba. Sve moje je pro-
{lost. I ja sam kao pisac – pro-
{lost” (238). Ovo je pre podse-
}anje na sebe nego zapitanost
nad sobom. Zapravo, jedina re-
fleksija ovde jeste korespon-
dencija izme|u sebe i jednog
op{teg „tragizma”, koji ~ini
lajtmotiv ovog i mnogih drugih
]osi}evih dela. Tragedija je fi-
gura kojom ]osi} povezuje izuzetnost nacije sa izuzetno{}u pi-
sca: sa jedne strane, „biti Srbin, to zna~i biti istorijski nesre-
}an ~ovek” (117), a sa druge „tamna, iracionalna `udnja i strast
za veli~inom nesre}e” sadr`i se u „prirodi pi{~evog dara” i „hra-
ni njegov stvarala~ki nagon za tragi~nim doga|ajem i do`ivlja-
jem” (81). Jo{ neubedljivije od ]osi}evih politi~kih i istorijskih
analiza deluju ova razmi{ljanja o tragediji i „tragizmu” zapisa-
na u dnevniku, tom `anru koji, kako tvrdi Bart, ne postavlja tra-
gi~no pitanje „Ko sam ja?” ve} komi~no „Jesam li?”. „Komi~ar,
komedijant – to je pisac dnevnika”.
U komentarima na Bartov tekst, @erar @enet zaklju~uje da posto-
je tri vrste dnevnika: dnevnik dokument (Tolstoj), instrument
(Kafka), i monument, odnosno delo samo po sebi. Ovom posled-
njem pripada ]osi}. Prire|iva~ Vremena zmija Ana ]osi} Vuki} go-
vori o Pi{~evim zapisima kao o „svojevrsnom intelektualnom ro-
manu sazdanom od dokumentarne gra|e” (253). Glavni prota-
gonist ovog romana-momumenta je sam ]osi}, i otud njegovo
komi~no i pozersko „Jesam li?”. Zanesen ovim pitanjem, pisac-
protagonist ne dose`e do svesti o Drugom: Drugom u politici (Al-
banci, Muslimani, Hrvati, politi~ki neistomi{ljenici), seksualnom
Drugom („frustrirane `entura~e”, str. 107) i Drugom u pisanju
(~italac). U ovom nipoda{tavanju Drugog susre}u se i preklapa-
ju ]osi}ev politi~ki i spisateljski projekat. Ispra`njeno mesto Dru-
gog popunjava roman-monument, kao {to svakog dana sveske
dnevnika ispunjava tekst koji potvrdno klima glavom: „Jesam,
samo utoliko {to Drugi nije”. ]osi} simulira zapitanost nad smr-
}u, tim apsolutnim Drugim, tako {to zauzima pozu, kako sam ka-
`e „borbenog pesimiste” (259). Ona se ne ogleda samo u tezama
o tragizmu, ve} u izvesnoj zga|enosti koja pro`ima svaku poja-
vu i svako opa`anje. Ovaj mra~ni pogled na svet zjapi sa svake
stranice, gotovo iz svake re~enice: „prezirem ovu nepatriotsku,
asocijalnu i amoralnu beogradsku omladinu” (105); „no}as mo-
`da jarkije nego u Malom svetskom ratu mene slamaju crne slut-
nje, mra~ne vizije budu}nosti Srbije i srpskog naroda” (194), a
tri nule u 2000 stoje za „WC-TOILET-CLOSET, iz kojeg ne smrde or-
ganske materije, nego fini smrad nekih hemikalija… Nula je se-
mioti~ki znak totalnog nihilizma” (241), i tako dalje, ad nause-um. Bart pi{e: „Depresija, strah, anksioznost: vidim smrt volje-
ne osobe i pani~im, itd. Takva imaginacija je su{ta suprotnost ve-
ri. Jer, stalno zami{ljati neizbe`nost katastrofe zna~i stalno je
prihvatati: izgovoriti je zna~i u isto vreme je nametati.” Onda do-
daje u zagradi: „to je fa{izam u jeziku”
Integralna verzija teksta na www.elektrobeton.net
IIBETON BR. 70 DANAS, Utorak, 5. maj 2009.
