Preddiplomski studij Bilinogojstvo

Fitopatologija I

Koordinator:

izv. prof. dr. sc. Karolina Vrandečić

Literatura

Kišatić J. (1992.): Opća fitopatologija

Kišpatić, J. (1992.): Bolesti voćaka i vinove loze

Ćosić, J., Jurković, D., Vrandečić, K. Praktikum iz fitopatologije – www.pfos.hr

Jurković, D., Ćosić, J. (2003.): Zaštita vinograda i voćnjaka od uzročnika bolesti.

Veleučilište u Požegi.

Maceljski, M., Cvjetković, B., Ostojić, Z., Igrc Brčić, J., Pagliarini, N., Oštrec, LJ., Barić, K., Čizmić, I. (2004.): Štetočinje povrća.

Radman, LJ. (1983.): Fitopatologija – bolesti ratatrskih kultura.

Jurković, D., Ćosić, J. (2004. ): Bolesti suncokreta. U knjizi Vratarić i sur. “Suncokret Helianthus

annuus”.

ZNAČAJ FITOPATOLOGIJE

Razvoj fitopatologije kao zasebne znanstvene discipline osobito je intenzivan od

kraja 19. stoljeća, pa se tako i sama dijeli na nekoliko samostalnih disciplina.

Fitopatologija je znanost o biljnim bolestima

grč. phyton = biljka; patos = bolest; logos = riječ, znanost

Procjena: na Zemlji će biti 2025. oko 8,5 milijardi.

Od 1970. čovječanstvo treba više hrane nego što proizvede,

zato su hrana i pitka voda strateški proizvodi.

Bolesti bilja mogu biti ograničavajući čimbenici pri uzgoju

bilja, a one:

a) smanjuju prinos

b) pogoršavaju kvalitet

c) mogu negativno utjecati na zdravlje ljudi i životinja

d) uzrokuju velike ekonomske gubitke

original

original

original

Zadaci fitopatologije:

1. Upoznati uzročnika bolesti.

Od posebnog je značaja poznavati kako ekološki (vanjski) čimbenici (vlaga,

temperatura, svjetlo i sl.) utječu na parazita i kakvi su odnosi između parazita

i biljke domaćina.

2. Utvrditi koji su uzroci biljnih bolesti

Uzročnici biljnih bolesti mogu biti neživi ili abiotski (temperaturni ekstremi,

nedostatak svjetla, prevelika ili nedovoljna vlažnost, nedostatak ili suvišak

mineralnih tvari, prisutnost štetnih plinova u tlu i atmosferi, kemijske ozljede,

tuča, snijeg, vjetar, grom i drugo) i živi ili biotski (gljive, bakterije , virusi, viroidi,

mikoplazmama slični organizmi (fitolpazme), rikecije i fanerogamni paraziti ili

parazitne cvjetnjače).

3. Poznavati kako se mijenja otpornost domaćina

pod utjecajem okolinskih čimbenika i čovjeka

4. Poznavati kako se mijenja parazitska sposobnost parazita

Parazitska sposobnost uzročnika bolesti (agresivnost i patogenost) nije stalna,

stabilna ili nepromjenjiva. Ona se stalno mijenja pod utjecajem “unutarnjih” i

“vanjskih” čimbenika.

5. Poznavati sve raspoložive mjere zaštite

(agrotehničke, fizičke, biološke, kemijske i druge mjere borbe)

Zadatak fitopatologije je spriječiti zarazu, odnosno postanak bolesti, a ako

se bolest razvije smanjiti do krajnjih granica štetne posljedice razvoja

parazita na biljkama i, po mogućnosti, zaštiti biljke vodeći računa o zaštiti

čovjekove okoline i ekonomskoj opravdanosti poduzetih mjera.

Gubitak:

- prinosa

- kakvoće

Problem u određivanju gubitaka predstavlja činjenica da na urod i njegovu kakvoću

utječe čitav niz različitih čimbenika (klima, prije svega količina oborina i temperatura;

kvaliteta sjemena ili sadnica; tip tla; obrada; gnojidba; zaštita od bolesti, štetnika i

korova i drugo).

originaloriginal

original

original original

original

originaloriginaloriginal

original

original

Kultura Gubitak u % od Ukupni gubitak

Bolesti Štetnici Korovi (%)

Žita 9,2 13,9 11,4 34,5

Krumpir 21,8 6,5 4,0 32,3

Šećerna repa 10,4 8,3 5,8 24,5

Šećerna trska 19,2 20,1 15,7 55,0

Leguminoze 11,3 11,3 8,7 33,3

Povrće 10,1 8,7 8,9 27,7

Voće 12,6 7,8 3,0 23,4

Kava, kakao, čaj 17,7 12,1 13,2 42,4

Uljarice 9,8 10,5 10,4 30,7

Predive biljke 11,0 12,9 6,9 30,8

Duhan 12,3 10,4 8,1 30,8

Ukupni gubici u svijetu zbog bolesti, štetnika i korova (Cramer, 1967.)

Gubici (riža, pšenica, ječam, kukuruz, krumpir, soja, pamuk, kava) zbog

bolesti, štetnika i korova u razdoblju 1988.-1990.

Područje Gubitak (%)

Europa 28,2

Oceanija 36,2

Sjeverna i Srednja Amerika 31,2

Rusija 40,9

Južna Amerika 41,3

Afrika 48,9

Azija 47,1

Često se kaže da je bolest poremećaj u morfološkom i fiziološkom razvoju biljaka,

što se manifestira vidljivim znacima - simptomima. Ova definicija obuhvaća bolesti

kod kojih su vidljivi simptomi, ali ne obuhvaća bolesti bez simptoma (tzv. latentne

zaraze). To su slučajevi kada je uzročnik bolesti u biljci, dakle ona nije zdrava, ali

nema vidljivih znakova zaraze.

Što su normalni životni tokovi?

Kriteriji s biološkog i agronomskog stajališta često su različiti.

Tako je npr. kultivirana mrkva s biološkog stajališta bolesna. Divlja mrkva ima

podzemni dio tanak i drvenast, a kultivirana debeo i mesnat. Kod kultivirane mrkve

taj dio ima povećanu količinu parenhimskih stanica, a drvenastih je dijelova malo.

Prema tome kultivirana mrkva pokazuje simptome parenhimatoze, ona je s

biološkog stajališta bolesna, ali s ekonomskog stajališta ona je zdrava.

Slično je i s cvjetačom koja ima mesnate cvjetove ili sa šećernom repom kod koje je

korijem zadebljao i sadrži velike količine šećera.

Za agronome kada se govori o biljnim bolestima postavlja se kriterij nastanka štete,

a ako štete nema, tada praktično nema ni bolesti.

Stakman i Harrar (1959.)

Bolest biljaka je fiziološki poremećaj ili abnormalna građa koja je štetna za biljku

ili neki njezin dio ili proizvod, ili koja smanjuje njezinu ekonomsku vrijednost.

Agrios (1997.)

Bolest je niz vidljivih i nevidljivih odgovara biljnih stanica na parazite (ili čimbenike

okolne sredine) koji izazivaju promjene oblika, funkcije ili integriteta biljke, a to

dovodi do slabljenja biljke, njenog uginuća ili propadanja bilo kojeg njenog dijela.

Evolucija parazita

Uzročnici biljnih bolesti su parazitni mikroorganizmi s različitim stupnjem parazitizma

koji su razvili tijekom zajedničke evolucije.

U početku razvijali su se na mrtvoj organskoj tvari, ostacima biljaka: to su saprofiti (grč.

sapros = truo + phyton = biljka).

Mikroorganizmi koji potpuno zadovoljavaju svoje potrebe iz mrtve organske tvari su

obligatni saprofiti, oni omogućuju kruženje tvari i energije u prirodi.

original

Između saprofita i parazita postoji mnogo prijelaznih oblika:

Fakultativni saprofiti najveći dio života provode na mrtvoj organskoj tvari, a samo

iznimno prelaze na žive organizme.

Fakultativni paraziti dio života provode na biljkama uzrokujući bolesti, a drugi dio

života kada nemaju pogodnog domaćina ili kada su okolinski uvjeti nepovoljni

provode kao saprofiti.

Mikroorganizmi koji hranjive tvari uzimaju iz živih organizama su paraziti (grč.

parasiteo = jedem zajedno s nekim).

Obligatni ili isključivi paraziti razvijaju se samo na ili u živim biljkama (organima), a

izvan biljaka mogu opstati kao spore ili organi za preživljavanje (konzervaciju). Neki

od

njih danas se mogu uzgajati na hranjivim supstratima.

Biotrofi su paraziti koji se hrane jedino iz živih stanica, u njima žive i umnožavaju se i

ne mogu se uzgajati izvan žive stanice.

Pravi biotrofi su virusi, viroidi i fitoplazme.

PODJELA BILJNIH BOLESTI PREMA UZROČNICIMA

1. Neparazitski uzročnici bolesti

- temperaturni ekstremi

- nedostatak svjetla

- prevelika ili nedovoljna vlažnost

- nedostatak ili suvišak mineralnih tvari

- prisutnost štetnih plinova u tlu i atmosferi

- kemijske ozljede (fitotoksičnost)

- tuča, snijeg, vjetar, grom

Fitotoksičnost Sunčana palež Poremećaj ishrane

originaloriginalomafra.gov.on.ca

2. Parazitski uzročnici bolesti

- gljive

- bakterije

- virusi

- viroidi

- mikoplazmama slični organizmi

- rikecije

- fanerogamni paraziti ili parazitne cvjetnjače

Gaeumannomyces graminis Clavibacter michiganensisAMV Cuscuta sp.

original

original

originaloriginal

Abiotski uzročnici bolesti

Manjak ili suvišak hranjiva u tlu

Nedostatak ili suvišak hranjivih tvari mogu dovesti do funkcionalnih

promjena, odnosno do promjena koje nastaju u fiziološkim procesima

koji se onda manifestiraju kao bolest.

Višak dušika - bujan rast, tamnozelena boja biljaka, produžetak

vegetacije, formiranje tanje epiderme i kod žitarica polijeganje, indirektno

utječe na jači razvoj mnogih uzročnika bolesti

informedfarmers.com

insectimages.org

Manjak dušika - klorotičan izgled biljaka, usporen rast, opadanje lišća i niži prinos

nue.okstate.edu

flickr.com

omafra.gov.on.ca

extension.umn.edu

5e.plantphys.net

clemson.edu

ctahr.hawaii.edu

extension.umn.edu

Višak fosfora – u prirodi je vrlo rjedak, ali ako se pojavi izaziva

fitotoksičnost

Manjak fosfora - crvenkasta ili purpurna boja lišća, lišće je sitnije i stoji

uspravno (erektivno), razvoj korijena je slabiji i smanjen je prinos. Biljke

poprimaju ukočen, krut izgled.

Indirektno dobra opskrbljenost fosforom povećava otpornost biljaka.

5e.plantphys.net omafra.gov.on.ca

customers.hbci.com customers.hbci.com

enst.umd.edu

flickr.com

Višak kalija – rijedak u prirodi

Manjak kalija - kloroza i nekroza rubova lišća koja se može proširiti na

čitavu biljku, lišće dobiva crvenkastu boju, izboji se slabije formiraju,

cvjetovi opadaju i slabiji je razvoj korjenovog sustava

Indirektno dobra opskrbljenost kalijem povećava otpornost biljaka.

5e.plantphys.net fieldcroppathology.msu.edu

Manjak kalcija - kloroza i izumiranje meristema, ponekad i čitavih biljaka

original

5e.plantphys.net

utahpests.usu.edu

dijitalimaj.com

extension.umn.edu

Manjak željeza - kloroza (posebno na alkalnim tlima), prvo se javlja

na najmlađem lišću.

extension.umn.edu

cals.arizona.edu

enst.umd.edu

ppdl.purdue.edu

Manjak cinka - kloroza i nekroza s

otpadanjem listova (defolijacija),

kod voća je karakteristično stvaranje

malih grančica i sitnog lišća

5e.plantphys.net

extension.org

ucanr.edu

ucanr.edu

ucanr.edu

ucanr.edu

Manjak bora - kod šećerne repe

izaziva "trulež srca", kod celera

posmeđenje unutrašnjosti i

raspucavanje stabljike, kod jabuka

deformacije plodova s nekrozama

mesa, kod duhana trulež vrha biljke,

kod masline sušenje grančica i

stvaranje "vještičinih metli".

original

utoledo.edu

extension.umn.edu

Manjak ili suvišak vode u tlu

Za normalan rast i razvoj biljaka potrebna je odgovarajuća vlaga koja

zavisi o:

vrsti biljke

bujnosti biljke

tipu tla

temperaturi i dr.

Hidrofiti - za svoj razvoj trebaju mnogo vode (riža)

Kserofiti - trebaju izarzito malo vlage (sirak)

Mezofiti - po potrebama za vodom između prethodno navedenih grupa

Višak vode ometa ili onemogućava normalno usvajanje kisika, pa dolazi do

ugibanja biljaka. Kod mnogih biljaka uslijed dugotrajnog suviška vode

dolazi do hipertrofije lenticela korijena što se uočava u obliku bjelkastih

prištića.

Hipertrofija lenticela omogućava lakši prodor nekih parazita u korjenje.

Manjak vode dovodi do opadanja turgora, venuća i sušenja biljaka.

jpkc.jluhp.edu.cn

homeguides.sfgate.com brownsvilleherald.com

Suvišak vode

original

original

Utjecaj visokih i niskih temperatura

Ekstremno visoke temperature (46-52ºC) dovode do ugibanja biljaka,

posebice ako je sadržaj vode u biljkama visok (što je veći sadržaj vode

to je biljka osjetljivija na visoke temperature).

Kod rajčice kao posljedica visokih temperatura iza jakih kiša plodovi

izgledaju kao da su kuhani. Kod krumpira visoke temperature (30-40ºC)

izazivaju pojavu "crno srce".

ppdl.purdue.edu

ppdl.purdue.edu

Niske temperature (smrzavanje) dovode do stvaranja kristala leda u

stanicama i međustaničnim prostorima, a kao posljedica se javlja kidanje

stanica i dehidracija protoplazme.

Kod žita niske temperature uzrokuju šturost klasova.

Ukoliko se gomolji krumpira smrznu dobivaju zrnatu strukturu i izlučuju

mnogo vode.

Niske temperature kod skladištenja gomolja krumpira (0ºC do 5ºC) uzrok

su pojave tzv. slatkog krumpira.

originalagcrops.osu.edu

ppdl.purdue.edu

aggie-horticulture.tamu.edu

plant-care.com

Nedostatak i suvišak svjetla

Manjak svjetla dovodi do etiolacije biljaka, odnosno izduženog rasta, pri

čemu su klice ili biljke svjetlije boje. Takve su biljke neotporne i lako

podliježu različitim zarazama. Pregusti sklop ima za posljedicu nedostatak

svjetla zbog čega se biljke izdužuju i podliježu polijeganju (nezarazno

polijeganje žitarica).

cccmkc.edu.hk

cccmkc.edu.hk

Prejaka svjetlost može izazvati ožegotine.

extension.umn.edu

gardener.wikia.com

plantpathology.uark.edu

extension.umn.edu

Otrovni plinovi

U blizini industrijskih postrojenja može doći do trovanja biljaka plinovima.

Najčešći slučajevi onečišćenja zraka su od SO2 i SO3 i to u blizini talionica

ruda.

Otapanje navedenih plinova u vodi uzrok je pojavi tzv. kiselih kiša.

Simptomi bolesti najbolje se vide na voćkama i šumskom drveću i to kao

nekroza lenticela i puči, razgradnja kloroplasta, blijeđenje međužilnog

prostora na lišću i drugo.

jnuenvis.nic.in msu.edu

Kemijske ozljede

Ove ozljede nastaju neadekvatnom primjenom sredstava za zaštitu bilja,

što se manifestira u obliku različitih ozljeda i ožegotina (fitotoksičnost).

Najčešći razlog ovome je korištenje navedenih sredstava u većoj količini

ili koncentaraciji od propisane.

original

original

ctahr.hawaii.edu

okeechobee.ifas.ufl.edu

plantdiagnostics.umd.edu

agdev.anr.udel.edu

btny.purdue.edu

btny.purdue.edu

clemson.edu

ncsupdicblog.blogspot.com

ent.iastate.edu

cotton.tamu.edu

ent.iastate.edu

FITOPATOGENE BAKTERIJE

- bakterioze

- više od 300 vrsta i varijeteta fitopatogenih bakterija

- parazitiraju na više od 1000 biljnih vrsta

- prva otkrivena bakterija je Erwinia amylovora, i danas je iznimno

značajna i čini velike štete na jabukama i kruškama u SAD i Europi

- jednostanični heterotrofni organizmi, veličine između 0,5-4,5 x 0,3-0,6 µm

- sve fitopatogene bakterije su štapićastog oblika sa ili bez treplji

(omogućavaju kretanje kroz vodu)

monotrihno

lofotrihno

amfitrihno

peritrihno

- bakterije nemaju potpuno diferenciranu

jezgru nego tzv. nukleoid

- razmnožavaju se vegetativno, najčešće

dijeljenjem, rjeđe pupanjem

- sve fitopatogene bakterije su asporogene

- fakultativni paraziti

- aerobne su

- u biljku prodiru kroz prirodne otvore (puči, lenticele, hidatode) ili kroz

povrede nastale djelovanjem abiotskih (kiša, tuča, vjetar, snijeg) ili

biotskih (insekti, nematode, čovjek) čimbenika

- optimalni uvjeti za razvoj pH 6,2-6,8 i temp. 25-30ºC (min. 0-2 ºC ,

max. 35-37 ºC , letalna 45-55 ºC )

- najbolje se razvijaju u uvjetima povećane vlage

- infekcije gotovo da i nema bez kapi vode

- uglavnom gube vitalnost pod utjecajem direktne sunčeve svjetlosti

(bakterije koje imaju žuti pigment su nešto otpornije) uglavnom

paraziti nadzemnih organa (rod Xanthomonas)

- bakterije čije su kolonije bijele boje parazitiraju uglavnom podzemne

organe ili tkiva u unutrašnjosti domaćina (Erwinia, Pseudomonas)

Najvažniji rodovi fitopatogenih bakterija su:

Agrobacterium

Corynebacterium (Clavibacter)

Erwinia

Pseudomonas

Xanthomonas

Streptomyces

Najčešći prenosioci su čovjek, insekti, životinjski organizmi, voda i

zračne struje.

Šire se intercelularno razgrađujući središnje lamele.

Na površini biljaka izbijaju u obliku bakterijskog eksudata (kapi ili sluzi).

Simptomi bakterioza

1. Mokra trulež – na tkivima bogatim vodom i hranjivim tvarima

(lukovice, korjenasti organi, plodovi povrća)

Erwinia carotovora pv. carotovora

Pjegavost i nekroza

- najčešći tip simptoma kod bakterioza

- pjege su u početku vodenaste i prozirne, kasnije posmeđe, a uslijed

pucanja izumrlog tkiva dobivaju izgled kraste

Pseudomonas syringae

Xanthomonas cucurbitae

Pseudomonas syringae

Palež

- napadnuti organ ili njegov dio posmeđi ili pocrni i sasuši se

Erwinia amylovora

Venuće

- traheobakterioze uvelost pojedinih dijelova ili cijelih biljaka

Erwinia stewartii Pseudomonas solanacearum

Izrasline i tumori

- pod utjecajem bakterija dolazi do hipertrofije

i hiperplazije pa nastaju izrasline,

nabrekline i tumorasti izraštaji

Agrobacterium tumefaciens

VIRUSI

- viroze

- virologija

- otkriveni krajem 19. stoljeća

- prvi istraživač virusa bio je Adolf Mayer

- D. J. Ivanovski je 1892. godine u Akademiji znanosti u Sankt Peterburgu

objavio da postoji nešto sitnije od bakterije i zarazno je – mozaična bolest

duhana

Osnovne karakteristike virusa:

- virusi su obligatni paraziti

- submikroskopske su veličine (samo jedna dimenzija prelazi 200 nm)

- prolaze kroz bakterijski filter

- umnažaju se samo u živoj stanici odgovarajućeg domaćina

- nemaju vlastiti enzimatski sustav ni izmjenu tvari

- otporni su prema antibioticima

Virion (osnovna čestica virusa):

- centralni dio ili srž (RNA ili DNA)

- omotač ili kapsid (protein)

nukleoproteid

Umnažanje virusa DNK/RNK u jezgri

kapsid u citoplazmi

Virus u biljku ulazi preko ozljeda (rana).

Biljke su najčešće sistemično zaražene ( kloroza).

Virusi se mogu prenositi i širiti:

- mehaničkim putem (sokom iz bolesne u zdravu biljku)

- cijepljenjem, reznicama, izdancima, vegetativnim organima

- insektima (tripsi, grinje, lisne uši, štitaste uši, cikade, stjenice)

- nematodama (rodovi Longidorus i Xiphinema )

- gljivama (S. endobioticum→X virus krumpira)

- parazitnim cvjetnjačama (Cuscuta sp)

- sjemenom (npr. mozaik graha i mozaik salate)

- tlom

Mjere zaštite:

- uništenje žarišta infekcije (uništavanje korovnih biljaka koje mogu biti

zaražene virusima koji zaražavaju i kulturne biljke, prostorna izolacija

kultura koje napadaju iste vrste virusa ( na pr. lucerne i djeteline od

graška i graha)

- uništavanje vektora virusa

- uzgoj otpornih sorata i hibrida

- terapija bolesnih biljaka (termoterapija)

- kultura meristema

Apple mosaic virus

Cucumber mosaic virus

Tomato spotted wilt

virus

Tomato mosaic virus

Wheat streak mosaic virus Potato mop-top virus

Maize chlorotic dwarf

virus

Barley yellow dwarf

virus

Alfalfa mosaic virus

Beet yellows virus

GLJIVE- grč. mykes, lat. fungi

- mikoze, mikologija

ISHRANA GLJIVA

- heterotrofni organizmi

1. Saprofiti – hrane se mrtvom organskom tvari

Penicillium roqueforti

Penicillium camemberti

2. Paraziti

- fakultativni

- obligatni ili isključivi (sve plamenjače, pepelnice i hrđe)

3. Pertofiti – stanicu ubiju enzimima ili toksinima i tada se nasele na nju

Triptofiti - svojim produktima (enzimima) stanicu toliko oslabe da ona pod

utjecajem abiotičkih činilaca odumire, te se onda gljiva na nju naseli

zajednički naziv za pertrofite i triptofite je nekrofiti

4. Simbionti

Simbioza predstavlja dugotrajan, tijesan suživot dvaju ili više organizama, koji

uključuje barem jedan eukariotski organizam.

