S glinom sam se prvi put susrela prije petnaestak godina, kad sam boraveći kod rođaka u Kamniku naišla na tekst u novinama koji je hvalio njezina ljekovita svojstva, spominjući knjigu »Glina zdravi«. Zamolila sam rođakinju da mi nabavi knjigu u Ljubljani i doslovno sam je progutala u jednu noć.

Od tog dana, glina je stalno uz mene. Koristim je u različitim situacijama, pomažući sebi, svojoj obitelji, prijateljima, znancima i mnogima koje nikad nisam upoznala. Shvatila sam da sam naišla na sredstvo čije se koristi i prednosti teško mogu opisati u nekoliko rečenica. Premda se njezino djelovanje razlikuje od slučaja do slučaja, rezultati su ponekad bili toliko spektakularni i začuđujući, da su me ponukali na prijevod ove knjige, kako bi i drugi poput mene osjetili njezino izvanredno djelovanje. Nema potrebe nabrajati gdje i kako je glina pomogla, isprobajte sami njezino djelovanje, koristeći upute gospodina Raymonda Dextreita, vjerujte u njezine iznimne moći, i znam da će vam pomoći kao meni i mnogima drugima.

Milana Paić

PREDGOVOR

Više od pet stotina tisuća primjeraka ove knjige u optjecaju je u svijetu. Svaki primjerak koristi nekoliko ljudi, što upućuje na još veći broj čitatelja, kao i onih koji glinu upotrebljavaju. U razdoblju od pedesetak godina, otkako sve veći broj ljudi koristi glinu, primili smo a i dalje primamo rijeku pisama koja čuvamo i neka od njih objavljujemo i u ovoj knjizi.

Kad je 1952. knjiga bila prvi put tiskana, radilo se o nečem razmjerno nepoznatom. Dugogodišnje iskustvo omogućilo nam je da široku javnost ponovno uvjerimo da se unaprijed pobrine za rješenja nekih svojih tegoba i konačno ukloni zabrinutost zbog hipotetske nepogodnosti upotrebe gline.

Koja bi druga knjiga koja se bavi opisivanjem ljekovitih sredstava tako dobro podnijela vremenski ispit, a da nije pružala sva moguća jamstva. Mnoga upozorenja, poput »budite oprezni«, rezerviranost i savjeti različitih neiskusnih ljudi, sada se čine djetinjastima i smiješnima.

Čitatelj ove knjige naše savjete i praktične sugestije može isprobati bez oklijevanja. Testirali su je mnogi već davno prije i uvjerili se u njezinu vrijednost. Svatko može iznijeti svoje mišljenje, čak i ako je u krivu ili je njegova tvrdnja neutemeljena. Ali, bila bi šteta da neutemeljene tvrdnje obeshrabre druge u nečemu što bi im moglo pomoći u ozdravljenju.

Našim čitateljima savjetujemo da se pažljivo usredotoče na sve dijelove knjige, čak i one koji im se ne čine osobito značajnima ili zanimljivima. Na taj način sigurno neće propustiti niti jedan značajan detalj, a pomoći će im iskustva drugih uključujući i Autora.

7

P R V I D I O

Z E M L J A G L I N A - B L A T O - PIJESAK

»Ne možemo pogriješiti ako slijedimo Prirodu; Svevišnje pravilo je uskladiti se s njom; u tome je cijelo umijeće življenja.«

(Montaigne)

9

VIŠESTRUKO LJEKOVITO SREDSTVO

Zemlja iz koje smo došli i u koju ćemo se vratiti, zemlja iz koje dolazi sve što živi i u koju se vraća sve što umire; zemlja koja prima smrt i daje život.

Glina, koja se danas primjenjuje u različitim industrijama, bila je glavni izvor bogatstva ljudske vrste od davnina. Počevši od gradnje zemunica a poslije izrade kuhinjskog posuda, ćupova za skladištenje, visokih peći, ukrasnih predmeta i ploča za pisanje ili risanje, glina je stalno bila vezana uz čovjeka, prateći njegov razvoj, uvijek prisutna.

Uz sunce, zrak i vodu, čije vitalne praizvore sadrži, glina je najmoćnije sredstvo fizičkog obnavljanja. Može se činiti čudnim da su njezine iscjeliteljske sposobnosti bile tako dugo neotkrivene, ali to zapravo i nije uvijek bilo tako. Mnoge generacije prije nas vjerovale su u moć gline. Egipatska farmakopeja, iz faraonskih vremena, koristila je nubijsku glinu za mumificiranje tijela jer su Egipćani poznavali njezinu sposobnost čišćenja, a bilo je očito i da to svojstvo gline nije bilo rezervirano samo za mrtve.

Iz zemljinih minerala liječnici drevnog Egipta posudili su alaun, zlatni pigment i nubijsku glinu (»Kulturna povijest bolesti«).

Drevni su Grci za liječenje prijeloma upotrebljavali gipsane trake ojačane namazom glinenog blata. Nakon početka naše ere, postoje i drugi dokazi o upotrebi gline u obliku »lemnoske zemlje« (Lemnos-otok u Grčkoj). Tadašnji liječnici nisu smatrali da će im biti ispod časti ako će kad je to potrebno koristiti njezina ljekovita svojstva, a neki od njih kao Grk Dioscorid, smatrao je da glina posjeduje iznimne moći. Arapin Avicena, »princ medu liječnicima«, i proslavljeni grčki anatom Galen o njoj su govorili pohvalno a davno prije njih rimski prirodnjak Plinije Stariji posvetio je glini cijelo poglavlje svoje »Prirodne povijesti«.

11

Sve je to'bilo vrlo davno i moglo bi" se pomisliti da su stari narodi koristili glinu više od bilo kojega drugog lijeka ili sredstva. Ali kad je javnost postala vrlo nezadovoljna kemijskim lijekovima, značajke gline ponovno su otkrivene. Veliki njemački naturopati Kneipp, Kuhn, Just, Felke i dr. znatno su pridonijeli preporodu u upotrebi gline u prirodnoj medicini (i Mahatma Gandi uvijek je bio njezin odan pristaša).

Kneippovo liječenje preporučivalo je upotrebu mješavine gline i prirodnog octa za gips i obloge. Ova je metoda i danas u primjeni u nekim ruralnim francuskim područjima, većinom na životinjama. Kad neka životinja teško oboli, cijelo joj tijelo premazu pastom od gline i octa.

Na kraju svog života Kneipp je svoja dragocjena znanja prenio drugom naturopatu, prodavaču knjiga Adolfu Justu. Slijedeći njegov polet, liječenje glinom začas je raširio i Justova zemlja nazvana »Lu-vos« uskoro je postala vrlo poznata i cijenjena. Početkom 20. stoljeća berlinski liječnik profesor Julius Stumpf korisno je glinu protiv azijske kolere, i to vrlo uspješno.

Za Prvoga svjetskog rata ruski vojnici dobivali su po 200 g gline od svojih pretpostavljenih (prema Wackeru), a dodavana je bila i slačici u nekim francuskim pukovima kako bi ih zaštitila od dizen-rerije, koja je uzrokovala pustoš u susjednim pukovima. Vojska je koristila glinu i u veterinarske svrhe u doba konjice. Konji koji su patili od rožnate gangrene bili su smještani u staje u kojima je zemlja bila preorana i održavana vlažnom, kako bi se stvorilo blato u koje bi se konji uvaljali. Nagonski, u potrazi za izlječenjem bolnih ozljeda, životinju bi privuklo glineno blato, što su potvrdili mnogi promatrači. Liječnik Em Grommier isticao je priču o Filu, slonu koji se kao i drugi njegove vrste čistio silikonsko-magnezijskim laporom i potom mazao blatom.

Otkrića radioaktivnih glina možemo zahvaliti i životinjama koje ih koriste u slučaju nužde. U ljekovitom kupalištu u sibirskoj šumi Oussouri, na primjer, promatrači su ljekovita svojstva ilovače otkrili promatrajući bolesne srne, jelene i divlje svinje, koji su se ondje dolazili kupati u ljekovitom blatu. (Svi oni koji vole i promatraju prirodu svjedoci su ili će biti svjedoci takvih događaja jednog dana.)

12

Upotreba gline uobičajena je navika ljudi koje smatramo »primitivnima« zato što žive u bliskom dodiru s Prirodom. Zapravo, u cijelom je svijetu mnogo geofagista (ljudi koji jedu zemlju). U Meksiku, Indiji, Sudanu i Južnoj Americi, plemena s Orinoka, Casiqua-ire, Meta i Rio Negra ljudi oblikuju glinu u male okrugle kolačiće, suše ih i peku prije jela. Ghandi ih je uvijek svesrdno preporučivao. Ipak, u većini slučajeva geofagija je rezultat svojevrsne prehrambene perverzije, ili je posljedica stanja latentne gladi, što može biti uzrokovano prehrambenim navikama koje ne bi trebalo ni oponašati niti ohrabrivati.

Jestiva glina bila je poznata i na Antilima, a nađena je i u ostalim dijelovima svijeta, gdje su je djeca i buduće majke pohlepno jeli. Na taj fenomen nailazimo posvuda, osobito u Maleziji, gdje se glina za jelo naziva »ampo«, u Španjolskoj i Portugalu žuta glina naziva se »bucaro« a njezin okus poboljšava se začinima i čilijem. U Indiji, u Kalkuti i Bengalu, pak, prodaju se male glinene šalice koje se jedu zajedno sa svojim sadržajem.

Claude Levi-Strauss spominje određene vrste amazonskih pčela, uključujući i pčele mandassala (Melipona quadrifasciata) koje skupljaju glinu, oblikujući je zajedno s voskom u male okrugle lončiće volumena između 3 i 15 cm 3 , i to u dovoljnom broju da sadrže berbu koja se koji put penje i na nekoliko litara iznimno ukusnoga aromatičnog meda. (»Od meda do pepela«).

U SAD-u, u blizini Saint Louisa, u zaljevu Missourija, ljudi skupljaju bjelkastu glinu i spremaju je u vreće, a pritom odmah i malo pojedu.

U Gani, općenito širom istočne Afrike, poznate su mnoge vrste gline (Ewole, Hyerw, Hyire, Ayelo, Wo). Skupljaju ih sa sprudova potočnih korita ili nalaze u dubini tla nedaleko od brežuljaka. Mokra, ova je glina masna, a suha - bilo u grudama ili u obliku sivka-stobijela praha, bez okusa je i mirisa. Njezina ljekovita vrijednost poznata je i često se koristi u prirodnom liječenju.

Određene gline sa Sumatre služe kao lijek kod nekih vrsta jakih proljeva, a druge vrste gline, na Javi, služe kao sredstvo za čišćenje. Zemlja »mravljih gnijezda« siguran je lijek za sve crijevne infekcije na Filipinima, a u Sudanu se vjeruje da je djelotvorna u liječenju sifilisa. Trudne žene čučnu na zemlju kako bi olakšale svoje potrebe,

13

jer vjeruju tla će'tako ublažiti mučninu, pomoći si u porodu te dati snagu svome djetetu. (Lyall Watson »Majmun svejed«).

U sjevernoj se Africi glina, koju nazivaju Chassoul, koristi za higijenske potrebe i kao kozmetički pripravak.

U Švicarskoj i Njemačkoj, pak, liječnici ne oklijevaju u upotrebi gline. U Davosu, važnom švicarskom središtu za liječenje tuberkuloze, pacijente vrlo često liječe glinom. Cijelo poprsje premazu glinenom pastom prilično visoke temperature, i taj oblog ostave preko noći. Ovaj način liječenja često prate čudotvorna izlječenja.

Pod nazivom »Blato Coutelier« upotrebljava se u nekim dijelovima Francuske, vjerojatno još uvijek kao sredstvo za dezinfekciju i opekline prvog i trećeg stupnja. Još uvijek je dobro poznata pod nazivima Luvos, aluminijski silikat, koloidni kaolin, balus itd.

Tijekom nekoliko proteklih godina upotreba gline u terapeutske svrhe vrlo je raširena i u Francuskoj, tako da se danas može raspravljati o njezinim svojstvima. Možemo spomenuti eksperimentalno liječenje rana aluminijem - glina je uglavnom sastavljena od aluminijeva silikata. Njezino djelovanje kod zacjeljivanja ožiljaka, zahvaljujući aluminiju, još je povećano zbog činjenice da njezini sastavni dijelovi ostaju na razini prirodnog doziranja.

