Preuzmi PDF 6.4 MB

broj 16jesen 2011.Besplatno kvartovsko glasilo

Školske torbe ponovno na leđima đaka

Zoran ČuturaIgranje košarke nikad

nisam smatrao “karijerom”

nego životom

120. rođendan ZagrebaČkog

javnog prijevoZaPrvi je tramvajkrenuo upravo

s Trešnjevke

Ljekovito “bijeLo ZLato”

Himalajska špiljausred Trešnjevke

park pravednikaJa sam

Mario Carnelutti,pravednik među

narodima svijeta

sadržaj

glas trešnjevke | jesen | str. 2

Riječ urednice

Dragi Trešnjevčani,

Počelo je, počelo... Školske torbe ponovno su na leđima đaka. Da bi ova školska godina bila što uspješnija za 7655 trešnjevačkih školaraca, među kojima je i 1020 prvašića, Dubravka Miljković pripremila je za vas savjete o planiranju vremena. Kako izgleda početak nastavne godine, koje im se sve izvannastavne aktivnosti nude i što se događa kad se male ruke slože i ujedine u humanitarnoj akciji, za vas smo doznali u jednoj od najstarijih škola u kvartu, Osnovnoj školi Horvati, koja će svoj 115. rođendan proslaviti sljedeće godine. Veliku proslavu već je imao jedan od simbola kvarta - zet - pa smo se za vas potrudili i doznali sve o počecima javnog prijevoza koji je svečano obilježio 120. godina. Pruga smo se dotaknuli i u povijesnoj šetnji kvartom, a što se sve tijekom ljeta događalo u naselju, doznali smo i od predsjednika gradskih četvrti. Podsjetili smo vas i na sve radionice koje je organizirao Centar za kulturu Trešnjevka. Zašto voli Trešnjevku, ispričao nam je i Zoran Čutura, košarkaš zagrebačke Cibone i reprezentativac bivše zemlje, a sportaša smo se dotaknuli i u temi o Rukometnom klubu Trešnjevka. Kako je naselje nedavno dobilo Park pravednika, popričali smo i s našim sugrađaninom koji nosi upravo tu titulu. Za vas smo doznali da se u naselju skriva i prava mala špilja od himalajske soli, ali i koji će dio kvarta nakon godina čekanja dobiti nove vizure.

Anita Končar

Novosti iz četvrti

Poslovni razgovor

Idemo u CeKaTe

Trešnjevačka posla

od 7 do 107

Zvijezda iz susjedstva

Povijesni feljton

Kvartovski metronom

sadržaj


Trešnjevka sjeverstr. 4-6

Trešnjevka jugstr. 7-8

Anketa građana str. 9

Intervju: Mirjana GračanVoditeljica himalajske špilje str. 10-11

Projekt brendiranja četvrti str. 12–13

RetrovizorPregled događanja u CeKaTeu str. 14

Najave događanja u CeKaTeu str. 15

Ruši se Cimosova zgradastr. 16

Sve manje posla za trešnjevačke pilare str. 17

Kolumna Nives Opačić Ulicama kružim str. 18-19

rk TrešnjevkaMali klub za veliki rezultatstr. 20-21

Vlakom do Prečkogstr. 22-24

Stranac iz susjedstvaJane Kamčikis str. 25

Od Trešnjevke do Philadelphije str. 26-27

Sve više bicikala, sve više krađa str. 28

Prvi je tramvaj krenuo upravo s Trešnjevkestr. 29

Mormonska crkvaAkcija misionara str. 30-31

oš HorvatiHumanitarci u kvartu str. 32-33

Kolumna Dubravke Miljkovićstr. 34

Intervju: Zoran ČuturaIgranje košarke nikad nisam smatrao “karijerom” nego životom str. 36–38

Od koturaša do nogometašaStadion u Kranjčevićevojstr. 39–41

Najava događanja: Natjecanje, koncert, hokejstr. 42–43

3

Događanja u knjižnicama Riječ, slika, zvukstr. 35

novosti iz četvrti

glas trešnjevke | jesen

4

Novosti iZ četvrti

Kad je velika zelena povr-šina na križanju Selske i Zagorske dobila službeno

ime Park pravednika, mnogi su se Trešnjevčani pitali: ‘’Pa tko su ti pravednici?’’

Jedan je od dvojice živih praved-nika Mario Carnelutti, odvjetnik u mirovini, živahni i oštroumni gos-podin koji i danas svakodnevno obi-lazi svoj odvjetnički ured u centru Zagreba u kojem sada rade mlade snage. Plaketu za plemenitost koja nadvisuje sve dobro što čovjek u sebi nosi dobio je u svibnju lani. Židovska zajednica zahvalila mu je jer je spa-šavajući za holokausta ugrožene židovske živote, pritom riskirajući vlastiti život i život svojih bližnjih, pokazao da nema toga zla koje dobro ne može pobijediti.

Sin bogatog tvorničara iz ugledne zagrebačke obitelji pola-zio je četvrti razred Muške kla-sične gimnazije na današnjem Rooseveltovu trgu kad je 1941. godine njegov školski (a i današ-nji) prijatelj iz razreda Izidor Hahn dospio na popis za koncentracij-ski logor. Kasno jedne večeri, koju Carnelutti nikad neće zaboraviti,

nazvao ga je uznemireni Izidor ža-leći se da ne može doma jer su mu oca ubili, a njega čekaju. Carnelutti nije dvojio ni sekunde. Uz podrš-ku oca (koji je i sam pravednik) smjestili su prijatelja na sigurno. Nesretni Izidor mjesecima se skri-vao u pogonu i skladištu tvornice Carneluttijeva oca u Koturaškoj ulici i u Petrijevcima kraj Varaždina. Svi su radnici Carneluttijevih znali da ovi sakrivaju i pomažu Židovima te ne samo što ih nitko nije izdao, nego su se i sami uključili u akciju, donosili hranu i nudili utočište u svojim kućama. Lokalni župnik često je svraćao obitelji Carnelutti i dovodio nove bjegunce, a vozač Đuro u tvorničkom kamionu kojim je razvozio robu prevozio je ljude.

‘’Izidorov tata imao je trgovinu tekstilom u Ozaljskoj, sasvim blizu Lovranske ulice gdje im je bila kuća’’, prisjeća se Carnelutti. ‘’Ustaše su ga ubile na radnom mjestu, u dućanu. Ustrijelili su ga. U našem su razre-du bila šestorica dječaka židovske nacionalnosti i svi smo znali što im se sprema i razmišljali smo kako bismo im pomogli. Crkva je poma-gala koliko god je mogla. Ne biste

TREŠNJEVAČKI HEROJI

Ja sam Mario Carnelutti, pravednik među narodima svijetaPlaketu za plemenitost koja nadvisuje sve dobro što čovjek u sebi nosi dobio je lani u svibnju jer je za holokausta spašavao ugrožene židovske živote

Tekst i foto: Vesna Rems Dobrin

TReŠ

nje

VKa

Sj

eVe

R

novosti iz četvrti


5

vjerovali, ali jedno vrijeme prijatelja sam sakrivao u dvoru Nadbiskupije na Kaptolu, samo nekoliko koraka od Glavnog ustaškog stana koji se nalazio dolje prema Jelačićevu trgu. Već tad bio sam skojevac, spremao sam se u partizane, a sâm sam ga doveo i nadbiskup je sve znao’’, priča Carnelutti.

Nakon rata Izidor se odselio u Izrael gdje živi i danas. Bio je inici-jator i živi svjedok u postupku do-djele priznanja pravednika Mariju Carneluttiju i njegovu ocu Alfredu Carneluttiju koji je odlikovan po-stumno. Danas i on, baš kao i praved-nik Carnelutti, ima 85 godina, troje djece, osmero unučića i nekoliko praunuka.

‘’Dopisujemo se, nekoliko puta smo se posjetili, čujemo se telefo-nom’’, kaže Carnelutti. Skroman u svojoj dobroti naglašava kako je bilo puno ljudi koji su pomagali neovisno o tome što je spas židovske glave značio gubitak vlastite.