- suživot od kojeg svi članovi simbioze imaju koristi. Takav oblik simbioze se preciznije

naziva mutualizam od lat. mutuare-uzajmiti, posuditi.

• Mikoriza predstavlja simbiozu između korijenja viših biljaka i gljiva.

Pojavljuje se u više od 80% biljnih vrsta. Hife gljiva povećavaju apsorpciju

hranjivih tvari iz tla i zato je mikoriza vrlo važna za biljke siromašnih tala.

Najrasprostranjeniji oblik simbioze čine lišajevi.

• Lišajevi su nastali kao simbioza jednostaničnih algi (zelenih ili modrozelenih) i

gljiva tj. njihovih niti (hifa).

Lišajevi

• Alga fotosintezom stvara organske tvari, a gljiva štiti algu i opskrbljuje je vodom i mineralnim tvarima. Danas znamo da oko 40 000 različitih vrsta gljiva živi isključivo u simbiontskoj zajednici sa zelenim algama i da na drugi način ne mogu ostvariti svoje životne funkcije. Ovo je vrhunska razina simbioze jer nastaju novi organizmi u pogledu morfologije, fiziologije i ekoloških osobina.

GRAĐA TIJELA GLJIVA

• Pseudogljive i neke prave gljive (Chytridiomycetes, Synhitrium endobioticum) imaju tijelo izgrađeno iz gole protoplazmatične mase

• Nespolno se razmnožavaju zoosporama

• Spolno razmnožavanje – zimski zoosporangij

• Mogu biti vektori biljnih virusa (npr. Polymyxa, Spongospora)

• Najvažnije fitopatogene vrste su iz pododjela Plasmodiophoromycota :

- Plasmodiophora

- Polymyxa

- Spongospora

- savršenije gljive – izdužene cjevaste stanice – HIFE

- splet hifa čini vegetativno tijelo gljive – MICELIJ

- hife rastu vršno izduživanjem

- micelij može biti jednostaničan (NESEPTIRAN) ili

višestaničan (SEPTIRAN)

- neseptiran micelij – Plasmodiophoromycota – pododjel Oomycota

- septiran micelij – ASCOMYCOTA

BASIDIOMYCOTA

DEUTEROMYCOTA

SMJEŠTAJ MICELIJA

1. Epifitni ili ektoparaziti

- vegetativno tijelo gljive s fruktifikacijskim organima nalazi se

na površini zaraženih biljnih organa

- ishrana se obavlja preko sisaljki ili haustorija

2. Endofitni paraziti

Intracelularni paraziti - micelij se razvija prolazeći kroz stanice domaćina

Intercelularni paraziti - micelij prolazi između stanica domaćina, da bi

mogao crpiti hranjive tvari micelij mora imati

haustorije koje prodiru u unutrašnjost stanica

Razmnožavanje gljiva

SPOLNO NESPOLNO

SPORE npr. oospore, askospore

PLODIŠTA npr. periteciji, kleistoteciji, apoteciji

VEGETATIVNO

(dijelovima hifa)

SPORE nastaju

nespolnim putem

transformacijom hifa

npr. konidije, oidije, uredospore, piknospore

Nespolno razmnožavanje

- spore nastaju fragmentacijom i transformacijom hifa

- omogućuje širenje parazita tijekom vegetacije.

Spolno razmnožavanje

- spore se razvijaju nakon spolne oplodnje

- omogućuju održavanje tijekom nepovoljnih uvjeta

Izogamija – kopulacija gameta koje se razlikuju

fiziološki (+ i -), a ne razlikuju se morfološki

Heterogamija – kopulacija gameta koje se razlikuju i fiziološki i

morfološki

Ascomycota: anteridij + askogon = askus s askosporama

Oomyceta - Oogamija: anteridij + oogonij = oospora

SIMPTOMATOLOGIJA

Simptomi su posljedica različitih procesa koji se dešavaju u ili na biljci pod

utjecajem aktivnosti patogena i reakcije biljke. Prije nego se simtomi pojave

patogen mora prodrijeti u biljku i u biljci se proširiti.

Venuće

posljedica abiotskih i biotskih uzročnika bolesti

Prvo zeljasti dijelovi ili čitave biljke venu, a kasnije se zahvaćeni dijelovi

suše.

Venuće koje nastaje kao posljedica abiotskih uzročnika može biti

mehaničko

(nastaje kao posljedica stvarnog nedostatka vode - suša) i fiziološko

(nastaje kada voda nije dostupna biljci iako je u tlu ima; kod zaslanjenih

tala ili na pr. kod niskih temperatura).

Venuće kao posljedica biotskih uzroka nataje kada se paraziti nasele u

provodnom staničju biljke, te je onemogućen normalan dotok vode. Uzrok

tome je ili začepljenje žila micelijem ili intoksikacija toksinima. Uzročnici

takovog venuća su najčešće gljive pa govorimo o traheomikozama i bakterije

kada se radi o traheobakteriozama.

Bakterijsko venuće izaziva na pr. Corynebacterium sepedonicum i

Pseudomonas solanacearum na krumpiru.

Kao traheomikoza često se spominje primjer na kajsijama kod kojih

venuće izaziva Verticillium albo-atrum, venuće krastavaca i rajčice

uzrokovano gljivom Fusarium oxysporum i dr.

F. oxysporum f. sp. lycopersici

Ralstonia solanacearum

Promjene boje

- opća promjena boje

- djelomična promjena boje

- pjegavosti

Opća promjena boje nastupa kod žutica ili kloroza. Žutica može biti

izazvana nedostatkom željeza u tlu, odnosno inaktiviranjem željeza

uslijed suviška kalcija (česta pojava kod vapnenih tala). Žutica također

nastaje i kao posljedica dugotrajne vlage (pomanjkanje kisika) što je čest

slučaj kod žitarica zasijanim na težim i slabije propusnim tlima ili nakon

dugotrajnih obilnih kiša.

Zarazna žutica uzrokovana je najčešće virusima, a posljedica je smanjenje

produkcije klorofila ili degeneracije kloroplasta.

Nedostatak Fe www.uky.edu

Virus žutice repe www.photos.eppo.org

Djelomična promjena boje

-nasljedna panašira ili nezarazni mozaik

Panašira je česta kod ukrasnog bilja, drveća, grmlja i trava, a pod panaširom

se podrazumjeva šarolikost lišća pri čemu se osim zelene javljaju i druge boje

(najčešće bijela i žuta) i boje su međusobno oštro odjeljene jedna od druge.

prstenasti mozaik - klorotične pjege na lišću su okruglastog oblika poput

prstena, pri čemu je unutarnji dio prstena zelene boje kao i preostali dio

lista ( šarka šljive, prstenasti mozaik krušaka)

aucuba mozaik - mozaične pjege su veće, manje ili više oštro odjeljene

od ostale zelene boje lista (aucuba mozaik krumpira);

ako su pjege veće i pokrivaju veći dio lisne površine radi se o calico mozaiku

(calico virus breskve)

prugasti mozaik - mozaične pjege se šire u vidu svjetlozelenih pruga duž žila

mozaik žila - uz glavne žile je svjetlozeleno ili tamno obojeno tkivo

međužilni mozaik - između žila je uočljiv mozaični simptom

ringspot virus vein clearing rose mosaic virus

cucumber mosaic virus alfalfa mosaic virus

Bean calico mosaic virus Apple mosaic virus

Tobacco mosaic

virus (aucuba)

Wheat strike mosaic virus

Pjegavost

mjestimična ograničena promjena boje na bilo kojem organu biljke (list,

grana, cvijet, plod i dr.).

Pjege su vrlo različite po veličini, obliku i rasporedu. Uzroci pjega mogu biti

abiotske i biotske prirode.

Suha pjegavost može nastati uslijed tuče. Te su pjege u početku svjetlije, a

kasnije potamne.

Sunčana palež najčešće nastaje u plasteničkom i stakleničkom načinu

proizvodnje.

Suha pjegavost može nastati i kao posljedica napada nekih gljiva

(Mycosphaerella sentina - uzročnik sive pjegavosti lišća krušaka;

Phyllosticta prunicola - siva pjegavost lista šljive).

Ove su pjege obično oštro odjeljene od zdravog dijela lista.

Paleži su pjegavosti s dubokim razaranjem biljnog tkiva, pri čemu na

različitim organima nastaju ulegnute pjege (rodovi Colletotrichum,

Ascochyta, Gleosporium; Erwinia amylovora).

Ovdje pripadaju i paleži kore koje mogu nastati kao posljedica abiotskih

(smrzavanje) i biotskih faktora (rak kore jabuka - Nectria galligena).

Krastavost je takav tip pjegavosti gdje su pjege u obliku krasta. Ovaj tip

simptoma mogu izazvati gljive (Venturia inaequalis), bakterije

(Streptomyces scabies) i virusi (Psorosis virus na citrusima).

Venturia pirina

Psorosis virus

Streptomyces

scabies

Unutarnje suhe pjegavosti nastaju unutar tkiva plodova, lukovica ili

gomolja, a sastoje se od suhog staničja unutar zdravog tkiva. One mogu biti

nezarazne (uzrok su abiotski čimbenici) ili zarazne (uzrok su biotski

čimbenici, najčešće virusi). Primjer nezaraznih unutarnjih suhih pjega je

"crno srce gomolja krumpira" koje nastaje kao posljedica djelovanja

visokih temperatura ili uslijed nedostatka kalija.

Nekroza

čest simptom za koji je karakterističan prestanak funkcije i odumiranje

tkiva. Nekrozi često prethode neki drugi simptomi (promjena boje,

pjegavost), a sam proces nekroze je često veoma brz.

Uzročnici nekroza mogu biti gljive i virusi, a dijele se na:

- nekroze na listu - Plasmopara viticola (uzročnik plamenjače vinove loze)

- nekroze na stabljici - najčešće se javljaju u obliku crtica (Solanum virus 2

na krumpiru)

- nekroze vrha (top necrosis) - nekroze najmlađih dijelova biljaka

("vrhova"); aucuba virus krumpira na paprici

- nekroze u plodu ili sjemenu - šarka šljive (nekroza u mesu ploda)

Plasmopara viticola Šarka šljive

Peronospora parasitica

Gnjiloća ili trulež

- razaranje živog tkiva izazvano bakterijama ili, rjeđe, gljivama

Do truleži dolazi zbog razgradnje staničnih opni i središnjih lamela pri

čemu stanice gube oblik i funkciju. Razlikujemo suhu i mokru trulež što

ovisi o prisutnosti vode. Mokra trulež svojstvena je za organe s mnogo vode

(plodovi, gomolji, lukovice), a često se pojavljuje na uskladištenim

proizvodima

(Botrytis cinerea na jagodama, Sclerotinia vrste na mrkvi i dr.).

Botrytis cinerea Sclerotinia sclerotiorum Monilia sp.

Erwinia carotovora

Pectobacterium carotovorum

Morfološke promjene

mogu biti izazvane biotskim i abiotskim uzročnicima

One su ponekada karakterističan simptom za određene bolesti pa služe

u dijagnostičke svrhe. Na pr. kovrčavost lista breskve (uzročnik Taphrina

deformans) je posljedica hipertrofije (mnogostruko povećanje volumena

zaraženih stanica)

Kod raka krumpira (Synchitrium endobioticum) postanak tumorastih

tvorevina je posljedica hipertrofije i hiperplazije (povećanje volumena,

povećanje njihova broja) stanica. Hipoplazija je pojava usporene diobe stanica,

odnosno smanjivanja njihovog broja.

Synchitrium endobioticum Taphrina deformans

Taphrina pruni - rogač šljive

Ustilago maydis- mjehurasta snijet kukuruza

Nanizam (patuljavost) i gigantizam (divovski rast) također su oblik

morfoloških promjena.

Blastomanija ("vilin grm", "vještičina metla") je promjena oblika

dijelova grana. Na takovim granama uočavamo gusto zbijene mnogobrojne

grane koje pretežito imaju uspravan rast (metla). Te grane vrlo rano u

proljeće prolistavaju brojnim sitnijim listovima, ali ne cvatu ili cvatu vrlo

malo. Pojava blastomanije može se uočiti na trešnjama i višnjama (Taphrina

cerasi) i šljivama (Taphrina insititiae).

www.win4.co.cc/taphrina-cerasi.html

www.shouragroup.com

U morfološke promjene pripadaju i virescencija (cvijet uslijed zaraze virusom

pozeleni), proliferacija (prorašćivanje cvijeta u stabljiku ili list), nitavost lista

(od plojke ostaje samo glavna žila ili uski dio plojke uz glavnu žilu),

novotvorevine (šiške, gale, cecidije - nastajanje izraslina uslijed podražaja

stranog organizma).

virescencija

Rane su pasivno nastale ozljede koje su vezane za razdvajanje ili gubitak

tkiva i ujedno za stvaranje kalusa (regeneracija tkiva). Rane nastaju uslijed

djelovanja tuče, zime, munja, djelovanja insekata ili drugih životinja i slično.

Izlučivanje sluzi i smole je posljedica patoloških procesa u unutrašnjim

tkivima. Izlučivanje smole je čest slučaj kod koštičavog voća. Na ranama

drveća često dolazi do izlučivanja sluzi u kojoj se nalaze bakterije.

Prisutnost parazita na biljci kao simptom bolesti. Na pr. pepelnica na lišću

jabuke ili vinove loze stvara stvara bjeličaste prevlake od micelija i spora

koje se lako uočavaju.

BOLESTI BEZ SIMPTOMA

-simptomi ponekada mogu potpuno izostati (npr. krumpir sorte Erstling 100%

zaražen virusom mozaika (Solanum virus 1), ali nikada nema znakova bolesti

Uzrok bolesti bez simptoma mogu biti:

- apatogen uzročnik (uzročnik bolesti je slabo patogen i njegovo prisustvo ne

izaziva reagiranje domaćina)

- tolerantan (otporan) domaćin (domaćin ima nasljednu ili stečenu

toleranciju, odnosno tolerantan je na napad parazita i ne reagira na njegovu

prisutnost)

Zaraze bez simptoma nazivaju se latentne zaraze. Latentnost može biti faza u

razvoju bolesti ili samostalan proces razvoja bolesti.

Kochova pravila

1. Parazit se mora nalaziti na svim bolesnim biljkama u prirodi (određena biljna

vrsta s jednakim simptomima).

2. Parazita treba izolirati s bolesnih biljaka i uzgojiti na umjetnom hranjivom

supstratu u čistoj kulturi ili na zdravim test biljkama (obligatni paraziti, biotrofi);

treba proučiti sve kulturalne, morfološke i patološke karakteristike izoliranog

parazita.

3. Čistom kulturom inficirati zdrave biljke iste vrste s koje je parazit izoliran u točki 1.

Simtomi moraju biti jednaki kao na prirodno zaraženim biljkama (točka 1).

4. S umjetno inficiranih biljaka učiniti reizolaciju parazita, u čistoj kulturi

karakteristike parazita moraju biti jednake onima iz prve izolacije (točka 2).

1.

2.

3.

4.

Da bi se ostvarila neka zaraza mora biti ispunjeno pet uvjeta:

Izvor zaraze

Način prenošenja parazita (putevi širenja parazita)

Ulazna mjesta u organizam

Sposobnost parazita da izvrši zarazu

Sposobnost domaćina da primi parazita

ZARAZA U BILJNOJ PATOLOGIJI

Izvor zaraze

1. Zaraženi domaćin

- sa ili bez simptoma

Solanum nigrum izvor zaraze za mnoge viroze krumpira, ali sam ne pokazuje

nikakve vidljive znakove bolesti. Brojni korovi, posebice višegodišnji, značajan

su izvor različitih virusa, ali i bakterija i gljiva, a najčešće sami nemaju

simptoma. Mnoge trave ili samonikla pšenica izvor su zaraze za Erysiphe

graminis tritici - pepelnica pšenice.

1. Saprofitski razvojni stadij

- saprofitski razvoj na površini budućeg domaćina

(Taphrina deformans - uzročnik kovrčavosti lista breskve - parazitira na listu

breskve kojeg može zaraziti dok je još sasvim mlad. Ljeti se pod kutikulom

stvaraju askusi i askospore koje vjetar raznosi po krošnji breskve, dolaze na

pupove i zadržavaju se na ljuskama. Prokliju u micelij na kojem se stvaraju

konidije koje ovdje žive saprofitski. U proljeće kada se pupovi otvore konidije

prokliju u micelij koji prelazi na parazitski način života)

- u tlu

(uzročnik patološkog polijeganja žitarica - Gaeumannomyces graminis - održava

se u tlu na zaraženim biljnim ostacima i višegodišnji su izvor zaraze za slijedeću

kulturu. U tlu se na biljnim ostacima održavaju i brojne druge gljive kao na pr.

Fusarium moniliforme, Fusarium graminearum, Rhizoctonia solani, Pythium de

baryanum i dr.)

3. Trajne spore i slična stanja

- pododjel Mastigomycotina, razred Oomycetes – oospore

- pododjel Basidiomycotina, red Ustilaginales - hlamidospore

- pododjel Basidiomycotina, red Uredinales – teleutospore

- plodišta – apoteciji, periteciji, kleistoteciji, piknidi, acervuli

- sklerocije, geme

oospore

hlamidospore teleutospore

apoteciji kleistotecij

peritecij

piknidacervul

sklerocije

Putevi širenja parazita

Direktni način širenja

1. germinativnim dijelovima

- potomstvo bolesne biljke-majke, a to je sjeme u najširem smislu, biva

neposredno zaraženo

Posebno su značajni slučajevi prašnih snijeti pšenice i ječma gdje biljka-majka

nije bolesna, ali na njoj dolazi do zaraze zrna (sjemena) koje slijedeće godine

daje zaraženu biljku na kojoj će čitav klas biti pretvoren u crnu praškastu

masu hlamidospora.

2. vegetativnim dijelovima - u prirodi, ali i u praksi mnoge se biljke razmnožavaju

vegetativnim dijelovima kao što su reznice, podanci, vriježe, gomolji i dr. Gotovo

da nema biljke koja se može razmnožavati vegetativnim dijelovima, a da se na taj

način ne prenosi i neki uzročnik bolesti (najčešće virusi, rjeđe bakterije i gljive).

Bolesti se mogu prenositi i zakorjenjivanjem listova što se često koristi u

cvjećarstvu.

Plemkama vinove loze prenosi se gljivična bolest crna pjegavost (Phomopsis

viticola), a na taj način se prenose i brojne viroze vinove loze.

3. prijenos kontaminacijom (adherentno) - to je prijenos sjemenom ili vegetativnim

dijelovima, ali oni nisu zaraženi već samo predstavljaju "transportno sredstvo“,

uzročnik se nalazi na površini, a do zaraze može, ali i ne mora doći.

Tipičan je primjer smrdljiva snijet pšenice (Tilletia tritici) koja se prenosi

kontaminiranim ("zaprljanim") sjemenom. Hlamidospore se na nalaze na zrnu i

kada takvo zrno posijemo spore kliju istovremeno s biljkom.

Indirektno širenje parazita

1. autonomno - paraziti imaju pokretne spore (zoospore) ili se sami kreću,

udaljenosti koje zoospore mogu prijeći vrlo su male

2. hidrochoria - prenošenje parazita vodom

Prijenos može biti tekućom vodom na površini ili vodom koja se u tlu pasivno

giba kapilarama tla.

Kod voćaka kada pada kiša ona se cijedi niz lišće i granje i na taj način nosi sa

sobom bakterije iz eksudata ili spore gljiva. Zbog toga je za neke bolesti

karakteristično da se bolest uvijek jače javlja u donjem dijelu krošnje

(Clasterosporium carpophylum - šupljikavost koštunjičavog voća;

Taphrina deformans - uzročnik kovrčavosti lišća breskve).

3. anemochoria - prenošenje i širenje uzročnika bolesti pomoću vjetra

Spore mogu biti zahvaćene zračnim strujama, podignute u zrak i prenešene na

neko više ili manje udaljeno mjesto (biljku).

Velik broj gljiva ima različite mehanizme koji omogućuju aktivno izbacivanje

spora u zrak, gdje ih zračne struje zahvate i prenose do potencijalne biljke

domaćina. Takav aktivan način širenja spora ima npr. Venturia inaequalis.

4. zoochoria - širenje uzročnika bolesti životinjama

(ovce; divljač; kukci – cikade, ose, pčele, lisne uši;

nematode)

Claviceps purpurea

BYDV

Viscum sp.

5. antropochoria - je širenje uzročnika bolesti djelovanjem samog čovjeka, prije

svega različitim alatima, oruđima i strojevima koji su sastavni dio biljne

proizvodnje.