GLINA U INDUSTRIJI

Nekoliko stoljeća prije našeg vremena Kinezi su određene vrste gline upotrebljavali za čišćenje masnih ulja. M. C. Alexanian, doktor znanosti koji je otkrio ovaj podatak, dodaje da su Egipćani, Grci i Rimljani bili upoznati sa svojstvima gline u postupcima pročišćavanja i odmašćivanja. Freske u valjaonici u Pompejima prikazuju rimske pralje u praonici rublja kako gaze i valjaju laneno platno u vodi koja sadrži glinu, otuda i naziv »zemlja valjača sukna«. To je stvorilo sloj fosila mikroskopske vodene biljke iz porodice algi poznate pod nazivom Diatoma. Za čišćenje ulja, minerala kao i povrća, već se dugo koriste (atapulgit, sepiolit, haloisit, ilit, ldorit i dr.)

Amerika troši 300.000 t zemlje »valjača sukna« godišnje, od toga najveći dio (180.000 t) u procesu proizvodnje naftnih derivata. U sjevernoj se Africi iskapa više od 1000 t gline (bentonita) godišnje, a najviše se upotrebljava u industriji nafte.

14

Kao prirodni silikat, sirovu naftu čiste puštajući ju pod pritiskom preko gline, jer ona dobro upija. Zahvaljujući glini, sirova nafta ili »pucketavi« katalizator dizelsko ulje pretvara u gorivi tekući benzin, zatim u polimerni plin koji se upotrebljava u proizvodnji sintetičkih guma i ostalih proizvoda.

Glina pod nazivom kaolin koristi se kao sastojak za učvršćivanje u proizvodnji prirodnih guma, nekih sintetskih guma, tcrmoplastičnih materijala (vinilnih smola), boja za zaštitu od kiselina, ugljikovođičnih sapuna i dr.

Općenito, glina pokazuje izvrsnu otpornost na kemijske reagen-se, nagristi je mogu jedino izrazito jaki reagensi.

U Kini je nađen novi materijal prikladan kao dodatak sastavu porculana. Riječ je o kamenu, zapravo vrsti krede, koju nazivaju »hoa-t' che«; Kineski liječnici koriste je u pripravljanju čaja za koji tvrde da osvježava, dezinficira i potiče tek. Usitnjavaju i miješaju šest dijelova ove gline s jednim dijelom slatkog korijena, mješavinu stavljaju u veliku šalicu svježe vode te daju pacijentima da to popiju. Tvrde da ovaj napitak osvježava krv i ublažava unutarnju vrućinu. Radnici ovaj materijal koriste kao zamjenu za kaolin. Poznata je pod imenom »hoa«, zbog ljepljivosti, a na određeni je način slična sapunu.

SVOJSTVA GLINE

Ponekad se čini da postoji sličnost između djelovanja gline i određenih lijekova, osobito antiseptika. Sličnost je međutim površna, jer postoji osnovna razlika između djelovanja gline i kemijskih antiseptika. Svaki kemijski proizvod je mrtav proizvod koji djeluje naslijepo, nepažljivo uništavajući i dobro i loše, zdravo s nezdravim, korisno s beskorisnim. Opasne klice mogu biti uništene, ali ostale tvari nisu pošteđene, pa rane zapravo sporije zarašćuju.

S glinom je posve drukčije. Ovdje je riječ o živoj supstanciji punoj »prirodne inteligencije«, što je sugerirao dr. Alexis Carrel pokazavši da izolirane stanice mogu reproducirati strukture s karakteristikama organa.

Ako se u tekuću plazmu stavi jedna kap krvi, pisao je, nekoliko crvenih krvnih zrnaca, povučenih silom teže, plovi poput male

L5

struje i uskoro se uz struju oblikuju »obale«. Te se »obale« uskoro pokrivaju Pibroznim vlaknima i struja postaje cijev, kroz koju crvena krvna zrnca prolaze kao krvotok. Dalje, leukociti dolaze obnoviti površinu cijevi, okružujući je svojim prod uzećima, dajući joj izgled kapilare ojačane kontrahiranim stanicama. Tako krvna zrnca formiraju krvožilni sustav, iako nema ni srca, ni cirkulacije, niti tkiva koja treba natapati. Stanice su poput pčela koje geometrijski rade svoje saće, stvaraju med i hrane svoje mlade, kao da je svaka od njih znala matematiku, kemiju ili biologiju, i kao da se ponašala u interesu cijele zajednice. Ova tendencija oblikovanja organa svojim sastavnim elementima, poput društvene sklonosti insekata, podatak je dobiven izravnim promatranjem. Teško je to objašnjivo u svjetlu našega sadašnjeg poimanja.

Znanost želi sve objasniti, rezultat je to prirodne ljudske želje. Istovremeno, važno je sa skromnošću priznati da se neki fenomeni ne mogu objasniti na sadašnjem stupnju čovjekova razvoja. Mi možemo promatrati, konstatirati, zapisati i usvojiti. Dopustite da priznamo činjenice, čak i kad ne razumijemo njihove uzroke. A činjenica je da glina djeluje sa sposobnošću razlučivanja. Sprječava širenje patogenih bakterija kao i parazita, istovremeno pomažući obnavljanje zdravih stanica. Nesporno je riječ o inteligentnoj i korisnoj sili koja zahtijeva iskustvo kako bi njezino djelovanje bilo cijenjeno. Gnojne rane liječene glinom zacjeljuju zapanjujuće brzo.

Druga činjenica: glina »ide« tamo gdje je bolest. Kad se primjenjuje interno, bilo u oralnom, analnom ili vaginalnom traktu, glina nalazi svoj put do bolesnog mjesta i ostaje tamo i nekoliko dana dok se konačno ne izluči iz tijela s gnojem, onečišćenom krvlju i dr.

UPIJAJUĆA MOĆ GLINE

Upijajuća moć gline je izvanredna: 5 g dobre gline potpuno će očistiti 10 cm 3 otopine vode i 0,1 % plavog metilena. Možemo to provjeriti i ako glinu upotrijebimo kao dezodorans na nekom dijelu tijela, ili ako neke supstancije neugodna mirisa miješamo s glinom. Miris upijen glinom nestaje. Ako je u kući nepokretan bolesnik, mi-

16

ris svih izlučevina jednostavno možete ukloniti stavljanjem nekoliko komadića gline na dno noćne posude.

Sirova jaja u zemlji gube triput manje na težini nego izložena djelovanju zraka, i to bez oštećivanja ljuske.

Profesor Aharon Katchalsky s Weizmannova znanstvenog instituta u Izraelu uočio je da montmorilonit, jedna vrsta gline, ima svojstvo upijanja prebiotičkih molekula koje se lijepe na njezinu površinu. Djelujući kao katalizator, montmorilonit može izmijeniti strukturu jednostavnih molekula (polimeri/acijom), mijenjajući ih u dugačke, polipeptidne molekule koje čine veze u proteinskom lancu. Ova upijajuća svojstva, bez sumnje prouzrokovana mikromolekularnom strukturom gline, objašnjavaju ove rezultate - ali tek djelomično. Moramo priznati da još uvijek nismo prodrjeli u sve tajne prirode.

Ljekoviti sastojak u mineralnim vodama, na primjer, predmet je stalnih znanstvenih istraživanja. Znanstvenici su pokušali kreirati sintetičku mineralnu vodu s identičnim kemijskim komponentama. Voda ostavljena neko vrijeme, dovoljno dugo da izgubi svoju radioaktivnost, ponovno se reaktivirala. Svi ti pokusi nisu uspjeli.

Mi nećemo slijediti primjer onih koji su se izgubili u nagađanju, jer nas je promatranje Prirode uvjerilo da je obnavljanje njezinih svojstava uz pomoć kemijskih ili fizičkih sredstava nemoguće. Ni fizika niti kemija ne mogu obnoviti život. U tome je njezina tajna.

PROČIŠĆAVAJUĆA SVOJSTVA GLINE

Glina je odlična za upijanje nečistoća i drugih supstancija koje mogu biti otrovne ili hrani mogu davati neugodan okus. Zbog toga se glina upotrebljava u eliminaciji neugodnih okusa medicinskih ulja i obradi margarina, kako bi poprimio okus poput maslaca. Osim toga upijajuća moć gline, njezino svojstvo fiksiranja bilo koje supstancije koja slobodno pluta u tekućini, čini je materijalom čije je upijajuće svojstvo korisno u medicini, ali i u naftnoj industriji.

Ovo upijajuće svojstvo omogućava joj zadržavanje, s ciljem čišćenja, elemenata koji se ne mogu upotrijebiti za hranjenje tijela, kao i popratne proizvode loše probave ili ljuštenja, koji se ili zadržavaju u ustajaloj tekućini ili prolaze kroz crijeva.

RADIOAKTIVNOST

Bilo bi odviše smjelo pokušati definirati glavni izvor djelotvornosti gline, ali se može pretpostaviti da je to njezina radioaktivnost.

Glina je zaista radioaktivna, kao sve tvari, ali je tu radioaktivnost obično teško ustanoviti laboratorijskim uređajima osim u slučaju nekih blata.

Pitanje je kontroverzno medu rašljarima, neki kažu »Da«, neki kažu »Ne«. Osim toga problem varira od gline do gline.

Ova kompleksnost nije ograničena na glinu i znanstveno objašnjenje često se ne može naći. Međutim, prema nekim istraživačima, štetna zračenja u nekim kućama, zvanim »kuće raka« dolaze od plina radona. Prema drugima, taj isti radon proizvodi zračenja koja osiguravaju zdravlje na otoku Capriju; čak mu i mineralne vode duguju terapeutska svojstva.

S nešto smjelosti idemo dalje s našim objašnjenjem fenomena radioaktivnosti gline, promatrajući izvan svih razumnih sumnji njezino djelovanje na ljudsko tijelo. Ova promatranja posebno se odnose na bolove, ponekad nepodnošljive, ponekad ublažene nakon stavljanja obloga gline koja sadrži radij.

Čini se da glina, između ostalih, posjeduje i svojstvo stimuliranja radioaktivnosti, primijenjena na tijelo, u slučaju da mu nedostaje, kao i svojstvo upijanja viška, ako postoji.

U organizmu izloženu zračenju radija ili nekoga drugog izvora radioaktivnog zračenja, radioaktivnost kojom je još uvijek natopljen, glina izvlači i upija. Na taj način ona može osigurati zaštitu organizma oštećenog ionizirajućim zračenjem. K tome, znamo da je površina pokrivena slojem gline zaštićena od određenih štetnih zraka. Kad se liječenje zračenjem ne može izbjeći, aplikacije gline između dvaju zračenja smanjuju rizik od mogućih opeklina na koži.

Kad se glina aplicira na organizam koji nikada nije bio liječen radijem ili nekim drugim zračenjem, može se dogoditi da ga ne podnese dobro i da glina izazove stanje prestimuliranosti. To se događa ako se njezina radioaktivnost ne može uskladiti s onom u čovjeka koji ju koristi.

Moguće je postupno privikavanje, ali ako pokušate primijeniti drugu vrstu gline, možete očekivati trenutačnu podnošljivost.

Glina je korisna u mnogim situacijama, a najčešće su opisane u ovoj knjizi. Osnovno je prvo utvrditi precizne indikacije koja je glina odgovarajuća.

Glina poznata pod nazivom »argile« masna je kad je mokra i na njoj ništa ne raste. Riječ je o »terra-cotti« grnčara i kipara. Može biti zelena, crvena, žuta, siva, bijela itd. Svaka ima svoja svojstva i važno je odabrati onu koja najbolje odgovara liječenoj bolesti ili pacijentovu temperamentu.

Ponekad se može naći u zdravcu (sloj zemlje ispod površinskog sloja), u vrtu na dubini od oko metra. Najčešće se iskopava u gli-nokopima i usmjerava u industriju (ciglane, lončarije, proizvodnja crijepova, tvornice keramike...)

Glinu je moguće nabaviti u prodavaonicama zdrave hrane, biljnim ljekarnama ili glinokopima. Dobra je i ona od dobavljača gline za modeliranje, ali je važno da je glina djevičanska - drugim riječima, iskopana u glinokopu i da nije podvrgnuta bilo kakvu tretmanu (miješanju ili pečenju).

Postoje veze privlačnosti između gline i svega što živi - biljaka, životinja ili ljudi. Ista glina može izazvati spektakularne rezultate u jednom slučaju i pokazati se nedjelotvornom u drugom. Zapravo uvijek postoji neki učinak, više ili manje u skladu sa stupnjem sklonosti.