OVU STRATEGIJU LILIPUTANIZACIJE ZLO^I-
NA SRPSKIH VOJNIH I PARAVOJNIH JEDI-
NICA I POLICIJSKIH SLU@BI U ODNOSU NA
OP[TU SLIKU SRPSKIH STRADANJA ]OSI]
PODI@E NA NIVO GENERALNOG PRINCIPA
OBJA[NJENJA RATOVA DEVEDESETIH
antiCEMENTPi{e: Aleksandar Novakovi}
ANARHIJA NA TO^KOVIMA
Beogradski fantom (2008), Re`ija: Jovan B. Todorovi}
Urbana legenda o beogradskom Fantomu, alijas Vladi Opelu Vasiljevi}u, kona~no je za`ivela u kola-
`noj dokumentarno-igranoj formi. Iako inspirativna i zahvalna za obradu, ona je morala da ~eka ~ita-
vih trideset godina, {to nije ~udno s obzirom da mnogi podaci iz na{e znamenite istorije i dalje ~eka-
ju „svog reditelja“. ̂ ovek koji je deset letnjih no}i 1979. godine, u vreme Titove posete Samitu nesvr-
stanih u Havani, svojim bravurama izazivao ovacije Beogra|ana okupljenih na Slaviji, pre Todorovi}e-
vog filma spomenut je samo jednom i to kratko, u kultnom Davitelju protiv davitelja kao jedan od eks-
kluzivnih predstavnika kriminalnog miljea prestonice. No, u ovom ostvarenju je pri~a o Fantomu po-
dignuta na nivo koji nadilazi sukob dobra i zla ili glorifikacije bilo policajaca bilo prestupnika.
MISTERIJA FANTOMUvode}i nas u film kroz Titov govor o „~vrstoj ruci“ SKJ koja treba da usmerava narod, za kojim je
usledio dokumentarac o do~eku Mar{ala, sa sve pateti~nom „Zemljo moja“ grupe „Ambasadori“ u
pozadini, reditelj je od prvog kadra postavio okvir za „{iru pri~u“, politi~ku i ideolo{ku, koja se
preplitala sa li~nim „tripom“ Fantoma, ali i na neki na~in najavio razgovore sa u~esnicima doga-
|aja koji su „filovali“ igranu strukturu. To je bio mudar potez jer bi potpuno igrani film (Fantom „u
totalu“ ima 82 minuta) morao da sadr`i dodatna obja{njenja o Vasiljevi}u, njegovom `ivotu, pri-
jateljima, njegovu predistoriju de~ka skromnog imovinskog stanja, „pozajmljiva~a“ kola koji je sa
svog Banji~kog venca ~esto odlazio na kom{ijsko Dedinje, obijao kola bogatih, vozio ih jedan dan
a onda ostavljao ili ~ak vra}ao nazad.
Naravno, ovakav pristup je zahtevao i izvesnu stilizaciju glavnih aktera. Tako je Fantom Milutina
Milo{evi}a povu~en, enigmati~an momak koji bez volana izgleda pomalo nesiguran na asfaltu, ali
Foto:
Du{a
n \or|
evi}
]osi} ovo nikada nije radio
III BETON BR. 70 DANAS, Utorak, 5. maj 2009.
