SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANTONIO ŽUNIĆ

PRECIJENJENOST KUNE I NJEZIN UTJECAJ NA

GOSPODARSTVO REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

PRECIJENJENOST KUNE I NJEZIN UTJECAJ NA

GOSPODARSTVO REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Monetarna ekonomija

Mentor: prof. dr. sc. Zdenko Prohaska

Student: Antonio Žunić

Broj indeksa: 24457

Smjer: Ekonomika poduzetništva

Rijeka, veljača 2014.

SADRŽAJ

Stranica

1. UVOD 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja 1

1.2. Radna hipoteza 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja 1

1.4. Metodologija istraživanja 2

1.5. Struktura rada 2

2. MONETARNA POLITIKA HRVATSKE NARODNE

BANKE 4

2.1. Teorijske odrednice monetarne politike 4

2.2. Temeljne značajke Hrvatske narodne banke 7

2.2.1. Osnivanje, ciljevi i zadaci Hrvatske narodne banke 7

2.2.2. Financijski pokazatelji poslovanja Hrvatske

narodne banke 10

2.3. Karakteristike i mjere monetarne politike Hrvatske

narodne banke 14

2.3.1. Operacije na otvorenom tržištu 14

2.3.2. Stalno raspoložive mogućnosti 16

2.3.3. Obvezna pričuva 18

2.3.4. Ostali instrumenti 19

3. FORMIRANJE TEČAJA U REPUBLICI HRVATSKOJ 23

3.1. Formiranje tečaja kune 23

3.2. Tečajna politika u Republici Hrvatskoj 26

3.3. Analiza kretanja tečaja kune u Republici Hrvatskoj 27

3.4. Kontroverze oko precijenjenosti kune 33

4. UTJECAJ PRECIJENJENOSTI KUNE NA

GOSPODARSTVO REPUBLIKE HRVATSKE 39

4.1. Kretanje BPD-a i tečaja kune 40

4.2. Utjecaj tečaja kune na inflatorna kretanja 45

4.3. Industrijska proizvodnja pod utjecajem precijenjene kune 48

4.4. Utjecaj promjena tečaja kune na vanjskotrgovinsku razmjenu Republike Hrvatske 49

4.5. Turizam i kretanje tečaja u Republici Hrvatskoj 53

4.6. Tečaj i konkurentnost hrvatskog gospodarstva 56

5. ZAKLJUČAK 60

LITERATURA 62

POPIS TABLICA 66

POPIS GRAFIKONA 67

1. UVOD

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Od primjene tzv. Stabilizacijskog programa u listopadu 1993. godine u Republici

Hrvatskoj se vodi politika stabilnog tečaja i stabilnosti cijena. Uvođenjem

Stabilizacijskog programa očekivalo se da će tečaj kune biti realno vrednovan, uz

pretpostavku da neće biti precijenjen u dugoročnoj praksi. U stručnoj i znanstvenoj

javnosti, međutim, rasprave o precijenjenosti kune sve se više aktualiziraju, posebice u

kontekstu gospodarskog rasta Republike Hrvatske.

Problem istraživanja je sljedeći: iako se gotovo dva desetljeća raspravlja o

precijenjenosti kune, u znanstvenoj i stručnoj literaturi nema dostatnih saznanja o utjecaju

kune na hrvatsko gospodarstvo.

Predmet istraživanja odnosi se na tečaj kune i njezin utjecaj na gospodarstvo Republike

Hrvatske.

Objekt istraživanja su: tečaj kune i gospodarstvo Republike Hrvatske.

1.2. Radna hipoteza

U skladu s predmetom, problemom i objektom istraživanja moguće je postaviti radnu

hipotezu: precijenjenost kune ima negativan utječe na hrvatsko gospodarstvo.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

O precijenjenosti domaće valute govori se onda kada troškovi i cijene proizvođača u

domaćem gospodarstvu rastu brže od cijena na tržištima njegovih vanjskotrgovinskih

partnera, a promjene tečaja ne kompenziraju te promjene u odnosima cijena.

Svrha istraživanja je istražiti kretanje tečaja i njegov utjecaj na gospodarstvo u

Republici Hrvatskoj.

2

Ciljevi istraživanja odnosi se na utvrđivanje aktualnosti koje se odnose na formiranje

tečaja u Republici Hrvatskoj kojim se postiže stabilnost cijena, kao i aktualnosti vezanih

za utjecaj tečaja na gospodarstvo Republike Hrvatske.

Tako definirani svrha i cilj istraživanja upućuju na potrebu davanja odgovora na sljedeća

pitanja:

1) Koje su teorijske odrednice monetarne politike?

2) Kakvu monetarnu politiku primjenjuje Hrvatska narodna banka?

3) Kako se formira tečaj u Republici Hrvatskoj?

4) Kakva je utjecaj precijenjenosti kune na gospodarstvo Republike Hrvatske?

5) Kakav je utjecaj tečaja na konkurentnost hrvatskog gospodarstva?

1.4. Metodologija istraživanja

Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja tematike koja je predočena u ovom

diplomskom radu s naslovom Precijenjenost kune i njezin utjecaj na gospodarstvo

Republike Hrvatske, u odgovarajućim kombinacijama korištene su sljedeće znanstvene

metode: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, povijesna metoda,

metoda deskripcije, metoda kompilacije, metoda klasifikacije i metoda komparacije.

1.5. Struktura rada

Diplomski rad je podijeljen u pet međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, Uvodu, prezentirani su predmet istraživanja, problem istraživanja i

objekt istraživanja, postavljeni svrha i ciljevi istraživanja, predstavljena metodologija

istraživanja te struktura rada po pojedinim tematskim jedinicama.

3

Monetarna politika Hrvatske narodne banke naslov je drugog dijela, u kojem se uz

teorijske odrednice monetarne politike, daje uvid u temeljne značajke Hrvatske narodne

banke i monetarnu politiku koja Hrvatska narodna banka provodi.

U trećem dijelu, s naslovom Formiranje tečaja u Republici Hrvatskoj istraženo je

formiranje tečaja kune. Posebno je istražena tečajna politika u Republici Hrvatskoj te je

analizirano kretanje tečaja kune. Također su istražene kontraverze oko precijenjenosti

kune (za i protiv).

Četvrti dio ima naslov Utjecaj precijenjenosti kune na gospodarstvo Republike

Hrvatske. U njemu je istraženo kretanje bruto domaćeg proizvoda i tečaja kune, utjecaj

tečaja kune na inflatorna kretanja, industrijsku proizvodnju, vanjskotrgovinsku razmjenu

i turizam. Posebno je analiziran utjecaj tečaja na konkurentnost hrvatskog gospodarstva.

U Zaključku se iznosi sažetak spoznaja po pojedinim tematskim cjelinama.

4

2. MONETARNA POLITIKA HRVATSKE NARODNE BANKE

Hrvatska narodna banka je središnja banka Republike Hrvatske. Glavni je subjekt

kreiranja monetarne politike u Republici Hrvatskoj. Utvrđuje i provodi monetarnu

politiku, a u skladu s tim određuje mjere i instrumente koji su joj potrebni za reguliranje

kreditne aktivnosti i likvidnosti banaka i reguliranje količine novca u opticaju te donosi

mjere u svezi s kamatnim stopama i tečajem domaće valute. Kako bi se dao detaljan

prikaz monetarne politike Hrvatske narodne banke, u ovom dijelu diplomskog rada

obrađuju se sljedeće teme: 1) teorijske odrednice monetarne politike, 2) temeljne

značajke Hrvatske narodne banke i 3) karakteristike i mjere monetarne politike Hrvatske

narodne banke.

2.1. Teorijske odrednice monetarne politike

Monetarna politika je skup procesa i način na koji se donose odluke unutar monetarnog

sustava. To je politika stvaranja i poništavanja, odnosno emisije i povlačenja novca.1

Formiranje i vođenje monetarne politike u većini je zemalja prepušteno središnjoj banci.

Monetarna politika je pokušaj središnje banke da kontrolira razinu cijena i outputa

posredstvom promjena novčane mase ili količine novca u optjecaju.2 Središnja banka se u

vođenju monetarne politike koristi trima instrumentima: ponudom novca (količinom

kovanica i novčanica u bankama i optjecaju), dostupnosti novca (obveza držanja rezervi

likvidnosti) i cijenom novca (kamatna stopa). Cilj vođenja monetarne politike je

ostvarivanje skupa objektivnih odnosno realnih ciljeva orijentiranih ka ekonomskom

rastu i stabilnosti ekonomije.

Monetarna politika koja je usmjerena na povećanje ponude novca naziva se

ekspanzivnom, dok se politika usmjerena na smanjenje ponude novca naziva

restriktivnom. Ekspanzivna monetarna politika se koristi kada se u situaciji pada

proizvodnje i zaposlenosti ekspanzijom novca i kredita želi oživjeti gospodarstvo. Naime,

1 Perišin, I., Šokman, A., Lovrinović, I.: Monetarna politika, Fakultet ekonomije i turizma “Dr. Mijo

Mikrović”, Pula, 2001., str. 15. 2 Ferenčak, I.: Počela ekonomike, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet Josipa

Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2003., str. 353.

5

da bi se oživjelo gospodarstvo potrebno je povećati agregatnu potražnju. U tom smislu

središnja banka nastoji smanjiti aktualne kamatne stope. To će učiniti tako da poveća

količinu novca u optjecaju, a rast novčane mase moguće je realizirati povećavajući višak

rezerve kojim raspolaže bankarski sustav. Jedan od načina na koji to središnja banka

provodi je da na sekundarnom tržištu vrijednosnih papira kupuje državne obveznice.3

Osim toga, višak rezervi središnja banka može povećati i smanjujući rezervu likvidnosti

te snižavanjem eskontne stope. Cijeli proces može se pojednostavljeno pojasniti na

sljedeći način:4 rast viška rezerve povećava novčanu masu, a povećanje količine novca u

optjecaju rezultira padom realnih kamatnih stopa. Pad realnih kamatnih stopa, nadalje,

dovodi do rasta investicija i agregatne potražnje. Rezultat je rast bruto domaćeg

proizvoda (BDP). Zadaća je, dakle, ekspanzivne monetarne politike vratiti ravnotežni

BDP na razinu potencijalnog BDP-a. Ekspanzivna monetarna politika, također, rezultira

povećanjem razine cijena, pa je potrebno voditi računa da povećanje novčane mase i u

skladu s tim pad kamatnih stopa ne izazove prekomjerno povećanje agregatne potražnje i

dovede do zabrinjavajućeg rasta cijena. Ta je opasnost veća što je recesijski jaz manji,

odnosno što je ekonomija bliža svom potencijalnom BDP-u.

Restriktivna monetarna politika primjenjuje se kako bi se smanjila agregatna potražnja.

To se postiže otežavanjem uvjeta kredita, odnosno restriktivno postavljeni instrumenti

monetarne politike dovode do smanjenje količina novca u optjecaju. Središnja banka u

tom slučaju prodaje državne obveznice, povećava rezerve likvidnosti i eskontne stope.

Smanjenje količine novca u optjecaju dovodi do povećanja kamatnih stopa, što rezultira

padom investicija, padom agregatne potražnje i ravnotežnog realnog BDP-a. Indirektno

se djeluje i na razinu cijena. Nedostatak količine novca u optjecaju dovodi do smanjenja

potrošnje, a time utječe i na rast cijena.

U kontekstu ovog rada potrebno je ukazati i na tečajnu politiku. Država može voditi

aktivnu i pasivnu monetarnu i tečajnu politiku.5 Aktivna politika države obuhvaća sve

aktivnosti nositelja monetarne i fiskalne politike koje se poduzimaju kao reakcija ili

3 Kesner-Škreb, M.: Financiranje javnog duga, Financijska praksa, Zagreb, 18, 6, str. 669.

4 Ferenčak, I.: op. cit., str. 359.

5 Grgić, M., Bilas, V.: Međunarodna ekonomija, Lores plus, Zagreb, 2008., str. 429.

6

anticipiranje promjena u cijeloj ekonomiji. Pod aktivnom politikom države

podrazumijeva se aktivna fiskalna i monetarna politika upravljanja ponudom i

potražnjom. Pasivna politika države je vođenje politike po raznim pravilima, primjerice

monetarnim pravilima. U nedovoljno razvijenim zemljama mogu se razlikovati dva

pristupa tečajne politike, i to:6 pristup realnih ciljeva i pristup nominalnog sidra. Prvi

pristup stavlja nominalni tečaj zajedno s ostalim ekonomsko-političkim instrumentima u

svrhu ostvarivanja realnih ciljeva, primjerice, odgovarajuća neinflacijska razina potražnje

domaćih proizvoda i usluga i vanjska ravnoteža između izvoza i uvoza. Kod drugog

pristupa uzima se tečaj kao sidro i instrument antiinflacijske politike, poznat pod nazivom

“internacionalni monetarizam”. U tom slučaju tečaj kao sidro postavlja ograničenja

monetarnoj politici, a tečaju se daje uloga vođenja nominalne varijable.

Tijekom povijesti monetarna politika je mijenjala svoju ulogu, pa suvremeni oblik

monetarne politike nema mnogo zajedničkog s klasičnom ekonomijom. Monetaristi

naglašavaju neutralnost novca sa stajališta realnih novčanih tokova, ali ističu njegov

utjecaj na kretanje inflacije i stabilnosti.7 Ključno je pravilo monetarista kojeg se treba

pridržavati da bi ekonomija bila zdrava i stabilna, rast količine novca (uz pretpostavku da

je brzina novca stalna) mora imati isti tempo kao i realni BDP, a ako se brzina mijenja (a

te je promjene moguće anticipirati), količina novca mora, nakon potrebnih prilagodbi,

pratiti promjene realnog BDP-a. U tom slučaju će rast realnog BDP-a pratiti stabilna

razina cijena.

Zaključno se može istaknuti da se monetarnom politikom, prema učenju monetarista,

može snažno utjecati na makroekonomska kretanja u pojedinoj zemlji.

6 Ibidem, str. 430.

7 Crkvenac, M.: Ekonomska politika, Informator, Zagreb, 1997., str. 119.

7

2.2. Temeljne značajke Hrvatske narodne banke

Ustavom Republike Hrvatske određeno je da je Hrvatska narodna banka središnja banka

Republike Hrvatske. Središnje banke se nazivaju i banke banaka zbog njihove stožerne

funkcije u bankarskog sustavu pojedinih zemalja. Središnja uloga im je vezana i uz

odgovornost za provođenje ekonomske politike zemlje kroz vođenje monetarno-kreditne

i devizne politike te kroz osiguranje stabilnosti nacionalne novčane jedinice.8

U ovom dijelu diplomskog rada daju se temeljne značajke Hrvatske narodne banke

obradom sljedećih tema: 1) osnivanje, ciljevi i zadaci Hrvatske narodne banke, 2)

financijski pokazatelji poslovanja Hrvatske narodne banke.

2.2.1. Osnivanje, ciljevi i zadaci Hrvatske narodne banke

Osnivanje Hrvatske narodne banke definirano je Ustavom Republike Hrvatske iz 1990.

godine, u kojem se u članku 53. utvrđuju njezine odgovornosti. Narodna banka Hrvatske,

u okviru svojih prava i dužnosti, odgovorna je za stabilnost valute i za opću likvidnost

plaćanja u zemlji i prema inozemstvu. U svom radu je samostalna i odgovorna

Hrvatskom saboru. Dobit koju ostvaruje pripada državnom proračunu.9 Odgovornosti i

funkcije središnje banke detaljnije su uređeni Uredbom o Narodnoj banci Hrvatske od 8.

listopada 1991. godine i Odlukom o zamjeni jugoslavenskih dinara hrvatskim dinarima,

koje su stupile na snagu 23. prosinca 1991. godine. Uredba o Narodnoj banci Hrvatske

zamijenjena je Zakonom o Narodnoj banci od 4. studenoga 1992. godine, kojim je

utvrđen pravni okvir poslovanja središnje banke Republike Hrvatske.

Ustav Republike Hrvatske je izmijenjen u 1997. godini i u njemu se mijenja ime središnje

banke u Hrvatsku narodnu banku (HNB). Izmjene Ustava odnosile su se i na članak 53. u

kojem je utvrđeno da je Hrvatska narodna banka središnja banka Republike Hrvatske, a

8 Srb, V., Matić, B.: Bankarstvo, Ekonomski fakultet Sveučilišta Jurja Strossmayera u Os ijeku,

Osijek, 2002., str. 17. 9 Hrvatska narodna banka, http://www.hnb.hr (10.2.2014.)

8

njen položaj, prava i dužnosti uređuju se zakonom. Hrvatska narodna banka je samostalna

u svom radu i odgovorna Hrvatskom saboru.10

Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci koji je donijet 5. travnja 2001. godine, utvrđuje,

između ostalog, položaj, poslove, vlasnički status, ovlaštenja i ustroj središnje banke.

Institucionalna, financijska i personalna neovisnost hrvatske središnje banke su ojačane, a

pravni okvir u skladu s kojim treba poslovati približen je standardima Europske unije.

Osnovni cilj djelovanja HNB-a je postizanje i održavanje stabilnosti cijena.

U prosincu 2006. godine Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci doživljava izmjene i dopune,

te se dodatno učvršćuje neovisnost središnje banke i stvaraju zakonske pretpostavke da

danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatska narodna banka postaje

sastavni dio Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) te da počne obavljati svoje

zadatke u skladu sa Statutom ESSB-a i Europske središnje banke (ESB).11 Istaknuta je

neovisnost središnje banke od tijela Europske unije, tijela Republike Hrvatske i drugih

osoba.

Novi Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci stupio je na snagu u srpnju 2008. godine. Ovim

se zakonom pravni okvir djelovanja HNB-a dodatno usklađuje s pravnim standardima

Europske unije, posebice u dijelu koji se odnosi na stupanj neovisnosti središnje banke

(institucionalne, funkcionalne, osobne i financijske neovisnosti) i na cilj HNB-e. Time se

stvaraju preduvjeti za nesmetano funkcioniranje HNB-a u okviru ESSB-a i ESB-a, kao i

uvođenje eura kao službene novčane jedinice Republike Hrvatske. Izmjene i dopune

Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci uslijedile su 2013. godine. Tim izmjenama se obavlja

daljnje usklađivanje djelovanja HNB-a s pravnim standardima Europske unije. Tako se u

pravni poredak prenosi Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13.

studenog 2007. godine o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu, te se uređuje

provedba: Uredbe Vijeća (EZ) br. 1338/2001 od 28. lipnja 2001. godine koja propisuje

mjere potrebne za zaštitu eura od krivotvorenja i Uredba Vijeća (EZ) br. 1339/2001 od

28. lipnja 2001. godine kojom se proširuju učinci Uredbe Vijeća (EZ) 1338/2001 koja

10

Ibidem. 11

Ibidem.

9

propisuje mjere potrebne za zaštitu eura od krivotvorenja i na one države članice koje

nisu usvojile euro kao jedinstvenu valutu.12

Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci definiran je njezin osnovni cilj, a to je održavanje

stabilnosti cijena.13

U skladu s navedenim ciljem definirani su i temeljni zadaci Hrvatske

narodne banke. To su:14

6) utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike,

7) držanje i upravljanje međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske,

8) izdavanje novčanica i kovanog novca,

9) izdavanje i oduzimanje odobrenja i suglasnosti sa zakonima kojima se uređuje

poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet i sustava

za namiru platnih transakcija te devizno poslovanje i poslovanje ovlaštenih mjenjača,

10) obavljanje poslova supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje

poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet i sustava

za namiru platnih transakcija,

11) vođenje računa kreditnih institucija i obavljanje platnog prometa po tim računima,

davanje kredita kreditnim institucijama i primanje u depozit sredstva kreditnih

institucija,

12) uređivanje i unaprjeđenje sustava platnog prometa,

13) obavljanje zakonom utvrđenih poslova za Republiku Hrvatsku,

14) donošenje podzakonskih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti, i

15) obavljanje ostalih, zakonom utvrđenih poslova.