‘’Zvuči nevjerojatno, ali spa-šavali su čak i njemački vojnici. Poznavao sam jednog SSova gene-rala u Zagrebu koji je triput spasio prijateljicu moje sestrične, jednu

Renatu koja je 1933. godine pobje-gla iz Njemačke kad je počeo progon Židova. Stigla je u Zagreb i neko vrijeme živjela mirnim životom dok se i ovdje nije razvio fašistički pokret. Kako je njezina majka bila nositeljica najvišeg njemačkog ratnog priznanja za zasluge tijekom Prvog svjetskog rata, njemački ju je general triput spasio. Njezinu kćer pak spasio je moj učitelj mačevanja Tireli. On je imao dijete istih godina i na svoju je putovnicu na mjesto fotografije svoje kćeri nalijepio fotografiju male Židovke, ubacio ju u automobil i odvezao u Italiju odakle je otišla u Izrael. Curica je putom prekrila pola lica dekicom praveći se da spava’’, završava Carnelutti svjedočenje o tom tužnom vremenu.

Iako je puno ljudi pomagalo, službeno je proglašenih pravedni-ka malo jer je postupak dokaziva-nja otežan. Mnogi spašeni Židovi u nekoj sljedećoj čistki više nisu bili spašeni, a i vrijeme je učinilo svo-je. Danas Mario Carnelutti, jedan od dvojice živućih pravednika u Zagrebu, spokojno provodi svoje umirovljeničke dane jer zna da je za života činio ispravnu stvar.

PARK PRAVEDNIKAPark pravednika među narodima službeno je imenovan 14. srpnja kad je Mario Carnelutti, nositelj medalje pravednika, otkrio ploču s nazivom u društvu zamjenice gradonačelnika Jelene Pavičić-Vukičević. Na proslavi imenovanja predsjednik Hrvatsko-izraelskog društva Filip Rosenzweig zahvalio je inicijatorima imenovanja, a imenovanju parka nazočio je i izaslanik predsjednika Republike Dejan Jović

Mario Carnelutti

(desno)

ww

w.z

agre

b.hr

novosti iz četvrti


6

Preimenovanje Puta Jurija Gagarina Na sjednici Vijeća gradske četvrti Treš-njevka sjever održanoj 8. lipnja vijećnici su jednoglasno prihvatili prijedlog da se Put Jurija Gagarina preimenuje u Šetalište Jurija Gagarina. Taj će se prijedlog dostaviti Gradskoj skupštini na usvajanje.

MALE KOMUNALNE AKCIJEOVOG se lJeTa PuNO RaDilO - asFalTiRalO, uReđiValO, kOPalO, zaTRPaValO… zrinjevac je uredio dva dječja igrališta, jedno u Voltinom kod konzuma, gdje je postavio nove sprave i zamijenio stare klupe i koševe, a drugo kraj Mjesne samouprave dr. ante starčevića.

Radova je bilo i u zlatarskoj ulici u Ciglenici. zbog starih podzemnih odvodnih instalacija stanari su se često žalili na poplave u kupaonicama pa je sagrađen novi kolektor za odvodnju i pumpna stanica.

Upornost se isplatilaMnogi vjerojatno pamte dane kad su se stanari Nove ceste 1 pobunili te rukama i nogama borili, a Vijeće gradske četvrti Trešnjevka sjever u tome ih podržavalo, da im se vrati zelena površina koju je trgovački lanac lidl planirao asfaltirati za parkirna mjesta svojih kupaca. Na sreću, stanari su se uspjeli izboriti za svoje pravo na (zeleni) grad i danas s ponosom možemo u šetnji livadom sjesti na klupice koje je postavilo Vijeće četvrti. Da je akcija bila pun pogodak, dokazuje i novi stol za ping-pong koji je stalno u pogonu. stanari okolnih zgrada toliko rado igraju da je problem doći na red, a klupice za odmor pune su igrača šaha, karata ili susjeda željnih čavrljanja.

Gradonačelnik posjetio CeKaTeGradsku četvrt Trešnjevka sjever obišao je početkom rujna gradonačelnik Milan Bandić. u društvu predsjednika te grad-ske četvrti zagrebački je gradonačelnik obišao nekoliko lokacija na kojima su se tijekom ljeta obavljale rekonstrukcije i radovi. Posjetio je i Centar za kulturu ‘’Trešnjevka’’ gdje se uređuje ljetna po-zornica i sanira dvorana.

Rudešudruga ‘’Rudešan’’ svake godine u lipnju slavi Dane Rudeša. Ove godine u povodu tradicionalne proslave Vijeće četvrti darovalo je golove za nogomet i koševe na školskom igralištu kod Mjesne samouprave, a postavljen je i stol za stolni tenis.

Udruga ‘’Sunce’’Dio prostorija Mjesne samouprave dr. ante starčevića Vijeće gradske četvrti ustupilo je udruzi ‘’sunce’’. udruga će prostor urediti, a nakon toga održavati tečajeve i savjetovanja o proble-mima ovisnosti, obiteljskoj i bračnoj terapiji i slično.

Obnovljene Mirkovečka i Dinarskazbog postavljanja novih plinovodnih cijevi Mirkovečka ulica bila je raskopana, a sada je potpuno prekrivena novim slojem asfalta. Rekonstruirana je i Dinarska ulica.

Park Prve hrvatske štedioniceiako je park uređen, službeno još nije otvoren jer nije postav-ljena rasvjeta. Naime, zavod za zaštitu spomenika kulture uvjetuje starinske lampe. Montirani su stupovi javne rasvjete i kroz njih provučeni svi potrebni kabeli, a u tijeku je nabava odgovarajućih svjetiljki.

Radovi u Zlatarskoj ulici

ww

w.z

agre

b.hr

novosti iz četvrti


7

TReŠ

nje

VKa

ju

g

Jarunsredište događanja tijekom srpnja i kolovoza za stanovnike Trešnjevke jug bilo je jarunsko jezero koje je, kao i puno ljeta prije, ponudilo “utjehu” svima koji nisu imali vremena, novca ili želje skoknuti do mora. Obilje sunca, osvježavajuća voda, čista i ugodna za kupanje, uz bogatu ugostiteljsku ponudu oduševila je kupače, a za njihovu su se sigurnost, kao i svake godine, brinule spasilačke ekipe.

u sklopu pokazne vježbe na Dan plave zastave na Malom jarunskom jezeru 26. srpnja spasioci su izvukli utopljenika iz vode i pružili mu prvu pomoć. Osim upoznavanja s radom spasi-lačke službe, posjetitelji su mogli uživati u razgledavanju plakata povezanih s osobitostima jarunskog biljnog i životinjskog svijeta, upoznati se sa značenjem plave zastave te dobiti brojne infor-macije o kvaliteti vode i sigurnosti na vodi, razgledati opremu za spašavanje i opremu za pružanje prve pomoći.

Pomažemo sugrađanimaOd prodaje ulaznica za manifestacije Dani Prečkog i urban street fest, koji je održan u lipnju, prikupljeno je oko 10.000 kuna. Cijeli iznos bit će uplaćen na adresu udruge “Vjeverica” koja djeluje u Petrovaradinskoj ulici nasuprot Doma kulture “Prečko”. udruga “Vjeverica” okuplja osobe s mentalnom retardacijom, a novac im je bio potreban za uvođenje centralnog grijanja u objektu koji koriste.

Dani Trešnjevke jugVijeće gradske četvrti Trešnjevka jug, njihovi mjesni odbori i Centar za kulturu Trešnjevka organiziraju kulturnu manifestaciju Dani Trešnjevke jug. Radionice za djecu, kazališne predstave, plesni nastupi i koncerti održat će se tijekom listopada, 8., 15., 22. i 29. u trešnjevačkim parkovima.

Cilj je događanja poticanje i razvijanje aktivizma građana. zajedničkim radom možemo utjecati na nadilaženje dobnih, kul-turnih i drugih razlika. kulturni programi mogu pomoći ljudima koji žive jedni pored drugih da se bolje upoznaju i steknu veće međusobno povjerenje.

Ovim događanjima želimo omogućiti građanima da upoznaju i uspostave stalnu komunikaciju s vijećnicima Vijeća gradske četvrti Trešnjevka jug i vijećima mjesnih odbora Trešnjevke jug o svim temama vezanim za pojedini kvart i cijelu gradsku četvrt Trešnjevke jug.

Škola i vrtić na Vrbanima iii – krenulo je Početkom srpnja Gradska je skupština na prijedlog gradonačelnika donijela zaključak o objavi poziva za iskazivanje interesa za gradnju i opremanje osnov-ne škole i vrtića - Vrbani iii, po sustavu “ključ u ruke”, te objavila poziv za odabir građevinskog izvođača i investitora. Tako je planirano da Grad zagreb cijenu grad-nje i opremanja objekata otplati putem dugoročnog operativnog leasinga, tije-kom najmanje pet, a najviše 10 godina, kako se ne bi odjednom opteretio gradski proračun.

Pozivaju se zainteresirani ulagači i graditelji da predaju ponudu u roku od 30 dana Gradskom uredu za prostorno ure-đenje, izgradnju, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, nakon čega će posebno za tu svrhu osnovano povjerenstvo raz-motriti i odabrati najpovoljniju ponudu s obzirom na kvalitetu i rokove gradnje u omjeru s ponuđenom cijenom.

Natječajem je predviđena obaveza da izvođač i ulagač sagrade i opreme objekte u roku od godine od dana skla-panja ugovora.

Teks

t: Ve

sna

Rem

s Dob

rin

novosti iz četvrti


8

Ljetna sjednicaVrućina i ljetni praznici nisu omeli vijeć-nike Vijeća gradske četvrti Trešnjevka jug pa je 14. srpnja održana 18. sjednica Vijeća.

Vijeće je prihvatilo program rada za 2011. godinu koji se uglavnom sastoji od općih smjernica: poboljšanja stanja opće infrastrukture, izrade prostornih planova, uključivanje Vijeća u rasprave o prostor-nom planiranju, predlaganja i praćenja mjera i akcija za zaštitu i unapređivanje okoliša, bolji rad komunalnih službi, ra-zvoj rada sustava mjesne samouprave s mjesnim odborima i vijećima... kao jedan od ciljeva u programu je i suradnja Vijeća s javnim ustanovama, između ostalih i s Centrom za kulturu, udruženjima građana, sportskim, kulturnim, zdravstvenim i dru-gim organizacijama i udrugom “sunce“ u projektu “savjetovalište u zajednici“.

Vijećnici su na sjednici odlučili da se dosadašnji član zapovjedništva civilne zaštite Nikola ljuban razriješi dužnosti, a umjesto njega imenuje Tihomir Novotni.

Lunapark ne dolazi na JarunVijeće nije odobrilo zahtjev vlasnika lu-naparka koji je htio zabavni park postaviti između Jarunske ulice, Jadranskog mosta te križanja selske ceste i Horvaćanske (nasuprot studentskog doma “stjepan Radić“ na istočnoj strani). Predloženo je da se vlasnik lunaparka obrati sportsko-rekreacijskom centru “Jarun“ koji ima lo-kacije za takvu vrstu djelatnosti.

MALE KOMUNALNE AKCIJEunatoč vrućinama, podružnice zagrebačkoga holdinga, pogo-tovo zrinjevac, bile su vrlo aktivne pa su obavljeni brojni radovi iz plana malih komunalnih akcija (mka) za 2011. godinu.

u bloku zgrada u ulici Hinka Wurtha obnovljeno je dječje igralište: postavljene su nove sprave i antitraumatska pod loga te je uređena zelena površina. sve je stajalo 788.543 kune, a plaćeno je iz proračuna za male komunalne akcije Trešnj evka jug. Nove sprave i antitraumatske podloge dobilo je i dječje igralište u ulici Hrgovići Bartolići, kraj okretišta autobusa za Jarun, a za cijeli projekt izdvojeno je 384.289 kuna. u ulici stjepana ljubića Vojvode obnovljeno je manje dječje igralište za što je izdvojeno 167.737 kuna. Prema planu malih komunalnih akcija za 2011., uređeno je dječje igralište u Horvaćanskoj ulici iza zgrade broj 55-59. Obnova igrališta s novim spravama i anti-traumatskom podlogom stajala je 368.470 kuna. Oko Dječjeg vrtića Prečko uTijardovićevoj ulici 13 uređene su staze, a sve je stajalo 670.527 kuna.

IZMJENA PLANA mka-ov plan u jednoj je stavci promijenjen. Naknadno je uvr-štena akcija uređenja križanja ulica Ferdinanda Budickog, Trpanjske i ulice Hrvatskog sokola jer križanju nedostaje četvrti krak gdje bi trebao biti spoj križanja. za ishođenje projektne dokumentacije predviđeno je 96.969 kuna. struktura se troš-kova promijenila, a i neke druge stavke doživjele su promjene zbog razlike u predviđenim i poslije dogovorenim cijenama. Tako rekapitulacija troškova za mka u 2011. godinu izgleda: predviđen iznos za mka nepromijenjen je i iznosi planiranih 8,729.000 kuna. Od toga za održavanje prometnica predviđeno je 1,673.219 kuna, za nogostupe i pješačke staze 783.924 kune, za uređenje parkirališta 455.096 kuna, javnu rasvjetu 87.842 kune, za zelene površine i parkove 3,459.495 kuna, uređenje igrališta 1,960.494 kune i uređenje objekata mjesne samou-prave 308.930 kuna.

Obnovljeno igralište u Ulici Hinka Wurtha

Foto

: Bru

no K

onje

vić

novosti iz četvrti


9

VLADO BOJANIĆ Na Trešnjevci postoji veliki prometni problem, a velika je odgovornost na

policiji koja bi trebala regulirati promet. Postoji nekoliko problematičnih križanja, poput križanja Ozaljske i Krapinske te niže Čakovečke. Dovoljno

govori to što ponekad dok ujutro pijem kavu, čujem zvuk sudara. I vozači bi trebali biti oprezniji – vi-

dim kako svi pričaju na mobitele, bauljaju i uopće ne znaju što rade u prometu. Također, križanja bi svakako trebalo preurediti, a policija poslije

kontrolirati kako funkcionira pojedino križanje.

NEVENKA NIŽETIĆ Na Trešnjevci je previše au-tomobila, a ceste su napravljene za promet kakav je

bio prije 30 godina. Za takve je prometnice danas jednostavno promet pregust. Nisu samo vozači

krivi, iako uvijek ima ‘’ludih glava’’ koje ne poštuju semafore. Ne funkcionira ni zetov promet iako ne

svojom krivicom. Ulice se trebaju proširiti i mora postojati žuti trak koji će biti isključivo za tramvaje

i autobuse, a veliki se promet mora premjestiti na rubne dijelove grada. Također, danas možemo vi-

djeti kako se u jednom automobilu vozi samo jedna osoba i sve to ima svoje posljedice na promet.

ASIM SEJFIĆ Na križanju Ozaljske i Nehajske mo-rao bi stajati policajac jer je to doista opasno križanje.

Za pješake tu vlada stalna opasnost jer je križanje vrlo protočno. Puno je pješaka i automobila koji se

istodobno kreću u raznim smjerovima. Mislim da je potrebno napraviti stručnu prometnu analizu ovog i

drugih sličnih križanja kako bi se utvrdilo što je pro-blematično da bi se što bolje moglo regulirati pro-

met, posebno za najveće prometne gužve. Također, analiza bi pokazala je li potrebno neki semafor pro-

duljiti jer je očito da ovako ne može funkcionirati.

TAMARA SPAJIĆ Ozaljska je kao centralna trešnje-vačka ulica vrlo prometna i na velikim križanjima

poput ovog kraj tržnice promet bi se morao nekako drukčije riješiti. Zeleno svjetlo za pješake na semaforu

vrlo kratko traje, a najveći je to problem za umirov-ljenike koji ne stignu prijeći cestu. Na Trešnjevci sam

od rođenja i smatram da je Ozaljska zbilja kritična prometna točka pa u vrijeme gužvi na području oko

tržnice dolazi do kolapsa. Ako se tomu doda nedo-voljan oprez vozača, riječ je o vrlo opasnom mjestu.

MOja TReŠnjeVKaanketa građana

Tekst: Petra Kostanjšak Foto: Anita Končar


posl

ovni

razg

ovor

U Lipovačkoj ulici u obiteljskoj kući smje-stila se prva i zasad jedina slana soba s himalajskom solju u Hrvatskoj. Špilje

obložene ružičastim blokovima himalajske soli stare više od 250 milijuna godina zaštićene su od zvonjave mobitela, škripe kočnica i tramvaja, a opremljene su samo anatomski oblikovanim ležaljkama, diskretnom rasvjetom i umirujućom glazbom.

Boravak u njima ne samo što će opustiti duh i tijelo, nego će ih i pročistiti i regenerirati pa će tijelo samo od sebe uskladiti šećer, tlak, probavu, postat će vitkije, riješit će se celulita i još svačega

tako barem tvrde domaćini himalajske špilje. U kući se, osim male i velike špilje, tople klupe

te salinarija s “pješčanikom“ od soli namijenjenog djeci, nalazi i prodavaonica začina, kozmetičkih pripravaka i svjetiljaka izrađenih od himalajske soli. Svi su zidovi, stropovi i podovi obloženi blokovima himalajske soli pa cijelim interijerom dominira ružičasta i bijela boja.

Sličnih špilja s himalajskom solju ima u svim europskim gradovima i vrlo su popularne. Iznenađuje podatak da se na tretman u bečkoj špilji čeka i šest mjeseci.

“Kod nas, na žalost, to nije slučaj jer naši ljudi nemaju naviku, a mnogi ni mogućnosti koristiti ove usluge“, kaže voditeljica himalajske špilje Mirjana Gračan, starijim čitateljima poznata kao novinarka Vikenda koja je među prvima pratila i pisala o tzv. alternativcima koji su sedamdese-tih prošlog stoljeća nicali kao gljive poslije kiše. Mirjana je cijeli život posvetila populariziranju zdravog načina života. Sama međutim ne bi nika-da mogla početi s tim posao jer je riječ o investiciji koju, kako u šali kaže, neće vratiti ni za dva života.

GT: Posao sa špiljom pokrenuli ste sa svojim dvjema sestrama.

- u poslu smo zajedno Vlatka Beckman Gračan, po zanimanju ekonomistica, Nevenka Gračan, po zanimanju inženjerka agronomije, i ja. Vlatka je in-vestitorica, a Nevenka i ja smo izvoditeljice projekta.

GT: Odakle ideja za himalajsku špilju?- Vlatka je godinama živjela u Njemačkoj i u schwarzwaldu je vidjela jednu takvu špilju pa se zainteresirala. u europi je himalajska sol postala jako popularna prije osam godina i nicale su mno-gobrojne tzv. slane špilje, ali ova u schwarzwaldu nam je bila uzor prigodom uređenja naše.

GT: Koliko je soli uzidano u prostor?- iz Pakistana smo dopremili 22 tone blokova soli, u dva kontejnera brodom. sad nam dolazi treći kontejner. Puno je tu bilo posla i ulaganja.

GT: Koliko je novca uloženo u projekt?- Dosad smo dovukli tri kontejnera od kojih je svaki stajao oko 20.000 dolara, plus prijevoz, carinjenje, skladištenje, iskrcavanje, a uopće ne računam uređenje kuće koja je naše vlasništvo.

Himalajska špilja usred Trešnjevke

Tekst: Vesna Rems Dobrin Foto: Bruno Konjević

Voditeljica himalajske špilje Mirjana Gračan

lJekOViTO “BiJelO zlaTO”

poslovni razgovor


11

GT: Vi živite u toj kući?- Ne, preselila sam se u Vukomeričke gorice, ondje imam ekološki vrt, a voće i povrće iz svojeg vrta nudim gostima špilje da se okrijepe dok borave u špilji.

GT: Zašto ne valja jadranska sol? Po čemu je himalajska bolja?

- svaka čast Jadranu, ali istraživanja govore da morska sol više nije dobra. Ona se mora pročišćavati i to vam sve govori. Oceani i mora onečišćeni su kemijskim otpadom, izlijeva-njem otrovnih tekućina poput žive, ulja i nafte. Himalajska sol najčišća je dostupna sol na kugli zemaljskoj. Taložila se u podnožju Himalaja, sa-zrijevala više od 250 milijuna godina pod jakim tektonskim tlakom, daleko od vanjskog utjecaja i onečišćenja u zaštićenim uvjetima. i danas se vadi ručno bez upotrebe eksploziva i teških strojeva. Poznata je kao “bijelo zlato“ jer sadrži eone iz pohranjene sunčane svjetlosti, visoki udio minerala i elemenata koji su potrebni za zdravlje, a koje nema naša domaća stolna sol.

GT: Preporučujete jedenje, pijenje i udisanje soli. Ne upozoravaju li liječnici da ne treba uzimati previše soli?

- Frezenijev institut u europi analizirao je kristal-nu himalajsku sol i dokazao da ima zapanjujuće mnogo važnih minerala i elemenata uključujući kalij, kalcij i magnezij. Ta tri elementa pomažu tijelu da postigne ravnotežu obnavljajući fluide i nadopunjavajući zalihe elektrolitne tekućine kad god se puno znojimo. Minerali u kristalnoj himalajskoj soli uspostavljaju tjelesnu ravno-težu, pomažu u regulaciji pretjerane kiselosti u stanicama, posebno moždanima, pomažu u regulaciji razine šećera u krvi, apsorpciju če-stica hrane kroz crijevni sustav, čišćenje sluzi i šlajma iz pluća kod astme i cističnih fibroza. Himalajska sol jak je prirodni antihistaminik i pomaže pri čišćenju sinusa, sprečava grčenje mišića, učvršćuje kosti, regulira san, prirodni je hipnotizer i sprečava širenje vena na nogama i bedrima.

GT: Zanimljive su dekoracije sa svjetiljkama.- Nije to tek dekoracija - ima funkciju. svjetiljka iznutra zagrijava kamen sa solju i on otpušta negativne ione. učinak udisanja toplog zraka za-sićena solju identičan je onome kad šećete šumom, prolazite ispod slapa ili boravite uz obalu mora.

GT: Zašto su oni toliko važni?- Djeluju blagotvorno na zdravlje, a u našem ih okruženju ima premalo zbog uređaja i umjetnih materijala koji osiromašuju broj iona. Danas čak 90 posto vremena provodimo u zatvorenim prostorijama u kojima zbog elektrosmoga udi-šemo energetski osiromašen zrak. u takvim prostorima ima tek desetak negativnih iona po prostornom centimetru, a organizmu je za normalno funkcioniranje potrebno najmanje tisuću. Poznato je da se ljudi rado odmaraju i ugodno osjećaju u blizini vode, a takvo se stanje pripisuje visokoj koncentraciji kisikovih negativnih iona kojih na takvom području ima od nekoliko tisuća do nekoliko desetaka tisuća po prostornom centimetru zraka.

GT: Koliko imate stalnih posjetitelja?- Dosad imamo zabilježeno oko 3000 posjeta, ali oko1000 ljudi, jer računamo da ih negdje trećina ponovo dolazi. Naši su posjetitelji i mladi i stari, ali najviše je visokoobrazovanih srednje životne dobi, oni koji vode brigu o sebi i svojem zdravlju.

GT: U šali ste rekli da uloženo nećete vratiti dok ste živi. Kakva je to poslovna logika? U čemu je štos? - Možda vam zvuči čudno, ali nije mi to važno. Mogla sam ovaj novac uložiti u nešto što bi brže zavrtilo kapital, ali željela sam da i zagreb ima jedno ovakvo mjesto.

RECEPT ZA DETOKSIKACIJUPotrebno je jednom mjesečno obaviti detoksikaciju organizma – pro-čistiti tijelo od nagomilanih otrova. Kadu napunite toplom (ne prevrućom) vodom do visine od oko 20 centimetara. Istresite kilo-gram himalajske soli i pričekajte da se otopi (oko pola sata). Dolijte mlake vode, ali tek toliko da nakon što legnete u kadu, voda prekrije tijelo. Ostanite u vodi oko 45 minuta.Ovaj tretman pruža koži pri-rodni sloj koji je štiti od isušivanja. Tijelo otpušta toksine u vodu, a minerali se apsorbiraju. Rezultat je smanjenje kiselosti organizma i ublaživanje kožnih tegoba. Prije kupke ne jedite tešku hranu, a na-kon kupke ne brišite se ručnikom, već pustite da tijelo upije vodu.

SLANICA ZA ISPIRANJENa dno staklenke stavite nekoliko grumena himalajske soli. Staklenku napunite kvalitetnom vodom i dobit ćete zasićenu 26-postotnu rastopinu ili slanicu. Lagano žličicom zagrabite slanicu i razrijedite je u čaši vode. Pijte jednu dozu na dan. Za jednopostotnu slanicu ulijte 4 ml zasićene slanice u 100 ml vode koju onda upotrijebite za, primjerice, ispiranje očiju, nosa i usta.

Tekst: Vesna Rems Dobrin Foto: Bruno Konjević


12

Trešnjevka kao tradicionalno radnička četvrt proživljava intenzivnu gradnju novih stambe-no-poslovnih naselja, procvat poduzetništva

i suvremene industrije te vrlo dinamične sociokul-turne promjene. Tu su končar, ericsson Tesla, RTl, jedini zagrebački tehnološki park i mnoge druge razvojne ‘’lokomotive’’.

s druge strane, prema istraživanjima sociokul-turnoga kapitala što ih je proveo Centar za kulturu ‘’Trešnjevka’’ (CekaTe), uočljivo je da stanovnici nemaju jasnu percepciju identiteta svoje četvrti pa svoj odnos prema lokalnoj zajednici doživljavaju samo na razini najužeg susjedstva. komentari se vrte oko toga jesu li susjedi o.k. ili kakav je međuso-ban odnos ‘’starosjedilaca’’ i ‘’doseljenika’’, ali priča puca već na pitanju mogu li se susjedi dogovoriti oko neke zajedničke akcije uređenja svog najbližeg okoliša.

Naša je lokalna zajednica mjesto gdje rješavamo svoja najvažnija životna pitanja. ako trenutačno nismo zadovoljni nekim stvarima i ne znamo kako ih unaprijediti ili nemamo perspektive, to ne znači da su stvari zacementirane i da nema rješenja. Naprotiv, to samo znači da se nismo angažirali na pravi način. Pravo je pitanje: ‘’Što mogu učiniti?’’

snažan razvojni iskorak koji četvrt Trešnjevka proživljava u svim vidovima društvenog i poslovnog

života daje potku za razvoj bogatog društvenog dijaloga koji se može i treba usmjeriti prema kre-iranju jasna, moderna i prepoznatljiva identiteta, brenda, ponajprije u komunikaciji sa stanovnicima same četvrti, ali isto tako i prema drugim sredinama u smislu promocije realnih kvartovskih razvojnih potencijala, ljudskih resursa, kulturnih i društvenih djelatnosti, kreativne ‘’industrije’’ pa i turističke ponude.

Razvoj društvenog dijalogaPrvi su projektni koraci informiranje i poticanje lokalne javnosti da se aktivno uključi u osmišlja-vanje i ostvarivanje prepoznatljiva imidža svoje četvrti sukladno vlastitim potrebama, interesima i željama. Projektom se potiče šira javna rasprava o temama koje su relevantne za profiliranje moderne, poduzetne i prosperitetne zajednice. kakvu ulogu Trešnjevka želi i može imati u zagrebu? kako želi-mo da nas vidi hrvatska javnost? Projekt brendiranja stalan je proces uključivanja javnosti u sve važne razvojne procese, najprije u užim grupama te postupnim širenjem kruga simpa-tizera, promotora i aktivista.

komunikacijski gledano, to je zahtjevan i kompleksan proces koji ne smije utonuti u sivilo jednosmjerne promocije koja samo prenosi poruke i

PROJEKT BRENDIRANJA ČETVRTI

Kakvu ulogu Trešnjevka želi i može imati u Zagrebu?Prema istraživanjima sociokulturnoga kapitala što ih je proveo Centar za kulturu ‘’Trešnjevka’’, uočljivo je da stanovnici nemaju jasnu percepciju identiteta svoje četvrti pa svoj odnos prema lokalnoj zajednici doživljavaju samo na razini najužeg susjedstva

Tekst: Goran Kauzlarić

idemo u

CeKaTe

idemo u CeKaTe


13

stavove zamišljene u nekim centrima moći. umjesto toga treba stvarati brze, jednostavne i učinkovite modele dvosmjerna interaktivna komuniciranja.

Trešnjevka, Zagreb...kultura poduzetništva, sociokulturni kapital i poduzetništvo u kulturi neizostavan su dio opće kulture s jakim utjecajem na sve aspekte individu-alnoga i društvenoga kulturnog života svake zajed-nice. aktivno sudjelovanje i kreativno izražavanje građana temeljne su sastavnice javnih potreba u kulturi, a projekt brendiranja Trešnjevke usmjeren je upravo na to da stvaranjem prepoznatljiva kultur-nog identiteta ucrta žarišnu točku svih tih procesa s važnim utjecajem na kulturne standarde i četvrti Trešnjevke i raznolike zagrebačke kulturne scene. uključivanjem javnosti, stručnjaka, znanstvene zajednice, obrazovnih i kulturnih ustanova stvara se platforma za zajedničko djelovanje. i, naravno, ovo nije projekt kratkoga daha koji se može odraditi u nekoliko mjeseci. Planira se stalan dugoročan razvoj projekta uspostavom dinamične provedbene strukture.

Projekt brendiranja Trešnjevke kreće u potragu za konstruktivnim oblicima društvenog, javno-kulturnog i političkog ponašanja. Osnovni je cilj

programske jedinice pokrenuti puno malih akcija koje će okupiti zainteresirane, potaknuti aktivizam i dinamiku, graditi sadržajan javni dijalog o važnim kulturnim temama i ‘’izazvati’’ medije da prepozna-ju važnost poduzetništva u svim aspektima društve-nog života, osobito u kulturi, te stvarati propulzivnu atmosferu pogodnu za nove iskorake i afirmaciju nadahnuta, prepoznatljiva i privlačna kvartovskog brenda.

kontakt: [email protected], www.mg-press.com

Goran Kauzlarić


CeKaTe

Retrovizor

COOL SCHOOL – RADIONICE ZA LJETNIH PRAZNIKALIPANJ - SRPANJMladi polaznici ljetnih radionica ove su godine od 27. lipnja do 22. srpnja mogli odabrati između čak 11 pro-grama. Ponudili smo im radionice šivanja, filcanja, izrade cvijeća iz krep-papira, izrade pop-up slika i mobila kao i kazališne, glazbene, lutkarske te čak dvije filmske radio-nice, a sudjelovali su i u igrama bez granica na radionicama “Happy Hour”.

KONFERENCIJA: CIVILNO DRUŠTVO SREDOZEMLJAIMPACT CENTAR, ZADAR, LIPANJKao članica Hrvatske mreže za suradnju na Euro-Mediteranu pri Zakladi “Anna Lindh” 14. i 15. lipnja sudjelovali smo na konferenciji “Civilno društvo Mediterana

- jamstvo dijaloga i suradnje”, predsta-vili svoje projekte iz civilnog društva te dogovorili daljnju suradnju s udrugama i ustanovama iz sredozemnih zemalja.

RAZMJENA SURADNIKA UNUTAR ENCC MREŽELIPANJMichael Szuskiewitz iz Kulturnog centra Doroszkarnia iz Varšave go-stovao je u lipnju tjedan dana u našem centru i pratio programe. U sklopu iste razmjene Saša Martinović Kunović u lipnju je dva tjedna boravila u DeZeyp Community centru u Bruxellesu u Belgiji.

SVEČANOST GLAZBE 20. 6., PARK STARA TREŠNJEVKAŠestu godinu uzastopce Zagrebački glazbeni podij organizirao je kon-cert u povodu Svjetskog dana glazbe nazvan “Svečanost glazbe - Fête de la musique”. Program je bio posve-ćen folklornoj glazbi, a nastupili su: Kulturno-umjetničko društvo “Zora” iz Adamovca, Ženski vokalni ansambl

“Singrlice” iz Samobora te Folklorni an-sambl “Ivan Goran Kovačić” iz Zagreba.

OTVORENI DAN TREPS-a13. 6., DVORANA CENTRAPolaznici plesnih radionica pred-stavili su publici svoj program pod nazivom “Svjetla pozornice” te sve-čano zaključili školsku godinu.

PREDSTAVE DRAMSKOG STUDIJA TNTDVORANA CENTRA, LIPANJPolaznici Dramskog studija TNT 4. i 12. lipnja izveli su završne produkcije te prikazali rezultate cjelogodišnjeg rada. Publika je mogla pogledati predstave “Dvije čajne žličice praši-ne” i “Iz dnevnika jednog zmaja”.

DANI TREŠNJEVKE SJEVERTREŠNJEVAČKI PARKOVI, SVIBANJ - LIPANJ

Tijekom četiri petka u svibnju i lipnju u suradnji s Vijećem gradske četvr-ti Trešnjevka sjever i deset mjesnih odbora realizirana su događanja u trešnjevačkim parkovima s raznolikim programom za sve uzraste.U progra-mima su sudjelovala brojna društva, klubovi, zborovi, ansambli i umjetnici.

14


Najave događanja u

CeKaTeu

DJEČJA PREDSTAVAS RUKSAKOM PO EUROPI Premijerom u vlastitoj produkciji otvaramo našu kazališ-nu dvoranu nakon rekonstrukcije. “S ruksakom po Europi” predstava je namijenjena osnovcima. Priča prati putova-nje male kune Zlatke kroz svih 27 zemalja Europske unije.

5. PSSST! FESTIVAL NIJEMOG FILMAPssst! je jedinstven filmski festival u Hrvatskoj jer umjetnost nijemog filma predstavlja na nov, uz-budljiv i zabavan način, nudeći publici više od gole retrospektive i revitalizirajući interes za korijene filmske umjetnosti. Svratite u snoviti svijet pssst!-a, i to 11., 12. i 13. studenoga u dvorani Centra.

FILMSKA I VIDEORADIONICA

SNIMI SVOJ FILM – POSTANI HITCHCOCK

Dvomjesečna filmska i videoradionica za

sve koji žele upoznati i ovladati tajnama videa i

filma održavat će se od 17. listopada do 7. prosinca. Polaznici će se upoznati

s osnovama filmske režije, snimanja i montaže. Uz

osiguranu digitalnu videotehniku, polaznici radionice snimit će svoj

kratki videorad na za-danu temu. Radionicu će voditi prof. Vedran

Mihletić, dipl. redatelj, a svaka će specifična

tema ugostiti relevantna predavača, profesore s Akademije dramske umjetnosti i autore iz profesionalne prakse.

PROSLAVA JESENIFESTIVAL TREŠNJEVAČKIH PARKOVA

Pozivamo obitelji da nam se pridruže na druženju u Parku Stara Trešnjevka. Dakle, 23. rujna u 17 sati promenadnim koncertom puhačkog orkestra po-čet ćemo program, a u 18 sati očekuje vas dječja predstava na otvorenom.

Najmlađi će posjetitelji moći sudjelovati u kreativnim radionicama i zabaviti se uz nastup dječjeg zbora, a u 19.30 sati organiziran je ranovečernji kon-

cert Kabare Magare benda. Tijekom događanja moći ćete pogledati izložbu fotografija “Trešnjevačka sjećanja” te izraziti svoje želje za daljnji razvoj i unapređenje kvalitete života na Trešnjevci na za to pripremljenom štandu.

SEMINARMETODIKA RADA S DJECOM PREDŠKOLSKOG UZRASTAU Centru za kulturu “Trešnjevka” 22. i 23. listopada održat će se seminar za voditelje plesnih grupa, a autorica i voditeljica projekta Vlasta Kaurić bila je plesna pedagoginja i koreografkinja u Malom kazalištu “Trešnjevka”, u Školi za ritmiku i ples i voditeljica Škole.

Članica je Zagrebačkog plesnog ansambla, dugogodišnja stručna suradnica za ples pri Hrvatskom saboru kulture i članica stručnog povjerenstva za plesni ama-terizam. Od 1993. godine stručna je suradnica za rekreaciju šd-a “Pliva”, a 1994. promovirana je u zvanje profesorice mentorice za pedagoški i koreografski rad.

GALERIJA “MODULOR” IZLOŽBE CRNO-BIJELIH FOTOGRAFIJAU galeriji “Modulor” od 27. rujna bit će predstavljena izložba “Soba za stvaranje grupe - Prostorija” aka-demske kiparice Petre Ružić, psihoterapeutkinje Vlaste Štalekar te specijalizantice psihijatrije i ap-solventice arhitekture Nikoline Jovanović. Radovi su nastali na terapeutskim umjetničkim radionicama. Od 18. listopada moći će se pogledati izložba fotografija Branimira Butkovića, a tijekom studenoga izložba crno-bijelih fotografija iz arhive naših starih filmova.

SVJETSKI DAN ZBORSKOG PJEVANJAPJEVAJTE, ZBOROVI SVIJETA Zagrebački glazbeni podij već 16 godina orga-nizira svečani koncert pod nazivom “Pjevajte, zborovi svijeta”. Svjetski dan zborskog pjeva-nja obilježava se druge nedjelje u prosincu i tad tisuće pjevača prenose ugođaj zborskog pjevanja jedni drugima i, naravno, publici.

Ovogodišnji koncert održat će se u nedjelju, 11. prosinca, u Maloj dvorani Koncertne dvora-ne “Vatroslav Lisinski” s početkom u 12 sati.

15

trešnjevačka posla


16

trešnjevač

ka posla

NAKON20GODINA ČEKANJA

CIMOSOVA ZgRaDa naPOKOn će biTi SRuŠena, gRaDi

Se nOVO ZDanjeNa katu nove zgrade trebali bi biti poslovni prostori, a prizemlje je predviđeno za poslovno-prodajni salon i restoran

Teks

t i fo

to:

Anita

Kon

čar

Cimosova zapuštena i nedovršena zgrada na zapadnom ulazu u grad uz Ljubljansku aveniju nakon goto-

vo 20 godina čekanja i propadanja napo-kon će biti srušena, a taj će dio grada, na oduševljenje stanara iz kvarta, dobiti nove obrise. Naime, velika i ruševna zgrada posljednjih je nekoliko godina bila trn u oku i susjedima i ostalim Zagrepčanima jer je postala opasna za prolaznike, a u njoj su svoj dom našli beskućnici i ovi-snici. Ruševinu će međutim zamijeniti moderna zgrada pa bi već za nešto više od godine dana ondje trebao niknuti novi poslovni centar. Iza investicije vrijedne 23 milijuna eura stoji tvrtka Vrbani centar

koja na parceli od 7300 četvornih metara pla-nira sagraditi poslovnu zgradu s trgovačkim i zdravstvenim sadržajima, i to prema projektu poznatog arhitektonskog ureda 3lhd. Budući da trenutno građevinsko stanje traži mnogo-brojne konstruktivne preinake, investitori su taj projekt promišljali gotovo iz početka pa je postojeći tlocrt kuće oštrih kutova omekšan novom krivuljom koja prati oblik i omogućuje dovoljno prostora i osvjetljenja. Na katu bi trebali biti poslovni prostori, prizemlje je predviđeno za poslovnoprodajni salon i restoran, a jedan je dio nove zgrade zamišljen kao poslovnotrgo-vački centar od 2500 četvornih metara. Zgrada će imati oko 300 parkirnih mjesta, a garaže će biti i u podrumu i na krovu trgovačkog dijela. Novo ulaganje koje će napokon sanirati gradsko ruglo ne podržavaju samo stranari Vrbana nego i gradonačelnik Milan Bandić.

Inače, kad je o Cimosovoj zgradi riječ, on-dje je 1989. godine slovenska tvrtka Cimos International imala svoje sjedište za širenje automobila marke Citroën, i to za tržište bivše Jugoslavije. Poslije rata zgrada je počela propa-dati i od tada zjapi prazna što će se, na veselje svih Trešnjevčana, napokon promijeniti.



17

NAKON20GODINA ČEKANJA

iako će sezona grijanja brzo zakucati na vrata, čini se da su stanovnici metropole zbog iznadprosječno visokih tempe-ratura za početak rujna zaboravili da će se živa u termome-tru vrlo brzo spustiti ispod nule te da će onima koji se griju na drva trebati zalihe ogrjeva.iako su zagrepčani zaboravili na zimu, trešnjevački pilari

nisu pa ih se i tijekom ljeta na poznatoj lokaciji tik uz tržnicu moglo pronaći već od sedam sati. iako nisu sasvim besposle-ni, priznali su nam da je kriza zahvatila i njihovu djelatnost. ‘’Tko ima novca, kupit će drva, a tko nema, neće. Tako vam je i u našem poslu, a ljudi imaju sve manje novca, pa tako i mi imamo manje posla’’, požalio nam se jedan od sezonskih pila-ra. kazao je kako od svoga posla ne može živjeti pa u slobod-no vrijeme i pili i prodaje drva. ‘’Prodajem isključivo grabovo i bukovo drvo, a prostorni metar naplaćujem 300 kuna. Oni koji imaju kupljena drva kod mene ih mogu ispiliti za 50 kuna po prostornom metru’’, rekao je trešnjevački pilar. iako ogrjev kupuju uglavnom stanovnici periferije, i u zavučenim trešnjevačkim ulicama još uvijek ima kuća koje se griju na drva. uz to što mnogi još uvijek vole zapaliti vatru u kaminu ili štednjaku, taj je način grijanja još uvijek najpovoljniji. Drva se inače mogu nabaviti i u većim trgovačkim centrima kao i putem oglasa te su, za razliku od sajmova i tržnica, nešto skuplja. ipak, cijena drva za ogrjev već se nekoliko godina nije mijenjala, a za jednu sezonu većem kućanstvu potrebno je otprilike 12 prostornih metara što pomnoženo s prosječnih 350 kuna donosi računicu od 4200 kuna na godinu, što je još uvijek najpovoljnije u odnosu na ostale energente.

sezONa GRiJaNJa

Sve manje posla za trešnjevačke pilare

Tekst: Anita Končar Foto: Darko Bandić

Prostorni metar grabova ili

bukova drva može se kupiti za 300 kuna, a

pilari će vam ih ispiliti za 50 kuna po

prostornom metru

ulicama kružim


18

Kad smo se doselili na Trešnjevku (1982. godine), znali smo se muž i ja navečer otputiti u upoznavanje s

gradskom četvrti u kojoj ćemo, sva je prilika, živjeti dugo (sretno i valjda doživotno). Ulice su bile mirne i tihe, prolaznici rijetki, vrtovi ispred obiteljskih kuća odisali su ružama svih fela, šebojima, ljiljanima, đurđicama, a i voćaka je bilo neusporedivo više nego danas. Pa Trešnjevka je i dobila ime po trešnjama, kojih je zacijelo moralo biti mnogo kad su obilježile cijeli taj predio grada. Danas se više noću ne šećemo. Grupice glasnih (i prostih) mladića i djevojaka, koji nikada ne sjede na klupi kao (dosad) sav normalni svijet, nego na sjedalu počivaju njihove blatne cipele, a oni – poput kokoši – sjede na naslonu, nisu baš najugodniji špalir kroz koji bih poželjela proći. Zato smo povremene šetnje premjestili na dnevno svjetlo.

Bila je pospana nedjelja, po pomaknutom satu već predvečerje, no sunce je još dobra-no grijalo. Prolazili smo pokraj utihloga dječjeg vrtića, pa uz park gdje je nekoć bio dječji bazen za kupanje, no više ga nema. Sjećam se da je i na Krešimirovu trgu bio takav bazen, u kojem sam se i ja kupala do

kraja 1. razreda pučke škole, a onda sam se odselila. Danas valjda nema tko (ili neće nitko) paziti na djecu, ona su i po riječima dežurnih odgajatelja sve nediscipliniranija, pa je bolje takav javni bazen zasuti nego iza-zivati vraga. Ne znam samo što su mislili oni koji su takve bazene za dobrobit djece usred grada gradili. Produžili smo do Krapinske ulice i došli u splet malih “zagorskih“ ulica između Krapinske i Trakošćanske. Željela sam posebno vidjeti jednu od njih, kojom sam prošla samo jednom, ima tomu već dosta godina. Zove se Melengradska. Više je razloga zašto me zainteresirala baš ta ulica. Naš prijatelj Marijan Taučer uložio je mnogo vremena, truda, novca, pa i zdravlja da gradina Milengrad na Ivanščici iznad sela Grtovca (općina Budinščina) sasvim ne propadne. Kako je često boravio u Grtovcu, odlučio je čistiti šiblje, drač, kupinje, bršljan i sve ono raslinje koje, ako se ne uklanja, vrlo brzo počne nagrizati i rastakati i naj-tvrđi kamen. Unutar zidina postavio je stol i klupe da umorni namjernik ima kamo sjesti i odmoriti se. Mjerio je taj burg na nadmor-skoj visini od 430 metara (jednom je i pao s litice te se sav slomio), dao izraditi maketu u umanjenom mjerilu, zainteresirao konzer-vatore za njega, vodio onamo razne stručnja-ke, planinare, zaštitare prirode i kulturne baštine, što je rezultiralo time da je burg 2008. godine stavljen pod zaštitu. Godine 2009. osnovao je i Bratovštinu Milengrad (udrugu za zaštitu i obnovu srednjovjekov-noga dvorca Milengrada za jugoistočnim obroncima Ivanščice). Najvažnije jest da je

Nives Opačić:

Melengradska ulica – a može i Milengradska

Kao srednjovjekovni grad, Milengrad se spominjao pod raznim imenima (Melengrad, Milengrad, Mellen aliter Zajezda), a prvi spomen datira iz 1309. godine

ulicama kružim


za Milengrad uspio zainteresirati i lokalno stanovništvo. Nadam se da će ono htjeti i znati voditi brigu o baštini koja im je pred nosom (bila i prije), a ne sve pretvoriti u poprište okretanja janjaca. Treba li uopće naglašavati da smo na Milengradu i muž i ja bili više nego jednom? Marek je uvijek sve svoje goste u Grtovcu vodio na Milengrad, a to je bilo na razrednom okupljanju barem jednom u godini.

Dakle, dobro znam kako izgleda gradina po kojoj je trešnjevačka ulica dobila ime, znam i put do nje, gdje je naporan, a gdje blag, koliko vremena treba prosječnom hodaču do nje i kakvi su vidici koji pucaju s nje na sve strane. Kad je tako, red je i da vidim ulicu njezina imena. Ona se zove Melengradska, a ne Milengradska, jer na Trešnjevci stariji nazivi u imenima ulica nisu rijetkost (pisala sam npr. o Puljskoj i Bersečkoj ulici). Kao srednjovjekovni grad, spominjao se pod raznim imenima (Melengrad, Milengrad, Mellen aliter Zajezda), a prvi spomen datira iz 1309. go-dine. Bio je vlasništvo grofova Csesznekyja, Herkffyja i Patačića. Katarina Herković (Herkffy) donosi ga 1536. kao miraz Nikoli Patačiću, od kojega ta plemićka obitelj dodaje uz svoje ime i pridjevak de Zajezda. Zajezda, sa župnom crkvom, mjesto je blizu Grtovca. Kad su Patačići sagradili u njoj svoj barokni dvorac, prepuštaju Milengrad propadanju, pa se on već 1683. spominje kao ruševina. Danas je koliko-toliko očuvan, usuđujem se reći i marom našega prijatelja Mareka (Marijana Taučera), koji je uporno

gnjavio sve “strukture“ da se burg spasi od propadanja. Budući da na Ivanščici / Ivančici ima još mnogo starih gradina, planinari su utemeljili jednu od svojih transverzala, koja se zove Stari gradovi Ivanščice, a obuhva-ća Pustu Belu, Grebengrad, Milengrad, Belecgrad, Oštrcgrad i Pusti Lobor. Nekoć davno prošli smo i nju. Planinarsko društvo iz općinskoga mjesta Budinščine zove se Milengrad.

