Povijest mačevanja u Splitu - HMShms.hr/wp-content/uploads/2015/01/macevanje-u-splitu.pdf · Povijest mačevanja u Splitu U Splitu se mač i mačevanje kao pojmovi vezuju za viteške

Povijest mačevanja u Splitu

U Splitu se mač i mačevanje kao pojmovi vezuju za viteške turnire već od davnine. Splitski

pjesnik Jerolim Kavanjin oko 1700-te godine u svojoj Velepjesni piše, slične igre priređivale su se u

Splitu, na blagdane :

„ Navlaš u igrah i u šali

Na blagdane ko ovd’ se slave“.

Ovo je podatak iz vremena mletačke uprave u Splitu. U ovo vrijeme naziru se i rani začeci

prvih oblika športa i pokušaj humanizacije nekih do tada isključivo ratničko, viteških vještina kao

što je bilo rukovanje mačem. „Baš u viteškom idealu treba tražiti najdublje korijene sportskog

duha“. Ove riječi zapisati će puno godina poslije Bernard Gillet u svojoj knjizi Povijest sporta. Na

žalost iz ovog ranog doba nemao puno podataka a i oni koje imamo vrlo su šturi i tek možemo

nazrijeti u mislima sliku kako je to tada izgledalo. U svakom slučaju viteški turniri bili su privilegij

namijenjen plemićkoj, bogatoj mladeži.

Split je grad prebogat poviješću koja je imala velikog utjecaja na njegov cjelokupan razvoj

pa tako i na šport. Povijest kao da je Splitu namijenila šport kao sudbinu, a mačevanju odredila

ulogu jednog od prvih športova koji će se pojaviti u ovom drevnom mediteranskom i hrvatskom

gradu. Višestoljetna vladavina mlečana, francuza i austrougarske monarhije imala je za posljedicu

buđenje nacionalne svijesti te se tako već u ranoj povijesti stvaranja splitskog športa pojavljuju u

pravilu dva kluba ili društva kao mjesni rivali osnivani iz „dišpeta“. Pojavi jednog uvijek je slijedio

kao odgovor osnivanje drugog.

U malom gradu kakav je bio Split u to burno vrijeme buđenja nacionalnog ponosa i svijesti često

su izbijali i sukobi mladih. Godine 1877., 25. veljače talijanska manjina u Splitu osniva prvo športsko

društvo. Društvo je osnovano na poticaj dr. Ante Bajamontija, općinskog načelnika i vođe autonomaša.

Društvo se zvalo „Societa al tiro di bersaglio“ (Streljačko društvo). Iste godine splitsko kulturno društvo

„Slavenski napredak“ raspravlja o ustrojstvu hrvatskog gimnastičkog društva. Ova želja ostvarit će

se tek kasnije osnivanjem „Hrvatskog sokola“. Autonomaška manjina u međuvremenu je osnovala

24. kolovoza 1884. godine i gimnastičko društvo „Societa di ginnastica e scherma“ (Gimnastičko i

mačevalačko društvo). Prostorije koje je koristilo ovo društvo nalazile su se na Prokurativama.

Poznati predsjednici ovog društva bili su : Dujam Savo,

Aleksandar Jeličić-Martinis

Vicko Valle

dr. Italo Božić

Ivan Betizza

Lovro Gilardi

Antun-Albert Invernizzi

dr. Stjepan Selem

Splitski bilježnik dr. Petar Kamber kao mladi Bečki student 1885. godine nabavlja mačevalačku

opremu. Mačevanje u Splitu što je zanimljivo spominje se i u prvom športskom listu „Sport Dalmato“

koji je kao prvi broj tiskan 24. travnja 1890. godine. U listu piše pored ostalog da će se donositi vijesti

o važnijim sportskim događajima u Dalmaciji, a osobito o lovačkom sportu, ribolovu, planinarstvu,

tjelovježbi, mačevanju … Ovaj list uređivao je Ante Parać (otac poznatog skladatelja Ivana Paraća).

Te iste godine u splitskom tisku među prvim učiteljima mačevanja spominje se Talijan Pappacena.

On je podučavao mladež u prostorijama kavane „Armonia“ pod Prokurativama.

Pobjedom hrvatske narodnjačke stranke na općinskim izborima u Splitu godine 1893. stekli su

se uvjeti, i u siječnju te godine ispunjena je davna želja rodoljuba osnivanjem „Hrvatskog sokola“. U

društvu se pored ostalog njegovalo i mačevanje.

Svake godine splitski „Sokol“ priređivao je u Kazalištu svoj društveni ples na kojemu su se izvodile

razne igre, posebno u mačevanju. Splitski mušketiri Ante Katunarić, Josip Malvić, Andrija Razmilović

i Vladimir Šore po prvi put pred splitsku javnost izlaze u ljeto 1901. godine u vrtu Sokolskog društva

(današnja Vid Morpurgova poljana). Mačevalačka sekcija Hrvatskog Sokola u Splitu nastupa ljeti

1903. godine na akademiji našeg zemljaka Ante Tomaševića, prvaka austrougarske monarhije u

hrvanju grčko-rimskim stilom. Godine 1904. u veljači u Split dolazi učitelj mačevanja Josip Dabinović

iz Boke Kotorske koji održava tečaj. Vještinu mačevanja je naučio u Buenos Airesu.

Statut - dokument u kojemu se spominje mačevanje

Splitske Prokurative - pod ovim arkadama podučavalo se mačevanje

Članovi Hrvatskog Sokola u vrtu društva. Vide se dvojica sa sabljama iza dječaka u Sokolskoj odori

Pojavom profesora Šime Vučića-Đakovića na splitskoj mačevalačkoj sceni godine 1905., koji

je mačevanje izučio u Pragu, Split napokon ima pravu osobu i vrsnog učitelja, jednog od najboljih mačevalaca u Dalmaciji. Veliki rodoljub kakav je bio Šime Vučić-Đaković još kao učenik Klasične gimnazije u Splitu svojim istupom u školi punio stupce tadašnjeg tiska. U rodoljubnom zanosu bacio je tintarnicu u sliku cara Franje Josipa. Ovo se dogodilo u veljači 1895. godine i imalo za posljedicu osudu i trogodišnji zatvor te izgon iz svih škola Monarhije. Ovaj incident imao je još jednu usputnu žrtvu, ravnatelja Klasične gimnazije don Franu Bulića, poznatog arheologa i pristašu hrvatskog narodnog pokreta. Austrijske vlasti nasilno su ga umirovile 1896. godine (pritisak na austrijsku vlast izvršili su splitski talijanaši). Uviđajući da se mora smiriti kako bi došao do zaposlenja Šime Vučić-Đaković dvije godine odlazi u Prag, stiče odlično znanje prednjaka i nastavnika gimnastike. Također pohađa i mačevalačku školu talijanskog majstora Alesana i dobiva diplomu učitelja mačevanja (učitelj mu je ranije bio i slavni mačevalac Giussepe Galante iz Venecije). Svojim dolaskom u Split postaje u Sokolu prvi prednjak i učitelj koji je poznavao Tyrševu sokolsku ideologiju i sustav tjelovježbe. U Splitu otvara i privatnu Školu mačevanja, koja daje odlične rezultate i postiže uspjehe. Njegovi

mačevaoci prvi put nastupaju 9. lipnja 1906. godine u velikoj dvorani „Grand hotela Troccoli“ (Central na pijaci). U prepunoj dvorani kao pobjednik istakao se Ante Tommaseo a veliko oduševljenje i veselje je priredilo osmogodišnje dijete Ilić, što ukazuje na rano uključivanje u ovaj šport. Na kraju programa ove akademije mačeve su ukrstili sam učitelj Šime Vučić-Đaković i profesor Ante Katunarić. Ante Katunarić je inače prvi u Splitu savladao vještinu borbe floretom, bio je poznati športski djelatnik i urednik prvog splitskog humorističkog lista „Duje Balavac“.