U kontekstu ovog rada posebno je potrebno istaknuti da Hrvatska narodna banka

samostalno utvrđuje zadatke monetarne i devizne politike, u okviru svojih prava i

dužnosti, za ostvarivanje monetarne i devizne politike. U svrhu ostvarivanja utvrđene

monetarne i devizne politike, može odrediti mjere i instrumente koji su joj potrebni za

reguliranje kreditne aktivnosti i likvidnosti kreditnih institucija i za reguliranje količine

novca u optjecaju te donositi mjere u vezi s kamatnim stopama i tečajem domaće valute.

12

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, Narodne novine, Zagreb, 2013., 54., čl. 1.a

13 Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci, Narodne novine, Zagreb, 2008., 75., čl. 3.

14 Ibidem, čl. 4.

10

Svojim djelovanjem, dakle, Hrvatska narodna banka podržava ciljeve gospodarske

politike Republike Hrvatske, pri čemu ta politika ne smije ugroziti osnovni cilj –

stabilnost valute i opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inozemstvu, što je u biti čini

odgovornom za stabilnost ukupnog financijskog sustava zemlje.

2.2.2. Financijski pokazatelji poslovanja Hrvatske narodne banke

Hrvatska narodna banka je u 2012. godini ostvarila neto dobit od 475,8 milijuna kuna, što

je u odnosu na 2010. i 2011. godinu znatno smanjenje. Neto dobit u 2012. godini bila je

manja u odnosu na 2011. godinu za 81,8% (tablica 1).

Tablica 1: Izvještaj o dobiti Hrvatske narodne banke 2010.–2012. godine tis. kuna

2010. 2011. 2012.

Kamatni i srodni prihodi

Kamatni i srodni prihodi

Neto kamatni prihodi

Prihodi od naknada i provizija

Troškovi naknada i provizija

Neto prihod/(rashod) od naknada i provizija

Prihodi od dividenda

Neto rezultat od ulaganja – metoda udjela

Neto rezultat trgovanja vrijednosnim papirima

Neto rezultat revalorizacije plemenitih metala

Neto tečajna razlika

Ostali prihodi

Prihod od poslovanja

Troškovi poslovanja

Smanjenje/(povećanje) rezervacija

Neto dobit

- raspoređeno u opće pričuve

- raspoređeno u državni proračun

454.593

(215.569)

239.024

5.455

(5.595)

(140)

14.283

713

225.096

3.536

228.632

1.861.595

10.255

2.354.362

(341.363)

(1.431)

2.011.568

(2.011.568)

-

777.723

(69.361)

708.362

5.150

(5.612)

(462)

5.887

396

184.294

151

184.445

2.000.638

6.504

2.905.770

(290.526)

(1.378)

2.613.866

(2.133.789)

(480.077)

880.351

(17.388)

862.963

5.058

(6.770)

(1.712)

6.789

387

(34.348)

551

(33.797)

(77.940)

6.942

767.632

(292.689)

902

475.845

(95.169)

(380.676)

Izvor: Godišnje izvješće za 2011. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2012., str.

120. i Godišnje izvješće za 2012. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2013.,

str. 134. (obrada studenta)

Za razliku od 2010. godine, kada je cjelokupna neto dobit raspoređena na opće pričuve, u

2011. i 2012. godini neto dobit je raspoređena na opće pričuve i na državni proračun.

Prihodi poslovanja iznosili su u 2012. godini 767,6 milijuna kuna, te su u odnosu na

2011. godinu smanjeni za 2, 14 mlrd. kuna ili za 73,6%. Na osnovi promjene tečajeva

(eura i američkog dolara prema kuni te tečajeva ostalih valuta) u 2011. godini je ukupno

11

zabilježena neto negativna tečajna razlika od 77,9 mil. kuna koja se pokriva iz opće

pričuve HNB-a. Troškovi poslovanja su u 2012. godini iznosili 292,7 mil. kuna, te su u

odnosu na 2011. godinu povećani 2,1 mil. kuna, odnosno za 0,7%. U odnosu na 2010.

godinu smanjeni su za 50,8 mil. kuna ili za oko 15%.

Kapital i obveze HNB-a iznosile su u 2012. godini 88,9 mlrd. kuna i u odnosu na 2011.

godinu povećani su za 88,6 mil. kuna odnosno za 0,1%, a u odnosu na 2010. godinu za

1,07 mlr. kuna ili za 7,5%. HNB je u 2012. godini raspolagao s ukupnom imovinom u

iznosu od 88,9 mlrd. kuna ili za 1,07 mlrd. kuna većom nego u 2010. godini. Istovremeno

su obveze iznosile 76,3 mlrd. kuna, te su u odnosu na 2011. godinu bile manje za 24 mil.

kuna ili za 0,03%, a u odnosu na 2010. godinu za 3,9 mlrd. kuna ili za 5,5% (tablica 2).

Tablica 2: Izvještaj o financijskom položaju Hrvatske narodne banke 2010.–2012. godine tis. kuna

2010. 2011. 2012.

Imovina

Gotovina i sredstva na tekućim rač. kod drugih banaka

Depoziti kod drugih banaka

Vrijednosni papiri namijenjeni trgovanju

Krediti

Vrijednosni papiri koji se drže do dospijeća

Sredstva kod Međunarodnog monetarnog fonda

Ulaganja u vlasničke vrijednosne papire

Obračunate kamate i ostala imovina

Materijalna i nematerijalna imovina

Ukupno imovina

Obveze

Novčanice i kovani novac u optjecaju

Obveze prema bankama i drugim financijskim instit.

Obveze prema državi i državnim institucijama

Obveze prema Međunarodnom monetarnom fondu

Obračunate kamate i ostale obveze

Ukupno obveze

Kapital

Temeljni kapital

Pričuve

Ukupno kapital

Ukupno kapital i obveze

1.484.132

22.709.757

51.906.505

95

-

5.765.326

61.940

200.426

618.061

82.746.242

19.311.462

41.735.214

4.255.422

5.759.299

1.292.850

72.354.247

2.500.000

7.891.995

10.391.995

82.746.242

1.888.745

18.685.511

31.050.475

126.859

30.191.208

5.981.465

63.670

227.520

623.496

88.868.949

20.943.013

46.982.193

1.673.444

5.974.821

768.360

76.341.831

2.500.000

10.027.118

12.527.118

88.868.949

10.648.647

6.310.083

35.566.371

79

29.605.797

5.851.874

60.258

280.561

613.916

88.937.586

21.627.929

44.797.338

812.557

5.836.524

3.243.488

76.317.836

2.500.000

10.119.750

12.619.715

88.937.586

Izvor: Godišnje izvješće za 2011. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2012., str. 121. i Godišnje izvješće za 2012. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2013.,

str. 135. (obrada studenta)

U bilanci je iskazana imovina HNB-a i to jednom po pojavnom obliku i funkciji (aktiva),

a drugi put po vlasništvu i ročnosti (pasiva) (tablica 3).

12

Tablica 3: Bilanca Hrvatske narodne banke, 2008.-2012. godine u mil. kuna

2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

AKTIVA

1. Inozemna aktiva

1.1. Zlato

1.2. Posebna prava vučenja

1.3. Pričuvna pozicija kod MMF-a

1.4. Efek. i depoz. po viđ. u stranim bankama

1.5. Oročeni depoziti u stranim bankama

1.6. Plasmani u vrijed. papire u devizama

1.7. Nekonvertibilna devizna aktiva

2. Potraživanja od središnje države

2.1. Potraživanja u kunama

2.2. Potraživanja u devizama

3. Potraživanja od ostalih domaćih sektora

4. Potraživanja od banaka

4.1. Krediti bankama

4.2. Dospjela nenaplaćena potraživanja

5. Potraživanja od ostalih bankarskih institucija

66.805,5

-

5,3

1,3

1.472,7

13.189,3

52.136,9

0,0

2,2

2,2

-

64,2

13,9

13,9

-

-

75.807,8

-

2.423,7

1,3

1.763,8

17.534,5

54.084,5

0,0

2,9

2,9

-

4,2

13,5

13,5

-

-

78.728,2

-

2.834,5

1,4

1.483,0

22.702,9

51.906,5

0,0

0,3

0,3

-

3,8

12,9

12,9

-

-

84.302,0

-

2.716,3

1,4

1.887,2

18.676,4

61.020,7

0,0

251,8

251,8

-

3,5

139,2

139,2

-

-

84.782,1

-

2.662,3

1,4

10.647,4

6.298,8

65.172,2

0,0

-

-

-

2,5

11,8

11,8

-

-

Ukupno (1+2+3+4+5) 66.885,8 75.828,3 78.745,2 84.695,5 84.796,4

PASIVA

1. Primarni novac

1.1. Gotovo novac izvan banaka

1.2. Blagajna banaka

1.3. Depoziti banaka

1.4. Depoziti ostalih bankarskih institucija

1.5. Depoziti ostalih domaćih sektora

2. Ograničeni i blokirani depoziti 2.1. Izdvojena devizna obvezna pričuva

2.2. Ograničeni depoziti 2.3. Blokirani devizni depoziti

3. Inozemna pasiva

3.1. Krediti MMF-a

3.2. Obveze prema međunarodnim organ. 3.3. Obveze prema stranima bankama

4. Depoziti središnje države

4.1. Depozitni novac

4.2. Devizni depoziti Republike Hrvatske

4.3. Blagajnički zapisi HNB-a

5. Blagajnički zapisi HNB-a

5.1. Blagajnički zapisi HNB-a u kunama

5.2. Blagajnički zapisi HNB-a u stranoj valuti

6. Kapitalni računi 7. Ostalo (neto)

49.743,0

17051,0

3428,3

29.263,7

-

-

8.064,1

8.008,3

55,8

-

16,6

-

16,6

-

206,9

171,1

73,3

-

-

-

-

9.562,4

-707,1

58.141,9

15.282,1

3.659,8

37.200,1

-

-

5.091,6

5.041,7

49,9

-

8,1

-

8,1

-

4.171,4

1.839,2

2.332,2

-

-

-

-

11,151,3

-735,9

58.249,1

15.282,7

4.048,7

38.937,8

0,0

4.833,9

4.773,2

60,7

-

8,7

-

8,7

-

5.356,3

2.629,9

2.726,4

-

-

-

-

13.090,1

-792,9

62.379,5

16.689,1

4.253,9

41.436,0

2.976,0

0,6

5.600,2

5.538,3

61,9

-

0,4

-

0,4

0,0

1.773,1

1.183,6

589,5

-

-

-

-

15-787,9

844,6

61.265,2

16.947,0

4.681,0

39.636,7

-

0,5

5.235,3

5.094,5

140,8

-

0,1

-

0,1

0,0

3.457,1

3.378,6

68,1

-

-

-

-

16.716,8

-878,1

Ukupno (1+2+3+4+5) 66.885,8 75.828,3 78.745,2 84-696,5 84.796,4

Izvor: Godišnje izvješće za 2009. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2010., str.

117., Godišnje izvješće za 2011. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2012., str. 162. i Godišnje izvješće za 2012. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb,

2013., str. 176. (obrada studenta)

13

Podaci u bilanci HNB-a pokazuju da je inozemna aktiva u razdoblju od 2008. do 2012.

godine povećana sa 66,8 mlrd. kuna na 84,7 mlrd. kuna, odnosno za 18 mlrd. kuna ili za

26,9%. U strukturi inozemne aktive najveći udio ima stavka 'plasmani u vrijednosne

papire u devizama', koji su u 2012. godini sudjelovali s udjelom od 76,9%. Njihov udio je

smanjen u odnosu na 2008. godinu kada je iznosio 78,0%. Od 2001. godine HNB ne

može središnjoj državi odobravati kredite, te u stavci 'potraživanja od središnje države'

iskazuje samo dospjela potraživanja od državnog proračuna nastala na osnovi obavljanja

platnog prometa, te na osnovi obveza izvršenih prema Međunarodnom monetarnom

fondu i stranim bankama.15

U 2012. godini nije bilo potraživanja od središnje države, dok

su u 2011. godini ona iznosila čak 251,8 mil. kuna. Stavka 'potraživanja od banaka' imala

je znatno povećanje u 2011. godini u odnosu na prethodne tri godine. Ova stavka je u

2008. godini iznosila 13,9 mil. kuna, dok je u 2011. godini iznosila 139,2 mil. kuna. U

2012. godini iznosi 11,8 mlrd. kuna, te na najnižoj razini u razdoblju od 2008. do 2012.

godine. 'Potraživanja od ostalih domaćih sektora' iznosila su u 2012. godini 2,5 mlrd.

kuna, što je u odnosu na 2008. godinu smanjenje za 61,7 mlrd. kuna, a u odnosu na 2011.

godinu za jednu mlrd. kuna ili za28,6%. U razdoblju od 2008. do 2012. godine HNB nije

imao potraživanja od ostalih bankarskih institucija.

Primarni novac je u 2012. godini iznosio 61,3 mlrd. kuna te je u odnosu na 2008. godinu

povećan za 11,2 mlrd. kuna. U strukturi primarnog novca najveći udio imali su depoziti

banaka. Oni su u 2012. godini sudjelovali s udjelom od 64,7%, a u odnosu na 2008.

godinu povećani su za 35,4%. Ograničenja i blokirani depoziti smanjeni su u razdoblju

od 2008. do 2012. godine s 8,1 mlrd. kuna na 5,2 mlrd. kuna, odnosno za 35,1%.

Depoziti središnje banke povećani su u razdoblju od 2008. do 2012. godine s 206,9 mil.

kuna na 2,5 mlrd. kuna odnosno za 2,3 mlrd. kuna. Blagajničkih zapisa HNB nije imao u

razdoblju od 2008. do 2012. godine. Na stavci 'kapitalni računi' može se uočiti znatno

povećanje s 9,5 mlrd. kuna u 2008. godini na 16,7 mlrd. kuna u 2012. godini, odnosno za

74,8%.

15

Godišnje izvješće za 2011. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2012., str. 162.

14

2.3. Karakteristike i mjere monetarne politike Hrvatske

narodne banke

Ciljne varijable monetarne politike mogu biti neki monetarni agregati, stopa rasta BDP-a,

tečaj, stope inflacije ili kamatna stopa, odnosno može se provoditi politika ciljanja stope

rasta BPD-a i smanjivanja oscilacija, ciljanja monetarnih agregata, ciljanja nominalnog

tečaja, ciljanja inflacije i sl. Monetarnoj politici je na raspolaganju niz instrumenata

kojima se može djelovati na ostvarivanju operativnih ciljeva, posrednih i konačnih ciljeva

monetarne politike16

(obvezna rezerva, devizne transakcije, operacije na otvorenom

tržištu i dr.).

Monetarna politika u Republici Hrvatskoj zasnovana je na tečaju kune prema euru kao

nominalnom sidru. Posljedica je to visoke razine euroizacije koja obilježava hrvatsko

gospodarstvo, a posebice financijski sektor s obzirom da je veći dio imovine i obveza

banaka u stranoj valuti ili indeksiran u stranoj valutu, prvenstveno euru.17

Tako

koncipirana monetarna politika imala je pozitivne učinke u održavanju niske razine

inflacije još od 1993. godine, odnosno od primjene tzv. Stabilizacijskog programa, te je

pomogla u očuvanju stabilnosti bankarskog sektora. Tečaj nije fiksan i dopuštene su

manje fluktuacije kako bi se otežale moguće tečajne špekulacije. U svrhu održavanja

stabilnosti tečaja HNB koristi standardne instrumente monetarne politike kao što su

operacije na novčanom tržištu i devizne intervencije.

2.3.1. Operacije na otvorenom tržištu

Operacije na otvorenom tržištu HNB primjenjuje u svrhu ispravljanja neravnoteže u

bilanci koje nastaju zbog promjena pojedinih stavki koje utječu na ponudu i potražnju za

likvidnošću bankovnog sustava. Izjednačavanjem ponude i potražnje postiže se fino

upravljanje likvidnošću i na taj način se utječe na minimizirane kolebljivosti kamatnih

stopa na novčanom tržištu. Analiziranjem razdoblja od 2008. do 2012. godine može se

16

Grgić, M., Bilas, V.: op. cit., str. 432. 17

Bokan, N. et al.: Utjecaj financijske krize i reakcija monetarne politike u Hrvatskoj, Istraživanja, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2010., I-25, str. 4.

15

uočiti da se HNB ovim instrumentom koristio u razdoblju od 2008. do 2009. godine. U

razdoblju od 2010. do 2012. godini operacije na otvorenom tržištu nisu korištene zbog

visoke likvidnosti u domaćem bankovnom sustavu. Potražnja za novčanim sredstvima

veća od ponude u 2008. i 2009. godini iziskivala je intervenciju HNB-a u svrhu

uravnoteženja ponude i potražnje za novčanim sredstvima. Instrumentima monetarne

politike tijekom 2008. godine kreirano je u prosjeku 1,7 mlrd. kuna, a u 2009. godini 1,6

mlrd. kuna. Ponuda novčanih sredstava u razdoblju od 2010. do 2012. godine bila je veća

od potražnje za novčanim sredstvima. Tako je, primjerice, ponuda novčanih sredstava

određena autonomnim činiteljima iznosila prosječno u 2012. godini 39,7 mlrd. kuna, dok

je potražnja za novčanim sredstvima iznosila 37,0 mlrd. kuna. Kako bi izjednačila

ponudu i potražnju, radi minimiziranja kolebljivosti kamatnih stopa na novčanom tržištu,

HNB je koristio instrumente monetarne politike, i to instrument polaganja novčanog

depozita. Korištenjem ovog instrumenta u 2012. godini prosječno je sterilizirana

likvidnost u neto iznosu od 2,7 mrld. kuna. Posljedica navedenog odnosa ponude i

potražnje za likvidnošću te korištenja instrumenta polaganja novčanog depozita tijekom

2012. godine je prosječni dnevni višak likvidnosti u iznosu od 0,4 mlrd. kuna. Razine

prosječnoga dnevnog viška likvidnosti tijekom godine kretala se u rasponu od 0,2 mlrd.

kuna u travnju do 0,6 mrld. kuna ostvarenih u rujnu.18

S obzirom da je ponuda novčanih

sredstava bila veća od potražnje, banke su se tijekom 2012. godine uvelike koristile

prekonoćnim depozitom, i to u prosječnom iznosu od 2,7 mlrd. kuna dok je prosječni

dnevni višak s prekonoćnim depozitima iznosio 3,1 mrld. kuna.19

HNB na otvorenom tržištu koristi sljedeće operacije:20

· redovite operacije – pomoću njih se upravlja likvidnošću u sustavu, a provode se

redovitim obratnim repo operacijama u pravilu svakog tjedna (srijedom) na aukcijama

s rokom dospijeća od jednog tjedna,

· operacije fine prilagodbe – koriste se za privremeno smanjenje ili povećanje

likvidnosti u sustavu. Provode se po potrebi radi upravljanja likvidnošću na tržištu i

18

Godišnje izvješće za 2012. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2013., str. 49. 19

Ibidem. 20

Godišnje izvješće za 2008. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2009., str. 67.

16

upravljanja kamatnim stopama, i to u situacijama u kojima treba neutralizirati učinke

promjene kamatnih stopa uzrokovanih nepredviđenim fluktuacijama na tržištu.

Provode se repo i obratnim repo operacijama te izravnim prodajama i kupovinama

vrijednosnih papira i deviza,

· strukturne operacije – primjenjuju se u slučaju potrebe za dugoročnijom prilagodbom

strukture likvidnosti. Provode se izravnim prodajama i kupnjama vrijednosnih papira

te repo i obratnim repo operacijama. Mogu se koristiti za povećanje ili smanjenje

likvidnosti u sustavu, pri čemu njihovo dospijeće i frekvencija nisu standardizirani.

U 2008. godini glavni instrument kreiranja likvidnosti bile su obrtne repo operacije HNB-

a te je održano 47 obratnih repo aukcija. Bankama je s te osnove ukupno plasirano 86,8

mlrd. kuna.21

U 2009. godini održano je ukupno 37 obratnih repo aukcija, a ukupan iznos

koji je bankama plasiran s te osnove iznosio je 96,1 mrld. kuna.22

Kako je prethodno

istaknuto, u razdoblju od 2010. do 2012. godine nije bilo potrebe za provođenjem

operacija na otvorenom tržištu. Operacije na otvorenom tržištu HNB, naime, koristi u

slučaju kada je potražnja za novcem veća od ponude.

