Pregled politika zapošljavanja Bosna i Hercegovina Pripremili: Međunarodni ured za rad i Vijeće Evrope u 2007. i 2008.

2

Za mišljenja izražena u ovoj publikaciji odgovorni su autori i ona ne odražavaju zvaničnu politiku Međunarodnog ureda rada ili Vijeća Evrope.

Zahvalnost: Glavni autori ovog rada su: G-din. Gianni Rosas Viši specialista za zapošljavanje i razvoj vještina ILO Pod regionalni ured za centralnu i istočnu Evropu, Budimpešta G-đa. Valli Corbanese Stručnjakinja za zapošljavanje i jednakost spolova ILO Pod regionalni ured za centralnu i istočnu Evropu, Budimpešta G-din. Niall O'Higgins Viši stručnjak za zapošljavanje Međunarodni ured rada, Ženeva Drugi autori koji su dali svoj doprinos su: G-din. Dominik Roland Ataše Federalna javn služba za zapošljavanje, rad i socijalni dijalog Belgije G-đa. Lejla Tanović Nacionalna koordinatorica za Bosnu i Hercegovinu ILO Pod regionalni ured za centralnu i istočnu Evropu, Budimpešta

Svi zahtjevi u vezi sa reprodukcijom ili prevođenjem cijelog dokumenta ili njegovog dijela trebaju se uputiti Public Information and Publications Division, Directorate for Communication (F-67075 Strasbourg Cedex ili publishing@coe.int). Sva druga prepiska u vezi sa publikacijom se treba uputiti Directorate General of Social Cohesion, Social Policy Department.

Dizajn naslovnice:Graphic Design Workshop, Council of Europe © Council of Europe, 2009

3

Sadržaj Stranica Predgovor 5 Uvod 6 1. Pregled ekonomskog i socijalnog kontekst 8

1.1. Makroekonomski okvir 8 1.2. Siromaštvo i socijalna isključenost 12

2. Stanje na tržištu rada 15 2.1. Stanovništvo i učešće radne snage 15 2.2. Razvoj događanja u zapošljavanju 17 2.3. Trendovi u nezaposlenosti 22 3. Glavni prioriteti u politici zapošljavanja25

3.1. Osmišljavanje, praćenje i evaluacija politike zapošljavanja 25 3.2. Zakonodavstvo u oblasti zaštite zapošljavanja i fleksibilnost na tržištu rada 29 3.3. Razvoj kadrovskih resursa i aktivne politike na tržištu rada 32

3.3.1. Obrazovanje 32 3.3.2. Stručno obrazovanje i obuka i cjeloživotno učenje 37

3.4. Službe za zapošljavanje i aktivne politike na tržištu rada 44

3.4.1. Službe za zapošljavanje 44 3.4.2. Aktivne politike na tržištu rada 49

3.5. Pasivne politike na tržištu rada 54

3.5.1. Naknada za nezaposlenost 5 3.5.2. Prijevremeno penzionisanje 57 3.5.3. Socijalna pomoć 58

3.6. Prihodovna politika 61

3.6.1. Politika plaća 61 3.6.2. Poreska politika 63

4

3.7. Socijalni dijalog 66

3.7.1. Pravni okvir 66 3.7.2. Socijalni dijalog o zapošljavanju 68

4. Zaključci 69 Dodatak I: Lista relevantnih instrumenata Vijeća Evrope koje je ratificirala Bosna i Hercegovina 77 Dodatak II: Lista ILO konvencija koje je ratificirala Bosna i Hercegovina 78 Dodatak III: Bukureštanska deklaracija 83

Dodatak IV: Glavne odredbe koje uređuju prijem u radni odnos i prestanak zaposlenja u Bosni i Hercegovini 90

5

Predgovor Zemlje jugo-istočne Evrope su se suočile sa velikim izazovima zahvaljujući periodu političkih turbulencija i restruktuiranja kroz koji su prošle. One su trebale restruktuirati svoje nacionalne ekonomije i dovesti ih na put održivog rasta, obnoviti potražnju za radnom snagom i povećati zaposlenost, te se boriti sa nezaposlenošću, podzaposlenošću, rastućom nejednakošću među spolovima i socijalnom isključenošću ugroženih skupina. Ministarska konferencija o zapošljavanju jugo-istočne Evrope koja je održana u Bukureštu 30. i 31. oktobra 2003. je priznala da se zemlje Pakta stabilnosti suočavaju sa ozbiljnim izazovima u zapošljavanju. Bukureštanska deklaracija koja je usvojena na Konferenciji pozvala je na regionalnu saradnju radi rješavanja ovih izazova, s ciljem da se bitno unaprijede državne politike zapošljavanja. Od Međunarodne organizacije rada i Vijeća Evrope je zatraženo da vode i podrže ovaj napor putem pregledanja državnih politika zapošljavanja u uskoj saradnji sa socijalnim partnerima i institucijama tržišta rada, te davanjem preporuka u vezi sa politikama i pružanjem pomoći u njihovoj realizaciji. Ovaj zajednički poduhvat je realiziran pod pokroviteljstvom Inicijative za socijalnu koheziju Pakta stabilnosti za jugo-istočnu Evropu. Ministri rada zemalja Pakta stabilnosti su odobrili i ažurirali ciljeve ove saradnje, a aktivnosti su osmišljene i nadgledane od strane Stalnog visokog komiteta sastavljenog od generalnih direktora za zapošljavanje i predstavnika državnih službi zapošljavanja. U međuvremenu je „Bukureštanski proces“ postao značajna referentna tačka za razvoj politike zapošljavanja u jugo-istočnoj Evropi. Sofijskim zaključcima usvojenim na Drugoj ministarskoj konferenciji u Sofiji 21. oktobra 2005. g. proces je podržan, i čak je stavljen veći naglasak na koherentnost politika i socijalni dijalog. Glavni ishod ovog procesa je niz pregleda državnih politika zapošljavanja (CREP). Svaki pregled se temeljio na državnom izvještaju koji je priredilo relevantno ministarstvo rada u saradnji sa državnom službom zapošljavanja. Oni su usvojeni na državnim tripartitnim konferencijama koje je organizirala ILO, pri čemu je socijalni dijalog predstavljao ključnu komponentu procesa. Ovi državni pregledi se mogu koristiti za jačanje institucija tržišta rada i izradu koherentnijih i efektivnijih politika tržišta rada u zemljama na koje se odnose, unutar okvira integralnog strateškog pristupa. Poseban naglasak se stavlja na pitanja jednakosti spolova, a posebno na izradu strategija osmišljenih da pitanja spolova uključe u politike zapošljavanja i promoviraju jednakost spolova u aktivnostima koje slijede. Proces pregleda ima namjeru da pruži pomoć u promoviranju dostojanstvenog rada i produktivnog zaposlenja za žene i muškarce u zemljama Pakta stabilnosti, dok se približava smjernicama Evropske strategije zapošljavanja i jačanja stabilnosti i socijalne kohezije u regiji. Alexander VLADYCHENKO Petra ULSHOEFER Generalni direktor Socijalne kohezije Direktorica, ILO Pod regionalni ured za Vijeća Evrope centralnu i istočnu Evropu, Budimpešta Međunarodni ured rada  

6

Uvod Ciljevi Ovaj Državni pregled politike zapošljavanja koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu služi u različite svrhe:

• On naglašava glavne izazove za tržište rada i zapošljavanje sa kojima se zemlja suočava, te daje nekoliko preporuka u vezi njihovog rješavanja. • On doprinosi provedbi međunarodnih radnih standarda i principa koji se odnose na zapošljavanje1 u Bosni i Hercegovini, a posebno ILO Konvencije koja se odnosi na politiku zapošljavanja (Br. 122), 1964., kojom se od vlada zemalja koje su je ratificirale traži da formuliraju i provode aktivnu politiku kojom se promovira puno, produktivno i slobodno izabrano zaposlenje u uskoj saradnji sa socijalnim partnerima. Opći principi aktivne politike zapošljavanja su razrađeni u ILO Preporuci (Br. 122), 1964. Pregled također nastoji da podrži provedbu odredbi Globalnog programa zapošljavanja ILO-a (GEA), kojom se dostojanstveno zaposlenje postavlja u središte ekonomskih i socijalnih politika. GEA je konzistentna sa Milenijumskim razvojnim ciljevima i nastoji da stvaranjem produktivnog zaposlenja poboljša živote miliona ljudi koji su ili nezaposleni ili imaju prihode iz rada koji nisu dostatni da se njima i njihovim porodicama omogući izlaz iz siromaštva. Jedan od zaključaka Svjetskog samita o socijalnom razvoju u 1995.g. i dvadeset četvrte vanredne sjednice Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u 2000.g. se odnosio na fundamentalnu ulogu zaposlenja u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, te su zatražili od ILO-a da izradi koherentnu i koordiniranu međunarodnu strategiju za promoviranje slobodno odabranog i produktivnog posla. • Pregledom se također nastoje učiniti operativnim standardi koji se odnose na zapošljavanje i politiku tržišta rada koji su definirani u Evropskoj socijalnoj povelji i bitni elementi Revidirane strategije za socijalnu koheziju Vijeća Evrope (2004.) Ova strategija navodi da pristup zaposlenju sviju i promoviranje dostojanstvenog zaposlenja predstavljaju ključne elementi socijalne kohezije, te da „je ulaganje u ljudske resurse jedno od najvažnijih područja ulaganja za budući ekonomski rast“. Vijeće Evrope je također donijelo brojne smjernice i preporuke u vezi sa poboljšanjem pristupa zaposlenju, a posebno za ugrožene skupine.

• Ovaj Pregled politika zapošljavanja je doprinos pripremi Bosne i Hercegovine za njeno buduće članstvo u Evropskoj uniji putem približavanja Smjernicama o Evropskoj strategiji zapošljavanja (EES). U tu svrhu ovaj izvještaj je priređen po modelu Zajedničkih dokumenata za procjenu politika zapošljavanja (Joint Assesment Papers on Employment Policies) koje je formulirala Evropska komisija i zemlje koje se pripremaju za pristupanje.

1 Vidi Dodatke I i II za spisak međunarodnih instrumenata koje je ratificirala Bosna i Hercegovina.

7

Pozadina Bosna i Hercegovina je sedma zemlja nakon Albanije, Hrvatske, Srbije, Moldavije, „Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije“ i Crne Gore, čije je politike zapošljavanja ocijenilo Vijeće Evrope i Međunarodni ured rada sukladno obavezama koje su preuzeli ministri koji su učestvovali na Evropskoj ministarskoj konferenciju za jugo-istočnu Evropu održanoj u Bukureštu 30.-31.oktobra 2003.godine. „Bukureštanskom deklaracijom“2 dat je mandat ILO-u i Vijeću Evrope da ocijene stanje u zapošljavanju u zemljama Pakta stabilnosti a koje su uključene u proces regionalne saradnje o zapošljavanju, i daju preporuke u Državnom pregledu politika zapošljavanja (Country Review of Employment Policy – CREP). Na temelju kratkog pregleda za izradu državnih pozadinskih izvještaja, zajednički pripremljenih od strane ILO-a i Vijeća Evrope, Bosna i Hercegovina je pristala da izradi detaljan izvještaj o svom tržištu rada i politikama zapošljavanja. Kako bi se dobio sveobuhvatan pregled stanja u zapošljavanju u Bosni i Hercegovini, tim ILO-a i Vijeća Evrope nadležan za izradu Pregleda politike zapošljavanja je posjetio zemlju u junu 2007. Cilj je bio prikupljanje dodatnih informacija i detaljnije razmatranje specifičnih pitanja tržišta rada. Ovaj dokument je najvećim dijelom priređen u septembru 2007.g. i nakon toga dostavljen na diskusiju putem državnog Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, a prije njegovog predstavljanja na šestoj sjednici Stalnog visokog komiteta „Bukureštanskog procesa“, koji se održao u Budvi (Crna Gora) u oktobru 2007. Gdine. O pregledu se također razgovaralo na Državnoj tripartitnoj konferenciji organiziranoj u Sarajevu 18. juna 2008. Godine. Ovaj skup je pružio mogućnost socijalnim partnerima da razgovaraju i ocijene nalaze Pregleda i iznesu preporuke. I ILO i Vijeće Evrope izražavaju veliku zahvalnost vlastima Bosne i Hercegovine na njihovoj aktivnoj podršci, vođenju i efikasnoj saradnji, a posebno Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine i državnoj Agenciji za zapošljavanje, kojima je Vlada povjerila pripremu i organiziranje ove posjete.

2 Vidi Dodatak III ovom izvještaju.

8

1. Pregled ekonomskog i socijalnog konteksta 1.1 Makroekonomski okvir Makroekonomska sredina Bosne i Hercegovine još uvijek je pod negativnim utjecajem sukoba iz perioda 1992-95. Realni ekonomski rast je i dalje jak i stabilan od početka 2000, iako se taj nivo ne može uporediti sa stopama rasta odmah nakon sukoba, koje je potakla masovna međunarodna pomoć. Bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika također izgleda da je u trendu porasta, iako je uporedba s protokom vremena problematična zbog nedostatka pouzdanih podataka o ukupnom stanovništvu.3 Inflacija je također i dalje na niskom nivou još od 2000, iako je pokazala određeni porast 2005. te još izraženiji skok tokom 2006, zbog uvođenja poreza na dodanu vrijednost (PDV). Vladina potrošnja (kao procent BDP) relativno je visoka u odnosu na druge zemlje jugoistočne Evrope. Njen je nivo međutim značajno opao od 2000. godine4.

S 2003. godinom, budžet vlade je u suficitu. Održavanim rastom uz smanjenje vladine potrošnje smanjen je vanjski dug sa skoro dvije petine BDP-a u 2000. godini na samo jednu petinu BDP-a u 2006. Vanjski debalansi dalje predstavljaju najozbiljniji makroekonomski izazov s kojim se suočava Bosna i Hercegovina. Negativni platni bilans je uvelike rezultat krajnje negativnog trgovinskog bilansa. Liberalizacija trgovine uz kurs razmjene valuta fiksiran za euro značio je brz porast uvoza – uglavnom potrošačke robe – dok se izvoze većinom proizvodi s niskom dodanom vrijednošću, poput sirovina, poljoprivrednih proizvoda i energije. Došlo je do vidnog poboljšanja u periodu 2003-2006, gdje je trgovinski bilans opao sa preko 50 procenata na manje od 40 procenata od BDP-a. U 2006. godini, uvoz je dolazio uglavnom iz Hrvatske (16,7 procenata), Njemačke (12,3 procenata), Srbije i Crne Gore (9,7 procenata) i Italije (8,9 procenata). Iste te godine, rast izvoza od 29 procenata doprinio je – zajedno s dobitkom na produktivnosti i povećanjima izvoznih cijena – tome da rast realnog BDP-a dostigne preko 6 procenata. Iako je ovaj trend u 2007. usporen, brojke koje se odnose na izvoz za prvi kvartal još uvijek pokazuju povećanje od 24 procenta u odnosu na prethodnu godinu. Između 2005. i 2006, deficit po

3 Od 1991. nije bilo popisa stanovništva. Rat i poslijeratni period doveli su do masovnog kretanja stanovništva, što dovodi do problema u odsustvu popisa, kad su u pitanju brojke vezane za popis (poput na primjer BDP-a po glavi stanovnika). Trenutno se koriste razne procjene broja stanovništva; službena procjena za 2006. bila je 3,843.000 lica. Državna agencija za statistiku koristila je procjenu od 3,372.000 za Pregled radne snage za 2006, a tabrojka kod američkog Biroa za popis (podaci o stanovništvu korišteni iz baze podataka Transmonee 2007) iznosi 4,461.000. Također postoji neslaganje u vezi toga da li je ili kad je BDP po glavi stanovnika premašio svoj prijeratni period. Evropska fondacija za obuku (ETF) izvještava u 2003. godini BDP po glavi stanovnika u iznosu od €1.600, ili “polovinu prijeratnog nivoa ”, dok Državna agencija za zapošljavanje izvještava da je on premašio prijeratni nivo BDP-a po glavi stanovnika (US$2000 u 1990.) do 2004. U tom slučaju, očito odstupanje objašnjava se velikim dijelom korištenjem bazne valute. Evropska fondacija za obuku (ETF), Pregled tržišta rada u Bosni i Hercegovini, ETF, Torino. 2007; Državna agencija za zapošljavanje, Državni pregled politika zapošljavanja u Bosni i Hercegovini za 2006, Sarajevo, 2007. 4 Ima nekih odstupanja među brojkama. Tabela 1 u tekstu prikazuje brojke Centralne banke, dok procjene Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) govore da je smanjenje vladine potrošnje mnogo skromnije.

9

tekućem računu se skoro prepolovio kao procent BDP-a (sa 21,3 procenta na 11,4 procenata).5

Tabela 1. Glavni ekonomski indikatori za Bosnu i Hercegovinu, 2000-2006.

     Nominalni BDP (KM) Realna stopa rasta BDP-a Bruto ulaganja (% od BDP-a) Industrijska proizvodnja (% od stope rasta) Stopa inflacije Nominalni BDP po glavi stanovnika (KM) Suficit/deficit vlade (% od BDP-a) Vanjski dug (% od BDP-a) Vladina potrošnja (% od BDP-a) Platni bilans (% od BDP-a) Trgovinski bilans

Direktna strana ulaganja (% od BDP-a) Napomene: e= procijenjeni; p= projicirani; † MMF Izvor: Centralna banka Bosne i Hercegovine, Godišnji izvještaj za 2006, Sarajevo. 2007; MMF, Bosna i

Hercegovina: Konsultacije o članu IV za 2007, MMF, Washington D.C. 2007. Prikaz 1. prikazuje bruto domaći proizvod po širem ekonomskom sektoru za 2005. Usluge sad predstavljaju više od 60 procenata BDP-a. Podsektori koji najviše doprinose primijećenom ekonomskom rastu u 2005. i 2006. bili su veleprodaja, maloprodaja i nekretnine, dok proizvodnja, električna energija, gas i bankarstvo daju značajan doprinos. Zajednički, ovih pet sektora predstavljali su 54 procenta rasta u 2006. Drugi izvori podataka govore da i turistički i građevinski sektor pokazuju zdrav trend rasta, iako ne i značajan u smislu njihovog doprinosa registriranoj ekonomskoj aktivnosti6. Problem leži u činjenici da su ta dva sektora najizloženiji neformalnosti i stoga njihov doprinos nije zabilježen u zvaničnim statistikama. Udio BDP-a skriven u ekonomske svrhe procjenjuje se da predstavlja 33 procenta nacionalnog proizvoda.7  

5 Međunarodni monetarni fond (MMF), Bosna i Hercegovina: Odabrana pitanja, Izvještaj o zemlji MMF-a br. 07/269, Washington D.C., 2007. 6 Na primjer, kod turizma, ostaje broj noćenja. 7 Dell’Anno, R., Piirisild, M., Procjena neprimijećene ekonomije u Bosni i Hercegovini, dokument pripremljen za USAID i Centralnu banku BiH, 2004. Neformalna ekonomija sastoji se od svih ekonomskih aktivnosti radnika i ekonomskih jedinica koje – po zakonu ili u praksi – nisu obuhvaćene ili su nedovoljno obuhvaćene formalnim 

10

     Prikaz 1: Produkt po širem ekonomskom sektoru, 2005.

 Poljoprivreda                                        Industrija                                            Usluge 

Izvor: Svjetska banka, Bosna i Hercegovina ukratko, Svjetska banka, Vašington D.C. ,2006.

Prikaz 2. pokazuje registriranu zaposlenost po sektorima u 1991. i 2006. Ponovo, izgleda da podaci ukazuju, inter alia, na značajan nivo neformalnosti. Uporedba prikaza 1. i 2. pokazuje da BDP u poljoprivredi predstavlja preko 10 procenata ukupnog BDP-a, ali da registrirana zaposlenost u poljoprivredi predstavlja manje od 4 procenta registriranih radnika. Pošto je radna produktivnost u poljoprivredi obično manja nego u sektoru industrije i usluga, očekivalo bi se da će procent radnika zaposlenih u poljoprivredi biti značajno veći od udjela BDP-a proizvedenog u poljoprivrednom sektoru. Podaci govore suprotno – zaposlenost u poljoprivredi je u smislu procenata manja od polovine udjela poljoprivrede u BDP-u. Ta nedosljednost mogla bi se objasniti postojanjem neformalne zaposlenosti u poljoprivredi. Prikaz 2. također pokazuje značajan pomak od zaposlenosti u industriji prema zaposlenosti u sektoru usluga, karakterističan za poslijeratni period. Neka od prethodno državnih preduzeća privatizirana su i reaktivirala su svoju proizvodnju, ali mnoga su još uvijek ili na vrlo niskom nivou produktivnosti ili ne funkcioniraju zbog nejasne strukture vlasništva. U uslužnom sektoru, najbrže rastuće oblasti su bankarstvo, maloprodaja i veleprodaja, oboje uz podršku direktnih stranih ulaganja (FDI).  

  

aranžmanima. Te aktivnosti nisu uključene u zakon niti su obuhvaćene u praksi. To znači da –  iako one posluju u okviru formalnog  zahvata zakona – zakon se ne primjenjuje ili ne sprovodi; ili se zakonom obeshrabruje poštivanje propisa jer nije odgovarajući, opterećujući  je  ili nameće pretjerane troškove. ILO, Dostojanstven   rad  i neformalna ekonomija, Izvještaj IV,  Međunarodna konferencija rada (ILC), 90. sjednica, 2002. 

11

Prikaz 2: Formalna zaposlenost po širem industrijskom sektoru, BiH, 1991. i 2006.

                                                                             Poljoprivreda        Proizvodnja         Usluge 

Izvor: Bosna i Hercegovina, Državna agencija za zapošljavanje, Nacionalni izvještaj o politici zapošljavanja 2005, op.cit.

Srednjoročne prognoze su na razumnom nivou pozitivne. Bez obzira na značajan pad stranog i domaćeg ulaganja 2006 – zbog smanjenog učešća stranih firmi u procesu privatizacije i zbog toga što BiH nije privukla druge oblike ulaganja, poput Greenfield investicija i zajedničkih ulaganja – očekuje se da će se ulaganja u 2007. oporaviti i da će se formacija bruto kapitala povratiti na svoj nivo od nekih 20 procenata BDP-a.8 To je u skladu s prosjekom i u 15 i u 25 zemalja EU.9 Izražena je zabrinutost zbog niskog nivoa ulaganja, a to se pripisuje ekspanziji kreditiranja domaćinstava, a ne privrede.10 Međutim, MMF zapaža da su i tempo finansijskog produbljivanja i početna koncentracija kreditiranja domaćinstava u skladu s onim u drugim zemljama centralne i jugoistočne Evrope11. Privatizacijom telekomunikacija i početnim investicionim projektima u hidroenergetske objekte i puteve se također očekuje da značajno doprinesu rastu u narednim godinama.12

Tokom perioda 1994. do 2006, FDI je dolazio uglavnom iz 25 zemalja EU (58,1 procent) i zemalja jugoistočne Evrope (22,6 procenata). Dva glavna investitora u tom periodu bile su Hrvatska i Austrija, s 15,9 procenata to jest 15,4 procenata FDI. FDI je 2006. bio jako koncentriran na bankarski sektor (73,5 procenta), a većina je dolazila iz Austrije. I u 2005. i u 2006, većina FDI dolazila je iz zemalja bivše Jugoslavije.

Prikaz 3. pokazuje da su konstantno visoki nivoi ekonomskog rasta uglavnom doveli do unaprjeđenja produktivnosti i da se još uvijek nisu pretvorili u rast zapošljavanja, barem ne u formalnoj ekonomiji, iako je od 2003. naovamo došlo do određenog skromnog rasta u formalnom 

8 Jedinica za politiku ekonomskog planiranja (EPPU), Ekonomski trendovi, godišnji izvještaj 2006, Vijeće ministara, Sarajevo, 2007 9 Međutim, taj nivo je niži nego u ostalim zemljama. Hrvatska, na primjer, ima stopu ulaganja od blizu 30 procenata BDP-a. 10 Vidi osobito, Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) Poslovi i još poslova, UNDP, Sarajevo, 2006. 11 MMF, Bosna i Hercegovina: Odabrana pitanja, op.cit. 12 EPPU, Ekonomski trendovi, Godišnji izvještaj za 2006, op.cit.

12

zapošljavanju.13

Relativna sporost zapošljavanja da reagira na ekonomski rast je zajednička karakteristika „ranih“ faza tranzicije u cijeloj regiji i – s obzirom na odgođeni proces tranzicije u BiH zbog sukoba – nije nerazumno očekivati da će rast u formalnom zapošljavanju uslijediti, posebno ako se napori na formalizaciji ekonomskih aktivnosti dalje ojačaju i prošire.14

Prikaz 3: Produkt i zaposlenost u BiH, 1999-2006 (1999=100)

 Zaposlenost Realni BDP

Napomena: Indeks produkta se izračunava na osnovu stopa rasta realnog BDP-a, a indeks zaposlenosti je zasnovan na podacima o registriranoj zaposlenosti. Izvor: Izračuni zasnovani na podacima Centralne banke BiH, op.cit i Državne agencije za zapošljavanje BiH, op.cit.

1.2 Siromaštvo i socijalna isključenost

Većina novijih procjena o siromaštvu u Bosni i Hercegovini zasnovana je na Pregledu mjerenja 

13 Pošto su brojke o zaposlenosti zasnovane na registrovanoj zaposlenosti, oni zanemaruju događanja u neformalnoj ekonomiji. Nedavni izvještaj Svjetske banke govori da je, na osnovu podataka iz LSMS-a, u neformalnoj ekonomiji došlo do jakog rasta zapošljavanja u periodu između 2001. i 2004. Međutim, iz niže objašnjenih razloga, trebalo bi biti oprezan u tumačenju tih procjena. Svjetska banka, Najnoviji podaci o tržištu rada u Bosni i Hercegovini: Uloga industrijskih odnosa, Svjetska banka, Washington D.C. 2005

14 Osobito uvođenjem PDV-a 2006. godine.

13

životnog standarda i odnose se na godinu 2004. Iako pati od problema s veličinom uzorka i ograničenja sa zastupljenošću,15 taj pregled ima veliku prednost zbog toga što ima prikupljene godišnje podatke na konzistentan način iz 2001. i 2004.16 Prema izvoru, stopa siromaštva opala je sa 19,5 procenata iz 2001. na 17,8 procenata u 2004, kako prikazuje tabela 2.17 Tabela 2: Stope siromaštva u Bosni i Hercegovini, 2001-2004.

  Stopa siromaštva   Postotak promjene  2001‐2004 

2001.  2004. 

Bosna i Hercegovina   19,5  17,8  ‐8,7 

Federacija BiH (FBIH)  16,3  15,4  ‐5,5 

Republika Srpska (RS)  24,8  20,8  ‐16,1 

 Izvor: EPPU, Ekonomski trendovi, Godišnji izvještaj 2006, op.cit.

Iako je siromaštvo kako izgleda u cjelini opalo, ono je jako koncentrirano kod posebnih grupa, osobito kod članova domaćinstava s troje ili više djece (66 procenata), izbjeglica i raseljenih lica (37 procenata), starijih lica (31 procent), nezaposlenih (29 procenata) i lica s niskim obrazovnim nivoom (24 procenta).18 Domaćinstva s troje i više djece su najsiromašnija kategorija stanovništva. Rizik njihovog pada ispod linije siromaštva povećala se tokom perioda 2001-2004. To ukazuje da je potencijal međugeneracijskog prijenosa siromaštva u trendu porasta. U istom tom periodu, pogoršalo se stanje siromaštva kod raseljenih lica, u smislu broja ugroženih lica, iako je udio raseljenih lica u cjelokupnoj siromašnoj populaciji opao za 50 procentnih poena (sa 29 procenata iz 2001. na 16 procenata u 2004). Takva situacija mogla bi biti dijelom uzrokovana neodgovarajućim ciljanjem u socijalnim politikama (npr. sistemom socijalne pomoći pomaže se primarno onim licima koja su najbliže liniji siromaštva, tako da se ona mogu lako odići) kojima se možda ne uspijeva riješiti situacija najsiromašnijih među siromašnima. Domaćinstva i sa jednim i sa dva člana koja imaju lice od 65 godina ili starije su siromašna (28,8 tj. 36,1 procenata). Iako je prosječna penzija (KM 184 mjesečno) u 2004. bila ispod linije siromaštva (KM 185 mjesečno), pravo na primanje penzije smanjuje rizik od siromaštva, posebno kod žena. Penzioni sistem u BiH izgleda da stvara siromaštvo i dio je sistema socijalne pomoći koji je direktno pod udarom niske stope zaposlenosti i velikom stopom neaktivnosti u zemlji, što 

15 Veličina uzorka 2004. bila je nešto malo preko 6.500 ili u regionu ili 1,5-2 procenata stanovništva, zavisno od toga koja se procjena broja stanovništva koristi. Posljednji popis stanovništva je obavljen u BiH 1991. godine, uz naknadne poteškoće u izgradnji osnove uzorka, posebno u svjetlu naknadnih kretanja stanovništva zbog sukoba. 16 Kao što je to u biti panel-studija i time omogućava analizu pojedinačnih iskustava tokom četverogodišnjeg perioda. 17 Ima mnogo načina za mjerenje siromaštva. Tabela prikazana u tekstu zasnovana je na konceptu apsolutnog siromaštva mjerenom cijenom osnovne potrošačke korpe. U svrhu međunarodnih uporedbi, uobičajeniji indikatori vezuju se za fiksnu granicu siromaštva (npr. USD 4,30 i USD 2,15 dnevno koristi Svjetska banka za definiciju siromaštva i krajnjeg siromaštva) ili se koriste relativni pokazatelji siromaštva (na primjer, UNDP koristi 60 procenata srednjeg prihoda za definiranje lica koja su „pod rizikom“ od siromaštva). 18 UNDP, Socijalna uključenost u Bosni i Hercegovini, UNDP Izvještaj o društvenom razvoju BiH, Sarajevo, 2007, str. 192-193.

14

negativno utječe na penzione doprinose.19

Analiza koju je obavila Jedinica za ekonomsko planiranje i provedbu Srednjoročne razvojne strategije podataka prikazanih u LSMS-u govori da je stopa siromaštva porasla kod ljudi zaposlenih u neformalnoj ekonomiji, i to više nego poništava pad stope siromaštva u formalnoj ekonomiji, što dovodi do povećanja siromaštva kod zaposlenih lica. Zbog povećanja ponude radne snage – što je uzrokovano ulaskom na tržište rada lica koja su prethodno bila neaktivna – pojedinci se poduzimaju nisko plaćenih poslova koji ih ne odižu iz siromaštva. Ti podaci također govore da je, iako je stopa siromaštva opala među nezaposlenim licima, ukupan broj siromašnih ljudi koji su nezaposleni porastao.20

Romsko stanovništvo vjerovatnije će biti siromašno nego pripadnici većine, kao što je slučaj i u drugim zemljama regije. U nedavnom izvještaju o Romima i interno raseljenim licima (IDP) u jugoistočnoj Evropi utvrđeno je da su stope nezaposlenosti kod romskog stanovništva za preko 70 procenata veće od onih kod neromskog stanovništva koja živi u blizini.21

Nadalje, pojedinci-Romi

su imali približno devet puta veću vjerovatnoću da će biti siromašni – tj. da žive na manje od $4,30 dnevno – od pojedinaca koji pripadaju većini.22 To znači da, iako je Romima u Bosni i Hercegovini bolje nego Romima u drugim zemljama u regiji – jedina zemlja s nižom stopom siromaštva kod Roma je Hrvatska – u smislu relativne pozicije Roma u odnosu na većinsko stanovništvo, Bosna i Hercegovina je skoro u najlošijoj poziciji u regiji. Jedina zemlja s većim odstupanjem između romskog i većinskog stanovništva – u smislu odnosa stope siromaštva kod Roma i one kod većine – je Bugarska.

U Srednjoročnoj razvojnoj strategiji usvojenoj 2004. ustanovljen je cilj smanjenja siromaštva za 20 procenata do 2007. Iako još nema na raspolaganju pouzdanih podataka, stopa smanjenja siromaštva postignuta tokom perioda 2001-2004. nije bila dovoljna za postizanje tog cilja, tj. održive stope rasta nisu bile dostatne za postizanje ciljanog smanjenja. Shodno tome, Jedinica za ekonomsko planiranje i provedbu Srednjoročne razvojne strategije predložila je u svom najnovijem dokumentu da su potrebne politike kojima bi se osiguralo veće učešće siromašnih u pogodnostima rasta.23

 Međunarodna poređenja siromaštva u regiji ometena su nepostojanjem novijih uporedivih podataka. Međutim, u procjeni siromaštva koju je obavila Svjetska banka kaže se da je 2001.

19 UNDP, Socijalna uključenost u Bosni i Hercegovini, UNDP, Sarajevo, 2007, op.cit. 20 Jedinica za ekonomsko planiranje i provedbu Srednjoročne razvojne strategije (EPPU), Srednjoročna razvojna strategija Bosne i Hercegovine 2004-2007 (PRSP), Revidirani dokument, EPPU, Sarajevo, maj 2006. 21 UNDP, Pod rizikom: Romi i raseljena lica u jugoistočnoj Evropi: Dimenzije ugroženosti, UNDP, Bratislava, 2006. Studija UNDP-a bila je zasnovana na pregledima obavljenim u sedam zemalja u regionu među Romima, interno raseljenim licima i većinskom populacijom koja živi u „sličnim okolnostima“, što u biti znači da živi u blizini – tj. u istim ili obližnjim zajednicama. To je urađeno da bi se olakšalo poređenje između te dvije grupacije, ali je isto značilo da nije bila namjera tih pregleda da predstavljaju cijelu zemlju. 22 Utvrđeno je da približno 27 procenata Roma i 3 procenta većinskih pripadnika živi u domaćinstvima uz dnevnu potrošnju odraslih manju od USD 4,30. Odgovarajući procenti za jednak prihod odraslih bili su 26 to jest 2 procenta. Međutim, s obzirom na nepouzdanost lične prijave prihoda, prikazi zasnovani na potrošnji vjerovatno daju tačniju sliku. UNDP, Pod rizikom: Romi i raseljena lica u jugoistočnoj Evropi: Dimenzije ugroženosti, UNDP, Bratislava, 2006, op. cit., str. 18. 23 EPPU, Srednjoročna razvojna strategija Bosne i Hercegovine 2004-2007 (PRSP), Revidirani dokument, EPPU, Sarajevo, maj 2006.

15

učestalost siromaštva u BiH bila 6,9 procenata – kad se preračuna kao 50 procenata srednjeg prihoda – i 16,7 procenata – kad se preračuna kao 66 procenata srednjeg prihoda. To govori da je siromaštvo u Bosni i Hercegovini veće od onoga u Hrvatskoj, približno isto kao u Rumuniji i Albaniji, ali manje nego u Bugarskoj. U izvještaju iz 2005. Bosna i Hercegovina je bila stavljena na samo dno skale u jugoistočnoj Evropi, na osnovu apsolutnih pokazatelja siromaštva, učestalosti siromaštva (prihod ispod USD 4,30 dnevno) i krajnjeg siromaštva (prihod ispod USD 2,15 dnevno). Utvrđeno je da su oba mjerila ispod učestalosti koja je utvrđena u „Bivšoj jugoslavenskoj Republici Makedoniji“, Bugarskoj, Srbiji i Crnoj Gori, Rumuniji i Albaniji.

24

Što se tiče nejednakosti, izgleda da je Bosna i Hercegovina u razumno dobroj situaciji. Procjena siromaštva govori da – na osnovu procjena potrošnje – u Bosni i Hercegovini ima manje nejednakosti nego u Hrvatskoj i Makedoniji, a nešto malo više nego u Bugarskoj.25

2. Stanje na tržištu rada U aprilu 2006., u Bosni i Hercegovini obavljen je prvi nacionalni Pregled radne snage (LFS). Taj posao ponovljen je 2007., što je stvorilo osnovu za pouzdane podatke o tržištu rada u zemlji. Druge raspoložive informacije sastoje se od evidencije registrirane zaposlenosti i nezaposlenosti i Pregleda mjerenja životnog standarda (LSMS) obavljenog za period 2001-2004. Koliko je god to moguće, analiza koja slijedi u tekstu zasnovana je na podacima iz LFS-a, s obzirom da su oni i noviji od onih iz LSMS-a i sveobuhvatniji su od podataka o registriranoj zaposlenosti u smislu davanja tačne slike o događanjima na tržištu rada. 2.1 Stanovništvo i učešće radne snage Posljednji popis stanovništva Bosni i Hercegovini datira iz 1991. S obzirom na velike poremećaje i pomjeranja stanovništva od tada, procjene o broju stanovništva i stopi njegovog porasta podložne su značajnim greškama. Procjena broja stanovništva koju koristi većina nacionalnih i međunarodnih institucija govori o broju stanovništva od 3,843.000 lica u 2006. godini. Međutim, procjena broja stanovništva korištena kao osnova za LFS bila je 3,372.000 lica. U tabeli 3. i na prikazu 4. prikazane su stope učešća radne snage i odnosi zavisnosti za Bosnu i Hercegovinu u cjelini, kao i odvojeno za dva Entiteta i za Distrikt Brčko. U svrhu uporedbe, tabela i prikaz uključuju i informacije o susjednim i zemljama EU. Stopa učešća radne snage u BiH niža je nego u susjednim zemljama – osim Crne Gore. To je zbog krajnje niske stope učešća žena.  Stope učešća muškaraca  su  samo malo  ispod onih u Bugarskoj, Hrvatskoj  i Rumuniji,  a 

24 Iako nije uključena u ovu konkretnu uporedbu, pretpostavlja se da bi Hrvatska prijavila manju učestalost siromaštva prema ovim pokazateljima apsolutnog siromaštva. Svjetska banka, Rast, siromaštvo i nejednakost: istočna Evropa i bivši Sovjetski Savez, Svjetska banka, Washington, D.C. 2005. 25 Svjetska banka, Bosna i Hercegovina. Procjena siromaštva, Svjetska banka, Washington D.C. 2003. Izvještavanje o prihodima na osnovu pregleda je poznato po nepouzdanosti. Procjena siromaštva Svjetske banke govori da je upravo takav slučaj karakterističan za Bosnu i Hercegovinu. Međutim, sporadični dokazi iz razgovora s osobljem agencije za statistiku koje je obavljalo Preglede radne snage za 2006. i 2007. ima tendenciju potvrđivanja takvog utiska.  

16

stope žena su negdje za oko 20 procentnih poena niže nego u njenim balkanskim susjedima. Odnos zavisnosti je u stvari niži nego u Hrvatskoj i uporediv je s nivoima iz EU. U odsustvu pouzdanih podataka o trendovima porasta stanovništva, teško je reći mnogo o implikacijama toga. Međutim, ako je rast stanovništva u opadanju, zemlja bi se mogla u narednih 15-20 godina suočiti s krizom u ponudi radne snage, osim ako se ne riješi neaktivnost i nisko učešće žena na tržištu rada. Tabela 3: Učešće radne snage za BiH i susjedne zemlje

Zemlja  Muškarci  

Žene Ukupno

Bosna i Hercegovina   65,5  37,4  51,3  FBiH   66,0  35,9  50,7  RS   64,7   40,3   52,5  

DB (Brčko Distrikt)  61,2   34,1   47,8  

Bugarska   67,0  57,3  62,1  

Hrvatska   70,0  56,7  63,3  

Crna Gora   57,4  42,9  49,9  

Rumunija  69,4  55,3  62,3  

25 zemalja EU  77,8  62,5  70,0  

 Izvor: Agencija za statistiku BiH, Pregled radne snage 2006, Sarajevo 2007, i vlastiti izračuni; za druge zemlje, Evropska komisija, Zaposlenost u Evropi 2006, Generalna direkcija za zapošljavanje, socijalne poslove i jednakost mogućnosti, Brisel, 2006. Napomena: Podaci za BiH su za april 2006, a podaci za druge zemlje su iz 2005.   

Prikaz 4: Stope zavisnosti za BiH i susjedne zemlje

17

 

Izvor: Agencija za statistiku BiH, Pregled radne snage 2006, Sarajevo 2007, i vlastiti izračuni; za druge zemlje, Evropska komisija, Zaposlenost u Evropi 2006, Generalna direkcija za zapošljavanje, socijalne poslove i jednakost mogućnosti, Brisel, 2006. Napomena: Podaci za BiH su za april 2006, a podaci za druge zemlje su iz 2005. Stopa zavisnosti izračunava se kao procent stanovništva koje je ili mlađe od 16 ili starije od 64 godine. EU-15 i EU-25 su članice Evropske unije prije i nakon pristupanja iz 2004. EU-NMS obuhvaća 10 zemalja koje su pristupile u tom periodu (tj. bez najnovijih članica Bugarske i Rumunije).

2.2 Razvoj događanja u zapošljavanju Tabela 4. prikazuje stope zaposlenosti za stanovništva radne dobi u BiH i u Entitetima, kao i za susjedne zemlje. Stope zaposlenosti su krajnje niske i postoji veliki jaz između muškaraca i žena. Do određene mjere, obrazac je sličan onom koji se nalazi u Crnoj Gori, i u smislu nivoa stope i u smislu jaza među spolovima.26

Tabela 4: Stope zaposlenosti u BiH i u susjednim zemljama

Stopa zaposlenosti Muškarci 

Žene  Ukupno 

Bosna i Hercegovina   46,1  24,0  35,0  FBiH  RS  DB  

46,4 46,0  40,3  

22,3 27,6  18,6*  

34,1  36,8  29,6  

Bugarska  60,0  51,7  55,8  

Hrvatska  61,7  48,6  55,0  

26 ILO i Vijeće Evrope, Pregled po zemljama politike zapošljavanja - Crna Gora.

18

Crna Gora   42,4  27,6  41,0  

Rumunija  63,7  51,5  57,6  

EU‐15   72,9  57,4  65,2  

EU‐25   71,3  56,3  63,8  

 Izvor: Agencija za statistiku BiH, Pregled radne snage 2006, op.cit., i vlastiti izračuni; za Crnu Goru: ILO i Vijeće Evrope, Pregled po zemljama politika zapošljavanja – Crna Gora, op.cit.; za druge zemlje, Evropska komisija, Zaposlenost u Evropi 2006, Generalna direkcija za zapošljavanje, socijalne poslove i jednakost mogućnosti, Brisel, 2006. Napomena: Podaci za Bosnu i Hercegovinu su za april 2006, a podaci za druge zemlje odnose se na 2005.

Iako je moguće komentirati trendove u zapošljavanju iz postojećih izvora, podaci o registriranoj zaposlenosti – dati u prikazu 3. – govore da je od 2003. bilo skromnih postignuća u zapošljavanju, dok LSMS (2001. i 2004) pokazuje značajno postignuće u zapošljavanju (i stopama zapošljavanjaiako se to moglo velikim dijelom pripisati postignućima u zapošljavanju u neformalnoj ekonomiji.)27 Stoga, iako je stopa zaposlenosti veoma niska, barem ima nekih dokaza da je ona od 2001. u povećanju. U prikazu 5. prikazuje se zaposlenost u širem industrijskom sektoru zabilježena u LFS-u. To daje unešto tačniju sliku sektorske zaposlenosti nego što je to moguće s podacima o registriranoj zaposlenosti.28 Zaposlenost u poljoprivredi obuhvata nekih 20 procenata sveukupne zaposlenosti i ona je koncentrirana u Republici Srpskoj. Prikaz 5. također pokazuje koncentraciju zaposlenosti u sektoru usluga, posebno u smislu žena u FBiH. Uporedba prikaza 4. s prikazom 2. govori da neformalna zaposlenost prevladava u poljoprivredi, pošto je procent zaposlenih u registriranoj zaposlenosti u poljoprivredi samo malo preko 3 procenta, u odnosu na nekih 20 procenata, koliko se izvještava u LFS-u.29

Prikaz 5: Stope zaposlenosti po širem industrijskom sektoru, 2006, podaci iz LFS-a 

27 Svjetska banka, Najnoviji podaci o tržištu rada u Bosni i Hercegovini: Uloga industrijskih odnosa, Svjetska banka, Washington D.C. 2005, op.cit. U RS je odista u periodu od 2001. do 2004. formalna zaposlenost u opadanju, dok je porast neformalnog zapošljavanja bio taman toliko dovoljan da se sveukupna zaposlenost održava na manje-više istom nivou. 28 LFS obuhvaća sveukupnu zaposlenost, tj. i formalnu i neformalnu zaposlenost. 29 Takvu koncentraciju neformalne zaposlenosti u poljoprivredi također potvrđuje studija Svjetske banke o tržištu rada u BiH. Svjetska banka, Najnoviji podaci s tržišta rada u Bosni i Hercegovini: Uloga industrijskih odnosa, Svjetska banka, Washington D.C. 2005, op.cit.

19

 

Poljoprivreda Industrija Usluge Žene-Muškarci-Ukupno Izvor: Pregled radne snage, 2006, op.cit.

Postoje značajni jazovi u zaposlenosti kod grupa s različitim nivoom obrazovanosti. Približno 25 procenata radnika imalo je osnovno obrazovanje ili manje (28,2 žena i 23,8 procenata muškaraca) u vrijeme LFS-a, 60,6 procenata je imalo srednje obrazovanje (55 procenata kod žena i 63,7 procenata kod muškaraca), a 14 procenata je imalo tercijarno obrazovanje (16,8 procenata kod žena i 12,5 procenata kod muškaraca).30

Slično drugim zemljama u regiji, zaposlenost na skraćeno vrijeme nije jako rašireno. Ona predstavlja 11,5 procenata zaposlenosti, i uglavnom je koncentrirana u poljoprivredi, u FBiH i kod žena. Čak 56 procenata žena zaposlenih u poljoprivredi u FBiH rade na određeno ili skraćeno vrijeme. S obzirom na postojeća zakonska ograničenja, zaposlenost na određeno ili skraćeno vrijeme koncentriran je u neformalnoj ekonomiji.31

Prosječno radno vrijeme se značajno razlikuje po sektoru zapošljavanja i po spolu. Prikaz 6. pokazuje da žene generalno rade kraće od muškaraca, ali one koje rade u poljoprivredi rade duže sati nego muškarci zaposleni u proizvodnom i uslužnom sektoru.

Prikaz 6. Broj radnih sati sedmično po spolu i ekonomskom sektoru

30 Agencija za statistiku BiH, Pregled radne snage 2006., Sarajevo 2007., str. 44. 31 Prema LFS-u za 2006, sveukupno gledano, 2,0 procenata muškaraca i 2,9 procenata žena koji rade u formalnoj ekonomiji imaju ugovore na određeno ili kraće radno vrijeme. U neformalnoj ekonomiji, radni odnos na kraće ili određeno radno vrijeme predstavlja 27,9 procenata muških radnika i 33 procenta žena radnika. U Federaciji, 95,6 žena koje rade u poljoprivredi su neformalni radnici; 58,6 procenata žena koje rade u neformalnim djelatnostima u poljoprivredi to rade na bazi kraćeg ili povremenog radnog vremena, a nijedna od preostalih 4,4 procenata žena koje rade s redovnim ugovorom o zaposlenju u poljoprivredi nije na privremeno ili skraćeno radno vrijeme.

20

     Poljoprivreda Industrija Usluge Muškarci

Žene

Izvor: Agencija za statistiku BiH, Pregled radne snage 2006, Sarajevo 2007, op.cit

Podaci iz LFS-a govore da neformalna zaposlenost obuhvata nekih jednu trećinu sveukupne zaposlenosti. Uporedba tih cifara s onima izvedenim iz LSMS-a 2001-2004, datim u tabeli 5, govori da je neformalna zaposlenost unešto u opadanju.32 Međutim, razlike u bazi i veličini uzorka u ta dva pregleda ne omogućuju donošenje čvrstih zaključaka.

 Tabela 5: Neformalna zaposlenost kao procent sveukupne zaposlenosti

  LFS 2006  LSMS 2001  LSMS 2004 

    Bosna i Hercegovina   33,6  36,5  41,3  

FBiH   28,3  32,8  36,3  

RS   42,4  40,9  48,8  

DB   33,2  …   …  

Izvor: Izračuni na osnovu podataka iz LFS-a i LSMS-a. Napomena: Neformalna zaposlenost definira se kao procent onih koji rade a čije (osnovno) zaposlenje ne uključuje ni zdravstveno ni penziono osiguranje. U prikazu 7. razmatra se sektorska podjela zaposlenosti u formalnoj i neformalnoj ekonomiji, na osnovu podataka iz LFS-a. Koncentracija neformalne zaposlenosti u poljoprivredi prilično je jasna, kao i relativna koncentracija neformalne zaposlenosti u proizvodnji za razliku od usluga.

32 Ove procjene su u skladu s onima koje su utvrdili drugi istraživači. Neformalna zaposlenost, izražena kao procent formalne (za razliku od ukupne) zaposlenosti, je nekih 51 procenata. S obzirom na to da je neformalna zaposlenost skoncentrirana u radno intenzivnim djelatnostima – u konkretnom slučaju BiH, smatra se da je to poljoprivreda, građevinarstvo i turizam – ove dvije procjene su kompatibilne. Dell’Anno, R., Piirisild, M., Procjena neutvrđene ekonomije u Bosni i Hercegovini, dokument pripremljen za USAID i Centralnu banku Bosne i Hercegovine, 2004.

21

Prikaz 7: Formalna i neformalna zaposlenost po industrijskim sektorima

Formalna Neformalna Formalna Neformalna Formalna Neformalna Formalna Neformalna

Poljoprivreda Industrija Usluge Izvor: Izračuni na osnovu podataka iz LFS-a Tabela 6: Učestalost zaposlenosti u neformalnom sektoru po starosti, spolu i Entitetu Muškarci Žene Ukupno

22

Izvor: Izračuni na osnovu podataka iz LFS-a.

Tabela 6.prikazuje učestalost neformalne zaposlenosti u dva Entiteta po starosti i po spolu. Mladi ljudi su neproporcionalno zastupljeni u neformalnoj ekonomiji, posebno u Federaciji, dok u Republici Srpskoj postoji prevaga muškaraca. Učestalost neformalne zaposlenosti u FBiH je otprilike dvaput veća kod mladih ljudi (15-24) u odnosu na odrasle u najproduktivnijem dobu (25-49), dok je odgovarajuća relativna učestalost u RS u redu 1,4. 33

Zanimljivo je primijetiti da

je učestalost neformalne zaposlenosti manja kod žena nego kod muškaraca, zbog sektorske raspoređenosti neformalne ekonomije i zbog obrazaca zaposlenosti kod muškaraca i žena. Žene imaju blago veću vjerovatnoću neformalnog rada u poljoprivredi, a poljoprivreda predstavlja 20 procenata sveukupne zaposlenosti. U industriji, koja predstavlja 31 procenata sveukupne zaposlenosti, muškarci imaju veću vjerovatnoću neformalnog rada nego žene.

34

U odnosu na moguću ulogu neformalne zaposlenosti kao sredstva stupanja u stalnije zaposlenje, podaci iz LSMS-a – iako ne potpuno reprezentativni – sadrže jedan panel element koji omogućava analizu kretanja među statusima s protokom vremena. Tabela 7. pokazuje poziciju na tržištu rada pojedinaca u 2002. i 2004. u skladu s odnosnim statusom iz 2001. Od svih onih formalno zaposlenih u 2001, 84,9 procenata su bili formalno zaposleni i u 2002, a 76,0 procenata i u 2004. Samo nekih 14 procenata od onih u neformalnoj zaposlenosti iz 2001. dobilo je do 2002. formalno zaposlenje, a samo oko 19 procenata uspjelo je prijeći na formalno zaposlenje u roku od tri godine. Glavni put iz nezaposlenosti u zaposlenost izgleda da je putem neformalnog zaposlenja umjesto zaposlenja u formalnoj ekonomiji. Od onih nezaposlenih u 2001, samo oko svakog petog uspio je tri godine kasnije naći formalno zaposlenje. Nadalje, dok je većina (62,4

33 Također, viša relativna stopa nezaposlenosti mladih (u poređenju s dobnom skupinom 25-49) u Federaciji u uporedbi s RS, prema Tabeli 8. u donjem tekstu, izgleda da pokazuje u istom pravcu. 34 Veće relativne stope nezaposlenosti mladih )u uporedbi sa odraslima u dobi od 25-49godina) u Federaciji nego u RS kao što je navedeno u tabeli 8 niže pokazuju tendenciju kretanja u istom smjeru.

23

procenata) stanovništva radne dobi imala posao u nekoj fazi u toku četiri godine koje pregled obuhvata, samo 19,3 procenta ili oko svakog petog imalo je tokom cijelog perioda 2001-2004. formalno zaposlenje.

Tabela 7: Mobilnost između tržišta rada po statusu, 2001-2004

  Aktivnost     2002.  

Aktivnost    2004.  

FZ  NZ          N

NE   FZ  NZ         N 

NE  Aktivnost 2001. 

Formalna zaposlenost   4,9  

4,7   ,3   ,1   6,0   ,6   ,0   0,3  

Neformalna zaposlenost  3,9  

51,6   3,4   1,1   8,7   8,8   2,2   0,3  

Nezaposleni   2,3  

25,3   2,4   9,9   9,9   5,3   4,4   0,4  

Neaktivni  ,6  

10,2   2,9   2,3   ,4   3,2   4,3   4,2  

 Izvor: ETF, Pregled tržišta rada u Bosni i Hercegovini, ETF, Torino, 2007, str.21 Napomena: Tabela prikazuje neobrađene procente. 2.3 Trendovi u nezaposlenosti Tabela 8. prikazuje glavne indikatore nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini. Stope nezaposlenosti – prema strogoj definiciji ILO-a – su vrlo visoke, ali ne tolike kao što su stope registrirane nezaposlenosti. U LFS-u za 2006. procjenjuje se da ukupna stopa nezaposlenosti u BiH iznosi 31,8 procenata. Zbog nepostojanja vremenske serije u okviru LFS-a, teško je puno reći o trendovima. Međutim, iz podataka iz LSMS-a izgleda da je povećanje zaposlenosti bILO propraćeno i povećanjem broja nezaposlenih. To može biti zbog činjenice da su postignuća u zaposlenosti ohrabrila jedan dio neaktivnog stanovništva da aktivnije počne tražiti posao i time se povećao broj nezaposlenih.35

35 Međutim, postoji odstupanje između različitih izvora podataka. LSMS govori da je u periodu između 2001. i 2004. formalna zaposlenost u Federaciji porasla, a u RS opala. Podaci o registriranoj zaposlenosti govore drugačije, tj. da je formalna zaposlenost u Federaciji opala, a u RS porasla.

24

Tabela 8: Stope nezaposlenosti po Entitetima i BD, spolu i starosnoj grupi           Muškarci           Žene            Ukupno  

Stopa nezaposlenosti   BiH   29,5 35,7 31,8  

  ‐ FBiH  29,7 38,0 32,7  

  ‐ RS   28,9 31,3 29,8  

  ‐ DB   34,2 45,4 38,1  

Stopa nezaposlenosti kod mladih   BiH   60,2 65,7 62,3  

  ‐ FBiH  65,2 68,9 66,7  

  ‐ RS   48,7 58,4 52,3  

  ‐ DB   74,6 63,5 70,0  

Stopa  nezaposlenosti  kod odraslih  u  najproduktivnijem dobu (25‐49)  

BiH   26,7 34,0 29,5  

‐ FBiH  26,1 35,1 29,4  

  ‐ RS   27,8 31,6 29,3  

  ‐ DB   30,9 47,1 36,3  

Koeficijent  između  stope nezaposlenosti mladih i odraslih  

BiH   2,3 1,9 2,1  

‐ FBiH  2,4 2,0 2,3  

‐ RS   1,8 1,8 1,8  

‐ DB   2,4 1,3 1,9  

Izvor: Državna agencija za statistiku, Pregled radne snage 2006, Sarajevo 2007, op.cit., i izračuni na osnovu podataka iz LFS-a.

Slično onima u mnogim zemljama srednje i istočne Evrope, stope nezaposlenosti su značajno veće među ženama nego među muškarcima. Zanimljivo je da je razlika među spolovima manje naglašena u RS, uprkos činjenici da žene u RS imaju znatno veće stope učešća u radnoj snazi.36 Stopa nezaposlenosti kod mladih je mnogo veća nego kod odraslih, iako je ta razlika manje naglašena u Bosni i Hercegovini nego što je u drugim zemljama. Odnos stope nezaposlenosti među mladima i među odraslima (u najproduktivnijem dobu) je 2,1, blago naglašenija kod muškaraca u FbiH, gdje dostiže 2,4. Taj odnos je prilično nizak u odnosu na neke susjedne zemlje. U Hrvatskoj, Rumuniji i Srbiji, odnos nezaposlenosti između mladih i odraslih je 3,5 a u Bugarskoj iznosi 2,5.37 Koeficijent u BiH bliži je onome u Albaniji (1,9 u 2001) ili Makedoniji (1,9 u 2005). Jedno moguće objašnjenje za to je relativno mala veličina omladinske grupe u zemlji – malo ispod 15 procenata od ukupnog stanovništva. Nadalje, taj koeficijent je veći u FBiH, gdje mladi predstavljaju malo veći dio stanovništva. Različite studije istraživale su omjer do kog relativna veličina grupacije mladih utječe na stopu nezaposlenosti kod mladih u nizu zemalja.38 Opći je konsenzus da relativna veličina grupacije mladih ima dosta mali utjecaj na nezaposlenost kod mladih i da je ona velikom većinom nadjačana faktorima potražnje na tržištu 

36 Vidi Tabelu 3 u gornjem tekstu. 37 O’Higgins, N., Omladinska tržišta rada u ECA, Izvještaj pripremljen za Konferenciju o omladini u ECA Svjetske banke, Rim, maj 2007. 38 Vidi osobito: Korenman, S. i Neumark, D. “Sve veća skupina i omladinsko tržište rada: međunarodna analiza,” u: D. Blanchflower i R. B. Freeman (ed.s), Omladinsko zapošljavanje i nezaposlenost u naprednim zemljama, Chicago: University of Chicago Press, 2000; O’Higgins, N., Politika nezaposlenosti i zapošljavanja omladine: Globalna perspektiva, ILO, Geneva, 2001; O’Higgins, N. , “Trendovi na omladinskom tržištu rada u zemljama u razvoju i tranziciji,” Dokument za diskusiju o socijalnoj zaštiti br. 0321, Svjetska banka, Washington, D.C. 2003; Fares, J., Montenegro, C. E. i Orazem P. F., “Kakvo je stanje omladine na tržištu rada? Dokazi iz cijelog svijeta,” Radni papir za istraživanje politika Svjetske banke br. 4071, Washington D.C. 2006.

25

rada. Nadalje,  relativna veličina omladinske grupacije je u padu u cijeloj regiji, ali je relativno velika u Albaniji i Hrvatskoj, a relativno mala u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Rumuniji i Srbiji.39 Drugim riječima, nema očitog odnosa između veličine omladinske grupacije i koeficijenta između stope nezaposlenosti mladih i odraslih. To izgleda govori da problem u biti leži u nedostatnoj sveukupnoj potražnji, a iznad svega govori da je omjer do kog se problemi nezaposlenosti kod omladine mogu riješiti čisto mjerama sa strane ponude krajnje ograničen. Tabela 9. pokazuje stope nezaposlenosti prema nivou obrazovanja kod pojedinaca starijih od 25 godina i kod onih u grupaciji starosne dobi od 25-34 godina.40 Ta tabela ilustrira obrnuti odnos između nivoa obrazovanja i vjerovatnoće da će neko biti zaposlen. Ako se obrati pažnja na grupaciju 25-34, taj odnos vrlo je jasan. Tabela 9: Stope nezaposlenosti prema nivou obrazovanja (pojedinci stariji od 25 i grupacija 25-34)

Stope nezaposlenosti   BiH  FBiH  RS  DB 

Odrasli (25 g. i stariji) sa:    

 Osnovnim obrazovanjem ili manje   28,6  33,8  21,6  34,3 

Srednjim obrazovanjem  27,9  26,9  29,6  33,7 

Tercijarnim obrazovanjem   11,4  10,6  13,0  11,3 

Mlađi odrasli (25‐34) sa:    

Osnovnim obrazovanjem ili manje   45,3  50,9  35,9  47,9 

Srednjim obrazovanjem  36,2  38,3  32,1  37,6 

Tercijarnim obrazovanjem   22,8  21,2  26,5  33,3 

Izvor: Izračuni bazirani na LFS-u 2006. Tabela 10. daje informacije o aspektu nezaposlenosti koji je vjerovatno najviše zabrinjavajući, a to je učestalost dugoročne nezaposlenosti. Što je duže neko nezaposlen, teže je naći i zadržati posao. Duža nezaposlenost dovodi do gubljenja vještina i motivacije i postaje negativni indikator za moguće poslodavce. Kako pokazuje tabela, učestalost dugoročne nezaposlenosti u BiH nije daleko od 90 procenata. To jest, skoro devet od deset nezaposlenih traže posao godinu dana ili više. To je vrlo nepovoljno u poređenju s drugim zemljama jugoistočne Evrope, gdje su te stope, iako su više nego u EU, ipak mnogo niže. U Bugarskoj je ta stopa 59 procenata, u Hrvatskoj 54 procenata a u Rumuniji 57 procenata. U 15 zemalja EU, ta stopa je 42 procenta, a u 25 zemalja EU ona iznosi 45 procenata.

39 Lam, D., Demografija omladine u zemljama u razvoju i njene ekonomske implikacije, Radni papir o istraživanju politika Svjetske banke br. 4022, Washington D.C. 2006. 40 Ovo isključuje one pod 24, jer će oni vjerovatno još uvijek biti angažirani u obrazovanju. Uključivanje pojedinaca pod 25 moglo bi dovesti do pogrešnih zaključaka, jer oni s visokim nivoom obrazovanja su možda tek stupili na tržište rada. Za daljnju diskusiju o ovom konkretnom pitanju, vidi: O’Higgins, N., Politika nezaposlenosti i zapošljavanja omladine: Globalna perspektiva, ILO, Ženeva, 2001, op.cit.

26

Tabela 10: Dugoročno nezaposleni kao procent svih nezaposlenih     Muškarci   Žene  Ukupno 

Dugoročno  nezaposleni  (%  od  svih nezaposlenih)  

BiH   85,4  86,8  85,9 

‐FBiH  

85,3  88,0  86,3 

‐RS  

87,3  85,4  86,6 

 Izvor: Izračuni bazirani na LFS-u 2006. Napomena: Dugoročno nezaposleni definiraju se kao oni s periodima nezaposlenosti od najmanje 12 mjeseci. Tabela 11. prikazuje stope dugoročne nezaposlenosti prema obrazovnom postignuću. Iako je učestalost dugoročne nezaposlenosti velika kod svih nivoa obrazovanja, postoji značajna razlika između onih s osnovnim i srednjim obrazovanjem i onih s tercijarnim obrazovanjem. Još jednom, ta tabela govori da se pažnja nadležnih za politiku treba usmjeriti na one s nižim nivoom obrazovanja.

   

Tabela 11. Učestalost dugoročne nezaposlenosti prema nivou obrazovanja

 Dugoročno nezaposleni sa:  

       BiH   FBiH   RS  DB 

Osnovnim obrazovanjem ili manje   90.4  89.8   91.6  92.8 

Srednjim obrazovanjem  85.8  84.5   84.5  83.3 

Tercijarnim obrazovanjem   69.1  66.7   66.7  83.7 

Izvor: Izračuni bazirani na LFS‐u 2006.   

 

 

3. Glavni prioriteti u politici zapošljavanja 3.1 Osmišljavanje, praćenje i evaluacija politike zapošljavanja Najučinkovitije sredstvo za promoviranje zapošljavanja je osigurati sredinu ekonomske politike koja stimulira rast uz otvaranje velikog broja radnih mjesta. Za to je generalno potrebna visoka stopa ekonomskog rasta uz motivacije i institucije za intenziviranje rasta zaposlenosti i uz politike na tržištu rada kojima se unaprjeđuje zapošljivost, olakšava tranzicija na tržištu rada, doprinosi boljem usklađivanju potražnje za radom s ponudom rada i pomaže u reintegraciji ugroženih grupa. Centralni cilj Srednjoročne razvojne strategije (MTDS/PRSP) jest smanjivanje siromaštva. Tom

27

Strategijom jasno se potvrđuje veza između smanjenja siromaštva i rasta zaposlenosti i pripisuje se prioritet u periodu 2004-07. reformi tržišta rada, koja bi se postigla putem izmjena radnih zakona i propisa i u institucijama, kao i putem provedbe niza mjera na tržištu rada.41

Ukupno

gledajući, provedba nekolicine od 11 izmjena politike i 12 mjera na tržištu rada nije završena ili nije ni započela. Jedinica za planiranje u ekonomskoj politici (EPPU) Vijeća ministara BiH trenutno radi na novoj razvojnoj strategiji za period 2008-2013. Ta nova strategija objedinit će prioritete u smislu smanjenja siromaštva s onima koji proizlaze iz priprema za pristupanje Evropskoj uniji.42

Stavljanjem zapošljavanja na centralno mjesto u ekonomskim i socijalnim politikama može se mnogo učiniti ja jačanju ekonomskog rasta uz velik broj novih radnih mjesta. Zapošljavanje se može postaviti kao centralni element nove razvojne strategije BiH. Time bi se osigurala usmjerenost makroekonomskih i sektorskih strategija ka ekonomskom razvoju i otvaranju novih radnih mjesta. Aktivnom politikom zapošljavanja može se također promovirati efikasno i ravnopravno funkcioniranje tržišta rada. U srednjoročnoj razvojnoj strategiji trebali bi se utvrditi prioriteti politike kojima se jača zapošljavanje i razrađuju ciljevi i zadaci politike zapošljavanja vezani za druge ekonomske i socijalne politike. Ti prioriteti, ciljevi i zadaci se onda mogu specificirati u strategijama zapošljavanja koje može razraditi svaki od Entiteta i Distrikt Brčko na taj način da one odražavaju realno stanje u njima. Tim strategijama zapošljavanja se mogu stvoriti posebni uslovi koji pogoduju otvaranju novih radnih mjesta. Njima bi se povezali krajnji ciljevi (zadaci politike) sa sredstvima za njihovo postizanje. Drugim riječima, putem strategije zapošljavanja, Vlade postaju akteri promjene putem konkretnih operativnih akcija i angažuju se u boljoj i bržoj reakciji na probleme u zapošljavanju. Te strategije mogu se operacionalizirati putem periodičnih akcionih planova koje nadležni za donošenje politika mogu razvijati zajedno sa službama za zapošljavanje i drugim interesnim stranama. Razvoj takvih strategija zapošljavanja vezanih za zadatke politike zapošljavanja koji će biti sadržani u Srednjoročnoj strategiji razvoja također predstavlja sastavni dio procesa neohodnog za pristupanje Evropskoj uniji. U donjem okviru naglašeni su glavni instrumenti politike zapošljavanja i ILO-a i EU.

41 O mjerama na tržištu rada predviđenim u MDTS/PRSP govorit će se u odjeljcima o politikama na tržištu rada ovog Pregleda.   42 BiH je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom komisijom 16.juna 2008. 

28

Okvir 1: Instrumenti ILO-a i EU za promoviranje zapošljavanja Glavni međunarodni instrument za promoviranje zapošljavanja je Konvencija o promoviranju zapošljavanja iz 1964. (br. 122). Ova Konvencija ILO-a poziva na članice koje je ratificiraju "da objave i ostvaruju, kao glavni cilj, aktivnu politiku osmišljenju u svrhu promoviranja punog, produktivnog i slobodno izabranog zaposlenja”. Opći principi aktivne politike zapošljavanja dalje su razrađeni u Preporuci za politiku zapošljavanja iz 1964. (br. 122) i Preporuci za politiku zapošljavanja (Dopunske odredbe) iz 1984. (br. 169). Republika Bosna i Hercegovina ratificirala je tu Konvenciju 1993. Evropska strategija zapošljavanja (EES) Evropske unije predstavlja integralni pristup politici zapošljavanja usmjeren na “politike zapošljavanja kojima se za cilj ima postići puna zaposlenost, unaprijediti kvalitet i produktivnost na radu, te ojačati socijalna i teritorijalna kohezija ”. Zemlje se usmjeravaju na ustanovljavanje zajedničkih ciljeva artikuliranih oko tri oblasti (privući i zadržati veći broj ljudi u zaposlenosti, povećati ponudu radne snage i modernizirati sisteme socijalne zaštite; unaprijediti prilagodljivost radnika i preduzeća; te povećati ulaganje u ljudski kapital putem boljeg obrazovanja i vještina). I u Konvenciji ILO-a i u EES-u se posebna pažnja pridaje konsultacijama sa socijalnim partnerima tokom osmišljavanja politika zapošljavanja. Konvencija 122 osobito predviđa da “se predstavnici lica na koja mjere utiču, a posebno predstavnici radnika i poslodavaca, trebaju konsultirati povodom politika zapošljavanja u smislu punog uzimanja u obzir njihovih iskustava i stavova ”. Smjernicama za zapošljavanje iz EES-a se socijalnim partnerima dodjeljuje nadležnost u oblasti politika na tržištu rada, uključujući dogovaranje kolektivnih ugovora, organizacije i fleksibilnosti rada.

Izvor: http://www.ILO.org/ILOlex and http://europa.eu/pol/socio/index_en.htm Struktura radne administracije u Bosni i Hercegovini komplicirana je zbog postojanja više nivoa nadležnosti za provedbu politike zapošljavanja i razvoj strategija zapošljavanja. Aktuelni sistem radne administracije je iscjepkan, s funkcijama dodijeljenim različitim administrativnim stupovima, s malo koordiniranosti i na horizontalnom i na vertikalnom nivou. Postoji nekoliko funkcija u kojima se preklapaju uloge i nadležnosti različitih nivoa radne administracije, dok neke druge funkcije ne pokriva nijedna od njih (vidi donju tabelu 12). Takav okvir čini provedbu politike zapošljavanja, kao i provedbu radnih zakona, zastrašujućim zadatkom, posebno u Federaciji BiH, gdje nema evidencije zakonodavstva u polju rada i zapošljavanja koje su donijeli kantoni i shodno tome nema ni provjere da li su kantonalne odredbe u skladu s onima donesenima na nivou Federacije.

29

Tabela 12: Glavne funkcije radne administracije u BiH  

Funkcije radne administracije   Međunarodna zastupljenost    Praćenje  i  izvještavanje  po međunarodnim  konvencijama  i sporazumima   Osmišljavanje  radnog zakonodavstva   Provedba radnog zakonodavstva   Provođenje radnog zakonodavstva  Uslovi zapošljavanja  Kolektivno pregovaranje   Uslovi rada  Plaće  Zdravstvo i bezbjednost na radu 

MCP   Da   Da  

 Ne   Ne   Ne   Ne   Ne   Ne   Ne   Ne  

DAZ   Da   Da  

  

 Ne    Ne   Ne   Ne   Ne   Ne   Ne   Ne  

FBiH   Da   Da  

  

 Da    Da   Da   Da   Da   Da   Da   Da  

RS   Da   Da  

  

 Da    Da   Da   Da   Da   Da   Da   Da  

 BD    Da   Da  

  

 Da    Da   Da   Da   Da   Da   Da   Da  

Kantoni   Da   Da  

  

 Da    Da   Da   Da   Da   Da   Da  Da  

Izvor: EU CARDS Program, Vertikalni pregled sektora rada i zapošljavanja u Bosni i Hercegovini, 2006, op.cit, str. 40   Nepostojanje koherentnog okvira za politiku zapošljavanja čini radnu administraciju reaktivnom a ne proaktivnom, a nesprovođenje radnih zakona jača dualnost na tržištu rada, ometa mobilnost radnika i moglo bi dovesti do kršenja radnih standarda. Efikasniji i koordiniraniji sistem radne inspekcije pomogao bi u osiguravanju provedbe barem nacionalnih radnih standarda i u ostvarivanju mogućnosti za sprovođenje radnog zakona, te u borbi protiv neformalne ekonomije. Informiranje i istraživanje na tržištu rada još uvijek je nerazvijeno s jazovima na svim nivoima uprave. Takvi jazovi u znanju i informiranju sa svoje strane imaju negativnog utjecaja na formuliranje i provedbu politika zapošljavanja i tržišta rada. Postojanje adekvatnog sistema informiranja na tržištu rada predstavlja preduslov za razvoj posebnih intervencija. On može između ostalog pomoći u utvrđivanju prioritetnih oblasti za akciju i konkretnih ciljanih grupa takvih intervencija. U tom smislu, izradu godišnjeg Pregleda radne snage treba pozdraviti. Za nadati se je da će, čim to bude izvodivo, poduzmanje nacionalnog popisa stanovništva dalje ojačati bazu za prikupljanje informacija na osnovu pregleda. Praćenje i evaluacija politika zapošljavanja i tržišta rada također bi trebali biti sastavni dio svake politike i strategije zapošljavanja. Praćenje provedbe politike zapošljavaja omogućava poduzimanje korektivnih mjera u slučaju neispunjavanja konkretnih ciljeva. Praćenje – kratkoročno i neposredno po prirodi – način je da se osigura provođenje politika prema planovima. Evaluacija politike zapošljavanja u biti znači procjenu utjecaja politika na konkretne ishode. Trenutno u Bosni i Hercegovini ima još mnogo toga za uraditi na poboljšavanju kvaliteta

30

praćenja politike, kao i na uvođenju mehanizama za evaluaciju utjecaja politike. Za adekvatno praćenje potrebno je ustanoviti artikulirane (i relevantne) ciljeve. Uvođenje mehanizama evaluacije usmjerenih na procjenjivanje omjera do kojih su intervencije u politici pomogle (ili insu pomogle) u ostvarivanju konkretnih ciljeva politike – npr. smanjenja neformalne zaposlenosti ili dugoročne nezaposlenosti – postignuto je i može se stoga koristiti za reviziju politike u cilju njenog poboljšavanja. Preporuke • Razvoj nacionalne politike zapošljavanja je ključni prioritet u Bosni i Hercegovini. To bi se moglo učiniti uspostavom jasnih odredbi politike zapošljavanja u novoj Srednjoročnoj razvojnoj strategiji. Taj okvir bi omogućio da se zapošljavanje poveže s drugim ekonomskim i socijalnim politikama. Široki proces konsultacija kojim se podržava priprema Strategije bi bi omogućio učešće velikog broja aktera u određivanju prioriteta i ciljeva politike zapošljavanja na svim nivoima. Srednjoročna razvojna stratega bi također mogla uvesti djelotvornan mehanizam za praćenje i evaluaciju politike zapošljavanja. • Gore spomenuta preporuka bi sobom nosila razvoj strategija zapošljavanja i akcionih planova (AP) za zapošljavanje, pod nadležnošću vlada Entiteta i Distrikta Brčko. AP-ovi bi se trebali izrađivati zajedno s agencijama za zapošljavanje Entiteta i Distrikta Brčko. • Postoji potreba za reformiranjem radne administracije na svim nivoima, kako bi se pojasnile uloge i nadležnosti, izbjeglo preklapanje i popunile postojeće praznine. Ova bi preporuka osobito nosila jačanje Sektora za zapošljavanje u okviru Ministarstva civilnih poslova i ponovni pregled radne administracije u FBiH. S tim u vezi nije poznat stepen usklađenosti kantonalnog zakonodavstva s zakonima o radu Federacije, jer nema sistema za praćenje ustanovljenog pri Federalnom ministarstvu rada (u smislu drugih ogranaka radne administracije, vidi odjeljak o službama za zapošljavanje). • Trebalo bi uspostaviti sistem za informiranje na tržištu rada tako da se umreže svi proizvođači podataka o tržištu rada. Tim sistemom bi se pratile i evaluirale politike zapošljavanja i tržišta rada. • Uvođenje godišnjeg nacionalnog Pregleda radne snage predstavlja pozitivan korak naprijed u izgradnji sistema informiranja na tržištu rada, kojeg bi trebalo dalje proširiti i unaprijediti. Konkretno, nacionalni popis stanovništva trebao bi predstavljati važan srednjoročni prioritet, kao i ustanovljavanje Pregleda radne snage na kvartalnoj osnovi. 3.2 Zakonodavstvo u oblasti zaštite zapošljavanja i fleksibilnost na tržištu rada

Kaže se da zakonodavstvo o zaštiti zapošljavanja (EPL) ima niz različih mogućih efekata na

31

zapošljavanje i produktivnost, od kojih su neki povoljni a neki nepovoljni.43

Osnovni cilj EPL-a je da se obezbijedi zapošljavanje i sigurnost prihoda radnicima, posebno kad se oni nalaze pod velikim rizikom da postanu tehnološki višak. U ekonomijama tranzicije u srednjoj i istočnoj Evropi, uvedena je prilično stroga zaštita nakon pada socijalizma, u pokušaju ublažavanja negativnih posljedica oštre recesije koja je pogodila manje ili više sve ekonomije u regiji u prelasku s planske na tržišnu ekonomiju. Shodno tome, pod pritiskom institucija Bretton Woodsa, a u skorije vrijeme EU, zemlje koje se kreću ka (i na kraju i dobivaju) članstvu EU otpočele su proces pregleda svojih EPL. Zemlje zapadnog Balkana, s obzirom na zakašnjeli početak tranzicije, sporije su ukidale zaštitu radnika. U biti, tvrdi se da EPL podiže troškove otpuštanja radnika i da će kao posljedicu smanjiti i otpuštanje i angažiranje, čime će smanjiti obrt radne snage u cjelini. Međutim, dok obrt radne snage može doprinijeti industrijskom restrukturiranju i unaprijediti produktivnost putem boljeg usklađivanja poslova, smanjena sigurnost u zaposlenju koju on sobom nosi bi također ometao obuku u firmi i generalno akumulaciju kadrovskog kapitala konkretno za datu firmu. Firme i pojedinci bili bi manje voljni ulagati u razvoj kadrovskog kapitala kad povrat na takvo ulaganje kraće traje i manje je izvjesno, kao što se dešava sa smanjenjem očekivanog trajanja zaposlenja koje ide uz liberalniji EPL. Glavne negativne posljedice strogog EPL-a najvjerovatnije će osjetiti oni na marginama tržišta rada, a posebno oni koji na njega tek stupaju. Strog EPL može doprinijeti stvaranju značajne skupine dugoročno nezaposlenih kojima je, kako se povećava trajanje nezaposlenosti, sve teže da se ponovo uključe u svijet rada. To može također doprinijeti, uz poreske i općenitije strožije propise o poslovanju, rastu neformalne ekonomije, jer firme idu na to da izbjegnu primjenu takvih normi i propisa.

U nedavnom istraživanju u zemljama OECD-a smatra se da EPL ima više utjecaja na raspoređenost nezaposlenosti nego na njen nivo sam po sebi.44

Njime se osobito otežava onima

koji tek ulaze ili se vraćaju na tržište rada da (ponovo) osvoje uporište na tržištu rada zbog efekta insajder-autsajder..

U Bosni i Hercegovini, situacija u vezi reguliranja tržišta rada komplicirana je nepostojanjem sveukupnog okvira na državnom nivou. O EPL-u se odlučuje na nivou Entiteta (a donekle i na kantonalnom nivou u FBiH). U praksi međutim propisi kojima se rukovodi otpuštenje i angažman radnika vrlo su slični, ako ne i identični, u dva Entiteta i u Distriktu Brčko. Tabela 8. daje rezime situacije prema OECD-ovom indeksu EPL-a i obuhvata uporedbu sa susjednim zemljama, dok je rezime glavnih odredbi radnog zakonodavstva u vezi s EPL-om u Entitetima i Distriktu Brčko dat u Aneksu 1. na ovaj Pregled. Kao i u drugim zemljama zapadnog Balkana, taj indeks u Bih je nešto viši nego u EU i OECD u cjelini.

43 EPL se odnosi na regulatorne odredbe koje utječu na „upošljavanje i otpuštanje“, posebno na one kojima se reguliraju nepravična otpuštanja (otpuštanje iz ekonomskih razloga, otpremnine, minimalni otkazni rokovi, upravna ovlaštenja za otpuštanje, te prethodne konsultacije sa sindikatima i/ili s predstavnicima radne administracije). 44 OECD, Prognoza u zapošljavanju, OECD, Pariz, 2006.

32

Tabela 13: Indikatori EPL-a za BiH i susjedne zemlje Zemlja   Godina             Pokazatelji komponenti  Siže indeksa EPL 

   Redovni ugovori 

Privremeni ugovori 

Kolektivna otpuštanja 

 

BiH  FBiH  

2007 2007 

2,01,9 

2,92,6 

3,33,3 

2,6 2,4 

RS  DB  

2007 2007 

2,11,9 

3,62,6 

3,33,3 

2,9 2,4 

Albanija  2005  2,1  3,0  2,8  2,6 

Bugarska  2003  2,1  0,9  4,1  2,0 

Hrvatska  2003  2,7  2,8  2,5  2,7 

Rumunija  2003  1,7  3,0  4,8  2,8 

EU‐15  Kraj  1990‐tih  2,4  2,0  3,4  2,4 

OECD  Kraj 1990‐tih  2,0  1,8  2,5  2,0 

Izvor: Za BiH: vlastiti izračuni na osnovu radnog zakonodavstva Entiteta; za Albaniju: Svjetska banka, Albanija: Studija tržišta rada, Washington D.C., 2006, str. 42; za sve druge zemlje, ILO (2006)

Slijedi par komentara. Glavna razlika između entiteta po indeksu EPL-a proističe iz razlika u reguliranju privremenih i ugovora na određeno vrijeme. Posebno viđen u tom svjetlu, relativno visok indeks u RS dosljedan je s nalazom mnogo veće neformalne ekonomije navedene u gornjem tekstu.45 Može se međutim primijetiti da oštriji EPL ne prati viša relativna stopa nezaposlenosti kod mladih. Odnos stopa nezaposlenosti između mladih i odraslih je sveukupno prilično nizak u BiH u poređenju s drugim zemljama u regiji. Nadalje, RS – koja ima najstrožiji EPL – također ima najniži odnos stope nezaposlenosti između mladih i odraslih. Sugestija, na osnovi tih čisto deskriptivnih statističkih podataka je da EPL ako ništa drugo onda doprinosi raspoređivanju zaposlenosti između formalne i neformalne ekonomije, za razliku od sveukupne zaposlenosti ili raspodjele po dobnim grupama. Međutim, za propisno istraživanje ove implikacije bila bi potrebna sofisticiranija analiza od ove ovdje prikazane.

Preporuke

• Nema osnove za preporučivanje daljnjeg slabljenja zakonodavstva kojim se štiti zaposlenje osim mogućeg uklanjanja nekih prepreka za upotrebu ugovora na određeno vrijeme u RS. Vlada FBiH i socijalni partneri mogli bi razmotriti mogućnost pregleda odredbi vezanih za

45 Odista, izračuni iz podataka Pregleda radne snage za 2006. pokazuju da je učestalost zaposlenja na kraće ili povremeno radno vrijeme i nedobrovoljnog zaposlenja mnogo veća u neformalnoj nego u formalnoj ekonomiji. Učestalost zaposlenosti na kraće ili povremeno radno vrijeme je 29,6 procenata u neformalnoj i 2,3 procenta u formalnoj ekonomiji. Relativni odnosi vremenski povezane nedovoljne zaposlenosti su 24,6 procenata to jest 10,0 procenata.

33

otkazni rok kod prestanka zaposlenja i njihovo usklađivanje s onima koji su na snazi u RS. Postojeće su odredbe od 14 dana otkaznog roka koji daje poslodavac po prestanku zaposlenja, a u RS one su minimalno 30 dana i povećavaju se u skladu s dužinom staža. Također, vlasti u FBiH mogle bi razmotriti pregledanje odredbi kojima se predviđa mogućnost zaključivanja usmenih ugovora o zaposlenju. U kontekstu velikog broja radnika angažiranih u neformalnoj ekonomiji, nepostojanje pismenog ugovora moglo bi ometati mogućnost utvrđivanja vrste radnog odnosa. Iz istih razloga, odredbe o rukovanju radnom knjižicom trebale bi se preispitati tako da se poslodavac obavezuje da radnu knjižicu preda po razdvajanju. Iako u principu usklađivanje EPL-a može imati utjecaja na mobilnost radne snage, nije vjerovatno da će imati nekog značajnog utjecaja na mobilnost između Entiteta u BiH, jer to više zavisi od trenutnog političkog ustrojstva u zemlji kao i od različitih pravnih okvira za pružanje zdravstvene zaštite. • Generalno, tendencija ka pravljenju fleksibilnijih tržišta rada ublažavanjem propisa kojima se reguliraju ugovori o radu za privremene poslove i/ili sa skraćenim radnim vremenim se treba dovesti u ravnotežu s potrebom za zaštitom u zaposlenju i sigurnošću radnika. Ublažavanje EPL-a zadnjih godina nije bilo propraćeno poboljšanjem sistema zaštite prihoda tokom nezaposlenosti ili djelotvornom pomoću u ponovnom zapošljavanju (vidi Preporuke, odjeljci 3.4 i 3.5 ovog Pregleda). Modifikacijama na EPL zakonodavstvo trebali bi se uzeti u obzir vjerovatni utjecaj neformalne zaposlenosti, a efekti takvih izmjena trebali bi se pažljivo pratiti. • Potrebne su hitne mjere u cilju borbe protiv razmjera neformalne ekonomije u zemlji. Iako je to dobro poznato među nadležnima za donošenje politika – a i uvođenje PDV-a donosi dokaze o tome – treba izgraditi mjere i staviti veći naglasak na jako raširenu neformalnost radnih odnosa za razliku od same neformalne ekonomije. Institucije BiH bi mogle razmotriti usvajanje dvokrakog pristupa s mjerama za podsticanje preduzeća ka formalizaciji, te s boljim vođenjem kažnjavanja za nepoštivanje propisa. Takva strategija trebala bi biti izgrađena na smanjenju prepreka razvoju poslovanja (administrativni zahtjevi, pristup sredstvima finansiranja, itd.) i na onim faktorima koji utječu na troškove formalno zaposlenih koji ne predstavljaju plaće. • Sveukupna potreba za boljim provođenjem radnog zakonodavstva podrazumijeva jačanje radnih inspektorata i blagovremeno rješavanje sudskih predmeta koji se odnose na pitanja rada. 3.3. Razvoj kadrovskih resursa i aktivne politike na tržištu rada 3.3.1 Obrazovanje Nivoi pismenosti među odraslima u BiH su blago niži od prosječnih stopa u zemljama srednje i istočne Evrope. 2004. godine, preko 97 procenata odraslog stanovništva bilo je u mogućnosti da čita, piše i vrši osnovne računske operacije, s indeksom rodnog pariteta (GPI) od 0,9.46 Uprkos tim razumno visokim stopama, nepismenost je veća među ženama (5,6 procenata odraslih žena 

46 Indeks spolnog pariteta (GPI) odnosi se na vrijednost indikatora za žene podijeljenog s indikatorom za muškarce. Vrijednost manja od jedan ukazuje na razlike u pismenosti i obrazovanju u prilog muškaraca.

34

nepismeno je u odnosu na samo jedan procent muškaraca) i romskim stanovništvom.47

Tabela 14: Stope pismenosti, mlado (15-24) i odraslo (15+) stanovništvo po spolu (2000)

Stopa pismenosti odraslih  Žene  Muškarci  

 Stopa pismenosti mladih  

Žene  Muškarci    

                BiH   97,1  94,4  99,0   99,8  99,8  99,7  

FBiH 

97,7 95,5 99,2  … … … 

RS 

96,1 89,7 98,7  … … … 

        Region JIE   98,7  98,5  99,0   98,6  98,1  99,1  

 Izvor: UNESCO-v Zavod za statistiku, može se učitati sa http://stats.uis.unesco.org/; za odrasle UNDP izvješava iste stope za godinu, UNDP, Nacionalni izvještaj o društvenom razvoju, Socijalna uključenost u Bosni i Hercegovini, Statistički aneks, Sarajevo, 2007.

Uprkos napretku ostvarenom od kraja sukoba, obrazovni sistem u BiH još uvijek se suočava sa značajnim izazovima. Pregled radne snage (vidi tabelu 15) prikazuje da je 2006. čak 38,5 procenata stanovništva radne dobi (34,9 procenata muškaraca i 58,8 procenata žena) imalo samo osnovno obrazovanje ili manje.48 Što se tiče grupacije omladine, u Izvještaju o društvenom razvoju za 2006. naglašava se da je nekih 65 procenata omladine starosti od 18-24 godina završilo samo osnovno obrazovanje il imanje, i nije bilo u obuci i obrazovanju, sa značajnom razlikom između muškaraca i žena (71,1 procenata, tj. 59,1 procenata).49 U istom izvještaju se procjenjuje da u 2006. približno 65 procenata romskog stanovništva nije nikad pohađalo niti završilo osnovno obrazovnaje, a nekih 18 procenata od njih je završilo samo osnovnu školu, a samo sedam procenata je završilo trogodišnje srednje obrazovanje Tabela 15: Stanovništvo u radnoj dobi po najvećem obrazovnom postignuću i spolu (2006)

    BIH     FBiH    RS  DB  

 Muškarci   Žene  

 Muškarci  Žene   Muškarci  Žene  

 Muškarci  

 Žene  

Osnovna škola  ili manje  

 38,5  8,8  

 34,9  8,0   44,5  9,9  

 48,3 

 65,6 

Srednja škola  53,4  6,2  

 56,6  6,7   48,1  5,8  

 (45,9) 

 (30,4) 

Visoko obrazovanje  

 8,1  5,0  

 8,5  5,4  

  7,5   4,3  

 ((5,9))  

 ((4,0))  

 Izvor: Statistička agencija BiH, Pregled radne snage, 2006

47 Izvještaj o društvenom razvoju govori da dva od pet Roma nikad nije išlo u školu. Vidi UNDP, Nacionalni izvještaj o društvenom razvoju, Socijalna uključenost u Bosni i Hercegovini, UNDP Sarajevo 2007 48 Statistička agencija BiH, Pregled radne snage, 2006. The Evropska fondacija za obuku (ETF) izvještava za godinu 2002. da je 41,8 procenata odraslog stanovništva (25-65) imalo nivo obrazovanja ISCED 0-2, Pregled tržišta rada u Bosni i Hercegovini, ETF, Torino, 2006, str. 23-24. 49 UNDP, Nacionalni izvještaj o društvenom razvoju, Socijalna uključenost u Bosni i Hercegovini, Statistički aneks, Sarajevo, 2007.

35

Procjene o stopama učešća u obrazovanju razlikuju se zavisno od izvora (vidi Tabelu 16. u donjem tekstu). Uprkos takvim razlikama, jasno proizilazi da postoji vidan jaz među stopama u BiH i obrazovnim ciljevima ustanovljenim na nivou EU (tj. 80 procenata omladine koja završava obrazovanje na srednjem nivou). Iako je univerzalno osnovno obrazovanje (starosna dob 6-15) skoro postignuto, udio neupisane djece u osnovnom obrazovanju je u porastu (4 procenta od ukupnog broja), a udio djece iz siromašnih domaćinstava koja se ne upisuju u srednju školu je dvostruko veći od procenta omladine iz porodica koje nisu siromašne.50                     

Tabela 16: Učešće omladine u obrazovanju   Izvor

 Procjena (procent) 

 Upis u osnovno obrazovanje 

‐SB,  Rješavanje  fiskalnih  izazova  i promoviranje rasta (2006) ‐UNDP,  Nacionalni  izvještaj  o društvenom razvoju (2007)  ‐LSMS  

93,0  

95,9  

98,9  

Upis u srednje obrazovanje  

‐  SB,  Rješavanje  fiskalnih  izazova  i promoviranje rasta (2006) ‐UNDP,  Nacionalni  izvještaj  o društvenom razvoju (2007)  ‐LSMS 

73,0  

66,0  

68,3  

Upis u tercijarno obrazovanje  ‐SB,  Rješavanje  fiskalnih  izazova  i promoviranje rasta (2006) ‐UNDP,  Nacionalni  izvještaj  o društvenom razvoju (2007)  ‐LSMS 

24,0  

25,0  

23,0 Izvor: Svjetska banka, Rješavanje fiskalnih izazova i promoviranje rasta, Washington D.C., 2006, str. 76, UNDP, Nacionalni izvještaj o društvenom razvoju, 2007, op. cit. str.96-97. Institucionalni ustroj koji regulira obrazovanje u BiH je kompleksan. Trenutno postoji četrnaest ministarstava nadležnih za obrazovanje: jedno na državnom nivou (Ministarstvo civilnih poslova), jedno u svakom od Entiteta, jedno za Distrikt Brčko i po jedno za svaki od deset Kantona u FBiH. Od 1996. se raspravlja o nizu reformi obrazovnog sistema u cilju ispravljanja njegove kompleksnosti i neefikasnosti i u cilju prevazilaženja administrativne iscjepkanosti i podjele. Ministarstva obrazovanja u dva Entiteta usvojila su 2002. Dokument o reformi obrazovanja usmjeren na ostvarivanje do 2010. univerzalnog osnovnog obrazovanja, uklanjanje svih oblika diskriminacije, na modernizaciju i kvalitativno poboljšanje svih nivoa obrazovanja, te usvajanje sveobuhvatnog pravnog okvira i sistema finansiranja. Od tada je ostvaren mali napredak u usvajanju obrazovnog zakonodavstva, koje se priprema već godinama. Jedini sveobuhvatan okvir, donesen 2003, odnosi se na osnovno i srednje obrazovanje. Tim okvirom predviđa se uvođenje devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja i zasnivanje zajedničke jezgre nastavnih

50 UNDP, Nacionalni izvještaj o društvenom razvoju, 2007, op. cit. str.90. Približno 43 procenta djece iz siromašnih domaćinstava ne upisuje se u srednje škole, u usporedbi s 23 procenta iz porodica koje nisu siromašne.

 

36

planova i programa. Devetogodišnji ciklus već je uveden u cijeloj BiH osim u dva Kantona.51 Uprkos tome što Okvirni zakon propisuje zajedničku jezgru nastavnih planova i programa i pravo nastavnika i učenika na korištenje svog vlastitog maternjeg jezika, praksa “dvaju škola pod jednim krovom” još uvijek je raširena.52 Zakonski prijedlog o visokom obrazovanju usvojen je samo u jednom od dva doma parlamenta, a onaj o Agenciji za obrazovanje, Okvirnom zakonu o stručnom obrazovanju i obuci i Okvirni zakon o predškolskom obrazovanju još uvijek čekaju usvajanje u oba doma.

53

Tabela 17. u donjem teksu daje kratki snimak postojećeg sistema obrazovanja. Nacioalna klasifikacija obrazovanja ne prati Međunarodnu standardnu klasifikaciju obrazovanja (ISCED). Međutim, u svrhu međunarodne usporedbe, obrazovna struktura je usklađena s glavnim nivoima u okvru ISCED-a. Tabela 17: Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini ukratko (2004 – 2005) ISCED   Nacionalna klasifikacija 

0   Predškolsko obrazovanje počinje s 3 godine. 2004. godine, približno 13.100 djece (nekih 8 procenata iz  te  dobne  skupine)  bilo  je  upisano  u  predškolsko  obrazovanje  koje  je  pružalo  200  predškolskih institucija (123 u FBiH i 80 u RS).  

1 i 2   Obavezno  osnovno  obrazovanje,  koje  traje  9  godina  od  reforme  uvedene  Okvirnim  zakonom  o osnovnom  i  srednjem  obrazovanju,  sastoji  se  od  5  godina  osnovnog  obrazovanja  (ISCED  1),  koje počinje u 6. godini (nivo I do V), te 4 godine (nivo VI do IX) nižeg srednjeg obrazovanja (ISCED2). U školskoj  godini  2005‐2006,  bilo  je  1.830  škola  s  375.690  učenika  (51,4  procenta  dječaka  i  48,6 procenata djevojčica).  

3   Više srednje obrazovanje počinje u 15. godini. Ono se sastoji od tri smjera: opće srednje obrazovanje (4 godine) koje omogućuje pristup univerzitetu, četvorogodišnje tehničko obrazovanje  i trogodišnje stručno  obrazovanje.  Većina  učenika  koji  se  upisuju  u  više  srednje  obrazovanje  uzimaju  smjer četvorogodišnjeg tehničkog obrazovanja i trogodišnjeg stručnog obrazovanja. Tokom školske godine 2005‐2006,  u  postojeće  304  institucije  srednjeg  obrazovanja  upisano  je  ukupno  165.192  učenika (49,7 procenata djevojčica i 50,3 procenta dječaka)  

5 i 6   Visoko obrazovanje  (prema Zakonu o visokom obrazovanju koji  je već odobrio  jedan od dva doma parlamenta), organizirano  je u tri ciklusa. Koledži daju osnovnu diplomu, a univerziteti nude sva tri ciklusa. Prvi  ciklus  visokog obrazovanja  (ISCED  5)  je  tro‐  ili  četvorogodišnjeg  trajanja  i dovodi do osnovne  diplome.  Drugi  ciklus  predviđa  postdiplomsku  specijalizaciju  (1‐2  godine)  i  dovodi  do magisterija nauka  ili umjetnosti, dok treći ciklus (ISCED 6) daje akademski stepen doktora  ili  jednak stepen, i on traje tri godine. U školskoj godini 2005‐2006, bilo je 105 institucija visokog obrazovanja u BiH,  od  kojih  su  8  bili  univerziteti  (6  u  FBiH  i  2  u  RS)  s  ukupno  93.686  upisanih  studenata  (55,8 procenata  žene  a  44,2  procenta  muškarci).  Trenutno  se manje  od  25  procenata  omladine  bavi visokim obrazovanjem, uz prosječno trajanje do sticanja diplome od 5 do 7 godina.  

Izvor: Statistička agencija BiH, Gender 2007, op.cit; UNDP, Nacionalni izvještaj o društvenom razvoju, 2007, op.

51 Devetogodišnji ciklus nije uveden u Zapadnohercegovačkom kantonu, Srednjebosanskom kantonu, a samo je djelimično uveden u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. 52 Školske objekte koriste nastavnici i učenici iz dvije različite etničke grupe s odvojenim administrativnim uslugama i različitim nastavnim planom i programom. U takvim školama učenici uče u etničkoj izolaciji. 53 Usvajanje Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o agenciji za obrazovanje smatra se posebno važnim zato da bi Bosna i Hercegovina mogla ispuniti uslove Bolonjskog procesa i Lisabonske konvencije.

37

cit.; Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju (SL RS, br. 38/04), Nacrt zakona o visokom obrazovanju i informacije dostavljene od strane državnog Ministarstva civilnih poslova. U poređenju s prosjekom EU i regionalnim prosjekom, koeficijenti upisa u predškolsko obrazovanje (osam procenata od referentne dobne skupine, kako je prikazano na prikazu 8) su dramatično niski. Mala geografska pokrivenost pretškolskom mrežom, posebno u ruralnim oblastima, uz visoke naknade za upis, čini predškolsko obrazovanje nepristupačnim većini siromašnih i isključenih domaćinstava. Međutim, Okvirnim zakonom o osnovnom obrazovanju u BiH, koji je trenutno u pripremi, predviđa se da će predškolsko obrazovanje biti obavezno u godini pred polazak u osnovnu školu.   

Prikaz 8: Djeca u predškolskim institucijama 2004/2005

Djeca 0-4 u 2004. Djeca u predšk. obrazovanju 2004-2005.

Izvor: Agencija za statistiku BiH, Gender 2007  Utjecaj predškolskog obrazovanja na buduće obrazovanje i u konačnici i na ishode na tržištu rada je dobro dokumentiran: u toj fazi se postavljaju temelji zapošljivosti. Više djece u predškolskom obrazovanju znači da će biti manje prijevremenog napuštanja škole, kao i više mogućnosti kombiniranja rada s porodičnim obvezama za njihove roditelje. Te implikacije mogu biti od značaja u stremljenju ka ostvarivanju ciljeva u zapošljavanju, posebno kod žena, i u promoviranju cjeloživotnog učenja. Od reforme sistema osnovnog obrazovanja, koji sad počinje godinu dana ranije, neupisivanje i ponavljanja u prvom razredu su u porastu. Školski objekti rijetko su pogodni za rad s djecom sa specijalnim potrebama, s rezultatom da samo jedan procent te djece biva uključeno u redovni obrazovni sistem. Manje od 10 procenata romske djece pohađa osnovnu školu, a njihovo pohađanje često nailazi na odbojnost i diskriminaciju, što mlade Rome nagoni da ranije napuštaju školu (u prosjeku završe samo tri razreda).54

Od ukupnog broja učenika srednjih škola, nekih 40 procenata njih upisuje se u gimnazije a 60 procenata u  stručno obrazovanje i obuku (VET). Obrazovni izbor pokazuje segregaciju među

54 UNDP, Nacionalni izvještaj o društvenom razvoju, 2007, op. cit. str.96. Statistička agencija BiH, Gender 2007, Tematski bilten, 3, Sarajevo 2007, str. 32 i dalje

38

polovima (vidi naredni paragraf o stručnom obrazovanju i obuci). Kao i u većini zemalja, tercijarno obrazovanje u BiH i dalje predstavlja dobro ulaganje za pojedinca. Stopa diplomiranja je u prosjeku nekih 8 procenata, s većim stopama u polju tehničkih i društvenih nauka, a manjim stopama u poljoprivredi i drugim tehničkim predmetima.55

Univerzitetski diplomci imaju manje vjerovatnoće od onih s manjim nivoom obrazovanja da budu nezaposleni, i mnogo je vjerovatnije da će biti zaposleni u formalnoj ekonomiji, posebno u javnom sektoru, koji čini veliki udio u zaposlenosti u formalnom sektoru. Zanimljivo je međutim da je vjerovatnije da će lica s univerzitetskim nivoom obrazovanja biti obeshrabreni radnici, tj. bez posla ali neće aktivno tražiti zaposlenje.56 Poput srednjeg obrazovanja, i sistem tercijarnog obrazovanja izgleda da ne pruža diplomcima odgovarajuće vještine koje odgovaraju dinamičnom tržištu rada. Iako su dokazi o tome manje prisutni nego kod srednjeg obrazovanja, studenti, profesori i druge interesne grupe izvještavaju da tercijarni programi pate od zastarjelih planova i programa, nastavnih metodologija, udžbenika i jednodisciplinarnih programa koji su visoko teoretske prirode i nevezani za realnost tržišta rada. Zanimljivo je da je 2005. bilo više žena-diplomaca nego muškaraca (57,5 procenata tj. 42,5 procenata), a da je indeks zaposlenosti žena prema muškarcima u 2006. bio 1,5.57 Bila bi potrebna dublja analiza da bi se utvrdilo da li se povećanja stopa žena u tercijarnom obrazovanju stvarno isplaćuju na tržištu rada ili se ženama češće traži obrazovni nivo nego muškarcima pri natjecanju za isti posao.

Razlozi za nepovezanost između potražnje i ponude univerzitetskih kurseva djelimično leže u iscjepkanoj prirodi sistema tercijarnog obrazovanja, s malo djelotvornog upravljanja i odgovornosti. Sistem s autonomnim fakultetima dovodi do skupog dupliciranja u nastavi, gdje svaki fakultet organizira svoje kurseve iz predmeta van svoje specijalizacije, administracije i usluga. Neadekvatna organizacija univerzitetskog sistema također predstavlja determinantni faktor za niske stope diplomiranja. 3.3.2 Stručno obrazovanje i obuka i cjeloživotno učenje Sistem stručnog obrazovanja i obuke (VET) je još u toku reforme. Mnoge škole su obnovljene i data im je nova oprema, i neke od njih pilotirale su nove pristupe i nastavne planove i programe. Do 2000. godine, u BiH je nuđeno nekih 130 različitih nastavnih planova i programa i kvalifikacija, što je više nego dvostruko u odnosu na prosjek u državama-članicama EU, čime su učenici uglavnom pripremani za više nepostojeće poslove. Posao koji je od 2001. obavio program EU-PHARE proizveo je novu klasifikaciju zanimanja, sastavljenu od 13 većih oblasti zanimanja s ukupno 100 zanimanja.58 Skupa s radom obavljenim na nastavnom planu i programu za VET, ti elementi sad su dio nacrta Okvirnog zakona o stručnom obrazovanju i obuci.

Glavne karakteristike okvira VET okreću se oko ustanovljenja zajedničke jezgre nastavnih planova i programa orijentirane ka porodicama zanimanja (umjesto ka pojedinačnim zanimanjima), usvajanja modularnog pristupa za razradu nastavnog plana i programa za VET,

55 Agencija za statistiku BiH, Gender 2007, Tematski bilten, 3, Sarajevo 2007, pp 32 seq. 56 Svjetska banka, Ekonomski memorandum za Bosnu i Hercegovinu, Washington D.C. 2005. 57 LFS 2006, Tabela 9. 58 Strategija razvoja VET-a u BiH za period 2007-2010, EU VET program, novembar 2006.

39

zahtjeva za škole za VET imaju savjetodavno vijeće koje se sastoji od socijalnih partnera, te mogućnosti da škole za VET obezbijede dodatne izvore finansiranja. Dok su sve škole za VET u RS počele provoditi modernizirani nastavni plan i program, u FBiH samo jedna trećina svih škola za VET primjenjuje jedan ili više moderniziranih planova i programa.59

Reforma VET-a je sve u svemu bila spora. Predviđena obimna modenizacija obrazovanja i obuke još se nije ostvarila. Većina opreme raspoložive u školama za VET je zastarjela, broj nastavnika u novim nastavnim metodologijama je još uvijek ograničen, a mogućnost prakses u preduzeću je minimalna. Do sad, većina napora bila je usmjerena na razradu međusobnog razumijevanja i konsenzusa među velikim pripadnicima interesnih strana u sektoru obrazovanja na kantonalnom, entitetskom i državnom nivou. Sistem stručnog obrazovanja i obuke (VET) trenutno okuplja čak 60 procenata učenika srednjih škola (malo više od 60 procenata njih su dječaci, a manje od 40 procenata djevojčice) koji pohađaju stručno obrazovanje u periodu od tri godine (stručno obrazovanje) ili četiri godine (tehničko obrazovanje). Trogodišnji programi VET-a obično vode do zapošljavanja, s mogućnošću nastavljanja s narednim obrazovnim nivoom uz poduzimanje dodatnih ispita. Programi tehničkog obrazovanja traju četiri godine. Oni vode do zapošljavanja ili do upisa na neuniverzitetsko postsrednje stručno obrazovanje ili na visoko obrazovanje. U donjim prikazima 9a i 9b prikazuje se rodna zastupljenost učenika upisanih u srednje škole u školskoj 2005-2006. godini u FBiH i u RS. Statistički podaci pokazuju da žene u oba entiteta prevlađuju u tradicionalnim obrazovnim oblastima. Ekonomija, pravo i uprava su najpopularnije oblasti učenja za djevojčice koje se upisuju u VET. One također predstavljaju većinu učenika u sektoru ličnih usluga, trgovine i hotelskih zanimanja, a u sektoru tekstila su gotovo sve djevojčice učenici. Većina dječaka upisuje se u tri grozda građevinske, elektro- i mašinske tehnike, a mnogi od njih poduzimaju predmete vezane za transport, poljoprivredu i šumarstvo. Ustaljenost stereotipa u vezi uloge i odgovornosti žena i muškaraca u porodici i društvu odražena je u obrazovnom izboru žena i njihovom stanju na tržištu rada.

59 Evropska fondacija za obuku (ETF) Pregled tržišta rada u Bosni i Hercegovini, ETF, Torino, 2006, str.

40

Prikaz 9a: Učenici u srednjem obrazovanju po oblastima zanimanja, po spolu 2005-2006 (RS, procent)  

 Matematika, prirodne nauke Lične usluge Kultura Hemija Tekstil i koža Šumarstvo i drvoprerada Zdravstvo, socijalni rad Poljoprivreda, prerada hrane Geodezija, građevinarstvo Transport Ekonomija, pravo i uprava Gimnazija Trgovina, ugostiteljstvo Elektrotehnika Mašinstvo Izvor: RS, Zavod za statistiku, Statistički podaci o srednjem obrazovanju (kraj 2003/2004. i početak 2004/2005), Banja Luka 2005

                       

41

Prikaz 9b: Učenici u srednjem obrazovanju po oblastima zanimanja, po spolu 2005-2006 (FBiH, procent)

Umjetnička škola Hemija Tekstil i koža Šumarstvo i drvoprerada Poljoprivreda, prerada hrane Geodezija, građevinarstvo Transport Ekonomija, pravo i uprava Gimnazija Trgovina, ugostiteljstvo Elektrotehnika Mašinstvo Izvor: FBiH, Federalni ured za statistiku, Statistički podaci o srednjem obrazovanju (kraj 2004/2005. i početak 2005/2006), Sarajevo 2006

Relevantnost ishoda VET-a po zahtjeve tržišta rada prilično je miješana. Iako izgleda da se međunarodni trend „što niži obrazovanje i obuka, to veća nezaposlenost“ potvrdio i u BiH, ima niz razmatranja koja treba razraditi da bi se bolje razumjela izvedba VET-a. Činjenicu da je broj nezaposlenih sa srednjim obrazovanjem veći od broja nezaposlenih s osnovnim obrazovanjem trebalo bi čitati s oprezom, da bi se izbjegao pogrešan dojam da obrazovanje i obuka ne znače mnogo na tržištu rada Bosne i Hercegovine. Činjenica da su stope zaposlenosti radnika sa srednjim i visokim obrazovanjem skoro tri puta veće od stopa zaposlenosti radnika s osnovnim ili nižim obrazovanjem (74 prema 25 procenta), daje jak argument nadležnima za politiku da ulažu u obrazovanje i obuku. Slično tome, neaktivnost pogađa 66 procenata onih s osnovnim ili nižim obrazovanjem, u uporedbi s 33 procenata lica sa srednjim ili visokim obrazovanjem vidi donji prikaz 10).       

42

   Prikaz 10: Zaposlenost, nezaposlenost i neaktivnost po najvećem obrazovnom

postignuću u BiH (2006)

 

                                                                                                   Zaposlenih  Nezaposlenih  Neaktivnih  Visoko obrazovanje  Srednje obrazovanje  Osnovno obrazovanje ili manje Izvor: Statistička agencija BiH, Pregled radne snage, 2006

 Statistički podaci o obrazovanju ne nude dovoljno informacija da bi se ishodi sistema VET mogli izmjeriti. Međutim, analiza statističkih podataka objedinjena s podacima službe za zapošljavanje ukazuje na veliku neusklađenost u vještinama, uz nizak povrat u zaposlenosti na VET. Konkretnije, prehrambena i ugostiteljska industrija polako ali sigurno smanjuju broj zaposlenih, dok broj učenika ne prati isti trend. Slično tome, trgovina i druge usluge su u trendu porasta u oba Entiteta, iako nema znaka porasta broja učenika u programima obuke vezanim za ta dva podsektora. Nadalje, podaci koje je u 2006. prikupila Federalna služba za zapošljavanje pokazuju da je broj nezaposlenih u kvalificiranoj kategoriji (tj. lica sa srednjim i visokim obrazovnim nivoom) u porastu, a povećava se i broj kvalificiranih lica koja po prvi put traže posao (5,6 procenata). Isto važi i za RS, gdje je 67 procenata registriranih nezaposlenih klasificirano kao „ekspertno“ uz dominaciju kvalificiranih radnika. Sve to bi ukazivalo na usko definiran sadržaj VET-a, umjesto na široku obuku zasnovanu na sposobnostima, koji je uspijeva da se drži zahtjeva u smislu prilagodljivosti i fleksibilnosti tržišta rada koje se sve brže mijenja. Nestručni elementi sposobnosti još uvijek nisu dio programa VET-a. Osnovne radne vještine – poput vještina komunikacije, rješavanja problema i timskog rada – jako su u potražnji u preduzećima, jer one radnicima omogućavaju da se prilagođavaju novoj tehnologiji i organizaciji rada.60 Iako su načinjeni neki pokušaji da se ojača angažman industrije u sistemu VET putem stvaranja školskih savjetodavnih vijeća, trenutno postoji vrlo malo veza između škola i svijet rada.

Slabosti sistema formalnog obrazovanja u BiH usložnjene su onima koje se odnose na ponudu mogućnosti kvalitetne obuke za odrasle. Kao rezultat toga, oni koji izlaze iz formalnog sistema s

60 U jednoj studiji iz 2002. utvrđeno je da je samo polovina ispitanih poslodavaca smatralo važnim tehničke vještine, dok je preko 70 procenata osnovne radne vještine identificiralo kao osnovni zahtjev. Birks Sinclair, Status zapošljavanja i tržišta rada i potencijal razvoja politike u Bosni i Hercegovini, Durham, 2002.

43

vještinama koje nisu prilagodđene tržištu rada imaju veliku poteškoću oko prevazilaženja tih nedostataka, zbog nepostojanja pre-kvalifikacije i mogućnosti sticanja radnog iskustva. Samo mali dio stanovništva radne dobi (3,3 procenta omladine i 1,9 procenata odraslih) trenutno imaju mogućnost unaprjeđivanja svojih vještina.61

Obuku za odrasle nude razni davaoci, uključujući

škole koje nude programe druge šanse za odrasle, univerzitete koji daju kurseve iz vještina menadžmenta ili drugih vještina za razvoj poduzetništva, par centara za obuku odraslih, jedan broj nevladinih davalaca obrazovanja koji nude kurseve iz poduzetničkih vještina, IKT-a, stranih jezika i radno vezane obuke za ugrožene grupe.

Iako je obuka u preduzećima u bivšoj Jugoslaviji bila glavni izvor obuke za odrasle, u BiH danas ima vrlo malo obuke za rad u preduzećima.62 Kod ograničenog obima obuke u preduzećima koja se i dešava, nema adekvatne institucionalne strukture za priznavanje certifikata i diploma. Kad je obuka regulirana, to se čini samo zbog (ulaznih) standarda a ne zbog procjenjivanja sposobnosti polaznika (izlaz).63 Metodologije i pristupi za obuku odraslih koji sami idu svojim ritmom i usmjereni su na polaznike, izgrađeni na osnovu prethodnog iskustva i omogućavaju fleksibilan ulaz i izlaz u razna životna doba jedva da se primjenjuju u BiH. Sektor obrazovanja finansira se iz budžeta 13 administrativnih jedinica, tj. Države, Entiteta (kantona u FBiH), Distrikta Brčko, te općina. RS odvaja približno 4 procenta BDP-a za obrazovanje, FBiH približno 6 procenata a Distrikt Brčko 3,5 procenata.

Ukupna javna potrošnja na obrazovanje stalno raste u zadnje tri godine (sa 5,5 procenata BDP-a u 2002. na 6,4 procenata u 2006). Međutim, iako je sveukupni procent BDP-a potrošen na obrazovanje viši od prosjeka u regiji i prosjeka potrošnje u zemljama OECD-a, u nominalnom iznosu iznos koji se troši je nekih USD 535 miliona godišnje, s obzirom na iznimno mali BDP u BiH. Nadalje, obrazovni sistem je krajnje skup zbog svoje iscjepkanosti. Skoro 55 procenata sveukupne javne potrošnje odvaja se na osnovno obrazovanje, dok se za srednje obrazovanje odvaja samo 28 procenata, a za visoko obrazovanje 17 procenata od ukupnog iznosa. Prema nekolicini izvještaja, plaće čine daleko najveći dio potrošnje iz budžeta (88 procenata od ukupne potrošnje na obrazovanje).

64

Formula koja se koristi za utvrđivanje budžeta u oba Entiteta zasnovana je na broju učenika, broju i veličini razreda, broju i strukturi nastavnog osoblja, prosječnom broju radnih sati, administrativnom i pomoćnom osoblju, veličini škola i pojedinačnih učionica. Ta formula ne priznaje postignute rezultate, niti daje rukovodstvu škole slobodu da troši sredstva na fleksibilniji i efikasniji način.

61 UNDP, Nacionalni izvještaj o društvenom razvoju, 2007, op. cit. 62 To je uprkos pravnoj odredbi kojom se preduzeća s preko 50 zaposlenih obavezuju na pružanje obuke za radnike s radnim iskustvom od preko 6-12 mjeseci, Svjetska banka, Ekonomski memorandum za Bosnu i Hercegovinu, 2005, op.cit, str. 123. 63Svjetska banka, Ekonomski memorandum za Bosnu i Hercegovinu, 2005, op.cit 64 EU CARDS Program, Funkcionalni pregled sektora obrazovanja u Bosni i Hercegovini, mart 2005.

44

Preporuke   • Reforme sistema obaveznog obrazovanja otpočete u sklopu Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju trebale bi se nastaviti i odredbe sadržane u njemu trebale bi se provoditi na cijeloj teritoriji BiH. Reforme sistema srednjeg i tercijarnog obrazovanja trebale bi ostati pri vrhu dnevnog reda politike. • Reforma sistema obrazovanja bi trebala da raspolaže tačnim i pouzdanim podacima o stopama upisa, napuštanja školovanja i diplomiranja agregatno na nivou BiH. Nedostatak agregatnih podataka i analize obrazovnih podataka na državnom nivou otežava međunarodne usporedbe. • Vlada treba uvesti alternativne pristupe ka unaprjeđivanju rezultata pismenosti kod grupa svih životnih dobi romskog stanovništva. Dobro ciljani programi, koji objedinjuju remedijalno obrazovanje s vještinama preživljavanja i rada su se pokazali uspješnim u mnogim zemljama. Treba poduzeti akciju u ranoj fazi u cilju povećanja stopa upisa i sprječavanja napuštanja školovanja od strane djece iz siromašnih domaćinstava. Među sredstvima koja se mogu upotrijebiti u cilju rješavanja niske stope upisa i ranog napuštanja školovanja su savjetovanje roditelja, podizanje svijesti u zajednici i kuponi za obrazovanje na osnovu pohađanja nastave. • Pristup i stopu zadržavanja na svim nivoima obrazovnog sistema trebalo bi poboljšati, posebno kod grupa stanovništva ugroženih siromaštvom i isključenjem. Trenutni jazovi u procesu obrazovne reforme u Bosni i Hercegovini čine da škola nije inkluzivna i da ne pruža kvalitetno obrazovanje svima. • Pristup predškolskom obrazovanju trebao bi se unaprijediti. Obaveznim predškolskim obrazovanjem u godini prije upisa u redovno obrazovanje predstavlja korak naprijed u tom smislu. Širi pristup predškolskom obrazovanju je strategija kojom se doprinosi unaprjeđivanju sveukupnih ishoda u obrazovanju i na tržištu rada kod svih grupa stanovništva, ali posebno kod onih ugroženih siromaštvom i socijalnom isključenošću. Nadalje, njime se roditeljima pomaže da objedine rad s porodičnim obavezama, uz osjetan utjecaj na učešće žena u radnoj snazi. • Trebalo bi načiniti napore na osiguravanju usklađenosti ishoda sistema stručnog obrazovanja i obuke sa zahtjevima tržišta rada. U tom cilju, od presudne je važnosti racionalizacija moderniziranog okvira VET-a u cijeloj BiH. Trebalo bi uspostaviti mehanizme za poboljšanje integracije između rada i učenja, a specijalizacija bi se trebala dalje reducirati kako bi se osiguralo da se učenici ne zatvore u uska zanimanja. U nastavni plan i program trebalo bi uključiti osnovne vještine u cilju zapošljivosti, kao i svijest o pravima na radu. Pravni okvir koji se uvodi na državnom nivou predstavlja važan korak naprijed u tom pravcu. • Od presudne je važnosti osigurati sistem obrazovanja i obuke na svim nivoima koji bi bio rodno senzitivan. Osnovne poruke o jednakosti spolova i ljudskim pravima trebale bi biti uključene u nastavni plan i program te u programe za obuku nastavnika. Rodni stereotipi, kojima se mlade žene ohrabruju da se školuju u tradicionalnim zanimanjima i sprječava ih se da

45

učestvuju u programima obuke koji bi ih mogli voditi do dugoročno veće zarade i kvalitetnijeg posla – trebali bi se izbjegavati. • Tokom posljednjih godina, obuka i prekvalifikacija odraslih su u velikoj mjeri bili zanemareni. Postoji hitna potreba da BiH uvede učenje i obuku odraslih, posebno niskokvalificiranih radnika i dugoročno nezaposlenih lica, te da prati kvalitet i ishode javne potrošnje. Obuka u vještinama je također važna za poboljšanje produktivnosti i unaprjeđenje kvaliteta zaposlenja, posebno kod onih radnika koji su mogli posao naći samo u neformalnoj ekonomiji. • Cjeloživotno učenje trebalo bi biti ključni prioriet u politici obrazovanja i obuke u BiH. Od presudne su važnosti koherentne strategije i praktične mjere kojima se cjeloživotno učenje promovira, čini pristupačnim svima i podržava adekvatnim metodologijama. • Trebalo bi jačati angažman socijalnih partnera u osmišljavanju i provedbi politika i programa stručnog obrazovanja i obuke. Organizacije poslodavaca i radnika mogu pomoći u utvrđivanju najprikladnijih oblika obuke za raspoložive mogućnosti zaposlenja. One mogu doprinijeti i jačanju veza između obrazovanja i obuke i svijeta rada. 3.4 Službe za zapošljavanje i aktivne politike na tržištu rada 3.4.1 Službe za zapošljavanje Javna služba za zapošljavanje (PES) BiH sastoji se od institucije na državnom nivou (Državna agencija za zapošljavanje BiH), po jedne Agencije u svakom od Entiteta (agencija za rad i zapošljavanje FBiH i Agencija za zapošljavanje RS) i jedne u Distriktu Brčko. U Federaciji BiH ima po jedna agencija za zapošljavanje u svakom Kantonu i sedamdeset četiri općinska biroa za zapošljavanje. Služba za zapošljavanje u RS organizirana je u šest regionalnih ureda i šezdeset tri općinska biroa za zapošljavanje. Državna agencija za zapošljavanje (SEA) Bosne i Hercegovine ima autonoman pravni status. Njene aktivnosti regulirane su Zakonom o Agenciji za rad i zapošljavanje BiH iz 2002. godine i Pravilnikom o unutrašnjim odnosima.65 Glavne nadležnosti Agencije su međunarodno predstavljanje – uključujući potpisivanje međunarodnih sporazuma i praćenje provedbe međunarodnih radnih standarda u oblastima rada i zapošljavanja – te koordinacija aktivnosti s entitetskim vlastima i institucijama za zapošljavanje po pitanju programa koji imaju opseg u cijeloj zemlji.66 Neke od tih funkcija u stvari se preklapaju s mandatom Ministarstva civilnih poslova, dok nadležnost za organizaciju i koordinaciju službi zajedničkih za Agencije za zapošljavanje Entiteta i Distrikta Brčko (npr. organizacija programa za usavršavanje osoblja,

65 Agencija je počela s radom 2003. godine. 66 SEA trenutno koordinira projekt bliznaštva sa službama za zapošljavanje Republike Slovenije, kojim se predviđa pregled postojećeg pravnog, institucionalnog i organizacionog okvira, kao i jačanje kapaciteta Agencije u obavljanju njene uloge. Agencija predstavlja PES BiH pri Svjetskom udruženju javnih službi za zapošljavanje (WAPES).

46

uspostava zajedničkih standarda za registraciju i postavljanje tražilaca posla, prikupljanje i analiza informacija s tržišta rada) nije dodijeljena ni SEA-i niti ijednoj drugoj instituciji. Taj vakum otežava provedbu odredbi za reformu tržišta rada koje su predviđene u MTDS/PRSP.67 Agencija ima direktora i zamjenika direktora, koje imenuje Vijeće ministara, te 15 članova osoblja koje poduzima poslove predviđene u osnivačkom zakonu. Upravu SEA-om nadzire Savjetodavni odbor koji je sastavljen od jednog predstavnika vlade svakog Entiteta i DB, te tri člana koje imenuje ministar civilnih poslova.68

Sredstva za funkcioniranje SEA-e obezbjeđuju se

iz državnog budžeta.69

Federalna agencija za rad i zapošljavanje ima autonoman pravni status u okviru Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica iz 2001. Isti zakon predviđa da je svaki Kanton nadležan za ustanovljenje i rad službe za zapošljavanje. Svi Kantoni imaju ministarstva nadležna za pitanja rada i zapošljavanja i agencije za zapošljavanje s autonomnim pravnim statusom koje su direktno odgovorne za izvršenje osnovnih funkcija PES-u. Za razliku od FBiH, Agencija za zapošljavanje RS, ustanovljena Zakonom o zapošljavanju RS (iz 2000. uz amandmane iz 2003), nadležna je za izvršenje svih funkcija službe za zapošljavanje (registracija, savjetovanje i usmjeravanje, posredovanje i programi zapošljavanja) putem svojih regionalnih granskih ureda i općinskih biroa. U usporedbi s Federacijom i RS, služba za rad i zapošljavanje je u Distriktu Brčko drugačije organizirana. Služba za zapošljavanje osnovana je u sklopu Odjela pri uredu gradonačelnika. Ona ima osam zaposlenika, uključujući šefa službe za zapošljavanje. Tabela 18. daje pregled rasporeda osnovnih funkcija između agencija za zapošljavanje.

Tabela 18: Raspodjela osnovnih funkcija PES-a u BiH Osnovna funkcija   Drž. agenc. 

za zapošlj. SZ FBiH   SZ RS   SZ BD  

SZ FBiH Kantoni  

Posredovanje  u zapošljavanju 

Ne   Ne  Da  Da   Da  

Aktivni  programi  na tržištu rada 

Ne   Ne  Da  Da   Da  

Informiranje  na  tržištu rada 

Ne   Da  Da  Da   Da  

Naknada  za nezaposlenost  

Ne   Ne  Da  Da   Da  

 Sistem finansiranja također se razlikuje između Entiteta. Rad Federalne agencije i kantonalne Službe za zapošljavanje finansira se iz doprinosa od plaća (za detalje o tim doprinosima vidi odjeljak Pasivne politike na tržištu rada), prihoda od investicionih projekata i prihoda ostvarenog

67 Na primjer, MTDS/PRSP predviđa ustanovljenje jedinstvenog i kompatibilnog sistema (putem informacionih tehnologija) kojim bi se omogućilo povezivanje biroa za zapošljavanje širom BiH. 68 Direktori i zamjenici direktora Agencija za zapošljavanje Entiteta i Distrikta Brčko mogu učestvovati na sastancima Savjetodavnog odbora, iako nemaju pravo glasa. 69 Budžet SEA-e ukupno je iznosio Euro 460.000 za 2006, te Euro 650.000 za 2007.

47

od pokretne i nepokretne imovine. Nekih 30 procenata sredstava naplaćenih iz doprinosa na plaće prebacuje se Federalnoj agenciji, a 70 procenata ostaje u Kantonima u cilju finansiranja rada službi za zapošljavanje. U RS, služba za zapošljavanje finansira se iz naknade na plaću, kamatnim stopama na depozite, donacijama, sredstvima solidarnosti i drugim. U Distriktu Brčko, služba za zapošljavanje se u cijelosti finansira iz budžeta Distrikta.70 Struktura prihoda službi za zapošljavanje u oba Entiteta pokazuje da većina njih potiču iz doprinosa na plaću. Međutim, pošto se obračunavaju nivoi plaća na koje se plaćaju doprinosi a procent naknade je različit u dva Entiteta, prihodi raspoloživi za pružanje usluga nezaposlenima značajno su različiti, s tim da je prihod najmanji u RS (nekih 87 KM po registriranom nezaposlenom) a najviši u Kantonu Sarajevo (skoro 560 KM po registriranom nezaposlenom). U prosjeku, raspoloživi finansijski resurs po registriranom nezaposlenom u BiH je 213 KM (približno USD 149), četiri puta manji od iznosa koji se potroši u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Zbog tako planiranog sistema prihoda godišnje odvajanje vrlo varira, teško ga je predvidjeti i zavisi od trendova neto/bruto plaća i broja zaposlenih lica. Sistem ima veći budžet kad se zaposlenost širi, a manji kad se zaposlenost skuplja. Nadalje, unešto iznenađuje činjenica da, uprkos niskom nivou finansiranja, FBiH nije u stanju da potroši sva sredstva dodijeljena u godišnjem budžetu. To može biti zbog razlike između ostvarenih obaveza i iznosa realno puštenih s jedne strane, te zbog finansijske rezerve koja se ostavlja na stranu za socijalnu sigurnost radnika optuštenih tokom privatizacije i restrukturiranja kompanija. Potrošnja službi za zapošljavanje spada pod tri glavna naslova (Prikaz 11): administrativni troškovi (koji su 2004. predstavljali 34,3 procenta budžeta u RS te 21 procenta u FBiH),71 naknade za nezaposlenost (50,4 procenata od ukupnog budžeta potrošenog u RS te 33,7 procenata u FBiH) te aktivne mjere (15,2 procenta u RS i 45,3 procenta u FBiH). Prikaz 11: Struktura potrošnje službi za zapošljavanje (2004)

Administrativni troškovi Naknade za nezaposlenost ALMP-ovi

Izvor: EU CARDS Program, Vertikalni pregled sektora rada i zapošljavanja  

70 Direktor Službe za zapošljavanje Brčko Distrikta je izjavio ILO-u da je posljednjih godina prihod namijenjen za službe zapošljavanja u Distriktu povećan za 40 procenata. 71 Ograničenje administrativnih troškova agencija za zapošljavanje kao udio u ukupnim resursima je mjera koju predviđa MTDS/PRSP. Njena provedba je predviđena do prve polovine 2004. Istom Strategijom se predviđa institucionalna reforma biroa za zapošljavanje, kojom se treba unaprijediti efikasnost PES-a. Rok za tu reformu postavljen je u drugoj polovini 2004.

48

u Bosni i Hercegovini, 2006, op.cit.; Informacije dostavila Državna  agencija za zapošljavanje BiH.  

 Iako je broj registriranih nezaposlenih u FBiH 2,28 puta veći nego broj u RS, ukupna potrošnja u Federaciji je skoro sedam puta veća od one u RS. Na nivou BiH, 22,6 procenata sve potrošnje službi za zapošljavanje ide na administraciju, 35,8 procenata na pasivne mjere a 41,5 procenata na aktivne programe. Veliki udio u budžetu posvećen ALMP-ima međutim u novčanom smislu iznosi nekih USD 28 miliona, uz godišnje isplate po registriranom nezaposlenom u iznosu manjem od 61 USD. U 2006. godini, funkcije agencija za rad i zapošljavanje i općinskih biroa u BiH obavljalo je ukupno 759 zaposlenika (508 u FBiH, 243 u RS i 8 u BD). Većina zaposlenika imaju visoko obrazovanje (45,2 procenta u RS, 51,2 procenta u FBiH i 62,5 procenta u BD), ili srednje obrazovanje (40,3 procenta u RS, 37,5 procenta u FBiH i 25 procenata u BD). Odnos između osoblja koje direktno radi sa nezaposlenima i ukupnog personala službe za zapošljavanje vrlo varira širom zemlje, uz prosjek od 52 procenta u Federaciji i 67 procenata u RS. Na nivou BiH, odnos osoblja prema broju nezaposlenih je 1:1.100, što je dosta nepovoljno u uporedbi na odnose u drugim zemljama u regiji.72

U Bosni i Hercegovini postoji jedan broj privatnih agencija za zapošljavanje, koje su uglavnom specijalizirane za potragu za kvalificiranim kadrovskim resursima za preduzeća-klijente. Pristup službama za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini je univerzalan, npr. svi oni koji traže posao mogu koristiti PES, pod uslovom da su prijavljeni. Registracija kod službi za zapošljavanje daje pristup zdravstvenom osiguranju. Služba za zapošljavanje procjenjuje da je između 30 i 40 odsto nezaposlenih registrirano zbog pristupa zdravstvenom osiguranju, a da čak 50 procenata registriranih nezaposlenih u stvari ne traži posao aktivno. Velik broj registriranih nezaposlenih koji iz toga proizlazi a koji treba obrađivati personal sužbe za zapošljavanje dovodi do lošeg vršenja usluga, neadekvatne procjene višeslojne ugroženosti i nepostojanja usmjerenosti na najugroženije grupe koje su pod rizikom od isključenosti s tržišta rada. Izgleda da je trenutno osnovna funkcija službe za zapošljavanje u BiH registracija nezaposlenih, provjera njihove podobnosti za naknade za nezaposlenost i zdravstveno osiguranje, te obezbjeđivanje osnovnih informacija o slobodnim radnim mjestima. Osoblje službi za zapošljavanje provodi većinu vremena u registraciji nezaposlenih i u davanju osnovnih informacija (60 procenata radnog vremena i u RS i u FBiH, a 65 procenata u BD). Posredovanje u poslu, pojedinačno prilagođeno savjetovanje i usmjeravanje, snimanje zaposlenih u cilju učešća u ALMP-ima i sistematsko prikupljanje, analiza i distribucija informacija o tržištu rada su funkcije koje ne izvršavaju u potpunosti službe za zapošljavanje u oba Entiteta i u Distriktu Brčko, iz niza razloga. Kao prvo, službe za zapošljavanje rade u okviru zakona i struktura koje ne dovode do efikasnosti i učinkovitosti. PES je glavna institucija za provedbu politike tržišta rada: kad ona nije koherentno izražena, PES-u je teško biti učinkovit posrednik između ponude i potražnje radne snage. Kao drugo, evidencija nezaposlenih koja je prenapuhana

72 EU CARDS Program, Vertikalni pregled sektora rada i zapošljavanja u BiH, 2006, str. 78-79.

49

pojedincima koji u stvari ne traže posao i prevagom pomoćnog osoblja otežavaju vođenje svakodnevnih poslova i praćenje radnog statusa registriranih nezaposlenih lica.73 Smanjenje broja evidentiranih nezaposlenih lica, pomjeranje ravnoteže s pomoćnog na osnovno osoblje, bolje praćenje aktivnosti pretrage među registriranim nezaposlenim licima i raspoloživost samouslužnog sistema informiranja, kao i aktivniji pristup u snimanju poslodavaca poboljšali bi djelotvornost službe i u oba Entiteta i u BD. Konačno, prihodovni sistem zasnovan na nepredvidljivim varijablama poput trendova u neto/bruto plaćama i broja registriranih poslodavaca u jako iscjepkanom i dvostrukom tržištu rada čini koherentno vršenje tih usluga još kompliciranijim. Iako su podaci koje prikuplja služba za zapošljavanje dosta sveobuhvatni, njihova obrada i analiza ne pruža dovoljno informacija o karakteristikama i determinantama onih koji traže posao, što je važno za utvrđivanje višestruke ugroženosti koja se često okuplja na pojedincu, a time i utvrđivanje izgleda na tržištu rada koje klijenti eventualno imaju, kao i remedijalnu akciju koja bi se preduzela u cilju rješavanja tih ugroženosti na tržištu rada. S obzirom na kratko vrijeme koje se posvećuje inicijalnom razgovoru (nekih 10 minuta za svakog registriranog nezaposlenog), ne vrši se propisna procjena klijenta. Obrazovno postignuće koristi se kao sredstvo za utvrđivanje nivoa kvalificiranosti. Nema“profiliranja” tražilaca posla, iako bi se elektronski sistemi registracije – različiti u oba Entiteta, s tim da je onaj u službi za zapošljavanje u RS napredniji nego onaj u službi za zapošljavanje u FBiH – mogli koristiti kao osnova za izgradnju stupnjevanog sistema za utvrđivanje i obradu tražilaca posla koji su ugroženi dugoročnom nezaposlenošću. Upotreba informaciono-komunikacijske tehnologije je još u razvoju i nema baze podataka slobodnih radnih mjesta. Svim segmentima rada (npr. registraciji, savjetovanju, mjerama aktivacije i angažmana) trebalo bi se pridati više pažnje, u cilju unaprjeđivanja i efikasnosti i djelotvornosti službe, kao i u cilju rješavanja trenutno postojeće nesposobnosti službe da vrši ciljanje najugroženijih grupa među nezaposlenima. Strategije razvoja kadrovskih resursa kod osoblja u službama za zapošljavanje se u dva Entiteta razlikuju. U Federaciji, Federalni biro za zapošljavanje je 2006. osmislio sveobuhvatan program za racionalizaciju savremenih praksi savjetovanja i usmjeravanja, uključujući nek elemente profiliranja tražilaca posla. U RS, savjetnici se većinom pripremaju obukom na radnom mjestu. Za službu za zapošljavanje u tom drugom entitetu, usavršavanje osoblja predstavlja jedan od glavnih prioriteta. Veliki broj institucija za rad i zapošljavanje, nepostojanje uniformnosti upravnih struktura kao i neadekvatno utvrđene obaveze izvještavanja u oblasti rada i zapošljavnaja čine prikupljanje i analizu informacija o tržištu rada skoro nemogućim zadatkom. Nesposobnost sistema da adekvatno obavlja tu osnovnu funkciju ima negativnog utjecaja na osmišljavanje politika i programa na tržištu rada i zapošljavanja. Nekako je paradoks to da služba za zapošljavanje BiH troši većinu svojih resursa za registraciju nezaposlenih, a da nije u stanju iznijeti uporedive i pouzdane statističke informacije o broju i protoku nezaposlenih. Kako se količina i lepeza

73 Služba za zapošljavanje RS već vodi dvije vrste evidencije, tj. jednu za one koji aktivno traže posao i jednu za one koji se registriraju iz drugih razloga (npr. zdravstveno osiguranje, dječji doplatak)

 

50

upravnih i informacija vezanih za tržište rada bude proširivala, bit će neophodno da državne entitetske i agencije iz BD-a razviju posebnu sposobnost sistematizacije informacija vezanih za tržište rada u oblicima pogodnijim za korištenje od strane klijenata, uključujući pružanje podataka kojima se pomaže u utvrđivanju ugroženijih grupa. Još uvijek je izazov u smislu poređenja podataka koji dolaze iz podataka koje prikupljaju službe za zapošljavanje u dva Entiteta. Agencije bi trebale organizirati i predstaviti svoje podatke na djelotvorniji način (posebno u smislu razlaganja podataka po spolu, dobnim grupama). 3.4.2 Aktivne politike na tržištu rada Aktivne politike na tržištu rada usmjerene su na smanjivanje nesavršenstava na tržištu rada i opravdane su kad su usmjerene na ublažavanje nejednakosti i socijalne isključenosti putem bolje integracije u tržište rada i pravičnije raspodjele prihoda. Međunarodno iskustvo pokazuje da je utjecaj takvih aktivnih mjera na tržištu rada veći ako su one ciljane, ako odgovaraju potrebama tržišta rada, ako su povezane s radnim iskustvima i ako su u sklopu sveobuhvatnog paketa usluga. Pravni okvir za pružanje usluga zapošljavanja u Bosni i Hercegovini propisuje da se prihodima moraju primarno pokrivati administrativni troškovi službe i potrošnja za naknade za nezaposlenost. Za provedbu aktivnih programa na tržištu rada (ALMP) odvaja se od onoga što preostane. Otuda je budžet za aktivne mjere prilično neizvjestan i varira od godine do godine. S obzirom na ograničenu pokrivenost naknada za nezaposlenost (vidi naredni odjeljak, Pasivne politike na tržištu rada) resursi koji ostaju za finansiranje aktivnih radnih programa iznosili su u 2004. g. 0,27 procenta BDP-a, dok je u Federaciji taj procent bio blago povišen. Postojeći porftolio aktivnih radnih programa u oba Entiteta i u Distriktu Brčko dosta je ograničen, s naglaskom na subvencije na plate za poslodavce (za otvaranje novih, ali i za održavanje postojećih radnih mjesta) i za samozapošljavanje. Jednostavnijih i rentabilnijih programa (npr. traženje posla, savjetovanje i druge osnovne funkcije posredovanja u zaposlenju) nema u PES-u BiH. U Zakonu o posredovanju u zaposlenju RS navode se oblici pomoći i vrste programa za tržište rada, dok se Pravilnikom utvrđuju kriteriji podobnosti za programe otvaranja novih radnih mjesta i propisuje opseg i raspon šest različitih aktivnih mjera na tržištu rada. Među njima su mjere za stvaranje preduslova za zapošljavanje; priprema radnika za zapošljavanje; sufinsniranje pripravničkih plaća; sufinansiranje plaća „nadarenih“ lica; samozapošljavanje (uglavnom u poljoprivredi); preobuka i doobuka (vidi donji okvir 2). U 2006. godini, službe za zapošljavanje RS izvještavaju o povećanju od 27,3 procenata broja pojedinaca zaposlenih putem svoje mješavine ALMP-a (pomoć u traženju posla, savjetovanje i druge aktivne mjere na tržištu rada). Preko 40 procenata ljudi zaposlenih putem posredovanja službe za zapošljavanje bili su kvalificirani radnici, skoro 30 procenata njih imalo je srednje obrazovanje, a 14,6 bili su nekvalificirani radnici. Među kantonalnim službama za zapošljavanje FBiH, postoje značajne razlike u udjelu potrošnje koja se odvaja za različite aktivne programe na tržištu rada. Vrsta mjera koje se provode se međutim može grupirati u šest glavnih kategorija. Osim programa “kreditiranje poslodavaca” –

51

prakse koja je ukinuta 2005, te mjere sastoje se od subvencija poslodavcima za angažman dodatnih radnika; grantova za zapošljavanje u poljoprivredi; aktivnosti koje ciljaju demobilizirane vojnike; programe za radnike preko 45 godina starosti; subvencije poslodavcima za angažman mladih radnika; obuka za unaprjeđivanje izgleda za zaposlenje. Putem kantonalnih službi za zapošljavanje, broj pojedinaca angažiranih na radnom mjestu povećao se u 2006. za 19,1 procenta. Tokom iste te godine, služba za zapošljavanje Distrikta Brčko uspjela je angažirati 6,3 procenta od ukupnog broja lica registriranih kao nezaposlenih putem ALMP-ova. Izdaci ostvareni za savjetovanje i pomoć pri traženju posla uključeni su u oba Entiteta u sveukupne administrativne troškove. Stoga nije moguće obezbijediti analizu učinkovitosti ovog oblika ALMP-a u posredovanju pojedincima do zaposlenja. Međutim, izgleda da u općinskim biroima za zapošljavanje proste aktivnosti registracije istiskaju druge aktivnosti, poput upućivanja na posao i savjetovanja. Pošto službe za zapošljavanje u oba Entiteta i u Distriktu Brčko također finansiraju naknade za zdravstveno i penziono osiguranje za registrirane nezaposlene, i te naknade su jako često jedina motivacija za prijavljivanje. To se odnosi i na značajan broj lica zaposlenih u neformalnoj ekonomiji ili angažiranih u poljoprivredi za svoje preživljavanje a koji se registriraju kao nezaposleni iz istog razloga.

74

Upućivanje nezaposlenih pojedinaca na aktivne programe zasnovano je na javnim oglasima, tj. i preduzeća i pojedinci pozivaju se putem novinskog oglašavanja i javniih poziva na podnošenje prijava za učešće u aktivnim programima. Uloga službe za zapošljavanje je da obavještava registrirane nezaposlene o postojećim programima, da snima kriterije podobnosti i da prati provedbu programa. Portfolio aktivnih mjera na tržištu rada u BiH usmjeren je na podsticanje poslodavaca da otvaraju nova radna mjesta i da angažiraju nezaposlena lica putem kreditiranja, grantova i subvencija. Te mjere su, prema međunarodnim poredbama, jedne od najmanje rentabilnih među mjerama iz ALMP-a, posebno u smislu rješavanja dugoročno nezaposlenih i lica koja je teško zaposliti. Nema puno pokušaja da se aktivne mjere integriraju s drugim aspektima rada službi za zapošljavanje (npr. savjetovanje i pomoć pri traženju posla) niti da se one poredaju tako da se usklade s problemima s kojima se lica koja traže posao susreću. Na primjer, davanje subvencija za zapošljavanje starijih radnika moglo bi biti učinkovitije ako bi bilo propraćeno obukom za tržište rada kojom bi se ti radnici pripremili za novi posao.

74 Svjetska banka, Ekonomski memorandum za Bosnbu i Hercegovinum 2005 op.cit

52

Okvir 2: ALMP-ovi u Bosni i Hercegovini Aktivne mjere na tržištu rada u Bosni i Hercegovini mogu se klasificirati u sljedeće glavne kategorije:  

 •   Kreditiranje kompanija za programe otvaranja novih radnih mjesta (FBiH) 2005. je pretvoreno u revolving  liniju za kreditiranje putem Investicione banke Federacije BiH za već postojeća preduzeća, za pokretanje  novih  firmi  i  za  samozaposlene  u  poljoprivredi.  Ti  krediti,  koji  se  mogu  dobiti  nakon prezentacije programa ulaganja i plana zapošljavanja, iznosili su 2006. 8,5 miliona KM za 68 korisnika, i očekuje se da će biti otvoreno preko 500 novih radnih mjesta.   •   Subvencije  za  zapošljavanje  su  najčešća  vrsta  ALMP‐a  u  oba  entiteta.  One  se  koriste  za smanjenje  troškova  upošljavanja  u  preduzećima.  Među  ciljanim  pojedincima  su  mladi  s  visokim stepenom  obrazovanja,  invalidni  radnici,  stariji  radnici  i  demobilizirani  vojnici.  One  obuhvataju komponente  obuke  na  radu.  U  Federaciji,  ti  programi  traju  od  6  do  12  mjeseci  i  zahtijevaju  od poslodavaca  da  radnike  zadrže  12  ili  24  mjeseca  (zavisno  od  programa).  U  2006,  u  prvom  krugu subvencija za zapošljavanje otvoreno je 4.198 radnih mjesta uz ukupnu potrošnju od KM 12 miliona, a u drugom krugu,  za  isti  iznos, očekuje  se da  će biti otvoreno  još 3.965  radnih mjesta. Trenutno u FBiH postoje  tri  programa  subvencioniranja  zapošljavanja:  prvi  program  za  cilj  ima  omladinu  bez  radnog iskustva, drugi  ima  za  cilj  invalidne  radnike  i  sufinansiranje plaća na maksimalno 12 mjeseci,  te  se u okvir  unjega  daje  okvirna  suma  za  adaptaciju  radnog mjesta;  treći  program  za  cilj  ima  nezaposlene općenito i daje subvencije za zapošljavanje na maksimalno 6 mjeseci. U RS, biro za zapošljavanje pokriva troškove osiguranja i obezbjeđuje malu naknadu za pripravničke programe (9 do 12 mjeseci) za mlade diplomce  mlađe  od  30  godina.  U  BD,  biro  sufinansira  plaće  novozaposlenih  radnika  sa  evidencije nezaposlenih.  •   Programi  obuke  uključeni  su  u  Projekat  podrške  zapošljavanju  (SESP)  koji  finansira  Svjetska banka u oba entiteta. Programom se predviđa mješavina usluga u zapošljavanju (savjetovanje, obuka za tržište rada, subvencije za zapošljavanje, pomoć samozaposlenima) specijalno prilagođenih potrebama dugoročno nezaposlenih. U  Federaciji  se očekuje da  će  se u okviru  tog programa  zaposliti najmanje 2.200  radnika  starijih od 45 godina, dok  je u RS ukupan broj ugroženih nezaposlenih koji  su  ciljani u okviru programa 1.894 lica.   

Izvor: Agencija za zapošljavanje BiH, Državni pregled politika zapošljavanja u Bosni i Hercegovini za 2006., Sarajevo Pružanje obuke za tržište rada u mješavini ALMP-a izgleda da je u Federaciji i RS ograničeno na Program podrške zapošljavanju čiji cilj su nezaposleni preko 45 godina starosti. Služba za zapošljavanje DB-a, s druge strane, povećala je svoje pružanje kurseva obuke u 2006. (uglavnom iz računovodstva, kompjuterskih kurseva i stranih jezika). U okviru mreže službi zapošljavanja, postoji samo jedna institucija za obuku (u Unsko-sanskom kantonu) koja redovno pruža obuku na osnovu sposobnosti odraslim nezaposlenim licima u oblasti građevinarstva i IT. Savjetovanje u zapošljavanju, stručno usmjeravanje i pomoć pri traženju posla prošli su test rentabilnosti u nekoliko evaluacija širom svijeta. Oni su procijenjeni za rentabilna sredstva za rješavanje frikcione nezaposlenosti, jer oni pojedincima pružaju informacije o obrazovanju i obuci, trendovima na tržištu rada i otvorenim radnim mjestima. Savjetovanje i pomoć u traženju posla u BiH izgleda da su ograničeni zbog opterećenja koje predstavlja veliki broj pojedinaca registriranih kod službi za zapošljavanje u cilju dobivanja pristupa naknadama za nezaposlenost,

53

kao i zbog nepostojanja vještina i mogućnosti obuke kod osoblja PES-a. Od 2001, BiH je potrošila značajna sredstva na programe kreditiranja i grantova za osnovana i nova preduzeća, ali njihov sveukupni efekat tek treba da se strogo ocijeni u smislu stopa angažmana radnika, profesionalnog razvoja učesnika i stopa trajnosti poslovanja. Iako izgleda da se efikasnost tih programa nedavno poboljšala, oni su i dalje prilično skupi i koriste samo ograničenom broju učesnika. Iskustva drugih zemalja govore da su ti programi uspješniji ako se pružaju u sklopu sveobuhvatnog paketa usluga na tržištu rada. Drugačije rečeno, oni bolje funkcioniraju ako imaju podršku putem drugih programa zapošljavanja, poput obuke, savjetovanja, pomoći u izradi studije izvodljivosti i savjetodavnih usluga tokom pokretanja novih firmi. Mogućnosti zapošljavanja i stručne rehabilitacije zanemarljive su kad se uporede s brojem lica s invalidnostima, koji je eksponencijalno porastao tokom sukoba iz 90-tih godina. Mali broj korisnika u zadnjih pet godina ukazuje na propuste i u radu s invalidnostima na poslu – te njihovom utjecaju na obavljanje radnih zadataka – i u uvjeravanju poslodavaca da angažiraju lica s invalidnostima. Trenutno samo FBiH ima program specijalno prilagođen potrebama invalidnih lica. U godini 2006, ona je odvojila preko milion KM za finansiranje tog programa. Međutim, postoji potreba da se broj tih programa poveća i da ih se poveže s mjerama socijalne pomoći (vidi naredni odjeljak: Pasivne politike na tržištu rada), tj. novčanim naknadama koje se daju ratom ugroženim licima, u cilju promoviranja učešća i uključenosti u društvo mnogih od tih lica, putem strategija za aktiviranje i drugih mjera vezanih za tržište rada. Većina aktivnih mjera namijenjenih mladima koje danas provode službe za zapošljavanje BiH za cilj imaju mlade ljude s prilično visokim obrazovnim postignućima. Mjere za zapošljavanje koje za cilj imaju ugroženu omladinu predviđene u MTDS/PRSP-u još uvijek nisu uspostavljene. Trenutno osmišljavanje i ciljanje u okviru ALMP-a nije u skladu s potrebama najugroženijih kategorija među nezaposlenima, tj. onih koji se suočavaju s višestrukom ugroženošću u pristupu tržištu rada, poput pojedinaca s niskim nivoom obrazovanja, raseljenih lica, romskog stanovništva i žena koje su glave domaćinstva. Sveukupno gledano, i ciljanje i praćenje uspješnosti u okviru ALMP-a je slabo i ne provode se stroge analize evaluacije efekata. Važnost mjerenja apsolutnog i relativnog efekta na muškarce i žene mjera koje provode službe za zapošljavanje ne može se potcjenjivati. Evaluacija je važna i za procjenu rentabilnosti, relevantnosti i efekta intervencija, kao i za izvlačenje lekcija za buduće programe koji će se plasirati u proces odlučivanja. U tom smislu, raspoloživost informacija na tržištu rada je od osnovne važnosti za osmišljavanje i praćenje inicijativa. Preporuke • Funkcije i službe PES-a BiH trebale bi biti usklađene s Konvencijom o službama za zapošljavanje ILO-a (C 88), koju je Bosna i Hercegovina ratificirala 1993. • Zadatke u vezi sa organizacijom i koordinacijom usluga zajedničkih PES ne provodi nijedna institucija. Mandat SEA-e bi trebao uključivati organizaciju programa profesionalnog usavršavanja osoblja, ustanovljavanje zajedničkih standarda za registriranje i zapošljavanje

54

tražilaca posla, prikupljanje i analizu informacija na tržištu rada kao i tehničku pomoć Entitetima u osmišljavanju, praćenju i evaluaciji aktivnih mjera na tržištu rada. Neke od funkcija Državne agencije za zapošljavanje, kao što su praćenje provedbe međunarodnih radnih standarda u oblasti zapošljavanja, preklapaju se s mandatom Ministarstva civilnih poslova i stoga bi se trebaleponovo pregledati. • Nisu sve osnovne funkcije jedne moderne javne službe za zapošljavanje adekvatno obuhvaćene službama za zapošljavanje Bosne i Hercegovine. Pokrivenost savjetovanja u zapošljavanju i pomoći u traženju posla u cilju reintegracije u zaposlenost trebala bi se unaprijediti u oba Entiteta i u Distriktu Brčko. Za to će biti potrebno smanjiti odnos između savjetnika i nezaposlenih, što bi se moglo postići reduciranjem evidencije nezaposlenih lica. Pošto je jasno da se mnoga lica prijavljuju kao nezaposlena da bi imala pristup zdravstvenom osiguranju, dok rade u neformalnoj ekonomiji, bilo bi preporućljivo odvojiti zdravstveno osiguranje od registracije nezaposlenih lica. Time bi se smanjila motivacija za prijavljivanje u cilju pristupa naknadama za vrijeme nezaposlenosti i oslobodilo osoblje službi za zapošljavanje od administrativnih zahtjeva i više bi se usmjerilo funkcije pružanja pomoći u zapošljavanju. • Sistem finansiranja službi za zapošljavanje u FBiH i u RS te zahtjev da se prvo pokriju zakonske obaveze vezane za osiguranje od nezaposlenosti i tekuće troškove, čini nepredvidljivim planiranje prihoda i rashoda, kao i osmišljavanje aktivnih mjera. Pored toga, različite stope doprinosa i metodi obračuna stvaraju razlike u raspoloživosti sredstava finansiranja između dva Entiteta. Taj sistem treba preispitati da bi se obezbijedio osnovni mehanizam finansiranja vezan za javni budžet za upravljanje službom i provedbu aktivnih mjera na tržištu rada. • Sistem službi za zapošljavanje u Federaciji Bosne i Hercegovine trebao bi se reorganizirati. Nadležnosti Agencije za zapošljavanje FBiH i kantonalnih službi izgleda da se u nekim oblastima preklapaju, dok u nekim drugima ostavljaju jazove. Preporučuje se ponovo pregledati cijelu organizaciju i funkcioniranje Agencije za zapošljavanje FBiH i jasno utvrditi uloge i nadležnosti, kao i funkcionalni odnos između Agencije za zapošljavanje Federacije i kantonalnih agencija. • Važno je da se službe za zapošljavanje u oba Entiteta i u Distriktu Brčko bave ne samo ciljevima koji se odnose na efikasnost tržišta rada, nego i ciljevima jednakosti, putem efikasnijeg ciljanja službi zapošljavanja i ALMP-a prema klijentima koji su ugroženi na tržištu rada. Za to će biti potrebno razviti internu strategiju koja je rentabilna i zasnovana na stupnjevanom pristupu, ustanoviti sistem praćenja uspješnosti zasnovan na jasnim indikatorima i provesti programe obuke za osoblje koje će raditi u obradi tražilaca posla koje je „teško zaposliti”. Ova preporuka mogla bi sobom nositi amandmane na Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica u FBiH, Zakon o zapošljavanju RS-a, kao i na odnosne pravilnike u vezi programa za promoviranje zapošljavanja. • Nezaposlenost i nizak nivo obrazovanja ključne su determinante za ekonomsku ugroženost i socijalnu isključenost. Adekvatnom mješavinom preventivnih i kurativnih politika mogla bi se ta pitanja riješiti putem rentabilnih ulaganja u obrazovanje, kao i ciljanim socijalnim i programima zapošljavanja koji imaju jasne ciljeve jednakosti i koji bi bili dobro vođeni. Tim pristupom bi se moglo izvući određene grupe stanovništva iz siromaštva (npr. Rome, izbjeglice i interno raseljena lica) i spriječiti ekonomski ugrožene (npr. dugoročno nezaposlene) da ne upadnu u zamku

55

siromaštva. • S obzirom na krajnje veliku učestalost, hitno su potrebne mjere na suzbijanju dugoročne nezaposlenosti, koja ugrožava uglavnom nezaposlene s nižim nivoom obrazovanja. Programi ponovnog zapošljavanja trebali bi se posebno osmisliti tako da podrže radnike s nižim nivoom obrazovanja, a ne da ciljaju ljude s višim nivoom obrazovanja. • Trebalo bi značajno povećati opseg i obim programa za obuku odraslih osmišljenih tako da odgovaraju na zahtjeve tržišta rada. Adekvatna mješavina savjetovanja, profesionalne orijentacije i obuke za tržište rada mogla bi djelotvorno smanjiti rizik od dugoročne nezaposlenosti nisko kvalificiranih pojedinaca. U pogledu obuke za tržište rada, službe za zapošljavanje mogu razmotriti mogućnost razvoja sistema za pružanje obuke koji je zasnovan na pristupu zasnovanom na kompetencijama. Postojeća praksa pružanja obuke za tržište rada putem srednje škole mogla bi ponoviti propuste u obrazovnom sistemu. Također, trebalo bi unaprijediti procedure za ugovaranje obuke za tržište rada s privatnim davaocima obuke i preduzećima, kao i za praćenje rezultata obuke. • Postoji hitna potreba za procjenjivanjem efikasnosti i djelotvornosti aktivnih programa na tržištu rada i ustanovljenjem sistema indikatora uspješnosti radi praćenja da li su ti programi adekvatno osmišljeni, ciljani, poredani i provođeni. Tim sistemom bi se trebao mjeriti efekat na pojedince u smislu zapošljavanja i prihoda, porediti rezultati različitih programa i pokazati šta je dobro i za koga. Fokus na omladinu s visokim stepenom obrazovanja u osmišljavanju aktivnih mjera trebalo bi ponovo pregledati i balansirati mjerama koje ciljaju mlade i grupe koje su više izložerne riziku isključenja s tržišta rada, poput dugoročno nezaposlenih ili nezaposlenih s niskim kvalifikacijama. • U cilju promoviranja jednakosti spolova na tržištu rada, od presudne je važnosti povećati pristup žena ALMP-ima. Programi zapošljavanja koji ciljaju ugrožene grupe, poput lica sa invaliditetom, ali i Roma i interno raseljenih lica, bi trebali da utvrđuju i obrađuju različite mogućnosti i rizike s kojima se suočavaju muškarci i žene u tim grupama. To sobom nosi poboljšanje kapaciteta osoblja u službama za zapošljavanje, tako da ono može rješavati pitanje diskriminacije u zapošljavanju i zanimanju. Takve mjere usmjerene na zapošljavanje su važne za suzbijanje socijalne isključenosti ugroženih grupa. • S obzirom na sve veću upotrebu ALMP-a, od presudne je važnosti pažljivo praćenje i strogo evaluiranje, u cilju obavještavanja donosioca odluka o budućim finansijskim izdvajanjima za programe koji su se pokazali uspješnima, ali i u cilju unaprjeđivanja ciljanja i kvaliteta programa. 3.5 Pasivne politike na tržištu rada Sistem socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini sastoji se od programa socijalnog osiguranja koje se finansiraju iz doprinosa na plaće i programa koji se finansiraju iz općih prihoda. U oba Entiteta, sistem socijalne sigurnosti obezbjeđuje penzije (starosne, invalidske i za žrtve rata), naknade za nezaposlenost i zdravstveno osiguranje. U RS, sistem također obezbjeđuje dječje i

56

trudničke doplatke. Programi finansirani iz općih prihoda obezbjeđuju naknade za demobilizirane borce i porodice-žrtve rata, socijalnu zaštitu i, u FBiH, dječji i trudnički doplatak. Ciljevi formulirani u okviru Srednjoročne razvojne strategije o reformi tržišta rada, koji obuhvaćaju usklađivanje stopa osiguranja za zaposlene i pomoć u slučaju nezaposlenosti kao i usklađivanje kriterija za pristup naknadama, još uvijek nisu ostvareni. Razlike između Entiteta u stopama doprinosa, kriterijima podobnosti, izračunu naknada i trajanju naknada još uvijek predstavljaju ograničenje po mobilnost radne snage.75

3.5.1 Naknada za nezaposlenost Naknade u okviru pasivnih programa obuhvaćaju naknade za nezaposlenost za registrirane nezaposlene s plaćenim doprinosima, pokriće zdravstvenim osiguranjem za sva lica registrirana kao nezaposlena, te u RS, pokriće penzionim osiguranjem za primaoce naknade za nezaposlenost. Besplatno zdravstveno osiguranje predstavlja veliku motivaciju za prijavljivanje službama za zapošljavanje.76 Naknade za nezaposlenost se daju pod uslovom da: i) do otkaza nije došlo zbog greške zaposlenika; ii) da je pojedinac nezaposlen u skladu s definicijom ILO-a, te iii) do registracije dođe u roku od 30 dana nakon otkaza ili 90 dana nakon završetka obrazovanja.77 Lice koje prima naknadu mora se javljati birou za zapošljavanje svakih 60 dana. Isplata osiguranja za nezaposlenost se ukida ako korisnik: i) nađe posao, ii) ne prijavljuje se redovno birou za zapošljavanje ili odbija da se javi po pozivu, iii) odbije ponudu za posao koja je u skladu s nivoom kvalifikacija, te iv) ako se utvrdi da on radi u neformalnoj ekonomiji. FBiH je 2005. načinila amandman na Zakon o zapošljavanju i predvidjela naknade za nezaposlenost jednake tromjesečnoj plaći u periodu osiguranja od 8 mjeseci do 5 godina, koje se postepeno povećavaju na 24 mjeseca za službu dužu od 35 godina. Stopa zamjene naknade za nezaposlenost je jedinstvena, 40 procenata od prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji u prethodna tri mjeseca, bez obzira na broj godina službe. U RS, naknade se mogu dobivati tri mjeseca za period osiguranja do 5 godina, što se povećava na 12 mjeseci za period osiguranja od preko 25 godina. Naknade za nezaposlenost iznose 35 do 40 procenata od prosječne plaće pojedinca tokom prethodna 3 mjeseca, za one sa deset ili više godina osiguranja.

75 Za rezime akcija planiranih u sklopu Srednjoročne razvojne strategije u vezi reformi tržišta rada, vidi Svjetska banka, Najnoviji podaci o tržištu rada u Bosni i Hercegovini: Uloga industrijskih odnosa, Svjetska banka, Washington D.C. 2005, op.cit. Dodatak III, str. 96. 76 U oba entiteta, zakon zahtijeva da Službe za zapošljavanje iskoriste raspoloživa sredstva prvo za finansiranje naknada za nezaposlenost, a aktivnih programa na tržištu rada ako i kad ima preostalih resursa. 80 procenata nezapslenih korisnika je navelo besplatno zdravstveno osiguranje kao glavni razlog zadržavanja svog statusa nezposlenog liac. Svjetska banka, Bosna i Hercegovina: Rješavanje fiskalnih izazova i jačanje izgleda za rast. Svjetska banka, Washington D.C. 2006 op.cit.; UNDP, Poslovi i još poslova, UNDP Izvještaj u svrhu ranog upozoravanja, UNDP Sarajevo, 2006. 77 Rokovi u FBiH mogu varirati od kantona do kantona.

57

Tabela 19: Glavne karakteristike sistema naknada za nezaposlenost u FBiH, RS i BD Entitet 

Stopa doprinosa  i podobnost 

Izračun naknade   Trajanje 

FBiH   −  2,5  procenatabruto  plaće  (2 procenta  plaća radnik  a  0,5 poslodavac)  −  Plaćeni doprinosi  za nezaposlenost  u neprekinutom periodu  od najmanje  8 mjeseci  u prethodnih  12 mjeseci,  ili  u akumuliranom ukupnom  periodu od  najmanje  8 mjeseci  za prethodnih  18 mjeseci  

−  40  procenata prosječne  neto  plaće zarađene  u  Federaciji  za  tri  mjeseca  prije otpuštanja  −  Naknada  se  može  isplatiti  odjednom  za ustanovljavanje  nezavisne  ili  zajedničke kompanije  

− 3 mjeseci za radni period od 8 mjeseci do 5 godina;  − 6 mjeseci za radni period od 5 do 10 godina;  −  9 mjeseci  za  radni  period  od 10 do 15 godina;  − 12 mjeseci za radni period od 15 do 25 godina;  − 15 mjeseci za radni period od 25 do 30 godina;  − 18 mjeseci za radni period od 30 do 35 godina  − 24 mjeseci za radni period od preko 35 godina.  

RS   − 1 procent bruto plaće  ‐  Najmanje  osam mjeseci kontinuiranog perioda ispunjavanja uslova  u prethodnih  12 mjeseci,  ili  12 mjeseci  s pauzama  u prethodnih  18 mjeseci 

− Do 10 godina perioda ispunjavanja uslova: 35  procenata  prosječne  plaće  zarađene  u prethodna tri mjeseca rada;  − Preko 10 godina: 40 procenata prosječne plaće zarađene u prethodna tri mjeseca.  − Novčana naknada ne  smije biti manja od 20 procenata od  isplaćene neto plaće u RS, niti može premašiti prosječnu neto plaću u RS u mjesecu koji prethodi odlučivanju.  

−  3  mjeseci  za  period ispunjavanja  uslova  do  pet godina  −  6  mjeseci  za  period ispunjavanja  uslova  od  10 godina  −  9  mjeseci  za  period ispunjavanja  uslova  od  15 godina  −  12  mjeseci  za  period ispunjavanja  uslova  od  25 godina 

BD   −  1,5  procenatabruto plaće  −  Najmanje  osam mjeseci kontinuiranog perioda ispunjavanja uslova  u prethodnih  12 mjeseci,  ili  12 mjeseci  s pauzama  u prethodnih  18 mjeseci 

− Do 10 godina perioda ispunjavanja uslova:  35  procenata  prosječne  plaće  zarađene  u prethodna tri mjeseca  rada;  −  Preko  10  godina  perioda  ispunjavanja uslova:  40  procenata  prosječne  plaće zarađene u prethodna tri mjeseca  −  Naknada  ne  može  biti  manja  od  20 procenata  isplaćene  prosječne  plaće  u Distriktu, niti može premašiti prosječnu neto plaću u mjesecu koji prethodi odlučivanju.  

−  3  mjeseci  za  period ispunjavanja  uslova  do  pet godina  −  6  mjeseci  za  period ispunjavanja  uslova  od  pet  do 15 godina  −  9  mjeseci  za  period ispunjavanja uslova od 15 do 25 godina  −  12  mjeseci  za  period ispunjavanja uslova od preko 25 godina 

Izvor: Zakon o zapošljavanju Republike Srpske, SL RS, br. 54, jun 2005; Zakon o zapošljavanju i socijalnoj

58

sigurnosti nezaposlenih lica u Federaciji BiH, decembar 2000, te amandmani na SL FBiH, br. 22/05; Zakon o zapošljavanju i pravima nezaposlenih lica Distrikta Brčko, SL Distrikta Brčko BiH, br. 33/04 Pokrivenost naknadom za nezaposlenost je niža u BiH nego u susjednim zemljama: u 2004. manje od 1,9 procenata prijavljenih nezaposlenih lica je primilo naknade (2.2 procenta u RS i 1.5 procenata u FBIH),78 u usporedbi sa 12 procenata u prosjeku među zemljama jugo-istočne Evrope (vidi prikaz 12).79 Neke dvije trećine svih prijavljenih nezaposlenih lica je bilo pokriveno besplatnom zdravstvenom zaštitom. Pravo na besplatno zdravstveno osiguranje tokom trajanja registrirane nezaposlenosti pruža motivaciju da se ostane u neformalnoj ekonomiji i izbjegne plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje. Ti aranžmani doprinijeli su stvaranju neodržive situacije u zdravstvenom osiguranju, gdje samo jedna četvrtina onih koji dobijaju zdravstveno osiguranje u stvari i plaća doprinos.

Prikaz 12: Pokrivenost naknadom za nezaposlenost, BiH i zemlje JIE (2004)

                                        Albanija   BiH    Bugarska  Hrvatska  BJR Mak. C. Gora   Srbija   Slovenija  

Izvor: Svjetska banka, Bosna i Hercegovina: Rješavanje fiskalnih izazova i jačanje izgleda za rast. Institucionalni i pregled javne potrošnje, Svjetska banka, Washington D.C. 2006, op.cit.

3.5.2 Prijevremeno penzionisanje U Bosni i Hercegovini, penzioni sistem je u nadležnosti Entiteta i reguliran je Zakonom o penzionom i invalidskom osiguranju Federacije BiH i Zakonom o penzionom i invalidskom osiguranju Republike Srpske. Za Distrikt Brčko primjenjuju se oba zakona zavisno od toga koju lokaciju zaposlenik odabere u svrhu doprinosa (Republiku Srpsku ili Federaciju BiH). Oba entiteta omogućavaju prijevremeno penzionisanje za određene kategorije radnika s najmanje

78 EU-CARDS, Vertikalni pregled radnog i sektora zapošljavanja u BiH, op. cit., str. 68. 79 Svjetska banka, Bosna i Hercegovina: Rješavanje fiskalnih izazova i jačanje izgleda za rast. Institucionalni i pregled javne potrošnje, Svjetska banka, Washington D.C. 2006.

59

40 godina doprinosa. Prijevremeno penzionisanje je moguće u dobi od 60 godina (55 za žene) i 35 godina (30 za žene) plaćanja doprinosa. Naknada za prijevremeno penzionisanje se permanentno reducira između 1 i 1,5 procenata za muškarce i od 0,5 do 1,33 procenata za žene godišnje. Pojedinci koji rade na izuzetni teškim poslovima i ratni veterani imaju pravo na bonus na svoj period osiguranja (tj. 12 mjeseci plaćanja doprinosa računa se kao 18 do 24 mjeseca). Veliki odnos zavisnosti i niske stope pokrivenosti u oba Entiteta, zbog niskog sveukupnog učešća radne snage i niskih stopa pokrivenosti osiguranja – predstavljaju prijetnju po finansijsku održivost sistema. 2004. godine, penzioni sistem u FBiH imao je 292.200 korisnika i 466.000 obveznika doprinosa, sa odnosom zavisnosti u okviru sistema od 0,63. U RS, taj odnos je bio 0,6, sa 174.000 korisnika i 294.000 obveznika doprinosa. Iste godine, prosječna penzija je bila KM 184 mjesečno, dok je linija siromaštva postavljena na KM 185 mjesečno. Približno 60 procenata stanovništva u Bosni i Hercegovini od 15 do 64 godine ne ostvaruje prava na penzionisanje, a preko jedne četvrtine aktivne radne snage nije obuhvaćeno penzionim osiguranjem. 3.5.3. Socijalna pomoć Socijalni transferi finansirani putem općih prihoda iznose 4 procenta BDP-a, gdje naknade za demobilizirane vojnike iznose nekih dvije trećine ukupnog iznosa. Uprkos svom udjelu u BDP-u, socijalni transferi ne samo da imaju skroman utjecaj na ublažavanje siromaštva, jer je samo mali dio provjeren po pitanju imovinskog stanja u cilju obezbjeđivanja mreže sigurnosti za većinu ugroženih grupa. Prava demobiliziranih boraca slična su u oba entiteta, a obuhvaćaju invalidnine za vojne invalide rata i porodice žrtava rata. Većina tih naknada finansira se iz Ministarstva za zaštitu demobiliziranih boraca u FBiH i Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite u RS. Kantoni i općine u FBiH i općine u RS također finansiraju dodatna prava. U tabeli 20. daje se kratka slika gotovinskih transfera u smislu potrošnje za period 2002-2005.  Tabela 20: Potrošnja na gotovinske transfere u periodu 2002-2005 (procent BDP-a)

  2002  2003  2004   2005 

Ukupno BiH   4,0  4,0  3,7   3,5 

FBiH   4,5  4,3  4,0   4,3 

Dječja zaštita   0,3  0,4  0,4   0,3 

Socijalna pomoć  0,6  0,6  0,6   0,6 

Boračke naknade  3,2  2,8  2,7   3,0 

Naknade za izbjeglice   0,5  0,5  0,3   0,3 

RS   2,9  3,4  3,7   3,5 

Dječja zaštita   0,4  0,3  0,4   0,5 

60

Socijalna pomoć  0,2  0,3 0,3   0,2 

Boračke naknade  1,8  2,3  2,4   2,4 

Naknade za izbjeglice   0,5  0,5  0,6   0,4 

 Izvor: Svjetska banka, Bosna i Hercegovina: Rješavanje fiskalnih izazova i jačanje izgleda za rast. Institucionalni i pregled javne potrošnje, Svjetska banka, Washington D.C. 2006, op.cit.

Boračke naknade nisu zasnovane na nesposobnosti za rad, nego na funkcionalnoj invalidnosti. Korisnici boračko-invalidskih naknada mogu se također prijaviti za invalidsku penziju, po sistemu socijalnog osiguranja ili za staračku penziju, pod uslovom da ispunjavaju uslove podobnosti za socijalno osiguranje. Slično tome, porodice žrtava rata mogu se isto tako prijaviti za naknade za članove boračkih porodica i penzije finansirane iz socijanog osiguranja. Boračke naknade su visoke u odnosu na druge invalidske naknade, penzije i prosječne plaće. Prosječni iznos boračke naknade je pet puta veći od prosječne naknade civilnim žrtvama rata ili prosječne invalidnine u FBiH, a u RS iznosi 60 procenata.80

Sistem socijalne pomoći i dječje zaštite u BiH još uvijek predstavlja manje od jedan procent od BDP-a, uprkos učestalosti siromaštva u zemlji. Decentralizirani mehanizmi finansiranja rezultiraju značajnim regionalnim razlikama u pokrivenosti. Zbog ograničenja u resursima, kriteriji podobnosti za većinu naknada ustanovljavaju se ad hoc, jer lokalni uredi za socijalnu pomoć koriste diskrecioni metod za raspodjelu raspoloživih resursa. Jedina značajna iznimka je sistem dječjeg doplatka u RS, koji se finansira i koji vodi Fond za dječju zaštitu. Pokrivenost sistemom socijalne zaštite u oba Entiteta je mala i značajno varira po kantonima i općinama. Broj korisnika socijalne pomoći registriran u Centrima za socijalni rad (CSW) je veliki, ali samo jedan dio dobiva naknade. Sve skupa, registrirano je preko 7 procenata stanovništvau BiH, ali zbog nedostatka sredstava, samo 1 procent onih ispod granice siromaštva u RS i 4 procenta u FBiH primaju socijalnu pomoć. Pokrivenost u smislu dječjih i trudničkih doplataka u RS je značajnija, ali je ona u FBiH raspoloživa samo u nekim kantonima. Slično tome, invalidnine za civilne žrtve rata daju se u većini kantona, ali sa značajnim odstupanjima u pokrivenosti i iznosima naknada. Trudnički doplatak zasnovan je na principu univerzalne i besplatne pokrivenosti zdravstvenim osiguranjem za trudnice, rodilje i njegu djece. Zakonske pogodnosti rukovode se zakonima o zdravstvenom osiguranju, dječjoj zaštiti i radu koji se primjenjuju u Entitetima. Radni zakoni u oba Entiteta predviđaju dvanaestomjesečno odsustvo tokom trudnoće i nakon poroda za svako dijete, uz smanjeno radno vrijeme nakon povratka na posao do druge djetetove godine. Porodiljske naknade u FBiH finansiraju kantoni, ali nisu svi kantoni donijeli relevantne zakone, a još manje ih realno i plaća te naknade.81 U RS, porodiljsko odsustvo je dvanaest mjeseci za prvo

80 Svjetska banka, Bosna i Hercegovina: Rješavanje fiskalnih izazova i jačanje izgleda za rast. Institucionalni i pregled javne potrošnje, Svjetska banka, Washington D.C. 2006, op.cit 81 U stvari, Sarajevski kanton je jedini kanton koji isplaćuje redovne dječje doplatke i naknade za socijalnu pomoć. Prema zakonima kantona Sarajevo, porodiljska naknada je određena na nivou od 60 procenata od prosječne plaće majke tokom prehodnih 6 mjeseci. Svjetska banka, Najnoviji podaci o tržištu rada u Bosni i Hercegovini: Uloga industrijskih odnosa, Svjetska banka, Washington D.C. 2005, op.cit. str. 59.

61

dijete a osamnaest mjeseci za svako naredno dijete. Porodiljski doplatak je određen na punu platu i obračunava se na osnovu prosjeka u periodu od šest mjeseci prije poroda i mjesečno se mijenja sa svakim povećanjem plaća isplaćenih u RS. Troškove plaća Javni fond za dječju zaštitu, iako i poslodavac može snositi određene troškove (na primjer, plaću u prva četiri mjeseca odsustva). Ta naknada je ograničena na one kompanije koje iz plata plaćaju doprinos za dječju zaštitu.82

Preporuke

• Različiti sistemi koje Entiteti primjenjuju u odnosu na naknade radnicima mogu imati utjecaja na mobilnost radne snage. Država bi trebala istražiti mogućnost ustanovljavanja zajedničkog okvira koji bi služio kao pokretač za mobilnost i kao strategija za suzbijanje neformalnosti. • I nivo naknade za nezaposlenost i nivo penzija u BiH je tek iznad ili malo ispod linije siromaštva. Otuda ne iznenađuje da su stariji i nezaposleni među kategorijama stanovništva koje je siromašno i pod rizikom od siromaštva. Stoga bi se trebala razmotriti mogućnost politike penzija i naknada za nezaposlenost u BiH kojom bi se obezbjeđivale jednake i jedinstvene stope za sve. Od krajnje je važnosti da vlade Entiteta i Distrikta Brčko ponovo pregledaju pokrivenost naknadama za nezaposlenost, čiji je trenutni nivo najniži u Evropi. • Besplatna pokrivenost zdravstvenim osiguranjem predstavlja ključnu motivaciju za prijavljivanje službama zapošljavanja i bez namjere predstavlja pokretača neformalnosti i iscrpljuje javne resurse. Trebalo bi preispitati ravnotežu prava i obaveza nezaposlenih u cilju obeshrabrivanja prijavljivanja samo u svrhu pristupa pogodnosima koje nisu vezane za zapošljavanje. Resursi koji bi se oslobodili takvom reformom mogli bi se djelotvornije ulagati u ciljane aktivne programe na tržištu rada u cilju pomoći u zapošljavaju najugroženijih kategorija radnika. Upravljanje pasivnim programima bi se trebalo bolje povezati s odredbama aktivnih mjera na tržištu rada u cilju promoviranja strategija aktiviranja u svrhu zaposlenja. • Pritisci na potrošnju, neefikasnosti i nejednakosti u postojećem sistemu višestrukih socijalnih naknada pozivaju na akciju u svrhu daljnje racionalizacije i boljeg ciljanja tih izdataka prema najugroženijim grupama. Vlada bi trebala ostvarivati reformu i preusmjeravanje socijalne potrošnje u cilju promoviranja uključenosti u društvo putem rada za one koji su to u mogućnosti, te zaštite drugih kategorija, poput djece, programima socijalne pomoći. Konkretnije, sistem procjene invalidnosti trebao bi se preispitati i dati više težine na radnu sposobnost, te stvoriti jedinstven sistem procjene za sve invalidnine. • Trebalo bi ukinuti dodatne kantonalne i općinske programe boračkih naknada koji nisu ciljani prema potrebama. To bi trebalo biti propraćeno razvojem strogog metoda za ciljanje naknada, uključujući veće oslanjanje na sisteme provjere imovinskog stanja. • Pošto svaki kanton u FBiH ima nadležnost definiranja posebnih naknada i dodjele

82 Svjetska banka, Najnoviji podaci o tržištu rada u Bosni i Hercegovini: Uloga  industrijskih odnosa, Svjetska banka, Washington D.C. 2005, op.cit  

62

sredstava, to rezultira sistemom gdje kantoni u biti utvrđuju svoje vlastite parametre podobnosti, iznosa naknada i vrste naknada. U praksi, samo bogatiji kantoni realno pružaju punu lepezu naknada, uključujući doplatke za djecu i trudnice, socijalnu pomoć i invalidnine za civilne žrtve rata. Posebno u FBiH, i uprkos odredbama o trudničkom doplatku, one se često ne isplaćuju. 3.6 Prihodovna politika 3.6.1 Politika plaća Nominalne plaće brzo rastu zadnjih godina; brže i od inflacije i od produktivnosti.83 Također je došlo do konvergencije između Entiteta u smislu prosječne plaće, koje se poklapa s konvergencijom BDP po glavi stanovnika. Prikaz 13. ilustrira činjenicu da, uprkos brže rastućim cijenama u RS, konvergencija u plaćama jest realna, iako mnogo skromnija nego što izgleda na prikazu 13, i nije samo zbog razlika u inflaciji između Entiteta. Između 1998. i 2006, sveukupne realne plaće povećale su se za nekih 61 procenata u Federaciji i za 85 procenata u RS. Gledano iz regionalne perspektive, međutim, povećanja plaća su relativno skromna. Tabela 21. ilustrira relativnu poziciju Bosne i Hercegovine u odnosu na druge zemlje u regiji. U smislu Eura, Bosna i Hercegovina ima drugu po veličini prosječnu mjesečnu plaću, iako ona i dalje iznosi manje od polovine one koju ima lider u regiji, tj. Hrvatska. U smislu porasta plaća, međutim, ona je peta od sedam zemalja koje se ovdje razmatraju, gdje plaće rastu za samo jednu polovinu (u smislu Eura) u periodu od 2000. do 2006, što je dosta iza Rumunije, Crne Gore i iznad svega Srbije, gdje su plaće sad preko šest puta veće od nivoa iz 2000.84

Tabela 21: Prosječne neto plaće za zemlje JIE u eurima

          2006 (€)   Rang  Postotak  promjene  2000‐2006  

Rang 

Bosna i Hercegovina   300  2 + 57 procenata   5  

Bugarska   178  7 + 88 procenata   4  

Hrvatska   625  1 + 44 procenta 6  

Makedonija   219  6 + 27 procenata 7  

Crna Gora   246  5 + 255 procenata  2  

Rumunija   254  4 + 137 procenata   3  

Srbija   275  3 + 505 procenata  1  

Izvor: EPPU, Ekonomski trendovi, godišnji izvještaj 2006, Sarajevo, 2007, op.cit za podatke za 2006, i Svjetska banka, Najnoviji podaci o tržištu rada u Bosni i Hercegovini: Uloga industrijskih odnosa, Washington D.C. 2005 op. cit., str. 11 za podatke za plaće za 2000.

83 Svjetska banka, Najnoviji podaci o tržištu rada u Bosni i Hercegovini: Uloga industrijskih odnosa, Svjetska banka, Washington D.C. 2005 84 Albanija nije obuhvaćena jer su nedostupni uporedivi podaci vezani za plaće. Između 2000. i 2004. plaće u Albaniji su porasle oko 71 procenata u smislu Eura, stoga je razumno pretpostaviti da bi Bosna i Hercegovina bila rangirana na šestom mjestu od osam zemalaja jugo-istočne Evrope u smislu rasta plaća da je ona bila uključena u izračune.

63

Implikacija ovoga je da je veliki dio održivog ekonomskog rasta zadnjih godina pothranio rast plaća, umjesto da je potakao širenje zapošljavanja. Moglo bi se također dodati da rast plaća ima tendenciju da podiže proizvodne troškove, koji imaju vjerovatnoću da će ugroziti izvozne rezultate zemlje, dok – istovremeno – one povećavaju potrebu za uvoznom (kao i domaćom proizvedenom) potrošačkom robom.

Prikaz 13: Nominalne neto mjesečne plaće u BiH i u Entitetima, 1998-2006.

 Prosječne mjesečne neto plaće (KM) Izvor: Državna agencija za zapošljavanje, Državni pregled politika zapošljavanja u Bosni i Hercegovini za 2006, Sarajevo, 2007.

Prikaz 14: Neto mjesečne plaće, FBiH i RS, (cijene iz 1998)

 

64

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006  

 

Prosječne mjesečne neto plaće (KM), cijene iz 1998. Izvor: Vlastiti izračuni na osnovu podataka Državne agencije za zapošljavanje, Državni pregled

politika zapošljavanja u Bosni i Hercegovini za 2006, Sarajevo, 2007; te na troškovima života iz Centralne banke Bosne i Hercegovine, Godišnji izvještaj za 2006, Sarajevo, 2007.

Utvrđivanje minimalne plaće je oblast gdje se dva Entiteta značajno razlikuju – barem u smislu propisa. U FBiH, minimalna plaća, ustanovljena u augustu 2005, trenutno stoji na 1,75 KM po satu, što odgovara neto mjesečnoj plaći od 308 KM.85 U RS, minimalna plaća se ustanovljuje na mjesečnoj osnovi i – nakon njene najnovije korekcije od marta 2006 – trenutno iznosi 205 KM mjesečno i, za razliku od FBiH, omogućava da se mladima isplaćuje i ispod minimalne plaće. Nepostojanje minimalne plaće po satu u RS sigurno jest faktor koji doprinosi vrlo niskom nivou zaposlenih na povremeno i na kraće radno vrijeme u Entitetu (8,7 procenata zaposlenih, za razliku od 15,0 procenata u Federaciji, mjereno u okviru LFS-a za 2006). Pored značajnog odstupanja u prosječnim plaćama između dva Entiteta, postoji i značajna razlika između minimalnih plaća izraženih kao procent prosječne plaće. U Federaciji, minimalna plaća je nekih 53 procenta prosječne plaće, dok ona u RS stoji negdje malo ispod 40 procenata, iako je to značajno smanjeno najnovijim povećanjima u RS.86 Očekivalo bi se da će minimalna plaća imati većeg utjecaja na kompresiju plaća (a time i većeg štetnog utjecaja na zapošljavanje) u Federaciji nego u RS. Međutim, detaljna analiza raspodjele plaća Svjetske banke govori da raspodjela plaća (oko srednje) u FBiH – barem na osnovu LSMS-a – ima tendenciju da bude skoro ista kao i ona utvrđena u RS. Implikacija je da u Federaciji poslodavci daju manje plaće, kao i izbjegavaju EPL, poreze i doprinose za socijalno osiguranje, dok su u RS plaće u neformalnoj ekonomiji uporedivije s onima formalnih radnika.87 Otuda, minimalna plaća izgleda da nije važan faktor koji doprinosi nepostojanju rasta zaposlenosti u zemlji, iako, poput EPL-a, ona mora imati nekog utjecaja na raspored zaposlenosti.

3.6.2 Poreska politika Na osnovu raspoloživih podataka, u periodu 1999-2005, poreski prihodi kao procent BDP-a su

85 Ovo je na osnovu kolektivnih ugovora a ne na osnovu zakonske minimalne plaće, zbog nepostizanja dogovorne plaće za mlade koja je niža od minimalne plaće. Ugovorima se također predviđaju različite minimalne plaće po sektorima

86 Ovo je dosta manja razlika od one koja je prikazana u studiji Svjetske banke iz 2005 (55 procenata u Federaciji i 20 procenata u RS). To je zato što je minimalna plaća ostala konstantna od 2005. u Federaciji, ali se više nego udvostručila u RS, sa najnovijom korekcijom iz 2006. Svjetska banka, Najnoviji podaci o tržištu rada u Bosni i Hercegovini: Uloga industrijskih odnosa, Svjetska banka, Washington D.C. 2005, op.cit. 87 Međutim, iako je studija utvrdila značajne razlike između plaća u formalnoj i neformalnoj ekonomiji 2001. i 2002. u Federaciji (bez takvih odgovarajućih razlika u RS), ta razlika je praktično nestala do 2003. Svjetska banka, Najnoviji podaci o tržištu rada u Bosni i Hercegovini: Uloga industrijskih odnosa, Svjetska banka, Washington D.C. 2005, op.cit. Ovo potvrđuju izračuni po podacima iz LFS-a za 2006. Prema ispitivanju, prosječna mjesečna plaća u neformalnoj ekonomiji u Federaciji predstavljala je nekih 57 procenata od plaća u formalnoj ekonomiji, dok je u RS taj odnos iznosio 78 procenata.

65

vrlo lagano opali, sa 42,5 procenata na 41,7 procenata. U komparativnom smislu, to se može uporediti s nivoom poreskih prihoda u EU-15 (40,6 procenata BDP-a u 2005) i stavlja Bosnu i Hercegovinu u viši raspon među zemljama centralne i istočne Evrope88 Poreski prihodi su bili manje-više jednako raspodijeljeni između odbitaka na porez na prihod i porez na robu i usluge, s tim da su lavovski dio oduzeli doprinosi za socijalnu sigurnost, koji su iznosili 15,8 procenata BDP-a (ili 38 procenata poreskih prihoda) i indirektni porez (na promet) koji je predstavljao 17,1 procenata BDP-a (ili 41 procent poreskih prihoda). Za uporedbu, porez na prihod, bilo za firme ili pojedince, je vrlo mali, i doprinosi sa svega 3,9 procenata BDP-a (ili 9,4 procenta poreskih prihoda). Uvođenje jedinstvene stope poreza na dodatnu vrijednost (PDV) na nivou od 17 procenata u januaru 2006. širom zemlje, vjerovatno će povećati udio poreskih prihoda na robe i usluge. Preliminarni rezultati govore da su indirektni porezi iznosili preko 50 procenata poreskih prihoda u prvih deset mjeseci 2006.89 Uvođenje jedinstvene stope PDV-a također obilježava značajan potez ka usklađivanju poreskih nivoa među Entitetima.90 Međutim, jedinstvena stopa poreza bez izuzeća vjerovatno će povećati pritisak na najsiromašnije pripadnike zajednice. Nadalje, to se pogoršava velikim oslanjanjem na indirektne umjesto na direktne (i progresivne) oblike oporezivanja. Porezi i doprinosi na plaću vjerovatno su značajniji od miminalne plaće u utvrđivanju rezultata na tržištu rada u Bosni i Hercegovini. Tu ponovno postoje značajne razlike u politici između Federacije i Republike Srpske. Porezi i socijalni doprinosi se naplaćuju po različitim stopama i prema različitim mjerama prihoda. U Federaciji, lični porezi i doprinosi naplaćuju se na osnovu bruto plaće, što obuhvata osnovnu plaću plus socijalne doprinose poslodavaca, ali se isključuju naknade (za transport, topli obrok i drugo). U RS, porezi i doprinosi (koje plaćaju u cjelini poslodavci) naplaćuju se na osnovu neto plaće koja međutim uključuje naknade.

Do određene mjere, te razlike su očitije u realnim okvirima njihovog utjecaja na sveukupne troškove radne snage i granicu oporezivanja, tj. procent ukupnih troškova radne snage predstavljen porezom i doprinosom za socijalnu sigurnost. Svjetska banka računa da je na prosječnu plaću, poreska granica u 2004. bila 34 procenta i u Federaciji i u Republici Srpskoj.91 To je niže od svih ostalih zemalja jugoistočne Evrope osim u Albaniji, gdje je ta granica par procentnih poena niža.92 Ipak, s obzirom na relativno visoke stope plaća u zemlji u poređenju sa susjedama, postojeća granica poreza vjerovatno će biti značajan faktor u guranju firmi ka

88 Svjetska banka, Bosna i Hercegovina: Rješavanje fiskalnih izazova i jačanje izgleda za rast, Svjetska banka, Washington D.C. 2006, op.cit. Vlastiti izračuni na bazi podataka EPPU, Ekonomski trendovi, godišnji izvještaj 2006, Vijeće ministara, Sarajevo, 2007, op.cit. Međutim, ovdje se povrat poreza na prihod ne uzima u obzir 89 Vlastiti izračuni na bazi podataka EPPU, Ekonomski trendovi, godišnji izvještaj 2006, Vijeće ministara, Sarajevo, 2007, op.cit. Međutim, ovdje se povrat poreza na prihod ne uzima u obzir 90 Taj proces međutim ne ide sasvim glatko. Naplata PDV-a je tokom 2006. prekinuta nekoliko puta, zbog sporova oko podjele prihoda na entitetskom nivou. EPPU, Ekonomski trendovi, godišnji izvještaj 2006, Vijeće ministara, Sarajevo, 2007, op.cit. 91 Prema konvencionalnom mjerenju, tj. kao procent ukupnih troškova rada. 92 Svjetska banka, Najnoviji podaci o tržištu rada u Bosni i Hercegovini: Uloga industrijskih odnosa, Svjetska banka, Washington D.C. 2005. Izbor plaće je važan jer u Federaciji, naknade i doplaci koji ne predstavljaju plaću nisu podložni oporezivanju niti doprinosima te, pošto je njihova vrijednost fiksna i stoga ne zavisi od prihoda, kako raste prihod raste i poreska granica izražena kao dio troškova rada (uključujući naknade).

66

neformalnoj ekonomiji – mnogo više od minimalne plaće. To je u skladu s nedavnim nalazima u zemljama i OECD-a i centralne i istočne Evrope, u kojima se zaključuje da visoki porezi na plate – a za zemlje JIE „poslovna klima“ – predstavljaju mnogo značajnije faktore u utvrđivanju nivoa zaposlenosti nego i EPL i minimalne plaće.93 Nadalje, studija Svjetske banke ukazuje da dok je u Federaciji poreska granica progresivna po prirodi – tj. plaće se povećavaju ali i poreska granica – u RS ta granica je čisto proporcionalna.94 U jednoj novijoj analizi zapaža se da je u stvari do 2006. poreska granica u RS bila u biti regresivna. Do 2007, ona je postala grubo proporcionalna ili vrlo blago progresivna.95 S druge strane, u Federaciji je poreska granica (uključujući naknade) bila značajno progresivna, iako ne obavezno i kod nižih prihoda. S obzirom na niske plaće koje se daju u neformalnoj ekonomiji, to je mnogo jači kandidat za pojašnjavanje obrasca neformalnog zapošljavanja koji se može primijetiti u zemlji. Očita su određena ohrabrujuća događanja. Entiteti u BiH reformiraju oporezivanje u cilju kretanja prema većoj usklađenosti stopa i unaprjeđivanju njihove operativnost. Do kraja 2006, porez na prihod pravnih lica iznosio je 30 procenata dobiti u Federaciji (s kompliciranim sistemom izuzeća i naknada), te 10 procenata u RS. Međutim, 1. januara 2007, u RS je uvedena nova stopa poreza na prihod pravnih lica od 15 procenata, i očekuje se da će se analogno zakonodavstvo – kojim se stopa poreza smanjuje sa 30 procenata na 15 procenata – uvesti u Federaciji u 2007. Postoje još uvijek problemi sa sveukupnim okvirom sistema pravnih lica, međutim, jer domaća pravna lica iz jednog Entiteta se tretiraju kao nerezidentne kompanije u drugom Entitetu, čime se ometa stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora. Također, u RS je u januaru 2007. uveden jedan stepen progresivnosti u porezu na lične prihode. Jedinstvena stopa poreza od 10 procenata zamijenjena je progresivnim stopama koje se kreću od nula do 15 procenata. Nulta stopa se posebno primjenjuje na minimalnu plaću, u naporu da se potakne formalizacija neformalno zaposlenih. U Federaciji, situacija je malo kompliciranija, jer se porez na prihod utvrđuje i na kantonalnom nivou, i postoji široka lepeza različitih stopa i poreza koji se trenutno provod.e Međutim, kako trenutno stanje stoji, sistem ima jedan stepen progresivnosti s osnovnom stopom od 5 procenata bruto plaće i višom stopom koja se primjenjuje na prihode iznad određenog nivoa (a što varira od kantona do kantona). Nadalje, u Federaciji se trenutno revidira sistem oporezivanja ličnih prihoda i očekuje se da će tokom 2007. biti uvedeno novo zakonodavstvo kojim će se sistem racionalizirati. Preporuke

93 Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), Prognoza u zapošljavanju, OECD, Pariz, 2006; Svjetska banka, Jačanje mogućnosti zapošljavanja: Istočna Evropa i bivši Sovjetski Savez, Svjetska banka, Washington D.C., 2005. 94 Uprkos činjenici da su doprinosi proporcionalni i u Federaciji. Dolazi do progresivnosti jer se naknade ne oporezuju te, pošto one predstavljaju velikim dijelom fiksne sume (neovisno od plaće), procent efektivnog prihoda izuzetog od oporezivanja kao prihod raste. 95 Arandarenko, M., i Vukojević, V., “Troškovi rada i radni porezi na zapadnom Balkanu,” (još neobjavljeno). U praksi, izračun poreske granice zavisi od niza faktora.

67

• Nivoi minimalne plaće, kao procenta prosječnih plaća na nivou Entiteta, trebali bi se postepeno izjednačavati, uglavnom putem povećanja minimalne plaće u RS. Taj proces treba se podržati međuentitetskom saradnjom između saveza sindikata. • U RS treba uvesti minimalnu plaću po satu u cilju poticanja proširenja zapošljavanja sa nepunim radnim vremenom. • Nema nikako ili ima vrlo malo dokaza za zadržavanje plaće niže od minimalne za omladinu kao sredstva za rezanje nezaposlenosti ili povećanje potražnje za mladom radnom snagom. Vlasti u RS bi trebale razmotriti mogućnost ukidanja takve odredbe. • Iako je uvođenje jedinstvene stope PDV-a bez sumnje doprinijelo formalizaciji nekih proizvodnih aktivnosti, nepostojanje izuzeća za osnovne potrebe je u sukobu s jednim od glavnih ciljeva MTDP-a, naime smanjenjem siromaštva. Trebalo bi razmotriti mogućnost uvođenja nulte stope oporezivanja na osnovne potrebe. • Proces usklađivanja poreza na lične prihode trebao bi se nastaviti. Posebno bi se trebala razmotriti zasnivanje sistema progresivnosti u Federaciji, a najviše poreskih izuzeća za iznose do minimalne plaće, po analogiji s onim što je već primijenjeno u RS. • Ponovo, ključni cilj platne i poreske politike treba biti formalizacija zapošljavanja i proširenje poreske osnovice. U tom cilju, treba uvesti veći stepen progresivnosti u poresku granicu. Konkretnije, treba razmisliti o mogućnosti izuzeća – ili značajnih smanjenja – socijalnih i penzionih doprinosa na nižim nivoima prihoda. 3.7 Socijalni dijalog I ILO i EU formulirali su instrumente politike zapošljavanja kojom se snažno zagovara široki socijalni dijalog između javnih organa i socijalnih partnera po pitanjima zapošljavanja.96 Tripartitni konstituenti u BiH mogu u tim instrumentima naći vrlo korisna usmjeravanja u smislu promoviranja djelotvornog socijalnog dijaloga između vlade i socijalnih partnera, u cilju efikasne politike zapošljavanja, koja je vrlo potrebna u svjetlu izazova u zapošljavanju s kojima se suočava Bosna i Hercegovina. 3.7.1 Pravni okvir U Bosni i Hercegovini, socijalni dijalog se vodi na nivou Entiteta i Distrikta Brčko, i on je uređen nekolicinom zakona. Glavni zakoni koji se odnose na socijalni dijalog su između ostalih Zakon o

96 Na primjer, Preporuka o tripartitnim konsultacijama, 1963 (br. 113) ILO-a poziva države-članice na „poduzimanje mjera za promoviranje djelotvornih konsultacija i saradnje između javnih organa i socijalnih partnera... u ustanovljenju i funkcioniranju nacionalnih tijela nadležnih za organizaciju zapošljavanja, stručne obuke i preobuke ”. 2006. godine, Bosna i Hercegovina je ratificirala Konvenciju o tripartitnim konsultacijama, 1976. (br. 144).

68

radu, Zakon o štrajku i Zakon o udruženjima i fondacijama. Zakoni o radu usvojeni su 1999. u FBiH te 2000. u RS i u BD.97 Zakoni o štrajku usvojeni su 1999. u RS, 2000. u FBiH, te 2006. u BD. Državni zakon o udruženjima i fondacijama (usvojen 2001. uz amandmane 2003) i slični zakoni na snazi u Entitetima (usvojeni 2001. u RS i 2002. u FBiH) te u BD (usvojen 2002), reguliraju registraciju udruženja i fondacija, što se odnosi i na organizacije poslodavaca i radnika.

Zakoni o radu definiraju funkcioniranje kolektivnog dogovaranja – bez razlike u odnosu na javni i privatni sektor, nivoe na kojima se ti sporazumi mogu potpisivati i uslove važenja istih sporazuma. Dogovaranje može biti u formi općih kolektivnih ugovora, granskih kolektivnih ugovora, ugovora na nivou kompanije i pojedinačnih ugovora o radu. Općim kolektivnim ugovorima ne mogu se predviđati uslovi koji su manje povoljni od onih predviđenih u Zakonu o radu. Isto vrijedi za cijelu hijerarhiju instrumenata dogovaranja. Provedba tih ugovora je široka u javnom sektoru, ali stepen provedbe istih ugovora u privatnom sektoru je prilično nizak.98

Zakon o radu RS definira kriterije reprezentativnosti,99 iako ti kriteriji nisu razrađeni u Zakonima o radu FBiH i BD. Zakonima o štrajku štiti se vršenje temeljnog prava na štrajk i predviđaju se uslovi pod kojima se ono može zakonski ostvarivati. Tripartitna saradnja između vlada i socijalnih partnera odvija se u savjetodavnim i konsultativnim tijelima Ekonomsko-socijalnih vijeća (ESC), koja su predviđena trima Zakonima o radu FBiH, RS i BD. Na državnom nivou, sporazum o osnivanju ESC izrađen je 2006, ali još uvijek nije potpisan.100 Raspon pitanja o kojima raspravljaju ta tripartitna tijela kao i njihovo funkcioniranje varira zavisno od Entiteta i Distrikta. Sveukupno, i organizacije poslodavaca i organizacije radnika pozivaju na osnivanje ESC na državnom nivou, bolje funkcioniranje ESC na nivou entiteta i distrikta, te na povećanje dodijeljenih i ljudskih i finansijskih resursa tim savjetodavnim i konsultativnim tijelima. Oni također pozivaju na stvaranje odgovarajućeg mehanizma za pomirenje i posredovanje u sporovima u cilju pomoći radnicima i poslodavcima da na miran način rješavaju sporove koji proizilaze iz radnog odnosa. Skupa s radničkim vijećima, ti mehanizmi predviđeni su u Zakonima o radu. Ni jedno ni drugo još nije osnovano. Kao rezultat toga, radni sporovi se isključivo rješavaju sudom, a zbog opterećenosti predmetima jako se dugo čeka od zahtjeva do odluke pravosuđa koje rješava radne sporove. Na strani sindikata, glavni faktori su Savez nezavisnih sindikata Bosne i Hercegovine, Savez sindikata Republike Srpske i Sindikat Distrikta Brčko. Konkretnije, Savez nezavisnih sindikata BiH izvještava da ima 260.000 članova, okupljenih u 23 industrijske grane u FBiH (gustina od 0,68), a Savez sindikata RS broji 157.000 članova, organiziranih u 14 ogranaka (gustoća od 0,66).101 U odnosu na raspodjelu članstva između javnog i privatnog sektora, izgleda da je gustoća sindikata velika u javnom sektoru, državnoj službi i masovno privatiziranim preduzećima, dok se izvještava da je ona u privatnim preduzećima mala.

97 Zakon o radu FBiH je izmijenjen i dopunjen 2000. i 2003, isti zakon RS 2002, 2003. i 2007, a isti zakon BD je izmijenjen i dopunjen 2003, 2004. i 2005. 98 Vidi Svjetska banka, Bosna i Hercegovina: Najnoviji podaci s tržišta rada: Uloga industrijskih odnosa, op. cit., poglavlje 3. 99 Ovi kriteriji su nedavno revidirani. 100 Ustanovljenje državnog ESC također je predviđeno akcionim planom za provedbu reforme tržišta rada iz MTDS/PRSP 2004-2007. 101 Za više informacija o raspodjeli članstva po ograncima, vidi Svjetska banka, Bosna i Hercegovina: Najnoviji podaci s tržišta rada: Uloga industrijskih odnosa, op. cit., Prikaz 3.2, str. 49.

69

Trenutno postoje registrirane organizacije poslodavaca na nivou Države, Entiteta i Distrikta Brčko. To su: Udruženje poslodavaca u Federaciji of BiH, koje broji približno 4.100 privatnih kompanija – koje zapošljavaju nekih 90.000 radnika, Savez poslodavaca Republike Srpske koji ima 800 kompanija, uglavnom malih i srednjih preduzeća koja zapošljavaju nekih 6.000 radnika, Unija poslodavaca Republike Srpske i Udruženje poslodavaca Distrikta Brčko. Postoji i Udruženje poslodavaca Bosne i Hercegovine, uspostavljeno na državnom nivou, čiji su osnivački članovi gore spomenute organizacije poslodavaca s izuzetkom Unije poslodavaca RS. Državno udruženje je relativno nova organizacija. Ona je službeno osnovana 2005. godine. 3.7.2 Socijalni dijalog o zapošljavanju Socijalni partneri streme ka proširivanju socijalnog dijaloga na ekonomska i socijalna pitanja osim onih koja su trenutno predmetom kolektivnog dogovaranja. Osim oblasti vezanih za zapošljavanje koje se tradicionalno obrađuju u kolektivnim ugovorima (npr. utvrđivanje plaće i drugih uslova rada), organizacije poslodavaca i radnika malo učestvuju u oblikovanju dnevnih redova zapošljavanja u svojim entitetima i u distriktu. To je također zbog činjenice da ne postoje niti izričita politika zapošljavanja niti strategije zapošljavanja ni na državnom ni na nivou entiteta. Međutim, organizacije poslodavaca i radnika su prilično aktivne u raspravi o pitanjima vezanim za zapošljavanje koja bi trebala biti dio razvojnih strategija u zemlji. Organizacije poslodavaca smatraju jedan broj mjera prioritetom za oblikovanje dnevnog reda politike zapošljavanja u BiH. Potreba za uspostavljanjem stopa i za socijalne doprinose i za porez na prihod na istom nivou širom zemlje, smanjenje poreske granice u cilju otvaranja novih radnih mjesta i važnost ulaganja u razvoj vještina kao sredstva za povećanje produktivnosti smatraju se prioritetima politike zapošljavanja. One također pridaju važnost integraciji pasivne s aktivnom politikom na tržištu rada, u cilju omogućavanja invalidnim licima da se reintegriraju u tržište rada, posebno u pogledu demobiliziranih boraca, udovica žrtava rata i njihovih porodica. Prioriteti organizacija poslodavaca u oblasti politike zapošljavanja okreću se oko reforme tržišta rada “u svrhu postizanja legalnog i sigurnog zaposlenja u tržišnoj ekonomiji“, nastavka procesa privatizacije – u kom bi trebali učestvovati sindikati i kojim bi se trebalo bolje upravljati te koji bi trebao biti transparentniji nego u prethodnom periodu – te razvoja efikasnog sistema socijalne zaštite za zbrinjavanje radnika koji ostanu bez posla tokom privatizacije, stečaja i likvidacije, kao i unaprjeđenja postojećih sistema penzionog osiguranja.102

Prema sindikatima, najhitnija pitanja

koja pogađaju tržište rada odnose se, s jedne strane, na visoku stopu nezaposlenosti, koja je stvorila dovoljno prostora za neformalno zapošljavanje, te s druge, na potrebu za osiguranjem mobilnosti radne snage u BiH.103 Sindikati zagovaraju usklađivanje tržišta rada putem izjednačavanja sistema socijalne zaštite, uključujući doprinos na plaću za službe za zapošljavanje, koji bi trebalo postaviti na nivo od 2,5 procenata u oba Entiteta. Oni također pozivaju na provedbu radnih propisa u cilju sprječavanja diskriminacije u zapošljavanju i zanimanju, kao i na

102 Vidi dokument koji su zajednički pripremili Savez nezavisnih sindikata Bosne i Hercegovine, Savez sindikata Republike Srpske i Sindikat Distrikta Brčko, Zapošljavanje i smanjenje siromaštva u Bosni i Hercegovini: Preporuke sindikata BiH, April 2005, str. 2-17. 103 Sindikati izvještavaju da je 40 procenata nezaposlenih u stvari neformalno zaposleno.

70

jačanje radnih inspekcija i sudova nadležnih za rješavanje radnih sporova. Oba socijalna partnera su za uvođenje aktivne politike u zapošljavanju, gdje bi oni učestvovali u osmišljavanju, praćenju i evaluaciji te politike. Oni također traže osnivanje tripartitnih savjetodavnih odbora u svim službama za zapošljavanje u BiH, kao i veće učešće u formulaciji i provedbi aktivnih mjera na tržištu rada.104

Preporuke

• Slaba provedba i zakona o radu i kolektivnih ugovora nepoželjna je, jer ostavlja radnike bez zaštite. Zato je važno jačati mehanizme za sprovođenje kolektivnih ugovora i u Entitetima i u Distriktu Brčko. • Jačati ulogu i funkcioniranje ekonomsko-socijalnih vijeća (ESC) na nivou Entiteta i Distrikta. • Razmotriti uspostavljanje posebnih komisija ESC-a koje bi radile na pitanjima vezanim za zapošljavanje. Članovi tih komisija mogli bi učestvovati u osmišljavanju, praćenju i evaluaciji politika i programa zapošljavanja. • Pregled sastava Savjetodavnih odbora Agencija za zapošljavanje, u cilju provjere da li su zastupljeni socijalni partneri. Ova preporuka sobom nosi uvođenje tripartitnog odbora za Državnu agenciju za zapošljavanje i ponovno uvođenje tripartitnog odbora za Agenciju za zapošljavanje RS, koji je ukinut 2006. godine. • Unaprijediti vještine socijalnih partnera po pitanjima politike zapošljavanja i podsticati ih na uključivanje zabrinutosti vezanih za zapošljavanje u svoje ugovore. • Uvesti kriterije reprezentativnosti za socijalne partnere i u FBiH i u BD. • Provoditi odredbe Zakona o radu vezane za mirno rješavanje sporova, u cilju smanjivanja opterećenja predmetima i čekanja na sudske presude. 4. Zaključci U proteklih nekoliko godina došlo je do oživljavanja ekonomije Bosne i Hercegovine, uz godišnji prosječni porast BDP od 5.7 procenata tokom trogodišnjeg perioda 2004. – 2006. Centralna banka Bosne i Hercegovine procijenila je stopu rasta za 2007.godinu od 6 procenata.

104 Ustanovljenje i tripartitno rukovođenje agencijama za zapošljavanje u sklopu je mjera predviđenih u MDTS/PRSP. Ova odredba predviđena je da za uspostavu do druge polovine 2004.

71

Međutim, ovakve pozitivne ekonomske rezultate ne prati porast stope zaposlenosti. Tokom proteklih godina, ekonomija je zagazila u period rasta nezaposlenosti, barem što se tiče zapošljavanja u sektoru formalne ekonomije. Premda se raspoložive informacije o tržištu rada koje su prikupljene na osnovu istraživanja provedenih među domaćinstvima prije 2006.godine ne mogu porediti sa rezultatima prve Ankete/istraživanja o radnoj snazi, administrativni podaci za trogodišnji period 2004. – 2006. ukazuju na povećanje stope zaposlenosti koje je prilično skromno u odnosu na značajan ekonomski rast koji je zabilježen u istom periodu. Prema rezultatima prve Ankete o radnoj snazi, ukupna stopa nezaposlenosti za 2006 godinu je iznosila visokoh 31.8 procenata (29.5 procenata za muškarce i 35.7 procenata za žene).U istoj godini, stopa nezaposlenosti mladih iznosila je 62.3 procenata i kao takva je jedna od najvećih u svijetu (60.2 procenata za mlađe muškarce i 65.7 procenata za mlađe žene). Stope radne neaktivnosti su veće od prosjeka za zemlje jugoistočne Evrope. Razlog ovakvoj situaciji uglavnom leži u neučestvovanju žena na tržištu rada. Gotovo 63 procenta žena je neaktivno tokom njihovog radnog doba, dok se stopa neaktivnosti muškaraca (34.5 procenata) može uporediti sa prosječnom stopom za zemlje jugoistočne Evrope. Premda precizni podaci o rasponu zaposlenja u neformalnoj ekonomiji nisu dostupni, brojčani podaci Ankete o radnoj snazi ukazuju da na neformalnu zaposlenost otpada 33.6 procenata od ukupne stope zaposlenosti. Stopa neformalne zaposlenosti varira u odnosu na starosnu dob, gdje je procent mladih radnika koji su neformalno zaposleni izuzetno velik i iznosi 50.4 procenta, dok je procent osoba zrelije dobi koji su zaposleni u nefornmalnom sektoru 28.9 procenata. Ovaj pregled politike zapošljavanja u Bosni i Hercegovini je proveden u cilju pomoći vladi pri identificiranju prioritetnih područja što bi moglo pomoći da politika zapošljavanja ponovno zauzme centralno mjesto u programima aktivnosti ekonomskog i socijalnog razvoja. Analiza situacije predstavlja prvi korak unutar strateškog ciklusa. Ovo preispitivanje se može koristiti kao osnova za određivanje ciljeva za razvoj politike zapošljavanja koji trebaju biti temelj nacionalnih razvojnih okvira, te strategija zapošljavanja i akcionih planova. Ovi ciljevi i instrumenti bi mogli pomoći da se ostvari napredak u domeni zapošljavnja. Također, oni bi mogli pomoći pri uspostavljanju uzajamno osnaženog odnosa između politike zapošljavanja i ekonomskih i socijalnih politika na način kako je to zacrtano Konvencijom o politici zapošljavanja (Konvencija C122), koja predstavlja glavni međunarodni standard za domenu rada u vezi politike zapošljavanja, koju je Bosna i Hercegovina ratificirala 1993.godine. Glavni prioriteti politike zapošljavanja u Bosni i Hercegovini bi se trebali temeljiti na razvoju slijedećih ciljeva i strateških područja: i) unapređenje aktivne politike zapošljavanja, ii) jačanje zakona za zaštitu radnika koji bi obuhvatili i nezaštićene radnike koji rade u neformalnom sektoru, iii) obrazovanje i obuka, iv) službe za zapošljavanje i aktivne politike tržišta rada, v) osiguranje od nezaposlenosti, vi) politike prihoda, i vii) socijani dijalog o nezaposlenosti. Ovi prioriteti su ukratko rezimirani u ostatku teksta. Izrada aktivne politike zapošljavanja

72

Premda je promoviranje zapošljavanja utvrđeno kao prioritet od strane nacionalnog strateškog programa razvoja, ne postoje jasno definirani ciljevi strategije zapošljavanja koji, rame uz rame, prate ostale ekonomske i socijalne razvojne ciljeve, kao ni kvantitativni ciljevi za porast zaposlenosti. Vlade Bosne i Hercegovine bi mogle razmotriti mogućnost uspostave među-institucionalnih mehanizama, uz učešće predstavnika različitih resornih ministarstava i socijalnih partnera, čiji bi zadatak bio da identificiraju one ekonomske i socijalne politike koje se smatraju najdjelotvornijim u promoviranju ne samo veće, nego i kvalitetnije zaposlenosti. Kako bi se osiguralo da se politika zapošljavanja razmatra na ispravan način, te da bude utemeljena na ekonomskim i socijalnim razvojnim ciljevima, neophodno je da ovi predstavnici uzmu učešća u formuliranju okvira za razvoj zemlje. Paralelno sa navedenim, ciljevi politike zapošljavanja trebaju biti operacionalizirani putem unapređenja i realizacije strategija za zapošljavanje koje će biti senzitivne prema jednakopravnosti spolova, kao i odgovarajućih terminskih akcionih planova koji akcenat stavljaju kako na efikasnost, tako i na pravičnost i jednakopravnost. Kako bi se osiguralo da se ovi planovi pretvore u konkretne aktivnosti i samim tim se postignu prethodno uspostavljeni ciljevi, neophodno je da sveukupan proces realizacije ciljeva prati jak monitoring i evaluacija. U cilju dobrog procjenjivanja rezultata, neophodno je ojačati sistem administracije rada kako bi bila efikasnija, na način da su zadaci koji se dodjeljuju institucijama na različitim nivoima jasniji. Od jednake je važnosti i uspostava informacijskog sistema tržišta rada koji će omogućiti bolji sistem ocjene i monitoringa nad realizacijom politika zapošljavanja i tržišta rada. Odnos prema neformalnoj ekonomiji: uzajamna korist za preduzeća i radnike Opća rigidnost zakona za zaštitu unutar domene zapošljavanja u Bosni i Hercegovini je slična onoj koja postoji u zakonima ostalih zemalja i može se porediti sa situacijom u EU ili OECD zemljama. Međutim, uprkos početnim pokušajima bavljenja pitanjem neformalne ekonomije, obim ove vrste ekonomije i dalje je značajan. Neformalna ekonomija ima visoke ekonomske i socijalne troškove: ona dovodi do nelojalne konkurencije među preduzećiima iz formalnog i neformalnog sektora, a radnike ostavlja bez zaštite. Procjenjuje se da je broj radnika koji nisu pokriveni zakonima koji reguliraju zaštitu pri zapošljavanju i tokom perioda zaposlenosti prilično visok. Kreatori politika bi mogli razmotriti mogućnost dvosmjernog pristupa, uz mjere koje bi potakle preduzeća da formaliziraju i ojačaju administraciju u pogledu kažnjavanja onih koji ne poštuju zakon, naročito za slučajeve flagrantnog kršenja postojećih zakonskih odredbi. Ovakav pristup zahtijeva preispitivanje administrativnih i poreskih odredbi s jedne strane, i jačanje inspekcije rada, s druge strane. Unaprjeđenje rezultata obrazovanja i obuke i njihov značaj za zahtjeve tržišta rada Uprkos napretku koji je ostvaren nakon završetka sukoba, pred obrazovnim sistemom u Bosni i Hercegovini su još uvijek značajni izazovi. Rezultati Ankete o radnoj snazi govore da je 2006.godine čitavih 38.5 procenata stanovništva u radnoj dobi (34.9 procenata muškaraca i 58.8

73

procenata žena) imalo samo osnovno obrazovanje ili manje od toga. Tokom iste godine, otprilike 65 procenata romskog stanovništva nikad nije pohađalo ili nije završilo osnovno orazovanje. Reforma stručnog obrazovanja i obuke je upravo u tijeku. Aktivnosti koje su provedene od 2001.godine su dovele do nove klasifikacije zanimanja. Uz reformu nastavnih planova I programa za stručno obrazovanje, ovi elementi sada predstavljaju dio nacrta Okvirnog zakona o stručnom obrazovanju i obuci (VET). Dok su sve stručne škole iz Republike Srpske (RS) počele sa realizacijom moderniziranih nastavnih planova i programa, u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) samo je jedna trećina svih stručnih škola implementirala jedan ili više moderniziranih nastavnih planova i programa. Glavne karakteristike nacrta Okvira se odnose na uspostavu zajedničke jezgre nastavnog plana i programa koja je utemeljena na široj šemi zanimanja, usvajanju modularnog pristupa stručnom obrazovanju koje je zasnovano na unapređenju stručnosti, te na zahtjev da stručne škole osnuju savjetodavno vijeće koje će sačinjavati socijalni partneri; također, predviđa se i mogućnost da stručne škole pokreću kampanje za iznalaženje ostalih izvora financiranja putem uspostave javno-privatnih partnerstava. Kako bi stručne škole na što relevantniji način udovoljavale zahtijevima tržišta rada, od iznimne je važnosti ubrzati reforme uvođenjem i implementacijom gore pomenutih inovacija. Slične reforme, koje su proteklih godina provedene od strane drugih zemalja, su polučile pozitivne rezultate u smislu bolje izbalansiranosti vještina koje se nude i traže, te smanjivanja nezaposlenosti među mladim ljudima. Napredak u reformi u pogledu obuke odraslih ljudi i cjeloživotnog učenja je daleko od uspješnog. Trenutne mogućnosti za obuku odraslih i cjeloživotno učenje se svode na samo mali dio stanovništva u radnoj dobi (3.3 procenta mladih i 1.9 procenata odraslih osoba). Ovo je u potpunom kontrastu sa dubokim promjenama koje su se proteklih godina desile u ekonomiji Bosne i Hercegovine i moglo bi dovesti do toga da se mnogi radnici nađu pred rizikom da izgube posao, jer su njihove radne vještine zastarjele. Kreatori politika trebaju raditi na promoviranju obrazovanja i obuke odraslih osoba, naročito nisko-kvalificiranih radnika i osoba koje su duže vrijeme nezaposlene. Usavršavanje vještina je također važno u cilju unapređenja konkurentnosti preduzeća i produktivnosti radnika, te poboljšanja kvaliteta zapošljavanja, naročito za one radnike koji nisu mogli pronaći nikakav drugi posao do onaj u neformalnoj ekonomiji. Reforme obuke i stručnog usavršavanja odraslih osoba i cjeloživotnog učenja su hitno potrebne kako bi se uveo pristup koji je u potpunosti orjentiran zapošljavanju i koji bi u bilo kojem periodu radnog vijeka omogućavao fleksibilan priliv i odliv sa radnih mjesta, gdje bi se uvažavalo prethodno znanje i vještine stečene radnim iskustvom. Modernizacija službi zapošljavanja i usmjeravanje aktivnih politika tržišta rada ka ugroženim grupama Pristup službama zapošljavanja u Bosni i Hercegovini je univerzalan i kroz njega je omogućen i pristup zdravstvenom osiguranju. Primarna funkcija službe zapošljavanja je registriranje nezaposelnih osoba, verifikacija njihovih prava na naknade za nezaposlenost i zdravstveno osiguranje, te pružanje osnovnih informacija o novim radnim mjestima. Posredovanje pri zapošljavanju, individualno savjetovanje i usmjeravanje, dubinska analiza nezaposlenih osoba u cilju njihovog učešća u aktivnim programima tržišta rada (ALMP), te prikupljanje, analiza i

74

diseminacija informacija o tržištu rada su funkcije koje Službe za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini ne provode u potpunosti. Treba nastaviti sa reformom službi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini kako bi se postigli ciljevi koji se odnose kako na efikasnost tržišta rada, tako i na pravičnost i jednakopravnost. Ovo je moguće uraditi efikasnijim usmjeravanjem službi zapošljavanja i aktivnih programa tržišta rada ka klijentima koji su u nepovoljnoj poziciji na tržištu rada. Ovakva reforma mora obuhvatiti i preispitivanje mandata državne Agencije za zapošljavanje kako bi se uključili programi usavršavanja osoblja, uspostavili zajednički standardi za registraciju i pozicioniranje osoba koje traže posao, prikupljanje i analizu informacija o tržištu rada, te pružila tehnička pomoć entitetima u kreiranju, monitoringu i evaluaciji aktivnih programa tržišta rada koji se uklapaju u određeni kontekst. Obezbjeđivanje ključnog mehanizma financiranja koji se veže na javni budžet za administraciju ove službe, te implementacija aktivnih mjera tržišta rada bi pomogli da se pružanje usluga od strane ove službe može jasnije predvidjeti.. Trenutni portfelj ALMP-ova u oba entiteta i u Brčko distriktu je prilično ograničen i fokusiran je na poticanje poslodavaca da otvaraju više radnih mjesta i zapošljavaju nezaposlene osobe uz pomoć zajmova, grantova (bespovratnih sredstava) i subvencija. Ulažu se mali napori da se integriraju aktivne mjere sa ostalim aspektima aktivnosti službi za zapošljavanje (na primjer, savjetovanje i pomoć pri traženju posla) kako bi slijed njihovih aktivnosti odgovarao potrebama koje ima osoba koja traži posao. Odgovarajući spoj preventivnih i kurativnih politika bi mogao odgovoriti na pitanje nezaposlenosti i niske obrazovanosti, putem financijski opravdanih investicija u obrazovanje, te uz pomoć ciljanih programa za zapošljavanje koji imaju jasnije ciljeve po pitanju jednakopravnosti i pravičnosti. Redovito savjetovanje, usmjeravanje i obuka o tržištu rada – koji su dizajnirani u cilju odgovora na zahtjeve tržišta rada i koji su usmjereni ka nezaposlenim osobama sa niskim stupnjem obrazovanja – mogu na efikasan način smanjiti rizik od dugotrajne nezaposlenosti. Trenutno ne postoje saznanja u vezi sa efikasnošću i djelotvornošću aktivnih programa tržišta rada koji su do sada implementirani u Bosni i Hercegovini. Trebalo bi uraditi ocjenu efekta aktivnih programa tržišta rada kako bi se vidjelo da li su ovi programi adekvatno dizajnirani, usmjereni, da li prate jedan drugi, te da li se njima upravlja na ispravan način. Uspostava sistema kvantitativnih i kvalitativnih indikatora može pomoći prilikom procjene stupnja učinkovitosti ovih programa. Konkretnije, monitoring i evaluacija bi omogućili da se izmjeri utjecaj ovih programa na pojedince, u smislu zapošljavanja i sticanja prihoda, kao i da se identificiraju poremećaji koji su rezultat primjene ovih programa, porede rezultati različitih programa, te odredi šta je to što je djelotvorno i za koga. Rezultati evaluacije bi, zauzvrat, pomogli poboljšanju kvaliteta i usmjeravanju programa, te pružili informacije kreatorima politika i donositeljima odluka o budućim financijskim alokacijama programa koji su se pokazali uspješnim. Genaralni nalaz ovog preispitivanja politike ukazuje na potrebu da se pristup upravljanju ovim programima bolje izbalansira u smislu jednakopravnosti spolova, te da se on proširi na radnike koji su izloženi riziku od nezaposlenosti i na one koji rade u neformalnom sektoru, uključujući i one nezaposlene kojima je treško pronaći radno mjesto te socijalno isključene grupe, uključujući tu i osobe sa invaliditetom, izbjeglice i ugrožne osobe, te interno raseljena lica.

75

Obezbjeđenje adekvatne prihodovne podrške za vrijeme nezaposlenosti Sistem osiguranja od nezaposlenosti za cilj ima obezbjeđenje mreže sigurnosti i zaštite u vidu naknade koja se daje tokom perioda u kojem se traži posao, čime se promovira alokacija resursa na tržištu rada. U Bosni i Hercegovini, iznos naknade za nezaposlenost je tek nešto iznad ili je na samoj granici siromaštva. Stoga ne iznenađuje da nezaposleni pripadaju onoj kategoriji stanovništva koje je najviše izloženo siromaštvu i socijalnoj isključenosti. Ovim naknadama je pokriven jako mali broj nezaposlenih osoba. Stopa pokrivenosti od približno dva procenta je među najnižim u Evropi Kako niski nivo naknade tako i loša pokrivenost populacije nezaposlenih ovim naknadama povećavaju rizik od siromaštva i predstavljaju poticaj za ovu populaciju da se zaposli u neformalnom sektoru. Neophodno je preispitati potpunu strukturu naknada za nezaposlenost kako bi se osiguralo da njeno kratko trajanje prati i odgovarajući iznos koji bi omogućio nezaposlenoj osobi da traži novi posao bez gubitka prihoda, a da se, u isto vrijeme, ne stvara radna demotiviranost. Ovo preispitivanje bi također trebalo uspostaviti adekvatnu vezu između osiguranja od nezaposlenosti i aktivnih politika tržišta rada. Osiguranje efikasne i pravične prihodovne politike U posljednih nekoliko godina plaće su značajno rasle, brže i od same inflacije i produktivnosti. Implikacije ovakvog stanja se mogu naći u činjenici da je ekonomski rast koji je zabilježen u proteklim godinama iskorišten uglavnom da se povećaju plaće, umjesto da bude usmjeren na poticanje ekspanzije zapošljavanja. Međutim, kada na ovo pitanje gledamo iz regionalne perspektive, povećanje plaća je bilo prilično skromno. Također, postojala je konvergencija između dva entiteta u pogledu prosječne plaće, što koincidira i sa konvergencijom u pogledu BDP po glavi stanovnika. Politika plaća bi i dalje trebala podupirati makroekonomsku stabilnost. Buduće povećanje plaća bi trebalo pratiti povećanje BDP, kako bi se podstakla konkurentnost i povećala stopa zaposlenosti. U isto vrijeme, investicije u ljudski kapital bi trebale povećati radnu produktivnost i na taj način opravdati veće plaće u budućnosti. Najnovije reforme poreske politike su pokušale uvesti stupanj progresivnosti politike plaća i poreske politike, sa ciljem promoviranja formalnog zapošljavanja i proširenja poreske baze. Ciljana izuzeća iolakšice i smanjenja troškova rada koji nisu vezani za plaću bi trebalo i dalje provoditi s ciljem smanjenja, na duguročnom planu, nezaposlenosti i zapošljavanja u neformalnom sektoru, naročito među grupama koje su u nepovoljnoj poziciji. Postoje empirijski dokazi iz regije da takve mjere mogu imati pozitivan utjecaj na politiku zapošljavanja, naročito kada su troškovi rada koji se ne vežu za plaće i dugotrajna nezaposlenost prilično visoki.

76

Proces harmonizacije uvjeta koji se odnose na porez na prihod fizičkih osoba treba nastaviti. Konkretno, neophodno je razmotriti uspostavu sistema progresivnosti u Federaciji, a naročito poreske olakšice i izuzeća koji se odnose na ostvareni prihod koji je do iznosa minimalne plaće, što je već provedeno u Republici Srpskoj. Premda je uvođenje jedinstvene stope PDV-a van svake sumnje doprinjelo formalizaciji nekih produktivnih aktivnosti, odsustvo izuzeća od plaćanja poreza na osnovne stvari je u sukobu sa glavnim nacionalnim i međunarodnim ciljevima, a prevashodno u pogledu smanjenja siromaštva. Trebalo bi razmotriti izuzeće od plaćanja poreza na robe i usluge za osnovne potreb. Promoviranje socijalnog dijaloga u vezi sa zapošljavanjem Socijalni partneri nastoje da prošire područje socijalnog dijaloga i na ona ekonomska i socijalna pitanja koja nisu trenutno predmet kolektivnog pregovaranja. Pored područja koja se odnose na zapošljavanje, o kojima se tradicionalno raspravlja prilikom pregovaranja o kolektivnim ugovorima (na primjer, određivanje plaća i ostalih uvjeta rada), organizacije poslodavaca i radnika iz entiteta i Brčko distrikta su malo uključene u proces kreiranja programa i aktivnosti u pogledu zapošljavanja. Međutim, kako organizacije poslodavaca tako i organizacije radnika su bili prilično aktivni u diskusijama o pitanjima zapošljavanja koja bi trebala biti dio razvojnih strategija zemlje. Organizacije poslodavaca, kao i organizacije radnika zagovaraju jačanje uloge i funkcioniranje ekonomsko-socijalnih vijeća na nivou entiteta i Brčko distrikta.U ovom smislu, kao i u cilju promoviranja socijalnog dijaloga o politici zapošljavanja, bilo bi važno osnovati posebnu komisiju od strane ekonomsko-socijalnih vijeća koja bi se bavila pitanjima zapošljavanja. Organizacije poslodavaca i radnika bi trebale razmotriti mogućnost da pitanje aktivne politike zapošljavanja postane ključni prioritet. Ova politika treba uključiti i navedene organizacije u process dizajniranja, monitoringa i evaluacije Funkcioniranje tripartititnih savjetodavnih odbora unutar svih službi za zapošljavanje, kao i uključivanje socijalnih partnera u kreiranje i implementaciju aktivnih mjera tržišta rada trebaju biti važni instrumenti u odgovoru na potrebe radnika i preduzeća. U ovom smislu, trebalo bi ponovo uspostaviti tripartititni savjetodavni odbor Službe za zapošljavanje Republike Srpske.

77

DODATAK I

Spisak relevantnih instrumenata Vijeća Evrope ratificiranih od strane Bosne i Hercegovine

Konvencija  Potpis/         datum ratifikacije 

Status 

Revidirana Evropska socijalna povelja  

07.10.2008.  Ratificirana 

Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina 

24.02.2000.  Ratificirana 

78

DODATAK II

Spisak ILO konvencija ratificiranih od strane Bosne i Hercegovine

Konvencija   Datum ratifikacije 

C2 Konvencija o nezaposlenosti, 1919        

2.06.1993

C3 Konvencija o zaštiti majčinstva, 1919       

2.06.1993

C8 Konvencija o naknadi za nezaposlenost (brodolom), 1920        

2.06.1993

C9 Konvencija o zapošljavanju mornara, 1920          

2.06.1993

C11 Konvencija o pravu na udruživanje (poljoprivreda), 1921         

2.06.1993

C12 Konvencija o obeštećenju radnika (poljoprivreda), 1921        

2.06.1993

C13 Konvencija o upotrebi olovnog bjelila (u bojenju), 1921        

2.06.1993

C14 Konvencija o sedmičnom odmoru (u industriji), 1921        

2.06.1993

C16 Konvencija o medicinskom pregledu mladih osoba (pomorstvo), 1921        

2.06.1993

C17 Konvencija o obeštećenju radnika (u slučaju nesreće), 1925       

2.06.1993

C18 Konvencija  o  obeštećenju  radnika  (u  slučaju  profesionalnog  oboljenja), 1925 

       2.06.1993

C19 Konvencija o jednakom tretmanu (obeštećenje u slučaju nesreće), 1925        

2.06.1993

C22 Konvencija o ugovoru o zaposlenju mornara, 1926        

2.06.1993

79

C23 Konvencija o repatrijaciji mornara, 1926        

2.06.1993

C24 Konvencija o osiguranju u slučaju bolesti (industrija), 1927        

2.06.1993

C25 Konvencija o osiguranju u slučaju bolesti (poljoprivreda), 1927   

2.06.1993

C27 Konvencija o obilježavanju težine (prevoz tereta brodovima), 1929    

2.06.1993

C29 Konvencija o prinudnom ili obaveznom radu, 1930    

2.06.1993

C32 Konvencija o zaštiti dokerskih radnika u slučaju nesreće (revidirana), 1932   

2.06.1993

C45 Konvencija o zapošljavanju žena na poslovima pod zemljom, 1935    

2.06.1993

C48 Konvencija o očuvanju penzionih prava radnika migranata, 1935    

2.06.1993

C53  Konvencija  o  minimumu  stručnih  sposobnosti  oficira  trgovačke mornarice, 1936 

  2.06.1993

C56 Konvencija o osiguranju pomoraca u slučaju bolesti, 1936   

2.06.1993

C69 Konvencija koja se odnosi na diplomu brodskog kuhara, 1946      

2.06.1993

C73 Konvencija o medicinskom pregledu (pomoraca), 1946  2.06.1993

C74 Konvencija koja se odnosi na svjedočanstva mornara, 1946  2.06.1993

C80 Konvencija koja se odnosi na reviziju završnih odredaba, 1946  2.06.1993

C81 Konvencija o inspekciji rada, 1947    2.06.1993

C87 Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organizovanje, 1948  2.06.1993

80

C88 Konvencija o službama zapošljavanja, 1948  2.06.1993

C89 Konvencija o noćnom radu žena (revidirana), 1948  2.06.1993

C90 Konvencija o noćnom radu mladih osoba u industriji (revidirana), 1948  2.06.1993 

C91 Konvencija o plaćenom dopustu (pomoraca) (revidirana), 1949  2.06.1993

C92 Konvencija koja se odnosi na smještaj posade (revidirana), 1949  2.06.1993

C97 Konvencija o migraciji u svrhu zapošljavanja (revidirana), 1949  2.06.1993

C98 Konvencija o pravu na organizovanje i kolektivno pregovaranje, 1949  2.06.1993

C100 Konvencija o jednakom nagrađivanju, 1951  2.06.1993

C102 Konvencija o minimalnoj normi o socijalnoj sigurnosti, 1952  2.06.1993

C103 Konvencija o zaštiti materinstva (revidirana), 1952  2.06.1993 

C105 Konvencija o ukidanju prinudnog ili obaveznog rada, 1957  15.11.2000 

C106 Konvencija o sedmičnom odmoru u trgovini i biroima, 1957  2.06.1993 

C109  Konvencija  o  plaćama,  radnom  vremenu  na  brodu    i  brojnom  stanju posade (revidirana), 1958 

 2.06.1993 

C111 Konvencija o diskriminaciji u odnosu na zaposlenje i zanimanje, 1958  2.06.1993 

C113 Konvencija o medicinskom pregledu ribara, 1959  2.06.1993 

C114 Konvencija koja se odnosi na ugovor o zaposlenju ribara, 1959  2.06.1993

81

C116 Konvencija o reviziji završnih odredaba, 1961  2.06.1993

C119 Konvencija koja se odnosi na čuvanje mašinerije, 1963  2.06.1993

C121 Konvencija o naknadama za slučaj povrede na radu, 1964 [Raspored I sa amandmanima  iz 1980] 

2.06.1993

C122 Konvencija o politici zapošljavanja, 1964  2.06.1993

C126 Konvencija o smještaju posade na ribarskim brodovima, 1966  2.06.1993

C129 Konvencija o inspekciji rada u poljoprivredi, 1969  2.06.1993

C131 Konvencija o utvrđivanju minimalnih plaća, 1970  2.06.1993

C132 Konvencija o plaćenom odmoru (revidirana), 1970  2.06.1993

 C135 Konvencija o radničkim predstavnicima, 1971  

 2.06.1993 

 C136 Konvencija o zaštiti  od trovanja benzolom, 1971  

 2.06.1993 

C138 Konvencija o minimalnoj starosti, 1973  2.06.1993 

C139 Konvencija o profesionalnim kanceroznim oboljenjima, 1974  2.06.1993 

C140  Konvencija  koja  se  odnosi  na  plaćeno  odsustvo  radi  stručnog usavršavanja, 1974   

 2.06.1993 

C142 Konvencija koja se odnosi na razvoj ljudskih resursa, 1975 2.06.1993 

C143 Konvencija o radnicima migrantima (dopunske odredbe), 1975 2.06.1993

82

C144  Konvencija  o  tripartitnim  konsultacijama  (međunarodnim  radnim standardima), 1976 

11.07.2006 

C148 Konvencija o radnoj okolini (zagađenje vazduha, buka i vibracije), 1977  2.06.1993

 C155 Konvencija o zaštiti na radu i zdravlju,1981  

 2.06.1993

C156 Konvencija koja se odnosi na radnike sa porodičnim obavezama, 1981  2.06.1993

C158 Konvencija o prestanku radnog odnosa, 1982  2.06.1993

C159 Konvencija o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida, 1983  2.06.1993

C161 Konvencija o službama medicine rada, 1985  2.06.1993

C162 Konvencija o korištenju azbesta, 1986  2.06.1993

C182 Konvencija o najgorim oblicima dječijeg rada, 1999  5.10.2001 

Izvor: ILOLEX – 30.01.2009.

83

DODATAK III  

Bukureštanska deklaracija

Konferencija zemalja jugo-istočne Evrope o zapošljavanju (SEE-EC) Bukurešt , 30.-31. oktobar 2003. godine

Unprjeđivanje zaposlenosti u zemljama jugo-istočne Evrope

Delegati Konferencije u Bukureštu, okupljeni na skupu kojim je predsjedavala g-đa. Elena Dumitru, ministrica za rad, socijalnu solidarnost i porodicu Rumunije, na njen poziv i na poziv Vijeća Evrope i belgijske Federalne javne službe za zapošljavanje, rad i socijalni dijalog, a pod pokroviteljstvom Inicijative za socijalnu koheziju Pakta stabilnosti za jugo-istočnu Evropu,

imajući na umu očekivanja u vezi dalje saradnje sa EU i unutar regije,

podsjećajući na Solunsku deklaraciju usvojenu na Samituzemalja EU i Zapadnog Balkana 21. juna 2003. godine,

uzimajući u obzir važne pripremne radove za ovu konferenciju,

jednoglasno su usvojili sljedeću deklaraciju:

Mi, ministri nadležni za zapošljavanje iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Moldavije, Rumunije, Srbije i Crne Gore i „Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije“, kao i šef Ekonomske uprave UNMIK-a105, prepoznajemo zajedničke probleme sa kojima se suočavamo u oblasti zapošljavanja a koji nastaju kao posljedica restruktuiranja ekonomije povezane sa prelaskom na tržišnu ekonomiju, nedovoljnog nivoa investicija, kao i štetnih učinaka sukoba u regiji tokom 1990-ih godina.

Mi uočavamo:

• znatno smanjenje zaposlenosti, usprkos reformama i restrukturiranju koji su u toku, stalno visoku nezaposlenost i relativnu sporost u otvaranju novih radnih mjesta, veliku neusklađenost u radnim kvalifikacijama i disparitete unutar regije i njihove štetne posljedice po siromaštvo i socijalnu koheziju;

• potrebu za poboljšavanjem politika zapošljavanja i službi zapošljavanja, uključujući i obrazovanja;

105 Pridružen u ovom procesu u skladu sa Rezolucijom Vijeća sigurnosti o Kosovu br.1244.

84

• potrebu za daljim razvijanjem konkretnih mjera i programa kojima bi se poboljšao pristup zapošljavanju ugroženih skupina;

• potrebu za unaprjeđivanjem pokretljivosti radne snage i uklanjanjem prepreka pokretljivosti;

• potrebu za poboljšanjem socijalnog dijaloga.

Zajedno i u partnerstvu sa relevantnim domaćim i međunarodnim institucijama, uvjereni smo da možemo bolje razrješavati ove zajedničke probleme tako što ćemo poboljšavati naše politike, jačati naše institucionalne kapacitete, udruživati naša stručna znanja u pitanjima zapošljavanja i poboljšavati koordinaciju raspoložive međunarodne pomoći.

Mi se obavezujemo da ćemo učestvovati u procesu regionalne saradnje u oblasti zapošljavanja, tržišta rada i obuke, kao što je detaljno opisano u Dodatku Deklaracije. Ovaj proces, čija je svrha bolje rješavanje gore navedenih problema, ima za cilj:

• da priprema našu buduću integraciju sa Evropskom unijom putem približavanja ciljevima i smjernicama Evropske strategije zapošljavanja;

• provedbu standarda Vijeća Evrope u pitanjima zapošljavanja – Evropske socijalne povelje i Revidirane socijalne povelje – te stvaranje povoljne situacije za primjenu Preporuka Vijeća Evrope u vezi unaprjeđivanja zapošljavanja; i

• operacionalizaciju osnovnih elemenata Globalnog programa zapošljavanja Međunarodnog ureda rada u našim zemljama.

Svjesni smo da će uspjeh naših napora ovisiti o stvaranju povoljne klime za investicije, zasnovane na makroekonomskoj stabilnosti, punoj saradnji sa socijalnim partnerima, solidnim zakonsko-pravnim i regulatornim okvirima i standardima upravljanja, kao i razvoju malih i srednjih preduzeća. U ovom kontekstu, mi se obavezujemo da ćemo naše napore fokusirati na slijedeće oblasti:

• promoviranje poduzetništva; • povećanje pokretljivosti, putem:

o unaprjeđivanja fleksibilnijeg tržišta rada, ali uravnoteženog sa razumnim stepenom uposlenosti i sigurnih prihoda radnika;

o istraživanja mogućnosti unaprjeđivanja slobodnog kretanja radnika u regiji putem bilateralnih sporazuma;

• pružanje poticaja za otvaranje radnih mjesta i obuku; • poboljšanje učinka rada državnih službi zapošljavanja; • nediskriminacija u pristupu zapošljavanju, naknadama za rad i radnim uvjetima, uz

posvećivanje posebne pažnje jednakosti spolova;

85

• rješavanje socijalnih posljedica privatizacije i restruktuiranja; • poboljšanje kvaliteta zaposlenosti (ugovori, naknade za rad, vještine i kvalifikacije,

zdravlje i sigurnost na poslu, socijalna zaštita povezana sa zaposlenošću, itd.); • specifični programi za ugrožene skupine (uključujući pristup kreditima); • poboljšanje socijalnog dijaloga i povećano uključivanje socijalnih partnera u

formuliranje i provedbu socijalnih i ekonomskih politika; • pretvaranje neprijavljenog rada u regulirani rad; • adekvatne i sveobuhvatne informacije u vezi tržišta rada.

Upućujemo apel za pomoć međunarodnim akterima u postizanju ciljeva ove Deklaracije. Odajemo priznanje značajnoj podršci koju smo primali od strane međunarodnih i bilateralnih institucija. Posebno odajemo priznanje Međunarodnoj organizaciji rada, Vijeću Evrope i Svjetskoj banci na njihovom značajnom radu na analizi i razvijanju politika.

Posebno očekujemo od Vijeća Evrope i Međunarodne organizacije rada da nam pod pokroviteljstvom Inicijative za socijalnu koheziju Pakta stabilnosti za jugo-istočnu Evropu pruže strateške smjernice i podršku u osiguravanju efikasnog nastavka rada nakon ovog sastanka na način kako je to opisano u Dodatku.

Obavezujemo se da ćemo se ponovo susresti u proljeće 2005. godine kako bi procijenili napredak koji bude postignut tokom slijedećih 18 mjeseci u provedbi ciljeva postavljenih u ovoj Deklaraciji.

Bukurešt, 31. oktobar 2003.

Valentina LESKAJ Safet HALILOVIĆ Ministrica za rad i socijalna pitanja Ministar civilnih poslova Albanija Bosna i Hercegovina Rumen SIMEONOV Davorko VIDOVIĆ Zamjenik ministra za rad i socijalnu politiku Ministar za rad i socijalnu skrb Bugarska Hrvatska Valerian REVENCO Elena DUMITRU Ministar za rad i socijalnu zaštitu Ministrica za rad i socijalnu solidarnost Moldavija Rumunija

86

Dragan MILOVANOVIĆ Jovan MANASIJEVSKI Ministar za rad i zapošljavanje Ministar za rad i socijalnu politiku Srbija i Crna Gora “Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija“ kao i Jürgen VOSS Pridruženi šef za ekonomsku obnovu Privremena uprava Ujedinjenih naroda Misija na Kosovu Mi, predstavnici Pakta stabilnosti za jugo-istočnu Evropu, Vijeća Evrope i Međunarodne organizacije rada se obavezujemo da ćemo osigurati dalji nastavak rada na pitanjima ove konferencije. Miet SMET Gabriella BATTAINI-DRAGONI Predsjedavajući, Inicijativa za socijalnu koheziju Generalni direktor za socijalnu koheziju Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu Vijeće Evrope

Bernard SNOY Göran HULTIN Direktor, Radni sto II Izvršni direktor – Sektor za zapošljavanje Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu Međunarodna organizacija rada

87

DODATAK

 Funkcioniranje procesa saradnje

na području zapošljavanja u jugo-istočnoj Evropi

1. Vijeće Evrope je zaduženo za koordinaciju procesa saradnje, u tijesnoj vezi sa Međunarodnim uredom rada, pod pokroviteljstvom Inicijative za socijalnu koheziju Pakta stabilnosti za jugoistočnu Evropu.

2. Ministri nadležni za zapošljavanje zemalja korisnica Pakta stabilnosti za jugoistočnu Evropu će odobravati i redovno ažurirati ciljeve saradnje na području zapošljavanja, kao i programe aktivnosti. Oni će se sastajati svakih 18 mjeseci. Slijedeći sastanak će se održati u proljeće 2005. godine.

3. Za svaku zemlju će se pokrenuti proces procjene nacionalnih politika zapošljavanja:

3.1. Proces procjene će uzimati u obzir ključne elemente Globalnog programa za zapošljavanje Međunarodne organizacije rada, Evropske strategije zapošljavanja i relevantne članove Evropske socijalne povelje i Revidirane povelje, kao i odgovarajuće Preporuke Komiteta ministara Vijeća Evrope;

3.2. U slučaju Bugarske i Rumunije, proces procjene će se oslanjati na zajedničke dokumente procjene, pripremljene skupa sa Evropskom komisijom;

3.3. Nacionalni socijalni partneri će biti u potpunosti uključeni u ovaj proces;

3.4. Proces procjene će se oslanjati na metodologiju koju zajednički primijenjuju Evropska komisija i zemlje kandidati u toku njihove saradnje na polju zapošljavanja u okviru proširenja EU;

3.5. Stručnjaci za zapošljavanje iz Belgije i drugih zemalja članica EU bit će pozvani da sa svojim iskustvima doprinesu implementaciji Evropske strategije zapošljavanja;

4. Stalni komitet na visokom nivou (PHLC), sastavljen od generalnih direktora za zapošljavanje zemalja korisnica Pakta stabilnosti za jugo-istočnu Evropu će oblikovati program aktivnosti, uspostaviti radne grupe, mobilizirati kadrovske i finansijske resurse za podršku ovom programu aktivnosti, nadgledati njegovu provedbu i pripremati ministarske sastanke.

4.1. Slijedećim partnerima će biti omogućeno da učestvuju na sastancima Stalnog

komiteta na visokom nivou kao posmatrači:

88

4.1.1. socijalni partneri zemalja u pitanju uključeni u analizu nacionalnih

izvještaja;

4.1.2. predstavnici međunarodnih organizacija socijalnih partnera (IOE, ETUC);

4.1.3. predstavnici zainteresiranih međunarodnih organizacija (UNDP,

UNECE, OSCE, OECD,…) i međunarodnih finansijskih institucija (Svjetska banka, CEB, EBRD, EIB,...);

4.1.4. predstavnici zainteresiranih zemalja donatora.

4.2. Evropska komisija će pomagati proces saradnje kroz svoj tehnički doprinos.

4.3. Stalni komitet na visokom nivou će se sastajati najmanje dva puta u periodu

između ministarskih sastanaka. Sastajat će se u okviru radnih grupa skupa sa stručnjacima, kako bi naročito razmotrio slijedeća pitanja: 4.3.1. Pregled nacionalnih politika zapošljavanja (Radna grupa I).

Radna grupa I će se sastajati pod vođstvom ILO; 4.3.2. Izgradnja kapaciteta, kvalitet pruženih usluga službi za

zapošljavanje i poboljšanje programa posebno oblikovanih za ugrožene skupine (Radna grupa II). Radna grupa II će se sastajati pod vođstvom Vijeća Evrope;

4.3.3. Svaka radna grupa će se sastati najmanje jednom u periodu između

ministarskih sastanaka.

4.4. Radne grupe će obratiti posebnu pažnju identificiranju onih projekata koji će biti finansirani od strane međunarodnih aktera i donatora. Inicijativa za socijalnu koheziju Pakta stabilnosti za jugo-istočnu Evropu će nadzirati prikupljanje i koordinaciju zahtjeva i ponuda za pomoć.

5. Projektni zadaci i poslovnici o radu radnih skupina bit će utvrđeni tokom prvog sastanka Stalnog komiteta na visokom nivou, koji će se na poziv belgijske Federalne javne službe za zapošljavanje, rad i socijalni dijalog održati u Briselu 9. i 10. decembra 2003. godine.

6. Finansiranje procesa saradnje:

Gore pomenute međunarodne organizacije i međunarodne finansijske institucije se pozivaju da pruže dugoročnu pomoć našem procesu saradnje na polju zapošljavanja.

Posebno tražimo pomoć od aktera Inicijative za socijalnu koheziju Pakta stabilnosti za jugoistočnu Evropu.

89

7. Stupanje na snagu procesa saradnje:

Gore opisani proces saradnje će stupiti na snagu 9. i 10.decembra 2003. godine, prilikom prvog sastanka Stalnog komiteta na visokom nivou.

DODATAK IV: Glavne odredbe koje reguliraju zasnivanje i prestanak zaposlenja u Bosni i Hercegovini 1. UGOVOR O RADU

Republika Srpska Federacija Bosne i Hercegovine Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine

Ugovori o radu se mogu zaključiti na neodređeno ili određeno vrijeme. Ugovor o radu u kome nije naznačeno vrijeme trajanja, smatra se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

Ugovori o radu se mogu zaključiti na neodređeno ili određeno vrijeme. Ugovor o radu u kome nije naznačeno vrijeme trajanja, smatra se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

Ugovori o radu se mogu zaključiti na neodređeno ili određeno vrijeme. Ugovor o radu u kome nije naznačeno vrijeme trajanja, smatra se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

Probni rad 3 mjeseca sa najmanje 7 dana otkaznog roka koji se može obnoviti za dodatna 3 mjeseca.

Probni rad 6 mjeseca sa najmanje 7 dana otkaznog roka.

Probni rad 6 mjeseca sa najmanje 7 dana otkaznog roka, koji se može obnoviti samo jednom u toku 12 mjeseci.

Ugovor o radu na određeno vrijeme Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti na duži period od 2 godine. Takvi ugovori se mogu koristiti za:

a) izvršavanja posla koji traje do 6 mjeseci; b) privremenog povećanja obima posla; c) zamjene odsutnog radnika do godinu dana; d) obavljanja posla čije je trajanje određeno

prirodom i vrstom posla Stranke u ugovoru o radu na određeno

vrijeme mogu se dogovoriti da produže radni odnos– jednom ili više puta – ali najduže do dvije godine. Ako zaposlenik nastavi da radi uz saglasnost poslodavca (bilo izričitu ili prećutnu) za period duži od 2 godine, radni odnos postaje na neodređeno vrijeme. Radnici sa ugovorima na određeno vrijeme koji su radili za istog poslodavca 24 mjeseca u prethodne 3 godine smatraće se da su bili zaposleni sa ugovorima o radu na neodređeno vrijeme.

Ugovor o radu na određeno vrijeme Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti na duži period do 2 godine u slučaju:

a) sezonskih poslova; b) zamjene privremeno odsutnog zaposlenika; c) rada na određenom projektu; d) privremenog povećanja obima posla; e) drugim slučajevima predviđenim kolektivni

ugovorom. Ako zaposlenik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme kod istog poslodavca, ili izričito ili prećutno zaključi sljedeće ugovore na određeno vrijeme u stalnom periodu dužem od 2 godine, takav ugovor se smatra ugovorom na neodređeno vrijeme ukoliko nije drugačije određeno kolektivnim ugovorom.

Ugovor o radu na određeno vrijeme Ugovor o radu na određeno vrijeme može se zaključiti na duži period do 2 godine u slučaju:

a) sezonskih poslova; b) zamjene privremeno odsutnog

zaposlenika; c) rada na određenom projektu; d) privremenog povećanja obima posla; e) drugim slučajevima predviđenim

kolektivni ugovorom. Ako zaposlenik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme kod istog poslodavca, ili izričito ili prećutno zaključi sljedeće ugovore na određeno vrijeme u stalnom periodu dužem od 2 godine, takav ugovor se smatra ugovorom na neodređeno vrijeme ukoliko nije drugačije određeno kolektivnim ugovorom.

91

2. PRIVREMENI POSAO

Republika Srpska Federacija Bosne i Hercegovine Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine

Ugovor o radu se može zaključiti za obavljanje privremenih ili povremenih poslova pod uslovom da su ti poslovi:

a) utvrđeni kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu;

b) ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, bilo na puno ili nepuno radno vrijeme;

c) ne traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.

Ugovor o radu (u pisanom obliku) se može zaključiti za obavljanje privremenih ili povremenih poslova pod uslovom da su ti poslovi:

a) utvrđeni kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu;

b) ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, bilo na puno ili nepuno radno vrijeme;

c) ne traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.

Lice se može zaposliti na privremenim ili sezonskim poslovima ili poslovima koji uključuju posebne zadatke ili aktivnosti pod uslovom da su ti poslovi:

a) utvrđeni kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu;

b) ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, bilo na puno ili nepuno radno vrijeme;

c) ne traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.

92

3. PRESTANAK ZAPOSLENJA

Republika Srpska Federacija Bosne i Hercegovine Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine

Pojedinačni otkazi Poslodavac može otkazati ugovor o radu:

a) u slučaju teže povrede radnih obaveza utvrđenih Zakonom o radu;

b) u slučaju otkaza zbog ekonomskih, organizacionih ili tehnoloških razloga;

c) ako zaposlenik ne može izvršavati obaveze iz ugovora o radu;

d) ako se radnik, u roku od pet radnih dana od dana isteka neplaćenog odsustva ili mirovanja prava iz radnog odnosa, ne vrati na rad.

Poslodavac obavještava radnika o otkazu u pisanom obliku uz navođenje razloga. Poslodavac može otkazati ugovor o radu izabranom predstavniku radnika u savjetu radnika ili u organima sindikata za vrijeme obavljanja te funkcije i 1godinu nakon isteka funkcije samo uz prethodnu saglasnost ministra nadležnog za poslove rada.

Pojedinačni otkazi Otkaz ugovora o radu može biti sa ili bez otkaznog roka.On mora biti sa otkaznim rokom:

a) kada je otkaz opravdan zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, ili

b) ako zaposlenik ne može izvršavati obaveze iz ugovora o radu;

Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku bez otkaznog roka, kada da je zaposlenik odgovoran za teži prestup ili povredu radnih obaveza iz ugovora da ne bi bilo razumno očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos. Poslodavac, samo uz prethodnu saglasnost federalnog ministra nadležnog za rad, može otkazati ugovor o radu sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja njegove dužnosti i šest mjeseci nakon obavljanja te dužnosti.

Pojedinačni otkazi Poslodavac može otkazati ugovor o radu zbog sljedećih okolnosti:

a) privredne ili tehničke okolnosti koje su se negativno odrazile na tog poslodavca i da zbog tih okolnosti nije mogu e raspodijeliti zaposlenika na drugo radno mjesto ili ga obučiti zaposlenika za druge poslove; ili

b) ako zaposlenik ne može izvršavati obaveze iz ugovora o radu.

Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku bez otkaznog roka, kada je zaposlenik odgovoran za teži prestup ili povredu radnih obaveza iz ugovora, da ne bi bilo razumno očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos. Nakon konsultiranja sa sindikatom poslodavac može otkazati ugovor o radu sindikalnom povjereniku bilo za vrijeme obavljanja njegove dužnosti ili tokom 3-mjesečnog perioda, nakon što je sindikalni povjerenik završio obavljanje svoje dužnosti sindikalnog povjerenika.

Otkazni rok Najmanje 15 dana ako ugovor otkazuje radnik ili 30 daba ako ga otkazuje poslodavac. Duži otkazni rok se može utvrditi kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu. On zavisi od dužine radnog staža radnika kod poslodavca.

Otkazni rok Najmanje 14 dana ako ugovor otkazuje poslodavac ili 7 dana ako ga otkazuje zaposlenik. Duži otkazni rok se može utvrditi kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu.

Otkazni rok Najmanje 14 dana bilo da ga otkazuje zaposlenik bilo poslodavac.Otkazni rok se uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu.

Otpremnina Utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu i zavisi od dužine dužine rada radnika kod poslodavca. Zakon utvrđuje najnižu otpremninu najmanje u visini 1/3 prosječne mjesečne plate isplaćene u poslednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca. Najviša otpremnina se definira kao procent radnikove prosječne mjesečne plaće isplaćene u poslednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada u zavisnosti od dužine staža Izuzetno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik se mogu dogovoriti i o drugom vidu naknade.

Otpremnina Utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu i zavisi od dužine dužine rada radnika kod poslodavca. Zakon utvrđuje najnižu otpremninu najmanje u visini 1/3 prosječne mjesečne plate isplaćene u poslednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca. Visina zavisi od neprekidnog rada zaposlenika kod poslodavca. Izuzetno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik se mogu dogovoriti i o drugom vidu naknade

Otpremnina Plativa radnicima sa ugovorima na neodređeno vrijeme, otpuštenim nakon najmanje 2 godine neprekidnog zaposlenja. Iznos zavisi od dužine trajanja neprekidnog zaposlenja izuzev ako je do otkazivanja došlo zbog neispunjenja obaveza zaposlenika utvrđenih ugovorom o radu. Otpremnina ne može biti manja od 1/3 prosječne mjesečne plate isplaćene u poslednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada.. Pisanim ugovorom poslodavac i zaposlenik se mogu dogovoriti i o drugom vidu naknade umjesto otpremnine.

93

3. PRESTANAK ZAPOSLENJA (nastavak)

Republika Srpska Federacija Bosne i Hercegovine Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine

Kolektivni otkazi Poslodavac koji zapošljava više od 15 radnika, a koji u periodu od 3 naredna mjeseca ima namjeru da, zbog smanjenja obima posla ili drugih ekonomskih, tehnoloških i organizacionih razloga, otkaže ugovor o radu najmanje 10% od ukupnog broja zaposlenih, ali ne manje od 5 radnika, dužan je da se o tome konsultuje sa savjetom radnika, ili sindikatom koji predstavlja najmanje 10% zaposlenih radnika, ako nije uspostavljen savjet radnika.

Poslodavac je dužan da u pismenoj formi, najkasnije na 30 dana prije otkaza obavijesti savjet radnika, odnosno sindikat, o sljedećem:

o razlozima otkaza, o broju i kvalifikacijama odnosnih radnika, o mjerama kojima bi se mogli izbjeći otkazi svim

ili nekim radnicima (raspoređivanjem na druga radna mjesta, prekvalifikacijom, skraćivanjem radnog vremena i dr.),

o mjerama kojima bi se omogućilo zapošljavanje radnika kod drugih poslodavaca.

Ako poslodavac u roku od 1 godine od dana prestanka radnog odnosa radnika namjerava da zaposli radnike sa istim stručnim kvalifikacijama koje imaju otpušteni radnici, dužan je da, prije zasnivanja radnog odnosa sa drugim licima, ponudi zaposlenje radnicima kojima je otkazan ugovor o radu.

Kolektivni otkazi Poslodavac koji zapošljava više od 15 radnika, a koji u periodu od 3 naredna mjeseca ima namjeru da, zbog smanjenja obima posla ili drugih ekonomskih, tehnoloških i organizacionih razloga, otkaže ugovor o radu najmanje 10% od ukupnog broja zaposlenih, ali ne manje od 5 radnika, dužan je da se o tome konsultuje sa vijećem radnika, ili sindikatom koji predstavlja najmanje 10% zaposlenih radnika, ako nije uspostavljeno vijeće radnika.

Poslodavac je dužan da u pismenoj formi, najkasnije na 30 dana prije otkaza odnosnom zaposleniku obavijesti vijeće zaposlenika, odnosno sindikat.Takva obavijest uključuje:

o razloge planiranog otkaza, o mjerama kojima je moguće izbjeći neke ili sve

predviđene otkaze (npr. raspoređivanje na druga radna mjesta, prekvalifikacija, skraćivanje radnog vremena);

o mjere kojima se olakšava ponovno zapošljavanje radnika,

o mjere za prekvalifikaciju zaposlenika radi omogućavanja njihovog zapošljavanja kod drugog poslodavca.

Ako poslodavac u roku od 1godine od dana prestanka radnog odnosa radnika namjerava da zaposli radnike sa istim stručnim kvalifikacijama koje imaju otpušteni radnici, dužan je da, prije zasnivanja radnog odnosa sa drugim licima, ponudi zaposlenje radnicima kojima je otkazan ugovor o radu.

Kolektivni otkazi Poslodavac koji zapošljava više od 15 radnika, a koji u periodu od 3naredna mjeseca ima namjeru da, zbog smanjenja obima posla ili drugih ekonomskih, tehnoloških i organizacionih razloga, otkaže ugovor o radu najmanje 10% od ukupnog broja zaposlenih, ali ne manje od 5 radnika, dužan je da se o tome konsultuje sa vijećem radnika, ili sindikatom koji predstavlja najmanje 10% zaposlenih radnika, ako nije uspostavljeno vijeće radnika.

Poslodavac je dužan da u pismenoj formi, najkasnije na 1 mjesec prije otkaza obavijesti vijeće zaposlenika, odnosno sindikat.Takva obavijest uključuje:

o razloge planiranog otkaza, o broj i kategorije zaposlenika za koje je predviđen

otkaz; o mjere kojima je moguće izbjeći neke ili sve

predviđene otkaze (npr. raspoređivanje na druga radna mjesta, prekvalifikacija,privremeno skra•ivanje radnog vremena);

o mjere kojima se olakšava ponovno zapošljavanje radnika,

o mjere za prekvalifikaciju zaposlenika radi omogućavanja njihovog zapošljavanja kod drugog poslodavca

Ako poslodavac u roku od 1 godine od dana prestanka radnog odnosa radnika namjerava da zaposli radnike sa istim stručnim kvalifikacijama koje imaju otpušteni radnici, dužan je da, prije zasnivanja radnog odnosa sa drugim licima, ponudi zaposlenje radnicima kojima je otkazan ugovor o radu.