Kad se glina čini neaktivnom, riječ je o vrsti koja ne djeluje, ne o glini općenito; neke vrste treba donijeti iz drugog dijela svijeta kako bi se ustanovio najpogodniji izvor ili boja.

Upotrebljavajući elemente Prirode, uvijek moramo tražiti i naći sklad. Ne tražimo neku inertnu supstanciju, već sam život. To je dio nas samih.

Sto je glina izloženija suncu, zraku i kišnici, postaje sve aktivnijom, naučili smo zahvaljujući iskustvu. Dalje, to je ono što glini daje njezinu sposobnost da upija i pohranjuje velike dijelove energije ostalih elemenata, prije svega sunca. Vjerojatno su njezini beskonačno mali djelići, slični kondenzatoru, sposobni oslobađati energiju privučenu suprotnim polaritetom. Usprkos tomu, uputno je istaknuti da čak i ako je izravno iskopana iz zemlje i upotrijebljena,

19

ali bez izlagan,;, svjcilu. glina već ima veliki dio svojih zapanjujućih svojstava. Nezamjenjiva je u održavanju života u špiljama. Stanovnici spilja, jedna vrsta račića (Niphargus) ne mogu se razmnožavan . rast. osim u glini. Ove životinje, premda mogu dugo preživjeti bez hrane, uvenu i uginu ako im se oduzme glina.

20

UNUTARNJA UPOTREBA GLINE

Praksa da se glina uzima u medicinske svrhe danas je rado prihvaćena i više ne izaziva osjećaje neopravdane nesklonosti kao nekad. Djelomično je tako i jer njezina svojstva postaju sve priznanjima, a djelomično i zbog toga što glinu nije neugodno piti.

Nemoguće je dokazati sva korisna djelovanja gline, ali su neka ipak dovoljno očita pa ih možemo navesti.

Ona je baktericid i, na primjer, može očistiti vodu. Njezino svojstvo upijanja može se dobro iskoristiti u uklanjanju neugodna kemijska okusa klora i ostalih supstancija u gradskoj vodi.

Ovaj efekt nije ograničen samo na uklanjanje mirisa; glina čisti cijelom dužinom probavnog trakta i oslobađa crijeva od nepoželjnih pojava, uključujući i vjetrove. Sve što je nezdravo i emitira negativna zračenja, glina nezadrživo privlači svojim pozitivnim polaritetom zračenja. Eliminacija je brza sve dok otpaci u crijevima ne izazovu začepljenje, što je potrebno riješiti laksativom. Začep je moguće spriječiti uzimanjem dovoljno tekućine između obroka, tako da je njezina količina dovoljna da razrijedi i isprazni nakupljene krute tvari.

Kako bi se u korijenu izbjegnule slične male neprilike koje se ne događaju uvijek, moramo dodati da je bolje započeti jednostavno pijući otopinu glinene vode, a ostavljajući talog na dnu čaše.

Glina je odličan premaz za sve iritacije, gnojenja, čireve (čak i rak) probavnih organa. Nije neutralna, kao uobičajeni gips, već iznimno aktivna. Eliminira mrtve stanice i potiče obnavljanje tkiva. Još više, njezina koloidna svojstva djeluju kao pročiščivači i uklanjaju sve otrovne supstancije.

Slično će umirujuće i iscjeljujuće djelovanje biti očito u slučajevima enteritisa i dizenterije, amebijaze ili si.

Sve je to »direktno« djelovanje - izravno djelovanje na cijeli probavili trakt. Ali, dok je glina djelotvorna u ovom području, njezina

21

učinkovitost tamo se ne zaustavlja. Ne samo da liječi tvrdu stolicu i proljeve (što zaslužuje pohvale), ona djeluje na sve organe, na cijeli organizam.

Nastavljajući svoj posao čišćenja, dospijeva u krv koju čisti i obogaćuje. Čajna žličica gline može izliječiti teško izlječiv čir i upornu slabokrvnost. Liječenje čira možemo objasniti upijajućom sposobnošću gline, ali slabokrvnost? Sadrži li glina obilje minerala, osobito željeza? Ne! Većinom se sastoji od aluminij silikata, čija su ljekovitu svojstva medicinski dokazana u pokusima S aluminijem. Također, iako u malim količinama sadrži kalcij, magnezij, željezo (Vl)-oksiđ ltd.

Prema analizama Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja u Francuskoj (CNRS), glina sadrži okside, diokside, triokside i dr.: silicij (31,14 - 41,38), titan (0,47 - 1,89), aluminij (40,27 - 48,13), željezo (0,11 - 0,78), kalcij (0,05 - 0,13), magnezij (u tragovima do 0,05), natrij i kalij (0,25 - 0,85).

Ovaj sastav ne objašnjava učinak obnavljanja crvenih krvnih zrnaca, što se vrlo lako može dokazati uz pomoć krvne slike. U samo mjesec dana dolazi do impresivnog povećanja crvenih krvnih tjele-šaca.

Kad god je riječ o pomanjkanju, čini se da ga glina može nadoknaditi, čak i kad analize gline ne pokazuju iznimno obilje supstancije koja nedostaje u njezinu sastavu. (Analize kukuruza, na primjer, u određenoj proporciji otkrivaju mineralni sastav identificiran u organizmu. Ništa slično ne događa se s glinom.).

Glina čini nešto posve drukčije, nije riječ o pasivnom taloženju supstancija koje sadrži i koje tijelu nedostaju. Možda se sintetičke zamjene ponašaju na taj način, ali glina djeluje drukčije, ne kompenzira samo manjak.

Čini se da se ipak može objasniti uloga gline u metabolizmu. Prema Nasinoj publikaciji, činjenica je da je glina imala važnu ulogu u pojavi života na Zemlji, pridonoseći koncentraciji aminoki-selina, osnovih elemenata, proteina.

Kako sadrži metale, glina privlači nukleoproteine koji zajedno formiraju lanac DNA (deoksiribonukleinske kiseline). Također je vjerojatno da glina ima sposobnost intervencije u procesima transformacije i asimilacije hranjivih elemenata, i prema tome i u susta-

22

vu podržavanja života i usporavanja starenja i obrane od vanjskih utjecaja.

Ako jedan organ ne funkcionira dobro, uvođenje jedne nerafinirane supstancije u organizam ne rješava problem. 'Treba ići dublje - a glina ide. Ona stimulira organ koji radi loše i pomaže obnavljanje njegove oštećene funkcije.

Kako glina uspijeva svojom sposobnošću obnavljanja? Opskrbljuje nas supstancijama nezamjetljive težine, katalizatorima, koji prvo dopuštaju asimilaciju, a nakon toga stabilizaciju minerala pribavljenih hranom, koje organizam prije nije mogao zadržati.

Ovi katalizatori rade u beskrajno malim dozama. Zbog toga je beskorisno uzimati velike količine gline, jedna čajna žličica dnevno sasvim je dovoljna.

Jedno od neobičnih svojstava gline postaje očito na polju fizikalne kemije. S termođinamićkog stajališta, glina nije jedini izvor energije fenomena koji izaziva. Glinu je učinkovitu ne samu zbog supstancija koje sadrži, nego, jednostavno zbog svoje prisutnosti.

Postoje supstancije koje djeluju ne uništavajući same sebe, to su enzimi, a njima glina obiluje. Određene dijastaze - »oksidaze«, imaju snagu fiksiranja slobodnog kisika, što bi objasnilo sposobnost gline u čišćenju i obogaćivanju krvi.

Ipak, ove karakteristike gline ne objašnjavaju u potpunosti njezinu moć djelovanja. Također, poznato nam je da je glina moćno sredstvo stimulacije, transformacije i prijenosa energije.

Kao što svaka strugotina magneta zadržava svojstva svoga izvora, tako i svaka čestica gline nosi znatnu količinu energije zbog svog magnetizma i pohranjena zračenja. Prema tome, nosi izvanredne pričuvne snage organizmu. Ovo zračenje pomaže obnavljanju životne sile oslobađajući prikrivenu energiju. U nama se nalaze čudesni izvori uspavane energije a glina te izvore budi.

Ovaj efekt ne treba miješati s onim koji se javlja uz stimu-lirajuća pića ili hranu. Glina ima ulogu u simbiozi, fenomenu »spojenih života«, koji organizmima omogućava život u zajednici s drugima. Kako još nitko nije potpuno uspio u promatranju i kontroliranju onog što se događa sa živim organizmom, pri tumačenju često moramo biti zadovoljni hipotezama. Djelovanje gline

23

i dobiveni rezultati uvijek nam daju prilično točne pretpostavke o njezinim svojstvima. To je polivalentno sredstvo za žlijezde s unutarnjim lučenjem. Glina ne samo da pojačava njihovu oslabljenu funkciju, nego pomaže u smirivanju prejake funkcije. Kao što smo već rekli, to je sredstvo koje djeluje vlastitom inteligencijom. Regulira metabolizam, a na neke organe, uključujući srce, djeluje kao tonik.

U upotrebi zajedno sa četrunom (vrsta limuna), glina čisti ka-pilare otapajući kristale i »taloge«. Prirodno upija sve otrove i može joj se vjerovati kao sredstvu koje se može upotrijebiti kod trovanja gljivama, kemijskim kiselinama i drugim otrovnim supstancijama koje može neutralizirati.

Mikrobi u njezinoj prisutnosti slabe. Ona pomaže u stvaranju okoline u kojoj se parazitski nametnici, kao i patogeni mikrobi ne mogu dalje razmnožavan.

Kad popijete glinu, u stolici ćete primijetiti gliste kojih prije nije bilo. Bilo bi nepravedno zaključiti da je glina sa sobom donijela gliste u organizam, naprotiv, glina je nametnike istjerala iz crijeva.

Kad vidite rezultate djelovanja glinenog obloga izvana, možete imati povjerenje i u djelovanje gline na unutarnje organe. Kad se osvjedočite da se strašna gnojna rana zaliječila i da je tkivo zacijeljeno, i to bez ikakavih ožiljaka, možete se nadati jakom djelovanju gline unutar organizma.

U vrijeme kad nuklearne nesreće koje prati prekomjerna radijacija postaju sve češćima i zabrinjavajućima, možemo potražiti zaštitu ljekovitih svojstava gline koja neutralizira i upija višak radioaktivnosti.

ODABIR PRAVE GLINE

Prednost dajte dobroj, čvrstoj glini koja ne »škripi« medu zubima, drugim riječima, glini u kojoj nema pijeska.

Izbjegavajte glinu koja je na bilo koji način pripremljena, kuhana ili miješana s umjetnim supstancijama. Zbog njezine inertne prirode postoji rizik da ovaj mrtav prah izazove tegobe.

24

Glina može biti zelena, zelenkasta, žuta, crvena, bijela i dr. Boja je, kao i izvor, važna. Općenito, lokalna glina bolja je od gline dovezene sa zemljopisno udaljenijih mjesta; ali mogu postojati odstupanja od ovog pravila. Isto je tako važno obaviti neke pripremne testove kako bi se odredilo koja je glina najaktivnija.

Kako smo već iznijeli, prosječna je dnevna doza jedna čajna žličica (pola čajne žličice za djecu do 10 godina). Ipak, za neke crijevne tegobe, na primjer kolibacilozu i dizenteriju, doza se može povećati na dvije do tri čajne žličice dnevno. Ako je moguće, treba je pripremiti nekoliko sati ili noć prije upotrebe:

1. Ne upotrebljavajte metalnu žličicu. Ne dopustite da metal dode u dodir s glinom.

2. Stavite punu čajnu žličicu gline u čašu dopola napunjenu svježom (nekuhanom) vodom

3. Uzmite debelu čašu, jer glina emitira ili prenosi tako jaku radijaciju da tanka čaša koji put pukne.

Glinu bi trebalo uzeti ujutro nakon ustajanja, ili navečer prije odlaska u krevet. Po želji je možete uzeti petnaest minuta do jedan sat prije jela (ako je moguće jedan sat).

Ako izazove začep, razmutite je u malo više vode i uzimajte nekoliko puta tijekom dana, između obroka. Ako začep traje i dalje, glinu privremeno zamijenite čajevima za čišćenje.

Ako uzimanje gline izaziva mučninu, promiješajte je s malo vode kako biste napravili čvrstu pastu, oblikujte male loptice veličine graška i ostavite da se osuše. Umjesto gline u prahu, progutajte malu lopticu. Za djecu, ovu pastu možete pripremiti s aromatičnim čajem (menta, bor, eukaliptus), ili male kuglice uvaljajte u šećer, poput kolačića. Ljudi koji često pate od tvrde stolice ove male loptice mogu pripremati s uvarkom od krkavine, ili dodati prah rabarbare. Dojenčadi možete triput dnevno dati čajnu žličicu vode s glinom koju neposredno prije hranjenja razrijedite.