2.3.2. Stalno raspoložive mogućnosti

Stalno raspoložive mogućnosti su instrument monetarne politike kojima se banke koriste

na svoju inicijativu, neograničen broj dana u mjesecu, a služe za stabiliziranje

neočekivanih promjena u kretanju likvidnosti banaka. Koriste se u obliku lombardnoga

kredita u slučaju manjka sredstava ili novčanog depozita u slučaju viška sredstava. Ovim

instrumentom monetarne politike postavljene su granice raspona kamatnih stopa na

novčanom tržištu, pri čemu je kamatna stopa na lombardni kredit gornja granica

kamatnog raspona, a kamatna stopa na prekonoćni depozit kod HNB-a donja granica

raspona.23

Kamatnom stopom na lombardni kredit utvrđuje se gornja granica kamatnog raspona na

21

Ibidem, str. 68. 22

Godišnje izvješće za 2009. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2010., str. 50. 23

Godišnje izvješće za 2008. godinu, op. cit., 68.

17

novčanom tržištu, koja je u razdoblju od 2008. do kraja studenog 2012. godine iznosila

smanjena s 9,0% na 6,25% godišnje. Lombardni kredit se u razdoblju od 2008. do 2010.

godine odobravao uz zalog. Tijekom 2008. godine mogao se u najvećem dijelu godine

koristiti svakodnevno do iznosa 90% nominalne vrijednosti založenih trezorskih zapisa

Ministarstva financija. U prosincu 2008. godine smanjen je postotak nominalne

vrijednosti trezorskih zapisa na osnovu kojih HNB odobrava lombardne kredite s 90% na

50%, pa je time ograničena i mogućnost njihova korištenja. U 2008. godini iznosi

lombardnih kredita kretali su se između 36,0 mil. kuna i 4,7 mlrd. kuna, a koristili su se

ukupno 46 dana. U 2009. godini lombardni krediti su se koristili 79 dana, a iznosili su

između 10,0 mil. kuna i 3,9 mlrd. kuna. Potražnje za lombardnim kreditima u 2010. i

2011. godini nije bilo. U 2012. godini lombardnim kreditom se koristilo samo jedan radni

dan, u iznosu od 0,1 mlrd. kuna.24

Banke mogu na kraju dana višak likvidnosti položiti u obliku novčanog depozita kod HNB-

a. Novčani depozit se koristi prekonoćno s rokom povrata bankama na početku sljedećega

radnoga dana. Kamatnom stopom koju HNB obračunava na sredstva novčanog depozita

utvrđena je donja granica kamatnog raspona na novčanom tržištu. Ona je do ožujka 2011.

godine iznosila 0,5% godišnje, kada je smanjena na 0,25% godišnje. U razdoblju od 2008.

do 2011. godine banke su se svakodnevno koristile mogućnošću prekonoćnog deponiranja

novčanih sredstava kod HNB-a. Banke su prekonoćni depozit u 2008. godini koristile

ukupno 90 dana, a prosječno dnevno je iznosio 0,8 mlrd. kuna. U 2009. godini banke su

povećale prekonoćne depozite prosječno dnevno na 1,9 mlrd. kuna, a koristili su se ukupno

83 dana. Tijekom 2010. godine novčani depozit se koristio svaki radni dan u prosječnom

iznosu od 3,9 mlrd. kuna, dok u 2011. godini nije korišten samo 6 dana, a prosječni dnevni

iznos bio je 5,0 mlrd. kuna. U 2012. godini novčani depozit je korišten prosječno dnevno u

iznosu od 2,7 mlrd. kuna, a nije korišten 31 radni dan.25

Vidljivo je, dakle, da su banke intenzivirale korištenje prekonoćnih depozita u razdoblju

od 2010. do 2011. godine, što je rezultat viška likvidnosti banaka u tim godinama,

odnosno veće ponude novčanih sredstava od potražnje.

24

Podaci prema Godišnjem izvještaju HNB 2008-2012. godine. 25

Ibidem.

18

2.3.3. Obvezna pričuva

Obvezna pričuva je u razdoblju od 2008. do 2012. godine bila glavni instrument

sterilizacije viška likvidnosti u bankovnom sustavu Republike Hrvatske. Stopa obvezne

pričuve smanjena je sa 17% u prosincu 2008. godine na 14%, a u 2010. godini

nastavljeno je njezino smanjenje te je u veljači iznosila 13%. Spuštanjem stope obvezne

pričuve HNB je nastojao dati svoj doprinos oživljavanju kreditne aktivnosti banaka, te je

bio spreman na daljnje smanjenje ukoliko se na taj način oslobođena sredstva koriste u

skladu s proklamiranim ciljevima. Međutim, pojava deprecijacijskih pritisaka u

posljednjem tromjesečju 2011. godine rezultirala je ponovnim vraćanjem stope obvezne

pričuve s 13% na 14% u listopadu 2011. godine, što je rezultiralo povlačenjem dijela

kunske likvidnosti iz bankovnog sustava i ublažavanja deprecijacijskih pritisaka na

domaću valutu.26 HNB je i u 2012. godini nastojao zaustaviti deprecijacijske pritiske na

domaću valutu te je povećao stopu obvezne pričuve s 14 na 15% u siječnju, ali je u

svibnju stopa obvezne pričuve banaka smanjena s 15 na 13,5% čime je podržan Program

razvoja gospodarstva.

Osnovica za obračun obvezne pričuve sastoji se od kunskog i deviznog dijela. Od

obračunskog deviznog dijela obvezne pričuve dio se uključuje u obračunski kunski dio

obvezne pričuve i izvršava u kunama. Taj se udio mijenjao u razdoblju od 2008. do 2012.

godine. U 2008. godini on je iznosio 50%, a od siječnja 2009. godine 75%. Jedan dio

obvezne pričuve izdvaja se na poseban račun kod HNB-a, a drugi se može održavati

prosječnim dnevnim stanjima računa likvidnih potraživanja. Postotak izdvajanja kunskog

dijela obvezne pričuve na poseban račun kod HNB-a iznosi 70%, a postotak izdvajanja

deviznog dijela obvezne pričuve iznosi 60% obračunate obvezne pričuve. Međutim,

devizni dio obvezne pričuve obračunat na osnovi deviznih sredstava nerezidenata i

deviznih sredstava primljenih od pravnih osoba u posebnom odnosu prema banci izdvaja

se po stopi do 100%.27

U 2008. godini kunski dio obvezne pričuve oscilirao je između

razine od 32,2 mlrd. kuna ostvarene u siječnju i razine od 33,4 mlrd. kuna u studenom,

26

Godišnje izvješće za 2011. godinu, op. cit., 43. 27

Godišnje izvješće za 2008. godinu, op. cit., 70.

19

dok je u prosincu zbog smanjenja stope obvezne pričuve iznosio 27,4 mlrd. kuna.

Devizni dio obvezne pričuve tijekom 2008. godine kretao se od 12,8 mlrd. kuna u

siječnju do 11,6 mlrd. kuna u prosincu, pa se može uočiti smanjenje ovog dijela obvezne

pričuve za 9,5%. U 2009. godini kunski dio obvezne pričuve smanjen je za 0,5%, dok je

devizni dio ostvario povećanje od 13,7%, odnosno s razine od 5,9 mlrd. kuna u siječnju

na 6,8 mlrd. kuna u prosincu. Kunski dio obvezne pričuve imao je trend smanjenja i u

2010. godini i to za 3,6%, kao posljedica smanjenja stope obvezne pričuve banaka u

veljači 2010. godine. Devizni dio je, također, smanjen i to za 2,4% na godišnjoj razini. Za

razliku od prethodnih godina, u 2011. godini kunski dio obvezne pričuve je povećan za

4,2%, a devizni za 12,3% na godišnjoj razini. Smanjenje kunskog dijela osnovice

nastavljeno je i u 2012. godini, i to za 4,2%, dok je devizni dio osnovice smanjen za

2,2%.28

Povlačenjem viška likvidnosti iz bankovnog sustava HNB stabilizira tečaj kune prema

euru, odnosno zaustavlja deprecijacijski pritisak. HNB, također, oslobađanjem dijela

sredstava banaka namijenjenog obveznoj pričuvi, nastoji potaknuti gospodarski razvoj, uz

pretpostavku da banke ta sredstva usmjere u poticanje gospodarskog oporavka, posebice

programa koji pridonose poboljšanju platne bilance zemlje, uz prihvatljivije uvjete

kreditiranja.

2.3.4. Ostali instrumenti

U 2008. i 2009. godini HNB je koristio mjere za ograničavanje rasta plasmana i

inozemnog zaduženja. Instrumenti koji su u tu svrhu korišteni su: granična obvezna

pričuva, posebna obvezna pričuva i obvezni blagajnički zapisi HNB-a.

Granična obvezna pričuva se koristila do listopada 2008. godine kada je ovaj instrument

ukinut zbog jačanja krize na financijskom tržištu i povećane potrebe za deviznom

likvidnošću domaćih banaka. Time je bankovnom sustavu olakšano devizno poslovanje.

Ukupno obračunata granična obvezna pričuva iznosila je u siječnju 2008. godine 6,3

28

Podaci prema Godišnjem izvještaju HNB 2008-2012. godine.

20

mlrd. kuna, a u rujnu 3,2 mrld. kuna, što je smanjenje za 48,5%.29 Takav je trend

upućivao na učinkovitost te mjere u ograničavanju inozemnog zaduživanja banaka.

Posebna obvezna pričuva kao instrument monetarne politike primjenjivala se u 2008. i

2009. godini kao mjera usporavanja rasta inozemnog zaduživanja banaka na osnovi

izdanih dužničkih vrijednosnih papira. U siječnju 2008. godine posebna obvezna pričuva

je iznosila 31,9 mil. kuna i do svibnja se smanjila na 29,3 mil. kuna, te je na toj razini

ostala do rujna, nakon čega se naglo smanjila, te je u prosincu 2008. godine iznosila 9,5

mil. kuna. Ovaj je instrument ukinut u veljači 2009. godine zbog istih razloga kao i

granična obvezna pričuva. Bankama se, naime, željelo olakšati poslovanje u danim

uvjetima. U siječnju 2009. godine posebna obvezna pričuva je iznosila 9,5 mil. kuna, a

isti je iznos vraćen bankama nakon ukidanja ovog instrumenta.30

Upis obveznih blagajničkih zapisa HNB-a kao instrument monetarne politike HNB je

uveo kako bi se ostvario neposredan cilj:31

ograničavanje rasta plasmana banaka, koje

neizravno pridonosi smanjenju rasta inozemnog duga banaka i stabilizaciji manjka na

tekućem računu platne bilance. U 2008. godini dozvoljen je godišnji rast plasmana po

stopi od 12%. Na iznose veće od te stope banke imaju obvezu upisa blagajničkih zapisa.

Obvezno upisani blagajnički zapisi tijekom 2008. godine su rasli te su u kolovozu

dosegnuli 445,8 mil. kuna. Taj iznos je ostao nepromijenjen do studenog kada je ponovno

porastao i na kraju prosinca je iznosio 460,6 mil. kuna. Maksimalno stanje upisanih

obveznih blagajničkih zapisa u 2009. godini iznosilo je 569,6 mil. kuna u ožujku. U

studenom je HNB ukinuo obvezu banaka da upisuju obvezne blagajničke zapise za porast

plasmana po stopi višoj od dopuštene, budući da su zbog financijske krize plasmani na

razini bankovnog sustava zadržani u granicama ispod 12% godišnje. Bankama su, stoga,

u prosincu 2009. godine isplaćeni upisani obvezni blagajnički zapisi u iznosu od 136,8

mil. kuna.32

U ostale instrumente monetarne politike kojima se HNB koristio u razdoblju od 2008. do

29

Godišnje izvješće za 2008. godinu, op. cit., str. 72. 30

Godišnje izvješće za 2009. godinu, op. cit., str. 44. 31

Godišnje izvješće za 2008. godinu, op. cit., str. 53. 32

Godišnje izvješće za 2009. godinu, op. cit., str. 44.

21

2012. godine ubrajaju se: minimalno potrebna devizna potraživanja i blagajnički zapisi

HNB-a u kunama, kratkoročni kredit za likvidnost i unutardnevni kredit.

Minimalno potrebna devizna potraživanja su instrument održavanja devizne likvidnosti

banaka. U 2008. godini tijekom prva četiri mjeseca propisana minimalna devizna

potraživanja iznosila su 32% deviznih obveza, a u svibnju je taj udio smanjen na 28,5%.

Krajem siječnja 2009. godine postotak je smanjen na 25% kako bi se olakšalo

financiranje proračunskih potreba države u otežanim okolnostima zbog financijske krize.

U veljači 2009. godine postotak pokrivenosti deviznih obveza deviznim potraživanjima je

dodatno smanjen, na 20% radi očuvanja stabilnosti tečaja i smirivanja deprecijacijskih

pritisaka na deviznom tržištu. Smanjivanjem postotka pokrivenosti deviznih obveza

deviznim potraživanjima oslobođen je iznos deviznih potraživanja od 2,1 mlrd. eura.33

Postotak pokrivenosti deviznih obveza deviznim potraživanjima zadržan je na razini od

20% tijekom 2010. godine, a početkom ožujka 2011. godine je smanjen na 17%, čime je

oslobođen iznos deviznih potraživanja od 850 mil. eura.34 Isti postotak (17%) deviznih

obveza minimalna potrebna devizna potraživanja iznosila su i u 2012. godini. Od lipnja

2012. godine u devizna potraživanja uključuju se potraživanja po kreditima u kunama i u

kunama s valutnom klauzulom, danima gospodarskim subjektima u sklopu Programa

razvoja gospodarstva, i to u visini od 50% iznosa nedospjele glavnice koja je prema

navedenom programu financirana iz sredstava banaka. U razdoblju od 16. veljače do 15.

kolovoza 2012. godine obuhvat deviznih potraživanja je dodatno proširen te obuhvaća i

trezorske zapise Ministarstva financija izdane u veljači 2012. godine.35

Nematerijalizirani prenosivi blagajnički zapisi HNB-a nominirani u kunama, čiji je rok

dospijeća 35 dana, prodaju se na aukcijama uz diskont, a sve obveze koje iz te kupnje

proizlaze namiruju se na dan aukcije. Iako su blagajnički zapisi dio okvira monetarne

politike HNB-a u razdoblju od 2008. do 2010. godine nisu se izdavali.

33

Godišnje izvješće za 2008. godinu, op. cit., str. 53. 34

Godišnje izvješće za 2011. godinu, op. cit., str. 43. 35

Godišnje izvješće za 2012. godinu, op. cit., str. 44.

22

Kratkoročni krediti za likvidnost koriste se u slučaju potrebe za učinkovitom,

fleksibilnom i brzom pomoći središnje banke solventnim institucijama s problemima

likvidnosti. Odobrava se uz financijsko osiguranje u obliku repo transakcija (repo kredita)

ili kredita za zalog, čime se znatno pojednostavljuje proces odobravanja kredita. U

razdoblju od 2008. do 2010. godine nije bilo potrebe za ovim kreditom. Iako je 2011.

godinu obilježila povoljna razina slobodnih novčanih sredstava i niska kamatna stopa na

međubankovnom novčanom tržištu pojedine manje banke su imale teškoća s likvidnošću

zbog odljeva depozita i ukidanja međubankovnih linija neposredno nakon prisilne

likvidacije Credo banke d.d. Split. U takvim uvjetima potkraj studenog i u prosincu

zabilježeno je korištenje kratkoročnih kredita za likvidnost, a odobreni su u ukupnom

iznosu od 191,8 mil. kuna.36

Unutardnevni kredit je instrument platnog prometa koji se koristi kako bi se poboljšala

protočnost platnih transakcija tijekom radnog dana. Banke ga mogu koristiti svakodnevno

u obliku limita na računu za namiru, pri čemu je limit visina dopuštenoga negativnog

stanja na računu za namiru. Tijekom 2008. godine unutardnevni kredit se koristio 93 dana

u prosječnom iznosu od 0,5 mrld. kuna, a u 2009. godini tek 28 dana u prosječnom

iznosu od 250,4 mil. kuna. Njegovo korištenje je u 2010. godini imalo daljnju tendenciju

smanjenja, te se koristio tek šest dana, a prosječni iznos za dane korištenja iznosio je

467,0 mil. kuna. U 2011. godini unutardnevni kredit se koristio samo tri dana u

prosječnom iznosu od 183,3 mil. kuna, dok se u 2012. godini koristio ukupno deset dana

u srpnju i kolovozu u prosječnom iznosu od 435,1 mil. kuna. U 2012. godini banke su se

unutardnevnim kreditom mogle koristiti u visini od 50% nominalne vrijednosti založenih

trezorskih zapisa Ministarstva financija s izvornim rokom dospijeća do godine dana.37

Zaključno se može istaknuti da je u razdoblju od 2008. do 2012. godine HNB koristio

čitav niz instrumenata monetarne politike kako bi ostvario svoj osnovni cilj: održavanje

stabilnosti cijena. Također se može uočiti da je HNB instrumentima monetarne politike

intervenira kako bi ublažio deprecijacijske pritiske na domaću valutu i održao stabilnost

tečaja domaće valute.

36

Godišnje izvješće za 2011. godinu, op. cit., str. 44. 37

Podaci prema Godišnjem izvještaju HNB 2008-2012. godine.

23

3. FORMIRANJE TEČAJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Hrvatski dinar je uveden 23. prosinca 1992. godine. To je bila prijelazna, privremena

valuta osamostaljene hrvatske države. Od 1. siječnja 1992. godine postao je jedinim

zakonitim sredstvom plaćanja u Republici Hrvatskoj. Dana 30. svibnja 1994. godine kao

trajno službeno sredstvo plaćanja uvedena je hrvatska kuna. Formiranje tečaja u

Republici Hrvatskoj prikazano je u ovom dijelu diplomskog rada obradom sljedećih

tema: 1) formiranje tečaja hrvatske kune, 2) tečajna politika u Republici Hrvatskoj, 3)

analiza kretanja tečaja kune u Republici Hrvatskoj, 4) kontroverze oko precijenjenosti

kune.

3.1. Formiranje tečaja kune

Od novčanog sustava bivše Jugoslavije, Republika Hrvatska se odvojila i postala

samostalna uvođenjem svoje valute, 23. prosinca 1991. godine. Početni, privremeni

novac koji je uvela Republika Hrvatska nazivao se hrvatski dinar. U tom razdoblju

povijesti hrvatskog gospodarstva, vlastita je valuta bila neophodan preduvjet za

provođenje novčane reforme i stabilizacije gospodarstva. Uvođenjem hrvatskog dinara

počinje orijentacija na stabilniji devizni tečaj, u početku 1992. godine njegovim

fiksiranjem, ali je to bilo nedovoljno da bi se značajnije usporila inflacija koja je

pokazivala karakteristike hiperinflacije, tako da se već od ožujka 1992. godine valutni

tečaj mijenja, tj. počinje proces devalvacije (deprecijacije). Ipak, postignuti su određeni

početni rezultati i stečena prva iskustva u vođenju monetarne politike u uvjetima državne

samostalnosti. Tijekom 1992. godine započeo je značajan porast deviznih rezervi

Narodne banke, ali i poslovnih banaka, što postaje bitan faktor osiguranja likvidnosti. U

listopadu 1993. godine započeo je stabilizacijski program. Stabilizacija je bila

heterodoksnog tipa s anti-inflacijskim mjerama popraćenim strukturnim reformama.38

Prva faza programa bila je karakterizirana pooštrenom novčanom politikom; cijene javnih

i komunalnih službi preusklađene su kako bi se uklonili gubici tih poduzeća koji su

opterećivali proračun, liberalizirano je devizno tržište što je omogućilo stabiliziranje

38

Družić, G. et al.: Hrvatsko gospodarstvo, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 1998., str. 172.

24

tečaja, kontrolirane su plaće u javnom sektoru, a izglasan je i gotovo uravnoteženi

proračun središnje države.

