Sama riječ medij po svome postanku dolazi od riječi „mediare“ ili posredovati ono posreduje između slanja i primanja informacije. S obzirom na samo značenje riječi mediji bi trebali slati istinitu i točnu informaciju kako bi korisnici istu takvu i primili.

U današnje vrijeme, kada su se mediji proširili sa tiskovnih, radijskih i televizijskih medija na elektroničke medije potrebno je što prije objediniti zakone . U RH postoji zakon o medijima, zakon o elektroničkim medijima, zakon o trgovačkim društvima koji u jednom od svojih članaka propisuje što sve mora sadržavati internet stranica. S obzirom na velik broj zakona i njihovu neujedinjenost rizik od pravnih sankcija za društvo i pojedinca može biti vrlo visk.

Oglašavanje putem tiskovnih, radijskih i televizijskih medija u velikoj je većini regulirano zakonom, te je jasno propisan sadržaj svakog oglasa i stavke koje on mora sadržavati. Svaka medijska kuća koja „drži“ do svoje reputacije neće preuzeti rizik objavljivanja protuzakonite reklame. S druge strane, pojavom elektroničkih medija, njihovom dostupnošću velikom broju ljudi, dolazi se do niza pravnih rizika o kojima pojedinci ne razmišljaju kao što su objave tuđih sadržaja bez navođenja izvora, izražavanje mišljenja u oglašavanjima umjesto provjerenih informacija, dolazi do kleveta i nepoštivanje općih uvjeta društvenih mreža. Na društvenim mrežama i internet portalima nalazimo razne sadržaje koji se ne pridržavaju niti jednog propisanog zakona, te su objavljeni sadržaji neistiniti.

Pravo građana je dobivanje informacija, a mediji, s druge strane, imaju pravo plasirati informacije koje im donose dobit i pri tome „prešutiti“ dio informacija. S obzirom na to pravo „sedme sile“ država i vlasti moraju stvoriti uvjete da građani budu u potpunosti informirani.