Sisanje gline vrlo je korisno za prehlade i bolesno grlo. Slično, ako imate problema sa zubima ili upaljenim desnima, šišajte komadiće gline ili male glinene loptice, ili jednostavno popijte čajnu žličicu gline u prahu.

25

Ponekad glina ima okus benzina, ali to ne smanjuje njezina svojstva. Naprotiv, sirova nafta moćan je antiseptik a glina je ponekad u zemlji s naftom u kontaktu.

Prvi tretman glinom traje tri tjedna. Tada se prekida tjedan dana, nakon čega se može nastaviti mjesecima, i to 1 tjedan liječenja, 1 tjedan odmora.

Glina obogaćuje krv. Bolje je ne uzimati previše gline ako je vaš arterijski tlak visok. Uzmite jedan do dva prstohvata dnevno razmućena u vodi, ili čajnu žličicu dvaput tjedno. Rijetko kada koristi uzimanje veće količine gline.

O glini ne treba razmišljati samo kao o sredstvu ublažavanja bolova, treba je koristiti razumno, pogotovo ako je za unutarnju upotrebu.

Znamo da su neke supstancije, poput crvotočina, neškodljive i neaktivne u velikim dozama, ali postaju vrlo aktivnim lijekovima ako se uzimaju u beskrajno malim dozama. Glina se može uzimati u razmjerno velikim dozama (posebno ako prolazeći kroz probavni trakt dolazi u izravan dodir sa zahvaćenim područjem - čirevima na želucu ili dvanaestercu, upaljenim crijevima itd.). Može se upotrebljavati i u homeopatskim dozama. Odlučite se nakon nekoliko dana pokusa.

Glina se ne može prilagoditi lijekovima - čak niti homeopatskim, pa se ne preporučuje uzimanje gline ako se želi nastaviti s bilo kakvim medicinskim tretmanom, iako postoje odstupanja od ovog pravila. Nema nikakvih ograničenja u vanjskoj upotrebi gline, pa se ona lako može uključiti u medicinski tretman.

Moramo skrenuti posebnu pozornost na činjenicu da uzimanje parafinskog ulja istovremeno s glinom ili nedugo prije toga, glinu može stvrdnuti. (Da bi se cigle od sirove gline stvrdnule i postale vodootpornima, koristi se emulzija dobivena iz derivata benzina).

Vanjska upotreba gline bit će obrađena u idućem poglavlju. Željeli bismo istaknuti - ako se želi postići potpuno izlječenje, potrebno se osim načina upotrebe gline, pridržavati i načina prehrane u skladu s glinom a isto tako i prirodnim zakonima. {Vidi Zdrav život i Moderna vegetarijanska prehrana, uvod napisali J. i R. Dextreit).

26

IMA LI REAKCIJA?

Oni koji su naviknuti na prirodne metode liječenja, naviknuti su i na činjenicu da u početku liječenja može doći do reakcija. To može zbuniti početnika koji je započeo s liječenjem kako bi se osjećao bolje, a uskoro se suočava sa skupinom neočekivanih i neugodnih simptoma. Neki pomisle da je glina izazvala nekakvo oštećenje njihove jetre, bubrega ili mjehura.

Što se doista događa? Glina samo označava prikrivene tegobe koje treba liječiti. Bolje je ipak ne provocirati naznačena pogoršanja, već postupno napredovati s liječenjem. To se može postići povremenim stavljanjem obloga od kupusova lišća, naizmjence s glinenim oblozima, i kao posljednje sredstvo* rjeđa upotreba glinenih obloga, ako oni izazivaju nepredviđene reakcije - čak i kad su poželjne u vezi s potpunim izlječenjem. Postupnim napredovanjem, organizam se zaista može osloboditi bolesti.

LUŽNATA ILI NE?

Glina regulira pH-sadržaj krvi, naime, djeluje lužnato na tjelesne tekućine koje su u početku liječenja prekisele. Na drugoj strani, kancerogene bolesti prati povećanje lužnatosti. Ovu abnormalnu situaciju, koja je možda i jedan od obrambenih mehanizama tijela, neki su promatrači neutemeljeno protumačili kao mišljenje da bi glina mogla prouzrokovati rak. Dugo i opsežno iskustvo ipak je više nego dovoljno demonstriralo da nema ozbiljnih temelja za ovu optužbu.

Ostala promatranja pokazala su da je krv oboljelih od raka luž-nata (većina od njih nikada nije uzimala glinu), što ponekad dovodi do zaključka da bi je trebalo dovesti u kiselo stanje.

Hrana općenito sadrži elemente kiselosti, ali tražiti medu njima onaj element koji uništava rak, bilo bi uzaludno. Lužnatost rezultira ionskom neravnotežom između četiriju temeljnih elektrolita - kalcija, natrija, magnezija i kalija. Kancerozno tkivo je obično deficitarno magnezijem i kalcijem, a sadrži višak kalija i natrija.

Kako nikada nije bilo dokazano da lužnatost prethodi raku, razumno je pretpostaviti da je to prije popratni efekt nego uzrok, jer prisutnost tumora i njegovo izlučivanje remeti ionsku ravnotežu.

27

VANJSKA UPOTREBA GLINE

PRIPREMA

Prije nego bilo što učinite, glinu dobro osušite. Ako su komadići veliki, ili ako je vrijeme vlažno, usitnite ih neoksidirajućim nožem (glina se nikada ne smije dodirivati s metalom za koji sumnjate da bi mogao oksidirati ili pohrdaviti).

Stavite glinu sušiti, najbolje na sunce, ili blizu izvora topline kao što su peć ili radijator, ali ne u izravan dodir s njima. Posve suhu glinu zdrobite na komadiće veličine oraha (čekićem, utegom ili nekim drugim predmetom). Maknite strana tijela kao što su korijenje, trava ili kamenčići.

Navedene upute odnose se na glinu nabavljenu iz glinokopa. Glina kupljena kod travara ili u prodavaonicama zdrave hrane već je osušena i usitnjena za upotrebu, i najčešće se prodaje u vrećicama od jednog do tri kilograma.

Priredite praznu posudu; zdjelu ili vrč od emajla, keramike, drveta, stakla ili porculana. Nikada ne upotrebljavajte metalnu, aluminijsku, bakrenu, limenu ili željeznu posudu, osim onu od nehrdajućeg čelika, i izbjegavajte plastične materijale kad god je to moguće. Glinu stavite u posudu i poravnajte površinu kako bi bila što ravnija. Pri ruci uvijek držite malo suhe gline, u slučaju da je mješavina prerijetka pa je treba malo zgusnuti. Bolje da je mješavina malo rjeđa, jer je lakše dodati nešto gline nego je razr-jedivati vodom.

Kako je glinu moguće pripremiti za nekoliko dana, ne trebamo se brinuti da ćemo pripremiti preveliku količinu.

Dodajte neprokuhane vode toliko da je glina gotovo pokrivena. U početku ćete morati proći razdoblje isprobavanja i grešaka, jer svaka glina ne upija iste količine vode.

29

Kaci glina dostigne gustoću blatnog obloga (za njegu kože, proširene vene i si.), odmah dodajemo još malo vode, jer je mješavinu poslije teže razrijediti.

Mješavinu ostavite najmanje jedan sat, nemojte je miješati. Ako se glina miješa postaje ljepljivom, naime, i teško ju je upotrijebiti. Nema potrebe dirati glinu prije upotrebe - omekša sama od sebe.

Pasta bi trebala biti glatka, ravnomjerna i ne pregusta. Ne smije biti tekuća, mora biti dovoljno mekana da se prilagodi tjelesnim oblinama i pregibima, dovoljno čvrsta da ne sklizne kad se oblog stavi na kralježnicu ili lumbalno područje.

Kad god je moguće, posudu s glinom stavite na sunce i pokrijte gazom kako biste je zaštitili od nečistoća.

30

TEMPERATURA GLINE

Glinu možemo upotrijebiti hladnu, mlaku ili vruću. Ako je stavite na dio tijela koji je vruć, upaljen ili podliven krvlju, ili po prirodi vruć (kao što je donji dio trbuha), glina mora biti hladna. Nakon nekoliko trenutaka glina bi se trebala ugrijati. Ako i dalje ostane osjećaj hladnoće, prekinite s aplikacijom obloga. Ako je na drugoj strani oblog jako vruć, trebamo ga promijeniti već pet ili deset minuta nakon aplikacije.

Ako glinu upotrebljavamo za revitalizaciju, za obnavljanje ko-štanog tkiva, ili bubrega, mjehura ili jetre, oblog treba ugrijati ili ga barem smlačiti. Mnogo preciznije upute dane su poslije za svaki pojedinačni slučaj.

Bez obzira na slučaj, treba imati na umu zakon prirodne medicine, koji kaže da svaku akciju odmah mora slijediti reakcija.

Ako se oblog stavlja na vruće, upaljeno ili mjesto podliveno krvlju, mora djelovati osvježavajuće. Ako ga koristimo za revitalizaciju ili tonifikaciju, mora grijati. Kod oslabljena organizma, odnosno pojedinog organa, moguće je djelovati hladnom vodom, hladnim zrakom ili hladnom glinom, ali nakon toga mora brzo nastupiti zagrijavanje, koje je i cilj.

Kod vrućice ili navale krvi, liječenje hladnoćom možemo usporediti sa sustavom za hlađenje automobilskog motora. Takvo hlađenje sprječava pregrijavanje koje bi bilo kobno za automobilski motor kao i za ljudski organizam.

Isto tako, takav tretman može zagrijati tijelo pospješujući izmjenu tvari.

Dobro je znati da u prirodnoj terapiji većina tretmana koji koriste hladna sredstva (glinu, vodu, zrak) nužno izazivaju zagrijavanje. Ako se to ne dogodi, znači da zalihe organizma nisu dovoljne i treba ih obnoviti odmorom. Glineni bi se oblog trebao, i kad se stavi hladan, vrlo brzo ugrijati. U hitnim slučajevima stavite na oblog termofor ili kakav drugi izvor topline.

Oksidacija se pospješuje ako se stimuliraju krvni optok i obrambene funkcije tijela. Tjelesna temperatura morala bi postupno rasti. To je jedini slučaj kad su hladni oblozi korisni.

31

KAKO ZAGRIJATI GLINU

Nije dobro ako glina dode u neposredan doticaj s jakim izvorom topline. Ako u cijelosti želimo sačuvati sve sastojke gline, stavimo je u dvostruku posudu ili zdjelu s vodom tijekom zagrijavanja.

Stavite posudu s glinom u veću tavu ili lonac. U lonac stavite dovoljno vode, barem do polovice ruba, stavite ga na vatru dok glina ne dostigne željenu temperaturu.

Izložite glinu suncu ili najbližem izvoru topline, poput radijatora ili mlake peći, dopuštajući glini da se zagrije na dovoljno visoku temperaturu, ovisno o slučaju.

Ako je potrebno pripremiti nekoliko obloga unaprijed, glinu ne zagrijavajte. Glina za oblog ne smije se zagrijavati dvaput. Pripremljeni oblog jednostavno stavite na prevrnuti poklopac lonca s vrućom vodom ili na radijator.

OBLOG

Stavite komadić lanene krpe ili četverostruki komad bezbojne staničevine na stol. Imajte na umu da vam je potrebna tkanina znatno veća od obloga, koji opet mora biti veći od liječenog područja.

32

Bolje je upotrijebiti list kupusa, nego lanenu krpu ili staničevinu ako oblog morate aplicirate dulje, ili ako se oblog stavlja na osobito osjetljivo ili upaljeno mjesto. List kupusa održava hladnoću gline i sprječava prerano sušenje, koje ponekad može izazvati neugodne posljedice.

Na drugoj strani, upotreba nepropusnog materijala poput plastike, gume itd. mora se obvezno izbjegavati, jer vlaga iz gline mora isparavati.

Upotrijebite spatulu ili drvenu žlicu (ne koristite metalnu niti plastičnu), razmazite glatki sloj gline na pripremljeno platno. Debljina može biti od 5 mm do 2 cm, ovisno o specifičnim detaljima opisanima u nastavku.