- Pri rezidbi krušaka prenosi se Erwinia amylovora na jabukama i

kruškama ili Pseudomonas savastanoi na maslinama. Kupnjom zaraženog

sjemena, sadnica, gomolja i reznica bolesti se mogu prenijeti u udaljene krajeve

gdje tih bolesti do tada nije bilo (karantenske bolesti). Erwinia amylovora je u SAD

poznata već 200 godina. Od tamo je sadnicama prenesena na Novi Zeland,

a od tamo, također sadnicama, u Englesku.

- 6. fitochoria - prenošenje uzročnika bolesti biljkama

U prirodi to nije čest slučaj, a interesantan je primjer vilina kosica koja

parazitira djetelinu i lucernu i može različite viruse prenositi s biljke na biljku.

PATOGENEZA

nastanak i tijek bolesti

Infekcija je prodor parazita u domaćina.

Vrijeme infekcije različitog je trajanja za pojedine bolesti (npr. uredospore u kapi vode

moraju biti barem 3 sata na listu pšenice da bi došlo do infekcije).

Inkubacija je vrijeme od infekcije do pojave prvih simptoma.

Trajanje inkubacije je različito i ovisi o većem broju čimbenika. Obično se uzima da

inkubacija traje 7 do 14 dana. Kod nekih virusa inkubacija traje 1-2 dana. Za razliku

od toga kod nekih uzročnika bolesti inkubacija traje više mjeseci, pa i godina.

Za to vrijeme u biljci se dešavaju različiti patofiziološki procesi i promjene koji

rezultiraju pojavom simptoma na biljci-domaćinu.

Fruktifikacija je vremenski period od uspostavljanja kontakta između parazita i

stanica domaćina (infekcije) pa do pojave organa za razmnožavanje tog parazita. Kod

virusa fruktifikacija nije vidljiva, zapravo je u pravom smislu te riječi niti nema. U

prosjeku fruktifikacija traje 1-2 dana dulje od inkubacije. To je slučaj npr. kod

plamenjače vinove loze (Plasmopara viticola). Kod krastavosti jabuka (Venturia

inaequalis) taj period je duži i slijedi 3-4 dana iza inkubacije.

Numerički prag infekcije

Kod nekih gljiva infekcija može nastupiti ukoliko je prisutna samo jedna spora (hrđe,

pepelnice), posebice ako je riječ o osjetljivom domaćinu. Kod drugih gljiva i bakterija

infekciju ne može ostvariti jedna spora nego ih mora biti više. Tako je npr. kod raka

krumpira potrebno minimalno 200 zimskih zoosporangija u 1 gramu tla da bi došlo

do zaraze. To znači da je za zarazu potrebno minimalno 20000 spora.

Kod tolerantnih sorata na neku bolest uvijek je potreban znatno veći broj spora da bi

se ostvarila zaraza nego kod osjetljive sorte.

Gustina spora nekog parazita na biljci domaćinu je jačina infekcije, a može bitiminimalna, optimalna i maksimalna.

Minimalna gustina spora uzročnika bolesti neophodna za nastanak bolesti naziva senumerički prag infekcije.

Da bi do zaraze zaista došlo između parazita i njegovog domaćina mora postojati

određeni afinitet, odnosno odgovarajuća privlačnost ili tropizam. To znači da spora

nekog uzročnika bolesti ne može pasti na bilo koju biljku i izazvati pojavu bolesti. Spora

može proklijati, ukoliko su vanjski uvjeti povoljni, ali neće izazvati bolest.

Agresivnost ili agresivitet je sposobnost nekog parazita da napadne biljku (izvrši

infekciju), da se iz biljnog staničja hrani i u tom staničju razmnožava.

Patogenost ili patogenitet je sposobnost parazita da u domaćinu izazove bolest.

UTJECAJ ČIMBENIKA OKOLINE NA RAZVOJ BOLESTI

Npr. vrlo rijetke su godine u kojima se javi jak napad i plamenjače

(Plasmopara viticola) i pepelnice (Uncinula necator) vinove loze. To je

stoga što za razvoj plamenjače treba izrazito vlažna godina, a za razvoj

pepelnice godina sa znatno manje vlage.

Svi uzročnici bolesti se obzirom na zahtjeve prema čimbenicima okoline

dijele u dvije grupe:

1. EURIEZIJA - paraziti imaju male zahtjeve prema čimbenicima

okoline (temperatura, relativna vlaga zraka), odnosno razvijaju se u

širokom ekološkom području

2. STENEZIJA - paraziti imaju vrlo usko područje razvoja, odnosno

paraziti imaju vrlo specifične uvjete razvoja

Vlaga

- jedan od primarnih čimbenika za klijanje spora, infekciju i razvoj parazita

kako za aerogene (uzročnici bolesti koji se šire zrakom) tako i za chtonogene

uzročnike bolesti (uzročnici koji žive u tlu). Za aerogene uzročnike važna

je slobodna voda ili relativna vlaga zraka, a za chtonogene količina vode u tlu.

Za klijanje spora jedan od presudnih čimbenika je relativna vlaga zraka koja

ima svoj minimum, optimum i maksimum.

Na klijavost spora utjecaj imaju i drugi čimbenici kao što je starost spora,

temperatura, supstrat i drugo, kao i međusobni odnos pojedinih čimbenika.

To znači da djelovanje jednog čimbenika, u ovom slučaju vlage, nikada ne

možemo promatrati izolirano od drugih.

Sphaerotheca pannosa var. rosae

Na predmetnom stakalcu Na listu ruže

rel. vlaga zraka % klijavost % rel. vlaga zraka % klijavost %

99 97,8 95-98 99,2

98 90,4 85-89 82,0

97 88,4 45-51 50,3

94 2,8 22-24 37,5

Kod mnogih zemljišnih parazita visok sadržaj vode u tlu može biti

negativan, jer su svi uzročnici bolesti aerobni, znači za svoj razvoj trebaju

kisik. Prevelik sadržaj vode u tlu ima za posljedicu istiskivanje kisika iz

pora tla.

Izuzetak su zoospore i bakterije koje se kreću pomoću bičeva ili flagela i

kojima je voda uvjet pokretanja.

Temperatura okoline, prije svega zraka, a manje tla, stalno se mijenja i

značajno utječe na razvoj bolesti biljaka. Nema apsolutnih vrijednosti o

utjecaju temperature, jer to ovisi o starosti spora, sadržaju vode u sporama

i okolini, pH i slično). Temperatura može biti minimalna, optimalna i

maksimalna.

Na minimalnoj temperaturi započinje razvoja parazita, odnosno klijanje

spora. Ta je temperatura različita za različite uzročnike bolesti.

Smrdljiva snijet pšenice (Tilletia tritici) 0,5-2ºC

Smeđa hrđa pšenice (Puccinia recondita) 2-3ºC

Plamenjača duhana (Peronospora tabacina) 2ºC

Snijet luka (Urocystis cepulae) 9ºC

Plamenjača vinove loze (Plasmopara viticola) - konidije 5ºC

Plamenjača vinove loze (Plasmopara viticola) - oospore 11ºC

Prema optimalnoj temperaturi paraziti se dijele na:

- kriofilne <15ºC

- mezofilne 15-25ºC

- polutermofilne 25-30ºC

- termofilne >30ºC

Optimalna temperatura za klijanje konidija plamenjače vinove loze je 22ºC,

a za oospore 23ºC. Maksimalna temperatura za klijanje i konidija i oospora

je 32ºC.

Konidije šupljikavosti lišća koštičavog voća (Clasterosporium carpophilum)

su termički indiferentne i kliju na temperaturama između 9 i 27ºC.

Optimalna temperatura za kijanje spora nije i optimum za ostale stadije

patogeneze, jer to ovisi o više čimbenika. Visoke ljetne temperature utječu na

slabiji razvoj plamenjače vinove loze. Pri temperaturama višim od 24ºC

dolazi do ugibanja micelija unutar napadnutih organa (tzv. abortivna

infekcija).

Maksimalna temperatura je termička točka (najviša) za klijanje spora,

infekciju i drugo, ali nije termička granica ubijanja.

Odražavanje parazita

U prirodi paraziti moraju premostiti razdoblje kada nema vegetacije (zima, ljeto,

hladnoća, visoke temperature).

Paraziti se mogu održavati:

1. na sjemenu i sadnom materijalu

Tilletia tritici

Spongospora subterranea

2. u sjemenu i sadnom materijalu

Ustilago nuda

Fusarium spp.

virusi

3. na ostacima bolesnih biljaka

Sclerotinia sclerotiorum

Cercospora beticola

Blumeria graminis f.sp. tritici

4. u ostacima bolesnih biljaka

Sclerotinia sclerotiorum

Pseudomonas syringae pv. tabaci

5. u tlu

Pythium debaryanum

Synchitrium endobioticum

Verticillium dahliae

SPECIJALIZACIJA PARAZITA

Vrsta (species) skup je svih individua koje su u građi i biološkim procesima u biti

iste.

Od drugih vrsta razlikuju se morfološki, embriološki i fiziološki (Fröhlich, 1979.).

Vrsta, ipak, nije skup genetički, morfološki i fiziološki potuno identičnih jedinki.

Fiziološke razlike unutar vrste su osnova specijalizacije parazita.

Do stvaranja morfoloških, a još više fizioloških razlika unutar vrsta, dolazi pod

Utjecajem hranjivog supstrata i njegovim promjenama pod utjecajem abiotskim i

biotskih čimbenika.

Niti jedan parazit ne može zaraziti svaku biljnu vrstu. To znači da je parazitska

sposobnost jednog parazita ograničena. Prema tome i polifagnost je prividna.

Eriksson (1894.) je proučavajući crnu hrđu (Puccinia graminis) utvrdio njezinu

Specijalizaciju za pojedine kulture i uveo naziv “forma specialis”.

Puccinia graminis tritici (P. graminis f.sp. tritici) napada pšenicu i neke trave koje

su njoj vrlo slične Puccinia graminis hordei (P. graminis f.sp. hordei) napada ječam

i neke trave koje su njemu vrlo slične, a isto tako je s P. graminis f.sp. secalis i

P. graminis f. sp. avenae.

Isto tako “forma specialis” koja zaražava pšenicu ne može napasti ječam, raž ili zob

i obratno.

Specijalizacija je posebno izražena kod obligatnih parazita (red Uredinales; porodica

Erysiphaceae), ali ona je poznata i kod fakultativnih parazita, npr.

Fusarium oxysporum f. sp. dianthi

Fusarium oxysporum f.sp. melonis

Fusarium oxysporum f.sp. lycopersici

Fusarium oxysporum f.sp. glycinae

Unutar “forma specialis” postoji daljnja specijalizacija na niže grupe jedinki koje

se razlikuju samo fiziološki. To su “fiziološke rase” ili “patotipovi”.

Kod patotipova nema morfoloških razlika.

Patotipovi se označavaju brojevima, npr. P. graminis tritici patotip 6, 7, 22, 186, 225 itd.

Patotip napada pojedine sorte.

Još užu specijalizaciju predstavljaju “biotipovi”. Genetički gledano to su čiste linije i

oni se koriste za proučavanje nasljeđivanja patogenosti.

PRINCIPI OTPORNOSTI BILJAKA

Mnoga živa bića imaju prirodnu otpornost prema nekim bolestima;

ona je specifična i uvjetovana je genetski.

Stečena otpornost nije uvjetovana genima; nastaje nakon preboljenja ili

cijepljenja. Stečena otpornost nije nasljedna.

PASIVNA OTPORNOST

- obuhvaća niz morfoloških, histoloških, kemijskih, kulturalnih i drugih svojstava

ili stanja domaćina (biljke) koja smanjuju vjerojatnost infekcije i širenja parazita

nakon infekcije

Nesposobnost neke biljke da bude domaćin nekom parazitu naziva se “pasivna

otpornost” ili “axenia” (grč. a = ne; knesos = stranac, negostoljubivost).

Pasivna otpornost uglavnom djeluje predinfekcijski.

1. Čimbenici koji smanjuju mogućnost napada:

1.1. Osjetljivost razvojnog stadija

- samo je mladi list breskve osjetljiv na napad Taphrina deformans

- lišće krumpira osjetljivije je na plamenjaču (P. infestans) kada je “starije”

1.2. Trajanje cvatnje

- kraća cvatnja manje zaraženih klasova ječma s Ustilago nuda ili raži s Claviceps

purpurea

1.3. Forma rasta, uzgojni oblici, gustina usjeva

- zbijeno bujno lišće krumpira, gusta sadnja ili gusta krošnja u voćarstvu,

uski redovi, gusti sklop ratarskih usjeva zadržavaju vlagu (slabije strujanje zraka)

što je povoljno za napad parazita

2. Čimbenici koji smanjuju mogućnost infekcija

2.1. Debljina i kompaktnost voštanog sloja

- nemogućnost stvaranja vodenog filma (zadržavanje vode)

2.2. Debljina kutikule i epiderme

- deblja kutikula smanjuje mogućnost infekcije po tipu kutikula perforanata

(prodor kroz nepštećenu kutikilu)

- deblja epiderma teži prodor do parenhimskog staničja iz kojega se “hrani” većina

gljiva (ne vrijedi za pepelnice koje su paraziti epidermalnog staničja)

2.3. Debljina plutastog periderma

- uloga mu je na podzemnim organima biljaka ista kao epiderme na nadzemnim

dijelovima

2.4. Broj i otvorenost puči

-kasno otvaranje puči (u danu) smanjuje vjerojatnost infekcije

2.5. Dlakavost lišća i plodova (duljina i gustoća)

2.6. Tkiva s antibiotičkim supstancama (fitoaleksini, alkaloidi i sl.)

3. Čimbenici koji smanjuju mogućnost širenja parazita

3.1. anatomsko-histološki

- raspored parenhima i sklerenhima kod pšenice

- raspored sklerenhima i ksilema u lišću

3.2. kemijski

- fitoaleksini: otkrio ih je Müler (1940.), nastaju samo u zaraženim biljkama, u

zdravih biljaka nema fitoaleksina (grč. fiton = biljka + alexo = braniti);

nastaju isključivo iz tvari domaćina bez udjela metabolita domaćina.

Djelovanje fitoaleksina ovisi o količini, brzini sinteze, ali i o brzini razgradnje.

Fitoaleksini ne mogu osigurati potpunu zaštitu.

- organske kiseline mogu destimulirati razvoj bakterija; malonska kiselina npr.

zaustavlja klijanje spora Botrytis cinerea

- fungitoksični eksudat na lišću nekih biljaka (u kapima rose npr. rajčice i

šećerne repe) inhibira klijanje spora Botrytis cinerea i Cercospora beticola

- fenolni spojevi, tanini, spojevi slični masnim kiselinama (npr. dieni) koji su

prisutni u visokim koncentracijama u mladim tkivima brane ih od parazita.

Tanini mogu inaktivirati enzime parazitnih gljiva; alkaloidi kao nikotin, kofein i

solanin djeluju različito (usporavaju klijanje spora, usporavaju rast hifa – micelija,

zaustavljaju sporulaciju i sl.)

AKTIVNA OTPORNOST

Aktivna otpornost je sposobnost organizma da skupom citoplazmatičnih obrambenih

reakcija zaustavi ili eliminira parazita nakon infekcije.

Ove reakcije se aktiviraju ako čimbenici pasivne otpornosti ne ispune svoju zadaću.

Obrambene reakcije aktivne otpornosti se dijele na:

1. Antiinfekcione ili antiparazitske – usmjerene su direktno protiv parazita i imaju

za cilj slabljenje ili uništenje parazita.

2. Antitoksične – usmjerene su na vezanje ili razgradnju toksina koje producira

parazit.

3. Inducirane obrambene reakcije i premunitet – reakcija biljaka je usmjerena protiv

vlastite osjetljivosti, a ne protiv parazita.

ANTIINFEKCIONE OBRAMBENE REAKCIJE

1. Plazmatične ili normergične

Obrambene reakcije odvijaju se u citoplazmi stanice; u fitopatologiji imaju

ograničen značaj. One su djelotvorne samo protiv “slabih parazita”.

Plazmatične reakcije susreću se kod kvržičnih bakterija i mikoriznih gljivica.

I bakterije i gljivice su, barem u početku razvoja, “slabi” paraziti.

U oba slučaja plazmatična reakcija (stvaranje antitijela) koja slijedi nakon

prodora parazita u biljku “prisiljava” parazita da uspostavi odnos (ravnotežu) koji

se približava pravoj simbiozi.

Kod “jakih” parazita (često su to obligatni paraziti, ali i neki fakultativni)

plazmatična reakcija ne može zaustaviti parazita. Plazmatične reakcije postoje, ali

zbog agresivnosti parazita teže se uočavaju i ne može se točno odrediti u kojoj mjeri

zaustavljaju uzročnika bolesti.

2. Nekrogene ili hiperergične

Obrambene reakcije imaju isti cilj kao i plazmatične, iako se razlikuju od

prethodnih svojom prirodom.

U osnovi nekrogene reakcije zasnivaju se na preosjetljivosti ili hipersenzitivnosti

domaćina.

Zbog preosjetljivost dolazi do odumiranja ili nekroze stanica biljke domaćina što

kod obligatnih parazita dovodi do kolapsa (smrti) jer se oni ne mogu hraniti iz

mrtvog staničja.

Npr. u slučaju napada Synchitrium endobioticum kod osjetljive sorte krupira

bolest će se razviti. Domaćin i parazit se podnose, a obrambena reakcija je

normergična, ili barem ova faza obrane dugo traje.

Kod otporne sorte krumpira u početku je reakcija normergična, ali kako se domaćin

i parazit ne podnose, zaražena stanica reagira hiperergično, što dovodi do njenog

naglog odumiranja –nekroze.

Otporna sorta je zapravo preosjetljiva na uzročnika bolesti, ona ga eliminira

“žrtvujući” svoje vlastite stanice.

Isti tip obrane biljke zabilježen je i kod hrđe žita (Puccinia graminis, P. recondita).

Kod plamenjače krumpira (Phytophthora infestans) obrambene reakcije i kod

otporne i kod osjetljive sorte teku potpuno jednako. Razlika je jedino u brzini

reakcije.

Kod plamenjače krumpira (Phytophthora infestans) obrambene reakcije i kod

otporne i kod osjetljive sorte teku potpuno jednako. Razlika je jedino u brzini

reakcije. Otporna sorta reagira nekrozom nakon 2-3 dana, a osjetljiva nakon

12-14 dana.

Nekrogene reakcije s obzirom da traju izvjesno vrijeme, djeluju post infekciono;

one ne brane biljku od parazita, nego od bolesti.

Nekrogene reakcije su hiperergične (pojačane) i temelje se na idiosinkroziji između

domaćina i parazita.

ANTITOKSIČNE OBRAMBENE REAKCIJEOne predstavljaju sposobnost biljke da se zaštiti od toksičnih produkata parazita.

Kod zaraze nekim parazitima (npr. Cercospora beticola, Clasterosporium

carpophilum) na izvjesnoj udaljenosti od mjesta zaraze biljka stvara sloj plutastih

stanica koje odjeljuju parazita od zdravog tkiva.

Ne samo da kroz pluto ne mogu proći hife i širiti se, nego ne mogu proći ni toksini

koje luče paraziti. Zaraženi dio nekrotira i često je izbačen iz tkiva.

Gljiva Armillaria melea izaziva stvaranje pluta iz periderma korijena voćaka i vinove

loze. Slične promjene zapažene su pri zarazi korijena duhana gljivom Thielavia

basicola.

Plutasta demarkacija je barijera koja onemogućuje prodor toksina iz korijena u

udaljena tkiva (organe) biljaka.

Tvorba pluta je histogena reakcija u lišću, granama, korijenu i gomolju.

Kod nekih parazita izolacija toksičnih produkata posljedica je izlučivanja gumoznih,

smolastih tvari. Ova reakcija česta je kod koštičavog voća (npr. otpornost sorata

šljive prema infekciji gljivom Stereum purpureum direktno zavisi o sposobnosti

drvenastog tkiva da stvara gumozne demarkacije).

INDUCIRANA OTPORNOST

Ova se otpornost zasniva na drugačijim principima, ali predstavlja aktivnu obranu

domaćina premda je akcija usmjerena protiv vlastite osjetljivosti, a ne protiv parazita.

Npr. ako je duhan zaražen s Nicotiana virus 12 (prstenasta pjegavost) na njemu će se

3-4 dana iza infekcije javiti simptomi. Međutim, nakon izvjesnog vremena simptomi

slabe da bi na kraju potpuno iščezli. Biljka je postala tolerantna, ona više ne reagira

na parazita.

Prividno je biljka ozdravila; i dalje je nosilac virusa.

Stečena otpornost prenosi se na vegetativno potomstvo (do 10 generacija);

sjemenom se ne prenosi.

Inducirana otpornost je specifična: ona štiti biljku od svih sojeva istog virusa, ali ne

od drugih vrsta virusa.

Premunitet je poseban oblik induciranih obrambenih reakcija.

U osnovi premunitet štiti biljku od superinfekcije istim (ili srodnim) virusom –

zbog senzibilizacije tkiva, organa ili čitavog organizma.

Npr. Ako je rajčica zaražena sa Solanum virus 2 i naknadno ju zarazimo

Aucuba mozaikom neće se javiti krupne žute pjege na lišću, jer su to srodni virusi,

odnosno pripadaju istoj grupi (vertikalna otpornost).

Prividna otpornost – čine ju svi čimbenici rasta i razvoja biljaka koji umanjuju

vjerojatnost napada uzročnika bolesti. Mnogi autori ovakvu otpornost zovu

“prividna” jer nama materijalnih osnova otpornosti, ali ju praksa svakodnevno

koristi.