Nominalni tečaj hrvatskog dinara (HRD) proglašava se središnjim monetarnim

instrumentom stabilizacijske politike. Na dan objave programa tako je utvrđen gornji

intervencijski tečaj od 4.444 HRD za jednu njemačku marku (DEM), što znači

jednokratnu devalvaciju od 20,7% u odnosu na 1. listopada 1993. godine. Cilj je bio

stvaranje pretpostavki za jako i brzo obaranje inflacije. Bilo je predviđeno da se utvrdi i

gornja realna granica, tako da bi do kraja godine, tečaj porastao do granice od 4.750 HRD

za jednu DEM, prema očekivanom rastu cijena. Ovi su tečajevi interventni, tj. njih NBH

garantira za sve transakcije što znači i u slučaju da je tečaj koji se slobodno formira na

tržištu veći.39 Odmah se išlo na uspostavljanje interne konvertibilnosti, što je

predstavljalo uvod u punu (vanjsku) konvertibilnost. Šest mjeseci nakon uvođenja

Stabilizacijskog programa uvedena je stalna valuta (svibanj 1994. godine). Kuna je

postala jedina zakonita valuta u Republici Hrvatskoj.

Hrvatska provodi režim fluktuirajućeg tečaja, što znači da tečaj nacionalne valute nije

fiksiran prema nekoj stranoj valuti ili košarici valuta, već se slobodno formira na

deviznom tržištu. Tečaj, dakle, fluktuira ovisno o ponudi i potražnji deviza na deviznom

tržištu, ali Hrvatska narodna banka povremenim uključivanjem u rad tog tržišta sprječava

prevelike tečajne oscilacije i nastoji održati tečaj relativno stabilnim.

Zagovornici fluktuirajućeg tečaja navode nekoliko prednosti njegove primjene.40 Jedan

od njih je autonomija središnje države. Kod fluktuirajućeg tečaja središnja banka ima

monetarni nadzor, i uz korištenje instrumenata monetarne politike može, primjerice,

povećati novčanu ponudu što rezultira deprecijacijom valute, ili smanjiti novčanu ponudu

bez da to utječe na stabilizacijske napore koje primjenjuje. Osim toga svaka zemlja može

odabrati vlastitu željenu dugoročnu stopu inflacije umjesto da pasivno uvozi stopu

inflacije postavljenu u inozemstvu. Drugi argument za primjenu fluktuirajućeg tečaja je

39

Sirotković, J.: Hrvatsko gospodarstvo, Golden marketing, Zagreb, 1996., str. 212. 40

Krugman, P. R., Obstfeld, M.: Međunarodna ekonomija, Teorija i ekonomska politika , sedmo izdanje, Mate, Zagrebačka škola ekonomije i menagementa, Zagreb, 2009., str. 516.

25

što svaka zemlja može odrediti svoje monetarne uvjete, a tečajeve određuje devizno

tržište. Treći argument u korist fluktuirajućeg tečaja odnosi se na njegovu sposobnost da

omogući brzu i razmjerno bezbolnu prilagodbu određenim vrstama ekonomskih

promjena.

Srednji tečaj HNB formira se tako da HNB svakog radnog dana na temelju ugovorenog

prometa i tečajeva stranih valuta na tržištu stranih sredstava plaćanja utvrđuje vrijednost

kune prema drugim valutama. Vrijednost kune prema drugim valutama objavljuje se na

tečajnici HNB-a. Temeljna valuta za izradu tečajnice HNB-a je euro. Srednji tečaj kune

za jedan euro je aritmetička sredina ponderiranoga kupovnog tečaja i ponderiranoga

prodajnog tečaja banaka. Ponderirani kupovni tečaj i ponderirani prodajni tečaj banaka

zasniva se na prometu u svim valutama te na tečajevima svih valuta, i to prometu i

tečajevima koji su dogovoreni jedan radni dan prije dana utvrđivanja srednjeg tečaja.41

Vrijednost kune prema valutama koje nisu temeljna valuta, a uvrštene su u tečajnicu

Hrvatske narodne banke, utvrđuje se dijeljenjem srednjeg tečaja kune za jedan euro

međuvalutnim odnosom eura i svih ostalih valuta koji na svjetskom deviznom tržištu

vrijedi na dan formiranja tečajnice u 12 sati.42

HNB, dakle, donosi mjere vezane uz tečaj hrvatske kune, te tako nastoji zadržati

stabilnost tečaja. Naime, uspješne monetarne politike nema bez stabilnosti nacionalne

valute.

41

Hrvatska narodna banka, op. cit. 42

Ibidem.

26

3.2. Tečajna politika u Republici Hrvatskoj

Politika tečaja jedan je od najvažnijih elemenata u ekonomskoj politici svake zemlje.

Njome se utječe na cijene, proizvodnju, potrošnju, konkurentnost gospodarstva, teret

otplate duga (kako javnog tako i privatnog), kreditnu aktivnost banaka te posljedično na

čitav niz makroekonomskih varijabli.

Hrvatska stabilnost cijena i ukupnog gospodarstva temelji na stabilnosti tečaja. Stabilnost

tečaja jedan je od kriterija koje Hrvatska mora zadovoljiti za pristupanje u Europsku

monetarnu uniju. Kriterij stabilnosti tečaja sastoji se od toga da zemlja mora sudjelovati u

europskom tečajnom mehanizmu (tzv. ERM II) najmanje dvije godine prije pridruženja

monetarnoj uniji. Pritom se moraju poštivati propisane granice fluktuacije (maksimalni

raspon fluktuacije je predviđen sa ±15 % u odnosu na središnji paritet, dakle, ne smije

doći do deprecijacije izvan tih granica, a niti smije biti “značajnih pritisaka na tečaj”).43

Osnovni instrument tečajne politike HNB-a su devizne aukcije putem kojih središnja

banka kupuje odnosno prodaje devize poslovnim bankama. Najčešći oblik aukcija je

aukcija u kojoj poslovne banke u ponudama koje dostavljaju Hrvatskoj narodnoj banci

naznačuju željene iznose (u eurima) i cijenu (tečaj) deviznih transakcija. Temeljem

pristiglih ponuda Hrvatska narodna banka donosi odluku o iznosu intervencije i tečaju.44

U transakcije na deviznom tržištu HNB se uključuje kako bi spriječila prekomjerne

fluktuacije tečaja u oba smjera. Tako prodaje devize kada kuna slabi, prodajom deviza iz

optjecaja se povlače kune, čime raste njihova vrijednost (aprecijacija tečaja). Kada kuna

jača Hrvatska narodna banka kupnjom deviza stavlja u optjecaj više kuna, čime se

smanjuje njihova vrijednost (deprecijacija tečaja). Smatra se da intervencije Hrvatske

narodne banke čine vrlo mali dio ukupnih kupoprodajnih transakcija na deviznom tržištu

te da bitnije ne utječu na razinu tečaja. Rastom kamatnih stopa, odnosno smanjenjem

likvidnosti HNB djeluje kako bi obranio tečaj.

43

Mintas Hodak, Lj. (ur.): Europska unija, Mate, Zagreb, 2010., str. 675. 44

Hrvatska narodna banka, op. cit.

27

3.3. Analiza kretanja tečaja kune u Republici Hrvatskoj

Kretanje tečaja domaće valute utječe na cijene uvoza, rentabilnost izvoza, rentabilnost

proizvodnje uvoznih supstituta, na domaće cijene izvoznih dobara, na promjene uvjeta

razmjene i dr. Zbog tako velikog utjecaja promjena tečaja na gospodarstvo korisno je

pratiti njegovo kretanje.

Do stabilizacijskog programa, uslijed hiperinflacijskih kretanja cijena na malo, dolazilo je

do strahovite deprecijacije hrvatske valute (privremene valute - hrvatskog dinara).

Uvođenjem stalne valute hrvatska kuna se stabilizira, te je njezina deprecijacija znatno

smanjena.

Kada se govori o tečaju kune potrebno je napomenuti da se uglavnom govori o njezinom

kretanju u odnosu na zajedničku europsku valutu. Naime, uslijed visoke euroizacije, euro

je gotovo postao paralelna valuta u Hrvatskoj, pa se i njegovo kretanje najviše odražava

na gospodarstvo i ekonomiju u cjelini. Istovremeno se tečaj kune prema ostalim valutama

formira pomoću tečaja tih valuta prema euru. Tako se tečaj dolara, koji je druga najčešće

korištena valuta u Hrvatskoj, formira pomoću međusobnog tečaja eura i dolara na

svjetskom tržištu.

Od stabiliziranja cijena krajem 1993. godine do zamjene marke u euro krajem 2001.

godine, kuna je u odnosu na marku zadržala stabilnu vrijednost s oscilacijama od oko +/-6%,

oko središnje vrijednosti. Neposredno nakon proglašenja Stabilizacijskog programa 1993.

godine, došlo je do aprecijacije kune, kada se tečaj od 4,444 u mjesec i pol dana vratio se

na pretprogramsku razinu od 3,72 kune. Svojim intervencijama na deviznom tržištu

središnja je banka pazila da tečaj ne deprecira iznad “psihološke granice” od 4,444 kune

za DEM, ali i da ne aprecira preduboko.45

45

Nikić, G., Gospodarski razvitak Hrvatske i konkurentnost na svjetskom tržištu , Ekonomija, Rifin, Zagreb, 2005., 10, 2, str. 472.

28

U tablici 4 prikazani su godišnji prosjeci srednjih deviznih tečajeva kune prema euru i

američkom dolaru u razdoblju od 1997. do 2013 godine. Hrvatska kuna je imala

oscilacije jačanja i slabljenja u odnosu na euro u rasponu od -2,1 do 6,2%.

Tablica 4: Godišnji prosjeci srednjih deviznih tečajeva u Republici Hrvatskoj, 1997.-

2013 godine

Godina HRK/EUR HRK/USD

Stope rasta u % (prema istom razdoblju

prethodne godine)

HRK/EUR HRK/USD

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

6,960719

7,139159

7,581823

7,633852

7,471006

7,406976

7,564248

7,495680

7,400047

7,322849

7,336019

7,223178

7,339554

7,286230

7,434204

7,517340

7,573548

6,161849

6,362284

7,122027

8,287369

8,339153

7,872490

6,704449

6,031216

5,949959

5,839170

5,365993

4,934417

5,280370

5,500015

5,343508

5,850861

5,705883

2,3

2,6

6,2

0,7

-2,1

-0,9

2,1

-0,9

-1,3

-1,0

0,2

-1,5

1,6

-0,7

2,0

1,1

0,7

13,4

3,3

11,9

16,4

0,6

-5,6

-14,8

-10,0

-1,3

-1,9

-8,1

-8,0

7,0

4,2

-2,8

9,5

-2,5

Izvor: Hrvatska narodna banka, http://www.hnb.hr (10.2.2014.)

Najveću aprecijaciju tečaja kuna je imala u odnosu na euro 1999. godine u odnosu na

1998. godinu, a stopa rasta iznosila je 6,2%, dok je njezina najveća stopa deprecijacije

iznosila 2,1% u 2001. godini u odnosu na 2000. godinu.

Oscilacije kune bile su znatno veće u odnosu na američki dolar nego u odnosu na euro u

razdoblju od 1997. do 2013 godine. Aprecijacija kune u odnosu na dolar posebno je bila

izražajna u 2000. godini kada je u odnosu na 1999. godinu porasla za 16,4%. U razdoblju

od 2002. godine može se uočiti deprecijacija kune na godišnjoj razini, a najveću stopu

dosegla je u 2003. godini kada je iznosila 14,8%.

29

Iako je politika središnje države stabilnost tečaja, činjenica je da je stabilan tečaj

postignut tek od 2003. godine. Do tada je tečaj imao oscilacije, ali se amplituda oscilacija

smanjivala kroz vrijeme. Tako je u 1997. godini jedan euro iznosio 6,85 kuna, a u 2000.

godini 7,63 kune, što predstavlja 11,4% deprecijaciju tečaja. Granica oko koje se nastoji

stabilizirati kuna iznosi 7,4 kune za jedan euro.

Istražujući uzroke koji su doveli do deprecijacije tečaja u razdoblju do 2000. godine

Gregurek i Vidaković na temelju podataka o kretanju M1 i BDP-a dolaze do zaključka da

se u razdoblju od 1995. do 2000. godine M1 povećao s 8,5 mlrd. kuna na 18 mlrd. kuna,

dok se BDP povećao za 60 mlrd. kuna. Za usporedbu, M1 je u 2005. godini bio na 38,8

mrld. kuna (povećanje od 20 mlrd. kuna), tečaj je u razdoblju od 2000. do 2005. godine

bio stabilan, a BDP se povećao za 87 mlrd. kuna. Stoga se može zaključiti da povećanje

količine novca nije imalo veze s rastom potražnje za novcem, niti je stabilnost tečaja

isključivo ovisna o količini novca u ekonomiji. Zbog navedenog odnosa između tečaja,

količine novca i BDP-a u razdoblju od 1995. i 2000. godine slabljenje tečaja se ne može

pripisati ekspanzivnoj monetarnoj politici. Može se zaključiti da je do većine promjena

tečaja došlo zbog promjene u preventivnoj potražnji, najvjerojatnije uzrokovanoj

bankarskom krizom, a ne zbog monetarne politike koja je povećavala količinu novca u

ekonomiji.46

Tečajni režim u Republici Hrvatskoj ima dvije glavne pravilnosti koje se mogu iščitati iz

grafikona 1 i 2: 1) realni efektivni tečaj deprecira u kriznim godinama i aprecira u

godinama uzleta i 2) realni se novac kreće sličnom dinamikom: stagnira u kriznim

vremenima kada realni tečaj deprecira i raste u dobrim vremenima kada realni tečaj

aprecira.

46

Gregurek, M., Vidaković, N.: Usklađenost monetarne i fiskalne politike u RH , Ekonomija, Zagreb, 2009, 16, 2, str. 344.

30

Grafikon 1: Efektivni tečajevi HRK, 1996.-2013.

80,00

85,00

90,00

95,00

100,00

105,00

110,00

115,00

120,00

sije

čanj

199

6.

sije

čanj

199

7.

sije

čanj

199

8.

sije

čanj

199

9.

sije

čanj

200

0.

sije

čanj

200

1.

sije

čanj

200

2.

sije

čanj

200

3.

sije

čanj

200

4.

sije

čanj

200

5.

sije

čanj

200

6.

sije

čanj

200

7.

sije

čanj

200

8.

sije

čanj

200

9.

sije

čanj

201

0.

sije

čanj

201

1.

sije

čanj

201

2.

sije

čanj

201

3.

Nominalni

efektivni tečaj kune

Realni

efektivni tečaj kune uz indeks

potrošačkih cijena

Realni

efektivni tečaj kune uz indeks

proizvođačkih cijena

industrije

deprecijacija 8-10%

aprecijacija oko 16%

deprecijacija 4% uz cijene

proizvođača i 8% uz cijene na malo

Napomena: Indeks proizvođačkih cijena industrije na nedomaćem tržištu za RH raspoloživ je od siječnja 2010., pa je realni efektivni tečaj izračunat na bazi 2010. godine.

Izvor: Indeksi efektivnih tečajeva hrvatske kune, http://www.hnb.hr/tecajn/htecajn.htm

(7.01.2014.)

Grafikon 2: Realni novac M1 i monetarni multiplikator M1/M0 u Republici Hrvatskoj,

1996.-2012.

Izvor: Šonje, V.: Euro u Hrvatskoj: Kada? I što raditi do tada?,

http://www.zsem.hr/index.php/hr/component/content/article/1-najnovije-

vijesti/1679-konferencija (9.08.2012.)

31

Navedeni međuodnos varijabli tipičan je za male otvorene ekonomije kakav je Hrvatska, s

raširenom ulogom strane valute, u kojima domaća potražnja ovisi o neto priljevu kapitala. U

razdoblju snažnog neto priljeva kapitala javlja se pritisak na aprecijaciju. Raste potražnja za

novcem, a središnja banka odgovara povećanom ponudom kroz otkup deviza ne bi li

spriječila još jaču (nominalnu) aprecijaciju. Cijene ne reagiraju, jer je ekonomija mala i

otvorena, pa se sav pritisak viška domaće potražnje, umjesto kroz cijene, poravnava

uvozom, odnosno širenjem deficita tekućeg računa bilance plaćanja. Kada neto priljev

kapitala zastane, javlja se pritisak na deprecijaciju, nestaje mogućnost za povećanje novčane

mase na stari način, pada ekonomska aktivnost, a s njome potražnja za novcem. Kako tečaj

ulazi u funkciju potražnje za novcem, to dodatno smanjuje potražnju za užim monetarnim

agregatom M1. Deficit na tekućem računu vrlo se brzo zatvara, u čemu puno važniju ulogu

ima nagli pad agregatne potražnje nego promjena relativnih cijena.47

. Na takve izazove

monetarna politika treba odgovoriti, što zahtijeva prilagodbu tečaja. Intervencijama na

tržištu HNB nastoji zadržati stabilnost tečaja, odnosno smanjiti prevelike fluktuacije tečaja.

Devizne intervencije i tečaj hrvatske kune prema euru prikazane su grafikonom 3.

Grafikon 3: Devizne intervencije i tečaj hrvatske kune prema euru, 1997.-2013.

Napomena: tečaj EUR/HRK prije 1999. godine je izračunan kao umnožak tečaja DEM/HRK i faktora konverzije (1,95583).

Izvor: Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hmonetary-

policy.pdf (7.01.2014.)

47

Šonje, V.: Euro u Hrvatskoj: Kada? I što raditi do tada?, http://www.zsem.hr/index.php/hr/component/ content/article/1-najnovije-vijesti/1679-kon ferencija, (9.08.2012.)

32

HNB intervenira na deviznom tržištu kupujući i prodajući devize u trgovini s domaćim

bankama, Ministarstvom financija i stranim bankama. Aprecijacijske i deprecijacijske

pritiske na tečaj kune u odnosu na euro HNB je ublažavao intervencijama na deviznom

tržištu (otkupom i prodajom deviza).

U kontekstu ovog rada potrebno je ukazati i na kretanje realnih efektivnih tečajeva kune,

prema košarici valuta i indeksu potrošačkih cijena (grafikon 4).

Grafikon 4: Indeksi realnih efektivnih tečajeva kune, prema košarici valuta i indeksu

potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj, 2005.-2013.

2005.=100

100

97,6

96,4

92,391,7

93,1

95,5

96,8

95,3

86

88

90

92

94

96

98

100

102

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

* pad indeksa označava realnu aprecijaciju kune, a rast označava realnu deprecijaciju

Izvor: Hrvatsko gospodarstvo 2012., http://www.hgk.hr/wp-content/blogs.dir/1/files_mf

/hrvatsko_gospodarstvo_2012_mail.pdf, (19.01.2014.)

S obzirom da euro i dolar čine najveći dio platnog prometa Republike Hrvatske s

inozemstvom, te u robnoj razmjeni sudjeluju s više od 90%, razumljivo je da i kretanje

njihovog tečaja najviše utječe na promjene realnog efektivnog tečaja kune. Ovaj tečaj

pokazuje realne promjene tečaja kune. Pri tome se u obzir uzimaju kretanja cijena u

tuzemstvu i inozemstvu, i to prema košarici valuta s obzirom na njihov udio u platnom

prometu s inozemstvom. Indeksi na grafikonu 4 pokazuju trend deprecijacije kune u

33

razdoblju od 2010. do 2012. godine blagu deprecijaciju kune, nakon dužeg razdoblja

realne aprecijacije. No, u 2013. godini ponovno je došlo do aprecijacije kune. Trend

deprecijacije kune može pozitivno djelovati u smislu povećanja konkurentnosti hrvatskih

proizvoda i usluga, te istovremeno dovesti do realnog povećanja cijena inozemnih roba i

usluga.