i dovoljno neupadljiv da mo`e da ukrade policijski toki-voki i nestane u gomili. Zanimljivo je da
Todorovi}ev glavni junak ne izgovara ni jednu jedinu re~ u toku filma {to mu dodaje na tajnovito-
sti. Jedino {to znamo o njemu je da je ukrao jedini „por{e“ u gradu (vlasni{tvo tenisera Ivana Ple-
}evi}a) i da, bravurozno voze}i, izaziva policiju u plavim „stojadinima“ a svoje egzibicije redovno
najavljuje novinarima radija Studio B. Ah, da, nimalo slu~ajno, na zidu Fantomove sobe je poster
Stiva MekKvina iz filma Le Man u kojem je igrao automobilistu koji vozi, pogodili ste, „por{e“. S
druge strane su policajci, „chain smoker“ starog kova. Glavni inspektor (Radoslav Milenkovi}),
stvoren je po uzoru na policajce iz ameri~kih filmova ba{ kao i nekonvencionalni mladi kolega, u
„zvoncare“ spakovani Du{an @ivkovi} Fan|o (Marko @ivi}) za volanom „ford granade“. Glavnom ju-
naku niko ne mo`e da iza|e na „crtu“, ni neadekvatno opremljena policija, ni sam Fan|o koji u
trenutku nemo}i pred superiornijim voza~em puca na „por{e“. Samo zahvaljuju}i potkaziva~u po-
licija uspeva da uhvati Vasiljevi}a, a ako svemu dodamo i „devojku iz kraja“ koja je „izdaleka“ za-
ljubljena u glavnog junaka, shvatamo da je u skladu sa stilizacijom neminovno i kori{}enje film-
skih stereotipa.
Sa ~vrsto odre|enim kalupima i jasnom dramaturgijom nekog ve}eg negativnog iskakanja me|u
glumcima nije moglo biti jer igrani deo Fantoma je upravo to: policijska jurnjava kolima sa blagim
ukusom politike. Scene jurnjave po pustim beogradskim ulicama snimljene su sna`no i precizno,
bez sagre{enja o tehni~ko ume}e i odli~no se uklapaju u stilizaciju, mada se pokatkad mogu vide-
ti neki neizbe`ni i neuklonjivi znaci dana{njice kao {to su zeleni tramvaji uvezeni iz inostranstva,
„par~ence“ McDonaldsa na Slaviji ili ̀ uti znak menja~nice kod hotela „Slavija“. No, ove oma{ke ne
mogu bitno uticati na kona~an utisak o igranom delu filma.
NOVA ISTINA?Razgovor sa u~esnicima, posmatra~ima, inspektorima u su{tini predstavlja samo jo{ jedan za~in
celoj pri~i ali je nimalo ne rasvetljava. Naime, ako se izuzmu iskazi Du{ana @ivkovi}a Fan|e i Ple-
}evi}a, op{ti utisak je da su svi ostali u~esnici (~ak i policajci) fascinirani Vasiljevi}em i da ga vide
gotovo kao mitsku li~nost. Naravno, prijatelji iz kom{iluka govore o njemu u superlativima, ali to
ne razre{ava ono {to gledaoce sve vreme opseda: za{to je Vlada Opel, na pragu svoje tridesete,
pozajmio jedinog „por{ea“ u gradu i za~ikavao policiju?
Obja{njenje za poduhvat osu|en na neuspeh najjednostavnije je tra`iti u obesti ili psihi~kom po-
reme}aju. Ipak, upravo simbolika ovakvog dela koje se mo`e ~itati kao akt individualnog anarhi-
zma, {amar sistemu SFRJ ili ismevanje bogatih ~ija je kola tokom svog kratkog `ivota konstantno
obijao, jeste ono {to je privuklo Todorovi}a. Ovakva teza je u filmu potkrepljena kako ~injenicom
da je Fantom privla~io simpatije gra|ana koji su mu jednom pomogli da pobegne od policije i ugro-
zi ego onog koga je trebalo da „volimo vi{e od mame i tate“, tako i boravkom Vasiljevi}a u istoj }e-
liji sa Mom~ilom Seli}em, u to vreme politi~kim zatvorenikom, ali i jo{ nerazja{njenom smr}u u sa-
obra}ajnoj nesre}i nedugo izlasku iz zatvora, 1982. godine. Reditelj je ovu tezu ponovio i u igra-
nom delu u kojem neimenovani visoki funkcioner zahteva da se jurnjava zavr{i {to pre, t.j. pre ne-
go {to Tito do|e iz Havane.