Tako, ako se uzmu tri sorte jednake osjetljivosti prema plamenjači krumpira

(Phytophthora infestans) i istovremeno zasade, najviše će stradati sorta čija cvatnja

pada početkom srpnja. Tada su u srednjoj Europi općenito najpovoljniji uvjeti za

razvoj bolesti, a krumpir je najosjetljiviji u fazi cvjetanja. Znači, kada se “poklope”

osjetljiva faza razvoja biljke i uvjeti za razvoj parazita krumpir će oboliti bez

obzira što je otporan. Naravno da će jačina ili intenzitet bolesti biti slabiji nego kada

je sorta osjetljiva.

EPIDEMIOLOGIJA

Pojava bolesti:

sporadična

epidemija

- znanost koja se bavi naglom pojavom neke bolesti na velikom broju individua, na

širokom prostoru i u ograničenom vremenu

U našem slučaju može se koristiti i naziv epifitocija jer se radi o masovnoj pojavi

bolesti na biljkama.

Uzroci zbog koji nastaje epidemija su mnogobrojni i moraju biti istovremeno na

strani domaćina, na strani parazita i moraju biti povoljni ekološki uvjeti.

Uvjeti na strani domaćina: masovna raširenost osjetljivog domaćina (osjetljive sorte

i hibridi), povećanje osjetljivosti domaćina (smanjenje vitalnosti usljed nedovoljne

ishrane, visoke ili niske temperature, suše i dr.) i prisutnost prijelaznog domaćina

kod heterecijskih hrđa.

Uvjeti na strani parazita: prisutnost agresivnog uzročnika bolesti, velika

reproduktivna sposobnost parazita, lagano prenošenje (anemochoria), mali zahtjevi

prema okolišnim čimbenicima (euriezija).

Ekološki uvjeti: povoljna vlažnost i temperatura

Čimbenici koji uvjetuju prestanak epidemije:

- klimatski uvjeti

- opadanje agresivnosti uzročnika

- kemijske i druge mjere borbe

- otporne sorte i hibridi

NAČINI BORBE PROTIV BILJNIH BOLESTI

Biljna karantena

-pripada grupi tzv. administrativnih mjera protiv uzročnika biljnih bolesti

Od 2006. godine problem karantenskih biljnih nametnika reguliran je Pravilnikom

o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne

proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama

(Narodne novine 74 od 5. srpnja 2006.).

Trgovina biljem, posebice sjemenom i sadnim materijalom uvjetovala je širenje

mnogih važnih i opasnih biljnih bolesti.

-žutica šećerne repe prenesena je iz Francuske u Njemačku (1935.),

Poljsku (1937.),

Mađarsku (1952.),

u bivšu Jugoslaviju (1952.)

-plamenjača vinove loze prenesena je iz Amerike u Europu (1878.),

- nizozemska bolest brijesta (Duch Elm Disease) iz Europe u SAD (1930.).

U najnovije vrijeme iz sjeverne Amerike preko Novog Zelanda u Englesku je

dospjela bakterijska plamenjača jabuka i krušaka (Erwnia amylovora).

Fitosanitarna služba treba spriječiti ili barem usporiti unošenje i širenje novih

bolesti. Ova služba ima zadatak provođenja fitosanitarne kontrole pri uvozu, izvozu i

provozu biljaka, biljnih dijelova i njihovih organa za reprodukciju.

Svaka pošiljka mora biti praćena Fitosanitarnim certifikatom koji izdaju stručni

organi nakon fitosanitarnog pregleda. Ovim dokumentom se utvrđuje da biljke ili

biljni materijal nisu zaraženi biljnim nametnicima (uzročnici bolesti, štetočinje i

korovi) koji su navedeni u Pravilniku.

Dio A – odnosi se na štetne organizme za koje nije poznato da su prisutni u RH i čije

se širenje u RH zabranjuje.

Dio B – odnosi se na štetne organizme čije se unošenje u određena zaštičena područja

i širenje unutar tih područja zabranjuje.

U grupu administrativnih mjera mogu se ubrojiti IPS (izvještajno prognozna služba) i

Obavezni pregled sjemenskih usjeva, rasadnika i drugog materijala namjenjenog

reprodukciji.

Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo (strne žitarice)

Agrotehničke mjere borbe

Sve one mjere koje predstavljaju redovitu agrotehniku pri uzgoju nekog bilja

(kultura) mogu značajno utjecati na smanjenje zaraze s određenim

uzročnikom bolesti.

1. sjetva ili uzgoj otpornih sorata ili hibrida

2. uporaba zdravog sjemena i sadnog materijala

3. pravilna plodosmjena

4. pravilna gnojidba

5. duboko zaoravanje bolesnih biljnih ostataka

6. vrijeme sjetve, žetve, berbe

7. smanjenje suvišne vlažnosti

Mehaničke mjere borbe

1. odsjecanje, čupanje, iznošenje iz polja, nasada, voćnjaka i sl. bolesnih biljaka ili

biljnih dijelova da ne bi postali izvor zaraze za zdrave biljke

2. uništavanje biljnih organa u kojima parazit prezimljuje, npr. iz voćnjaka treba

iznijeti sve zaraženo lišće nakon prekida vegetacije i zakopati ga ili spaliti

3. uklanjanje samih parazita, npr. neke gljive truležnice debla na bolesnom drveću

stvaraju svoja plodišta koja treba odrezati, a ranu premazati voćarskim voskom

Fizičke mjere borbe

Termoterapija1. dezinfekcija tla - tlo se zagrijava vodenom parom kroz sustav cijevi do 80ºC.

To je ekološki veoma povoljna dezinfekcija i djelotvorna je i protiv uzročnika

bolesti i protiv zemljišnih štetočinja i korova, ali je iznimno skupa mjera.

2. dezinfekcija sjemena - danas se ne koristi jer ima niz tehničkih nedostataka i

skupa je

3. dezinfekcija reznica, sadnica - potapanjem u toplu vodu kroz određeno vrijeme,

a to zavisi od vrste biljnog materijala i patogena. Tako se uništavaju

termolabilni virusi pa se dobiva bezvirusni sadni materijal npr. jagoda (tzv.

virus free).

Isto tako mogu se u toplu vodu (45 ºC , 5 min ) potapati prjesadnice krizantema

kako bi se inaktivirao micelij Puccinia horiana (bijela hrađa krizantema).

Kemijske mjere – uporaba pesticida

Pesticidi:

- sredstva za zaštitu bilja

- sredstva za suzbijanje nametnika na ljudima i životinjama

- sredstva za zaštitu drva i tekstila

Fungicidi:

1. Prema kemijskom sastavu:

- anorganski

- organski

2. Prema mjestu primjene:

- za tretiranje sjemena, paraziti se nalaze na površini sjemena

- za tretiranja tla i podzemnih organa biljaka, kada se paraziti nalaze u tlu

- za tretiranje nadzemnih dijelova biljaka, kada se paraziti prenose zračnim

strujama i kišom te tako dospjevaju na nadzemne organe biljke

3. Prema načinu djelovanja:

- preventivni, protektivni, odnosno fungicidi s površinskim djelovanjem

su različiti nazivi za grupu fungicida koji imaju za cilj sprjećavanje nastanka

zaraze.

To znači da moraju biti upotrijebljeni prije nego do zaraze dođe, djeluju

"preventivno" i ne mogu "liječiti" već bolesne biljke.

Osnova za njihovu primjenu je poznavanje biologije uzročnika bolesti,

prognozna služba i praćenje klimatskih uvjeta (meteoroloških podataka).

Međutim, nesigurnost prognoze, stalne promjene vremenskih uvjeta, izloženost

biljnih dijelova kiši, suncu, vjetru stalno smanjuju količinu (koncentraciju)

ovih fungicida. Zbog navedenog tretiranja treba stalno ponavljati, sve dok

postoji opasnost od bolesti.

-sistemični fungicidi su relativno novija grupa preparata, ali izuzetno dobro

prihvaćena od agronoma i poljoprivrednih proizvođača.

-Sistemike biljke preko određenih organa apsorbiraju (upijaju) i zatim

translociraju (raznose) unutar biljke i do dijelova biljke koji nisu izravno

tretirani.

-To znači da su sistemični fungicidi sposobni liječiti biljku odnosno oni djeluju

terapeutski. Jasno je da u vrijeme nanošenja oni djeluju i preventivno.

-Translokacija (raznošenje, premještanje) fungicida je pasivnog karaktera i

odvija se strujanjem biljnog soka. U prvom redu je akropetalno odnosno prema

vrhu biljke, a značajno je slabije raznošenje prema osnovi biljke (korijenu),

odnosno bazipetalno.

Sistemični fungicidi:

1. lokosistemični fungicidi koji u biljci djeluju samo na mjestu aplikacije, odnosno

koji prodiru samo u organe biljke koji su s preparatom došli u doticaj

2. eradikativni fungicidi zapravo su lokosistemici, ali prodiru dublje u tkivo

(npr. lista) čime dovode do jake intoksikacije uslijed čega biljni organ (list) otpada,

a time je uništen i parazit

3. pravi sistemici bivaju upijeni i translocirani kroz biljku. Pravu vrijednost

pokazuju kod dubinskih zaraza sjemena, traheomikoza, ali i drugih bolesti kada

paraziti prodiru duboko u tkiva, gdje su nedostupni drugim vrstama fungicida

Otrovnost fungicida

I - najjači otrovi, natpis "vrlo jak otrov", znak T+ i mrtvačka glava

Otrovi iz I skupine ne smiju se prodavati u maloprodaji i pojedincima. Ova se

sredstva prodaju samo organizacijama koje imaju zaposlenike osposobljene za

njihovu primjenu.

II - jaki otrovi, natpis "otrov", znak T i mrtvačka glava

Otrovi iz II skupine mogu se prodavati u poljoprivrednim ljekarnama, ali uz

propisanu evidenciju kupca.

III - slabiji otrovi, natpis "štetno za zdravlje", znak Andrijinog križa

Otrovi iz III skupine smiju se prodavati u poljoprivrednim ljekarnama, ali nikada u

drugim prodavaonicama. Ovoj grupi otrova pripada 80% sredstava za zaštitu bilja.

Pridržavanje mjera opreza pri radu s pesticidima i svim drugim otrovima je nužno

zbog mogućih trovanja bilo slučajnih bilo namjernih.

Poslodavac odgovara za obučenost svojih djelatnika, mora im osigurati nužnu zaštitnu

opremu, ne dozvoliti da se tijekom rada jede, pije (niti voda, a posebno alkohol).

Za odmor osigurati dovoljno čiste vode za osobnu higijenu (oprati ruke, umiti se),

ne zapošljavati maloljetne osobe ili osobe sklone alkoholu.

Svi pesticidi moraju biti uskladišteni u suhom, zidanom objektu koji nije povezan s

prostorom za stanovanje ljudi ili uz nastambe za stoku.

Također sva sredstva moraju biti u originalnoj ambalaži te imati uputu za primjenu.

Onaj tko radi s pesticidima mora poznavati zakonske propise (pravilnike, uredbe i sl.)

koji se odnose na opću sigurnost ljudi, životinja i okoliša.

LD50 (srednja letalna doza = smrtna doza) - napisana je u uputama i na ambalaži i

orijentacijski je pokazatelj otrovnosti, nije stvarna otrovnost, a još manje

pokazatelj

opasnosti fungicida

LD50 je količina preparata (fungicida) izražena u mg po kg tjelesne težine koja je

dovoljna da ubije 50% pokusnih životinja (štakori, miševi, morska prasad, mačke,

perad, ribe i dr.).

Vrijednost LD50 odnosi se na unošenje otrova putem hrane (preko usta ili per os) i

na štakora kao pokusnu životinju.

Kada otrov prodire kroz kožu (perkutano) ili se unosi udisanjem (inhalatorno)

onda je to posebno naznačano.

Naime isti kemijski spoj ne mora biti "jednako otrovan" ako u organizam dospije

preko usta ili preko kože. Također ako se za pokusnu životinju uzima npr. morsko

prase onda se to mora posebno navesti.

Npr. bakreni fungicidi pripadaju grupi neznatno opasnih sredstava za čovjeka, a

LD50 za štakora iznosi oko 300 mg/kg ili Radocineb je svrstan u opasna sredstva

LD50 je 5000, Kaptan je također opasan, a LD50 je 9000.

Karenca je vremenski razmak (broj dana) od zadnjeg tretiranja pa do tolike

razgradnje pesticida (fungicida) da njegovi ostaci nisu opasni za ljude i životinje.

Obilježava se s K.

Toleranca (MDK - maksimalno dopuštena količina) je najveći dozvoljeni ostatak

nekog pesticida (fungicida) u vrijeme korištenja biljaka, njihovih plodova ili

pojedinih produkata. Obilježava se s T i izražava u mg/kg (ppm).

Isti preparat može biti upotrijebljen za suzbijanje bolesti na više biljaka, pa će u tom

slučaju i K i T biti različiti.

Npr. bakreni oksikloridi imaju T = 15 mg/kg za voće, povrće, osušene šišarke hmelja,

10 mg/kg za ostale namirnice. K = 14 dana krumpir, rajčica, hmelj, 21 dan luk i grah,

28 dana krastavci, 35 dana vinova loza, 56 dana maslina.

Formulacije fungicida (pesticida)

Kod mnogih fungicida štetno na uzročnika bolesti ne djeluje cijela molekula

kemijskog spoja, već učinak posjeduju proizvodi razgradnje te molekule. Zbog toga

fungicidi moraju biti tako formulirani da razgradnja teće neometano, ali niti prebrzo

(kratko djelovanje) niti presporo, jer fungicid zbog "sporosti" neće "stići" zaustaviti

parazita.

Dva preparata istog kemijskog spoja, ali različito formulirana mogu posjedovati vrlo

različiti fungicidni učinak, ali i različitu fitotoksičnost.

To je razlog zašto se u praksi prednost u primjeni daje jednom preparatu u odnosu

na drugi, iako oba imaju istu aktivnu tvar (at).

Svaki fungicid mora imati dobro početno (inicijalno) i trajno (rezidualno) djelovanje.

Kod sistemičnih fungicida formulacija utječe i na svojstvo sistemičnosti. Sredstva

koja se koriste za bolje ovlaživanje, smanjenjuju površinsku napetosti pa time

pospješuju "prodor" fungicida u biljku.

Formulacije fungicida u prometu:

EC = koncentrat za emulziju

EW = tekuća koncentrirana emulzija u vodi

SL = vodotopivi koncentrat

SC-KS-FL = koncentrirana suspenzija

TK = tekući koncentrat koji se koristi nerazrjeđen

WP = močivo prašivo

SP = topivo prašivo

SG (često WG, DF) = dispergirajuće mikrogragune - koncentrat za suspenziju

MC = mikrogranulirani koncentrat za suspenziju

K = kristali

Pa = pasta

TPa = tekuća pasta

P = prašivo za zaprašivanje usjeva

G = granulat

PSj = prašivo za zaprašivanje sjemena

KSj = koncentrat za vlažno tretiranje sjemena

M = mamci

KM = koncentrat za mamce

Št = štapić

• Nastavne cjeline spore, dijelovi sistematike koji se odnose na

karakteristike pododjela i podjela na razrede pripremiti iz

Ćosić,J., Jurković, D., Vrandečić, K. “Praktikum iz

fitopatologije” (www.pfos.hr).

• Sistematiku dijelom pripremiti iz prezentacija (nova podjela

na carstva i pododjele).

SPORANGIOSPORE

- endogene spore, nastaju unutar sporangija

- sporangij nastaje na nosaču sporangioforu

- spore se oslobađaju pucanjem sporangija

ZOOSPORE

- slične su sporangiosporama, ali imaju jedan ili više bičeva ili flagela

pomoću kojih se kreću kroz vodu

• Nalazimo ih kod algi, bakterija i gljiva.

• Nemaju stanični zid, mogu plivati nekoliko sati i teoretski preći nekoliko metara, ali često mijenjaju smjer pa se nalaze u blizini mjesta gdje su oslobođene.

• Zoospore nalazimo kod pododjela Chytridiomicota (jedna dugačka flagela na zadnjem dijelu) i Oomycota (jedna flagela jednostavna dugačka, druga kratka s perasto raspoređenim dlačicama)

Zoospora Phytophthora sp.

Table 1. Some economically significant zoosporic fungi and related organisms

Plasmodiophorids: produce small zoospores with two anterior whiplash flagella

Plasmodiophora brassicae Major pathogen of cruciferous crops, causing clubroot disease

Polymyxa graminis, P.

betae

Zoosporic vectors of some important plant viruses, including beet necrotic yellow vein

virus

Spongospora subterranea Causes powdery scab of potato and is a vector of potato mop-top virus

Chytridiomycota: produce small zoospores with typically a single posterior whiplash flagellum

Olpidium brassicae, O.

radicaleVectors of several plant viruses

Synchytrium endobioticum Causes potato wart disease

Catenaria anguillulae Parasite of nematodes and fluke eggs

Coelomomyces spp. Parasites of aquatic larvae, including mosquitoes

Neocallimastix spp. Obligately anaerobic saprotrophs in the rumen, active in cellulose breakdown

Oomycota: produce large, kidney-shaped zoospores with an anterior tinsel flagellum and a posterior whiplash

flagellum

Saprolegnia and Achlya

spp.Freshwater saprotrophs, but some are parasites of salmonid fish in fish farms

Aphanomyces spp.A. astaci is a serious pathogen of crayfish, A. euteiches of pea crops, A. cochlioides of

spinach crops, etc.

Pythium spp. Major seedling pathogens of crops; also cause decline diseases of orchard trees

Phytophthora spp.Major pathogens of crops, including P. infestans (potato blight), P. parasitica

(glasshouse crops, etc.), P. cinnamomi (avocado, pines and many woody hosts)

Downy mildew fungi Several major pathogens, including Plasmopara viticola on grapevine.

KONIDIJE

- najčešće i najraširenije spore

- nespolne spore nastaju iz konidiogenih stanica konidiofora ili transformacijom i

fragmentacijom hifa

Konidiofor - je jednostavan ili razgranat zračni ogranak hife koji nosi jednu ili više

konidija. Konidije producira vršni dio konidiofora tj. konidiogena stanica (anelida i

fialida).

- u osnovi njihovog postanka je proces mitoze

- propagativne spore, egzogene

-klijaju u kličnu cijev – hife - micelij

• Proces nastanka konidija naziva se konidiogeneza.

• Blastičan i taličan način postanka.

• Blastičan je kada konidija nastaje kao nova jedinka iz konidiogene stanice.

Konidiogena stanica - anelida

Konidiogena stanica – fialida (metličasta)

• Taličan postanak je kada konidija nastaje fragmentacijom hifa formirajući se

iz dijelova (fragmenata) između septi.

• Dijelovi hifa postaju konidije.

• nastaju na konidioforima koji mogu biti pojedinačni ili razgranti

ili skupljeni u koremije ili sporodohije

Pojedinačni, jednostavni konidiofori

Razgranati konidiofori

sporodohije

koremije

Grananje konidiofora:

1. Simpodijalno

Phytophthora spp.

2. Monopodijalno

Plasmopara viticola

- na vrhu konidiofora nalaze se zupci ili sterigme, a na njima

se formiraju konidije

3. Dihotomo

Peronospora manshurica

Bremia lactucae

Pseudoperonospora spp.

- konidije su različite po obliku, veličini, broju septi i boji

Aspergillus flavus

Bipolaris zeicola

Botrytis cinereaFusarium solani

Monilia fructigena

Colletotrichum graminicola

Septoria tritici

Penicillium islandicum

Stemphylium botryosum

- kod vrsta iz roda Erysiphales nastaje posebna vrsta konidija koje se zovu OIDIJE

- konidije nastaju direktno na miceliju ili mogu nastati u nespolnim plodištima

PIKNIDIMA i ACERVULIMA.

PIKNIDI – plodišta koja nastaju nespolnim putem, najčešće okruglog ili

kruškolikog oblika, s otvorom na vrhu tzv. OSTIOLUM. U unutrašnjosti se

nalaze konidiofori s konidijama.

• Acervul je nakupina građena od hifa zbijenih u pseudoparenhim. Nalazi se subkutikularno, subepidermalno ili nešto dublje u biljnom tkivu, a nikad na samoj površini zaraženog biljnog organa - nema ovojnicu. Iz pseudoparenhima izbijaju konidiofori sa konidijama. Acervule nadvisuju tamno obojene, srpolike, čvrste hife nazvane SETE.

ASKOSPORE

- kod gljiva iz pododjela Ascomycota

- endogene spore, nastaju u posebnim tvorevinama – askusima

- nastaju spolnim putem i imaju polovičan (haploidan) broj kromosoma

- u jednom askusu najčešće ima 8 askospora

- askospore se razlikuju po obliku, veličini i broju septi

Oslobađanje askospora iz askusa

1. Kada su askospore fiziološki zrele, opna askusa upija vodu iz okolne sredine.

Uslijed toga, na pojedinim mjestima dolazi do razgradnje opne koja se

pretvara u želatinoznu masu. Tako na askusu nastaju otvori kroz koje istječe

sadržaj askusa zajedno s askosporama. Na ovaj način oslobođene askospore

šire se vodom ili kukcima.

2. Plazma unutar askusa zove se epiplazma. Ona pored ostalih tvari sadrži

glikogen. Kada su askospore zrele, vodu iz vanjske sredine upija epiplazma.

Uslijed toga, dolazi do promjena u epiplazmi i do transformacije glikogena u

saharozu. Tako se povećava osmotski tlak u askusu. Opna askusa rasteže se

do određene mjere, a kada tlak u askusu postane veći nego što opna može

izdržati, ona puca, obično u vršnom dijelu. Zbog naglog izjednačavanja tlaka

u askusu s atmosferskim tlakom, askospore bivaju izbačene i šire se zrakom.