Škola mačevanja Šime Vučića-Đakovića djelovala je sve do početka prvog svjetskog rata. Škola se neko vrijeme nalazila u kući Karaman iza Vestibula. Šime Vučić-Đaković bio je zaposlen i kao

Profesor Šime Vučić-Đaković

službenik na željezničkoj sekciji u Splitu. Mačevanje nalazimo i u „Hrvatskom šport klubu“

osnovanom 1909. godine kao odgovor na postojeće talijansko športsko društvo u Splitu. Na

inicijativu Šime Vučića-Đakovića u Splitu je 1911. godine osnovano prvo Hrvatsko mačevalačko

društvo.

Ta godina 1911. velikim slovima ostat će zapisana kao značajna za splitski šport, jer te godine u

Splitu su osnovana tri nova hrvatska športska društva. Svakako najpoznatiji „Hajduk“, Biciklistički klub

i MAČEVALAČKI KLUB. Osnivanjem ovog kluba u Splitu nastaje vrlo živo razdoblje ovog lijepog i

viteškog športa. Mačevalački klub osnovan je 8. srpnja 1911. godine. Od tog doba mačevanje djeluje

kao samostalan šport, i dijeli sudbinu s više ili manje uspjeha sa svim splitskim klubovima.

Hrvatski mačevalački klub (Club di Scherma Croata)

Dr. Grgo Angjelinović, predsjednik

Dr. Josip Baumuller, potpredsjednik

Bruno Jeličić, tajnik

Vladimir Kukulj, blagajnik

Prema dostupnim podacima koji su objavljeni u splitskom kalendaru i statističkom godišnjaku „Schiesone Spalatino“ od 1901. do 1914. godine Uprave društva i mačevalačkog kluba izgledaju ovako:

1903. godinaGimnastičko i mačevalačko društvo (Societa di Ginnastica e Scherma)

Ivan Bettiza, predsjednik

Augustin Valle, potpredsjednik

Leonard Guina, tajnik

Petar Bettiza, blagajnik

Vicko Valle, komandant

Lovro Gilardi, vicekomandant

1904. godinaIvan Bettiza, predsjednik








Antun Radovani, tajnik

Leonard Guina, podtajnik




Dr. Grgo Angjelinović

Grand hotel Troccoli (Central na pjaci), akademija i prikaz mačevanja 1906.

Grupna slika mačevaoca. Sa desna : Sonja Vučić-Đaković, profesor Marin

Katunarić, Milovan Smodlaka, Šime Vučić-Đaković, profesor Vladimir Rismondo, Ivan-Gjino Ilić i Stjepan Vrdoljak



Antun Radovani, tajnik

Leonard Guina, podtajnik








Lovro Gilardi, komandant

Mate Giovannizio, vicekomandant

Feliks Candutti, kurir

1908. godinaLovro Gilardi, predsjednik

Ivan Weisman, potpredsjednik

Cezar Fragiacomo, tajnik

Srećko Marchi, II tajnik

Antun Scotti, blagajnik


Josip Miličić, potpredsjednik

Italo Laghi, tajnik

Dujam Muslin, II tajnik

Nikola Guina, blagajnik


Josip Miličić, potpredsjednik

Italo Laghi, tajnik

Dujam Muslin, II tajnik

Nikola Guina, blagajnik

1911. godinaPredsjednik, (upražnjeno mjesto)

Rugjer Papucia, potpredsjednik

Salvatore Radmilli, tajnik

Marin Pezzi, blagajnik

Ante Reić, pomoćnik tajnika

Hrvatski mačevalački klub (Club di Scherma Croata)


Dr. Josip Baumuller, potpredsjednik



1912. godinaGimnastičko i mačevalačko društvo

Ante Invernizzi Alberto, predsjednik

Josip Milišić, potpredsjednik

Ivan Tolja, vođa

Ante Reić, vođa

Dr. Ivan Gospodnetić, direktor

Hrvatski mačevalački klub

Dr. Josip Baumuller, predsjednik

Mario Katunarić, potpredsjednik



1913. godinaHrvatski mačevalački klub



Dr. Josip Baumuller, blagajnik

Gimnastičko i mačevalačko društvo

Antun Albert Invernizzi, predsjednik

Josip Milišić, potpredsjednik

Ivan Tolja, direktor

Antun Reić, direktor

Dr. Ivan Gospodnetić, direktor

Riva godine 1911.

1914. godinaHrvatski mačevalački klub


Dr. Josip Baumuller, blagajnik


Gimnastičko i mačevalačko društvo

Dr. Stjepan Selem, predsjednik

Brunone Biles, potpredsjednik

Aurel Bonavia, tajnik

Antun Reić, blagajnik

U kolovozu 1914. godine započeo je prvi svjetski rat. Austrijske vlasti u Splitu zabranile su

djelovanje svim hrvatskim športskim društvima. Završetkom rata već u ožujku 1919. godine

neumorni Šime Vučić-Đaković otvara tromjesečni tečaj u mačevanju. Istovremeno predaje u

splitskoj gimnaziji gimnastiku, mačevanje, teoriju šaha i povijest športova, ovaj podatak dao

je njegov učenik profesor Vladimir Rismondo, jedan od prvih splitskih mačevalaca. Također iz

ovoga se da zaključiti da je mačevanje već tada ušlo u splitske srednje škole. Šime Vučić-Đaković

bio je za čitavo vrijeme aktivan i u splitskom Sokolu.