U principu, glina se nanosi izravno na kožu. Ali, ako se oblog mora staviti na dlakavi dio tijela, ili na mjesto koje osoba koja živi sama bez pomoći teško može dohvatiti, komadić gaze, muslina ili sličnog vrlo laganog materijala može se staviti između gline i kože. Neprikladnost ove metode je u tomu što sprječava prianjanje gline uz kožu, i što dopušta strujenje zraka, što može ohladiti oblog. Osim toga, čini se da se postiže velika korist ako je glina u izravnom dodiru s kožom.

KOMPRESA

Kao što će biti opisano poslije, upotreba blatnih kompresa ponekad je preporučljivija od obloga. Da biste je pripremili, treba vam rijetka pasta u koju možete umočiti komad tkanine koja će, kad se izvadi, biti premazana finim slojem gline.

Ova pasta je pripremljena na isti način kao i oblog, s više vode a manje gline. Neposredno prije upotrebe potrebno ju je promiješati, kako bi mješavina bila prikladna.

Umočite komadić tkanine u blato, izvadite ga, malo otresite i stavite na liječeno mjesto, a po potrebi između stavite gazu.

33

UČVRŠĆIVANJE OBLOGA I KOMPRESA

Jednom kad oblog ili kompresu namjestite, pokrijte je suhom krpom i učvrstite:

1. ljepljivom trakom ako je mjesto neprikladno za običan zavoj, ili je zavoj mali

2. tvorničkim zavojem 3. flanelskim pojasom ili nekim drugim toplim materijalom

ako je riječ o aplikaciji na bubrege, jetru, želudac ili pluća 4. T zavojem (higijenskim uloškom) ako je riječ o perinealnoj

ili rektalnoj aplikaciji.

Ako je riječ o aplikaciji na zatiljku, radije povežite preko čela nego preko vrata.

Oblog možete držati jedan sat ili cijelu noć, ovisno o slučaju. Kod gnojnih rana, obloge treba obnavljati svaki sat. Kad gnojenje prestane, zavoj se može držati sat i pol prije mijenjanja. Jednom kad se tkivo počne obnavljati, obloge možete ostaviti i dva sata.

34

Za liječenje unutarnjeg organa (jetra, bubrezi, želudac itd.) oblog se drži najmanje dva, pa i tri ili četiri sata. Može se držati i dulje, ovisno o slučaju. Ako se glina stavlja zbog revitalizacije organa ili obnavljanja dekalcificiranog tkiva kostiju (kralježaka itd.), oblog se može ostaviti i cijelu noć.

U principu, stavljanje obloga od gline ne bi smjelo izazvati nikakvu iritaciju ili bolnu senzaciju. Ako je oblog stavljen na neki apsces ili čir vrlo vruć, na primjer, i ako se osuši nakon pola sata, promijenite ga bez oklijevanja, ne čekajući da prođe puni sat. Ako oblog stavljen na kralježnicu daje osjećaj hladnoće, čak i kad je stavljen vruć sat ili dva prije, ne ostavljajte ga preko noći, odmah ga skinite.

Ako ste oblog stavili na vruće ili ugrijano mjesto, morate ga skinuti prije nego glina postane prevruća Ako je pak riječ o aplikaciji zbog revitalizacije, pa se zbog toga toga tijelo ponovno zagrijava, treba je maknuti prije potpunog hlađenja gline.

Kod dobre primjene glina je gotovo posve suha u vrijeme kad je treba ukloniti. U takvim slučajevima glina se lako skida, ostane je vrlo malo zalijepljene za kožu. Ako se oblog ne može lako skinuti, stavite malo tople vode između kože i gline. Ostružite preostale komadiće gline i operite ih hladnom ili toplom vodom, ali bez sapuna. Oprez, nikad ne koristite alkohol ili kolonjsku vodu kako biste očistili kožu nakon aplikacije gline.

35

UČESTALOST STAVLJANJA OBLOGA

Ovisi o liječenom slučaju, veličini ozljede, temperamentu pacijenta, njegovim ili njezinim reakcijama na glinu, liječenoj površini itd. Za apscese i sve izljeve gnoja obloge treba mijenjati svaki sat (možda i svakih pola sata ili čak i manje u posebnim slučajevima.) Promjenu obloga svaki sat treba nastaviti danju i noću, ako je moguće, sve dok apsces ne prsne. Nakon toga obloge ostavljajte oko sat, Sat i pol. Komprese s blatnom vodom možete stavljati svaka dva sata sa suhim oblozi ma preko noći.

Važno je zapamtiti da velike aplikacije (jetra, crijeva, bubrezi itd.) stvaraju vrlo snažnu reakciju, koju organizam neće moći podnijeti dugo bez rizika da oslabi, ako se one obnavljaju prečesto, pogotovo ako bolest još napreduje. Jedan oblog dnevno, ostavljen između dva i četiri sata, bit će dovoljan a bit će moguće staviti dva obloga dnevno kad se bolest ublaži. Ako je oblog stavljen navečer, prije spavanja, pacijent može ići spavati i ne skidati ga do jutra, osim ako ga svrbi ili počne osjećati hladnoću tijekom noći.

Dnevno možete staviti dva velika obloga ako je riječ o pacijentu vezanom za krevet, ili nepokretnom pacijentu, pod uvjetom da dobro podnosi glinu, i da nije umoran, ili da nema ekstremne reakcije.

.V obzirom na sinigit koju proizvodi djelovanje gline, pogoršanje koje izaziva i energije koje pokreće, glina se ne bi smje/a nikada stavljali na dva važna organa istovremeno. Organski otpor mora se također uzeti u obzir, a prečeste aplikacije treba izbjegavati ako uzrokuju nepoželjne reakcije poput pretjerana umora.

Dakako da je savršeno prihvatljivo stavljanje dvaju obloga istovremeno ako se jedan stavlja na važan organ (jetru, bubrege itd.), a drugi na sekundarno područje (stopalo, ruka itd.), ili oba na sekundarna područja.

ODBACIVANJE UPOTRIJEBLJENE GLINE

Glinu nakon upotrebe treba baciti jer je devitalizirana i puna upijenih toksina. Bez obzira na to je li upotrijebljena za ranu ili nešto drugo, ne može se upotrijebiti ponovno, i bilo bi razumno je

baciti negdje gdje je nitko drugi ne može dotaknuti. Zavoji i oblozi mogu se oprati i osušeni ponovno upotrijebiti, što ne vrijedi za papirnate ubruse i listove kupusa, koje treba baciti zajedno s glinom.

NAČIN UPOTREBE

Molimo, imajte na umu: kad jednom započnete liječenje glinom, ftemojtega prekidati čik niti privremeno.

Glina je izvanredno aktivno sredstvo, i stavljanjem obloga na oboljelo mjesto aktiviramo seriju unutrašnjih zbivanja koja se odražavaju na cjelokupni organizam. Zbog toga liječenje ne treba započeti bez određenog znanja, nema smisla pokrenuti vlak ako ćete ga zaustaviti između dviju postaja, on mora nastaviti do svog cilja. Cilj je, u ovom slučaju, potpuno izlječenje. Jedan prekid, usprkos tomu, neće izazvati nikakve loše efekte, nego jednostavno znači da liječenje treba započeti ispočetka, s istim mjerama opi e/a.

Moguće je, čak vjerojatno, da u početku liječenja pacijent može iskusiti pogoršanje bolesti. To je samo površinski, dapače to pokazuje da se rana ili zahvaćeno područje čisti. Glina posjeduje golemu moć drenaže i privlači na sebe sve supstancije s negativnim zračenjem. Zbog toga je posve razumljivo da će svi otrovi u tijelu krenuti prema liječenom dijelu.

Vrlo je važno da liječenju glinom obvezno prethode čajevi za čišćenje, kura s voćem ili limunom, ili oralno uzimanje gline. Tek nakon 14 dana takvih priprema može se poduzeti liječenje izvana.

Ponavljamo, vidljivo pogoršanje nije opasno, ono pokazuje učinkovite i korisne moći gline na djelu.

Varikozni će se čirevi u početku povećati. Svo će mrtvo tkivo s rane otpasti a površina će se naborati, pojavit će se gnoj ili krv. Bol se nakratko može pojačati, a nakon toga smanjiti i potpuno nestati, zatvarajući čireve i obnavljajući zdravo tkivo. Ako se ustraje s liječenjem, čirevi će nestati zauvijek. Nema opasnosti da bi se čirevi mogli ponovno pojaviti.

Isto je s unutarnjim čirevima, jedina razlika je u tomu što sa svim unutarnjim organima (želudac, maternica i dr.) tretman treba započeti vrlo nježno, tankim oblozima (0,5 - 1 cm). Kako je prvo dje-

37

Lovanje gline drenaža bolesnog sadržaja tretirana čira i čišćenje rane (posljedica je njezino privremeno povećanje), tretman unutarnjih organa mora striktno izbjegavati bilo kakvo povećanje koje bi moglo štetno djelovati na susjedne vitalne organe ili iscrpiti pacijentove pričuve energije.

Mjere opreza o kojima biste trebali voditi računa:

1. Temeljito čišćenje organizma laksativima, voćnim kurama ili limunom, voćem, vegetarijanskom prehranom i kratka kura oralnog uzimanja gline.

2. Lagane aplikacije glinenih obloga, za početak neka ne budu preširoki i predebeli (oko 1 cm), držite ih oko 1 sat. f

Pacijent se nekoliko dana navikava na aplikacije, a zatim možete povećati veličinu obloga tako da pokriva šire područje. Potom treba povećati debljinu i obloge ostavljati sve dulje. Postupan napredak može se postići oblozima veličine 20 - 30 cm x 15 - 20 cm, debljine oko 2 cm, koje možete ostaviti 2 - 4 sata ili čak cijelu noć.

Veličina i debljina obloga ne bi se smjeli povećavati osim ako prijašnje aplikacije nisu prošle bez problema, tegoba ili jakih reakcija.

Koristeći ove metode aplikacije, možete odbaciti sav rizik i izbjeći sve greške prosuđivanja, te biti sigurni da ste na novom putu prema izlječenju.

KLISTIRI INJEKCIJE

Glina se može upotrebljavati na razne načine, na primjer može se miješati s vodom i koristiti kao klistir ili kao rektalne instilacije. Dodajte 4 žlice gline u prahu na litru nekuhane vode. Lagano ugrijte i dobro promiješajte prije upotrebe.

PRAH

Fino mljevena glina preporučuje se kao puder za dojenčad, umjesto pudera koji često sadrži medicinske dodatke i nema aktivnost gline. Bez brige možete staviti glineni prah na dječju stra-

38

žnjicu i ogrebotine na koži, i upotrijebiti ga ako je koža zahvaćena osipom.

Glina dezinficira rane i pomaže ponovnom rastu ozlijeđena tkiva. Može se posipati na čireve, rane od dekubitusa, mrlje, ekceme itd.

Koristeći fino mljevenu glinu, povećavate djelotvornost masaže.

NJEGA KOŽE

Opće je pravilo da se većina obloga koji se upotrebljavaju kao maske za ljepotu, bazira na glini. Općenito visoka cijena ovih krema opravdava se uključivanjem gline u njihovu izradu.

Glina se ponekad koristi kao baza mješavina koje mogu sadržati glicerin, parafin ili druge supstancije koje neutraliziraju svojstva gline, više nego što ih pojačavaju. Sve promjene gline, dodaci bilo kakve supstancije reže smanjivanju njezine moći, koja je mnogo veća ako je glina u čistom stanju.

Uzmite nešto gline u prahu i napravite pastu, koristeći mješavinu pola vode i pola soka (krastavca, rajčice ili grejpa). Namažite fini sloj paste na gotovo cijeli dio lica. Ostavite tako dugo dok se maska ne osuši, ali ne u potpunosti, neka bude vlažna i još uvijek dovoljno elastična.

Glina se može debelo nanijeti na određena mjesta (mrlje, bubu-Ijice ili bore, na primjer), i to navečer a ostaje preko noći.

Kremu za omekšavanje kože možete napraviti od gline u prahu i maslinova ulja:

1. U glatku posudu okruglih rubova (zdjela) stavite dvije žlice tople vode i jednu žlicu maslinova ulja.

2. Istucite dobro drvenom žlicom, dodajte punu žlicu gline u prahu.

3. Miješajte i dalje drvenom žlicom dok mješavina ne bude glatka. Ako se voda ne da dobro umutiti, možete je ocijediti ali krema koju dobijete neće biti tako glatka.

Količinu možete po želji povećati, koristeći iste omjere. Najbolje je prirediti samo količinu za jednokratnu upotrebu.

39

KbŽU koja svrbi, s mrljama, upaljen prištić ili vrlo osjetljivu kožu operite vodom u koju ste umiješali glinu, ali be/, sapuna. Nakon toga nježno istrljajte unutrašnjom stranom limunove kore.

Vrećice ispod očiju značajno će se smanjiti, ili će čak potpuno nestati stavljanjem glinenih obloga istovremeno s određenim tretmanom za srce ili bubrege, ovisno o tomu koji ih je organ uzrokovao.

Glinom tretirajte sve izrasline, bradavice, mrlje i crvene prištiće.

Neki kozmetički saloni glinu koriste za njegu kose. Naprave finu, rijetku pastu od gline i vode, potope cijelu glavu u tu mješavinu, ostave je tridesetak minuta ili jedan sat i isperu vodom.

U Tunisu postoji tamno obojena glina zvana »tfal«, u čvrstim blokovima. Miješa se s malo vode kako bi se dobila fina pasta i koristi kao maska za lice. To po svemu sudeći čisti i omekšava kožu i zatvara pore. Kod normalne kože, maska se ostavlja oko pet minuta, kod masne nešto dulje. Ista pasta upotrebljava se kao šampon i /a njegu kose; nanesena na cijelu kosu tridesetak minuta daje podatnost i gustoću.

BLATNE KUPKE

Osobito nam je drago da je upotreba blatnih kupki danas uobičajena praksa. S obzirom na to da je njezina aktivnost tako snažna, treba je pratiti prirodna prehrana, a to je rijetko slučaj. Ako se odlučite na trošak i posjet farmi zdravlja ili lječilištu gdje liječe i glinom, osnovno je pripremiti se na to i poslije nastaviti s aplikacijom glinenih obloga i vode, te s prirodnom dijetom za čišćenje. Ako nemate mogućnost ili novca za odlazak na takvo mjesto, još uvijek možete profitirati ako koristite blatne kupke napravljene od mješavine gline i vode.

Ako imate vrt, iskopajte rupu, dovoljno veliku i dovoljno duboku, kad je napunite, uronile cijelim tijelom u nju. Kupke na otvorenom zraku preporučujemo samo za lijepa vremena, a glina mora biti na suncu kako bi držala toplinu.

U kući, glinene kupke možete prirediti u koritu ili vjedru, ali nikada u kadi jer će glina začepiti odvode. Omjer gline i vode može

40

biti takav da mješavina tvori rijetku pastu. Blatna kupka može se upotrijebiti nekoliko puta. Dodajte nešto tople ili hladne vode svaki put kad je potrebno.

Počnite s dnevnim kupkama koje traju pet do deset minuta i povećajte na petnaest do dvadeset minuta kasnije. Ako su kupke previše zamorne, pripremajte ih svaki drugi dan ili jedanput na tjedan.

Ovu kuru koristite mjesec dana, jedan mjesec pauzirajte prije nego nastavite.

Blatne kupke preporučuju se za liječenje reumatizma, ait it risa, bolesti kostiju i određenih vrsta paralize.

Lokalne blatne kupke izvedive su i vrlo učinkovite, osobito kupke stopala i kupke ruku kod reumatizma.

MULJ

Riječ je o talogu pješčane gline koja ostaje nakon oseke. Njegova svojstva raznolika su ali pouzdana. Drevni taloži mulja sastoje se od supstancije poznate kao lapor, čiji su slojevi različiti. Lapor je na najnižoj razini pretežno boje krede i gotovo neupotrebljiv za obrađivanje. Poznat je pod nazivom argilette u Normandiji i kao »slatka zemlja« u pokrajini Picardy. Gornji sloj crvenkaste je boje i može se obrađivati. Bogat je glinom i sadrži nešto pijeska. U sjevernoj Francuskoj je poznat pod nazivom »zemlja huje cikle«, a u okolici Pariza kao »ciglasta zemlja«.

Bilo koja od ovih vrsta zemlje može se upotrijebiti umjesto odgovarajuće gline, ali samo za vanjske aplikacije obloga.

PIJESAK

Kupke U mnoštvu ljudi koji se vole sunčati na pješčanim plažama, ko

liko od njih shvaća da im pijesak na kojem leže čini jednako dobro poput sunca ili mora?

Ljudi mogu iskoristiti i više njegovih prednosti ako se njime pokriju ili naprave pješčanu kupku.

41

Poznato je da pijesak, osobito morski, može sadržati određene radioaktivne supstancije, poput urana. To djelomično objašnjava njegov izvanredan učinak na bolesti kostiju. Rahitis, slabost, dekalcifikacija, sve tegobe s kostima, artritis, reumatizam, lumbago, nefritis, išijas i mnoge druge bolesti reagiraju na liječenje pijeskom.

Takve kupke napravite na suncu, koristeći suhi pijesak. Iskopajte rupu tako da se tijelo može dobro smjestiti unutra, zatim ga pokrijte debelim slojem pijeska, pritom ostavljajući vani jedino glavu. Pobrinite se da je glava u hladu, pod suncobranom, krošnjom, platnom ili nečim sličnim, na udaljenosti najmanje jednog metra od glave kako bi se omogućilo slobodno strujanje zraka i izbjegnula intenzivna vrućina.

Ne radite ove kupke neposredno nakon jela, jer one stimuliraju reakcije energije, a trebale bi ih slijediti vrlo kratke hladne kupke.

Počnite s kupkama u trajanju od deset do petnaest minuta i postupno produljite vrijeme na jedan ili dva sata, dva do tri puta dnevno.

Ako pješčane kupke izazivaju preobilno znojenje nakon kratkog vremena, odmah izađite iz kupke i pokrijte se ponovno suhim pijeskom, ponavljajući postupak dva do tri puta ako je to potrebno sve dok znojenje ne prestane.

Pazite na duljinu trajanja pješčanih kupki i završite kupku na vrijeme. Nikada nemojte čekati tako dugo da osjetite umor ili da vam je hladno, jer to može biti štetno. Nikada ne produljujte vrijeme trajanja nove kupke ako rezultati prijašnje ne upućuju na to.

Čim ustanete iz pješčane kupke, zaronite cijeli u vodu, a nakon toga odmorite se pod suncobranom pa se vratite na sunce i napravite još jednu pješčanu kupku.

Tehnika pješčanih kupki promijenila se tijekom stoljeća vrlo malo. Bila je usavršena prije više od dvije tisuće godina kao što se vidi iz Herodotova teksta što ga navodi liječnik Hector Grasset:

Vrući oblozi od pijeska pogodni su za pacijente koji boluju od astme, upale pluća, bolesti crijeva, uloga i progresivne paralize. Također, pogodne su za one koji se loše osjećaju, one s vodenom bolešću i sa svim ostalim kroničnim bolestima. Većinom na ovo liječe-

42

nje dobro reagiraju svi pacijenti osim male djece. Ljeto je najbolje godišnje doba za to, pod uvjetom da se odaberu najtopliji dani. U zoru, napravite dvije do tri udubine u pijesku, iste veličine poput pacijenta za kojeg su namijenjene, u duboku pijesku na obali te ostavite da na njega djeluje toplina sunca. Pacijentov zadnji obrok mora biti dobro probavljen, prije kupke neka se prošeće ili napravi neke laganije vježbe. Kad je temperatura zraka dovoljno visoka i kad je pijesak dovoljno ugrijan, položite ga u jednu od jama i stavite iznad njega toliko pijeska koliko može ugodno podnijeti. Glavu i oči zaštitite mu od sunčevih zraka.

Položaj u kojem leži također se može upotrijebiti za ovu svrhu - prema jugu neka se okrene ujutro a prema sjeveru sredinom dana. Operite njegovo lice spužvom potopljenom u hladnu vodu, ako je žedan, dajte mu nešto da ispere usta. Ako primijeti da mu tijelo ne postaje toplijim, ili se čak hladi nakon što se preznojio, morao bi to reći. Tada će njegov pomoćnik maknuti pijesak koji ga pokriva, izvući ga iz udubine i pomoći mu da se smjesti u iduću udubinu, pokrivajući ga pijeskom kao i prije. To se može učiniti i treći put ako je potrebno, slijedeći uvjete svake pojedine bolesti i kretanja energije.

U kosi položaj stavljamo pacijente koji imaju astmu, upalu pluća, želučane tegobe, vodenu bolest ili su općenito lošeg zdravlja. Sjedeći položaj primjenjuje se kod pacijenata koji imaju natečen trbuh ili prsni koš, tegobe s debelim crijevom, jetrom, slezenom ili kukovima, i za one koji imaju uloge (giht) ili paralizu nogu ili stopala. Potkraj položimo pacijenta vodoravno, kako bi se opustilo cijelo tijelo i kako bi se blagotvorni učinak liječenja osjetio i na zdravim i na bolesnim dijelovima tijela, posebno za one koji nakon toga žele napraviti hladne kupke. Pored udubina spremnih za upotrebu stavite spremište s vjedrima vode i kupke s morskom vodom u koje će pacijent ući kad se prestane znojiti. Nakon kupke, polijte ga vodom i izmasirajte uljem.

Za bolesti koje se javljaju u intervalima, liječenje treba trajati barem četrnaest dana ali ne dulje od dvadeset i jedan. U slučaju vodene bolesti, duljinu treba odrediti prema redukciji tjelesnog obujma. Ako se čini da niti nakon dvadeset i jednog dana nema nikakvog djelovanja, pustimo pacijenta da se odmori dva do tri dana i ponovno započnimo s liječenjem.

43

Oblozi

Ako su pješčane kupke dostupne, mogu se ponavljati i više puta. Na drugi način pijesak se može upotrijebiti u oblozi ma kako bi se nastavilo djelovanje pješčanih kupki i nakon vraćanja kući s ljetovanja.

Isti problemi ili lakše bolesti koje se liječe pješčanim kupkama mogu se liječiti i pješčanim oblozima.

Ugrijte u pećnici ili peći nešto riječnog pijeska, ili po mogućnosti morskog. Stavite ga u pripremljenu vrećicu, dovoljno veliku da dobro prekrije liječeni dio tijela. Napunjena pijeskom, vrećica bi trebala biti debela 2 - 3 cm. Aplicirajte dok je pijesak potpuno vruć, svežite vrećicu i ostavite na mjestu nekoliko sati. Ponovite postupak po potrebi.

44

MORSKA SOL

ije moguće postaviti općenito pravilo o upotrebi soli u hrani, jer ona ovisi o pojedinom slučaju, o višku ili nedostatku natrija, magnezija, joda i dr.

U načelu, svi se minerali mogu nadoknaditi povrćem. Ono, dakako, treba biti organski uzgojeno i ne smije biti tretirano mineralnim gnojivom.

Nerafinirana morska sol može se smatrati korisnom terapeut-skom podrškom, vrijednom pomoći kod brojnih stanja koja uzrokuju neravnotežu duševnog stanja, žlijezda s unutarnjim lučenjem ili živčanog sustava.

1 )obro je poznato da višak soli može izazvati povišeni krvni tlak. Manje je poznato da izbacivanje soli kod raznih dijeta može proizvesti nepoželjne rezultate. Potpuno izostavljanje soli iz hrane uzrokuje da bubrezi počnu lučiti enzim renin, koji pak može izazvati povišeni krvni tlak.

Za sprječavanje raka, živi magnezij morske soli tisuću je puta vr-jedniji od svih do sada dostupnih anorganskih soli. Jod u morskoj soli jednako je živ i djeluje korisno na štitnu žlijezdu, bez ikakava rizika koji se javlja pri uzimanja kemijski proizvedenog joda. Na isti način, njegov bromid umiruje živce a ne oslabljuje živčani sustav.

Neovisno o ovim upotrebljivim supstancijama, sol sadrži i elemente u tragovima (zlato, bakar, nikal, kobalt i dr.)

QiiintonovapLizma, umjetni fiziološki serum čiji su sastojci i osmot-ski tlak analogni onima u krvi, mješavina je morske i izvorske vode.

Ta sličnost i to bogatstvo mineralnih sastojaka morske vode, nađeni su u velikom broju u morskoj soli. Dojenčadi koja pati od nedostatka minerala ponekad je potrebno dati žličicu morske vode ili slane vode prije obroka.

Kako sadrži djeliće gline, morska sol je posrednik između mora i zemlje, djeluje vrlo dobro s glinom pojačavajući njezin učinak. Njezino djelovanje slično je djelovanju gline, poput središta koje privlači

45

nezdrave supstancije s negativnim zračenjem; drugim riječima ona izvlači i upija sve bolesno. Generacije ljudi upotrebljavale su je za ispiranje rana, grgljanje, koristeći njezina antiseptička i iscjeliteljska svojstva, a da nisu bili potpuno upoznati s njima. Grgljanje slanom vodom nije djelotvorno samo za bolesno i upaljeno grlo; ispiranje usta velika je pomoć kod bolesti usne šupljine. Upale usne sluznice, kao i gnojna upala zubnog mesa, mogu se liječiti ispiranjem usta vrlo slanom vodom (žlica nerafinirane soli na veliku čašu nekuhane vode)

Ako ste primijetili poboljšanje i želite ga pojačati, pripremite glinu sa slanom vodom. Na primjer, ako želite da apsces, čir ili tumor sazriju, napravite oblog:

U vatrostalnu posudu (ne aluminijsku) stavite dvije žlice nerafinirane morske soli i dovoljno vode kako bi se sol rastopila. Stavite na vatru, miješajući drvenom žlicom. Dodajte dovoljno gline u prahu kako biste dobili gustoću masti. Razmazite na lanenu krpu i još vruću pastu stavite na zahvaćeno područje. Oblog stavite ujutro i ostavite ga cijeli dan, a navečer stavite novi oblog i ostavite do jutra.

Kad se pojavi gnoj, tijekom dana stavljajte hladne obloge samo od gline, i nastavite stavljati obloge od gline i soli preko noći još nekoliko dana.

Osvježavajući učinak kupanja u slanoj vodi tako je dobro poznat da ga nemamo potrebe isticati. Za desetogodišnje dijete potreban vam je otprilike kilogram morske soli za vruću kupku od petnaest do dvadeset minuta. Jedna je takva kupka na tjedan dovoljna. Smanjite ili povećajte količinu soli prema djetetovoj dobi i veličini.

Vruća kupka, s dvama ili trima prstohvatima morske soli, djeluje osvježavajuće na cijeli organizam. Ako je riječ o proširenim venama, koristite mlake kupke stopala ili ih zamijenite kupkama ruku.

Pranje cijelog tijela hladnom, obilno slanom vodom, djeluje sti-mulirajuće, ugodno je i korisno.

Ljekovito sredstvo za neravnotežu žlijezda može se pojačati potpunim vrućim kupkama sa slanom vodom kojima se doda juha od morskih trava sa zgnječenim smeđim algama (Ascophyllum i Fucus).

Oblozi za mršavljenje napravljeni su od istih sastojaka, morske trave i soli.

Priroda je uvijek na usluzi ljepoti i zdravlju.

46

HLADNE SJEDEĆE KUPKE

Hladne sjedeće kupke jedan su od najboljih dodataka liječenju glinom, a korisne su i za obnavljanje i održavanje zdravlja. Odaberite posudu koja je duboka i dovoljno široka da biste u njoj ugodno sjedili, na primjer veliku dječju kadicu. Napunite je tako da voda bude do ruba prepona. Ako sjedite u kadi, ispod nogu stavite malu stolicu, tako da je u vodi.

Za proširene vene pomaže noge držati u vodi. Najprikladnija je voda iz vodovoda, ali se može koristiti i ona iz izvora, cisterne, vrela, rijeke ili mora.

U početku koristite zagrijanu vodu temperature između 20 i 22 °C. Uskoro ćete vrlo brzo lako podnositi i hladnu vodu izravno iz slavine. Ako ste vrlo osjetljivi na hladnoću (drhtanje, zimica itd.), priredite istovremeno toplu kupku za noge ili iziđite iz sjedeće kupke prije povišenja temperature.

(Nakon hladne sjedeće kupke, tjelesna temepratura povisuje se pola stupnja zbog aktiviranja izmjene tvari.)

U većini slučajeva, ili jednostavno za održavanje zdravlja, jedna kupka dnevno posve je dovoljna. Kod povišene temperature, pak, preporučuju se i tri do četiri kupke svaka dvadeset i četiri sata. Najbolje je vrijeme za kupku ujutro, odmah nakon ustajanja iz kreveta, ali se može načiniti u bilo koje vrijeme tijekom dana.

Dopušteno je vrijeme za hladnu sjedeću kupku pet minuta; maloj djeci ili vrlo umornim ljudima to se vrijeme može i skratiti. U slučaju pretjerane živčanosti, voda treba biti zagrijana na 20 - 22 °C, a u kupki treba biti deset minuta.

Sjedeća kupka navečer poboljšava spavanje i povećava kvalitetu sna.

Jedine su kontraindikacije mjesečnica, teške srčane bolesti, tegobe pri čučenju.

47

11 PUTI 1 ' VA U P O T R K 1 H J

OCI

Očne tegobe - loš vid, crne mrlje pred očima i dr., mogu se ispraviti ako djelujemo na organe u kojima nastaju problemi -najčešće je riječ o jetri. Tegobe izazvane malformacijama - škiljavost, dvostruka slika,

astigmatizam, zahtijevaju dvostruku aplikaciju gline, prvo na zatiljak da bi se djelovalo na vitalna središta, a zatim na oči.

Upale i infekcije (konjuktivitis, upale kapaka, rožnice) zahtijevaju ponovljene aplikacije izravno na oči. Slučajne ozljede mogu se liječiti na isti način. Osvjedočili smo se kako su se obnovile ozlijeđena rožnica i šarenica pomaknute u stranu, liječene jedino aplikacijom hladnih glinenih obloga.

Prilično tanki oblozi (jedva 1 cm) s komadom gaze stave se na sklopljene oči. Da bi se izbjcgnule bilo kakve reakcije koje bi mogle uzrujati neiskusna početnika, prvo stavite oblog širok 1 cm. Ostavite ga nešto manje od jednog sata. Postupno povećavajte debljinu i vrijeme na 2 cm i 2 sata, ili čak cijelu noć.

Ako je oko ozlijeđeno u nesreći, glinu odmah stavite na njega, ali zaštićeno komadićem gaze ako je potrebno. Ako situacija ne zahtijeva brzu akciju, najbolje je početi s obrvama pa glinu pomicati dolje prema jednom oku, ili ako je potrebno oba oka, i to naizmjence. Ako je ozljeda teška, aplikacije mogu slijediti jedna drugu, bez prekida.

Kao nadopuna tretmanu, upotrijebite losion ili kupke za oči koristeći uvarak mješavine bilja premao preporuci dr. Leclerca:

trputac (listovi) 10 g slatka djetelina (listovi) 5 g različak (cvjetovi) 5 g

49

Mješavinu 1 5 minuta uronite u 250 g kipuće vode i procijedite kroz krpu. Upotrijebite kao losion ili kupku za oči između dviju aplikacija gline.

Jedanput ili dvaput tjedno kapnite kap limuna u svako oko. Kod lakših ozljeda bit će dovoljna dva do tri obloga dnevno naizmjence na jedno pa na drugo oko, kako bi se uspostavilo prvobitno stanje.

Kod tegoba uzrokovanih malformacijama, stavite jedan ili dva hladna obloga dnevno na liječeno oko. Glina bi trebala biti debela oko 1 cm i od oka odvojena gazom. Ostavite oblog oko dva sata ili dulje, ako ste glinu aplicirali navečer. U međuvremenu stavite na zatiljak jak oblog tople ili hladne gline, ako to možete podnijeti, i ostavite četiri sata.

Začepljenje suznih kanala (suzne oči) liječite kapanjem limunova soka u oko i glinenim oblozima preko nosa.

NOS

Prehladu, peludnu groznicu, upalu sinusa i dr. liječite ispiranjem nosa glinenom vodom (žličica gline u prahu u šalici vode koju ste unaprijed pripremili). Jedanput, dvaput ili triput dnevno dišite u glinenoj vodi: uronite nos u vodu, zatvorite jednu nosnicu prstom. Dišite nježno kako biste vodu usrkali što više, nešto malo može otići i u grlo. Ponovite pet do šest puta sa svakom nosnicom. Završite kapanjem nekoliko kapi limunova soka u svaku nosnicu.

Za liječenje prištića ili čireva u nosu, napravite mali tampon od glinene paste, umotajte u gazu i stavite u nosnicu. Ostavite svaki oko jedan sat u nosnici.

Kod osjećaja suhoće sluznice nosa, napravite mješavinu jednakih dijelova limunova soka i maslinova ili bademova ulja ili vode.

Upotrijebite istu mješavinu ali s glinenom vodom a ne uljeni, ako su djeca prehlađena ili otežano dišu. Dopunite kupke za nos inhalacijama timijana (nekoliko prstohvata na mali Jončić kipuće vode). Nema potrebe za nekim posebnim aparatićem, dovoljno je pokriti glavu i posudu ručnikom. Nakon inhalacije navlažite lice hladnom vodom i osušite.

50

Ako tegoba ustraje, pogotovo u slučaju upale sinusa, stavljajte obloge gline uz nos sa svake strane i na čelo. Stavljajte dva do tri hladna obloga dnevno; oblozi trebaju biti 1 - 2 cm debeli i stavljajte ih izravno na kožu. U hitnom slučaju provedite tretman kao za migrenu.

USTA I ZUBI

Nema bolje zubne paste od čiste gline, bez primjesa pijeska, fino smrvljene. Okus možete poboljšati suhim, usitnjenim listićima men te.

Ako glinu prije toga niste upotrebljavali, stavite je malo u usta, mora se potpuno rastopiti. To će vam pomoći da izbjegnete rizik od oštećenja zubne cakline komadićima pijeska, nešto što se može dogoditi samo s grubom, neprozračenom glinom.

Ako su zubi klimavi zbog upale zubnog mesa, ili ako su u lošem stanju (karijes, upala pokosnice itd.), upotrijebite glinu u prahu naizmjence s vrlo slanom vodom (žlica nerafinirane morske soli na čašu nekuhane vode). Taj slani pripravak daje najbolje rezulatate ako se upotrebljava kao voda za usta. Koristite ga barem jedanput dnevno, npr. ujutro tijekom pranja zuba.

Sisanje malih komadića gline preporučuje se tijekom dana a pogotovo navečer prije spavanja, tako da zubno meso bude dobro impregnirano glinom.

U slučajevima zubnog apscesa, stavite debeli oblog hladne gline na obraz i istovremeno na zahvaćeno zubno meso stavite suhe smokve kuhane u malo mlijeka. Glinene obloge na obrazu mijenjajte svaka dva sata a smokvu (što topliju) svaki sat.

UŠI

Kod liječenja bilo kakvog oblika gluhoće, stavljajte obloge na zatiljak, od uha do uha. Uši lagano dotaknite oblogom. (Vidi poglavlje »Zatiljak« za razne oblike stavljanja obloga.).

Upale i gnojna stanja zahtijevaju hladne obloge izravno na uho, s velikim preklopom preko a pogotovo iza njega. U težim slučaje-

51

vima, hladni oblozi moraju se mijenjati svakih sat i pol, bez stanke između obloga jer se glina vrlo često brzo zagrije. Kad kriza prođe, dva će obloga dnevno (za kronične ili lakše tegobe) biti dovoljna. Treba ih držati dva sata. Jedanput ili dvaput tjedno stavite pola žličice limunova soka u svako uho (osim ako je puknuo bubnjić) i ostavite oko pola sata. Ako limunov sok prouzroči bol, u uho navečer stavite žličicu toplog ulja, a ujutro limunov sok. Činite to prvo s jednim a zatim s drugim uhom nakon tri ili četiri dana.

GRLO

Kod infekcija (angina, upala mandula, upala ždrijela itd.) stavljajte što više hladnih obloga debelih 2 cm, i to izravno na kožu, i ostavite oko dva sata.

Nakon razdoblja krize, nastavite s liječenjem za kronične tegobe (laringitis) i stavljajte dva obloga dnevno. Večernji oblog možete ostaviti preko noći. Nadopunite liječenje grgljanjem slanom vodom (morska sol) ili jakom mješavinom vode i limunova soka.

ZATILJAK I KRALJEŽNICA

Kod svih tegoba na glavi (sinusitis, hladnoća u glavi, otitis, migrena itd.), bez obzira na uzrok, liječenje uključuje stavljanje glinenog obloga na zatiljak, između dvaju obloga koje ste stavili na lokalno mjesto.

Ako tegoba uzrokuje vrućinu u glavi koja bi prirodno trebala biti hladna, treba stavljati debele obloge. Glina se stavlja na zatiljak, komadić gaze stavljen da zaštiti kosu neće znatno smanjiti njezino djelovanje.