BAZIDIOSPORE

- kod gljiva iz pododjela Basidiomycotina

- egzogene spore, nastaju na nosačima koji se zovu bazidi

jednostaničan bazid

četverostaničan bazid

Kod hrđa i snijeti bazidi se razvijaju iz debelostijene trajne spore koja služi

za prezimljenje i klijući daje promicelij (bazid) na kojem se razvijaju

bazidiospore.

HLAMIDOSPORE

- nespolne, uglavnom okrugle spore koje nastaju transformacijom i

fragmentacijom micelija, od konidija koje nastaju fragmentacijom hifa

razlikuju se po debeloj membrani.

- trajne spore 2 opne unutarnja (endosporija) - tanka

vanjska (episporija) – zadebljala, žuto do

smeđe obojena, glatka ili hrapava (mrežasti

ili rebrasto)

- unutrašnjost bogata rezervnim tvarima (glikogen, ulja), a siromašna

vodom

- red Ustilaginales (snijeti), neke vrste iz roda Fusarium

Tilletia controversa

UREDOSPORE

- propagativne spore kod gljiva iz reda Uredinales

- nastaju fragmentacijom hifa u uredosorusima

Uredosorus nije tijelo već nakupina uredospora nastala u prvim

epidermalnim slojevima listova.

- imaju dvije haploidne jezgre

Uromyces betae Puccinia graminis f. sp. tritici

Uredosorus s uredosporama

TELEUTOSPORE- trajne spore kod gljiva iz reda Uredinales

- imaju jako zadebljalu opnu, jedno ili višestanične

- nastaju fragmentacijom hifa u teleutosorusima

TELEUTOSORUS ili TELIOSORUS (grč. TELOS=kraj) je nakupina teleutospora

nastalih u pustulama crne boje.

-imaju dvije haploidne jezgre

Puccinia graminis f. sp. tritici

Phragmidium violaceum

Gymnosporangium

juniperi-virginianae

kliju generativno dajući bazid

ORGANI KOD GLJIVA KOJI SLUŽE ZA ODRŽAVANJE

ILI PREZIMLJAVANJE I ŠIRENJE, A NISU PRAVE SPORE

1. Sklerocije

- nastaju gustim spletanjem i spajanjem hifa – pseudoparenhim

- u početku su meke i svijetle, a kasnije tvrde i crne

- siromašne vodom, a bogate rezervnim tvarima

- različitog oblika, veličine od nekoliko mm do 1 cm i više

- mikrosklerocije – vrlo sitne

Sclerotium bataticola

Botrytis cinerea

2. Geme

- nastaju spletanjem hifa u mala klupka smještena najčešće u plodu

ili sjemenu

- kliju vegetativno u micelij

- Ustilago nuda, Ustilago nuda var. tritici – gema u sjemenu

- Helminthosporium gramineum – između zrna i pljevica

3. Rizomorfi i rizoktoniji

- nastaju spletanjem hifa u niti

- rizomorfi su debele, tamne nadzemne niti

- rizoktoniji su tanke, svijetle podzemne niti

- omogućuju širenje parazita tijekom vegetacije s jedne biljke na drugu

- mogu narasti u dužinu i do nekoliko metara

SISTEMATIKA GLJIVA

• AUTOTROFNI ORGANIZMI

• STANICE POVEZANE POMOĆU PLAZMODEZMI KROZ KOJE KOLA PLAZMA

• OSNOVNA GTRAĐEVNA TVAR STIJENKE STANICA –CELULOZA

• NAJČEŠĆI PIGMENTI KLOROFIL I KAROTENOIDI

• CIKLUS RAZVOJA - SMJENA HAPLOIDNE I DIPLOIDNE FAZE

• HETEROTROFNI ORGANIZMI

• U SEPTI IZMEĐU STANICA CENTRALNA PORA KROZ KOJU PROLAZE PLAZMA I ORGANELE

• OSNOVNA GTRAĐEVNA TVAR STIJENKE STANICA –HITIN (Oomycetes CELULOZA)

• PIGMENT – MELANIN

• CIKLUS RAZVOJA –PREVLADAVA HAPLOIDNA I DIKARIONSKA FAZA, DIPLOIDNA FAZA RIJETKA

BILJKE GLJIVE

• diploid - individuum, generacija, svojta i dr., s dva seta

kromosoma (2n)

• diplofaza - dio životnog ciklusa biljaka u kojemu je

individuum diploidan prema svojem kromosomskom sastavu

• dikarion - stanica koja ima dvije jezgre (eng. dikaryon)

• haplofaza - dio životnog ciklusa biljaka u kojemu je

individuum haploidan prema svojem kromosomskom sastavu

http://www.botanic.hr/praktikum/tumac_d.htm

• U 20. stoljeću izdvojene su u posebno carstvo Fungi Mycota ili

Mycetalia, a danas se (Hawksworth i sur. 1995., Agrios, 2005.) svi

organizmi koji su smatrani gljivama dijele se na:

- PSEUDOGLJIVE

- PRAVE GLJIVE

• Carstvo Mycota ili Fungi (pseudogljive i prave gljive)

podijeljeno je na niže sistematske jedinice:

PODODJEL (RAZDJEL) - mycota

RAZRED - mycetes

RED - ales

PORODICA - aceae

ROD

VRSTA

PSEUDOGLJIVE

CARSTVO (ODJEL)

Protozoa

CARSTVO (ODJEL)

Chromista

RAZDJEL (PODODJEL)

Myxomycota

RAZDJEL (PODODJEL)

Plasmodiophoromycota

RAZDJEL (PODODJEL)

Oomycota

PSEUDOGLJIVE PODJELA

CARSTVO

Chromista

RAZDJEL (PODODJEL)

Oomycota

RED

Peronosporales

PORODICA

Albuginaceae

PORODICA

Peronosporaceae

PORODICA

Pythiaceae

ROD

Albugo

ROD

Bremia

ROD

Plasmopara

ROD

Pseudonospora

ROD

Peronospora

ROD

Sclerospora

ROD

Phytophthora

ROD

Pythium

Albugo candidaBremia lactucae

Pythium sp.

Phytophthora sp.

Sclerospora macrospora

(plamenjača kukuruza)

ODJEL (CARSTVO) - CHROMISTA

• pretežito jednostanični, končasti ili kolonijski mikroorganizmi,

fototropni, uglavnom mikroskopskih veličina (osim algi)

• Stanična stijenka građena od celuloze (povezane jedinice glukoze

b-1,4-vezom) i glukana (polimer N-acetil-D-glukozamin). polisaharid

sastavljen od monomera D-glukoze).

• Najčešće su stanovnici tla i izazivaju bolest korijenovog sustava.

• Parazitiraju na različitim biljnim vrstama.

PODODJEL OOMYCOTA

• dobro razvijen jednostanični micelij

• stanična stijenka građena od celuloze i glukana

• prema načinu ishrane saprofiti, fakultativni ili obligatni paraziti

• nespolno razmnožavanje kod parazita vezanih za vodu zoosporama (s dvije flagele) koje se razvijaju u zoosporangijima, a kod parazita prilagođenim suhozemnim uvjetima konidijama koje klijaju u začetak infektivne hife

• kod nekih gljiva ovisno o uvjetima sredine zoosporangij daje zoospore ili klije direktno u micelij

• spolno razmnožavanje heterogamija – oogamija

Oogonij sa anteridijima (strelice)

Oospora

Formiranje i klijanje oospora

RED PERONOSPORALES

• najznačajniji predstavnici pododjela Oomycota

• Micelij - jednostaničan, jako razgranat, s većim brojem jezgara, endofitan i najčešće intercelularan

• haustorije različitog oblika

• prema sredini u kojoj žive mogu biti vodeni, suhozemni i prijelazni

• način ishrane - saprofiti, fakultativni i obligatni paraziti.

• Kod većine ovih gljiva anteridij i oogonij razvijaju se na istoj hifi, ali se mogu nalaziti i na različitim hifama - heterotalizam

Peronosporacae

Plasmopara Peronospora Pseudoperonospora Bremia

dihotomo grananje

konidiofora, tri do pet

sterigmi, konidije

okrugle ili ovalne,

kliju u micelij

dihotomo grananje konidiofora,

dvije nejednake zašiljene

sterigme, konidije okruglog ili

ovalnog oblika, kliju u

zoosporangij sa zoosporama

dihotomo grananje

konidiofora, dvije

nejednake zašiljene

sterigme, konidije

okruglog, ovalnog ili

rjeđe limunastog oblika,

kliju u micelij

monopodijalno

grananje konidiofora,

tri sterigme, konidije

okruglog ili ovalnog

oblika, kliju u

zoosporangij sa

zoosporama

PORODICA PYTHIACEAE

Rod PHYTOPHTHORA

Rod PYTHIUM

Rod PHYTOPHTHORA:

simpodijalno razgranati konidiofori

nema sterigme

konidije limunaste

konidije kliju u micelij ili zoosporangij s zoosporama

konidije (sporangije) - Phytophthora

Rod PYTHIUM:

nerazgranati konidifori

nema sterigmi

konidije okrugle, nastaju u nizu

kliju u micelij

Pythium oogonium (O) and anteridium (A) Pythium ultimum sporangije

A A

O

PRAVE GLJIVE PODJELA

CARSTVO

(ODJEL)

Fungi

PODODJELChytridiomycota

PODODJEL

Ascomycota

PODODJEL

Basidiomycota

PODODJEL

Deuteromycota

PODODJEL CHYTRIDIOMYCOTA

- Najčešće saprofiti, mnoge gljive iz ovog pododjela žive u vodi, uglavnom ne

formiraju pravi micelij.

- Stanična stijenka građena od glukana i hitina.

- Imaju zoospore s pojedinačnim flagelama.

razred: CHYTRIDIOMYCETES

• kod malog broja vrsta protoplazma prekrivena vlastitom membranom i

postoji začetak micelija.

• Nespolno razmnožavanje - zoosporama.

• Spolno kopulacija fiziološki različitih zoospora – zigota – zimski

zoosporangij.

red: Chytridiales

porodica: Chytridiaceae

rod: Synchytrium (Synchytrium endobioticum)

zimski zoosporangij S. endobioticum

PODODJEL Ascomycota

DISCOMYCETESHEMYASCOMYCETES LOCULOASCOMYCETESPYRENOMYCETESPLECTOMYCETES

Red:

Taphrinales

Porodica:

Taphrinaceae

Rod:

Taphrina

Red:

Helotiales

Porodica:

Dermataceae

Rod:

Pseudopeziza

Porodica:

Sclerotiniaceae

Rod:

Sclerotinia

Botryotinia

Monilinia

Red:

Erysiphales

Porodica:

Erysiphaceae

Rod:

Sphaerotheca

Podosphaera

Uncinula

Erysiphe (Blumeria)

Microsphaera

Phyllactinia

Porodica:

Venturiaceae

Rod:

Venturia

Red:

Hypochreales

Porodica:

Hypochreaceae

Rod:

Nectria, Calonectria

Gibberella

Red:

Clavicipitales

Rod:

Claviceps

Red:

Sphaeriales

Porodica:

Sphaeriaceae

Rod:

Gaeumannomyces

• dobro razvijen višestanični micelij

• nespolno razmnožavanje - pomoću konidija, širenje parazita

tijekom vegetacije

• spolno razmnožavanje – askusi s askosporama

- za spolno razmnožavanje

ove gljive stvaraju haploidne

spolne stanice: anteridij

(muška) i askogon (ženska)

- spajanje anteridija i

askogona (plazmogamija)

jedna stanica s dvije

haploidne jezgre

(dikarionska stanica) iz koje

se razvija askogeni micelij

- kariogamija – diploidna

jezgra – I i II mejotička

dioba – 4 haploidne jezgre –

mitoza – 8 haploidnih

jezgara

Podjela pododjela Ascomycota

1. razred HEMYASCOMYCETES

- askusi se formiraju izravno na miceliju

red Taphrinales, porodica Taphrinaceae

Taphrina deformans

Taphrina pruni

Taphrina cerasi

Taphrina insititiae

Taphrina deformansTaphrina pruni

Taphrina cerasi

2. razred DISCOMYCETES- askusi s askosporama se formiraju u plitkim zdjeličastim plodonosnim

tijelima koja se nazivaju APOTECIJI.

- apoteciji pojedniančni ili u stromama (složena plodonosna tijela,

različite konzistencije i boje)

- fakultativni paraziti (savršeni stadij nastaje u saprofitskoj fazi,

konidijski stadij parazitski)

Porodica – Dermataceae; Rod – Pseudopeziza;

Vrsta - Pseudopeziza medicaginis

Porodica – Sclerotiniaceae; Rod – Sclerotinia; Vrsta - Sclerotinia sclerotiorum

Sclerotinia sclerotiorum

jagode

vinova loza

kivi

paprika

Porodica – Sclerotiniaceae; Rod – Botryotinia; Vrsta - Botrytis cinerea

suncokret

rajčica

kupina

Botrytis cinerea

Porodica – Sclerotiniaceae; Rod –- Monilinia

3. razred Plectomycetes

- askusi s askosporama formiraju se u okruglim potpuno zatvorenim

plodištima kleistotecijima ili kleistokarpima

- kleistoteciji su obrasli izraštajima koji se nazivaju apendicesi i služe za

učvršćivanje plodišta

red Erysiphales

porodica Erysiphaceae

Erysiphe graminis Erysiphe cichoracearum

Sphaerotheca fuliginea Podosphaera leucotricha

Uncinula necator Sphaerotheca panosa var. rosae

4. razred PYRENOMYCETES

- askusi s askosporama nastaju u plodištima vrčastog oblika s otvorom na

vrhu (pora ili ostiolum), plodište je obraslo apendicesima

- takvo plodište se naziva peritecij

- velik broj predstavnika koji pripadaju različitim redovima

- podjela na redove i poredice na temelju građe peritecija

Claviceps purpureaGaeumannomyces

graminis

5. razred LOCULOASCOMYCETES

plodište je pseudotecij - šupljina s askusima bez diferencirane ovojnice

koja nastaje unutar vegetativne strome. To su “periteciji” uloženi u čvrsto zbijenu

stromu koja se sastoji od čvrstih hifa.

-porodica Venturiaceae

Venturia inaequalis (uzročnik čađave krastavosti jabuka)

Venturia pruni-cerasi (uzročnik krastavosti trešnje)

Venturia pirina (uzročnik krastavosti kruške)

Venturia pirina

Venturia inaequalisVenturia pruni-cerasi

PODODJEL Basidiomycota

Razred:

Hymenomycetes

Razred:

Gasteromycetes

Razred:

Hemibasidiomycetes

Red:

Ustilaginales

Rod:

Tilletia

Ustilago

Red:

Uredinales

Porodica:

Pucciniaceae

Rod:

Gymnosporangium

Uromyces

Puccinia

Phragmidium

BASIDIOMYCOTA

- dobro razvijen septiran micelij

- u razvoju gljive prevladava dikarionska faza

- formiranje bazida s bazidiosporama

- bazid nastaje na terminalnoj stanici dikarionske hife bazid uzak i

izdužen proširi se i uveća u mladom bazidu dolazi do spajanja

dviju haploidnih jezgara (kariogamija), diploidna jezgra se mejotički dijeli

(I i II dioba) nastanu 4 haploidne jezgre na vrhu bazida se javljaju

4 sterigme čiji se vrhovi proširuju u te proširene dijelove sterigmi

prelaze jezgre iz bazida i nastaju egzogene, jednostanične haploidne

bazidiospore morfološki jednake, razlikuju se fiziološki (+ i -) tipičan

bazid nosi četiri bazidiospore

Više basidiomycotine stvaraju bazide u plodonosnim tijelima ili

bazidiokarpima.

Ova plodišta mogu biti vrlo različita po obliku, boji, veličini - to su

"gljive".

Kod hrđa i snijeti bazidi se razvijaju iz debelostijene trajne spore koja

služi za prezimljenje i klijući daje promicelij na kojem se razvijaju

bazidiospore.

Bazid može ostati u vidu jedne stanice

ili se dijeli i nastaje višestanični, najčešće četverostanični bazid

Hrđe i snijeti ne stvaraju plodišta.

Zrele bazidiospore oslobađaju se odvajanjem sa sterigme ili nosača.

Njihovim klijanjem nastaje primarni micelij (svaka stanica sadrži jednu

haploidnu jezgru).

Iz bazidiospore + nastaje primarni micelij +, i obrnuto.

Primarni micelij ima ograničen razvoj i ne može parazitirati na biljci.

Iz primarnog micelija ili izravno iz bazidiospora, nakon plazmogamije,

nastaje sekundarni dikarionski micelij čiji je razvoj neograničen, koji se

razvija u biljci i vrši zarazu.

Do plazmogamije i stvaranja dikarionske micelije može doći između dviju

fiziološki različitih primarnih micelija ili izravno između dvije fiziološki

različite bazidiospore, bilo da su one odvojene od bazida ili vezane za njega.

Povezivanje bazidiospora ili primarnih micelija vrši se preko

protoplazmatičnog mostića i zove se anastomoza.

Preko protoplazmatičnoig mostića jezgra jedne stanice prelazi u drugu,

pri čemu se jezgre ne spajaju.

Nakon anastomoze nastaje prva dikarionska stanica, dijeljenjem te stanice

nastaje sekundarni dikarionski micelij. Na njemu se mogu razviti bazidi

s bazidiosporama ili njegovom fragmentacijom nastaju trajne spore.

Kod uzročnika snijeti to su hlamidospore, a kod hrđa teleutospore.

Pododjel Basidiomycota dijeli se na razrede:

1. HYMENOMYCETES

2. GASTEROMYCETES

3. HEMIBASIDIOMYCETES

Red USTILAGINALES

- izazivaju snijeti;

- bazid je jednostaničan ili višestaničan,

a nastaje klijanjem hlamidospora.

Ustilago maydis

Puccinia recondita – uzročnik smeđe hrđe pšenice

Red UREDINALES

- izazivaju hrđe;

- bazid je uvijek višestaničan i nastaje klijanjem teleutospora.

Pododjel Deuteromycota

Red:

Sphaeropsidales

Rod:

Phoma

Phomopsis

Septoria

Ascochyta

Diplodia

Razred:

Coelomycetes

Red:

Melanconiales

Rod:

Colletotrichum

Razred:

Hyphomycetes

Red:

Hyphales

Rod:

Cladosporium

Vrticillium

Botrytis

Monilia

Alternaria

Helminthosporium

Cercospora

Fusarium

Razred:

Agonomycetes

(Mycelia sterilia)

Rod:

Sclerotium

Rhizoctonia

PODODJEL DEUTEROMYCOTA

- dobro razvijen, razgranat i septiran micelij

- razmnožavaju se najčešće isključivo bespolno (konidije)

Spolni stadij - ne postoji

- izgubljen tijekom evolucije

- vrlo se rijetko javlja u prirodi

- poznat, ali nije parazitski i nije važan za održavanje gljive

(Ascomycota, rjeđe Basidiomycota)

- saprofiti, fakultativni paraziti

- razmnožavanje – konidije

Konidiofori s konidijama mogu nastati izravno na miceliju ili u plodištima

koja nastaju nespolnim putem.

Piknid - vrčasto plodište s otvorom na vrhu (izgledom podsjeća na peritecij )

- spore u piknidu - piknospore

- djelomično ili potpuno uložen u biljno tkivo

Septoria spp. Phoma lingam

Ascochyta pisi

Acervul - plitko zdjeličasto tijelo (izgledom podsjeća na apotecij)

- smješten ispod same epiderme domaćina

- u njemu se osim konidiofora i konidija nalaze i tamni čekinjasti

izraštaji - sete

Marssonina sp.Sete

Sete i konidije

• Podjela na razrede je izvršena ovisno o tome da li gljiva ima ili nema plodište, boji i izgledu konidija, broju stanica u konidiji i dr.

Razredi:

COELOMYCETES (stvarju konidije u plodištima)

Red: Sphaeropsidales plodište – piknid

Red: Melancoiales plodište - acervul

HYPHOMYCETES (konidiofori s konidijama nastaju izravno na miceliju)

AGONOMYCETES (ne stvarju konidije samo sklerocije)

Phoma lingam na kupusu

Phoma macdonaldi

na suncokretu

COELOMYCETES

Septoria nodorum

Septoria tritici

Septoria lycopersici

Septoria glycines

Ascochyta pisi - grašak

Ascochyta fabae na grahu

Ascochyta gossypii na pamuku

Colletotrichumlindemuthianum

Colletotrichum

lagenarium

Colletotrichum coccodes

Colletotrichumgraminicola

HYPHOMYCETES

Passalora fulva

Cladosporium

herbarum

Botrytis cinerea

Alternaria alternata

Cercospora beticola

Fusarium spp.

AGONOMYCETES

Macrophomina phaseolina

Rhizoctonia solani

Rhizoctonia violacea

Pythium vrste ( uzročnici paleži klijanaca ili polijeganja nasada)

rodu pripada više od 120 vrsta (P. ultimum, P. splendens, P. irregulare,

P. vexans, P. graminicola, P. rostratum), polifagne gljive, žive u tlima bogatim

organskom tvari

- rod je ustanovio 1858. Pringsheim (P. monospermum)

- najčešće strada različito povrće u klijalištima (hidroponi!), a od ratarskih

kultura šećerna repa i duhan

- do zaraze dolazi u najranijim stadijima razvoja, od klijanja sjemena,

tijekom nicanja do formiranja 1-3 lista (za biljke starije od 1-2 mjeseca ova

gljiva je praktično bezopasna); uvjeti za klijanje i nicanje!!!