Profesor Šime Vučić-Đaković bio je i član prvog splitskog olimpijskog

pododbora osnovanog 25. lipnja 1920. godine. Godine 1927. osniva Borilačku

školu. Kao mačevaoci u toj školi posebno su se isticali Sonja Vučić-Đaković kći

Šime, Đermano Bonavia, Ivan-Anton Kolombatović, prof. Vladimir Rismondo, dr. Josip Rittmann,

Ivan-Giovanni Savo, Ozren Smodlaka, Milovan Smodlaka, i Stjepan Vrdoljak. Škola je priređivala

viteške akademije širom Dalmacije. Šime Vučić-Đaković nastupao je i izvan Dalmacije. Jedna

takva akademija priređena je u šibenskom kazalištu 1928. godine u ožujku. Cilj akademije bio

je pobuditi interesa mladeži u Šibeniku za ovaj lijepi šport. Već 19. travnja iste godine otvorena

je podružnica. Tako je Šime Vučić-Đaković i u Šibeniku otvorio školu. Na ovaj način odužio se

svom rodnom gradu, budući je rođen u Šibeniku 1879. godine. U srpnju 1928. godine splitski

mačevaoci trebali su sudjelovati na međugradskom izbornom natjecanju u Beogradu. Naime

birala se reprezentacija za predstojeće olimpijske igre u Amsterdamu. Stjecajem nepovoljnih

okolnosti otputovao je samo Šime Vučić-Đaković. Temeljem postignutih rezultata određeni

su reprezentativci za olimpijadu. Đuro Freund (Veliki Bečkerek) floret i Franjo Frohlich (Zagreb)

sablja. Par dana poslije u Subotici je održano državno prvenstvo na kojemu je Šime Vučić-Đaković

u borbi floretom pobijedio rezultatom 3:2 Đuru Freunda prvaka države. Na ovom natjecanju

Šime je sudjelovao i kao sudac. Iz ovih podataka vidljivo je da smo već tada mogli imati olimpijca

Dvorana splitskog sokola u kojoj se mačevalo sagrađena 1908. godine

i to u mačevanju. Nesretnim spletom okolnosti to se nije nažalost dogodilo. Dana 15. srpnja 1928.

godine splitski tisak pisao je o vrlo uspjeloj akademiji u Visu koju je priredila borilačka škola iz Splita.

Posebno se istakla Sonja Vučić-Đaković koja je prikazala elemente borbe floretom bez zaštitne

maske što je bilo veoma opasno. U prepunoj dvorani bilo je i stranaca. Koliko je mačevanje bilo

popularno u tadašnjem Splitu svjedoči i podatak da je nekoliko uglednih splićana bilo aktivno

u mačevanju a koji su obnašali i dužnost predsjednika već tada popularnog nogometnog kluba

„Hajduk“. To su ujedno i prvi hajdukovi predsjednici : Ante Katunarić, Dr. Grga Anđelinović, Vladimir

Šore i Dr. Silvije Matulić. Svi su bili predsjednici u vremenu od 1912. do 1923. godine. Tijekom

1929. godine uslijedio je kratki prekid djelovanja borilačke škole od nekoliko mjeseci. U nastavku

splitski mačevaoci pripremali su se za pozivnu akademiju u Zagrebu koja se održala u svibnju 1930.

godine. Također su se pripremali i za izborno natjecanje u Beogradu. Trebalo je odabrati najbolje

mačevaoce za natjecanje Male Antante u Piscanima (Rumunija). Mačevalački šport u Hrvatskoj

bio je razvijen zahvaljujući i legendi hrvatskog športa profesoru dr. Franji Bučaru čije ime danas nosi

i Državna nagrada za športska postignuća. U Splitu za razvoj i napredak ovog lijepog športa ima

velike zasluge Šime Vučić-Đaković vrlo cijenjeni učitelj mačevanja u stručnim krugovima. U ovo

vrijeme mačevalački šport koristio je prostorije i dvoranu splitskog Sokola. U slijedećim godinama

1931. i 1932. nalazimo podatke o živoj aktivnosti škole, spominju se natjecanja u Zagrebu i Ljubljani,

održavaju se predavanja a postoji i bogata literatura na raspolaganju učenicima. Mačevaoci škole

na državnom prvenstvu 1932. godine održanom u Ljubljani postižu dobar uspjeh. Uspjesima

splitske Borilačke škole potaknuta je ideja o osnivanju mačevalačkog kluba. Inicijator ove ideje bio

je Šime Viceić i Vitomir Trumbić. Osnivačka sjednica novoosnovanog mačevalačkog kluba „Vitez“

održana je u nedjelju 1. listopada 1933. godine.

Za predsjednika jednoglasno je izabran

Jerko Aljinović

Članovi Upravnog odbora

Ante Bonačić

dr. Tomislav Bulat

Ante Katunarić

dr. Silvestar Matulić

inženjer Egidije Nonveiller

dr. Josip Rittmann Jerko Aljinović

Ivan Slapničar

Šime Viceić

Nadzorni odbor sačinjavali su

profesor Marin Katunarić

Stjepan Vrdoljak

Bačvice - mačevanje u Hotelu na plaži

Škola Dobri sagrađena 1930. godine - i u njoj se mačevalo

Klupski liječnik bio je

dr. Joško Tommaseo

Klupskim učiteljem mačevanja imenovan je

Šime Vučić-Đaković

Vlasnik „Hotela na plaži“ Helm, na Bačvicama ustupio je prostorije za rad kluba. Prema podacima Petra-Pjera Ninčevića mačevaoca kluba „Vitez“ od godine 1935. do 1939. aktivni mačevaoci bili su, inž. Niko Armanda, Drago Bašić, Ante Bučan, Oskar Dešković, Ante-Tonći Ercegović, Vitomir Trumbić, Šime Viceić i J. M. Buchardo Gavazzo-argentinski konzul u Splitu. Pored spomenutih prostorija gdje je klub započeo djelatnost koristili su i Sokolski dom i na kraju dvoranu pučke škole Dobri novosagrađenu 1930. godine.

Bugarski mačevalački savez preko Jugoslavenskog u Zagrebu početkom 1935. godine uputio je pismo ponudom o suradnji s klubom „Vitez“, želja je bila

obostrana ali financijski razlozi nisu dozvolili ovaj susret. Na Starom placu u okviru Olimpijskog dana koji se u Splitu održavao od 1922. godine s ciljem prikupljanja sredstava za pripreme i odlazak športaša na olimpijske igre 2. lipnja 1935. godine u poluvremenu nogometne utakmice splitskih klubova Vuk i AŠK, po prvi put nastupaju mačevaoci splitskog kluba „Vitez“ u borbi floretom.