Ako se glina ne ugrije lako, ili pacijent osjeća hladnoću, prestanite s aplikacijom i upotijebite mlake obloge. Za bolove u uhu, gluho-cu i si. dobro je prethodno upotrijebiti kom prese s toplom vodom iza mastoida (koštana izbočina iza uha), iako nije obvezno. To će pomoći da se uklone otrovi iz uha i smanji bol.

Oblog treba staviti prilično visoko, stoga kosu treba skloniti. Zavežite zavoj oko čela, ne oko vrata. Ostavite dva do četiri sata ili

52

tijekom noći, ili kraće ako se brzo suši, hladi ili umara pacijenta. Stavljajte tri do četiri obloga dnevno tijekom krize i jedan oblog dan kasnije.

Glina se na kralježnicu najčešće stavlja topla, pogotovo u liječenju dekalcifikacije i svih bolesti kostiju i kičmene moždine. Oblozi se apliciraju ili lokalno ili duž cijele kralježnice. Obloge stavljajte često kao i na zatiljak. Glina stavljena na zatiljak dobro djeluje na hipofizu. Ako se pojavi bilo kakva reakcija (npr. vrtoglavica i si.) prekinite aplikacije na zatiljak i nastavite tek nakon stavljanja obloga na donji dio trbuha, i to nekoliko dana.

ŠTITNJAČA

Kako glina stvara ravnotežu, može se koristiti pojednako uspješno i kod pojačanog i oslabljenog rada štitne žlijezde. Kod nekih osoba, međutim, povremeno može izazvati živčanu napetost (u slučajevima hipertireoze može se probuditi latentna živčanost). Zbog toga je dobra ideja započeti liječenje oblozima od listova kupusa ili vrućim vlažnim kompresama namočenim u koncentriranu tekućinu lovorova lista. Tegobe sa štitnjačom, unutarnja ih vanjska guša, prejako ili preslabo lučenje zahtijevaju prilično debeli oblog (oko 1 cm), širi od ruke. Stavljajte ih jedanput do dvaput dnevno i držite dva do četiri sata ili cijelu noć (ako idete spavati s oblozima). Guše (s buljavim očima ili bez takvih simptoma) mogu se ublažiti barem toliko da se mogu lakše podnijeti, ako se ne liječe.

SRCE

Hladne komprese (16 - 18 °C) općenito se dobro podnose na srcu. Liječenje kompresama možete započeti hladnom blatnom vodom.

Prve komprese treba ostaviti oko pola sata. Poslije ih možete nositi oko sat ili čak dva. Kad aplikaciju kompresa budete mogli podnijeti i dva sata, možete razmišljati o stavljanju tankih obloga (oko 0,5 cm) isto razdoblje. Debljina obloga može se postupno povećavati do 2 cm i oblog možete i dalje držati dva sata.

53

Ako oblog stavite navečer i on se ne ohladi, ili ne izazove osjećaj hlađenja, možete ga ostaviti preko noći. Aplicirajte samo jedan oblog svakih dvadeset i četiri sata. Budući da je luk tonik za srce, možete ga nastrugati na površinu obloga koji će biti uz kožu, što će pojačati djelovanje gline. Ako glina hladi pacijenta,prethodno je zagrijte u dvostrukoj posudi.

PLUĆA

Za liječenje prehlada i bronhitisa, kao i drugih tegoba, uvijek treba dati prednost upotrebi tople umjesto hladne ili mlake gline. U Davosu, u Švicarskoj, liječnici specijalizirani za tuberkulozu upotrebljavaju vrlo vruću glinu. Namazu cijeli prsni koš pacijenta i ostave ga tako dvanaest sati ili dulje, a postižu određene zanimljive rezultate.

Kako glina izaziva prilično intenzivne reakcije, ne bi bilo moguće nastaviti s tako velikim oblozima dulje vrijeme bez iscrpljivanja organizma. Takvo liječenje ne biste smjeli provoditi sami, već pod nadzorom iskusnih praktičara. Kod stavljanja dvaju obloga svaki dan, jedan na prsa a drugi na dva mjesta na leđima, ili jedan koji pokriva cijelu lijevu stranu i sličan na desnoj strani, možete postići isti rezultat ali malo sporije.

Prije stavljanja po dva obloga dnevno, kod tretiranja kronične tuberkuloze preporučujemo svakako prethodno provjeriti rad unutarnjih organa. Prvo stavite obloge na donji dio trbuha, a zatim na jetru. Oblozi za pluća na red dolaze poslije.

Bronhitis, prehladu, laringitis, hripavac itd. liječite oblozima jedan na prsa svaki dan i drugi na bočnu stranu leđa. Napravite obloge debele 2 cm. Ako bolest prati povišena temperatura, nadopunite tretman oblozima od gorušičina brašna svaki dan. Potopite komad gaze u toplu vodu, ocijedite i raširite na stol. Posipajte prah gorušice na polovicu gaze i preldopite. Stavite oblog i ostavite desetak minuta dok pacijent ne osjeti bockanje; kod ljekarnika možete kupiti već gotove obloge s gorušicom, pripravljene tako da se odreže dužina ovisno o dijelu liječena tijela.

Teže bolesti i ozljede, koje uključuju i prekid svakodnevnih aktivnosti, zahtijevaju dva obloga dnevno; hladan na donji dio trbuha

54

a vrući na pluća, posljednji stavljajte jedan dan na prsa, a drugi dan na leđa i tako redom.

Nakon dvanaest dana liječenja, hladni oblog na donji dio trbuha možete zamijeniti oblogom na jetru, toplim ili hladnim, ovisno o tomu što pacijent najbolje podnosti. S oblozima na pluća nastavljate kao i prije.

Nakon petnaest do dvadeset dana počinje definitivno liječenje; oblog na prsni koš, naizmjence na jednu, pa na drugu stranu. Svi bi oblozi trebali biti debeli 2 cm, a glina bi trebala biti u izravnom dodiru s kožom. Stavite ih izravno na bolesni ili ozlijeđeni dio tijela, ako se oni mogu dobro odrediti.

ŽELUDAC

Uvjeti stavljanja obloga na želudac gotovo se potpuno podudaraju s onima za jetru. Ipak je, čak više nego kod jetre, vrlo važno da se oblozi ne primjenjuju neposredno prije ili nakon obroka, a osobito ne tijekom probavljan ja. Pričekajte oko dva sata prije stavljanja hladnog obloga, a topli možete staviti nakon jednog sata. Oba maknite barem jedan sat prije obroka, kako bi se reakcija izazvana glinom stišala do početka probavnog procesa.

Kod čireva, prolapsa (ispadanja) želuca ili kod gastritisa, primijenite isti postupak i redovito stavljajte jedan oblog dnevno.

JETRA I ŽUČNI MJEHUR

Glina nije univerzalno ljekovito sredstvo koje se može primjenjivati bilo kako i bilo gdje u bilo kojoj situaciji.

Kako bi glina bila što djelotvornija, oblozi se moraju prilagoditi pojedinim slučajevima. Treba obaviti nekoliko testova u početku tretmana. Klima i doba godine također su važni čimbenici koje treba uzeti u obzir. Hladan oblog koji se lako podnosi ljeti, zimi može postati nepodnošljiv. Jetra prezasićena krvlju može dobro reagirati na hladnu glinu, ali povećani žučni mjehur najčešće zahtijeva topli oblog.

55

Počnite s laganim hladnim oblogom, ostavite ga dok ne osjetite znakove hladnoće. Nakon nekoliko minuta, više ne biste trebali imati osjećaj da je oblog hladan niti bi se osjećaj hladnoće trebao vratiti dok držite oblog. Čim osjetite bilo kakvu hladnoću, nemir, novu bol ili bol koja se pojačava, maknite oblog a glinu stavite grijati u dvostruku posudu s vodom i primijenite je mlaku. Ako ova nježna toplina nije dovoljna, ne oklijevajte i stavite dobar topao oblog koji ćete držati najmanje dva sata. Noćni oblog možete držati cijelu noć, osim ako se osuši ili ohladi. Oblog se može stavljati ujutro i navečer, dovoljno rano prije ili nakon jela, pogotovo ako je hladan.

Jednom kad se odlučite za temperaturu obloga, pobrinite se da budu široki oko 2 cm.

Tretman glinom možete nadopuniti masažom jetre maslinovim uljem, kružnim pokretima u smjeru kazaljke na satu.

HEPATITIS (ZARAZNA ŽUTICA)

Velika je šteta što većina liječnika nije upoznata s upotrebom gline, jer je ona čak i u slučajevima teških infektivnih žutica moćno sredstvo, i to uzimana i na usta i u obliku obloga.

Kako je pacijent najčešće u krevetu, nema prepreke za neprekinuto stavljanje obloga svaka dva do tri sata, osim noću, kad je jedan oblog dovoljan. Tretman nadopunite čajem za hepatitis. Slijedeći navedene naputke, moguće je smanjiti razdoblje koje bolesnik provede u krevetu i više nego upola, i izbjegnuti ponavljanje kriznih stanja.

DONJI DIO TRBUHA

Kako je donji dio trbuha najčešće središte fermentacije, uzrokovan povišenjem temperature, glineni oblog gotovo se uvijek stavlja hladan i deblji (oko 2 cm). Stavite glinu na kožu koristeći gazu samo na području pokrivenom dlačicama. Oblozi bi trebali biti prilično veliki.

Kod nekih tegoba, pogotovo onih s mjehurom ili jajnicima, hladna glina teško se podnosi i može izazvati grčeve u trbuhu ili

druge tegobe. U tom slučaju ne oklijevajte upotrijebiti toplu ili čak vruću glinu.

Svaki tretman glinom započinje s donjim dijelom trbuha, prije stavljanja obloga bilo gdje drugdje. Dnevno možete stavljati dva do tri obloga i držati ih dva do četiri sata, ili manje ako se glina suši, hladi ili uzrokuje bilo kakvu vrstu živčanosti ili tegoba, a dulje ako se lako podnosi.

Postupite prema navedenim uputama, i stavljajte jedan oblog dnevno, dovoljno kasno nakon objeda. Ne stavljajte hladnu glinu na trbuh tijekom mjesečnice, osim ako je riječ o povećanoj tjelesnoj temperaturi (groznici).

U bilo kojem mjesecu trudnoće nema nikakva rizika, dapače, obloge često stavljajte na donji dio trbuha. Ako imate spiralu, možete se zapitati hoće li je glina izbaciti. To se može dogoditi, ali sigurno ne odmah. Bit će znakova upozorenja: bolovi, povraćanje, i u tom slučaju treba prestati s glinenim oblozima ili ih nakratko odložili.

BUBREZI

Kod lumbaga, upale bubrega i svih bolesti lumbalnog područja, preporučljivo je stavljati vruću ili barem toplu glinu dok se pacijent ne privikne na obloge, kad ih može podnijeti i hladne.

Da biste razlikovali bubrežne tegobe od onih u lumbalnom području: bubrezi su smješteni nešto više, ispod rebara. Zbog toga, postavljanje obloga neće biti isto za nefritis i lumbago. Pripremite velike, debele obloge i stavite glinu što bliže koži. Stavljajte jedan do dva obloga dnevno. Držite ih dva do četri sata ili cijelu noć ako nema nepovoljnih reakcija. Nadopunite tretman masažom bubrega mješavinom češnjakove i glinene vode. Glineni oblozi su osnovni čimbenik u liječenju bubrežne tuberkuloze i tegoba s nadbubrežnom žlijezdom.

UDOVI

Bolesti i malformacijc udova tretirajte debelim blatom ili glinenim oblozima. Za spuštene tetive, otekline na nožnom palcu, ostale

57 56

inalformacije i mišićne ili slabosti kostiju, stopalo potpuno prekrijte debelim premazom gline. Isto učinite i s ozljedama i deformacijama ruke. Kad obje noge zahtijevaju tretman, stavite glinu na vrh jedne noge i pod stopalo druge noge, i tako naizmjence svake večeri kako bi bolesnik mogao noću ustati iz kreveta i kretati se po kući.

Blatne kupke neka traju oko trideset minuta, a obloge držite dva sata ili više. Nadopunite tretman trljajući udove mješavinom jednakih dijelova nasjeckanog češnjaka i kamforova ulja.

PRSTI

Kad tretman zahtijeva samo jedan prst, omotajte ga debelim slojem gline i oblog obnavljajte svaka dva do tri sata. Ako se o