3.4. Kontroverze oko precijenjenosti kune

U stručnoj i znanstvenoj literaturi zastupljena su različita stajališta oko tečaja kune,

odnosno stajališta da li bi promjena tečajne politike i deprecijacija kune vodili ka rastu

gospodarstva ili bi imali suprotne negativne učinke. Da li je kuna precijenjena ili ne, koje

su posljedice njezine eventualne precijenjenosti, koliko bi ona mogla iznositi i što bi u

tom slučaju trebalo činiti, pitanja su oko kojih se hrvatski ekonomisti spore zapravo još

od uspješnog stabiliziranja cijena na kraju 1993. godine.48

U ekonomskoj teoriji i analizi nedvosmisleno je prihvaćeno stajalište da dugoročno

održavanje fiksnog tečaja vodi precijenjenosti domaće valute, a da precijenjenost ima za

posljedicu stagnaciju gospodarske aktivnosti i rast nezaposlenosti. Istraživanja koja se

bave problemima tečaja i tečajnih aranžmana pokazuju da su mnogi tečajevi u jednom

trenutku bili efikasni, dok u nekom drugom vremenu postaju neprimjereni i treba ih

mijenjati. Ukoliko se to ne učini na vrijeme, gospodarstvo zapada u teškoće, a troškovi

promjene, do kojih kad-tad ipak mora doći, mogu biti veoma veliki.49

HNB kako je već

istaknuto tijekom cijelog razdoblja od uvođenja Stabilizacijskog programa 1993. godine

nastoji održati stabilan tečaj s malim oscilacijama, pa se često u literaturi govori o

fiksnom tečaju kune, a zadržavanje tečaja kune na istoj razini dovodi to precijenjenosti

kune.

Već 1993. godine nakon što se tečaj od 4,444 kune za 1 njemačku marku u mjesec i pol

dana vratio na pretprogramsku razinu od 3,72 kune, gospodarstvenici su upozoravali da

48

Nikić, G.: Kontroverze tečajne politike, Ekonomski pregled, Zagreb, 2000., 51, 9-10, str. 1102. 49

Nikić, G.: Gospodarski razvitak Hrvatske i konkurentnost na svjetskom tržištu , op. cit., str. 472.

34

precijenjenost kune slabi njihovu konkurentnost. U razdoblju nakon toga došlo je do

visokog rasta troškova: poreza, troškova rada, a i troškova koji se statistički ne

registriraju, a koji su vezani za nelikvidnost. Sve je to utjecalo na daljnji rast

precijenjenosti kune. Uvođenjem novog poreznog sustava u 1998. godini, prihod

središnje države od poreza na promet i dodanu vrijednost porastao je za više od 46%, a

stopa rasta BDP-a u odnosu na 1997. godinu je bila dvostruko manja. U sljedećoj godini

prisutan je snažan rast nelikvidnosti, a stopa BDP-a ulazi u negativno područje. Bez

obzira na nastalu situaciju, HNB nastoji zadržati stabilnost kune i intervencijama na

deviznom tržištu nastoji da kuna ne prijeđe “psihološku granicu” od 4,444 kune za DEM,

ali i da ne aprecira preduboko. Zagovornici takve politike tečaja kao razloge održanja

tečaja i precijenjenosti kune navodili su sljedeće:50

· da se tečaj formira na tržištu na temelju ponude i potražnje, pri čemu se nije uzimala u

obzir intervencija središnje banke,

· da nema nikakvih analitičkih dokaza da je domaća valuta precijenjena. Dokazati da je

domaća valuta precijenjena uistinu je teško, jer se kao problem javlja izbor baznog

razdoblja, deflatora i sl. Međutim, cijeli niz pokazatelja upućivao je na precijenjenost:

rast troškova koji uz stabilan tečaj utječu na smanjenje profitabilnosti izvoza,

stagnacija izvoza i rast uvoza s posljedičnim deficitima u platnoj bilanci, rast

vanjskog duga, nezaposlenost. Problem precijenjenosti domaće valute u uvjetima

visokog stupnja liberalizacije vanjske trgovine, stvara problem konkurentnosti

domaćih gospodarstvenika ne samo u izvozu već i na domaćem tržištu. Nositelji

ekonomske politike svjesni nastalih problema, predlagali su uvođenje dodatnih poreza

na uvoz, izvoznih stimulacija, kontrole kvalitete uvoznih proizvoda i sl.

· kada bi se dopustila deprecijacija preko “psihološke granice” od 4,444 kune za DEM,

došlo bi do eksplozije inflacije. Međutim, nakon što je tečaj 1999. godine dosegao tu

granicu nije došlo do eksplozije inflacije.

· izvoz je neelastičan na tečaj. Ta tvrdnja, međutim, ne nalazi uporište. Činjenica je da

promjena tečaja može brže djelovati na uvoznu potražnju nego izvoznu ponudu i da je

50

Ibidem.

35

tržišne udjele u izvozu mnogo lakše izgubiti nego ih ponovno steći, međutim, tržišne

zakonitosti odnosa cijena i ponude i potražnje, uvijek djeluju.

· prijedlozi da središnja banka aktivnijim intervencijama na deviznom tržištu, i

konzekventnom izgradnjom rezervi, utječe na deprecijaciju kune, odbacivani su zbog

straha od prebrzog rasta novčane mase. Međutim, posljednjih godina novčana masa je

znatno porasla, a da pri tome nije imala inflacijskih učinaka.

· kao ograničenje aktivne politike tečaja navodi se i visok stupanj eurizacije

(dolarizacije) hrvatskog gospodarstva (devizna štednja, krediti u deviznim

klauzulama, inozemni dug). To je uistinu problem, jer svaka promjena tečaja izaziva

snažne redistribucijske učinke. Međutim, što režim de facto fiksnog tečaja traje dulje i

što precijenjenost domaće valute više rasta, problem redistribucije postaje sve

izraženiji.

Zagovornici promjene tečajne politike i fleksibilnijeg tečajnog režima ističu da bi

promjene išle u korist izvoznika, a na uštrb uvoznika, u korist štediša, a na uštrb dužnika,

te da takva politika ne bi odgovarala politički utjecajnijim uvoznicima. Ističu, također, da

je Hrvatska determinirala razvoj koji se temelji na izvoznoj orijentaciji, rastu

konkurentnosti na tržištu Europske unije i, konačno, ulasku u tu integraciju, te da bi u

konačnici fleksibilnijim tečajem svi subjekti morali imati koristi i da je koncipiranje

takve makroekonomske politike koja će biti u funkciji dinamiziranja izvoza neizbježna.

Međutim, promjena tečajne politike zahtijeva i promjenu makroekonomske politike u

cjelini. Zagovornici fleksibilnijeg tečaja kune zagovaraju postepeno prilagođavanje tečaja

što bi omogućilo svim gospodarskim subjektima postepeno prilagođavanje novim

cijenama. G. Nikić zastupa tezu o mogućoj primjeni asimetričnih intervencija središnje

banke na deviznom tržištu. No, vjerojatnost primjene takvog postupnog prilagođavanja

postaje sve manja što je duže trajanje stanja precijenjenosti domaće valute.51

Guverner HNB-a, međutim, smatra da bi se mijenjanjem tečajne politike ugrozila

stabilnost cijena i financijska stabilnost. Razlog tome može se naći u vrlo visokoj

euriziranosti Hrvatske s jedne te visoke uvozne zavisnosti s druge strane. Osim toga

51

Ibidem, str. 467.

36

devalvacija bi u tim uvjetima dovela do rasta inflacije, kao i značajnog kvarenja portfelja

kredita banaka, s obzirom da valutna klauzula prenosi tečajni rizik kredita na

zajmoprimca. Banke zauzvrat preuzimaju kreditni rizik, odnosno rizik da zbog promjene

tečaja zajmoprimci neće biti u stanju servisirati svoje ugovorne obveze prema banci.

Time je poslovanje banaka vezano uz sudbinu zajmoprimaca. Smatra se stoga da

devalvacija u hrvatskim uvjetima, zbog visoke razine štednje u eurima i posljedične

valutne klauzule u ugovorima o kreditima, djeluje i antirecesijski.52

Naime, povećavajući

zaduženost države i poduzeća, kao sektora, te dijela stanovnika (koje ima kredite), ona

smanjuje potrošnju, a time i rast BDP-a, povećava rast cijena, ugrožava stabilnost

bankovnog sustava i povećava rizik odljeva kapitala iz zemlje. Devalvacija najviše

pogađa najsiromašniji zaduženi dio stanovništva, povećavajući mu teret otplate duga

disproporcionalno u odnosu na one veće platežne moći. HNB stoga ostaje pri tečajnoj

politici koja je do sada primjenjivana.

Činjenica je, međutim, da su promjene tečajne politike tijekom 1990-ih godina u mnogim

zemljama (Turska, Italija, Španjolska, Portugal) rezultirale normalizacijom gospodarskog

rasta i započinjanjem stabilnog rasta. Slovenija, jedna od najuspješnijih tranzicijskih

zemalja, sistemski je deprecirala svoju valutu i rast cijena zadržavala unutar prihvatljivih

granica. Naime, ne smije se dozvoliti da deprecijacija valute dovede do nekontroliranog

rasta cijena. Inflacija, dakle, treba biti ciljana. Nedvojbeno je da promjene tečaja moraju

biti u skladu s ciljevima ekonomske politike, pa i ukoliko do promjene tečajne politike

dođe, prilagođavanje tečaja hrvatske kune mora biti postupno u dužem razdoblju kako ne

bi došlo do eksplozije rasta cijena, i kako ne bi efekti rasta cijena ne bi poništili učinke

deprecijacije. Doktrina politike ciljane inflacije počiva na sljedećem:53 stope inflacije

unaprijed se odrede tako da bi mogle “progutati” prilagođavanje tečaja. Toj svrsi služe i

instrumenti fiskalne i monetarne politike.

Promjenom tečaja ne smiju se dozvoliti negativni efekti na hrvatsko gospodarstvo i

nemogućnost prilagodbe hrvatskih gospodarstvenika promjenama cijena. Deprecijacija

52

Guverner HNB-a Boris Vujčić: Kuna neće devalvirati, http://www.vecernji.hr/biznis/guverner-hnb-a-boris-vujcic-kuna-nece-devalvirati-clanak-429671 (23.08.2012.)

53 Zdunić, S.: Relativne cijene i izvori rasta, Ekonomski pregled, Zagreb, 2004., 55, 11-12, str. 857.

37

kune, izazvala bi, naime pritisak na rast troškova i cijena. Ona poskupljuje uvozne

proizvode. Izravan prijenos porasta troškova izazvanih deprecijacijom na domaće cijene

prisutan je kod onih proizvoda kod kojih je cjenovna elastičnost potražnje niska, odnosno

kod onih proizvoda kod kojih rast cijena izaziva mali ili nikakav pad potražnje, kao što su

sirovine, reprodukcijski materijal i energenti. S obzirom na njihov udio u BDP-u od oko

20%, te pod pretpostavkom 100% cjenovne neelastičnosti uvozne potražnje za tim

proizvodima 1% deprecijacija kune ne bi trebala imati veći direktni utjecaj na opću razinu

cijena od 0,2%. Ako se tome dodaju i indirektni troškovi procjenjuje se da bi se ukupni

troškovni pritisak 1%-tne deprecijacije kretao oko 0,3 do 0,4%. Cjenovna elastičnost

potražnje kod drugih grupa proizvoda, posebice kod proizvoda široke potrošnje, u pravilu

je viša, pa bi deprecijacija domaće valute imala učinak i u smislu smanjenja uvozne

potražnje (okretanje prema domaćoj ponudi) i uravnoteženja salda u platnoj bilanci.

Godišnja deprecijacija bi prema procjenama bila do 9%, a takva razina deprecijacija kune

bila je prisutna u razdoblju od siječnja 1998. do svibnja 2000. godine. Utjecaj takve

godišnje nominalne deprecijacije na opću razinu cijena ne bi, dakle, trebao biti veći od

3,5 do 4%, što je u prihvatljivim okvirima. No, zagovornici postupne deprecijacije kune

ističu da je potrebno stvoriti i druge pretpostavke da bi ciljana inflacija bila uspješna. To

se posebice odnosi na politiku plaća i fiskalnu politiku.54 Deprecijacija domaće valute

izaziva pad dolarske vrijednosti plaća, što je ujedno jedna od najpoželjnijih popratnih

pojava, jer se na taj način smanjuju troškovi rada u Hrvatskoj i povećava eventualna

atraktivnost Hrvatske za inozemna ulaganja. Druga pretpostavka je zaustavljanje daljnjeg

neto zaduživanja u inozemstvu. Dok se ne postigne viša stopa gospodarskog rasta i

povećanja izvoza, zaduživanje u inozemstvu se ne bi smjelo koristiti za refinanciranje

postojećeg vanjskog duga. Osim toga, potrebno je učiniti sve druge pretpostavke koje bi

smanjile rizik ulaganja u Hrvatsku i pridonijele ubrzanom rastu investicije. To

prvenstveno podrazumijeva smanjivanje postojećih rizika koji proizlaze iz

neučinkovitosti administrativnog i pravosudnog sustava.

Imajući na umu navedeno, činjenica je da zadržavanje tečaja na de facto fiksnoj razini

dovodi do precijenjenosti hrvatske kune. To nesumnjivo utječe na cijene izvoznih i

54

Nikić, G., op. cit., str. 479.

38

uvoznih proizvoda, te činjenicu da će mala i otvorena zemlja kao što je Hrvatska posezati

za uvozom ako su joj uvozni proizvodi cjenovno prihvatljiviji od domaćih. Međutim,

deprecijacija tečaja zasigurno bi mogla izazvati niz negativnih efekata koje bi u

gospodarstvu kojeg karakterizira stagnacija i recesija moglo dodatno utjecati na daljnje

negativne efekte. Stoga je potrebno stvoriti preduvjete za deprecijaciju tečaja, i to ne u

kratkom roku. Pri tome treba imati na umu i kriterije za ulazak u EMU, a koji se odnose

na stabilnost tečaja i stabilnost cijena. Posebno je potrebno voditi računa da je štednja

hrvatskih građana uglavnom u eurima, dok je kreditna zaduženost vezana valutnom

klauzulom. Stoga deprecijacija kune nikako ne smije izazvati smanjenje kupovne moći

hrvatskih građana i njihovu još veću zaduženost.

39

4. UTJECAJ PRECIJENJENOSTI KUNE NA GOSPODARSTVO

REPUBLIKE HRVATSKE

Republika Hrvatska je u protekla dva desetljeća prošla proces transformacije iz planske

ekonomije u ekonomiju slobodnog tržišta. Osim pada BDP-a u 1999. godini i tijekom

financijske krize koja je u 2008. i 2009. godini zahvatila svijet, hrvatsko gospodarstvo

nije imalo klasične oscilacije u poslovnim ciklusima, niti je monetarna politika obavljala

potrebne prilagodbe promjenama u gospodarstvu, koje bi uzrokovale poslovne cikluse,

niti su prilagodbe obavljane kako bi stabilizirale poslovne cikluse. Ekonomske stope rasta

su od prestanka rata 1995. godine te izuzet navedenih godina bile pozitivne. U razdoblju

od 2003. godine stopa zaposlenosti se postupno povećavala, iako je populacija ostala

relativno nepromijenjena, što je za gospodarstvo dobro, jer se udio zaposlenih u

populaciji povećavao. Međutim, sredinom 2008. i 2009. godine postaje jasno da je

gospodarska kriza u Hrvatskoj neminovna, te se hrvatsko gospodarstvo po prvi put u

svojoj povijesti susreće s klasičnim poslovnim ciklusom koji nakon ekonomskog rasta i

razvoja donosi gospodarsku stagnaciju. Hrvatska pokazuje sve klasične znakove

ekonomije u recesiji:55

stopa zaposlenosti pada, ekonomski rast je zaustavljen i postaje

negativan, tržište kapitala je naglo palo, banke su postale restriktivne u kreditiranju,

količina loših plasmana u bilanci se povećavala. To je ujedno i prvi put u hrvatskoj

ekonomskoj povijesti da monetarna politika djeluje u uvjetima ekonomskog pada.

Petnaest godina nakon stabilizacijskog programa i razdoblja koje je s monetarnog aspekta

promatrano obilježeno stabilnošću tečaja, ekonomski akteri bi trebali aktivno sudjelovati

u kontroli poslovnog ciklusa. HNB je, kako je istaknuto u diplomskom radu, izmjenama

pojedinih instrumenata (ukidanje granične obvezne stope, smanjenje stope obvezne

pričuve, spuštanje stope minimalno potrebnih deviznih potraživanja u dva navrata,

promjenama propisa o valutnoj strukturi obvezne pričuve) te intervencijama na deviznom

tržištu, oslobodio devizne rezerve. Tim mjerama i zaduživanjem banaka kod svojih

inozemnih većinskih vlasnika, banke su bile dovoljno likvidne da bi izbjegle nestabilnosti

na deviznom tržištu. Međutim, najveći dio deviznih priljeva i oslobođenih pričuva banke

su iskoristile za financiranje središnje države, dok su plasmani privatnom sektoru gotovo

55

Gregurek, M., Vidaković, N.: op. cit., str. 398.

40

stagnirali. U takvim okolnostima i mjera HNB za ograničavanjem rasta plasmana nije

imala efekte, pa nije bilo ni potrebe za njenom primjenom. U daljnjem razdoblju

monetarno okružje se stabilizira, pa HNB stabilnost i likvidnost sustava održava

redovitim operacijama. Priljevi deviza kao posljedica turističke sezone, zaduženosti

pojedinih državnih poduzeća u inozemstvu, međunarodno izdavanje državnih obveznica i

sl. rezultiraju aprecijacijskim pritiscima. U toj situaciji HNB intervenira otkupom deviza

od poslovnih banaka, te na taj način smanjuje aprecijacijske pritiske.

U ovom dijelu diplomskog rada istražuju se utjecaji tečaja kune na BDP, inflatorna

kretanja, industrijsku proizvodnju, vanjskotrgovinsku razmjenu, turizam i konkurentnost

hrvatskog gospodarstva.

4.1. Kretanje BPD-a i tečaja kune

Kako bi potaknule rast BDP-a središnje banke smanjuju kamate i puštaju u optjecaj

dodatnu likvidnost. HNB je razdoblju recesije kreirao visoku deviznu i kunsku

likvidnosti spuštajući stopu obvezne rezerve, ukidajući graničnu obveznu pričuvu,

smanjujući minimalnu potrebnu deviznu likvidnosti itd. Kako bi se istražio utjecaj tečaja

kune na BDP, u ovom dijelu diplomskog rada analizira se povezanost BDP-a i stabilnog

tečaja.

Republika Hrvatska je u godinama koje obilježava stabilnost cijena i stabilnost tečaja

imala vrlo nisku stopu rasta BDP-a, sa stanovišta omogućavanja izlaska iz tranzicijske

krize i potrebe smanjivanja razlika sa zemljama Europske unije. Stavljanjem u odnos

kretanje stope rasta tečaja kune prema euru i stope BPD-a može se uočiti povezanost

(grafikon 5).

41

Grafikon 5: Stope rasta BPD-a u Republici Hrvatskoj i tečaja HRK/EUR, 2002.-2013.

godine

-8

-6

-4

-2

0

2

4

6

8

20

02

.

20

03

.

20

04

.

20

05

.

20

06

.

20

07

.

20

08

.

20

09

.

20

10

.

20

11

.

20

12

.

20

13

.

%

HRK/EUR

BDP

Izvor: Gospodarska kretanja, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2012., 6, str. 1 i

Hrvatska narodna banka, http://www.hnb.hr (10.2.2014.)

Iz grafikona 5 može se uočiti utjecaj promjena tečaja HRK/EUR na rast BDP-a. U

godinama aprecijacije kune vidljivo je smanjenje rasta BDP-a, dok se u godinama

prisutne deprecijacije kune uočava rast BDP-a. Iznimka su godine svjetske gospodarske

krize, kada na rast BDP-a utječe veliki broj drugih čimbenika. U 2008. i 2009. godini

vidljiv je značajan pad stope rasta BDP-a, no na njegovo smanjenje utjecala je u prvom

redu financijska kriza koja je imala negativne učinke na gospodarska kretanja u cijelom

svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj, te je unatoč deprecijaciji BDP imao trend

smanjenja. Osim globalnog utjecaja na pad BDP-a u 2009. godini utjecale su i

specifičnosti domaćeg tržišta. Najveći utjecaj na pad BDP-a u 2009. godini imao je izvoz

roba i usluga, a zabilježen je i pad bruto investicija u fiksni kapital, i to privatnog i javnog

sektora, kao i pad osobne potrošnje pod utjecajem snažnoga potrošačkog pesimizma,

negativnih kretanja na tržištu rada i otežanih uvjeta financiranja potrošnje kućanstava.