Splitska publika u velikom broju nije do tada gledala javnu borbu te je ovaj nastup izazvao posebnu pažnju. Godina 1939. za splitsko mačevanje bila je tužna. Naime splitske dnevne novine

Novo doba 13. svibnja objavile su vijest o obustavi treninga mačevalačkog kluba „Vitez“, radi liječenja učitelja u Zagrebu. I onda je 7. kolovoza uslijedila tužna vijest, Šime Vučić-Đaković je umro u dobi od 60 godina. Njegovom smrću Split je ostao bez mačevanja, viteškog i plemenitog športa. Odlazak Šime Vučića-Đakovića sa splitske športske scene kao da je najavio burne događaje. Te godine u rujnu počeo je drugi svjetski rat i vjetrovi rata nadvili su se nad Europu koji nisu mimoišli ni naš grad. Nema podataka o mačevalačkom

Ante-Tonći Ercegović

Vangel Laškovski

športu za vrijeme drugog svjetskog rata u Splitu. Po završetku rata u Splitu razvila se živa športska djelatnost. Obnovljeni su brojni klubovi i društva, međutim mačevalačkog športa i dalje nema iako su u Splitu postojali neki prijeratni kadrovi. Vjerojatno da se radilo tada o davanju prioriteta momčadskom športu u odnosu na pojedinačni radi mogućnosti okupljanja većeg broja mladih, a ne treba zanemariti ni činjenicu da je mačevanje uvijek bio vrlo skupi šport, a isto tako da je industrija bila razorena te da se teško dolazilo do rekvizita. Mačevanje u Splitu je zamrlo i dalje se ne pojavljuje i ako zahvaljujući filmovima Kapetan Fracas, Tri mušketira i još neki povremeno budi zanimanje mladeži i djece koja spontano imitiraju filmske junake mača primjenjujući viđeno na filmu po splitskim ulicama. To zanimanje nažalost nije iskorišteno za oživljavanje ovog lijepog športa u poratnim godinama. Uvjeti za obnovu i razvoj mačevanja stvoreni su zahvaljujući osnivanju Kluba mačevanja i srodnih sportova „Split“ i velikom športskom entuzijastu Dragi Krželju koji je ujedno i bio inicijator osnivanja kluba.

Ovaj prizvuk srodnih odnosio se na neke vještine borenja puškom s nožem, džiu-džicu, japansko borenje štapovima i kendom (japansko mačevanje). Velike zasluge u ovo vrijeme za obnovu mačevanja imali su i stari (prijeratni kadrovi) zaljubljenici u ovaj šport Vangel Laškovski i Slavko Zvezdić. Novi klub napokon osnovan je 12. veljače 1977. godine.

Dakle trebalo je punih 38 godina da se mačevanje ozbiljnije pojavi na splitskoj športskoj sceni. Taj povijesni dan otvaranja nove stranice splitskog sporta obilježen je u košarkaškoj dvorani SC Gripe predstavljanjem borbi u floretu

Slavko Zvezdić

Dragutin Krželj, prof.

za muškarce i žene, maču i sablji za muškarce, prikazom borbe puškom sa nožem te borbe u kendou, štapom i katanom. Na ovoj priredbi sudjelovali su vrhunski sportaši i sportašice iz Zagreba, Beograda i Skopja. Nakon održane predstavljačke priredbe istog dana uslijedila je osnivačka skupština održana u prostorijama tadašnje Depadanse u ulici Oslobođenja 2 – današnjoj Gradskoj knjižnici Marka Marulića (ulica Slobode 2). Na Skupštini je izabrano slijedeće rukovodstvo kluba:

Izvršni odbor:

Drago Tomaš

Andrija Podravec

Vangel Laškovski

Tonći Mijan

Slavko Zvezdić

Done Bogdanovski

Petroslav Ninčević

Jelena Bilić

Vlastimir Spasić

Nada Roje

Vlado Bilić

Odbor Društvene kontrole:

Dmitar Lukić

Tonći Tomeljak

Đuro Kolarov

Mirko Križan

Petar Vrdoljak

Disciplinski odbor:

Zdravko Bego

Mate Perić

Mile Mojsović

Đorđe Ilijić

Ljubomir Orlandini

Mačevanje trening , MIS ‘79. na Hvaru

Za predsjednika kluba izabran je Drago Tomaš, za počasnog doživotnog predsjednika kluba izabran je Dragutin Krželj, a za tajnika Vangel Laškovski.

Klupski trener je Vlastimir Spasić a među prvim mačevaocima su braća Rino Petričić, Goran Petričić, Duško Budimir i Stipe Mađor Božinović.

12.4.1977. godine doneseno je Rješenje o upisu u Registar udruženja građana

18.8.1977. godine na sjednici Skupštine kluba donesen je novi Statut kluba

Osnivanje ovog kluba i buđenje zanimanja za mačevanje došlo je u pravo vrijeme jer se grad Split pripremao za Mediteranske igre koje su promijenile mnogo toga u gradu pod Marjanom i poslije kojih ništa više nije bilo kao prije. Mačevanje kao i ostali športovi doživljavaju svojevrsnu renesansu i od tog trenutka predstavljaju ozbiljnog činioca na svim natjecanjima bivše Jugoslavije i Hrvatske. Mačevanje na VIII. mediteranskim igrama bilo je u grupi športova disperzije, što znači da su natjecanja održana izvan grada Splita. Hvar i hotel „Amfora“ bili su domaćini ovog tradicionalnog olimpijskog športa jednog od četiri koji su stalno zastupljeni na modernim olimpijskim igrama još od prvih 1896. godine u Ateni.

Isto tako mačevanje je i disciplina modernog olimpijskog petoboja (Mađarska ekipa u modernom petoboju u Splitu se pripremala za olimpijske igre 1968. godine u Meksiku. Pripreme je organizirala splitska SFK. Mađari su osvojili zlatnu medalju). Za ovaj šport značajno je napomenuti

da je i sam tvorac modernog olimpizma barun Pierre de Coubertin bio mačevalac.

Od splitskih športskih djelatnika u sastavu koordinacijske komisije za organizaciju natjecanja MIS ‘79. sudjelovali su

Slavko Zvezdić kao rukovodilac službe za provedbu

natjecanja,

Olić Zlatko,

Shwabe Julio - pomočnik rukovodioca ekipe za kontrolu oružja,

Spasić Vlastimir - tehničar za elektroničku signalizaciju i opremu,

Bogdanovski Done,

Ninčević Petroslav,

Zdenka Brzica,

Laškovski Vangel Vladimir Šumanov

Osoba koju treba svakako spomenuti u vezi mačevanja na MIS-u ‘79. je Vladimir Šumanov iz Skoplja vrlo iskusan organizator i poznavalac mačevanja. Bio je koordinator na VIII. mediteranskim igrama u Splitu angažiran pri Direkciji igara.

Nakon Mediteranskih igara splitski mladi mačevaoci bilježe lijepe rezultate i stalan napredak. U daljnjem tekstu pratiti ćemo razvoj mačevalačkog kluba do današnjih dana.

Prvih petnaestak godina postojanja kluba, treninzi su se održavali na raznim neadekvatnim lokacijama kao što su teretana novog SC Gripe i prostorije mjesne zajednice Skalice, uz trenere Slavka Zvezdića, potom Vladimira Šumanova do 1981.godine i kasnije Vlastimira Spasića od 1981.-1986. godine.

1981.3.10.1981.g. Klub uspješno organizira prvo natjecanje u maloj dvorani SC Gripe pod nazivom „Oslobođenje Splita“.

1982.10.9.1982. na sastanku predsjedništva kluba izabran novi predsjednik kluba Slavko Zvezdić, tajnica kluba Anita Miše i trener kluba Vlastimir Spasić.

1983.Najuspješniji klupski natjecatelji proglašeni u 1983. godini su Stipe Mađor Božinović i Marina Novaković.