- ako zaraza nastupi tijekom nicanja klica propada u tlu

- zaraza izniklog rasada - polijeganje pojedinih biljčica ili čitavih grupa

(biljke u početku ne gube normalan izgled)

- prizemni dio stabljike potamni i sasuši se (sušenje napreduje prema

korijenu i prema listu)

- propadanje je brzo pri većoj vlažnosti i temperaturi (biljke jednostavno

istrunu i nestanu)

Pythium na duhanu

dinja ječam

šećerna repa

grah

- fakultativni parazit

- dvije vrste micelija - vanjski ili epifitni i unutarnji ili endofitni

- endofitni micelij - intercelularni ili intracelularni

- micelij je bijele boje, jednostaničan, dobro razgranat

- nespolno razmnožavanje - konidija koje u vlažnoj sredini kliju u micelij

- u kapi vode konidije se ponašaju kao zoosporangij i daju zoospore

(bubrežastog oblika s dvije flagele)

- spolno razmnožavanje je oogamija (kopulacija anteridija i oogonija)

- na jedan oogonij nastaje 15 do 25 anteridija

- u kontaktu s oogonijem anteridij stvara kličnu cijev koja prodire u oogonij;

jezgra anteridija prelazi u oogonij, spajanje i nastajanje zigote

Mjere zaštite:

- sterilizacija supstrata za uzgoj presadnica

- higijena

- tretiranje sjemena

- tretiranje presadnica fungicidima

- prozračivanje

- izbalansirana ishrana

- bolesne biljke odstraniti i spaliti

- biološki fungicidi

PHYTOPHTORA INFESTANS

- uzročnik plamenjače krumpira ili krumpirove plijesni

- najštetnija i najraširenija mikoza krumpira

- u Europi se bolest javila oko 1840. godine (masovno iseljavanje u SAD)

- raširena u gotovo svim uzgojnim područjima ove kulture,

posebice u područjima s vlažnijom i hladnijom klimom

- štete kod nas su najčešće do 20%, ima slučajeva da su i značajno veće

(do 50%)

- napada i rajčicu, patliđan, te različite korove iz porodice Solanaceae

- napada sve dijelove biljke osim pravog korijena

- prvi simptomi u drugoj polovini lipnja (cvatnja i neposredno nakon nje),

prvo na prizemnom dijelu cime i to na rubovima i vrhovima plojke

- zaraza se najčešće javlja na listovima koji su najbiži tlu

U povoljnim uvjetima

bolest se vrlo brzo širi

na cijelu biljku i susjedne

biljke, koje mogu potpuno

propasti. Dijelovi koji trunu

imaju neugodan miris.

- žućkaste pjege koje nisu

oštro odijeljene od zdravog

dijela lista

- paučinasta prevlaka na

naličju lista

Tkivo se razmekša kao

da trune, a zatim se sasuši

i izlomi.

Listovi vise na cimi.

Simptomi na gomolju - tamne olovnosive pjege, lako se uočavaju na svježe

izvađenim gomoljima, a najbolje 2 do 3 tjedna nakon vađenja.

Pjege - u početku promjera 1 cm, s vremenom se povećaju.

Promjena boje se vidi i u unutrašnjosti, meso ispod pjege je smeđe boje i

postupno prelazi u zdravi dio. U vlažnom tlu gomolji trunu. Zaraženi gomolji

teško se čuvaju u skladištima.

- obligatni endofitni parazit

- micelij se širi intercelularno, u stanice ulaze končaste haustorije (ishrana)

- simpodijalno razgranati konidiofori

- konidije izlaze iz zaraženog lista kroz puči

Konidije mogu klijati na dva načina:

- ako je temperatura viša od 15ºC (optimalno 24-25ºC) i vlaga minimalno

91% konidije kliju izravno u micelij koji vrši zarazu

- ako je temperatura niža od 15ºC (optimalno 10-14ºC) i prisutna je kap

vode, konidije se preobrazuju u zoosporangij sa zoosporama, koje se kreću

do biljke krumpira, prokliju u micelij i izvrše zarazu

Zaraza gomolja – kroz ozljede, lenticele ili kroz pokožicu uz okca.

Spolno razmnožavanje - oospora

Bolest se prenosi iz godine u godinu zaraženim gomoljima u kojima se

gljiva se održava kao micelij

Može se održati u gomoljima i u obliku oospora (postojanje oospora u Europi

otkriveno je tek nedavno) – zadržavaju vitalnost do 2 godine i one mogu

obaviti primarne zaraze u proljeće.

sistemično zaražene biljke (jedna zaražena

biljka može zaraziti polje od 80 ha).

Phytophtora infestans na rajčici

Mjere zaštite:

- plodored

- saditi tolerantnije sorte

- izbjegavati teža i vlažnija tla

- desikacija nadzemnog dijela

- IPS (temperature, relativna vlaga zraka, količina oborina)

- fungicidi:

na osnovi bakra

s površinskim djelovanjem

sistemici

PLASMOPARA VITICOLA

- uzročnik plamenjače vinove loze

- napada sve nadzemne zelene organe: list, cvijet (grozdić u cvijetu), bobice, mladice,

vitice

Simptomi:

- na listu prije cvatnje, prvi simptomi na prizemnim listovima

- okruglaste žutozelene uljane pjege na licu lista, na naličju prevlaka konidiofora i

konidija; pjege se vremenom povećavaju, u sredini postaju smeđe, a okolo imaju

žuti prsten

- pjege se šire, zahvaćaju prostor između većih žila, list postaje crveno-smeđ, suši se

i otpada

stari listovi su otporni na napad gljive

Ako je zaraza jaka zaražene su i mladice i vitice, prvo su prekrivene prevlakom

micelija, a zatim posmeđe i otpadnu.

Ako je do zaraze grozdića u cvatu došlo u cvatnji najčešće je cijeli cvjetni grozdić

zaražen i prekriven bijelom prevlakom micelija, brzo posmeđi i otpadne.

Simptomi se razlikuju kod sitnih (do 1/3 veličine) i krupnih (1/3 do 2/3 veličine)

bobica.

Kod sitnih zaraza se vrši preko puči na bobici, javlja se prevlaka koja ostaje nekoliko

dana i zatim se izgubi, bobice potamne i smežuraju se, zaražen je veći dio grozda ili

cijeli grozd.

Kod krupnijih bobica zaraza se vrši preko puči peteljčica, meso u bobici postepeno

zasušuje, bobice se smežuraju, posmeđe i osuše. Na kraju bobice otpadnu, ali se

ne javlja prevlaka, zaražene su samo pojedine bobice.

Bobice veće od 2/3 normalne veličine ne mogu se zaraziti.

- obligatni parazit

- prezimljuje kao oospore u otpalim listovima

- oospora klije na min. temp. 8°C, klije u makrozoosporangij sa 40 do 60 zoospora

- zoosporangij biva donešen na list, zoospore se kroz kap vode kreću do puči, kliju

u micecij i vrše zarazu

- monopodijalno razgranati konidiofori s konidijama (prevlaka)

- sekundarne zaraze: konidije (zoosporangiji) koje se šire vjetrom ili vodom, zaraza

preko puči

- razvoju bolesti pogoduje vlažno i toplo vrijeme

Fungicidi:

- na osnovi Cu

s površinskim djelovanjem

sistemici

Pododjel ASCOMYCOTINA

- dobro razvijen višestanični micelij

- nespolno razmnožavanje - pomoću konidija, širenje parazita tijekom

vegetacije

- za spolno razmnožavanje ove gljive stvaraju haploidne spolne stanice:

anteridij (muška) i askogon (ženska) spajanje anteridija i askogona

plazmogamija jedna stanica s dvije haploidne jezgre (dikarionska stanica)

razvoj askogenog micelija askusi s askosporama

Podjela pododjela Ascomycotina

1. razred HEMYASCOMYCETES

- askusi se formiraju izravno na miceliju

red Taphrinales, porodica Taphrinaceae

Taphrina deformans

Taphrina pruni

Taphrina cerasi

Taphrina insititiae

Taphrina pruni

Taphrina cerasi

Taphrina deformans

2. razred DISCOMYCETES- askusi s askosporama se formiraju u plitkim zdjeličastim plodonosnim

tijelima koja se nazivaju APOTECIJI

red HELOTIALES

1. porodica DERAMATACEAE

- sitni apoteciji koji se razvijaju u površinskim tkivima

parazitiranih organa

rod PSEUDOPEZIZA

Pseudopeziza trifolii (uzročnik pjegavosti lista djeteline)

Pseudopeziza medicaginis (uzročnik pjegavosti lista lucerne)

2. porodica SCLEROTINIACEAE

rod SCLEROTINIA

- na ili u tijelu domaćina se formiraju sklerocije čijim klijanjem nastaje

micelij ili plodonosno tijelo apotecij

- ovaj rod nema konidijski stadij

Sclerotinia sclerotiorum (uzročnik bijele truleži)

suncokret soja

rajčica grah

krumpir uljana repica bundeva

rod BOTRYOTINIA

- stvara sklerocije u ili na tkivu domaćina

- konidijski stadij postoji i nosi naziv Botrytis

Botryotinia fuckeliana (Botrytis cinerea) uzročnik sive plijesni

jagode vinova loza

kivi paprika

malina suncokret

rajčica šljiva

rod MONILINIA

- nema formiranja pravih sklerocija već dolazi do mumifikacije plodova

i stvaranja tzv. lažnih sklerocija ili mumija koje se sastoje od hifa gljive

i ostataka tkiva ploda

- nakon prezimljenja na mumijama se formiraju nove generacije konidija

ili se razvijaju apoteciji

- konidijski stadij ovog roda se zove Monilia

Monilia fructigena uzročnik truleži plodova jezgričavog voća

Monilia laxa uzročnik truleži plodova koštuničavog voća

3. razred Plectomycetes

- askusi s askosporama formiraju se u okruglim potpuno zatvorenim

plodištima kleistotecijima ili kleistokarpima

- kleistoteciji su obrasli izraštajima koji se nazivaju apendicesi i služe za

učvršćivanje plodišta

red Erysiphales

porodica Erysiphaceae

Erysiphe graminis Erysiphe cichoracearum

Sphaerotheca fuliginea Podosphaera leucotricha

Uncinula necator Sphaerotheca panosa var. rosae

4. razred PYRENOMYCETES

- askusi s askosporama nastaju u plodištima vrčastog oblika s otvorom na

vrhu (pora ili ostiolum), plodište je obraslo apendicesima

- takvo plodište se naziva peritecij

- velik broj predstavnika koji pripadaju različitim redovima

Claviceps purpurea Gaeumannomyces

graminis

5. razred LOCULOASCOMYCETES

- plodište je peritecij

porodica Venturiaceae

Venturia inaequalis (uzročnik čađave krastavosti jabuka)

Venturia pruni-cerasi (uzročnik krastavosti trešnje)

Venturia pirina (uzročnik krastavosti kruške)

Venturia pirina

Venturia inaequalisVenturia pruni-cerasi

Pythium vrste ( uzročnici paleži klijanaca ili polijeganja nasada)

rodu pripada više od 120 vrsta (P. ultimum, P. splendens, P. irregulare,

P. vexans, P. graminicola, P. rostratum), polifagne gljive, žive u tlima bogatim

organskom tvari

- rod je ustanovio 1858. Pringsheim (P. monospermum)

- najčešće strada različito povrće u klijalištima (hidroponi!), a od ratarskih

kultura šećerna repa i duhan

- do zaraze dolazi u najranijim stadijima razvoja, od klijanja sjemena,

tijekom nicanja do formiranja 1-3 lista (za biljke starije od 1-2 mjeseca ova

gljiva je praktično bezopasna); uvjeti za klijanje i nicanje!!!

- ako zaraza nastupi tijekom nicanja klica propada u tlu

- zaraza izniklog rasada - polijeganje pojedinih biljčica ili čitavih grupa

(biljke u početku ne gube normalan izgled)

- prizemni dio stabljike potamni i sasuši se (sušenje napreduje prema

korijenu i prema listu)

- propadanje je brzo pri većoj vlažnosti i temperaturi (biljke jednostavno

istrunu i nestanu)

Pythium na duhanu

dinja ječam

šećerna repa

grah

- fakultativni parazit

- dvije vrste micelija - vanjski ili epifitni i unutarnji ili endofitni

- endofitni micelij - intercelularni ili intracelularni

- micelij je bijele boje, jednostaničan, dobro razgranat

- nespolno razmnožavanje - konidija koje u vlažnoj sredini kliju u micelij

- u kapi vode konidije se ponašaju kao zoosporangij i daju zoospore

(bubrežastog oblika s dvije flagele)

- spolno razmnožavanje je oogamija (kopulacija anteridija i oogonija)

- na jedan oogonij nastaje 15 do 25 anteridija

- u kontaktu s oogonijem anteridij stvara kličnu cijev koja prodire u oogonij;

jezgra anteridija prelazi u oogonij, spajanje i nastajanje zigote

Mjere zaštite:

- sterilizacija supstrata za uzgoj presadnica

- higijena

- tretiranje sjemena

- tretiranje presadnica fungicidima

- prozračivanje

- izbalansirana ishrana

- bolesne biljke odstraniti i spaliti

- biološki fungicidi

PHYTOPHTORA INFESTANS

- uzročnik plamenjače krumpira ili krumpirove plijesni

- najštetnija i najraširenija mikoza krumpira

- u Europi se bolest javila oko 1840. godine (masovno iseljavanje u SAD)

- raširena u gotovo svim uzgojnim područjima ove kulture,

posebice u područjima s vlažnijom i hladnijom klimom

- štete kod nas su najčešće do 20%, ima slučajeva da su i značajno veće

(do 50%)

- napada i rajčicu, patliđan, te različite korove iz porodice Solanaceae

- napada sve dijelove biljke osim pravog korijena

- prvi simptomi u drugoj polovini lipnja (cvatnja i neposredno nakon nje),

prvo na prizemnom dijelu cime i to na rubovima i vrhovima plojke

- zaraza se najčešće javlja na listovima koji su najbiži tlu

U povoljnim uvjetima

bolest se vrlo brzo širi

na cijelu biljku i susjedne

biljke, koje mogu potpuno

propasti. Dijelovi koji trunu

imaju neugodan miris.

- žućkaste pjege koje nisu

oštro odijeljene od zdravog

dijela lista

- paučinasta prevlaka na

naličju lista

Tkivo se razmekša kao

da trune, a zatim se sasuši

i izlomi.

Listovi vise na cimi.

Simptomi na gomolju - tamne olovnosive pjege, lako se uočavaju na svježe

izvađenim gomoljima, a najbolje 2 do 3 tjedna nakon vađenja.

Pjege - u početku promjera 1 cm, s vremenom se povećaju.

Promjena boje se vidi i u unutrašnjosti, meso ispod pjege je smeđe boje i

postupno prelazi u zdravi dio. U vlažnom tlu gomolji trunu. Zaraženi gomolji

teško se čuvaju u skladištima.

- obligatni endofitni parazit

- micelij se širi intercelularno, u stanice ulaze končaste haustorije (ishrana)

- simpodijalno razgranati konidiofori

- konidije izlaze iz zaraženog lista kroz puči

Konidije mogu klijati na dva načina:

- ako je temperatura viša od 15ºC (optimalno 24-25ºC) i vlaga minimalno

91% konidije kliju izravno u micelij koji vrši zarazu

- ako je temperatura niža od 15ºC (optimalno 10-14ºC) i prisutna je kap

vode, konidije se preobrazuju u zoosporangij sa zoosporama, koje se kreću

do biljke krumpira, prokliju u micelij i izvrše zarazu

Zaraza gomolja – kroz ozljede, lenticele ili kroz pokožicu uz okca.

Spolno razmnožavanje - oospora

Bolest se prenosi iz godine u godinu zaraženim gomoljima u kojima se

gljiva se održava kao micelij

Može se održati u gomoljima i u obliku oospora (postojanje oospora u Europi

otkriveno je tek nedavno) – zadržavaju vitalnost do 2 godine i one mogu

obaviti primarne zaraze u proljeće.

sistemično zaražene biljke (jedna zaražena

biljka može zaraziti polje od 80 ha).

Phytophtora infestans na rajčici

Mjere zaštite:

- plodored

- saditi tolerantnije sorte

- izbjegavati teža i vlažnija tla

- desikacija nadzemnog dijela

- IPS (temperature, relativna vlaga zraka, količina oborina)

- fungicidi:

na osnovi bakra

s površinskim djelovanjem

sistemici

PLASMOPARA VITICOLA

- uzročnik plamenjače vinove loze

- napada sve nadzemne zelene organe: list, cvijet (grozdić u cvijetu), bobice, mladice,

vitice

Simptomi:

- na listu prije cvatnje, prvi simptomi na prizemnim listovima

- okruglaste žutozelene uljane pjege na licu lista, na naličju prevlaka konidiofora i

konidija; pjege se vremenom povećavaju, u sredini postaju smeđe, a okolo imaju

žuti prsten

- pjege se šire, zahvaćaju prostor između većih žila, list postaje crveno-smeđ, suši se

i otpada

stari listovi su otporni na napad gljive

Ako je zaraza jaka zaražene su i mladice i vitice, prvo su prekrivene prevlakom

micelija, a zatim posmeđe i otpadnu.

Ako je do zaraze grozdića u cvatu došlo u cvatnji najčešće je cijeli cvjetni grozdić

zaražen i prekriven bijelom prevlakom micelija, brzo posmeđi i otpadne.

Simptomi se razlikuju kod sitnih (do 1/3 veličine) i krupnih (1/3 do 2/3 veličine)

bobica.

Kod sitnih zaraza se vrši preko puči na bobici, javlja se prevlaka koja ostaje nekoliko

dana i zatim se izgubi, bobice potamne i smežuraju se, zaražen je veći dio grozda ili

cijeli grozd.

Kod krupnijih bobica zaraza se vrši preko puči peteljčica, meso u bobici postepeno

zasušuje, bobice se smežuraju, posmeđe i osuše. Na kraju bobice otpadnu, ali se

ne javlja prevlaka, zaražene su samo pojedine bobice.

Bobice veće od 2/3 normalne veličine ne mogu se zaraziti.

- obligatni parazit

- prezimljuje kao oospore u otpalim listovima

- oospora klije na min. temp. 8°C, klije u makrozoosporangij sa 40 do 60 zoospora

- zoosporangij biva donešen na list, zoospore se kroz kap vode kreću do puči, kliju

u micecij i vrše zarazu

- monopodijalno razgranati konidiofori s konidijama (prevlaka)

- sekundarne zaraze: konidije (zoosporangiji) koje se šire vjetrom ili vodom, zaraza

preko puči

- razvoju bolesti pogoduje vlažno i toplo vrijeme

Fungicidi:

- na osnovi Cu

s površinskim djelovanjem

sistemici

Synchytrium endobioticum (uzročnik raka krumpira)

- nema veliko ekonomsko značenje

- u Hrvatskoj utvrđen 1956. godine na Žumberku

- karantenska bolest za Hrvatsku

- napada i rajčicu, te neke korovne vrste iz porodice Solanaceae (Solanum

nigrum, Solanum dulcamara, Hyoscyamus niger)

- napada sve dijelove biljke osim pravog korijena (biljka dobro raste)

- najtipičniji simptomi na gomolju

- obligatni intracelularni parazit

- prezimi u obliku zimskih zoosporangija

- u proljeće iz zimskog zoosporangija izlaze zoospore (200-300)

- vrše primarne zaraze

zoospora biljka krumpira odbacivanje flagele prodor u stanicu

hipertrofija i hiperplazija stanica rakaste tvorevine hrani na račun

stanice domaćina i raste zaodjene se membranom i stvori se prosorus

nekoliko uzastopnih dioba jezgre prosorus se dijeli na 4-9 dijelova

u svakom dijelu prosorusa nastavlja se dioba jezgara, dok ih ne nastane

200-300 od svake jezgre i citoplazme formira se po jedna zoospora

svaki dio prosorusa postaje ljetni zoosporangij svi ljetni zoosporangiji

zajedno čine sorus oslobađanje zoospora sekundarne infekcije

- ciklus razvoja gljive od zaraze stanice do stvaranja zoospora traje 10-12

dana i u povoljnim uvjetima ponovlja se nekoliko puta tijekom vegetacije

Spolno razmnožavanje - fiziološki različite zoospore koje potječu iz

različitih zoosporangija kopuliraju dajući zigotu koja ima dvije flagele

pomoću kojih se kreće kroz vodu u tlu do gomolja krumpira, uvlači se u

stanicu, u stanici raste i nakon nekog vremena formira zadebljalu opnu

i nastaje zimski zoosporangij

Suzbijanje

- dugogodišnji plodored, sadnja apsolutno zdravih gomolja, najstrože mjere

kontrole pri uvozu sjemenskog krumpira

Plasmopara halstedii (Plasmopara helianthi)

- uzročnik plamenjače suncokreta

- prvi puta u nas utvrđena pedesetih godina i činila je značajne štete sve do

1977. kada su u proizvodnju uvedeni domaći hibridi suncokreta

- javlja se sporadično

- u Americi poznato 9 patotipova

Simptomi

- značajno variraju

Sistemična zaraza

- najčešća i najštetnija, biljke izrazito zakržljale (40-60 cm, iznimno 10-20 cm),

internodiji skraćeni, stabljika zadebljana

- lišće sitno, klorotično i naborano, na naličju prevlaka konidiofora i konidija

- tkiva zaraženih biljaka deformirana i zadebljana

- biljke ne daju sjeme ili je, ako ga daju, šturo, naborano i sitno

Lokalna zaraza

- klorotične pjege na listovima

- na naličju se uočava prevlaka koju čine konidiofori i konidije

- nema većeg utjecaja na prinos

BLUMERIA GRAMINIS -

uzročnik pepelnice žitarica

-razred Plectomycetes, red Erysiphales, porodica Erysiphaceae

- među najraširenijim uzročnicima bolesti kultiviranog bilja

-dolaze i na velikom broju korova iz porodice Poaceae

- konidije kliju bez prisustva vode i bez povećane vlage zraka

- obligatni ektoparaziti

- prevlake na zaraženim biljnim dijelovima u početku svijetlo sive,

a krajem vegetacije dobiju smeđu nijansu

- ispod prevlake dolazi do nekroze staničja i blage deformacije tkiva

- pojačana transpiracija i disanje, a smanjen učinak fotosinteze

- prezimljavanje u vidu kleistotecija (askusi s askosporama) ili kao

micelij u pupovima

- zarazu u proljeće obavljaju askospore ili konidije (oidije)

- krajem vegetacije u miceliju nastaju kleistoteciji

Podjela porodice Erysiphaceae na rodove

1. jedan askus u plodištu

SPHAEROTHECA – jednostavni apendicesi slični miceliju

Sphaerotheca fuliginea – pepelnica na vrstama iz porodica Malvaceae

i Compositae

Sphaerotheca pannosa var. rosae – pepelnica ruže

PODOSPHAERA – vrhovi apendicesa dihotomo razgranati

Podosphaera leucotricha – pepelnica jabuka

2. više askusa u plodištu

UNCINULA – vrhovi apendicesa uvijeni

Uncinula necator – pepelnica vinove loze

Uncinula circinata

ERYSIPHE – jednostavni apendicesi

Erysiphe graminis – pepelnica žitarica

Erysiphe polygoni – pepelnica na vrstama iz porodica Cucurbitaceae i

Fabaceae

MICROSPHAERA – vrhovi apendicesa dihotomo razgranati

Microsphaera alphitoides – pepelnica hrasta

PHYLLACTINIA – apendicesi u osnovi loptasto prošireni, a na vrhu

zašiljeni

Phyllactinia corylea – pepelnica lješnjaka

Blumeria graminis tritici

Gljiva Blumeria graminis usko je specijaliziran parazit i dolazi samo

na strnim žitima.