Nepovoljne promjene domaće potražnje dovele su i do zamjetnoga godišnjeg pada uvoza

robe i usluga.56

56

Godišnje izvješće za 2009., op. cit., str. 21.

42

Kako bi se istražila uvjetovanost stabilnosti tečaja i stabilnih cijena, odabrano je nekoliko

zemalja u tranziciji, te je izvršena analiza njihove tečajne politike i kretanja BDP-a. U

tablici 5 se može jasno vidjeti da su Slovačka, Slovenija, Rumunjska i Mađarska imale

politiku fluktuirajućeg i nestabilnog tečaja.

Tablica 5: Kretanje tečajeva odabranih zemalja u odnosu na euro, 1990.-2013.

Bugarska

Lev

Hrvatska

kuna

Češka kruna

Estonija

kruna

Mađarska forinta

Latvija

lats

Litva

litas

Rumunjska

leu

Slovačka kruna

Slovenija

tolar

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

-

-

-

-

-

-

0,61

1,98

1,96

1,96

1,95

1,95

1,95

1,96

1,96

1,96

1,96

1,96

1,96

1,96

1,96

1,96

1,96

1,96

-

-

-

-

6,96

6,96

6,94

6,96

7,29

7,68

7,58

7,37

7,48

7,65

7,67

7,37

7,35

7,33

7,36

7,30

7,38

7,53

7,52

7,64

-

-

-

33,42

34,50

34,94

34,25

38,03

35,19

36,10

35,05

31,96

31,58

32,41

30,46

29,00

27,49

26,63

26,88

27,79

29,24

29,20

30,00

27,8

-

-

15,64

15,48

15,24

15,06

15,58

15,83

15,56

15,65

15,65

15,65

15,65

15,65

15,65

15,65

15,65

15,65

15,65

15,65

15,65

1,00

1,00

1,00

83,77

101,40

101,68

112,35

136,73

183,30

206,91

224,71

252,39

254,70

265,00

245,18

236,29

262,50

245,97

252,87

251,77

253,73

266,70

268,71

263,73

242,29

259,33

257,00

-

-

1,01

0,67

0,67

0,71

0,70

0,66

0,66

0,59

0,58

0,56

0,61

0,67

0,70

0,70

0,70

0,70

0,70

0,70

0,70

0,70

0,70

0,70

-

-

-

4,35

4,92

5,26

5,01

4,42

4,67

4,02

3,72

3,52

3,45

3,45

3,45

3,45

3,45

3,45

3,45

3,45

3,45

3,45

3,45

3,45

-

-

-

-

-

0,34

0,52

0,89

1,28

1,83

2,41

2,78

3,51

4,12

3,94

3,68

3,38

3,61

4,02

4,22

4,27

4,32

4,52

4,43

-

-

-

37,04

38,48

38,86

39,95

38,43

43,21

42,40

43,93

42,78

30,13

30,13

30,13

30,13

30,13

30,13

30,13

30,13

30,13

1,00

1,00

1,00

76,02

119,52

147,09

156,47

165,58

177,28

186,81

188,81

198,91

213,54

218,84

230,16

236,70

239,76

239,50

239,64

239,64

239,64

1,00

1,00

1,00

1,00

1,00

1,00

Izvor: Gregurek, M., Vidaković, N.: Usklađenost monetarne i fiskalne politike u RH,

Ekonomija, Zagreb, 2009, 16, 2, str. 398. i Hrvatska narodna banka,

http://www.hnb.hr (10.2.2014.) (obrada studenta).

Kretanje stope BDP-a u odabranim zemljama prikazano je u tablici 6.

43

Tablica 6: Kretanje stope BDP-a u izabranih zemljama, 1997.-2012.

Bugarska Hrvatska Češka Estonija Mađarska Latvija Litva Rumunjska Slovačka Slovenija

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

-1,6

4,9

2,0

5,7

4,2

4,7

5,5

6,7

6,4

6,5

6,4

6,2

-5,5

0,4

1,7

0,5

6,5

2,5

-0,9

2,9

4,4

4,9

5,4

4,1

4,3

4,9

5,1

2,1

-6,9

-1,4

0,0

-1,9

-0,9

-0,2

1,7

4,2

3,1

2,1

3,8

4,7

6,8

7,0

5,7

3,1

-4,7

2,7

1,7

-1,7

11,7

6,8

-0,3

9,7

6,3

6,6

7,8

6,3

8,9

10,1

7,5

-4,2

-14,1

3,3

8,3

5,7

3,1

4,1

3,2

4,2

3,7

4,5

3,9

4,8

4,0

3,9

0,1

0,9

-6,8

1,3

1,6

-2,8

9,1

5,4

3,0

5,7

7,3

7,2

7,6

8,9

10,1

11,2

9,6

-3,3

-17,7

-0,3

5,5

5,7

7,5

7,6

-1,1

12,3

6,7

6,8

10,3

7,4

7,8

7,8

9,8

2,9

-14,8

1,4

5,9

3,0

-4,9

-2,1

-2,1

2,4

5,7

5,1

5,2

8,5

4,2

7,9

6,3

7,3

-6,6

-1,6

2,5

0,1

4,4

4,4

0,0

1,4

3,5

4,6

4,8

5,1

6,7

8,3

10,5

5,8

-4,9

4,2

3,3

1,2

5,0

3,5

5,3

4,3

2,9

3,8

2,9

4,4

4,0

5,8

7,0

3,4

-7,8

1,2

0,6

-2,8

Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu (15.01.2014.) i Gospodarska kretanja,

Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2013., 2, str. 1. (obrada studenta)

Usporedbom podataka u tablici 5 i 6 evidentno je da su zemlje s fiksnim tečajem:

Bugarska, Estonija, Latvija i Litva imale visoku stopu rasta BDP-a u razdoblju do 2008.

godine, kada na njihovo gospodarstvo ima značajan utjecaj globalna financijska kriza.

Međutim, u vrijeme krize, Latvija je imala najveći pad BDP-a u promatranim zemljama.

Republika Hrvatska je unatoč stabilnom tečaju tijekom 2010. godine imala drugu godinu

za redom smanjenje agregatne gospodarske aktivnosti. Nepovoljnim kretanjima u

realnom sektoru najviše je pridonio nastavak snažnog pada investicija u fiksni kapital u

svim sektorima. U svrhu poticanja gospodarskih aktivnosti, monetarna politika je u 2010.

godini bila usmjerena ka podržavanju visoke likvidnosti domaćeg bankarskog sektora, a

dana je i potpora nastojanjima Vlade Republike Hrvatske te je u suradnji s HBOR-om

sudjelovala u poticanju gospodarstva. Međutim, gospodarstvo je imalo tek djelomične

koristi, jer je od inicijalno oslobođenih 3 mlrd. kuna, od HBOR-ovih 2 mlrd. kuna

44

potrošeno otprilike samo pola sredstava.57 U 2011. godini može se uočiti oporavak

gospodarstva, no u 2012. godini nastavljeni su negativni trendovi gospodarske recesije.

Ako se usporedi rast BDP-a u Hrvatskoj koja ima stabilan tečaj u odnosu na Češku čiji je

tečaj fleksibilan, može se uočiti da je od 2004. godine češko gospodarstvo imalo veću

stopu rasta od Hrvatske, a efekte globalne financijske krize je podnijelo s manjom stopom

pada i bržim oporavkom. Činjenica je, međutim, da na gospodarski rast utječe veliki broj

čimbenika, te da je svaka od navedenih zemalja specifična, pa je u analizu potrebno

uključiti i druge varijable kako bi se mogao utvrditi utjecaj kretanja tečaja domaće valute

na gospodarsku aktivnost. U malim otvorenim zemljama, poseban utjecaj na gospodarski

rast imaju inozemne investicije, koje u Hrvatskoj posljednjih godina izostaju. Osim toga,

značajan utjecaj ima i zaduženost zemlje. J. Tica i L. Nazifovski su istraživali utjecaj

realne deprecijacije na ekonomsku aktivnost te su uočili da se u prezaduženoj zemlji,

kakva je Hrvatska javlja suprotan efekt od onog teorijskog koji kaže da deprecijacija

domaće valute dovodi do rasta BDP-a. Autori su simulirali deprecijaciju od 10%, a u

istraživanju koristili četiri varijable: trgovačku bilancu (TB), realni tečaj (TEC) uz

korištenje nominalnog tečaja eura i potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj, realni

domaći (Y) i strani dohodak (Y*) (aproksimirani indeksom volumena industrijske

proizvodnje). Korištena je, također, i otplata vanjskog duga (kako bi se aproksimirao

efekt bogatstva prilikom deprecijacije tečaja.58 Razlog za efekt suprotan teorijskom može

se tražiti u efektu koji deprecijacija tečaja ima na rast kunskog iznosa otplate vanjskog

duga s deviznom klauzulom u prezaduženoj ekonomiji. Porast otplate vanjskog duga

izazvan deprecijacijom je znatno veći od porasta neto izvoza izazvanog deprecijacijom,

tako da je prema procjeni Tice i Nazifovskog neto efekt deprecijacije kune na BDP

negativan.

57

Izvješće Odbora za financije i državni proračun s rasprave o Godišnjem izvješću Hrvatske narodne banke za 2010. godinu, http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=46026 (10.08.2012.)

58 Tica, J., Nazifovski, L.: Utjecaj tečajne politike na ekonomsku aktivnost u visoko zaduženoj zemlji , EFRI – serija članaka u nastajanju, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2012., http://web.efzg.hr/ReP Ec/pdf/Clanak%2012-02.pdf (20.08.2012.)

45

4.2. Utjecaj tečaja kune na inflatorna kretanja

Monetarna politika Hrvatske temelji se, kako je istaknuto, na stabilnosti tečaja. To je i

razumljivo u situaciji u kojoj se Hrvatska danas nalazi. No, pitanje je da li je takva

politika imala svoje uporište i u situaciji stabilnog gospodarstva kakvo je u Hrvatskoj bilo

na početku 2000. godine. Istraživanjem je stoga obuhvaćena opravdanost stabilnog tečaja

u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1997. do 2012. godine. Analiza uvjetovanosti

stabilnog tečaja i stabilnih cijena, temelji se na prethodno danim podacima o kretanju

tečajeva u nekoliko zemalja u tranziciji (tablica 5) te podacima o kretanje potrošačkih

cijena u tim zemljama (tablica 7). Istražuje se utjecaj fiksnih i fleksibilnih tečajeva u

pojedinim zemljama na promjene potrošačkih cijena.

Tablica 7: Stope potrošačkih cijena u izabranim zemljama, 1997.-2013., u %

Bugarska Hrvatska Češka Estonija Mađarska Latvija Litva Rumunjska Slovačka Slovenija

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

-

18,7

2,6

10,3

7,4

5,8

2,3

6,1

6,0

7,4

7,6

12,0

2,5

3,0

3,4

2,4

0,4

3,7

3,4

3,8

5,4

3,8

1,7

1,8

2,1

3,3

3,2

2,9

6,1

2,4

1,1

2,3

3,4

2,3

8,0

9,7

1,8

3,9

4,5

1,4

-0,1

2,6

1,6

2,1

3,0

6,3

0,6

1,2

2,1

3,5

1,4

9,3

8,8

3,1

3,9

5,6

3,6

1,4

3,0

4,1

4,4

6,7

10,6

0,2

2,7

5,1

1,9

3,2

18,5

14,2

10,0

10,0

9,1

5,2

4,7

6,8

3,5

4,0

7,9

6,0

4,0

4,7

3,9

5,7

1,7

8,1

4,3

2,1

2,6

2,5

2,0

2,9

6,2

6,9

6,6

10,1

15,3

3,3

-1,2

4,2

3,2

1,2

10,3

5,4

1,5

1,1

1,6

0,3

-1,1

1,2

2,7

3,8

5,8

11,1

4,2

1,2

4,1

2,3

0,0

154,8

59,1

45,8

45,7

34,5

22,5

15,3

11,9

9,1

6,6

4,9

7,9

5,6

6,1

5,8

3,4

3,2

6,0

6,7

10,4

12,2

7,2

3,5

8,4

7,5

2,8

4,3

1,9

3,9

0,9

0,7

4,1

3,7

1,5

6,0

6,7

10,4

12,2

7,2

3,5

8,4

7,5

2,8

4,3

1,9

3,9

0,9

0,7

4,1

2,8

1,9

Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu (15.01.2014.) (obrada studenta)

Analiziranjem podataka u tablici 5 i 7 može se uočiti koja je povezanost stabilnog tečaja s

kretanjem cijena. Iz podataka se jasno vidi da stabilnost tečaja ne znači i stabilnost cijena,

jer to ovisi o strukturi ekonomije. Također se stabilnim tečajem ne postiže ista inflacija

kao i u zemlji čiji je tečaj fiksan. Dobar primjer toga je Litva koja ima fiksan tečaj, a koja

46

je u 2008. i 2009. godini imala gotovo dvostruko veću stopu inflacije od Hrvatske u kojoj

je tečaj stabilan. Unatoč politici stabilnog tečaja kune može se uočiti da je kuna u

razdoblju od 1997. do 2004. godine deprecirala. U 1997. godini jedan euro je iznosio

6,96 kuna, a u 2004. godini 7,67 kuna, što znači da je kuna oslabila u tom razdoblju za

10,2%. U istom razdoblju stopa inflacije je oscilirala, te je do 2000. godine imala trend

rasta, a potom smanjenja. Nakon slabljenja kune u 2005. godini za 0,3%, u sljedećim je

godinama zadržana na gotovo istoj razini. Unatoč tako stabilnom tečaju, inflacija

pokazuje oscilacije rasta i pada, a u 2008. godini dosegnula je svoju najveću razinu te je

iznosila 6,1%. Tako visok rast potrošačkih cijena u 2008. godini može se pripisati

nedostatku smanjenja potrošnje. Činjenica je, međutim, da fluktuiranje tečaja omogućuje

HNB-u nadzor nad ponudom novca i izbor željene stope inflacije.

S obzirom na inflatorne pritiske na kunu kao rezultat gospodarske krize u 2008. i 2009.

godini, u tablici 8 prikazano je kretanje tečaja kune prema euru i američkom dolaru po

mjesecima. Tijekom prvih sedam mjeseci 2008. godine, uslijed pojačanih inflatornih

pritisaka, osnovni zadatak HNB-a bio je održavanje stabilnosti nominalnog tečaja

domaće valute, što je ujedno bio i jedan od glavnih načina antiinflacijskog djelovanja

monetarne politike u Republici Hrvatskoj. Tečaj kune prema euru u prvih devet mjeseci

uglavnom je bio izložen blagim aprecijacijskim pritiscima, a nakon toga počeli su

djelovati pritisci na slabljenje domaće valute. Unatoč tome, HNB je na deviznom tržištu

intervenirao samo dva puta:59

u siječnju kada je zbog smanjene kunske likvidnosti ojačao

aprecijacijski pritisak, te u listopadu, kada je u uvjetima pojačane potražnje za devizama

došlo do jačanja deprecijacijskih pritiska. Aprecijacijski pritisci u 2008. godini uglavnom

su bili rezultat priljeva deviza od turizma, a djelomice i od zaduživanja poduzeća u

inozemstvu. Osim toga, aprecijacijski pritisci na tečaj kune prema euru bili su potaknuti i

očekivanjima vezanima uz priljev inozemnoga kapitala namijenjenoga kupnji dionica Ine.

59

Godišnje izvješće za 2008., op. cit., str. 11.

47

Tablica 8: Mjesečni prosjeci srednjih deviznih tečajeva HRK/EUR i HRK/USD, 2008.

i 2009. godine

Godina Mjesec HRK/EUR HRK/USD

Stope rasta u % (prema istom

razdoblju prethodne godine)

HRK/EUR HRK/USD

2008. veljača

ožujak

travanj

svibanj

lipanj

srpanj

kolovoz

rujan

listopad

studeni

prosinac

7,59981

7,266614

7,265563

7,254953

7,247010

7,229828

7,196063

7,,126375

7,158248

7,141435

7,196956

4,933374

4,689797

7,909358

4,663891

4,665242

4,580458

4,797094

4,955398

5,355413

5,609362

5,377415

-1,3

-1,2

-1,8

-1,0

-1,1

-0,8

-1,6

-2,6

-2,2

-2,7

-1,6

-12,5

-15,6

-16,0

-14,0

-14,7

-13,9

-10,6

-6,1

4,0

12,1

7,1

2009. siječanj veljača

ožujak

travanj

svibanj

lipanj

srpanj

kolovoz

rujan

listopad

studeni

prosinac

7,362986

7,,431246

7,426911

7,426911

7,358491

7,303089

7,319051

7,322721

7,314846

7,244857

7,283676

7,29224,

5,529454

5,802756

5,710075

5,710075

5,408127

5,208034

5,197322

5,140614

5,030900

4,890609

4,885203

4,979623

0,5

2,3

2,2

2,2

1,4

0,8

1,2

1,8

2,6

1,2

2,0

1,3

10,9

17,6

21,8

24,0

16,0

11,6

13,5

7,2

1,5

-8,7

-12,9

-7,4

Izvor: Hrvatska narodna banka, http://www.hnb.hr (10.2.2014.) (obrada studenta).

Posljednje tromjesečje 2008. godine obilježili su deprecijacijski pritisci na tečaj kune

prema euru koji su se pojavili istovremeno s početkom svjetske financijske krize.

Središnja banka je nastojeći održati stabilnost nominalnog tečaja kune prema euru,

ukinula graničnu obveznu pričuvu i intervenirala aukcijom na deviznom tržištu.

Intervencije HNB-a nastavljene su i na početku 2009. godine te je HNB tri puta

intervenirao na deviznom tržištu. Tijekom prvih šest mjeseci 2009. godine kuna je prema

euru blago ojačala (za 0,4%), pri čemu je tečaj pao sa 7,32 kune za jedan euro 31.

prosinca 2008. godine na 7,29 kuna za jedan euro 30. lipnja 2009. godine. Jačanje kune

posljedica je tečajnih kretanja u drugom tromjesečju, dok su u prvome bili izraženiji

deprecijacijski pritisci na domaću valutu, na što je najviše utjecala pojačana potražnja

države i poduzeća za devizama radi plaćanja dospjelih inozemnih obveza, a potom i

48

smanjeni priljev kapitala u zemlju.60

Izloženost kune aprecijacijskim pritiscima u drugom

tromjesečju rezultat je aktivnosti tržišnih sudionika povezanima s izdanjem državnih

euroobveznica i uobičajenim sezonskim činiteljima (početkom turističke sezone). Pritom

nije bilo potrebe za deviznom intervencijom središnje banke.61 Vidljivo je, dakle, da

HNB intervenira u slučaju inflatornih kretanja te nastoji održati stabilnost tečaja.

4.3. Industrijska proizvodnja pod utjecajem precijenjene kune

Unatoč relativno stabilnom nominalnom tečaju i uz postojanje inflacije veće od europske,

hrvatskom gospodarstvu rastu troškovi u eurima proporcionalno sa stopom inflacije.

Rezerve su izvoznika za pokrivanje naraslih troškova smanjenje plaća i broja angažirane

radne snage, osobito ako nisu dovoljna investicijska ulaganja s ciljem povećanja

proizvodnosti. U hrvatskoj prerađivačkoj industriji taj se fenomen veoma dobro može

uočiti:62 zaposlenost ima tendenciju pada, iako proizvodnost raste i do 6% pa čak i više.

Stabilan tečaj, dakle, ne rezultira rastom industrijske proizvode i povećanjem izvoza.

Grafikon 6: Stope rasta industrijske proizvodnje i broja zaposlenih u industriji

Republike Hrvatske, 2002.-2012. godine, u %

-10

-8

-6

-4

-2

0

2

4

6

2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Industrijska

proizvodnja

Broj

zaposlenih

Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu (15.01.2014.) i Gospodarska kretanja,

Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2013., 2, str. 1. (obrada studenta)

60

Ibidem. 61

Polugodišnje izvješće za I. polugodište 2009., Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2009., str. 31. 62

Zdunić, S.: op. cit., str. 857.