1984.Juniorska momčad osvaja prvenstvo Jugoslavije u maču (Goran Petričić, Stipe Mađor Božinović, Duško Budimir, Josip Šabić).

Sportaši sudjelovali na prvoj ljetnoj mačevalačkoj školi u Šibenskoj Rogoznici koju vodi Andras Beszedes.

1985.Klub organizira: - državno prvenstvo 16.-17.2.1985. za juniore u maču i floretu.

- republičko prvenstvo 9.-10.11.1985. za seniore u maču i floretu.

Stipe Mađor Božinović postaje juniorski reprezentativac u maču i odlazi na Balkanske igre u Plovdiv. Osvaja 14. mjesto pojedinačno i brončanu medalju ekipno.

1986.Proglašeni najuspješniji klupski natjecatelji za 1986. godinu Rino Petričić i Roberta Munjiza.

Odlazak Vlastimira Spasića sa mjesta trenera u klubu (rujan 1986.), a trenerski rad preuzima Stipe Mađor Božinović.

15.12.1986. održana godišnja Skupština kluba na kojoj je donesen novi Statut kluba. Za tajnicu kluba izabrana Roberta Munjiza, a Izvršni odbor kluba čine: Slavko Zvezdić, Drago Tomaš, Josip Premeru, Marko Marinković, Zdenka Brzica, Rino Petričić, Roberta Munjiza, Stipe Mađor Božinović, Ivan Šabić, Dragutin Krželj i Tomislav Čagalj.

1987.2.2.1987. održana svečana sjednica kluba povodom 10. godina djelovanja.

7.-8.2.1987. klub organizira republičko prvenstvo

25.12.1987. održana izvanredna godišnja skupština kluba koja potvrđuje Statut i odluke donesene 15.12.1986.

Najuspješniji natjecatelj je Josip Šabić „Pepi“ osvojenim prvim mjestom u maču na juniorskom prvenstvu SFRJ, prvim mjestom na juniorskom Kupu Jugoslavije i prvim mjestom na juniorskoj rang listi Jugoslavije.

1988.Na skupštini kluba 30.1.1988. izabrani novi tajnik Tomislav Čagalj i predsjednik Marko Marinković.

Ove godine doživotni počasni predsjednik Dragutin Krželj postaje predsjednik Mačevalačkog saveza Hrvatske.

1991. - NOVI POČETAK

Osamostaljenje Republike Hrvatske donijelo je posve novo doba u hrvatskom i splitskom športu.

Najznačajniji događaj za hrvatsko mačevanje početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća bio je zasigurno nastup na prvom prvenstvu Evrope u mačevanju održanom u Beču 24.-28. listopada 1991. godine. To je bio prvi olimpijski šport u kojem je Hrvatska ravnopravno nastupila kao samostalna država pod vlastitom zastavom. U Beču je u isto doba održan osnivački kongres Evropske mačevalačke konfederacije na kojem je Hrvatska podnijela kandidaturu za prijem u članstvo.

Dragutin Krželj, Stipe Mađor Božinović, Rino i Goran Petričić na Evropskom prvenstvu u

Beču 1991.g.

Važnost tih događaja je tim veća, što se to događalo gotovo dva mjeseca prije međunarodnog

priznanja Hrvatske. Odmah po međunarodnom priznanju Hrvatske 15. siječnja 1991., Mačevalački

savez Hrvatske primljen je u međunarodnu mačevalačku organizaciju – Federation international

d’escrime (5.lipnja 1992.) i u Evropsku mačevalačku konfederaciju.

Reprezentaciju Hrvatske na tom prvom povijesnom prvenstvu Evrope činila su tri hrvatska

kluba HAŠD „Mladost“ - Zagreb, Mačevalački klub „Ban Jelačić“ Zagreb i Mačevalački klub „Split“.

Reprezentaciju u disciplini mač činili su splitski mačevaoci Rino Petričić, Goran Petričić i Stipe

Mađor Božinović te Milan Petričević iz zagrebačkog „Bana Jelačića“, a u vodstvu reprezentacije bio

je i tadašnji predsjednik Mačevalačkog saveza Hrvatske gospodin Dragutin Krželj.

1992.

Na redovnoj godišnjoj skupštini Kluba mačevanja i srodnih športova „Split“, dana 13. siječnja 1992.

godine, među ostalima donesene su i slijedeće odluke:

- Usvaja se novi Statut kluba kojim se mijenja naziv kluba u Mačevalački klub „Split“ - Split, klub

dobiva novo znakovlje i pečat.

- Klub se učlanjuje kao kolektivni član u Hrvatsko športsko društvo „Ban Jelačić“ - ogranak Split,

- klub zastupaju novi predsjednik kluba Rino Petričić, tajnik Goran Petričić, trener Stipe Mađor

Božinović i Tonči Vlahov.

Bazeni SC Poljud - danas sjedište kluba i dvorana za mačevanje.

1993.Klub se seli u dvorane SC BAZENI POLJUD.

Kako je nakon osamostaljenja u Hrvatskoj krenuo polagani porast broja sportaša zainteresiranih za mačevanje, osnivaju se neki novi klubovi.

Tako se ove godine dio splitskih mačevaoca, uglavnom splitskih studenata, registriraju kao Mačevalački klub „Ban Jelačić“ - Split, a student pomorskog fakulteta Dujo Jukić postaje njegov prvi predsjednik.

Od ovog vremena u Splitu djeluju dva mačevalačka kluba – Mačevalački klub „Split“ i mačevalački klub „Ban Jelačić“ koji će kasnije na svojoj skupštini 2001. godine promijeniti ime u Mačevalački klub „Ban“ s novim predsjednikom Hrvojem Perkovićem i tajnikom Đanijem Bojićem. Sve ove godine oba kluba djeluju pod istim krovom trenirajući u istim terminima s istim trenerom – Stipom Mađor Božinovićem.

1994.Na izvanrednoj skupštini MK Split, održanoj 16. svibnja 1994. donesena je odluka o osnivanju Splitskog mačevalačkog saveza s ostalim klubovima koji djeluju na području Splita i bave se mačevalačkim športom.

Iako je pokrenuta izrada Statuta i izrađen pečat, ova odluka nije zaživjela u potpunosti zbog nepostojanja trećeg kluba koji je formalno pravno potreban za udruživanje u savez.

Od ove godine zapažene sportske rezultate bilježi generacija mlađih splitskih mačevalaca: Hrvoje Boko, Marin i Ivana Mladinov, Đušan i Miljana (Jana) Vukojević, Đani Bojić, Hrvoje Perković i Ante Poljak.

1995. - SPLITSKA ŠKOLA MAČEVANJA

Od 1995., na odluku upravnog odbora kluba s predsjednikom Rinom Petričićem, donosi se odluka o pokretanju splitske škole mačevanja kao baze za daljnji rast kluba uz potporu Splitskog saveza športova koji će osigurati prostor, a klub osnovnu opremu.

Splitsku školu mačevanja vodi Stipe Mađor Božinović uz asistenciju Ante Poljaka.

Od samog pokretanja polaznici škole mačevanja bilježe zapažene rezultate na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Već prva generacija osvaja prva prvenstva osnovnih škola Hrvatske, državna prvenstva i mnoge turnire.

1996.19. 3. 1996. donesen novi Statut kluba.

U okviru SC Bazeni Poljud splitski mačevaoci konačno dobivaju svoj stalni kutak – prostor ispod tribina olimpijskog bazena pregrađuje se i postaje, nakon dugo vremena, PRVA DVORANA ZA MAČEVANJE U NAŠEM GRADU.

1999.

Povodom održavanja Svjetskih vojnih igara u Zagrebu, u Splitu se održavaju pripreme

reprezentacije u disciplini mač koju čine članovi MK Split: Goran Petričić, Stipe Mađor Božinović,

Dušan Vukojević i Ante Poljak te Hrvoje Perković i Đani Bojić iz MK Ban.

Nakon završetka ovog velikog sportskog natjecanja u Split pristižu četiri nova moderna

kompletna borilišta.

2000. do 2011. - RAZDOBLJE MEĐUNARODNIH SPORTSKIH REZULTATA

24. 5. 2003. održana izborna Skupština kluba na kojoj su na mandat od 4 godine izabrani:

- Rino Petričić za predsjednika kluba,

- Mirko Ostojić za podpredsjednika kluba,

- Goran Petričić za tajnika,

- Članovi predsjedništva: Stipe Mađor Božinović, Ante Poljak, Srđan Dumanić i Tanja Urličić.

22. 5. 2007. održana izborna Skupština kluba na kojoj su na mandat od 4 godine izabrani:

- Rino Petričić za predsjednika kluba,

- Mirko Ostojić za podpredsjednika kluba,

- Stipe Mađor Božinović za tajnika,

- Članovi predsjedništva: Goran Petričić, Ante Poljak, Dino Šourek i Tanja Urličić.

Iako su se u Splitu trenirala sva tri oružja - mač, floret i sablja, od 2000. godine mačevanje u

Splitu se okreće prema specijaliziranju jedne discipline – mač. Svi splitski mačevaoci, od početka

svog bavljenja ovim sportom, uče vladati ovim oružjem već od najmlađih uzrasta. Odluka o

specijaliziranju jedne discipline pokazala se opravdanom.

Novo stoljeće za splitske mačevaoce donijelo je i dugo očekivane prve konkretne međunarodne

seniorske sportske rezultate kao rezultat predanog rada u klubu.

U nastavku teksta predstavljamo sportaše i klupske djelatnike koji su svojim predanim radom

ostvarili neke od značajnijih rezultatskih dosega i predstavljaju jezgru splitskog mačevanja danas.

Rino Petričić (1962.)

Član kluba od samih početaka njegovog postojanja. Njegova

bogata natjecateljska karijera obilježena je višestrukim

osvajanjima domaćih i inozemnih turnira, a posebice

pojedinačnih i ekipnih prvenstava Hrvatske. Međunarodni

je sudac svjetske federacije od 2005. godine. Aktualni je

predsjednik kluba i dopredsjednik Hrvatskog mačevalačkog

saveza.

Ivo Goran Munivrana (1947.)

Ovaj istaknuti sportski djelatnik u splitsko mačevanje dolazi kao značajna osoba u stručnom vođenju kluba. Član je uprave kluba i član Izvršnog odbora Hrvatskog mačevalačkog saveza te član Hrvatskog olimpijskog odbora od njegova osnivanja, a od 2000. do 2008.g. bio je i njegov dopredsjednik. U mandatnom razdoblju 2008-2012.g. član je Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora. Ivo Goran Munivrana je i tajnik Splitskog saveza

športova.

Goran Petričić (1965.)

U svojoj bogatoj športskoj karijeri ostvario je veliki broj

osvojenih turnira, nacionalne i internacionalne razine.

Niz reprezentativnih nastupa započinje već u juniorskom

uzrastu u okvirima bivše države, a kontinuitet nastavlja

od prvog nastupa za reprezentaciju samostalne Republike

Hrvatske pa sve do svog posljednjeg reprezentativnog

nastupa na mediteranskim igrama u Almeriji 2005. godine.

Svoj najveći športski doseg ostvario je pred sami kraj svoje

natjecateljske karijere, a što predstavlja zasigurno i najveći seniorski rezultat u disciplini mač u

Republici Hrvatskoj - 3. mjesto na FIE A Svjetskom kupu u Teheranu (IRN) ostvario je 17.7.2004.

Međunarodni je sudac svjetske federacije od 2005. godine. Obnašao je i dužnost tajnika kluba od

1992. do 2007. Član je uprave kluba.

Stipe Mađor Božinović (1966.)

Trenerske dužnosti u klubu obnaša već od 1986. godine. Njegova bogata natjecateljska karijera obilježena je višestrukim osvajanjima domaćih i inozemnih turnira, a posebice pojedinačnih i ekipnih prvenstava Hrvatske. Svoju reprezentativnu karijeru započinje još 1989. godine u bivšoj državi, a zaključuje nastupom na Svjetskim vojnim igrama u Zagrebu 1999. godine, od kad se potpuno posvećuje isključivo trenerskom radu. Međunarodni je sudac svjetske federacije od 2005. godine. Obnašao je i dužnost nacionalnog

izbornika od 2000. do 2009. godine. Viši je trener mačevanja koji je danas i na dužnosti nacionalnog trenera za disciplinu mač što izravno grad Split čini centrom ove discipline u Republici Hrvatskoj. Po riječima mađarskog trenera prof. Istvana Lukovicha kod kojeg se usavršavao, jedan je od njegovih najuspješnijih studenata. Član je uprave kluba koji obnaša i dužnost tajnika kluba od 2007. godine.

Ante Poljak (1976.)

Donosi za Hrvatsku prve seniorske bodove u svjetskom kupu u disciplini mač na FIE A Svjetskom kupu održanom 10.3.2002. u Bratislavi (SVK). Član je državne reprezentacije od 1996.-2007. godine. Višestruki je ekipni državni prvak. U klubu radi kao pomoćni trener od 1996. godine. Međunarodni je sudac svjetske federacije od 2005. godine. Član je uprave kluba koji obnaša dužnosti tehničkog tajnika kluba. Sudjeluje u organizaciji i realizaciji Evropskog juniorskog prvenstva 2003.

godine, te kao član tehničkih odbora Svjetskog veteranskog prvenstva 2010. godine u Poreču i FIE turnira koji se održavaju u Republici Hrvatskoj.

Martin Petričić (1980.)

