Povezanost obavljanja kućanskih poslova i brige o djeci sa stupnjem obrazovanja muškaraca

Sveučilište u Zagrebu

Pravni fakultet

Studijski centar socijalnog rada

Andreja Balaž

Istraživački izvještaj II

Povezanost obavljanja kućanskih poslova i brige o djeci sa stupnjem

obrazovanja muškaraca

Kolegij: Metodologija istraživanja u socijalnom radu

Nositelj kolegija: prof.dr.sc. Ivan Rimac

Grupa: 3

Podgrupa: 1

Zagreb, 8. veljače, 2012.

Istraživački izvještaj II Andreja Balaž

Izjava o autorstvu rada

Ovime potvrđujem da sam osobno napisao/la rad:

Povezanost obavljanja kućanskih poslova i brige o djeci sa stupnjem obrazovanja

muškaraca

i da sam njegov autor/ica.

Svi dijelovi rada, nalazi ili ideje koje su u radu citirane ili se temelje na drugim izvorima (bilo

da su u pitanju mrežni izvori, udžbenici, knjige, znanstveni, stručni ili popularni članci) u radu

su jasno označeni kao takvi te adekvatno navedeni u popisu literature.

Ime i prezime: Andreja Balaž.

Datum: 8. 2. 2012.

1


Sadržaj:

1. Uvod………………………………………………………………………………..3

2. Problemi i hipoteze…………………………………………………………………5

3. Metoda

3.1. Ispitanici...............................…………………………….……………………6

3.2. Mjerenje.………………………………………….…………………...………8

3.3. Mjerni instrumenti..............………………….…………………………..…....9

3.4. Način provedbe istraživanja…………………...……………………..…........11

4. Rezultati i rasprava

4.1. Interpretacija rezultata......................................................................................11

4.2. Metodološki osvrt

4.2.1. Osvrt na uzorkovanje.............................................................................14

4.2.2. Osvrt na mjerenje...................................................................................18

4.2.3. Osvrt na metodu i provedbu istraživanja...............................................19

5. Zaključak…………………………………………………………………….…....23

6. Literatura………………………………………………………………….……....24

2


1. Uvod

Rodne uloge su složeni koncept koji obuhvaća širok spektar obilježja, od stavova i

ponašanja do osobina ličnosti vezanih uz rod (Šojat, 2007.). Stavovi prema rodnim ulogama

odnose se na vjerovanja koja ljudi imaju o primjerenim ulogama i obvezama žena i muškaraca

( Frize i sur., 2003; prema Bartolac, 2011.). Prema Beckerovoj „human capital“ teoriji, spolna

podjela je važan dobitak od braka i omogućeje efikasnu raspodjelu vremena između

proizvodnje u kućanstvu i rada na tržištu (Canabol, 1990; prema Topolčić, 2001.). Rodne

uloge se menifestiraju u psihološkim karakteristikama maskulinosti i femininosti tj očituju se

u poimanju nekog pojedinca kao muževnog odnosno ženstvene (Deaux i Lafrance, 1998;

prema Šojat, 2007.). Industrijsko društvo donjelo je podjelu na ekonimske aktivnosti i

kućanske poslove (Bumpass i sur., 2000.). Tradicionalna uloga između supružnika

podrazumjevala je da je muž glava kućanstva i da je odgovoran za uzdržavanje obitelji a žena

je odgovorna za posao u kućanstvu, njegu i odgoj djece te njegu bolesnih i starih članova

kućanstva (Topolčić, 2001.). Patrijarhat se definira kao sistem utemeljen na moći oca, a

patrijarhalnost kao niz značajki toga toga sistema koji varira u prostorno-vremenskom i

ideološkom kontinuumu (Kordnja, 2002.).

Muška dominacija i dalje traje ali se istovremeno određene grupe muškaraca suočavaju s

promjenama u različitim područjima života (obitelj, kuća, posao...). Hearn (1999.) primjećuje

kako neke grupe muškaraca s manjkom moći, obrazovnim neuspjehom, manualnim poslom,

izbjegavanjem „ženskog posla“ i njihovim rizičnim ponašanjem mogu izazvati materijalnu

krizu u njihovim životima i životima njihovih bližnjih ( Bjelić, 2011.). Kao što je spomenuto,

dok neki muškarci nastoje dominirati nad ženama postoje i oni koji vjeruju kako i žene i

muškarci imaju jednaka prava, protive se nasilju nad ženama, zahtjevaju biti uključeni u brigu

za obitelj u smislu obavljanja kućanskih poslova i brige za djecu, a ne samo zadržavati se na

ekonomskoj odgovornosti (Bijelić, 2011.). Muškarac se brine za obitelj svojom zaradom, štiti

ju od siromaštva, vodi brigu o odjeći i hrani kao i drugim potrepštinama. No, on također štiti

svoje članove obitelji i od svakodnevnih prijetnji poput droge, kriminala, nasilja i raznih

potencijalnih katastrofa koje proizilaze iz neiskustva i impulzivnih pogreški (Stanson, 2004.).

Istraživanje naziva „Rodne razlike u obiteljskim ulogama, zadovoljstvu i doživljaju

pravednosti s obzirom na tradicionalnost stava“ čije su autorice Bartolac, Kamenov i Petrak

(2011.) bavi se, između ostalog, razlikama stavova o rodim ulogama u odnosu na

sociodemografska obilježja ispitanika, i upravo zbog toga će nam poslužiti kao temelj za

3


istraživanje koje će se baviti sličnom tematikom. Naše istraživanje će se baviti povezanošću

sociodemografskih obilježja, točnije obrazovanja i participacije u kućanstvu. Obrazovanje ima

ključnu ulogu u omogućavanju znanja, stručnosti i sposobnisti potrebnih za uspješno

sudjelovanje u društvu i gospodarstvu (Bejaković, 2007.). Rezultati istraživanja pokazuju

egalitarne stavove između žena i muškaraca, ali ipak žene zastupaju stav prema kome bi

trebala postojati veća ravnopravnost u rodnim ulogama. Također, ispitanici nižeg stupnja

obrazovanja, koji dulje žive s parnerom/ partnericom i koji su odrasli u manjim sredinama

imaju tradicionalnije stavove, dok se egalitarni stavovi vežu uz viši stupanj obrazovanja. No,

nalaz koji nije bio očekivan govori da se stav prema tradicionalnosti ne razlikuje između

mlađih i starijih osoba, budući da neka istraživanja ukazuju na egalitarnije stavove prema

rodnim ulogama kod mlađih sudionika (Carter i sur., 2007.; Brajdić-Vuković i sur., 2007.;

prema Bartolac i sur., 2011.).

Drugo istraživanje koje će nam također služiti kao teorijski okvir je istraživanje (Bijelić,

2011.) o Muškarcima i rodnoj ravnopravnosti u Hrvatskoj. Istraživanje potvrđuje kako na

razini statističke značajnosti, mlađi muškarci u dobi do 35-te godine više sudjeluju u

obavljanju kućanskih poslova kao što su pranje odjeće, čišćenje kuće, čišćenje kupaonice i

WC-a, pripremi hrane i kupovini namirnica. Muškarci višeg obrazovnog statusa statistički

značajnije su skloniji izjaviti da sudjeluju u određenim kućanskim poslovima kao npr.

čišćenje kuće, kupovanje namirnica i plaćanje računa. Radni status ispitanika također je

povezan sa sudjelovanjem u kućanskim poslovima. Nezaposleni muškarci i oni koji nikada

nisu radili, na razini statističke značajnosti, izjavljuju da više sudjeluju u nekim kućanskim

poslovima kao što su: pranje odjeće čišćenje kuće, priprema hrane.

Istraživanje Craiga (2006.) je pokazalo kako žene provode veći dio vremena u aktivnostima

i brizi za djecu dok muškarci vrijeme koje provode s djecom koriste za igranje, edukaciju,

pričanje i slobodne aktivnosti. Žene provedu 22% od svog ukupnog vremena provedenog s

djecom u igranju, priči i edukaciji, dok muškarcima to čini čak duplo više vremena ( 40%).

Već spomenuto istraživanje o Muškarcima i rodnoj ravnopravnosti u Hrvatskoj (Bijelić,

2011.) ukazuje kako su obrazovaniji muškarci i oni većih prihoda, ali i nezaposleni, skloniji

više sudjelovati u brizi o djeci. Obrazovaniji muškarci su skloniji igrati se s djecom školskog

uzrasta kod kuće, u odnosu na one manje obrazovane (sa završenom Osnovnom školom), koji

izjavljuju da se rijetko ili nikada ne igraju s djecom. Jednako tako, obrazovaniji muškarci su

4


statistički značajnije skloniji pomagati djeci sa školskim zadaćama. Svakodnevna briga oko

djeteta pokazala se povezana sa radnim statusom i prihodima ispitanika (Bijelić, 2011.).

Budući da su prethodna istraživanja (Bijelić, 2011.; Craig, 2006.; Bartolac i sur., 2011.)

pokazala kako postoje povezanosti između sociodemografskih karakteristika ispitanika i

njihova stava o rodnim ulogama i njihovoj participaciju u kućanstvu, naše istraživanje će

također biti usmjereno u tom pravcu. Cilj našeg istraživanje je utvrditi postoji li povezanost

između obrazovanja muškaraca i obavljanja kućanskih poslova, kao i povezanost obrazovanja

muškaraca sa njihovim sudjelovanjem u brizi o obrazovanju djece.

2. Problemi i hipoteze

P1: Postoji li povezanost između obrazovanja muškaraca i obavljanja kućanskih poslova?

H1: Očekuje se statistički značajna povezanost između stupnja obrazovanja i učestalosti

obavljanja kućanskih poslova gdje će veći stupanj obrazovanja značiti učestalije obavljanje

kućanskih poslova. Prethodna istraživanja (Bartolac i sur., 2011.) tvrde da će obrazovaniji

muškarci češće obavljati kućanske poslove od onih muškaraca sa nižim obrazovanjem.

Istraživanje Ashuacha i sur. (2001.) također potvrđuje kako viši stupanj obrazovanja vodi ka

egalitarnijim stavovima i većoj paticipaciji muškaraca u kućanskim poslovima.

P2: Postoji li povezanost izmedju obrazovanja muškaraca i brige o obrazovanju svoje djece?

H2: Očekuje se statistički značajna povezanost između obrazovanja muškaraca i brige o

obrazovanju svoje djece gdje će muškarci većeg stupnja obrazovanja više brinuti o

obrazovanju djece. Prema istraživanjiu Bijelić (2011.) utvrđeno je kako su obrazovaniji

muškarci uključeniji u brigu o djeci, posebice u igranje s djecom, slobodne aktivnosti i brigu

oko obrazovanja poput pisanja zadaće. Bumpas (2000.) također potvrđuje kako muškarci sa

završenim fakultetom više sudjeluju u brizi za svoju djecu od muškaraca koji imaju niži

stupanj obrazovanja.

5


3. Metoda

3.1. Ispitanici

Populaciju za naše istraživanje činili su žene i muškarci koji su u braku i imaju najmanje

jedno dijete. Populacija je šira zajednica čije mišljenje želimo ispitati. Ona predstavlja

skupinu svih osoba koje posjeduju određeno svojstvo (Milas, 2005.). Metoda uzorkovanja

kojom smo se koristili bila je neprobabilistička metoda uzorkovanja, točnije prigodni uzorak-

dio populacije koji nam je dostupan (Milas, 2005.). Iako prigodan uzorak nije tipičan za

kvantitativna istraživanja, mi smo se njime koristili iz ekonomičnih razloga. Naš uzorak je

činilo 182 bračna para iz Zagreba i okolice do kojih su ispitivači dolazi preko poznanstava,

rodbinskih veza i slično. Uzorak je podskup ili dio populacije izdvojen s ciljem njezina

istraživanja i proučavanja (Milas, 2005.).

Dob muških ispitanika kretala se od 23 godine do 62 godine, pa bi prosječna dob ispitanika

bila oko 41 godine. Najviše je bilo muškaraca koji su imali dvoje djece (41,9%), a po jedno

dijete je imalo oko 36,3% ispitanika. Manje od 20% ispitanika je imao po troje djece dok je

najmanje bilo s petero djece (0,6%) kao i sa četvero (2,2%). Većina naših ispitanika (42,5%)

ima završenu tehničku školu ili sličnu srednju strukovnu školu u trajanju od 4 godine.

Također ima njih 26,8% sa završenim fakultetom. Najmanje je bilo ispitanika sa završenom

Osnovnom školom i sa završenim posljediplomskim studijem, dok nije bilo ispitanika bez

završenog osnovnog obrazovanja. Preko 12% ispitanika je završilo industrijusku ili obrtničku

školu u trajanju od 1 do 3 godine, a približno ima i ispitanika sa završenom Višom školom

(13,4%). Radni status naših muških ispitanika kretao se tako da je većina njih bila zaposlena,

točnije 91% od ukupnog broja, dok je ostatak bio nezaposlen.

Prosječna dob ispitanica bila je oko 38 godina, a kretala se između 20 i 58 godina. Oko

34,8% žena je imalo završenu srednju strukovnu školu u trajanju od 4 godine, dok je 28,2%

imalo završeni fakultet. Najmanje je bilo žena sa završenim posljediplomskim studijem

(0,6%), baš kao i u slučaju muškaraca. Odustajanja od sudjelovanja u istraživanju nije bilo,

dok je osipanje rezultata bilo zastupljeno u manjoj mjeri jer je bilo ispitanika koji nisu

odgovorili na neka od pitanja.

6


Tablica 1.

Sociodemografska obilježja ispitanika

M Ž

Dob

Najmlađi ispitanik/ica 23 20

Najstariji ispitanik/ica 62 58

Prosječna (srednja) dob 41,03 38,46

Ukupno 179 180

f %**

Broj djece

1 65 36,3

2 75 41,9

3 34 19,0

4 4 2,2

5 1 0,6

Ukupno 179 100

f %

M Ž M Ž

Zaposlenost

Da 162 --* 91,0 --*

Ne 16 --* 9,0 --*

Ukupno 178 --* 100 --*

Stupanj obrazovanja

Nezavršena osnovna škola

- - - -

Osnovna škola (8 razreda)

1 7 0,6 3,9

Industrijske i obrtničke strukovne škole, škole za zanimanje u trajanju od 1

do 3 godine

22 24 12,3 13,3

Tehničke i srodne strukovne škole, škole za zanimanje u trajanju od 4

godine ili više

76 63 42,5 34,8

Gimnazija 5 20 2,8 11,0

Viša škola 24 15 13,4 8,3

Fakultet 48 51 26,8 28,2

Poslijediplomski studij 3 1 1,7 0,6

Ukupno 179 181 100 100

7


* podaci nisu obrađeni

**Ukupan broj ispitanika je 364 (182 muškarca i 182 žene), ali u tablici su prikazane vrijednosti za pojedine

varijable bez ispitanika koji nisu odgovorili na pojedina pitanja.

3.2. Mjerenje

Naše istraživanje se bavi sa tri konstrukta- rodne uloge, briga o obitelji i sociodemografska

obilježja. U prvom istraživačkom problemu bavimo se povezanošću između obavljanja

kućanskih poslova i obrazovanja muškaraca. Konstrukt rodne uloge istražili smo preko

indikatora obavljanje kućanskih poslova iz prespektive muškaraca. S obzirom da se radi o

povezanosti, podjela na zavisnu i nezavisnu varijablu ne postoji jer je nemoguće utvrditi

utjecaj jedne na drugu. Varijabla koja je ukazivala na indikator bila je učestalost obavljanja

kućanskih poslova. Varijabla je mjerena preko intervalnog tipa mjerne skale u kojoj je

definirana razlika među brojevima na svakom djelu skale, odnosno intervali su raspona od 1-

7, pri čemu 1 znači ja (u potpunosti ja) a 7 znači supruga (u potpunosti moja supruga), što se

vidi iz primjera 1.

Primjer 1.

24. Tko češće obavlja kućanske poslove?

1 2 3 4 5 6 7 Ja podjednako supruga

Obrazovanje je jedan od indikatora sociodemografskog obilježja koja su bili ispitani, pored

dobi, radnog statusa, dohotka i slično. Varijabla koja se mjerila bila je postignuto obrazovanje

muškaraca. Postignuto obrazovanje je pitanje broj 3 iz muškog aketnog upitnika (što se vidi iz

primjera 2.) koje se mjerilo ordinalnom skalom koja je sadržavala 8 ponuđenih odgovora koje

se kretalo od nezavršene Osnovne škole, preko srednjeg obrazovanja pa sve do

posljediplomskog studija. Pri čemu je nezavršena Osnovna škola predstavljala najmanju

vrijednost (1) a završen posljediplomski studij navjišu vrijednost (8).

8


Primjer 2.

Postignuto obrazovanje:

a) Nezavršena osnovna škola b) Osnovna škola (8 razreda) c) Industrijske i obrtničke strukovne škole, škole za zanimanje u trajanju od 1 do 3 godine d) Tehničke i srodne strukovne škole, škole za zanimanje u trajanju od 4 godine ili više e) Gimnazija f) Viša škola g) Fakultet h) Poslijediplomski studij

U drugom problemu istraživali smo povezanost obrazovanja i brige za djecu. Obrazovanje

se mjerilo na prethodno navedeni način dok nam je indikator za konstrukt briga o obitelji bio

briga za djecu. Varijabla koja se mjerila bila je sudjeovanje u brizi o obrazovanju svoje djece

poput pisanja zadaće i sličnog. Kao što se vidi iz primjera 3. korišćena je intervalna skala od

1-5, gdje je broj 1 značio da ispitanik nikad ne sudjeluje u brizi o obrazovanju svoje djece, a

broj 5 znači stalno sudjelovanje.

Primjer 3.

19. Koliko često sudjelujete u brizi o obrazovanju vaše djece( pisanje zadaće i sl.)?

1-nikad 2-rijetko 3-povremeno 4-često 5-stalno

3.3. Mjerni instrument

Način na koji smo prikupljali podatka u svrhu istraživanja bila je anketa. Anketna metoda je

poseban oblik ne-eksperimentalnog istraživanja koje kao osnovni izvor podataka koristi

osobni iskaz o mišljenjima, uvjerenjima, stavovima i ponašanju, pribavljen odgovarajućim

standardiziranim nizom pitanja (Milas, 2005.). Anketu su sastavile studentice II. i III. godine

socijalnog rada u skladu s prethodno provedenim kvalitativnim istraživanjima. Konstrukti koji

su bili obuhvaćeni su fizičke i karakterne osobine, samoprocjena maskulinosti, rodne uloge,

briga o obitelji kao i sociodemografska obilježja.

9


Postojale su dva anketna upitnika, jedan namjenjen ženama a drugi muškarcima kako bi se

ispitala mišljenja oba bračna druga o identičnim stvarima. Upitnici su sadržavali po 32 pitanja

od kojih je većina bila zatvorenog tipa (29 pitanja), odgovori su bili ponuđeni, ali je bilo

zastupljeno i otvorenih pitanja (3 pitanja u muškom upitniku i 2 u ženskom) gdje su ispitanici

samo dopisali svoj odgovor.

Primjer otvorenog pitanja je pitanje broj 6 iz muškog upitnika koje glasi Koliko ste visoki?

____cm, što je ujedino primjer omjerne mjerne skale za računanje fizičkih veličina poput

visine. Primjer zatvorenog pitanja je pitanje broj 13 iz ženskog upitnika. Pitanje je sadržavalo

tablicu u kojoj se nalazila inervalna mjerna ljestvica koja je mjerila slaganje s navedenm

tvrdnjama čiji se raspon kretao od 1-5. (primjer 4.) Od ispitanica se tražilo da zaokruže jedan

od brojeva koji najviše odgovara njihovom mišljenju tj njihovo (ne)salganje sa navedenim

izjavama.

Primjer 4.

13. Molimo vas da na skali od 1 do 5 označite svoj stupanj slaganja s navedenim tvrdnjama,

pri čemu odgovori imaju sljedeće značenje:

1-uopće se ne slažem 2-ne slažem se 3-niti se slažem niti se ne slažem 4-slažem se 5-u potpunosti se slažem

Muškarac se treba držati odluka koje donese. 1 2 3 4 5Muškarac treba biti samouvjeren. 1 2 3 4 5Muškarac treba biti uporan u namjeri da postigne svoje ciljeve. 1 2 3 4 5Muškarac treba redovito ispunjavati svoje obaveze. 1 2 3 4 5Muškarac treba većinu odluka u privatnom i poslovnom životu donositi sam.

1 2 3 4 5

Neprihvatljivo je da muškarac plače. 1 2 3 4 5Muškarac treba biti u mogućnosti s lakoćom komunicirati s drugim ljudima.

1 2 3 4 5

Muškarac treba biti autoritet u svojoj obitelji. 1 2 3 4 5

10


3.4. Način provedbe istraživanja

Istraživanje su provele studentice II. i III. godine socijalnog rada u sklopu kolegija

Metodologija istraživanja u socijalnom radu. Anketiranja su provođena na području

Republike Hrvatske- u gradu Zagrebu i mjestima prebivališta anketara. Ankete su bile

provođene u periodu od 19-25. siječnja 2012. godine. Mjesta na kojima su bila provođena

anketiranja uglavnom su bili domovi ispitanika ili anketara, ali neka su provođeni i na drugim

pogodnim mjestima.

Vrlo je važno pridržavati se etičkih načela prilikom anketiranja ispitanika. Prije početka

anketiranja važno je upoznati ispitanika s temom i tražiti pristanak za sudjelovanje koje je

dobrovoljno. Nakon pristanka ispitanika potrebna je garancija anonimnosti i objašnjenje kako

se dobiveni podaci iz njihovog intimnog života koristite isključivo u svrhu navedenog

istraživanja. Ispitanike također treba upoznati s tim da imaju pravo odbiti odgovoriti na

pitanje na koje ne žele, kao i pravo odustajanja od anketiranja. Budući da se anketa provodila

tehnikom „lice u lice“, izravnim razgovorom anketara i ispitanika (Milas, 2005.), ispitanici su

mogli u bilo kojem trenutku zatražiti pomoć anketara oko nejasnoća u upitniku. Po samom

završetku anketiranja postojala je mogućnost ispitanika da svoje ankete stave u kovertu i

zaljepe kako bi bili sigurni da neko drugi neće doći do njihovih intimnih podataka osim

ispitivača.

4. Rezultati i rasprava

4.1. Interpretacija rezultata

U dijelu koji slijedi obrađene podatke, koji se odnose na navedene probleme i hipoteze,

tablično smo prikazli. Budući da smo nastojali utvrditi postoji li sklad između naših hipoteza i

dobivenih rezultata, za obradu podataka koristili smo Pearsonovim koeficijentom korelacije

(r) za mjerenje povezanosti između varijabli.

U našem prvom problemu ispitali smo postoji li povezanost između obrazovanja muškaraca

i obavljanja kućanskih poslova. Dobiveni rezultati su prikazni u tablici 2., i opisani u tekstu

koji slijedi.

11


Tablica 2.

Pearsonov koeficijent korelacije (r) - povezanost obrazovanja muškaraca i obavljanja

kućanskih poslova

Obrazovanje muškaraca

Obavljanje kućanskih poslova

r -,168

p ,025

** p < 0,05

Rezultati iz tablice 2. pokazuju kako je obrazovanje povezano sa obavljenjem kućanskih

poslova (p=0,025; p<0,05), ali ta povezanost je neznatna (r=-0,168). Smjer povezanosti je

negativan što znači da što je veći stupanj obrazovanja muškarca to muškarci više sudjeluju u

kućanskim poslovima, budući da nam je manji broj na skali, koja je mjerila obavljanje

kućanskih poslova, značio veće sudjelovanje. Rezultati su u skladu s hipotezom jer se

očekivala povezanost varijabli i to da će viši stupanj obrazovanja značiti i veće sudjelovanje u

kućanskim poslovima, stoga je afirmativa hipoteza prihvaćena.

Istraživanje koje su proveli Bartolac, Kamenov i Petrak (2011.) se bavi razlikom osoba u

tradicionalnijim ili egalitarnijim stavovima u odnosu na sociodemografska obilježja. U

istraživanjuje je sudjelovalo 117 parova koji su bar godinu dana u braku ili izvanbračnoj

zajednici i imaju minimalno jedno dijete. Parovi su različite dobi, iz različizog mjesta

stanovanja kao i obrazovne razine, stoga je uzorak identičan s uzorkom našeg istraživanja pa

smo se i iz tih razloga oslanjali na rezultate istraživanja. Pokazalo se da tradicionlanije

stavove imaju osobe nižeg stupnja obrazovanja, oni koji dulje žive s partnerom i koji su

odrasli u manjem mjestu. Viši stupanj obrazovanja zaista se povezuje s egalitarnijim

stavovima sudionika prema rodnim ulogama koje obuhvaćaju podjelu obveza unutar

kućanstva (Spence i Halm, 1997; Carter i sur., 2007.), s obzirom na to da su pojedinci tjekom

socijalizacije i procesa edukacije izloženi raznim saznanjima i socijalnim utjecajima koji se

mogu razlikovati od onih koje su primili u vlastitome domu tjekom odrastanja (Bartolac i sur.,

2011.). Brynt (2003; prema Bartolac i sur., 2011.) potvrđuje kako edukacija utječe na

formiranje ili mjenjanje djevojačkih i momačkih stavova tjekom studija.

Istraživanje Ashuacha i suradnika (2001.) također ističe kako muškarci s višim stupnjem

obrazovanja imaju pozitivniji stav o sudjelovanju u kućanskim poslovima od onih sa nižim

12


stupnejm obrazovanja. Moguće je da obrazovanje doprinosi fleksibilnosti stavova prema

drugima, što su rezultati studije Podjela kućanskih poslova i društveno osuđivanje u Izraelu:

Utjecaj roda i obrazovanja (Ashuach i sur., 2001.) i pokazali. Rezultati pokazuju da muškarci

sa visokim stupnjem obrazovanja smatraju da muškarci trebaju sudjelovati u kućanskim

poslovima pa makar davali i minimalni doprinos.

Bijelić (2011.) tvrdi kako je je podjela kućanskih poslova područje u kome preovladava

rodno stereotipna podjela posla, pa je na ženama ostavljen veći teret poslova koji se obavljaju

svakodnevno. Muškarci mlađi (do 35-e godine), obrazovaniji i nezaposleni više sudjeluju u

obavljanju kućanskih poslova. Muškarci višeg obrazovnog statusa statistički značajnije su

skloniji izjaviti da sudjeluju u određenim kućanskim poslovima kao npr. čišćenje kuće

(hikvadrat=6.7, df=2, p<0.05), kupovanje namirnica (hi kvadrat=13, df=2, p<0.05), plaćanje

računa (hi kvadrat=8.9, df=2,p<0.05). Obrazovanje se pokazalo kao važan faktor koji

doprinosi rodno ravnopravnim normama i praksi. (Bijelić, 2011.).

Drugi problem kojim smo se bavili u istraživanju bio je povezanost obrazovanja muškaraca

i sudjelovanje u brizi o obrazovanju djece. Rezultati su prikazani u tablici i objašnjeni u tekstu

koji slijedi.

Tablica 3.

Pearsonov koeficijent korelacije (r) - povezanost obrazovanja muškaraca i sudjelovanja u

brizi o obrazovanju svoje djece

Obrazovanje muškaraca

Sudjelovanje u brizi o

obrazovanju svoje djece

r ,159

p ,040

** p < 0,05

Rezultati iz tablice 3. pokazuju kako postoji povezanost (p=0,040; p<0,05) između

obrazovanja i sudjelovanja u brizi o obrazovanju djece, ali je neznatna (r=0,159). Kao što je

pretpostavljano u hipotezi, smijer korelacije je pozitivan. Što su muškarci obrazovaniji to više

sudjeluju u brizi o obrazovanju svoje djece, što znači da je afirmativna hipoteza prihvaćena.

13


Istraživanje Muškarci i rodna ravnopravnost u Hrvatskoj (Bijelić, 2011.) navodi kako su

rodne razlike vidiljive u brizi za djecu, s tim da majke provode više vremena u brizi nego

očevi. Razultati istraživanja govore kako 42% muškaraca vidi najčešće svoju ulogu u brizi o

djeci kao pomagača, a njih 47% ne slaže se s ovom tvrdnjom što se može tumačiti da ovi

muškarci doživljavaju svoju ulogu puno širom od isključivo pomagačke ili je pak njihov

angažman puno manji i ograničeniji. Muškarci s višim stupnjem obrazovanja su uključeniji u

brigu o djeci. Muškarci koji imaju djecu u dobi od 6 do 13 godina izjavljuju da je njih 5%

uključeno u fizičke vježbe ili igre s djecom izvan kuće, 47% ponekad priprema hranu za

djecu, 43% ponekad pomaže djeci sa školskim zadaćama, 41% ih ponekad razgovara s

djecom o osobnim stvarima, dok se 39% muškaraca ponekad igra s djecom, dok samo 1/5

muškaraca koja imaju djecu školske dobi svakodnevno pomažu djeci oko pisanja zadaće i

učenja.

Bumpas (2000.) tvrdi kako obrazovanje i dob imaju značajnu ulogu u podjeli kućanskih

obaveza pa samim time i u brizi o djeci. Obrazovaniji muškarci sa završenim fakultetom ili

Višom školom više sudjeluju u odgoju svoje djece i njihovom obrazovanju. Smatra se da viši

stupanj obrazovanja ima utjecaja na egalitarnost stavova koja dovodi do veće uključenosti

muškaraca u kućanstvu (Bumpas, 2000.).

4.2. Metodološki osvrt

4.2.1. Osvrt na uzorkovanje

U istraživanju smo se koristili prigodnim uzorkom iako ono nije karakteristično za

kvantitativna istraživanja. Uzorke dijelimo u dvije grupe- neprobabilističke i probabilističke.

Prigodni uzorak spada u grupu neprobabilističkih uzoraka koji počivaju na prosudbama

istraživača i specifičnim potrebama koje istraživanja nameću (Milas, 2005.). Prigodni uzorak

se sastoji iz elemanata (predmeta, situacija, ljudi..) koji su nam pri ruci. Stručne publikacije

pridaju dosta kritike na prigodno uzorkovanje jer on može biti pristran uzorak. Pristranost

uzorka zavisi o toga što se ispituje. Da ne bi došlo do pristranosti važno je da razmotrimo

postoji li neka povezanost (socijalne, intelektualne, starosne karakteristike..) između

nezavisne varijable koju pokusno manipuliramo i zavisne varijable (uz pomoć koje mjerimo

14


učinak nezavisne varijable). Ako takvu vezu ne možemo naći onda ne postoji opasnost od

pristranosti, tj slučajnost odabira je poštivana (Kolesarić i Petz, 1999.).

Kako bismo poboljšali reprezentativnost dobivenih podataka uzorci kojima smo se mogli

koristiti u našem istraživanju su probabilistički uzorci- jednostavni slučajni uzorak, sustavni

uzorak, stratificirani uzorak, uzorak klastera i stupnjeviti (višeetapni) uzorak. Probabilistilki

uzorci se temelje na vjerojatnosti tako da svaki od članove populacije ima jednaku mogućnost

biti dio uzorka, podazumjevaju slučajan izbor kojim se eleiminira subjektivnost i pristranost

(Milas, 2005.).

Jednostavni slučajni uzorak najbolje reprezentira populaciju a bira se po storgim principa

sukladno njihovoj definiciji. Način na koji bismo mogli doći do uzorka je upotreba tablice

slučajnih brojeva ili pomoću generiranih brojeva pomoću računala. Tablice slučajnih brojeva

najviše se koriste kod biranja slučajnog uzorka iz brojčano relativno ograničenih populacije a

radi se tako da se i tablice čita onoliko znamenki od koliko se sastoji populacija (Kolesarić i

Petz, 1999.). Kako bismo izabrali populaciju za naše istarživanje mogli smo se poslužiti

popisom svih bračnih parova, koji su ujedino i roditelji, na području grada Zagreba. Do popisa

bismo mogli doći na osnovu matica, evidencija stanja građana u kojima se bilježe činjenice

rodjenja, sklapanja braka, roditeljstva... S popisa gdje smo svakom bračnom paru dodjelili

jedinstveni broj, tablicom slučajnih brojeva odabiremo par čiji je broj identičan broju iz

tablice, i taj postupak ponavljamo sve dok ne popunimo broj koji smo odredili kao uzorak.

Slučajni sustavni uzorak je sličan jednostavnom slučajnom uzorku, ali ima prednosti

prilikom odabira ispitanika. Kod ovog uzorka ne postojanje potrebe za tablicom slučajnih

brojeva. Način izabiranja ispitanika je odabir svakog i-tog ispitanika s popisa gdje je interval

između dva susjedna ispitanika konstantan i iznosi: i=N/n. N predstavlja ukupan broj

populacije, a n broj osoba čije smo mišljenje željeli ispitati (Milas, 2005.). I u ovom slučaju

bismo se koristili popisom, izabrali bismo početni broj iz tablice sličajnog odabira koji je u

rasponu od 1-20 i nakon toga odabirali svaki i-ti bračni par s popisa (u zavisnosti kolika nam

je populacija i koliki smo odredili broj uzorka).

Stratificirni uzorak je vrsta slučajnog uzorka koji odražava postotak pojedinih slojeva-

stratuma populacije (Kolesarić i Petz, 1999.). Stratificirani uzorak zahtjeva da, prije početka

samog uzorkovanja populacija bude razdjeljena u skupine nazvane strate. Svaki se član na

temelju vlastitih odlika onda razvrstava u jedan i samo jedan stratum (Milas, 2005.). U našem

15


slučaju mogli smo odrediti karakteristiku poput duljine trajanja braka, na osnovu koje ćemo

razvrstati našu populaciju u dvije skupine na primjer (one koji su manje od 20 godina u braku

i one koji su više od 20 godina). Kad bismo dobili po dvije skupine, dolazak do našeg uzorka

bi išao po principu slučajnog odabira i ponavljao bi se onoliko puta koliki nam je broj uzorka

(npr po 100 bračnih parova iz svakog stratuma). Razlozi stratifikacije su smanjenje standardne

greške, smanjenje troškova istraživanja, upotreba različitih tehnika uzorkovanja na

stratumima kao i određen broj članova koji bi činili pod-populaciju za zasebnu analizu (Milas,

2005.).

Uzorak klastera je probabilistička tehnika uzorkovanja kod koje jedinice odabira nisu

pojedinci, već skupine ili gvozdovi (klasteri) elemenata. U takvom se načinu uzorkovanja

slučajno biraju skupine unutar kojih se potom ispitaju svi članovi (Milas, 2005.). Klaster

uzorak je lošija varijanta slučajog uzorka, a ako se radi o jednosuptnjskom onda on donekle

može sličiti stratifikacijskom uzorku jer je broj ljudi u svakome sektoru nejednak pa on može

odražavati startume stanovništva. Koristivši klaster uzorak mogli smo s popisa svih matičnih

ureda na području grada Zagreba odabrati primjerice 5 od ukupnog broja koristeći se

metodom slučajnog odabira. Kada bismo dobili odabrane matične urede iz svakog od njih

bismo uzeli popis bračnih parova čija bismo mišljenja ispitali našim anketnim upitnicima.

Stupnjeviti, višeetapni ili višekoračni uzorak po svemu nalikuje uzorkovanju klastera, ali se

osnovni postupci pri izboru klastera ponavljaju dva ili više puta do konačnog odabira jedinice

u uzorak. Taj je tip uzorkovanja vrlo učinkovit, ekonomičan i praktičan, ali manje precizan od

jednostavnog slučajnog i stratificiranog uzorka (Milas, 2005.). U ovom slučaju bismo isto

odabrali prvo matične urede u gradu Zagrebu, ali nakon toga bismo iz dobivenih popisa iz

svakog od njih odabrali, metodom slučajnog odabira, bračne parove i ispitali njihova

mišljenja o problemima s kojim se bavimo u našem istraživanju.

Kao što smo i naveli, u istraživanju smo se koristili prigodnom uzorkom iz ekonomičnih

razloga a posebno zbog toga što ne bismo mogli doći do popisa bračnih parova koji nam je

ključan za korišćenje propabilističih metoda uzorkovanja. Ograničenja našeg uzorka je i broj

uzorka. U većini slučajeva teško je govoriti o veličini uzorka jer ona prevenstveno zavisi o

varijabilnosti pojave koju ispitujemo, a potom o povezanosti koju želimo izmjeriti. U slučaju

da je pojava malo varijabilna bit će dovoljan i manji uzorak, dok je velik uzorak potreban kod

jako varijabilne pojave. Isto, ako želimo veću preciznost za to nam treba veći uzorak (Petz,

2007.). Nije pouzdano rezultate dobivene ispitujući 182 bračna para generalizirati na čitavu

16


populaciju, na sve bračne parove na području Republike Hrvatske. Značajnije podatke bismo

dobili da smo bili u mogućnosti povećati broj uzorka (na primjer 2000 bračnih parova sa

područja R. Hrvatske) jer bismo obuhvatili veći broj bračnih parova čija bismo mišljenja

ispitivali i obrađivali. Kako bismo došli do relavantnih podataka koje bismo mogli

generalizirati na područje cijele Republike, bitno je da uzorak bude ravnomjerno rapoređen po

svim dijelovima države, jer postoji mogućnost u razlikovanja stavova ljudi iz različitih

sredina. Za uzorak je mnogo važnije da bude reprezentativan nego da bude velik a

reprezantativnost se postiže pažljivo skupljenim slučajnim uzorkom, s kojim se mi nismo

koristili. Mi se po planu svakako nismo držali ideje da ispitamo bračne parove diljem

Hrvatske nego smo se trebali koncentrirati ne jedno područje koje će nam služiti kao okvir

nalaženja uzorka- grad Zagreb, ali i tu je došlo do promjena i nismo se pridržavala plana.

Budući da se do ispitanika dolazilo preko poznanstava, rodbinskih odnosa i slično, studentice

se nisu koncentrirale na područje grada Zagreba nego su ankete bile provedene i po njihovim

mjestima prebivališta jer su tako lakše našle ispitanike. Ciljnu populaciju treba razliku od

populacije dostupne eksperimentu. Ciljna populacija je ona na koju se rezultati nastoje

uopćiti, dok je populacija dostupna eksperimentu ona koja je istraživaču stajala na

raspolaganju (Milas, 2005.). U istraživanj je došlo i do osipanja rezultata jer neki od ispitanika

nisu odgovorili na neka postavljena pitanja iz upitnika.

Vanjska valjanost je stupanj u kojem se nalazi nekog eksperimenta mogu proširiti na

populacije, okolnosti i uvjete drugačije od onih pod kojima su dobiveni, a pretpostavlja se da

je bilo i fabrikacije podataka od strane ispitanika. Vanjsku valjanost ugrožavaju različite vrste

interakcija tretmana s načinom odabira ispitanika ili uvjetima kakvi vladaju u eksperimentu

(Milas, 2005.). Vanjsku valjanost dijelimo na populacijsku, ekološku i temporalnu.

Populacijska valjanost označava to da utvrđene zakonitosti u eksperimentu u podjednakoj

mjeri odgovaraju svim osobama različite dobi, spola, obrazovanja, nacionalnosti i slično. Kao

što je već pomenuto, zbog korišćenja prigodnim uzorkom sociodemografska obilježja naših

ispitanika su varirala i to na način da je ispitanika s određenim karakteristikama bilo značajno

više od drugih. Uzmimo primjerice radni status ispitanika gdje je 90% bilo zaposlenih i samo

10% naezaposlenih. Ista stvar se opaža i kod obrazovanja gdje je koncentracija ispitanika

uglavnom na srednjim četvorogodišnjim školama a mala zastupljenost osoba koje su završili

posljediplomski studij ili onih samo s Osnovnom školom.

17


Ekološka valjanost se odnosi na problem uopćavanja nalaza s obzirom na drukčije okolnosti

od onih koje su bile zastupljene u eksperimentu (Milas, 2005.). Odlike situacije se odnose na

interakciju okolnosti pod kojima su provedena anketiranja. Većina anketiranja je obavljana po

kućama ispitanika ili anketara tako da je bila mogućnost ometanja od strane drugih ukućana,

kao i ispunjavanje ankete istovremeno s bračnim drugom. U slučaju anketiranja na mjestim

poput kafića, buka jedan od faktora koji je ometao anketiranje.

Temporalna valjanost odnosi se na vrijeme kada je proveden eksperiment, gdje razlikujemo

cikličke i sezonske promjene. Sezonske promjene se odnose na razlike do kojih dolazi u

pravilnim i predvidljivim vremenskim intervalima, a zahvaćaju cijelu populaciju, dok se

druge odnose na promjene unutar organizma (Milas, 2005.). Sezonske promjene nisu utjecale

na rezultate naših istraživanja dok je utjecaj promjena cikličkih moguć. Budući da smo

ispitivali stvari koje su vezane za osobni život, stavove i njihova mišljenja, zasigurno bi došlo

do promjene u istima nakon određenog perioda.

4.2.2. Osvrt na mjerenje

Briga za konstruktnu valjanost započinje onog trenutka kad se prestanemo baviti pitanjem

unutarnje valjanosti. Unutarnja valjanost nam omogućava da sa sigurnošću zaključujemo kako

se promjene opaženog ponašanja (zavisne varijable) odvijaju zbog eksperimentalne

manipulacije nezavisnom varijablom a ne zbog drugih činitelja koji mogu dovesti do takvih

promnejna. Konstruktna valjanost se odnosi na tumačenje biti uzročne veze utvrđene

eksperimentom. Pitanje koje je ključno za konstruktnu valjanost- čemu zapravo pripisati

promjenu (Milas, 2005.). Svaka operacionalizacija je donekle manjkava u odnosu na

konstrukt što ga predstavlja, a istodobno je i preširoka jer može sadržati neke nebitne stavri za

konstrukt. Pitanje konstruktne valjanosti povezano je s pojmom artefakta- krivo protumačen

nalaz eksperimenta u kojem agens projene nije izučavani konstrukt već nebitna sastavnica

tretmana koja nije u dovoljnoj mjeri kontrolirana. Prijetnje konstruktnoj valjanosti mogu biti

pristranost zbog jednostruke operacionalizacije, višestruki tretmani, odnosno preširoko

određenje nezavisne varijable koja sadrži teorijski suvišak, kao i prijetnje vezane uz sudionike

(Milas, 2005.).

18


U istraživanju je bila zastupljena jednostruka operacinalizacija gdje su naša tri konstrukta

određivali indikatori sa pojednom varijablom. Varijable se mogu podjeliti na kvalitativne koje

se ne mogu brojčano izraziti i kvantitativne koje imaju brojčano svojstvo i dijele se na

diskretne i kontinuirane varijable. Tako je konstrukt rodnih uloga bio mjeren učestalošću

obavljanja kućanskih poslova, odnos prema obitelji je mjerilo sudjelovanje u brizi o

obrazovanju svoje djece i sociodemografska obilježja su mjerena kroz postignuto

obrazovanje. Kako bismo dobili pouzdanije rezultate bilo bi potrebno obraditi više pitanja

vezana za svaki od konstrukata kako bismo uvidjeli da li se rezultati podudaraju ili odstupaju,

i na osnovu toga donjeti zaključke. Sami sudionici također mogu utjecati na (ne)valjanost

rezultata. Na to često utječe sama činjenica da sudjeluju u anketiranju pa se zbog toga znaju

ponašati neprirodno i davati neistinite informacije. Isto tako postoje situacije kada očekivanja

anketara (promjenom glasa, izraza lica i sl.) utječu na ponašanje ispitanika pa se i na taj način

ugrožava konstruktna valjanost.

4.2.3. Osvrt na provedbu istraživanja

Metode istraživanja dijelimo na eksperimentalne metode u koje ubrajamo sam eksperimenti

kvazi-ekepriment i na ne-eksperimentalne metode u koje ubrajamo opažanje, anketno i

korelacijsko istraživanje te nenametljivo istraživanje ponašanja. U našem istraživanju

koristili smo anketnu metodu koja je poseban oblik ne-eksperimentalnog istraživanja i koja

kao osnovni izvor podataka koristi osobni iskaz o mišljenjima, uvjerenjima, stavovima i

ponašanju, pribavljen odgovarajućim standardiziranim nizom pitanja (Milas, 2005.). Osnovne

izvore greške anketnih upitnika dijelimo na one koje povećavaju nesustavnan varijabilitet

(koje smanjuju pouzdanost) i one koje vode sustavno iskrivljavanju odgovora (pristranost koja

dovodi do nevaljanosti). Najčešći izvor nepoudzanosti anketnih upitnika proizilazi iz različitih

grešaka u postavljanju pitanja (Milas, 2005.).

U našem upitniku imali smo više pitanja u jednom, tj tablicu s izjavama gdje su ispitanici

zaokružili stupanj slaganja s navedenom izjavom. U pitanju broj 13. zadnja izjava u tablici

bila je da Muževan je muškarac uredan da bi naredno, 14. pitanje bila ponovno tablica gdje se

tražilo od ispitanika stupanj slaganja s izjavama o urednosti muškarca. Smatram da je

besmisleno 14. pitanje jer bismo na taj način mogli svaku tvrdnju iz pitanja broj 13. razložiti

na manje komponente i vrtjeti se oko iste stvari kroz par pitanja. Ako ispitanici dozivljavaju

19


jedno te isto pitanje na različite načine to može dovesti do različitog razumjevanja pitanja pa

samim time i razlike u rezulatima (Milas, 2005.). Takav primjer imamo kod (ne)slaganja s

tvrdjom vezanu za muskulinost- Neprihvatljivo je da muškarac plače. Postoje razne situacije i

životne tragedije u kojima se osoba može naći pa samim time plač ne bi u ovom slučaju bio

pouzdan indikator maskulinosti. Radi boljeg smisla i razumjevanja ispitanika, bilo bi bolje da

smo dali konkretnu situaciju u kojoj je neprihvatljivo da muškarac plače. Izbor riječi je takođe

vrlo bitan u anketnim upitnicima. Potrebno je služiti se sa što jednostavnijim i

nedvosmislenim pitanjima kao i da to pitanje bude jasno i sažeto (Milas, 2005.).

Dvosmislenost se mogla naći kod pitanja o dužini kose muškarca. Ponuđeni odgovori su bili

kratka kosa, duža kosa i ćelav. Konfuzija je nastala oko razgraničavanja između kratke i duže

kose (jer nije u pitanju riječ dugačka) jer se percepcije dužine razlikuju od osobe do osobe.

Iako smo se trudili da izbjegnemo sugestivna pitanja u našem upitniku su se našla takva dva.

Oba su bila vezana sa konstrukt samoprocjene maskulinosti- Smatrate li da ste emocionalna

podrška svojoj obitelji? i Izvršavate li odgovrono svoje obaveze u obitelji?. Pitanja u upitniku

su uglavnom bila zatvorenog tipa gdje su ispitanici birali jedan od ponuđenih odgovora. Na taj

način nam je omugućena lakša klasifikacija i usporedba rezultata kao i kompjutorska obrada,

iako smo samim time smanjili spektar mogućih odgovora naših ispitanika.

Izravno anketiranje licem u lice pored svoje mogućnosti pružanja boljeg razumjevanja

pitanja ispitanicima ima i nedostatke. Kao prvo, zahtjeva veliki materijalni trošak kao i

vremenski jer takve ankete mogu potrajati sasvim dugo. Iako je naš plan bio raditi anketiraje

licem u lice, to nismo svi uspijeli napraviti iz privatnih razloga. Neki od nas nisu u tom

perodu išli doma pa su slali po svojim poznanicima ankete da ih podjele i vrate, stoga je bilo

izostavljeno izravno anketiranje. Anketari koji su bili dosljedni, imali su prilike susresti se s

ispitanicima koji nisu bili sasvim iskreni, baš iz tog razloga što je anketar prisutan za vrijeme

ispunjavanja upitnika. Također, izravno anketiranje nije moguće odlagati, pa ako sadrži veliki

broj pitanja, ispitanici se mogu zamoriti pa na pitanja početi nasumice odgovarati i tako nas

dovesti do potpuno pogrešnih podataka. Također je vrlo važno da anketar ne pravi greške

poput izostavljanja pitanja, postavljanja nevažnih i neprimjerenih potpitanja, da ne pravi

greške pri bilježenju ako ni da izmišlja podatke.

Metode prikupljanja podataka možemo podjeliti na eksepimentalne i ne-eksperimentalne

metode. Metoda eksperimenta podrazumijeva provođenje istraživanja u kontroliranim

uvjetima zbog unutarnje valjanosti istraživanja. Smatra se da je eksperiment jedino istinsko

20


znanstveno istraživačko sredstvo prilagođeno uspostavljanju uzročno-posljedičnih veza

(Milas, 2005.). Eksperimentala metoda ne bi bila pogodna za naše istraživanje jer je ljudsko

ponašanje uvjetovano velikim brojem čimbenika pa je metoda eksperimenta za ovo područje

vrlo spora i neekonomična.

Jedna od ne-eksperimentalnih metoda koje smo mogli koristiti je metoda opažanja. Metoda

opažanja je znanstvena metoda koja se provodi sustavno i objektivno. Obavlja se u jasno

određenim uvjetima, a rezultati se pomno bilježe prema unaprijed određenim pravilima,

planski, na način da se izdvoje određena ponašanja. Metodu opažanja možemo podijeliti na

opažanje s uključivanjem i bez uključivanja. Obzirom na način bilježenja opaženog

ponašanja, razlikujemo ono koje obuhvaća cjelokupno ponašanje odnosno samo neke njegove

izdvojene jedinice (Milas, 2005.). Kad bismo se koristili ovom metodom bilo bi potrebno da

svaki od parova promatramo unutar njihovih obiteljskih domova i na osnovu toga donosimo

zaključke vezano za temu koju ispitujemo. Svakako da nam je ova metoda nedostupna i da bi

zahtjevala jako puno vremena, no u okviru naše ankete su se tražile i samoprocjene kao i

mišljenja, pa bismo imali poteškoća doći do takvih informacija.

Korelacijsko istraživanje je također jedno od ne-eksperimentalnih metoda čiji je cilj

utvrđivanje povezanosti između različitih varijabli značajnih za izučavan problem. Pri tome se

istraživač ne služi manipulacijom kako bi proizveo variranje određene varijable, već proučava

vezu među pojavama u njihovom prirodnom javljanju. U tome se korelacijsko istraživanje

razlikuje od eksperimentalnih istraživanja u kojima kontroliramo uvjete. Korelacijsko

istraživanje jedino omogućuje predviđanje jednih varijabli na temelju drugih tako da se njime

ostvaruju dva važna cilja, opisivanje i predikcija (Milas, 2005.). Korelacijsko istraživanje

istražuje povezanost, ono nam ne govori u kojem smjeru ta povezanost ide pa tako ne

možemo na primjer zaključiti da viši stupanj obrazovanja vodi većem sudjelovanju u

kućanskim poslovim. Korelacijsko istraživanje omogućuje utvrđivanje povezanosti velikog

broja varijabli u kratkom vremenu, uz mali utrošak novaca (Milas, 2005.), ali zbog

nemogućnosti kontrole, ne dajemo joj prednost pred eksperimentalnim istraživanjem već

sugeriramo kao izvrsnu nadopunu eksperimentanoj metodi.

Nenametljivim istraživačkim nam omogućuju posredno donošenje stanovitih zaključaka o

ljudskom ponašanju na temelju dostupne građe. To su fizički tragovi ili arhivska građa

(sekundarni podaci). Analiza sadržaja je također vrsta nenametljive metode izučavanja

ljudskog ponašanja kojom se na objektivan i sustavan način kvantitativno opisuje sadržaj

21


nekog aspekta komunikacije. Objektivnost podrazumijeva nezavisnost rezultata od istraživača

koji ih je dobio, dok sustavnost se očituje pravilima prema kojima se izvaci materijala

uključuju ili isključuju iz analize. Ova metoda se pokazuje korisnom u slučaju kada opsežnost

ili brojnost materijala ne dopušta cjelovitu analizu na svoj dostupnoj građi i kada istraživaču

nisu dostupni nikakvi drugi podaci osim zabilježenih poruka (Milas, 2005.). U našem

istraživanju se također ne bismo mogli služiti arhivskom građom jer konsrukti kojima smo se

mi bavili tiču se osobnog života, navika, mišljenja i stavova koji se razlikuju se od obitelji do

obitelji, pa je teko doći do takvih informacija bez da se ispita sama osoba.

5. Zaključak

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost između stupnja obrazovanja

muškaraca i učestalosti obavljanja kućanskih poslova, kao i između obrazovanja i brige o

22


obrazovanju svoje djece. Iz rezultata istraživanja vidimo kako postoji povezanost između

obrazovanja muškaraca sa obavljanjem kućanskih poslova i brigom o obrazovanja djece, pri

čemu veći stupanj obrazovanja ukazuje na veće angažovanje u kućanskim posovima kao i

brigu za djecu.

Naše hipoteze su potvrđene prethodnim istraživanjima koja su došla do identičnih rezultata.

Bjelić (2011.) navodi kako obrazovni status utječe na razinu participacije u kućanstvu.

Obrazovaniji muškarci više angažirani u kućasnkim poslovima poput pranje odjeće, čišćenje

kuće, wc-a i kupaonice, priprmi hrane i kupovini namirnica kao i brige za djecu koja uključuje

svakodnevno igranje, pričanje i pomoć oko zadaće i slično.

Iz prethodnog kvalitativnog istraživanja koje se bavilo rodnim ulogama, iz tvrdnji ispitanika

se vidi kako oni doprinose kućanskim poslovima, ali opet oni bivaju u ulozi pomoćnika.

Dakle, i kad podižu razinu svoje participacije u kućanskim poslovima muškarci obično ostaju

samo pomagači (Balaž, 2011.).

Naše kvantitativno istraživanje, budući da je u skladu s mnogim prethodnim istraživanjima

(Bartolac, 2011.; Bijelić, 2011.; Craig, 2006.; Ashvach, 2001.) može poslužiti kao osnova za

dalja i opširnija istraživanja na ovu i sličnu tematiku.

23


6. Literatura

1. Ashuach Y., Lobel, T., Slone, M., Revach I. (2001). Division of Household Labor and

Social Judgments in Israel: The Influence of Gender and Education. Journal of

Marriage and Family, 63 (3) , 829-839.

2. Balaž, A. (2011). Muškarci i podjela ronih uloga u kućanstvu. Istraživački izvještaj.

Zagreb: Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet, Svaučilište u Zagrebu.

3. Bartolac, A., Kamenov, Ž. & Petrak, O. (2011). Rodne razlike u obiteljskim ulogama,

zadovoljstvu i doživljaju pravednosti s obzirom na tradicionalnost stava. Revija za

socijalnu politiku 18 (2), 175-194.

4. Bejaković, P. (2007). Obrazovanje u zemljama članicama OECD-a i Hrvatskoj. Revija

za socijalnu politiku 14 (3-4), 415-439.

5. Bijelić, N. (2011). Muškarci i rodna ravnopravnost u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja

IMAGES- International Man I Gender Equality Survey. Posjećeno 4.12.2011. na

mrežnim stranicama CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje:

http://www.cesi.hr/attach/_i/istrazivanje_muskarci_i_rodna_ravnopravnost_u_hrvatsk

oj.pdf

6. Bumpass, L. L., Choe, M.K. & Tsuya, N.O. (2000). Gender, Employment, and

Housework in Japan, South Korea, and the United States. Review of Population and

Social Policy 9, 195–220.

7. Craig, L. (2006). Does Father Care Mean Fathers Share? A Comparison of How

Mothers and Fathers in Intact Families Spend Time with Children. Gender & Society,

20 (2), 259-281.

8. Kolesarić, V. I Petz, B. (1999). Statistički riječnik. Jestrebarsko: Naklada Slap.

9. Kodrnja, J. (2002). Patrijarhalnost u hrvatskoj obitelji: briga ili dominacija.

Sociologija sela: Časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja 40 (1-

2), 155-180.

10. Milas, G. (2005). Znanost i znanstvene metode u psihologiji i drugim društvenim

znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap.

11. Petz, B. (2007). Osnove statističke metode za nematematičare. Jastrebarsko: Naklada

Slap.

24

http://www.cesi.hr/attach/_i/istrazivanje_muskarci_i_rodna_ravnopravnost_u_hrvatskoj.pdf

http://www.cesi.hr/attach/_i/istrazivanje_muskarci_i_rodna_ravnopravnost_u_hrvatskoj.pdf


12. James B. Stenson, "How Does a Father Protect His Family?", dostupno na

http://www.parentleadership.com/protect.html; citirano iz James B. Stenson

(2004), Father, the Family Protector (Scepter Publishers).

13. Šojat, A. (2007). Traženje uzbuđenja i rodna uloga. Diplomski rad. Zagreb: Odsjek za

psihologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

14. Topolčić, D. (2001). Muškarci to ne rade: rodno segregirana podjela rada u obitelji.

Društvena istraživanja, 10 (4-5), 767-789.

25

http://www.parentleadership.com/protect.html;


Dijelovi izvještaja Osvrt korektora

Naslov rada

Uvod

Cilj istraživanja

Problemi i hipoteze

Metoda:

Ispitanici

Metoda:

Mjerenje

Metoda:

Mjerni instrument

Metoda:

Postupak istraživanja

Interpretacija podataka i

rasprava o rezultatima

Zaključak

Literatura

26

Documents

Povezanost obavljanja kućanskih poslova i brige o djeci sa stupnjem obrazovanja muškaraca