Unutar vrste Blumeria graminis postoji daljnja specijalizacija na f. sp.

B. graminis f. sp. tritici – pepelnica pšenice

B. graminis f. sp. hordei – peplnica ječma

B. graminis f. sp. secalis – pepelnica raži

Neke gljive iz porodice Erysiphaceae parazitiraju veliki broj biljnih vrsta

kao na pr. Erysiphe polygoni.

- osim na pšenici Blumeria graminis parazitira i na ječmu, zobi, raži, triticale te

brojnim samoniklim vrstama iz porodice Poaceae

- prvi simptomi na bazalnom dijelu vlati i bazalnom dijelu najdonjeg rukavca

najčešće se uočavaju u proljeće, prevlaka pepeljastog micelija, kasnije poprima izgled

jastučića

- napadnuti mogu biti svi zeleni dijelovi

- jake kiše mogu isprati micelij, a na listu ostaju nekrotične pjege

- zaraza se šri na gornje listove, a može zahvatiti i klas

- micelij s nakupinama oidija postepeno mijenja boju u smeđu, a u miceliju se počinju

formirati kleistoteciji s askusima i askosporama

- zbog destrukcije klorofila poremećen je odnos fotosinteze i respiracije

- ukoliko je napad jak (zahvaćena je i zastavica) onemogućeno je normalno nalijevanje

zrna, zrna su štura, urod smanjen (1-25%, iznimno do 40%)

Suzbijanje:

- otporne sorte, izbalansirana gnojidba (N), fungicidi (Alto 320 SC, Duett ultra,

Controlan KS, Caramba, Flamenco SC)

- u pojedinim godinama može prepoloviti urod

- napada lišće, bobice i izboje

- lišće (pretežito lice lista) – pepeljasta površinska prevlaka (nikada bijela), prvo

pojedinačni jastučići, kasnije može prekriti čitavu plojku; listovi se uvijaju, postaju

tvrđi, postepeno žute, na kraju postanu smeđi, s rubova se navoraju i dobiju “uljani”

sjaj, veći dio napadnutih listova otpadne

Uncinula necator (Oidium tuckeri)

- bobice – najčešće kada dosegnu veličinu graška (do zaraze može doći od zametanja

do početka šaranja boba; nikada ne na zrelim bobicama); pepeljasta prevlaka;

zaražene pojedinačne bobice, dio grozda ili čitav grozd; zaražene mlade bobice se

suše, a kod starijih raspucava se pokožica, za suhog vremena te bobice se suše, a za

vlažnog trunu (saprofiti)

- pucanje pokožice i najčešće zaraza većeg dijela ili cijelog grozda je karakteristično

za pepelnicu i po tome se lako razlikuje od plamenjače (Plasmopara viticola)

Suzbijanje:

fungicidi

s površinskim djelovanjem (Sumporno prašivo 15-25 kg/ha, Karathane EC

0,04-0,05%, Quadris 0,75-0,1%, Collis 0,03-0,04%)

sistemični (Rubigan EC 0,02%, Falcon EC 460 0,04%, Systhane 24E 0,01-0,01255)

Podosphaera leucotricha (uzročnik pepelnice jabuka)

- napada list, cvijet, mladice i plodove

List: odmah iza listanja – bjeličasta prevlaka, listovi su tvrdi, uspravni, ljevkasto

uvijeni, suše se i otpadaju (osim vršnih), u pravilu su zaraženi svi listovi iz jednog

pupa

Cvijet: lapovi prekriveni bjeličastom prevlakom, latice su sitnije bez karakteristične

boje, u pravilu su sterilni, zaraženi svi cvjetovi jednog cvata (iz jednog pupa)

Mladice: mogu biti napadnute samo dok ne odrvene, zaražene mladice se osuše i

nose puno mrtvih pupova

Plod: zaraza ploda ne nastaje kod svih sorata, kada zaraza nastane ne uočava se lako,

napadnuti mogu biti mladi plodovi, pojavljuje se “mrežasta” prevlaka kao posljedica

djelomične nekroze kutikule

- obligatni epifitni parazit

- prezimi kao micelij u lisnom ili cvjetnom pupu (posebice u vršnom pupu

prošlogodišnjih izboja) ili kao kleistotecij (manje značano)

- prije nego se pupovi zatvore gljiva preko lisne peteljke prodire u pup, gljiva prodire

između zametaka budućih listova, zaraženi pupovi se nikada ne zatvore do kraja,

tanji su i nisu čvrsti

- zaraženi pupovi stradavaju kod temperatura -15 do -20°C, tako jaka zaraza pupova

ne mora značiti i jaku pojavu bolesti

- jači napad pepelnice očekuje se nakon blagih zima

Suzbijanje:

1. rezidbom izrezati što više izboja s poluotvorenim pupovima

2. Fungicidi: s površinsim djelovanjem (Močivi sumpor, Sumpor SC-80 0,3-0,5%,

Topas C 0,1-0,15%, Karathane EC 0,045-0,06%)

sistemični (Clarinet SC 0,1-0,15%, Folicur multi 0,075%, Score 250 0,013%)

Porodica: Erysiphaceae

Rod: Sphaerotheca

Vrsta: Sphaerotheca pannosa var. rosae

Uzročnik pepelnice ruža opisan je prvi puta 1819. godine. Međutim, bolest je bila

stoljećima poznata i prisutna na ružama te se tako navodi da ju je uočio još

Theophrast 300 godina prije Krista. Smatra se da je pepelnica široko

rasprostranjena, a može biti i vrlo štetna bolest kako pri uzgoju ruža u stakleniku

tako i u vrtovima i otvorenom polju.

Simptomi su najkarakterističniji na lišću premda gljiva napada i stabljiku dok ne

odrveni, cvjetne stapke, cvjetne pupove, čašku i latice. Novi izboji (grane) mogu biti

zaraženi micelijem koji je prezimio između listića spavajućih pupova.

entoplp.okstate.edu entoplp.okstate.edu huntingtonbotanical.org

U proljeće na mladom lišću prvo se razvijaju maleni mjehurići crvenkaste boje, a

zatim se pojavljuje bijela nakupina epifitnog micelija s konidioforima i prvim

konidijama. Micelij prekriva manje ili veće površine lista koji se uvija i deformira.

Pri jakom napadu pepelnice lišće se suši i otpada. Defolijacija i infekcija cvjetnih

pupova uzrokuju loš kvalitet cvjetova.

Konidije su propagativne spore, a nastaju u kraćim nizovima na konidioforu. Šire se

zračnim strujanjima te uz povoljne okolinske uvjete osiguravaju mnogobrojne

sekundarne infekcije. Optimalna temperatura za rast micelija je 18-25ºC, a za

klijanje konidija 21ºC. Istovremeno potrebna je visoka relativna vlažnost zraka

između 97 i 99%. Uz optimalne uvjete nove generacije konidija nastaju svakih 5-7

dana pa je razumljivo zašto se pepelnica može brzo proširiti u nasadu ruža. Pri kraju

vegetacije u miceliju kopulacijom anteridija i askogona formiraju se kleistoteciji. To

su okruglasta plodišta s nekoliko miceliju sličnih apendicesa. U plodištu se nalaze

askusi svaki s osam askospora. Formiranje kleistotecija nije redovito zbog čega oni

nemaju značajnu ulogu u epidemiologiji bolesti. U staklenicima i područjima s

toplijom klimom micelij i konidije su trajni izvori infekcije.

Suzbijanje pepelnice ruža najsigurnije je kombinacijom profilaktičnih i kemijskih

mjera. One se ponešto razlikuju pri uzgoju ruža u stakleniku i na otvorenom. U

stakleniku treba regulirati vlažnost zraka i temperaturu kako bi uvjeti za klijanje

konidija i infekciju bili nepovoljni. Fungicidne pripravke treba koristiti ako

okolinski uvjeti favoriziraju razvoj parazita. Tretiranja treba ponavljati svakih 6-7

dana odnosno dok god postoji opasnost od zaraze. Na otvorenom treba ukloniti

izvor zaraze. To znači orezati ruže, pokupiti i uništiti otpalo lišće kao i odrezane

dijelove biljke. Čime se uoče prvi simptomi treba koristiti fungicide. Primjeniti se

mogu preventivno (fungicidi s površinskim djelovanjem) ili sistemični fungicidi.

Otpornost sorata je različita. Nove sorte su otpornije, a nekoliko ima vrlo visoku

otpornost. Međutim ona nije trajna obzirom da se formiraju novi agresivniji

patotipovi gljive. Prema nekim istraživanjima sorte s debljom kutikulom

ispoljavaju veći stupanj otpornosti prema pepelnici.

viarural.com.ar

Erysiphe cichoracearum

krastavci salata

suncokret

gerber

dinja

Sphaerotheca pannosa var. rosae

Erysiphe betae

PERONOSPORA MANSHURICA - uzročnik plamenjače soje

-jedna od najčešćih lisnih bolesti soje

-rijetko predstavlja ozbiljnu prijetnju proizvodnji soje

-U našoj zemlji je utvrđena od početka uzgoja soje i javlja se redovito, u jačem

intenzitetu tijekom hladnih i vlažnih godina.

-Posebice je jak intenzitet zaraze u svibnju i lipnju ako ima dovoljno vlage.

original

-simptomi - žutozelene pjege na licu mladih listova, rastu i postanu tamno smeđe, na

naličju sivkasta do ljubičasta prevlaka, jače zaraženo lišće se suši, uvija na krajevima i

otpada.

original

Konidiofori s konidijama na naličju lista

original

• Iz zaraženog sjemena mogu se razviti sistemično zaraženi klijanci, a sistemična zaraza se može razviti i ukoliko klijanci dođu u dodir s oosporama iz tla.

Oospore P. manshurica

original

• Prvi simptomi se javljaju na primarnim listovima kada su biljčice stare oko dva tjedna. Sistemično zaražene biljke zaostaju u porastu i značajno su niže od zdravih, a javljaju se u vrlo malom postotku u usjevu (ispod 0,5%). Sa sistemično zaraženih biljaka konidije dospijevaju na zdrave biljke i obavljaju sekundarne zaraze, prvo na listovima, a potom i na mahunama i sjemenu.

• Zaraza na mahunama može se javiti bez vidljivih vanjskih simptoma. Unutrašnjost mahune i sjemena ovojnica prekriveni su nakupinom micelija i oospora. Zaraženo sjeme je lakše, sitnije, slabije klijavosti i energije klijanja od zdravog sjemena.

original

- obligatni usko specijalizirani parazit koji osim soje ne zaražava niti jednu drugu biljnu vrstu.

- Gljiva može prezimiti u obliku oospore na sjemenu ili zaraženim biljnim ostacima ili, kako ukazuju novija istraživanja, u obliku micelija na sjemenu.

- dihotomo grananje konidiofora dvije nejednako zašiljene sterigme, konidije okruglog, limunastog oblika- kliju u micelij

Dihotomo razgranati konidiofori

U vrijeme klijanja i nicanja soje oospore

kliju u kličnu cijev koja obavlja primarnu

infekciju klijanaca.

Optimalne temperature za primarne

infekcije kreću se oko 13ºC (najveći broj

sistemično zaraženih biljčica javlja u

najranije zasijanim usjevima).

Konidije kliju isključivo uz kap vode, te na

temperaturi od 10 do 30º dolazi do njihova

klijanja u infekcionu hifu koja prodire u

biljku i obavlja sekundarnu zarazu.

Mjere borbe: sjetva tolerantnih sorata,

sjetva zdravog sjemena, duboko zaoravanje

žetvenih ostataka, plodored (3 godine).

original

PERONOSPORA DESTRUCTOR

(sin. PERONOSPORA SCHLEIDENI)

• gljiva P. destructor uzrokuje plamenjaču luka, poriluka i češnjaka.

• Plamenjača je najznačajnija i najčešća bolest crvenog luka u Hrvatskoj, a

štete se očituju u smanjenju uroda i truljenju zaraženih lukovica tijekom

skladištenja.

• Iz zaraženih lukovica razviju se sistemično zaražene patuljaste biljke zavinutih

i svijetlo zelenih listova. Listovi se često prelome, te njihovi dijelovi vise prema

tlu. Nakon nekog vremena listovi bivaju presvučeni sivoljubičastom prevlakom

koju čine sporonosni organi. Na kraju listovi se osuše i smežuraju.

original

original

original

original

• Kod sekundarno zaraženih biljaka na listovima se uočavaju male svijetložute pjege koje se vremenom povećavaju. Za suhog vremena na tim mjestima dolazi do nekroze i naseljavanja gljiva Alternaria alternata ili Stemphylium botryosumzbog čega pjege poprimaju gotovo crnu boju. Ukoliko je vrijeme vlažno pjege bivaju presvučene prevlakom sporonosnih organa.

original

• Nakon propadanja zaraženih biljnih organa u njima se formiraju trajne spore

parazita (oospore). One nakon vremena mirovanja kliju u micelij koji obavlja

zarazu.

• Ipak, bolest se iz godine u godinu najčešće prenosi zaraženim lučicama. Iz

lučica micelij se širi u listove na kojima se formiraju konidiofori i konidije.

Pojavi bolesti poguduje hladno i vlažno vrijeme (optimalne temperature za klijanje

konidija 11 ºC)

Mjere borbe: plodored i sadnja zdravih lučica; ako su lučice posađene u jesen potrebno

je u proljeće pregledati usjev i zaražene biljke uništiti, vrlo često provođenje ovih mjera

nije dostatno pa moramo koristiti fungicide (na osnovi bakra, kombinirani fungicidi i

karbamati). Ukoliko se primjenjuju fungicidi s površinskim djelovanjem potrebno je

dodati okvašivač. Najbolje djelovanje imaju sistemični fungicidi od kojih su kod nas

registrirani Aliette i Ridomil MZ 72.

original

Pseudoperonospora cubensis

• Parazit samoniklih i kultiviranih vrsta iz porodice tikava

• Parazit dinja, lubenica, krastavaca i bundeva

• Simptomi: na krastavcima se najčešće javlja pred formiranje prvih plodova. U početku se vide pjege okruglastog oblika, zelenkasto svijetle list dobiva mozaičan izgled.

original original

original

• Vremenom se pjege povećavaju postaju uglate jer su omeđene lisnom nervaturom. Na starijem lišću pjege se spajaju što dovodi do sušenja lišća. Zbog oštećenja lišća asimilacijska površina je manja te plodovi ostaju manji i deformirani. Na naličju listova nastaje jedva zamjetna plavičasto siva prevlaka od konidiofora i konidija. Konidiofori su dihotomo razgranati i na vrhu imaju 2 sterigme.

invasive.org

nl.wikipedia.org

collaborate.extension.org

• U biljnom tkivu parazit stvara oospore čija uloga u epidemiologiji bolesti nije

potpuno razjašnjena. Visoka vlažnost zraka i umjereno toplo vrijeme (opt. 18-

22 ºC – za razvoj svih plamenjača) pogoduje razvoju bolesti. Unutar

staklenika kod uzgoja krastavaca gljiva se održava na preostalim krastavcima

i korovima iz porodice tikava. U zatvorenom prostoru orošavanje ima bitnu

ulogu u razvoju infekcije.

original

Zaštita

• Sjetva na parcelama na kojima nisu prethodno rasle biljke porodice Cucurbitacea. Sijati otporne hibride (Poseidon, Potomac, Quest, Bounty)

• Primjena fungicida (bakreni fungicidi ili kombinacija organskih i bakrenih fungicida). Prskanje obaviti na naličju lista jer infekcija nastaje kroz puči na naličju.

• Oboljele biljne dijelove odstraniti i uništiti.

• Plodored 2-3 godine.

Taphrina deformans - kovrčavost lista breskve

• Kovrčavost lista breskve je najčešća bolest breskve, veoma je štetna, a

simptomi su tipični pa se može lako prepoznati.

• Simptomi: manji ili veći broj listova nema normalan izgled. Nakovrčani su,

mjehuravi i promijenjena oblika. Cijela plojka ili njen dio je zadebljao,

hipertrofiran, često veći od zdravih listova, lako se lomi, obojen bijelo-

zelenkasto do crveno.

original

• Na naličju lista razvije se bijela prevlaka. Zaraženi listovi se brzo osuše i

otpadnu tako da voćka ostaje bez lista u svibnju i lipnju. Mladi plodovi

također otpadnu tako da je berba propala.

original

original

biolib.cz

viarural.com.ar

• Ako je vrijeme pogodno stablo može potjerati mlade listove koji ostaju zdravi

jer nema sekundarnih zaraza. Tim ponovnim prolistavanjem voćka je oslabila

tako da se posljedice osjećaju i slijedeće godine jer se ne formiraju cvjetni

pupovi. Osim toga mladice ne odrvene pa dolazi do smrzavanja.

• Ukoliko prevladava sušno vrijeme bolesti neće biti ili će je biti vrlo malo.

• Micelij neko vrijeme prorašćuje tkivo lista, a zatim se na gornjoj strani

pojavljuju himeniji s askusima i askosporama. Askusi u početku sadržavaju

osam askospora, ali se one kasnije pupanjem još umnažaju.

• Ukoliko prevladava sušno vrijeme bolesti neće biti ili će je biti vrlo malo.

• Micelij neko vrijeme prorašćuje tkivo lista, a zatim se na gornjoj strani

pojavljuju himeniji s askusima i askosporama. Askusi u početku sadržavaju

osam askospora, ali se one kasnije pupanjem još umnažaju.

funghiitaliani.it

www.zor.zut.edu.pl

• U drugoj polovici svibnja askusi pucaju i oslobađaju se askospore. Askospore nošene vjetrom ili kišom dospijevaju na koru stabla gdje kliju i razviju nježan micelij. Taj micelij se na kori hrani i živi saprofitski. Naredne godine iz tog micelija oslobađaju se konidije koje nošene kišom dospijevaju na listove koji izbijaju iz lisnih pupova.

• Konidije na mladim nježnim listovima kliju, kličnom cijevi probiju kutikulu i prodiru u mezofil gdje se micelij intercelularno proširi i podražajem dovodi do hipertrofije. Čim listovi poodrastu nisu podložni infekciji. Iz toga se zaključuje da ne pomažu nikakva tretiranja u vegetaciji, već tretiranje treba provesti neposredno pred bubrenje pupova u proljeće.

• Suzbijanje: ova se bolest suzbija prije početka vegetacije bakrenim preparatima.

Zatim je u fazi bubrenja pupova potrebno obaviti i drugo tretiranje istim

sredstvima.Tretiranja treba izvršiti vrlo temeljito,˝okupati˝ stablo i po potrebi

ponoviti ako nisu dobro zahvaćeni svi dijelovi stabla. U fazi kretanja vegetacije

provodi se i treće prskanje koristeći TMTD ili Ciram(Radociram,Radotiram).

TAPHRINA PRUNI - rogač šljive

• Rasprostranjena bolest šljive iako se jaki napad javlja samo u pojedinim

godinama. Kod jakog napada biva uništeno i do 80% uroda pa tih godina

nema berbe. Osim na šljivi ova gljiva dolazi i na brojnim drugim kulturnim,

ali i divljim Prunus vrstama.

• Zaraženi su plodovi. Oni rastu znatno brže (utjecaj gljive), brzo zadebljaju, svijetlo zelene su boje, produže se i iskrive (oblik rogača). Zaraženi plodovi se lako uočavaju, posebice ako ih je više.

original

• Koštica može biti normalno razvijena, ali je češće zakržljala ili je uopće nema.

Meso ploda je krto, spužvasto i lako se lomi. Ubrzo zaraženi plod pocrni i

zasuši, ostane visiti ili otpadne, a neke od njih prethodno napadne Monilia.