Kao najmlađi od trojice braće Petričića, pokazao je vrlo

rano izniman talent za ovaj šport kojim se počeo baviti

već u osnovnoškolskom uzrastu. Srednju školu završava

u Splitu, a jednu školsku godinu boravio je i u Warwick

School, Warwick(GBR). Za vrijeme svog boravka u

Engleskoj 1988.godine postaje juniorski prvak srednje

Engleske i brončani junior Engleske. Cijelo svoje školovanje

koje nastavlja u Zagrebu na fakultetu brodogradnje te na doktorskom studiju u San Franciscu

ostaje aktivan kao natjecatelj i državni reprezentativac. Višestruki je prvak Hrvatske, a bodove u

svjetskom kupu osvaja već kao junior što je uspješno nastavio i u seniorskoj športskoj karijeri na

brojnim natjecanjima svjetskog kupa (Bern, Teheran, Heidenheim, Kuwait, Bogota, Buenos Aires,

Cali, Caguas, Sydney).

Miro Lušić (1981.)

Mačevanje počinje trenirati u rodnoj Rogoznici kod trenera

Andraša Besedeša. Srednju školu polazi i završava u Splitu

te postaje članom MK Split. Diplomirao na splitskom

kineziološkom fakultetu. Standardni je član reprezentacije.

Višestruki je državni prvak i osvajač nekoliko međunarodnih

turnira. Radio je kao trener u klubu od 2007.godine do

svog odlaska u Zagreb na mjesto nacionalnog kondicijskog

trenera 2008., a u rujnu 2010. godine odlazi u Edmonton

(CAN) na mjesto glavnog trenera u FC Edmonton.

Dino Šourek (1985.)

Stasava još iz prve generacije splitske škole mačevanja,

a već kao kadet pokazuje svoj veliki športski potencijal u

Hrvatskoj. Svrstava se među pedesetak najboljih svjetskih

juniorskih mačevaoca u disciplini mač posebice nakon

osvojenog 22. mjesta na juniorskom svjetskom prvenstvu u

Linzu (AUT) 2005. godine. Standardni je član prvo juniorske,

a potom i seniorske državne reprezentacije. Višestruki je

državni prvak. Ljubav prema ovom športu Dinu je zasigurno

odredila i njegovo životno profesionalno usmjerenje, te se nakon mature sportskog odjeljenja

splitske V. gimnazije, upisuje i redovno završava Fakultet kineziologije splitskog sveučilišta. Dino

je danas zaposlen kao trener u klubu od 2009.godine. Polaznik je poslijediplomskog doktorskog

studija na Sveučilištu u Splitu. Svi njegovi objavljeni znanstveni radovi usko su vezani uz mačevanje.

Vedran Mihovilović (1985.)

Ponikao kao polaznik prve generacije splitske škole

mačevanja. Juniorski reprezentativac 2001.-2005.godine.

Višestruki je ekipni državni prvak. Radi kao pomoćni trener

u klubu. Diplomant je Hrvatske olimpijske akademije,

Hrvatskog olimpijskog odbora. Nacionalni je sudac A

kategorije i aktualni predsjednik MK Ban.

Tončica Topić (1992.)

Predstavlja pravi vrhunac rezultata postignutih sustavnim radom splitske mačevalačke škole. Od 2006. godine nesavladiva je državna prvakinja u kadetskom, potom juniorskom i na posljetku u seniorskom uzrastu sa osvojenim 7. mjestom na svjetskom kadetskom prvenstvu 2008. godine u talijanskom Acirealeu, te potvrdom kvalitete sa ponovljenim uspjehom 7. mjesta 2009. godine na svjetskom kadetskom prvenstvu u Belfastu, srebrnom

medaljom na juniorskom svjetskom kupu u Göteborgu 2009. i srebrom na juniorskom prvenstvu mediterana u Beirutu 2011.

Daljnji kontinuitet športskih rezultata ostaje na mlađoj generaciji splitskih mačevaoca koju osnovicu uz Tončicu Topić čine i juniori Luka Gujinović, Ivan Lovrić, Ivan Pelajić te kadet Vedran Šaban.

I ove godine muška i ženska seniorska ekipa MK Split donose titulu državnih prvaka u maču. Muškoj ekipi, ove sezone pomlađenoj, to je već sedma godina u nizu.

Klub se posebno istaknuo i u organizacijskom smislu uspješno organiziravši 2005. godine i međunarodni sudački seminar i ispit za FIE sudce. Na ovom događaju, Hrvatska je dobila i devet novih FIE sudaca u disciplini mač, a novi međunarodni sudci - članovi MK Split - postali su: Rino Petričić, Goran Petričić, Stipe Mađor Božinović, Zoran Buntjelić i Ante Poljak.

Razvoj kluba u športskom smislu pridonesen je i angažiranjem stranih trenera u Splitu.

Tako je, zahvaljujući odluci HOO i HMSa, u Splitu tijekom 2006. i 2007. godinu bio angažiran

5 godina dominacije – generacija 2008.: seniori: Zoran Buntjelić, Dino Šourek, Ante Poljak i Miro Lušić.

Državni prvaci – generacija 2010.: seniori: Luka Gujinović, Slaven Šaban, Ivan Lovrić i Dino Šourek, seniorke: Jelena Gavrilović, Vica

Pelivan, Zrinka Pribudić i Tončica Topić

i mađarski „trener svih trenera“ prof. Istvan Lukovich

sa sveučilišta Semmelweis u Budimpešti. Ovaj iskusni

i svjetski poznati i priznati učitelj trenera mačevanja,

te i sam trener brojnih svjetskih i olimpijskih prvaka,

značajno je pridonio podizanju tehničko taktičkih

vještina splitskih mačevaoca i edukaciji u radu sa

mladim mačevaocima.

Svakako treba spomenuti i dvogodišnji volonterski

rad njemačkog trenera Petera Bittmanna koji je za

vrijeme svog boravka u Splitu 2006.-2008. godine rado

pomagao u klubu.Istvan Lukovics, prof.

Peter Bittmann sa članovima kluba na svom odlasku.

SPLITSKI TURNIRI

Splitski klubovi od svog osnutka uspješno organiziraju i brojna državna prvenstva te

međunarodne turnire Kup Jadrana, Kup sv. Duje i Splitsko ljeto.

- KUP JADRANA -

Kup Jadrana je najstarije tradicionalno mačevalačko

natjecanje u gradu Splitu i uz zagrebački Memorijal Mažuranić

drugo najstarije natjecanje u Hrvatskoj.

Održava se bez prekida od samih početaka aktivnog

djelovanja splitskog mačevalačkog kluba, a današnjim

nazivom “Kup Jadrana” zamjenjuje “Kup oslobođenja Splita”

krajem 80-tih godina.

Tijekom svih godina postojanja, ovaj turnir se održavao u raznim disciplinama i isključivo

seniorskim kategorijama, a od 1998. godine uvode se i juniorske kategorije.

Svi za jednoga - jedan za sve. Braća Petričić. Goran, Rino i Martin.

Terminski smješten na kraj rujna - početak listopada, pokazuje se kao odličan kontrolni turnir

spremnosti natjecatelja na samom početku natjecateljske sezone što u pravilu uzrokuje dobrom

posjećenosti.

- KUP SV. DUJE -

Prvi poticaj organizaciji ovog turnira dan je od strane Gradskog poglavarstva Splita pozivajući sve splitske sportske udruge na obilježavanje 1700-te obljetnice urbanog življenja u ovom gradu.

Organizaciji sportskog natjecanja uz Dan grada - blagdan Sv Dujma splitskog patrona i nebeskog zaštitnika odazvali su se i splitski mačevalački klubovi. Godina 1995. donijela je i značajan porast broja domaćih natjecatelja, što je bio još jedan dobar razlog za ulazak posve novog turnira u kalendar HMSa. Terminski atraktivan turnir u

svojih prvih 10 godina privlačio je i sve veći broj natjecatelja iz bližih nam zemalja dajući mu oznaku međunarodnog turnira.

Od 2006. godine ženski seniorski mač, a od 2008. godine muški seniorski mač postaju i službena natjecanja svjetske mačevalačke federacije (FIE) i nose oznaku FIE Satellite čime ovaj turnir ulazi u službeni kalendar FIE i rezultati ostvareni na ovom turniru boduju se za svjetski kup.

- SPLITSKO LJETO -

Kako je 1996. godina bila jedna od prijelomnih za splitsko mačevanje, tako se u suradnji sa Splitskim savezom športova krenulo sa organiziranijim radom sa djecom kroz pokretanje mačevalačke škole.

Te godine, ne samo u Splitu, sve veći broj djece se počinje sustavno baviti mačevanjem i u Rogoznici, Zagrebu i Varaždinu kao glavnim centrima razvitka ovog športa u Republici Hrvatskoj.

Za pripadnike mačevalačkih škola, tijekom natjecateljske sezone organiziraju se domaća natjecanja među kojima je posljednji - završni turnir u nizu - Splitsko ljeto.

Ovo natjecanje održava se u maču i floretu za dječake i djevojčice do 10., do 12. i do 14. godina.

Vrijedno je spomenuti da je 17. lipnja 2006. godine po prvi put održano i natjecanje u mačevanju splitskih osnovnih škola u organizaciji Udruge za šport i rekreaciju djece i mladeži grada Splita i mačevalačkog kluba Split. Sudjelovalo je 13 škola.

Polaznici splitske škole mačevanja 2006. godine

Natjecali su se učenice i učenici od 1. do 8. razreda. Evo i rezultata tog prvog natjecanja:

Učenici 1. – 5. razreda1. mjesto Luka Radan, OŠ Dobri

2. mjesto Vedran Šaban, OŠ Mertojak

3. mjesto Frane Bogetić, OŠ Trstenik

3. mjesto Aldo Barčot, OŠ Spinut

Učenice 1. – 5. razreda1. mjesto Ana Prkić, OŠ Spinut

2. mjesto Marita Petričić, OŠ Bol

Učenici 6. – 8. razreda1. mjesto Luka Gujinović, OŠ Manuš

2. mjesto Marin Lovrić, OŠ Marjan

3. mjesto Ivan Pelajić, OŠ Gripe

3. mjesto Vlado Kaštelan, OŠ Ravne Njive

Učenice 6. – 8. razreda1. mjesto Karmen Vrhar, OŠ Spinut

2. mjesto Sara Cokarić, OŠ Manuš

3. mjesto Ani Jelaska, OŠ Skalice3. mjesto Tonnya Claudia Ninković Pacifico, OŠ Meje

Poredak škola :OŠ SpinutOŠ ManušOŠ MarjanOŠ BolOŠ DobriOŠ TrstenikOŠ SkaliceOŠ MertojakOŠ GripeOŠ Ravne NjiveOŠ MejeOŠ PojišanOŠ Split 3

Natjecanje škola pokazalo je mogućnost uključivanja učenika u ovaj lijepi šport.

Pogovor

Sadržaj članka je tekst brošure “100 godina mačevanja u Splitu” koja je objavljena povodom 100-te obljetnice osnivanja prvog hrvatskog mačevalačkog kluba u Splitu. U kratkim crtama prikazan je razvojni put mačevanja od borilačke vještine do modernog športa u našem gradu. Čitaoci imaju priliku upoznati se sa povijesnim činjenicama i vremenom u kojemu se ovaj olimpijski šport pojavio, nestao sa splitske športske scene i kao feniks ustao iz pepela te neumornim radom i beskrajnom ljubavlju svojih članova danas je jedan od vrlo uspješnih športskih klubova u gradu Splitu. Isto tako brošura ima za cilj ispraviti i jednu nepravdu prema splitskom mačevanju i njegovom idejnom začetniku profesoru Šimi Vučiću-Đakoviću. Naime u športskim enciklopedijama i leksikonima u kojima se vrlo detaljno obrađivalo pojedine športove o splitskom mačevanju gotovo da nema ni traga. Tu i tamo se marginalno spomene Split bez ikakvih podataka, imena i događaja. Zahvaljujući velikim športskim neimarima gospodi Dušku Maroviću i Mihovilu Radji na lokalnoj razini imamo njihove autorske radove o mačevanju u dvije knjige. Nadamo se da će ovim kratkim tekstom ova nepravda biti barem djelomično ublažena te da će kod hrvatske javnosti stvoriti sasvim drugu sliku o ovom zaista lijepom i viteškom športu u Splitu.

Robert Kučić

Split, svibanj 2011. godine

BibliografijaGillet, Bernard : Povijest sporta, Zagreb, 1970.

Marović, Duško : Povijest sporta u Splitu, knjiga prva, od antičkih igara do prvog svjetskog rata, Split, 1990.

Jambrošić, Bogomir “90 godina prvog hrvatskog mačevalačkog kluba 1902.-1992.”, Zagreb, 17.listopada 1992.

Gizdić, Jurica : Fabjan Kaliterna otac splitskog športa, Split, 2004.

Marović, Duško; Radja, Mihovil : Povijest športa u Splitu, knjiga druga, 1918.-1941., Split, 2006.

Gizdić, Jurica; Kučić, Robert : Stari plac od ledine do legende, Split, 2009.

Krželj, Dragutin : Bilješke i dokumenti iz osobne arhive, Split, 2011.

Poljak, Ante : Bilješke iz klupske arhive, Split, 2011.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČLIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU

UDK 796.86(497.5 Split)(091)

KUČIĆ, Robert <Sto godina mačevanja u Splitu>

100 godina mačevanja u Splitu :

1911.-2011. : obljetnica prvog Hrvatskog mačevalačkog kluba u Splitu

/ Robert Kučić, Ante Poljak. - Split :

Mačevalački klub "Split" : Muzej športa, 2011.

ISBN 978-953-55973-2-2 (Muzej športa Split)

1. Poljak, Ante I. Šport -- Split -- Povijest

131213034

ISBN 978-953-55973-2-2

Documents

Povijest mačevanja u Splitu - HMShms.hr/wp-content/uploads/2015/01/macevanje-u-splitu.pdf · Povijest mačevanja u Splitu U Splitu se mač i mačevanje kao pojmovi vezuju za viteške