49

Unatoč stabilnom tečaju industrijska proizvodnja pokazuje od 2007. godine smanjenje, a

pad industrijske proizvodnje posebno je izražen u 2009. godini kada je iznosio 9%.

Stabilan tečaj, dakle, nije mogao odgovoriti na negativne utjecaje u okruženju.

4.4. Utjecaj promjena tečaja kune na vanjskotrgovinsku

razmjenu Republike Hrvatske

Vanjskotrgovinska razmjena bitno utječe na kretanja platne bilance Republike Hrvatske.

Hrvatska je proteklih godina sve manje svog domaćeg proizvoda plasirala na inozemno

tržište (tablica 9), i sve je više ovisna o uvozu. To ujedno dovodi do deficita platne

bilance i sve većeg zaduženja Republike Hrvatske na inozemnom tržištu.

Tablica 9: BDP, izvoz, uvoz Republike Hrvatske, 2006.–2011. godine

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

BDP (u mil. eura)

Izvoz (u mil. eura)

Izvoz (u % BDP-a)

Uvoz (u mil. eura)

Uvoz (u % BDP-a)

39.745

8.251,6

20,7

17.104,7

43,0

43.390

9.004,1

20,8

18.833,0

43,4

47.370

9.585,1

20,2

20.817

43,9

45.379

7.516,7

16,6

15.218,5

33,5

45.917

8.905,2

19,4

15.137,0

33,0

44.922

9.589,7

21,4

16.275,9

36,23

43.707

9.628,7

22,0

16.214,4

37,1

Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu (15.07.2012.), Gospodarska kretanja,

Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2014., 1, str. 5. (obrada studenta).

Iz podataka u tablici 9 vidljivo je da Hrvatska u razdoblju od 2006. do 2012. godine sve

manje svog domaćeg proizvoda plasirala na inozemno tržište, uz istovremeno sve veći

uvoz proizvoda iz drugih država. Udio izvoza od 20,7% u 2006. godini zamijenjen je s

22% u 2012. godini, dok je istovremeno udio uvoza u BDP-u bio veći od 36%. U 2009. i

2010. godini uvoz ima tendenciju smanjenja te udio uvoza u BDP-u u 2010. godini iznosi

33%, što je ujedno i najniži udio u proteklom desetljeću.

50

Tendencije kretanja robne razmjene Hrvatske u 2010. godini bile su jednim dijelom

determinirane posebnostima globalnog tržišta i poboljšanjem stanja na tržištima

značajnim trgovinskim partnerima Republike Hrvatske.63 Visoka vrijednost izvezenih

brodova utjecala je na povećanje izvoza, a izvoz ostalih prijevoznih sredstava imao je

trend smanjenja. Najveći rast vrijednosti izvoza zabilježen je kod naftnih derivata,

strojeva i uređaja te metala dok je uz brodove najviše smanjena vrijednost izvoza

električne opreme i plina. Kretanje izvoza se jednim dijelom može povezati s padom

globalne potražnje, posebno onim potaknutim krizom u pojedinim članicama Europske

unije (s obzirom da je Europska unija i nadalje najznačajniji vanjskotrgovinski partner

Hrvatske). Pad domaće potrošnje (i stanovništva i države) rezultirao je smanjenjem uvoza

robe i usluga u 2010. godini. S druge strane, inozemna je potražnja za domaćom robom i

uslugama ojačala, pa je doprinos neto izvoza realnoj promjeni gospodarske aktivnosti

tijekom 2010. kao nastavak iz 2009. godine bio pozitivan.

Godina 2011. obilježena je, kao i 2010. godina, trendom kretanja inozemne potražnje, i to

prije svega potražnje Europske unije. Na globalnoj razini je, naime, zabilježeno

usporavanje gospodarskog rasta i robne razmjene. Robni uvoz u Republiku Hrvatsku, je

nadalje determiniran kretanjem domaće potražnje koja je realno smanjena za 0,6%, i pri

tome su najviše smanjene investicije u fiksni kapital. To je ujedno utjecalo na

smanjivanje potreba za uvoznim robama, posebice robom vezanom uz investicije, što se

može sagledati iz strukture uvezene robe (uvoz prijevoznih sredstava smanjen je za 2% u

odnosu na 2010. godinu). Najviše je smanjena vrijednost uvoza prijevoznih sredstava i

njihovih dijelova te kapitalnih proizvod. Postojala je, također i međusobna veza izvoza i

uvoza s obzirom da znatan broj roba koje se izvoze sadrži veliku uvoznu komponentu. To

se posebice odnosi na brodogradnju i naftnu industriju. Robna razmjena je bila i pod

utjecajem rasta cijena energenata i cijelog niza drugih proizvoda na globalnom tržištu. U

takvim okolnostima Hrvatska je ostvarila rast vrijednosti izvoza za 7,7%, te je nakon

dvije godine ponovno zabilježen rast uvoza, i to za 7,5%. Kretanje cijena je imalo najveći

utjecaj na kretanje vrijednosti izvoza i uvoza u 2011. godini, pa je uslijed rasta cijena,

63

Hrvatsko gospodarstvo u 2008. godini, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2009., str. 70.

51

primjerice, naftnih derivata, i vrijednost uvoza i izvoza na godišnjoj razini imala

tendenciju rasta u odnosu na 2010. godinu.

U 2012. godini u Hrvatskoj je nastavljeno usporavanje izvoza i uvoza potaknuto padom

ukupne gospodarske aktivnosti. Posljedica je to pada vanjske potražnje, najviše potražnje

u Europskoj uniji kao najznačajnijem vanjskotrgovinskom partneru Hrvatske (58%

izvoza Republike Hrvatske), te problema u domaćoj proizvodnji. Usporavanje rasta

izvoza i uvoza bilo bi i izraženije da nije došlo do daljnjeg rasta izvoznih i uvoznih

cijena: izvoznih za 4,8% (u kunama), a uvoznih za 5,7%. Iako je rast izvoznih i uvoznih

cijena bio znatno manji u odnosu na 2011. godinu (13,4 i 11,5%), ipak je utjecao na

ostvarena kretanja u izvozu i uvozu. Naime, nominalna vrijednost izvoza je povećana za

samo 1,4%, a uvoza za 0,4% pa se može zaključiti da je u 2012. godini došlo do realnog

pada vrijednosti robnog izvoza i uvoza.64

Kretanje izvoza je, s jedne strane, bilo obilježeno znatnim porastom vrijednosti izvoza

nekoliko djelatnosti, a s druge strane je došlo do izrazitog pada vrijednosti izvoza ostalih

prijevoznih sredstava i proizvoda kemijske industrije. U djelatnosti čiji je izvoz povećan

ubrajaju se: izvoz naftnih derivata, izvoz biljne i stočarske proizvodnje (najviše pšenice i

soje), gotovih metalnih proizvoda osim strojeva i opreme (najviše pištolja, željeznih

konstrukcija, dijelova za kotlove), metala (zbog izvoza zlata) te farmaceutske industrije

(najviše antibiotika i lijekova koji ih sadrže). Pad izvoza ostalih prijevoznih sredstava

isključivo je posljedica smanjenja izvoza brodova i plutajućih objekata, dok je izvoz

gotovo svih oblika prijevoznih sredstava povećan. Pad kemijske industrije uzrokovan je

velikim smanjenjem izvoza plastike u primarnim oblicima, kao posljedica obustavljanja

proizvodnje u dva velika proizvođača ovih proizvoda: Dioki i Dina.65

Trendovi kretanja izvoza i uvoza u 2011. utjecali su na rast robnog deficita, čime je

prekinut kratki trend pada deficita prisutan u 2009. i 2010. godini, no u 2012. godini

može se uočiti lagano smanjenje deficita (grafikon 7). S obzirom da tek uz koji

kratkotrajni prekid, robni deficit ima kontinuirani trend rasta već gotovo 20 godina, ova

64

Hrvatsko gospodarstvo u 2012., Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2013., str. 56. 65

Ibidem, str. 57.

52

situacija potvrđuje činjenicu da smanjenje robnog deficita u vrijeme krize nije odraz

strukturnih reformi već samo rezultat smanjene ukupne gospodarske aktivnosti, odnosno

ukupne potražnje.

Grafikon 7: Deficit robne razmjene Republike Hrvatske s inozemstvom, 2006.-2012.

godine

-12.000,00

-10.000,00

-8.000,00

-6.000,00

-4.000,00

-2.000,00

0,00

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

u m

il.

eura

Izvor: Gospodarska kretanja, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2014., 1, str. 5.

(obrada studenta).

J. Tica i L. Nazifovski istražujući utjecaj realne deprecijacije na trgovačku bilancu

pretpostavljaju da će prema nepotpunom prelijevanju tečaja na cijene, deprecijacija od

10% promijeniti domaće cijene za manje od 10% kako bi se pojeftinila eurska cijena

izvoza i povećala kunska cijena uvoza. Ukoliko je prelijevanje tečaja na cijene potpuno,

promjena tečaja će biti jednaka promijeni cijena i konkurentnost domaćeg gospodarstva

se neće promijeniti, a deficit će u razmjeni ostati isti. U uvjetima prezaduženosti zemlje,

kakva je Hrvatska, Tica i Nazifovski dolaze do zaključka da efekt deprecijacije realnog

tečaja na trgovinsku bilancu ovisi o Marshall-Lerner uvjetu66

. Ukoliko je on zadovoljen,

doći će do povećanja neto izvoza, a u suprotnom slučaju doći će do povećanja

66

Marshal-Lernerov uvjet implicira da će pad količina izazvan deprecijacijom u uvozu biti veći nego rast cijena uslijed deprecijacije, tako da će ukupan iznos koštanja uvoza biti niži i da će rast količina izvoza izazvan deprecijacijom biti veći nego pad cijena izazvan deprecijacijom i da će ukupan iznos pirmitaka od izvoza porasti. Osim pozitivnog utjecaja tečaja na neto izvoz, Marshall -Lernerov uvjet podrazumijeva i nepotpuno prelijevanje promjena tečaja na cijene (nepotpuni pass-through).

53

trgovinskog deficita. U suprotnom, deprecijacija realnog tečaja rezultirati će povećanjem

deficita trgovinske bilance. Osim ovog istraživanja, u literaturi su prisutna i druga

istraživanja koja daju suprotne rezultate.

Stučka, primjerice, za razdoblje od 1994. do 2002. godine na podacima za multilateralni

realni tečaj i BDP procjenjuje kako 10%-tna deprecijacija rezultira sa 17%-nim

poboljšanjem omjera izvoza i uvoza, odnosno smanjenjem trgovačkog deficita za 9,7

mlrd. kn, što bi uz procijenjeni negativni efekt deprecijacije na potrošnju od 5,6 mlrd.

kuna rezultiralo rastom ekonomske aktivnosti i smanjenjem deficita tekućeg računa za

približno 4,1 mlrd. kuna.67

Cota, Erjavec i Botrić su s bilateralnim realnim tečajem i indeksom industrijske

proizvodnje za razdoblje od 1995. do 2005. godine procijenili negativni efekt

deprecijacije na ukupnu trgovačku bilancu Republike Hrvatske. Prema procjeni 10%-tna

deprecijacija pogoršava omjer izvoz/uvoz za 22,6% što izraženo u kunama predstavlja

povećanje deficita trgovačke bilance za 12,5 mlrd. kuna. Ukupan efekt deprecijacije na

BDP i trgovačku bilancu je negativan i iznosi -18,1 mlrd. kn.68

Rezultati istraživanja različiti su s obzirom na varijable koje su autori u istraživanjima

koristili. U procjeni utjecaja tečaja na trgovačku bilancu potrebno je uzeti u obzir što više

varijabli, kako bi se dobila što točnija procjena.

4.5. Turizam i kretanje tečaja u Republici Hrvatskoj

U razvoju gospodarstva Republike Hrvatske turizam ima važnu ulogu. Kroz inozemnu

turističku potrošnju povećava se priljev deviza. Turizam je ovisan o ekonomskim

uvjetima na emitivnom i receptivnom turističkom tržištu. Općenito vrijedi pravilo da

ekonomija i ukupna proizvodnja u ekspanziji, rezultiraju rastom raspoloživog dohotka te

67

Stučka, T.: The Impact of Exchange Rate Change on the Trade Balance in Croatia , CNB Occasional publications – Working papers, 2003., prema: Tica, J., Nazifovski, L.: op. cit.

68 Cota, B., Erjavec, N., Botrić, V.: The Effect of Real Exchange Rate Changes on Croatian Bilateral Trade Balances, Ekonomska istraživanja, Zagreb, 2006., 19, 2, str. 89.

54

se veći dio dohotka troši na putovanja. Suprotno, kontrakcija ekonomske aktivnosti

dovodi do očekivanog smanjenja turističke potrošnje.

U 2011. godini Hrvatska je ostvarila 11,5 mil. turističkih dolazaka i 60,3 mil. turističkih

noćenja i time ostvarila rast broja turističkih dolazaka i noćenja u odnosu na 2010.

godinu. Uslijed globalne gospodarske krize, Republika Hrvatska je u 2009. i 2010. godini

kao i sve zemlje Mediterana bilježila smanjenje broja turističkih dolazaka i noćenja. Taj

trend je prekinut u 2011. godini, kako je to vidljivo iz podataka u tablici 10.

Tablica 10: Dolasci i noćenja turista na području Republike Hrvatske, 2007.- 2013.

godine

Turistički dolasci Turistička noćenja

Primorska

Hrvatska

Kontinentalna

Hrvatska

Ukupno Primorska

Hrvatska

Kontinentaln

a Hrvatska

Ukupno

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

9.566

9.608

9.406

9.029

9.749

10.494

10.937

1.596

1.653

1.529

1.575

1.707

1.304

1.474

11.162

11.261

10.935

10.604

11.456

11.835

12.411

52.649

53.573

52.911

52.869

54.439

60.304

59.688

3.356

3.530

3.390

3.547

5.915

2.439

5.140

56.005

57.103

56.301

56.416

60.354

62.743

64.828

Izvor: Priopćenja – Turizam, kumulativni podaci 2007-2013., http://www.dzs.hr

(7.02.2014), (obradio student).

Podaci u tablici pokazuju da je broj turističkih dolazaka u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od 2007. do 2013. godine porastao za 11,1%, dok je broj turističkih noćenja

porastao za 15,8%. Primorska Hrvatska sudjeluje u ukupnim turističkim dolascima s

88,1%, dok u ukupnim turističkim noćenjima sudjeluje s 92,1%. Turizam u Hrvatskoj ne

pokazuje samo poboljšanje u kvantitativnom već i u kvalitativnom smislu. Posljednjih

godina intenzivnim investicijama u turističke objekte nastoji se poboljšati kvaliteta

smještajnih kapaciteta i uskladiti ponudu sa zahtjevima turističke potražnje. U razdoblju

55

od 2000. do 2008. godine u hotele i restorane investirano je od 2 do 6% ukupnih

investicija u Republici Hrvatskoj. U 2012. godini Hrvatska je imala 881 tisuću postelja u

hotelima, motelima, kampovima, kućanstvima i drugim smještajnim objektima.69 U 2004.

godini hoteli s četiri i pet zvjezdica sa 6.628 postelja činili su 7,4% ukupnih hotelskih

kapaciteta, dok je u 2012. godini njihov udio znatno povećan te sudjeluju s 41,4 %

(43.851 postelja u hotelima s 4 i 5 zvjezdica).70

Sve to rezultiralo je rastom prihoda od

turizma. U 2012. godini ostvareno je 6,8 mrld. eura, što je u odnosu na 2011. godinu

porast od 3,5%. U BDP-u prihodi od turizma sudjeluju s udjelom od 15,4% u 2012.

godini što je u u odnosu na 2011. godinu porast od jedan posto.71

Kako bi se istražio odnos turizma i tečaja kune, u tablici 12 prikazano je kretanje broja

turističkih dolazaka i tečaja kune po mjesecima 2012. godine.

Tablica 11: Turistički dolasci u Republici Hrvatskoj i tečaj kune po mjesecima 2012.

godine

Turistički dolasci HRK/EUR HRK/USD

siječanj

veljača

ožujak

travanj

svibanj

lipanj

srpanj

kolovoz

rujan

listopad

studeni

prosinac

119.765

117.325

232.981

575.333

923.520

1.594.451

2.882.654

3.051.943

1.452.988

536.148

195.203

152.664

7,510406

7,572903

7,574886

7,513047

7,515130

7,554320

7,516866

7,513842

7,468039

7,442873

7,529831

7,542298

5,802230

5,736613

5,636495

5,627329

5,682088

6,082873

5,952067

6,119761

5,943998

5,769669

5,787726

5,802214

Ukupno 11.834.975

Izvor: Turizam u 2012., http://www.dzs.hr (7.02.2014) i Hrvatska narodna banka,

http://www.hnb.hr (10.2.2014.)

69

Turizam u 2012., http://www.dzs.hr (7.02.2014) 70

Popis kategoriziranih turističkih objekata, hotela, kampova i marina u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, Zagreb, 2012., str. 1.

71 Turizam u brojkama 2012., http://www.mint.hr/default.aspx?id=976 (7.02.2014.)

56

Podaci u tablici 11 pokazuju da turizam ima izrazito sezonski karakter, te da se u četiri

ljetna mjeseca (lipanj-rujan) ostvaruje 76,8% ukupno ostvarenog turističkog prometa.

Stoga je i priljev deviza u ovom dijelu godine dijelom rezultat i turističkih kretanja u

Republici Hrvatskoj. Hrvatsku kuna je u 2012. godini bila izložena deprecijacijskim

pritiscima, koje je HNB ublažio provođenjem pet deviznih intervencija, od kojih su četiri

bile usmjerene na sprječavanje daljnjem slabljenja kune, dok je jedna bila usmjerena na

sprječavanje njezina jačanja. Blago aprecijacijsko razdoblje uslijedilo je tijekom ljetnog

razdoblja, što je uobičajeno zbog pojačanog priljeva deviza od turizma. U rujnu su

aprecijacijski pritisci postali izraženiji, među ostalim zbog očekivanog inozemnog

zaduživanja nekoliko velikih javnih i privatnih poduzeća. Zbog toga je HNB intervenirao

na deviznom tečaju. U posljednjem tromjesečju prevladavali su blagi deprecijacijski

pritisci zbog sezonskog manjka na tekućem računu platne bilance.72

Priljevi od turizma, dakle, rezultiraju aprecijacijom kune, no ona uslijed drugih

čimbenika u 2012. godini nije došla do izražaja.

4.6. Tečaj i konkurentnost hrvatskog gospodarstva

Temeljem provedene analize u prethodnom dijelu diplomskog rada evidentno je da tečaj

utječe na konkurentnost hrvatskog gospodarstva.

U razdoblju od 2000. do 2010. godine pogoršana je konkurentnost hrvatskog

gospodarstva u odnosu na glavne vanjskotrgovinske partnere: Italiju, Austriju, Njemačku,

Sloveniju i SAD. Naime, opseg vanjskotrgovinske razmjene s tom grupom zemalja

pokazuje kontinuirani pad, pri čemu je pad izvoza jače izražen u odnosu na pad uvoza.

Kada se govori o konkurentnosti, onda se u prvom redu misli na cjenovnu konkurentnost,

pa se opravdanim čini analiziranje odnosa tečaja kune i indeksa relativnih cijena.

Izračunati približni podaci o kretanju cjenovne konkurentnosti gospodarstva u razdoblju

od 2000. do 2010. godine prikazani su u tablici 12.

72

Godišnje izvješće za 2012. godinu, op. cit., str. 18.

57

Tablica 12: Cjenovna konkurentnost ili indeks realnog deviznog tečaja nacionalne valute u izabranim zemljama, 2000.-2010. godine

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

Italija

Njemačka

Austrija

Slovenija

SAD

Švicarska

100,0

100,0

100,0

100,0

100,0

100,0

97,0

96,2

96,8

96,9

99,7

98,2

96,8

95,1

96,1

98,0

94,1

99,2

99,7

96,4

97,7

100,1

80,4

96,7

99,1

95,2

96,9

98,6

82,9

93,2

96,5

92,7

94,7

96,3

71,9

89,8

94,5

90,4

92,1

94,6

70,6

85,7

94,5

90,4

92,1

94,6

70,6

85,7

90,1

85,9

87,4

93,5

58,4

80,1

90,2

85,5

87,2

93,7

60,6

83,0

90,1

85,0

87,1

94,0

62,2

89,9

Izvor: Čerin, M.: Uzroci nepovoljne konkurentnosti Hrvatske privrede u razdoblju od

1995. do 2010. godine, http://web.math.pmf.unizg.hr/~cerin/mirjana%20

cerin_mira1.pdf (19.08.2012.)