• Bolest se rijetko javi na mladicama koje se deformiraju, zakrive i osuše.

• Na zaraženim mladicama listovi deformirani s manjim plojkama.

paddestoelenkartering.nl biolib.cz

viarural.com.ar

original

• Način zaraze plodova do danas nije potpuno objašnjen.

• Gljiva prezimljuje u obliku micelija na grančicama (micelij prodire kroz cvjetnu peteljku u plodnicu ili zametnuti plod, te nastaje rogač - za to nema eksperimentalnih dokaza).

• U obliku himenija s askusima i askosporama na površini rogača (pucanjem askusa oslobađaju se spore koje ostaju na kori do slijedećeg proljeća i izvrše zarazu zametnutih plodova).

• Postoji mogućnost da se askospore održe preko zime ispod ljuskica plodova.

• Suzbijanje se u pravilu i ne obavlja jer se bolest ne javlja svake godine. U malim nasadima poželjno je skidati rogače (prije nego se formira himenij) i spaliti ih.

• Najsigurnija mjera borbe je, kao i kod T. deformans, tretiranje Cu-praparatima prije kretanja vegetacije, odnosno pred pupanje. Na taj način uništavamo askuse s askosporama koje se nalaze na kori, pa sprječavamo egzogenu zarazu plodova koja je najčešća.

• Rogač možemo suzbiti i ako vršimo tretiranje šljive protiv plamenjače krajem vegetacije, s tim da upotrijebimo nešto veću količinu vode (voćke jače okupamo sredstvom).

Himenij, askusi, askospore

eol.org

asturnatura.com

TAPHRINA CERASI - vještičina metla

• Nije posebno štetna gljivična vrsta, ali predstavlja lijep primjer na koji način parazitska gljiva može utjecati na rast voćke (trešnje).

• Simptomi : unutar krošnje uočavaju se dijelovi grana koji imaju promijenjen način rasta. Zimi uočavamo gusto zbijene brojne grane uspravna rasta, što daje izgled metle. U proljeće takve grane ili ne cvatu ili cvatu vrlo slabo. S druge strane, takve grane rano prolistavaju, listovi su manji nego što je normalno i obično su crvenkaste boje.

• Na donjoj strani listova na zaraženim granama uočava se bijela prevlaka (himenij) s brojnim askusima i askosporama. Način zaraze nije potpuno proučen i poznat. Pretpostavlja se da askospore dospijevaju na grane, kličnom cijevi prodiru u grane i na taj način formiran micelij prezimi. U proljeće se širi dalje kroz grane, zatim u pupove koji razvijaju “vještičinu metlu”. Zaraženi dijelovi u krošnji ne odumiru nego nastavljaju svoj život dugo godina i iscrpljuju stablo. Zaraženi dijelovi nakon većeg broja godina mogu otpasti.

• Jedina mjera suzbijanja je rezanje zaraženih dijelova i to najmanje 15 cm ispod baze

grma jer je gljiva smještena dublje u osnovnoj grani.

Rane treba premazati voćarskim voskom.

TAPHRINA INSITITIAE - vještičina metla

• Kao i kod trešnje, i kod šljive ova bolest nije jako raširena niti je posebno

štetna. U krošnji šljive razvijaju se tipične vještičine metle koje, ako se jave u

većem broju, iscrpljuju voćku, a niti ne donose plod. Biologija i suzbijanje

jednako je kao i kod Taphrina cerasi.

poljopartner.com

Diaporthe helianthi Munt.-Cvet. (anamorf Phomopsis helianthi) –

SIVA PJEGAVOST STABLJIKE SUNCOKRETA

• jedna je od najznačajnijih gljivičnih bolesti suncokreta

• Europska i Mediteranska organizacija za zaštitu bilja (OEPP/EPPO, 2001)

smatra da je D. helianthi najštetniji patogen suncokreta

• gubitci u prinosu mogu biti viši od 40%

• smanjen je sadržaj i kvaliteta ulja

Prvi simptomi bolesti - donje lišće prije ili u vrijeme cvjetanja

original

Simptomi na stabljici - na mjestu spoja peteljke i stabljke.

originaloriginal

original original

original

original

Piknidi P. helianthi B konidije P. helianthi

originaloriginal

Periteciji D. helianthi

• savršeni stadij – biljni ostatci

original original

• Osnovni izvor zaraze su zaraženi biljni ostatci. Gljiva se u njima održava kao

micelij koji u odgovarajućim uvjetima vlage i temperature formira peritecije

u bilo koje vrijeme tijekom vegetacije.

• Infekcija –askospore. Učestale kiše i oborine od butonizacije do cvatnje

rezultiraju najjačim zarazama.

Askusi s askoporama D. helianthioriginal

Piknidi P. helianthi na sjemenu suncokreta

• Infekcija nastaje preko lišća kroz prirodne otvore (stome, hidatode) ili kroz

oštećene biljne dijelove. Parazit se može širiti i sjemenom (micelij). • Optimalne temeprature za razvoj bolesti su od 25 do 27 ºC, visoka relativna

vlaga zraka, orošeno lišće.

simptomi na

listovima i stabljici

sušenje i

venjenje biljaka

piknid s B konidijamazaraženi biljni ostatci

sjeme

periteciji na zaraženim

ostatcima

askus s askosporama

klijanje

askospora

original

Zaštita

- sjetva tolerantnih hibrida

- plodored, duboko zaoravanje ostataka

- Primjena fungicida pozitivno utječe na smanjenje intenziteta zaraze te u pravilu

na povećanje prinosa zrna i ulja.

Zaštitu suncokreta treba obaviti pravovremeno (prvo tretiranje veličina butona 3

cm, drugo kraj cvatnje).

Diaporthe phaseolorum var. sojae (anamorf Phomopsis sojae) -UZROČNIK PALEŽI STABLJIKA I MAHUNA SOJE

• uzrokuje prijevremeno sazrijevanje biljaka soje, smanjeni broj formiranih

mahuna, smanjuje prinos i kvalitetu sjemena, prinos sjemena može biti manji i

za 50%

• Simptomi: mogu se uočiti već na kotiledonima crvenkastosmeđe pjege različite

veličine. Klijanci mogu biti zaraženi lokalno ili sistemično, na stabljikama i

mahunama bolest se javlja kasnije. Vlažno i toplo vrijeme pogoduje zarazama

u mahunanju, a za sušnog ljeta – u sazrijevanju. Stabljike su prekrivene crnim

piknidima poredanim u paralelne linije. Na mahunama piknidi su rasuti bez

reda, zrna mogu biti sitnija.

original

original

original

• Parazit: konidijski stadij Phomopsis sojae u prirodi je dominantan, u

piknidima su dvije vrste spora A (alfa) i B (beta). Peritecijski stadij Diaporthe

phaseolorum var. sojae u prirodi rijetko nastaje. Prezimljuje na zaraženim

ostatcima (micelij, piknidi, periteciji). Nakon prezimljenja iz piknida se

pojavljuju kapljice s piknosporama (A i B piknospore) koje se šire kišnim

kapima. Zaraženo sjeme nema veću ulogu u razvoju bolesti.

Piknidi na stabljici soje Piknid povećanje 4x15

originaloriginal

A i B konidije P. sojaeA konidije P. sojae

• Suzbijanje: agrotehničke – profilaktične mjere suzbijanja, ne saditi (sijati) u plodoredu grah, luk, rajčicu i druge biljke koje ovaj parazit napada.

original

original

dozrijevanje piknida - proljeće piknospore se u vlažnim

uvjetima kišnim

kapima raznose

infekcija stabljika,

grana i mahuna (sjeme)

biljni ostatci i sjeme - prezimljavanje

Životni ciklus D. p. var. sojae

original

Phomopsis longicolla - uzročnik truleži i propadanja sjemena soje

• Bolest je primarno povezana s P. longicolla, ali i drugim Diaporthe/Phomopsis

vrste, te Fusarium spp. Mogu uzrokovati trulež sjemena. Bolest je raširena u

mnogim područjima uzgoja soje. Utvrđena je u Hrvatskoj.

• Jako zaraženo zrno soje je smežurano, ispucano, prekriveno bijelim micelijem.

Ponekada zaraženo zrno nema simptoma. Zrno ne klije ili je klijavost jako

smanjena.

• Gljiva može uzrokovati i palež klijnaca soje.

• Napadnuti su svi dijelovi sjemena: ovojnica (ljuske), kotiledoni, začetak

korijena.

forestryimages.org

• P. longicolla (Deuteromycota, Coelomycetes, Sphaeropsidales, Phomopsis) je fakultativni parazit.

• Micelij je višestaničan, piknidi su crni, pojedinačni ili skupljeni u gomilice. Oni sadrže pretežno alfa (A) konidije (hijaline, jednostanične s 2 gutule), beta (B) konidije su vrlo rijetke, hijaline i končaste. Spolni stadij nije poznat.

A konidije

Piknidi na zrnu sojeoriginal

apsnet.org

• Izvor zaraze su zaraženi ostatci u tlu, a inficirano sjeme ima značaj kod prenošenja parazita na velike udaljenosti. Zaraza mahuna nastaje u bilo koje vrijeme njiihova razvoja, posebno su značajne infekcije u vrijeme zriobe.

• Izmjena suhog i vlažnog vremena u zriobi pogoduje razvoju truleži sjemena.

• Suzbijanje: otporne sorte, plodored, duboko zaoravanje bolesnih biljnih ostataka, zdravo sjeme, primjena fungicida je moguća (u Hrvatskoj se ne provodi za sada).

Diaporthe phaseolorum var. caulivora – UZROČNIK CRNE PJEGAVOSTI

(RAKA) STABLJIKE SOJE

• Simptomi: uvenule biljke, osušeni listovi kao prvi simptomi u vrijeme

cvjetanja. Kod nas se obično javlja polovinom kolovoza. Na stabljikama se

vide malene (u početku) izdužene, malo ulegnute crne pjege. Kasnije pjege

dostižu do 10 cm u duljinu, šire se i poprečno te obuhvate stabljiku poput

prstena. Javlja se nekroza, prekid kolanja vode i venuće listova. Mahune su na

bolesnim biljkama prazne ili su zrna sitna.

original

originaloriginal

• Parazit: poznat je peritecijski stadij, piknidski stadij u prirodi je rijedak.

Periteciji s dugačkim vratovima nastaju u stromatičnim tvorevinama, askusi

oslobađaju askospore pri 10-27°C, optimum je 20-25°C. Piknidi nastaju na

kiselim supstratima u laboratoriju, crne su boje i u njima nastaju samo A

piknospore (konidije).

• Gljiva prezimljava na zaraženim ostatcima i na sjemenu, uloga sjemena u

širenju nije sasvim proučena, zaraženo sjeme ima slabiju energiju klijanja.

Periteciji na stabljici soje Periteciji povećanje 4x15

originaloriginal

• Suzbijanje: tolerantne sorte, plodored, duboko zaoravanje zaraženih ostatka.

ASKUS

ASKOSPORE

original

dozrijevanje peritecija - proljeće

askospore se šire

vjetrom i kišom

infekcija stabljika,

grana i mahuna (sjeme)

Životni ciklus D. p. var. caulivora

biljni ostatci i sjeme -

prezimljavanje

original

• Diaporthe/Phomopsis vrste se mogu održati u polju duži niz godina i na

korovima što osigurava inokulum za primarne infekcije u sljedećim

vegetacijama.

A. theophrasti

Xanthium sp.

original

original

Septoria tritici (Mycosphaerella graminicola) –

uzročnik smeđe pjegavosti lista

- napada plojku i rukavac lista pšenice iako se ponekada može javiti i na

stabljici, klasu i perikarpu zrna

- prvi simptomi vidljivi već u jesen (ozima pšenica) ili proljeće (jara pšenica)

kod biljaka u stadiju 2 do 3 lista u vidu malih ovalnih ili okruglih pjega

razbacanih po plojci lista. Zaraženi listovi mogu djelomično ili potpuno

odumrijeti, a ukoliko bolest zahvati vrat korijena ugiba cijela biljka.

Biljke koje "prežive" ovaj prvi napad imaju slabiju energiju rasta, slabije nabusavaju,

a korijenov sistem je slabije razvijen (čak i do 50%).

Kod ozime pšenice bolest se jače razvija u proljeće za hladnog i kišnog vremena, a

nakon blage zime ili zime s dugotrajnim snježnim pokrivačem pod kojim je gljiva

prezimila kao micelij na mladim biljčicama ili u obliku piknida na ostacima biljaka.

Zaraženi donji listovi prepoznaju se po smeđim ovalnim pjegama. Oni ubrzo

propadaju, a bolest se širi prema gornjim listovima na kojima se uočavaju

svjetlozelene do žućkaste ovalne ili okrugle pjege ne veće od 1 cm. Ukoliko je napad

jak listovi se suše od vrha prema bazi. Unutar pjega formiraju se crni piknidi.

Piknidi na listuoriginal

Za razvoj smeđe pjegavosti potrebna je visoka vlažnost zrakai kiša kroz duže vrijeme.

Piknospore kliju na temperaturama od 2 do 37ºC (optimum 20-25ºC).

Piknospore izlaze iz piknida

Piknospore

original

Tijekom ljeta gljiva se održava na ostacima biljaka kao saprofit ili na samoniklim

biljkama pšenice.

Od mjera zaštite značajno je duboko zaoravanje žetvenih ostataka, zaoravanje

samonikle pšenice, izbalansirana gnojidba, sjetva u optimalnom roku, širi plodored,

sjetva tolerantnih sorata, uništavanje alternativnih domaćina i uporaba fungicida.

U Hrvatskoj je registriran veći broj fungicida koji se koriste za suzbijanje S. tritici

(na osnovi ciprokonazola, triadimefona, metkonazola, mankozeba, flukvinkonazola,

tebukonazola, bromkonazola, flutriafola, prokloraza, dinikonazola).

Konidije S. tritici (pod elektronskim mikroskopom)

Septoria nodorum (Leptosphaeria nodorum) - uzročnik smeđe pjegavosti

pljevica

• Zaraza se može utvrditi već u jesen u klijanju na koleoptili u vidu sitnih ovalnih

smeđih pjega s tamnijim rubom. Ukoliko biljka ne propadne gljiva nastavlja rast

i prodire u listove, a korijenov sustav zaraženih biljaka je reduciran, a korjenčići

su smeđe boje.

• Mladi usjev može biti zaražen nakon nicanja konidijama izbačenim iz piknida

formiranih na zaraženim ostacima nakon žetve ili na ostacima trava. Ukoliko je

godina "normalna" većih šteta u tom stadiju razvoja nema. Štete su znatno veće

ako tijekom zime imamo snježni pokrivač ispod kojeg se gljiva održava.

• U proljeće bolest se može razviti na svim nadzemnim dijelovima. Na vlati se bolest javlja rijetko, zaraza nodija utječe na čvrstoću i može dovesti do loma vlati.

• Zaraza rukavaca i plojki listova prepoznaje se po žućkastim do smeđim

nekrotičnim površinama nepravilnog ruba dok je središnji dio svjetlije boje.

Odumiranje lista počinje od vrha i širi se prema rukavcu. Krajem vegetacije

unutar pjega mogu se uočiti sitna crna plodna tijela piknidi.

Konidije

Askus

Piknid

Na klasovima bolest se javlja na pljevama, obuvencu, osju i klasnom vretenu.

Na pljevama se neposredno iza cvatnje uočavaju male smeđe pjege ili mrlje

ljubičasto-plave boje smještene uglavnom na gornjoj polovini vanjske pljeve.

original

original

• Razvoju bolesti pogoduju česte izmjene kiše i sunčanog vremena. Za

ostvarivanje zaraze potrebna je visoka relativna vlaga zraka (iznad 69%), rosa

ili kiša i temperatura od 5 do 37ºC (optimalne temperature 20-25ºC).

• Od mjera zaštite značajno je duboko zaoravanje žetvenih ostataka,

izbalansirana gnojidba (posebice obratiti pažnju na ishranu dušikom),

suzbijanje korova i uređivanje površina oko oranica, širi plodored i sjetva

manje osjetljivih sorata.

• U Hrvatskoj je registriran veći broj fungicida koji se koriste za suzbijanje S.

nodorum.

Septoria helianthi - pjegavost lišća suncokreta

• U pravilu intenzitet napada je slab, iznimno jače zaraze javljaju se na veoma

osjetljivim hibridima.

• Simptomi se mogu utvrditi na kotiledonima ili prvim listovima. Pjege su u

početku klorotične, brzo dobivaju tamniju boju i nepravilnog su oblika. Mlado

lišće ponekada je i malo deformirano. Najviše je zaraženo lišće u prvom dijelu

vegetacije.

• Ako se pojavi pojavi na glavama ostaje lokalizirana na čašićnim listićima.

• Infekcija stabljike je veoma rijetka.

originaloriginal

• Ono po čemu se ova pjegavost razlikuje od drugih jeste poligonalan oblik

pjega, jer su one omeđene lisnim žilama. Zbog velikog broja pjega, stotinu i

više po listu, dolazi do njihovog spajanja u opsežnije nekrotizirane lezije i

sušenja lišća. Dio mrtvog tkiva između krupnijih žila može ispasti, te lišće ima

rupičast izgled. Za vlažnog vremena u središnjem dijelu pjega gljiva formira

piknide čime se potvrđuje uzročnik bolesti.

Piknidi S. helianthi

original

• Optimalni uvjeti za pojavu bolesti su visoka relativna vlažnost zraka ili lišće

nakvašeno kišom ili rosom i temperatura između 22 i 25ºC. Inkubacija,

zavisno o okolišnim čimbenicima, traje od 7 do 14 dana.

• Zaraženi ostaci suncokreta iz prethodne vegetacije osnovni su izvor zaraze. U

poljskim uvjetima gljiva se održava tijekom više godina u obliku piknida ili

stromatičnih nakupina.

agdev.anr.udel.edu

Suzbijanje:

• Plodored, zdravo sjeme, tolerantni hibridi, zaoravanje zaostataka suncokreta

iza žetve na veću dubinu.

original

Mycosphaerella fragariae – siva pjegavost lista jagode

• Opasna bolest jagode.

• Razvoju bolesti pogoduju izmjene kišnog i sunčanog vremena.

• Gljiva parazitira i šumske jagode.

• Simptomi se vide u obliku pravilnih, okruglih pjega, tamnocrvene boje, promjera 2-5 mm, koje su često u skupinama. Vremenom postaju malo veće i svijetlosive do bijele u središtu. Rub pjega je tamno crvenosmeđe boje.

• boja pjega kod ove bolesti se mijenja u ovisnosti o starosti inficiranog lišća i klimatskim faktorima (temperaturi i vlazi) pa je u literaturi bolest opisana i kao bijela pjegavost, ptičje oko, okasta pjegavost i dr. U američkoj fitopatološkoj literaturi bolest se uglavnom spominje pod nazivom obična lisna pjegavost ili samo kao lisna pjegavost

original

Izgled i boja pjega mogu varirati i u ovisnosti o temperatuti i vlazi. Tako na

primjer pjege u izrazito toplim i vlažnim područjima, prilično odudaraju od

prije opisanih simptoma i poprimaju uglavnom smeđu boju, a mogu biti i bez

karakterističnog ljubičastog ruba, pa se zbog toga takvi simptomi zamijenjuju

s drugi uzročnicima folijarnih bolesti.

original

• Osim na lišću simptomi uzrokovani M. fragariae mogu se javiti na lisnim

peteljkama i na dijelovima cvijeta (cvjetnim stapkama, cvjetnoj čaški,

lapovima), ali ponekad i na plodovima , uzrokujući tada bolest poznatu pod

nazivom crnilo sjemena.

• Anamorfni ili nespolni stadij, koji izaziva prije opisane simptome ove bolesti

naziva se Ramularia tulasnei Sacc.

pnwhandbooks.org

• Gljivica prezimljuje na inficiranom živom lišću ili na otpalom i mrtvome lišću, na tri načina:

1. U obliku micelija, koji onda pred kraj zime stvara pseudotecije. U tom slučaju primarni inokulum su askospore. Većina autora ne smatra ovaj način bitnim.

2. U obliku mikrosklerocija na otpalom lišću, koji u proljeće produciraju konidiofore s konidijama, koje su onda primarni inokulum

3. U vidu samih konidija u inficiranim živim listovima na biljci, koje onda u proljeće klijaju i stvaraju konidiofore s novim konidijama, koje služe kao primarni inokulum.

original

• Simptomi bolesti se uočavaju već sredinom proljeća (početkom svibnja), u ovisnosti o klimatskim prilikama, prije svega vlazi. Oba tipa spora i askospore i konidije šire se pomoću kiše i imaju sposobnost direktnog prodora kroz epidermu, ali češće prolaze putem puči.

• Optimalne temperature za klijanje su 13-20 °C, a raspon temperatura u kojima uopće dolazi do klijanja su od 5-30°C. Optimalna vlažnost za klijanje i infekciju je između 98-100 %. Starost lišća je vrlo bitna za infekciju. Prema većini autora lišće srednje starosti (4-12 tjedana) je najosjetljivije na napad M. fragariae.

• Izbor pogodnog tla za uzgoj (izbjegavati teška tla i položaje na kojima se rosa

dugo zadržava).

• Ljetna obnova nasada.

• Uzgoj rezistentnih kultivara.

• Od kemijskih mjera zaštite navodi se nekoliko preventivnih fungicida na bazi

bakra, diklofluanida, dodina i kaptana, te nekoliko sistemičnih fungicida na

bazi azoksistrobina, benomila, bitertanola, tebukonazola i tiofanat-metila.

Suzbijanje treba početi rano u proljeće, istodobno sa zaštitom od sive plijesni,

ali po potrebi nastaviti i poslije berbe.

Suzbijanje: