1.) Svako ko tvrdi da je spoznao Allaha a zatim sebe vidi većim nad Allahovim robovima zbog onoga što je njemu dato nad njima poput znanja kojem ih podučava ili imetka kojeg ima više od njih, on od spoznaje Allaha ima samo tvrdnju, a suština je daleko od njega.

2.) Svaki putnik ( salik ) koji tvrdi da je došao do stepena na kome sa njega spadaju šerijatske obaveze, njegov govor je laž i izmišljotina a završetak njegovog putovanja je Sekar ( džehennem )

3.) Svako ko Allaha obožava želeći da dostigne Njegovo darivanje on je rob svojih želja i maštanja. Svako ko Allaha obožava zbog Njega samog i Njemu se predaje zbog Njegovih svojstava on je rob Njegov istinski, iskren prema Njemu istinskom iskrenošću. Njegov opis iziskuje da Mu se pokorava i da se ne griješi, da se spominje i da se ne zaboravlja. On se ne obožava zbog uzroka ili razloga već zbog prava Njegove božanstvenosti i obaveznosti robovanja Njemu.

4.) Svako ko nestane od pogleda stvorenja i njihove naklonosti zbog Allahovog pogleda i Njegove naklonosti, on je iskren u svom robovanju i usrećen u svojim stanjima. A svako ko bude gledao u stvorenja požurio je, izvještačenošću i ukrašavanjem, ka kazni i između sebe i Allaha postavio pregradu.

5.) Sva božanska davanja i spoznajna otkrovenja srca su počast od Poznavaoca svih tajni. Ne dostižu se djelom niti uzrokuju uzrokom.