U Fantomu, profesionalno snimljenom ostvarenju atipi~ne forme, „oduzeta je nevinost“ jednom
vremenu koje i danas mnogi smatraju za idili~no, vremenu u kojem su svi koji iole {tr~e, prestup-
nici ili ne, neminovno bivali uvu~eni u svet politi~kih intriga koji ih je surovo ka`njavao. Sa tezom
autora se mo`ete ili ne morate slo`iti, ali film sasvim sigurno treba pogledati
ARMATURAPi{e: Petar Atanackovi}
LEVICA DANAS I OVDE-ONDE
Marksizam nije prevazi|en, jer nisu prevazi|eni problemi kojima se marksizam bavi.
@an-Pol Sartr
Dometi levice u savremenom svetu, ako }emo biti potpuno iskreni,
nisu preterano veliki. To naro~ito va`i ukoliko se ti dometi mere on-
im merilima koja su bila aktuelna npr. 1917-1918 ili 1936. godine:
prosto, revolucija ba{ i nije na pragu, ponajvi{e zato {to su prezrenina svetu suvi{e zabavljeni potro{njom i kapitalisti~kim spektaklom.
Levica vi{e slu`i kao korektor rada vladaju}e politi~ke klase, pone-
kad uti~e na pobolj{anje funkcionisanja sistema, a sve re|e ozbiljno
dovodi u pitanje njegovu su{tinu. Velike leve partije – ~ast izuzecima
– potpuno su se odvojile od dru{tvene svakodnevice, a ona levica na
margini u stanju je da podsti~e i vr{i transformacije isklju~ivo na lo-
kalnom nivou. Pa ipak, bilo da je re~ o 15 socijalisti~kih partija u
Francuskoj, Die Linke u Nema~koj, anarhosindikatima u [paniji, ko-
munistima u Italiji..., javna scena svakog razvijenog dru{tva nezami-
sliva je bez leve alternative. Ako ni zbog ~ega drugog, barem zato
{to kada desnica postane jedina alternativa, onda sistem ostaje bez
bilo kakve stvarne alternative.
Jednostavno govore}i, levica je tu da prepozna stvarne dru{tvene
probleme i da ih stavlja pred o~i javnosti, bila ova u mogu}nosti da
ih re{i ili ne, jer identifikovanje problema predstavlja prvi korak ka
njihovom re{avanju. Levica je tu da upozorava i kritikuje, koriste}i se
pre svega svojim nadaleko poznatim oru`jem kritike, ali kada ustre-
ba i kritikom oru`jem... Levica, a ne desnica, jedina mo`e da zahte-
va povratak otu|ene politike dru{tvu – desnica veruje u volksgeist isli~ne babaroge. Samo levica na pravi na~in mo`e da zastupa intere-
se radnika – dakle, svih nas koji svakodnevno ginemo na svim mo-
gu}im poslovima, ma kako imbecilni bili; desnica ne zastupa radni-
ke kao takve – ona poznaje samo britanske ili francuske, srpske ili
hrvatske radnike i hu{ka ih jedne protiv drugih. Upravo levica ne-
prestano ukazuje na ~injenicu da se planeta, i svi mi zajedno sa
njom, nalazimo na rubu uni{tenja – desnicu ba{ briga za planetu,
osim ako se to ne odnosi ba{ na njen nacionalni komad Zemlje.
NE ̂ EKAJU]I SOCIJALIZAMStoga ne treba da iznena|uje neprestano postavljanje pitanja budu}-
nosti, tj. izgleda za budu}nost onoga {to se podvodi pod zajedni~ki
naziv levica. To se pitanje postavljalo x puta do sada, u svakom mogu-
}em trenutku, na razli~itim mestima, raznim povodima. Pitali smo se
da li i dalje va`i podela na levicu, centar i desnicu? [ta je identitet sa-
vremene levice? Kakva je metodologija najprikladnija aktuelnom tre-
nutku? Ko je subjekt („ciljna grupa”) implementacije levi~arskih ide-
ja u delo? Da li je pravi put reforma, ili mo`da revolucija? Treba li i}i
korak po korak slede}ih 300 godina, ili di}i sve u vazduh za tri dana?
Toliko pitanja, a tako malo zadovoljavaju}ih odgovora...
U teorijskoj ravni sve su to „stra{ni”, gotovo nere{ivi problemi, ali u
svakodnevnoj praksi situacija je ipak ne{to druga~ija. [irom plane-
te milioni ljudi – dakle, jo{ uvek manjina, ali manjina koja je sve broj-
nija – `ive ili poku{avaju da `ive svoju verziju socijalizma. Samou-
pravni kolektivi, zajedni~ko stanovanje i radni~ka kontrola proizvod-
nje, autonomni kulturni i omladinski centri, nezavisni mediji, slo-
bodne {kole i univerziteti, fairtrade, freecycling... You name it, wehave it! Sve su to poku{aji ne~eg druga~ijeg, poku{aji da se na mikro
nivou ostvare ideje slobodnog i pravednijeg dru{tva – dakle, sada i
ovde, a ne u nekoj dalekoj i nesagledivoj budu}nosti. Naravno, re-
zultati svega spomenutog nu`no su ograni~eni i protivure~ni, {to je
uslovljeno uticajem dru{tvenog okru`enja – tj. kapitalizma, i samog
baziranog na protivure~nostima – na ovakva stremljenja. Naravno
da nas uzgajanje organske hrane, skvotiranje napu{tenih stra}ara
ili povremeni {trajkovi ne}e prevesti „iz carstva nu`nosti u carstvo
slobode”, ali kakva je alternativa? Treba li se prepustiti u`ivanju u
lagodnostima kapitalizma i tek povremeno otkukati ne{to povodom
onih njegovih nelagodnih strana? Ostaje li nam da ~ekamo da se od-
nekud pojave revolucionarne mase i poteraju nas u sre}nu budu}-
nost? Socijalizam se ne ~eka, on se ̀ ivi svaki dan.
Uostalom, sve je stvar izbora! Levica barem jo{ uvek veruje u poje-
dinca i va`nost njegovog individualnog odabira: ukoliko taj odabir
bude pogre{an, tim gore po njega, ali krivica je samo i isklju~ivo nje-
gova. Poznato je ve} da zlo pobe|uje onda kada dobri ljudi ne ura-
de ni{ta da mu se suprotstave...
IZME\U DESNICE I DESNICE PLUSPrimenjeno na situaciju u Srbiji, sve ovo ne zna~i ni{ta. Pojedinac se
ovde ni{ta ne pita, jer se i ne priznaje – jedino je kolektiv va`an, ko-lektiv über alles, bre! Spomenuto zlo trijumfovalo je ovde odavno, pa
mu stoga preostaje jedino da s vremena na vreme potvrdi svoj us-
peh, ~isto da se ne zaboravi. I spomenuti dobri ljudi i{~ezli su bez
traga a kapitalizam, socijalizam i ludnica njihovog konflikta posto-
je jo{ samo kao karikatura. Jer sama stvarnost sve vi{e dobija kari-
katuralni obris. Kapitalizam je ovde drugo ime za jednu kompaniju,
a zastupanje levi~arskih ideja podrazumeva majicu sa ̂ eovim likom,
ro{tilj za 1. maj i kupovinu isklju~ivo doma}ih proizvoda u marketi-
ma (koji su vlasni{tvo spomenute kompanije). Uostalom, ~itava tra-
dicija i kapitalizma i levih alternativa kapitalizmu u Srbiji imala je
~udnu putanju, pa prema tome aktuelna situacija i nije mogla biti
znatno druga~ija. Zato ne treba da iznena|uje pojava raznih kvazi-
levi~arskih ~asopisa, grupa i partija, koje uporno pokre}u neki lobo-
tomizirani tipovi, sve same nepriznate vo|e naroda, zapam}eni i kao
intimni prijatelji drugarice Mire.
Budimo otvoreni: ono {to danas u Srbiji imamo na javnoj sceni kao
levo, u „normalnom svetu” obi~no se prepoznaje kao ekstremna de-
snica. Politi~ki program koji uklju~uje podelu na ni`e i vi{e narode i
rase u Evropi se obi~no naziva rasisti~kim i fa{isti~kim, dok je u Srbi-
ji to levi~arski program par excellence. Pokret koji za svoj cilj posta-
vlja dr`avnu ekspanziju na ra~un suseda i „humano preseljenje” ma-
njina samo je ovde socijalisti~ki, dok je na drugim meridijanima to
nedvosmisleno nacisti~ki pokret. Privatno vlasni{tvo nad planina-
ma i rekama, ~itavim selima i njihovim stanovnicima u bilo kom de-
lu sveta defini{e se kao feudalizam; u Srbiji za to postoji dobri stari
termin „antiglobalizam”... Dakle, u Srbiji se politi~ka i javna scena
deli na desnu i desnu plus opciju.
U takvim okolnostima, mo`e li neko jo{ uvek misliti da je pitanje
„treba li nam levica” deplasirano? Ne mislim pri tome na „jednu
sna`nu socijaldemokratsku partiju”, koja se toliko pri`eljkuje,
tim pre jer je imamo (i to na vlasti), naravno u karikaturalnoj for-
mi. U vidu imam levicu u pravom smislu te re~i, levicu kojoj od-
brana Kosova nije definicija socijalne pravde, a podr{ka drugu
Ahmadined`adu nije vi|enje internacionalizma. Bez takve levi-
ce, treba to opet naglasiti, desnica postaje jedina alternativa u
dru{tvu, a onda sistem nema alternativu. Ali sa nakaradnim si-
stemom kao {to je srpski, desni ekstremizam mo`e postati stvar-
na alternativa. Tada }e nam jo{ ostati da sa~ekamo dolazak ne-
kog „velikog simplifikatora” i onda
Slobodanu Homenu
Na{ao si Dra`ingrob? Baci kosku!
Boris Tadi}
ETONJERKA POLUMESECAB
Foto:
Vesn
a Jov
anov
i}, sa
konc
erta g
rupe
Gorib
or
Rovokopa~ alternative
BLOK BR. V
BULEVAR ZVEZDAPi{e: Redakcija Betona
PANTI], MIHAJLOPANTI], dr Mihajlo (Beograd, 10. 6. 1957), homo univerzale. Izvorno kroatolog, ali i sr-
bolog, bugarolog, bosnolog, u poslednje vreme knji`evno zanet pitanjima bola i sr-ca, pa prema tome i kardiolog. Sve {kolske i akademske radnje obavio je u Beogradu.
Diplomirao je na Filolo{kom fakultetu 1981, gde je doktorirao dvadesetak godina ka-
snije sa temom „Modernisti~ko pripovedanje – srpska i hrvatska pripovetka/novela
1918–1930“. U me|uvremenu se posvetio knji`evnoj karijeri koju je zapo~eo isku{a-vaju}i sa`etost (Hronika sobe, 1984; Vonder u Berlinu, 1987), da bi kasnije postao je-
dan od najlogorei~nijih kriti~ara i pisaca novijeg doba. Veoma rano je shvatio da mo}
ne le`i u knji`evnom autsajderstvu nego u institucijama, pa je stoga odlu~io da bri`no
neguje image institucionalizovanog autsajdera, cool momka iz novobeogradskih blo-
kova kome je new wave deo lokalne mitologije kao Dobrici ]osi}u Prerovo ili Radova-
nu Belom Markovi}u Lajkovac. S druge strane, bavljenje kritikom kao i mesto asisten-
ta na hrvatskoj knji`evnosti, omogu}ili su mu da se etablira kao arbitar knji`evne ele-
gancije. Kako je umeo da „o~ara“ studente svojim iskoracima u rock’n’ roll, kompara-
tivnim predavanjima o D`oniju [tuli}u i Davidu Albahariju, isto tako je po~eo da oba-
ra s nogu i akademike, pokazuju}i vanredan sluh za njihovu liru. Teorijsku obradu de-
la Antonija Isakovi}a obrazlo`io je dugom prema sopstvenoj porodi~noj partizanskoj
pro{losti. No njegov sentiment se time nije iscrpio. Kasnije su do{le druge zajedni~-
ke uspomene, od ribolova (Danilo Nikoli}) do vu~arskih procesija (R. P. Nogo). Zadi-
vljuje dr Panti}ev postmodernisti~ki mar{ kroz institucije: od urednika u Knji`evnojre~i i Knji`evnim novinama, Svetog Dunava i Alexandrie do Knji`evnog glasnika, Sara-jevskih sveski itd. Ure|ivao je edicije „Albatros“ (IP Filip Vi{nji}) i „Pan“ (Otkrovenje).
O njegovoj ̀ elji za apsolutom mo`da najbolje svedo~e funkcije urednika edicije „Prva
knjiga“ Matice srpske i predsednika Komisije za dodelu nacionalnih penzija (od 2006).
Neizbe`an kao Mojra, dr Panti} nastavlja da raspreda srpsku knji`evnu pau~inu, dela-
ju}i uvek na vi{e frontova. Tako je kao potpredsednik PEN-a i SKD-a zadu`en za promo-
ciju srpske knji`evnosti na svetskim sajmovima (na kojima se knji`evno nad`njeva sa
Goranom Petrovi}em), za selekciju „Sto slovenskih romana“, ili za prire|ivanje anto-
logija, u ~emu dr`i ubedljivo prvo mesto u regionu. Njegov sportski duh biv{eg baske-
ta{a ne dozvoljava mu da se povu~e ni iz jednog posla. Bio je ~lan svih knji`evnih udru-
`enja, zvani~nih i nezvani~nih. Glavna kriti~arska crta dr Panti}a je uravnilovka. Go-
vori podjednako dobro o Neboj{i Jevri}u i Nenadu Veli~kovi}u. Vrlo ~esto, na istoj ra-
zini tuma~i D. J. Danilova i Jovana Hristi}a, Simfoniju Vinaver Milovana Vitezovi}a i
Enciklopediju mrtvih Danila Ki{a. Jedan je od glavnih aproprijatora Ki{ove po/etike,
koju je pripitomio, primenjuju}i je na sve {to se kre}e knji`evnom scenom, bilo da je
re~ o ”postmodernisti” Miru Vuksanovi}u (koji ima mozai~ni pogled muve) ili Marku
Vidojkovi}u i Mar~elu. Dr Panti} se gnu{a ”nove kriptopoliti~ke instrumentalizacije
knji`evnosti” i „niskotarifne intelektualne prostitucije” u kritici koja sve „reklamira
kao vrhunsku vrednost”. Savremenu scenu u Srbiji vidi kao liberalizovano tr`i{te knji-
ga bez nekih dubljih problema. Zagovara pove}anje broja nagrada. On je podjednako
omiljen u Vremenu i NIN-u, na akademskoj i NGO sceni. U Pe{~aniku je svojevremeno
najavljivan kao „~ovek zlatnog preseka”. Kolege iz regiona ga vide kao ~oveka od po-
verenja, koji im potom bez stida „izveze” Sanju Domazet. Te{ko je odoleti njegovoj
(melanholi~noj) harizmi. Pristaju}i na marginalizaciju hrvatske knji`evnosti na Ka-
tedri za srpsku knji`evnost, dr Panti} se povukao na „bezbednu“ teritoriju bugarske
literature. Njegova bibliografija raste iz dana u dan. Sada broji preko 800 jedinica
IVBETON BR. 70 DANAS, Utorak, 5. maj 2009.
VREME SMRTI I RAZONODElirika utokePi{e: Predrag Luci}
Foto
mon
ta`a
: Rec
ycle
Bin
Lad
en
Da svak svakog toleri{e,
Svom pastiru svak da si{e,
Da svakome lepo prija
Me|uverska religija.
Da se na|e prava mera,
Svak da svoje stado tera,
Da se {iri jedna vera
U bezgre{nost sva tri klera.
Da se ceni kapa svaka:
Na budali kamilavka
Ko i mitre, ahmedije
Ispod kojih mozga nije.
Da u svakoj veri popa
Tu|eg {tuje episkopa,
Da reisu nema frenda
Ko {to mu je Ka~avenda.
Da se sad u miru shvata
Svetost na{eg pro{log rata:
Da to Bo`ja volja bude
Kada \avo nosi ljude.
Da u slavu takve volje
Svuda niknu bogomolje:
Da Orlovi} Fati prija
Njena prokleta avlija
ME\UVERSKI VERONAUK
(iz pesmarice Vasilija Ka~avende, episkopa zvorni~ko-tuzlanskog
i predsedavaju}eg Me|ureligijskog vije}a Bosne i Hercegovine)
Ovoga puta o folu (priru~nik za folirante)
Ako je ko udav (dnevnik dosade)
Najlep{e bas-deonice Mihajla Panti}a (kako po-
stati deoni~ar)
@ena u mu{kom bikiniju (uvod u melanholiju
propu{tenog ru~ka)
Puzzle (slagalica u boji sa motivom ribarske
barke)
Ki{: esej-lakirovka (ritualni ples na grobu)
Kapetan me|usobne plovidbe (kako sam postao
Titanik)
Wonder u ~udu (monotoni mirakul)
Uravnilovka je upravo u toku (olovka pi{e li-
belom)
Kum Vavilona (kako napraviti knji`evni klan)
Ne mogu da se setim jedne re~ice (fragmenti
alaske nostalgije)
Hronika robe (groza marve, prodajna izlo`ba)
Isku{enja tra`enosti (celebrity-ispovest)
Novi prilozi za savremenu srpsku poeziju (od
Be}kovi}a do Despotova, deklaracija o pomirenju)
^itanje mode (priru~nik za pre`ivljavanje)
Orderisti~ko tripovedanje (~uvar reda i mira u
srpskoj knji`evnosti)
[ta sve ~itam i {ta mi to treba (kako sam se
pro~itao)
Sedmi dan }osave (istinite pri~e o depilaciji)
Smet iza smeta (sne`ni novobeogradski ~ovek
na prkosima)
Protiv glistemati~nosti (ispovest varalice sa
udice)
Butros posle (poeti~ki gali-matijas)
Tortura teksta (spisateljsko-inkvizitorska metoda)
Novobeogradsko bi}e (anatomija urbane gorile)
Prol
e}na
rasp
roda
ja
Povodom gostovanja cenjenog profesora Mihajla Panti}a u rubrici Bulevar zvezda, organizujemo malu rasprodaju njegovih remek-dela po povla{}enim cenama. Ukoliko pozovete u narednih pola sata i naru~ite bar jednu knjigu dr Panti}a, dobijate na poklonpribor za pecanje u mutnom. Mu{terije nisu u obavezi da kupljene knjige pro~itaju. U ponudi imamo slede}e naslove:
Muke po Borisu: I Sretenjski i @ablja~ki (150 ili 0 poslanika)