Podaci u tablici pokazuju nisku razinu cjenovne konkurentnosti kao i trend smanjenja

cjenovne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva u odnosnu na pet promatranih zemalja.

Uzrok tome je sporiji rast indeksa nominalnog deviznog tečaja kune u odnosu na rast

indeksa relativnih cijena u promatranim zemljama odnosno brže opadanje cijena strane

valute izražene u kunama u usporedbi sa smanjenjem indeksa relativnih cijena. Indeksi

iznad sto ukazuju na poboljšanje cjenovne konkurentnosti domaćih ekonomskih

subjekata na domaćem i stranom tržištu, a indeksi ispod sto ukazuju na pogoršanje

cjenovne konkurentnosti subjekata.73

Iz podataka o cjenovnoj konkurentnosti može se uočiti da je domaća roba znatno skuplja,

odnosno da nije cjenovno konkurentna inozemnoj robi koja se nudi na domaćem tržištu.

Razlog tome je podcijenjenost stranih valuta (eura, tolara, USD i CHF) što svaku robu

proizvedenu u Republici Hrvatskoj čini manje cjenovno konkurentnom na inozemnom i

domaćem tržištu. To je ujedno i jedan od neravnoteže hrvatskog robnog uvoza i izvoza

kao i stagnacije domaće proizvodnje potencirano činjenicom da je domaća roba već u

startu proizvodnje bila u 2010. godini skuplja: za 9,9% prema robi u Italiji, 15% prema

73

Čerin, M.: Uzroci nepovoljne konkurentnosti Hrvatske privrede u razdoblju od 1995. do 2010. godine, http://web.math.pmf.unizg.hr/~cerin/mirjana%20 cerin_mira1.pdf (19.08.2012.)

58

Njemačkoj, 12,9% prema Austriji, 6,0% prema Sloveniji, 35,7% prema USA i 10,1%

prema tečaju CHF-u i cijenama u Švicarskoj. U 2011. godini je prisutan trend blagog

poboljšanja pokazatelja cjenovne konkurentnosti hrvatskog izvoza. Naime, realni

efektivni tečaj kune deflacioniran potrošačkim cijenama bio je u 2011. godini prosječno

za 2,5% slabiji nego u 2010. godini, posebice zbog nominalne efektivne deprecijacije

kune, kao i zbog činjenice da je rast domaćih cijena bio sporiji od rasta inozemnih cijena.

Realni efektivni tečaj kune deflacioniran proizvođačkim cijenama deprecirao je manje, za

1,5%, zato što je rast domaćih proizvođačkih cijena bio izraženiji od rasta tih cijena u

većini zemalja glavnih trgovinskih partnera.74

Osim cjenovne konkurentnosti, istražuje se i globalna konkurentnost hrvatskog

gospodarstva. U ekonomskoj teoriji prosječna globalna konkurentnost neke zemlje

utvrđuje se stavljanjem u odnos dva osnovna faktora:75

indeksa opće razine relativnih

cijena glavnih trgovinskih partnera na relevantnim tržištima i indeksima tečaja domaće

valute (hrvatske kune) prema valutama usporednih zemalja (indeksi) što se definira kao

intervalutni odnos između novčanih jedinica promatranih zemalja i hrvatske novčane

jedinice kune. U analizi su korištene potrošačke cijene, jer one odražavaju promjene

troškova i stanje na tržištu odnosno imaju ravnotežni karakter. Pri tome je potrebno

istaknuti da administriranje i reguliranje cijena u Hrvatskoj umanjuje efikasnost

aproksimacije realnog tečaja promjenama relativnih cijena.

Stavljanjem u odnos indeksa promjene relativnih cijena i indeksa promjene tečaja valute

pojedine zemlje (intervalutarnim odnosom kune i eura, slovenskog tolara i američkog

dolara) izračunat je indikator promjene globalne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva u

robnoj razmjeni s odgovarajućom zemljom prema početnom razdoblju koje je uzeto kao

baza proračuna (2000. godina) (tablica 13).

74

Godišnje izvješće za 2011. godinu, op. cit., str. 16. 75

Čerin, M.: op. cit., str. 10.

59

Tablica 13: Indeks promjene globalnog konkurentnog položaja hrvatskog gospodarstva u robnoj razmjeni s izabranim zemljama, 2000.-2010. godine

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

Italija

Njemačka

Austrija

Slovenija

SAD

Švicarska

100,0

100,0

100,0

100,0

100,0

100,0

103,1

104,0

103,3

103,2

100,3

101,9

103,3

105,2

104,0

102,0

106,3

100,8

100,3

103,7

102,3

99,9

124,3

103,4

100,9

105,0

103,2

101,5

137,2

107,3

103,6

107,8

105,6

103,9

139,0

111,3

105,8

110,6

108,5

105,7

141,6

116,7

106,7

111,2

109,7

104,9

154,2

122,9

111,0

116,4

114,4

107,0

171,2

124,9

110,8

116,9

114,7

106,7

164,9

120,5

110,0

117,7

114,8

106,4

160,9

111,3

Izvor: Čerin, M.: Uzroci nepovoljne konkurentnosti Hrvatske privrede u razdoblju od

1995. do 2010. godine, http://web.math.pmf.unizg.hr/~cerin/mirjana%20

cerin_mira1.pdf (19.08.2012.)

Podaci u tablici pokazuju da je u 2010. godini prosječna globalna konkurentnost Hrvatske

u odnosu na najznačajnije trgovinske partnere Hrvatske smanjena u odnosu na baznu,

2000. godinu, odnosno da su relativne cijene (potrošačke) u Hrvatskoj, korigirane s

odgovarajućim promjenama tečaja kune porasle u 2000. godini za 11% u odnosu na

Italiju odnosno za taj je iznos smanjena globalna konkurentnost Hrvatske prema

navedenoj zemlji. U odnosu na Njemačku relativne cijene u Hrvatskoj su porasle za

17,7% u 2010. godini za koji je postotni iznos smanjenja globalna konkurentnost

Hrvatske. U odnosu na Austriju relativne cijene korigirane odgovarajućom promjenom

tečaja kune porasle su za 14,8%, u odnosu na Sloveniju za 6,4%, u odnosu na američki

dolar za čak 60,9%, te u odnosu na Švicarsku za 11,3%, te je za te postotne iznose

smanjena konkurentnost u odnosu na promatrane zemlje.

60

5. ZAKLJUČAK

Hrvatska narodna banka je središnja banka u Republici Hrvatskoj kojoj je dan zadatak

utvrđivanja i provođenja monetarne politike. U skladu s tim HNB određuje mjere i

instrumente koji su joj potrebni za reguliranje kreditne aktivnosti i likvidnosti banaka i

reguliranje količine novca u opticaju te donosi mjere u svezi s kamatnim stopama i

tečajem domaće valute. Svojim djelovanjem HNB podržava ciljeve gospodarske politike

Republike Hrvatske, pri čemu ta politika ne smije ugroziti osnovni cilj – stabilnost valute

i opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inozemstvu, što je u biti čini odgovornom za

stabilnost ukupnog financijskog sustava zemlje.

Monetarna politika u Republici Hrvatskoj zasnovana je na tečaju kune prema euru kao

nominalnom sidru. To je posljedica visoke razine euroizacije koja obilježava hrvatsko

gospodarstvo, a posebice financijski sektor s obzirom da je veći dio imovine i obveza

banaka u stranoj valuti ili indeksiran u stranoj valutu, prvenstveno euru. Tako koncipirana

monetarna politika imala je pozitivne učinke u održavanju niske razine inflacije još od

1993. godine, odnosno od primjene tzv. Stabilizacijskog programa, te je pomogla u

očuvanju stabilnosti bankarskog sektora. Tečaj nije fiksan i dopuštene su manje

fluktuacije kako bi se otežale moguće tečajne špekulacije. U svrhu održavanja stabilnosti

tečaja HNB koristi standardne instrumente monetarne politike kao što su operacije na

novčanom tržištu i devizne intervencije. HNB je razdoblju recesije kreirao visoku

deviznu i kunsku likvidnosti spuštajući stopu obvezne rezerve, ukidajući graničnu

obveznu pričuvu, smanjujući minimalnu potrebnu deviznu likvidnosti itd. Time je bitno

olakšano poslovanje banaka i stabilnost financijskog sektora.

Od primjene samog Stabilizacijskog programa u stručnoj i znanstvenoj literaturi prisutne

su kontraverze oko hrvatskog tečaja i njegovog utjecaja na gospodarska kretanja i

konkurentnost Republike Hrvatske na inozemnom tržištu. Dok jedna istraživanja govore

o negativnim učincima precijenjenosti tečaja hrvatske kune na gospodarstvo Republike

Hrvatske, druga ukazuju da sam stabilan tečaj rezultira stabilnošću cijena, pa time i

stabilnošću financijskog sustava kao preduvjeta za gospodarski rast. Zagovornici

61

fleksibilnog tečaja upozoravaju da deprecijacija kune dovodi do veće konkurentnosti

hrvatskih izvoznika na inozemnom tržištu, ali i poskupljenjem uvozne robe, što bi

utjecalo na smanjenje uvoza, a time i poboljšanje platne bilance. S druge strane

zagovornici stabilnog tečaja upozoravaju da bi deprecijacija kune izazvala inflaciju,

kvarenje portfelja kredita banaka, smanjenje kupovne moći hrvatskih građana, i sl.

U ekonomskoj teoriji i analizi nedvosmisleno je prihvaćeno stajalište da dugoročno

održavanje fiksnog tečaja vodi precijenjenosti domaće valute, a da precijenjenost ima za

posljedicu stagnaciju gospodarske aktivnosti i rast nezaposlenosti. De facto fiksni tečaj u

Republici Hrvatskoj ne stimulira gospodarski rast, ali bi ujedno i njegovo fluktuiranje

moglo dovesti do niza negativnosti. Provedenim istraživanjem došlo se do zaključka da

precijenjenost kune ima znatan utjecaj na konkurentnost hrvatskog gospodarstva na

inozemnom tržištu. Stoga je nužno restrukturiranje hrvatskog gospodarskog sustava, te

restrukturiranje fiksne i monetarne politike kako bi se stvorili uvjeti za tečajnu politiku

koja bi rezultira aktivnim poticanjem poslovnih aktivnosti. Deprecijacija nacionalne

valute ne smije dovesti do nekontroliranog rasta cijena. Inflacija, dakle, treba biti ciljana.

Nedvojbeno je da promjene tečaja moraju biti u skladu s ciljevima ekonomske politike,

pa i ukoliko do promjene tečajne politike dođe, prilagođavanje tečaja hrvatske kune mora

biti postupno u dužem razdoblju kako ne bi došlo do eksplozije rasta cijena, i kako ne bi

efekti rasta cijena ne bi poništili učinke deprecijacije. Pri tome treba imati na umu i

kriterije za ulazak u EMU, a koji se odnose na stabilnost tečaja i stabilnost cijena.

Posebno je potrebno voditi računa da je štednja hrvatskih građana uglavnom u eurima,

dok je kreditna zaduženost vezana valutnom klauzulom. Stoga deprecijacija kune nikako

ne smije izazvati smanjenje kupovne moći hrvatskih građana i njihovu još veću

zaduženost.

62

LITERATURA

1) Knjige

1. Crkvenac, M.: Ekonomska politika, Informator, Zagreb, 1997.

2. Družić, G. et al.: Hrvatsko gospodarstvo, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb,

1998.

3. Ferenčak, I.: Počela ekonomike, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski

fakultet Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2003.

4. Grgić, M., Bilas, V.: Međunarodna ekonomija, Lores plus, Zagreb, 2008.

5. Krugman, P. R., Obstfeld, M.: Međunarodna ekonomija, Teorija i ekonomska

politika, sedmo izdanje, Mate, Zagrebačka škola ekonomije i menagementa, Zagreb,

2009.

6. Mintas Hodak, Lj. (ur.): Europska unija, Mate, Zagreb, 2010.

7. Perišin, I., Šokman, A., Lovrinović, I.: Monetarna politika, Fakultet ekonomije i

turizma “Dr. Mijo Mikrović”, Pula, 2001.

8. Sirotković, J.: Hrvatsko gospodarstvo, Golden marketing, Zagreb, 1996.

9. Srb, V., Matić, B.: Bankarstvo, Ekonomski fakultet Sveučilišta Jurja Strossmayera u

Osijeku, Osijek, 2002.

2) Članci

10. Bokan, N. et al.: Utjecaj financijske krize i reakcija monetarne politike u Hrvatskoj,

Istraživanja, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2010., I-25.

11. Cota, B., Erjavec, N., Botrić, V.: The Effect of Real Exchange Rate Changes on

Croatian Bilateral Trade Balances, Ekonomska istraživanja, Zagreb, 2006., 19, 2.

12. Gregurek, M., Vidaković, N.: Usklađenost monetarne i fiskalne politike u RH,

Ekonomija, Zagreb, 2009, 16, 2.

13. Kesner-Škreb, M.: Financiranje javnog duga, Financijska praksa, Zagreb, 18, 6.

14. Nikić, G., Gospodarski razvitak Hrvatske i konkurentnost na svjetskom tržištu,

Ekonomija, Rifin, Zagreb, 2005., 10, 2.

63

15. Nikić, G.: Kontroverze tečajne politike, Ekonomski pregled, Zagreb, 2000., 51, 9-

10.

16. Zdunić, S.: Relativne cijene i izvori rasta, Ekonomski pregled, Zagreb, 2004., 55,

11-12.

3) Ostali izvori

17. Čerin, M.: Uzroci nepovoljne konkurentnosti Hrvatske privrede u razdoblju od

1995. do 2010. godine, http://web.math.pmf.unizg.hr/~cerin/mirjana%20cerin_mira

1.pdf (19.08.2012.)

18. Čerin, M.: Uzroci nepovoljne konkurentnosti Hrvatske privrede u razdoblju od

1995. do 2010. godine, http://web.math.pmf.unizg.hr/~cerin/mirjana%20 cerin_

mira1.pdf (19.08.2012.)

19. Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu (15.01.2014.)

20. Godišnje izvješće za 2008. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2009.

21. Godišnje izvješće za 2009., Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2010.

22. Godišnje izvješće za 2011. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2012.

23. Godišnje izvješće za 2012. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2013.

24. Gospodarska kretanja, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2012., 6

25. Gospodarska kretanja, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2013., 2.

26. Gospodarska kretanja, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2014., 1.

27. Guverner HNB-a Boris Vujčić: Kuna neće devalvirati, http://www.vecernji.hr/biz

nis/guverner-hnb-a-boris-vujcic-kuna-nece-devalvirati-clanak-429671 (23.08.2012.)

28. Hrvatska narodna banka, http://www.hnb.hr (10.2.2014.)

29. Hrvatsko gospodarstvo u 2008. godini, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb,

2009.

30. Hrvatsko gospodarstvo u 2012., Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2013.

31. Hrvatsko gospodarstvo 2012., http://www.hgk.hr/wp-content/blogs.dir/1/files_mf

/hrvatsko_gospodarstvo_2012_mail.pdf, (19.01.2014.)

32. Indeksi efektivnih tečajeva hrvatske kune, http://www.hnb.hr/tecajn/htecajn.htm

(7.01.2014.)

64

65

33. Izvješće Odbora za financije i državni proračun s rasprave o Godišnjem izvješću

Hrvatske narodne banke za 2010. godinu, http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=

46026 (10.08.2012.)

34. Polugodišnje izvješće za I. polugodište 2009., Hrvatska narodna banka, Zagreb,

2009.

35. Priopćenja – Turizam, kumulativni podaci 2007-2013., http://www.dzs.hr

(7.02.2014)

36. Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hmonetary-

policy.pdf (7.01.2014.)

37. Šonje, V.: Euro u Hrvatskoj: Kada? I što raditi do tada?,

http://www.zsem.hr/index.php/hr/component/content/article/1-najnovije-

vijesti/1679-konferencija (9.08.2012.)

38. Tica, J., Nazifovski, L.: Utjecaj tečajne politike na ekonomsku aktivnost u visoko

zaduženoj zemlji, EFRI – serija članaka u nastajanju, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb,

2012., http://web.efzg.hr/ReP Ec/pdf/Clanak%2012-02.pdf (20.08.2012.)

39. Turizam u 2012., http://www.dzs.hr (7.02.2014.)

40. Turizam u brojkama 2012., http://www.mint.hr/default.aspx?id=976 (7.02.2014.)

41. Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci, Narodne novine, Zagreb, 2008., 75.

42. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, Narodne

novine, Zagreb, 2013., 54.

66

POPIS TABLICA

Redni

broj Naslov tablica Stranica

Tablica 1: Izvještaj o dobiti Hrvatske narodne banke 2010.–2012. godine 10

Tablica 2: Izvještaj o financijskom položaju Hrvatske narodne banke

2010.–2012. godine 11

Tablica 3: Bilanca Hrvatske narodne banke, 2008.-2012. godine 12

Tablica 4: Godišnji prosjeci srednjih deviznih tečajeva u Republici

Hrvatskoj, 1997.-2013 godine 28

Tablica 5: Kretanje tečajeva odabranih zemalja u odnosu na euro, 1990.-

2013. 42

Tablica 6: Kretanje stope BDP-a u izabranih zemljama, 1997.-2012. 43

Tablica 7: Stope potrošačkih cijena u izabranim zemljama, 1997.-2013.,

u % 45

Tablica 8: Mjesečni prosjeci srednjih deviznih tečajeva HRK/EUR i

HRK/USD, 2008. i 2009. godine 47

Tablica 9: BDP, izvoz, uvoz Republike Hrvatske, 2006.–2011. godine 49

Tablica 10: Dolasci i noćenja turista na području Republike Hrvatske,

2007.- 2013. godine 54

Tablica 11: Turistički dolasci u Republici Hrvatskoj i tečaj kune po

mjesecima 2012. godine 55

Tablica 12: Cjenovna konkurentnost ili indeks realnog deviznog tečaja

nacionalne valute u izabranim zemljama, 2000.-2010. godine 57

Tablica 13: Indeks promjene globalnog konkurentnog položaja hrvatskog

gospodarstva u robnoj razmjeni s izabranim zemljama, 2000.-

2010. godine 59

67

POPIS GRAFIKONA

Redni

broj Naslov grafikona Stranica

Grafikon 1: Efektivni tečajevi HRK, 1996.-2013. 30

Grafikon 2: Realni novac M1 i monetarni multiplikator M1/M0 u

Republici Hrvatskoj, 1996.-2012. 30

Grafikon 3: Devizne intervencije i tečaj hrvatske kune prema euru,

1997.-2013. 31

Grafikon 4: Indeksi realnih efektivnih tečajeva kune, prema košarici

valuta i indeksu potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj,

2005.-2013. 32

Grafikon 5: Stope rasta BPD-a u Republici Hrvatskoj i tečaja HRK/EUR,

2002.-2013. godine 41

Grafikon 6: Stope rasta industrijske proizvodnje i broja zaposlenih u

industriji Republike Hrvatske, 2002.-2012. godine, u % 48

Grafikon 7: Deficit robne razmjene Republike Hrvatske s inozemstvom,

2006.-2012. godine 52

68

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom PRECIJENJENOST KUNE I

NJEZIN UTJECAJ NA GOSPODARSTVO REPUBLIKE HRVATSKE izradio

samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Zdenka Prohaske, a pri izradi diplomskog

rada pomagala mi je i asistentica dr.sc. Bojana Olgić Draženović. U radu sam

primijenio metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristio literaturu koja je

navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen,

standardan način citirao sam i povezao s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je

pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasan s objavom diplomskog rada na službenim

stranicama Fakulteta.

Student

Antonio Žunić