Sve sam to imala na umu te nedje-lje dok sam se vukla s noge na nogu do Melengradske ulice da vidim kako danas izgleda. Sa zapadne strane nema ni ploče s imenom; na istočnom kraju vidi se da je tek nedavno pričvršćena. Da ste u toj ulici, znate samo po nekim starijim kućnim brojevima. Prizemnice i katnice s vrtovima i plotovima već su rijetkost. Sve je puno tzv. interpolacija, koje to zapravo više i nisu, jer su te nove strahote nakalemljene jedna na drugu – bez ičega između. Kako su novi “vizionari“ (bez vizije) i “poduzet-nici“ (u trpanju što više novca u vlastiti džep) željeli zbiti što više ljudi na nevelike parcele, kućerine s obje strane ulice dopiru do samoga kolnika. Cvjetnjaku i voćnjaku, kao nerentabilnima, izgubio se svaki trag. Kao babin zub drži se tek pokoja stara kuća, pokazujući negdašnji (ljudskiji) na-čin življenja i druženja sa susjedima oko štokrla s kavom i kolačima. U to ime popili smo kavu u sjenovitom dijelu Krapinske i uz zvuke zvona s večernje mise zaputili se kući kroz splet “zagorskih“ ulica: Belečku, Loborsku, Kostelsku ...

Nives Opačić:

Melengradska ulica – a može i Milengradska

Da ste u toj uli-ci, znate samo po

nekim starijim kućnim brojevima.

Prizemnice i katnice s vrtovima i plotovima

već su rijetkost



20

U 58 godina postojanja rk Trešnjevka čak 55 sezona igrala je u naj-

višem rangu natjecanja. Iza njih su osvojeni Kup Jugoslavije, Kup Svjetske rukometne federacije (ihf), a ove godine rukometaši-ce su stigle do drugog mjesta u Prvenstvu Hrvatske što je najveći uspjeh u domaćim natjecanjima u povijesti kluba. Dovoljno za razgovor s klupskom legendom i osvajačicom dviju olimpijskih medalja, Marijanom Cecchini Ognjenović.

Početak je kolovoza. Zagreb izgleda kao grad duhova. Na ulicama tek rijetki prolaznici i radnici na gradilištima. Gume na asfaltu doslovno se tope i tko je mogao, pobjegao je na more. Makar i ono zagrebačko. I dok je većini ljeto vrijeme odmora, spor-tašima je početak priprema za novu sezonu. Vani je 35 Celzijevih stupnjeva, a u maloj Kutiji šibica

tek nešto ugodnije. No to je samo privid jer već od prvog treninga rukometašice Trešnjevke krenule su punim pogonom. Mjesec dana poslije grad je pun ljudi, a radovi na prometnicama privode se kraju. “Zelene” s Trešnjevke na vrhuncu su priprema za predsto-jeća natjecanja.

Pod paskom trenera Borisa Dvoršaka, sive eminencije Zdravka Malića i tajnice Marijane Cecchini Ognjenović dvadesetak djevojaka ispušta dušu na tere-nu. Rođena u Voltinom naselju, u kojem je na školskom igralištu sredinom šezdesetih učinila pr-ve rukometne korake, Cecchini Ognjenović za sebe će reći da je Trešnjevčanka od glave do pete.

Iza nje je sudjelovanje na šest svjetskih prvenstava, rukomet ima u malom prstu, a uz Janicu Kostelić, Đurđicu Bjedov i ru-kometne kolegice Jasnu Ptujec i Biserku Višnjić jedna je od pet

Hrvatica koje se mogu pohvaliti zlatnom olimpijskom medaljom.

“Četiri godine prije Igara u Los Angelesu, 1980., bile smo u Moskvi srebrne. Bilo je to lijepo vrijeme. Osamdesete su bile godi-ne ekspanzije ženskog rukometa u bivšoj državi, a i najveći europ-ski uspjeh Trešnjevke iz tog je raz-doblja. Osvojile su cure 1982. tek osnovani kup ihfa. Pobijedile su tada u finalu ekipu iz Litve”, prisjeća se Cecchini Ognjenović.

Nije to bio međutim prvi veliki trofej “zelenih”, koje su osnovane davne 1953. godine kad je u ix. trešnjevačkoj gimnaziji profesor Vinko Tomljanović postavio te-melje današnjega kluba. Prva važ-nija “kanta” datira iz 1969. godine kada je osvojen Kup Jugoslavije. I dok sa sjetom i osmijehom na licu priča o prošlim vremenima, osvajačica dviju olimpijskih medalja na spomen sadašnjosti, unatoč dobrim klupskim rezul-

Tekst: Vedran Brkulj Foto: Bruno Konjević

MALI KLUB ZA VELIKI REZULTAT rk Trešnjevka uvijek je bila ekipa za koju se igralo s ljubavlju



21

tatima, samo se namršti, a u glasu se osjeti gorčina. A kako i ne bi! Trešnjevka je najprije pod čudnim okolnostima, za gradnje zgrade Allianz osiguranja, ostala bez vanjskog igrališta, koje je dano na korištenje nogometašima Trešnjevke, da bi ih se potom u nekoliko navrata pokušalo iz-gurati iz dvorane u kojoj zbog velikog broja klubova i malog broja termina vlada prilična gu-žva. Na sve to stigla je i recesija pogodivši u dominoefektu na-kon gospodarstva i sport. I dok se muški sportski kolektivi još nekako i snalaze, kod djevojaka situacija je puno gora. Sponzora i novca nema ni za lijek.

“Svih ovih godina maknuli bi se iz Zagreba barem na sedam dana jer su vrućine u kolovozu teško podnošljive i jer je logično započeti pripreme, što radi bolje aklimatizacije novih igračica, što radi boljeg uhodavanja, negdje

izvan matične sredine. Recesija se međutim itekako osjeti i bili smo prisiljeni ostati kod kuće”, priča nam Cecchini Ognjenović.

Iako su Trešnjevčanke u proš-loj sezoni osvojile drugo mjesto, što je najbolji prvenstveni rezultat u povijesti kluba koji će za dvije godine ući u sedmo desetljeće postojanja i time izborile igra-nje u Europi, u njoj se ipak neće natjecati.

“Novac je problem. Imamo kvalitetu proći dva, tri kola, a za to se ne isplati trošiti velika sredstva. Da možemo osvojiti Kup ihf-a, imalo bi smisla, ali ovako ne. Na primjer, lani smo potrošili 15.000 eura samo na avionske karte za jedno putovanje na Island. To si jednostavno više ne možemo priuštiti. Naš godišnji proračun najmanji je od svih klubova u ligi, a i s njim smo bile odmah iza Podravke. S pola milijuna kuna ne može se igrati u Europi i dovo-

diti pojačanja. Za to treba tri puta više novca”, naglašava Cecchini Ognjenović.

Iako su priželjkivale da im u klubu ostanu dvije ponajbolje igračice, Dragica Đono i Nina Jakupila, to se nije dogodilo. Pomanjkanje novca i bolje ponu-de iz Zeline i srbijanskoga kluba Zaječara ostavile su Trešnjevku bez dviju vedeta.

“Oslanjamo se uglavnom na vlastiti kadar i na cure koje dođu iz drugih gradova na studij u Zagreb. Nailazimo na veliko razumijevanje kod njih jer nije se lako profesionalno posvetiti spor-tu samo za stan i hranu. Bilo je u povijesti kluba i težih trenutaka, kad se ispadalo i u niže rangove natjecanja, ali Trešnjevka je, si-romaštvu unatoč, oduvijek bila dobro društvo i klub za koji se radilo i igralo s velikim entuzi-jazmom i ljubavlju”, zaključuje Cecchini Ognjenović.

Rukometašice su 1982. osvojile tek osnovani Kup Svjetske rukometne federacije (ihf)

“Zelene” s Trešnjevke na vrhuncu su priprema za predstojeća natjecanja

Traže se novi rukomeTni TalenTi U Trešnjevci su posebno ponosni na svoj podmladak. Stotinjak curica svakodnevno trenira pod budnim okom trenera u nadi da će baš one jednog dana oko vrata staviti olimpijsku medalju. Svake jeseni u Trešnjevci upisuju nove nade pa svi zainteresirani roditelji čije su djevojčice rođene 1998. ili nakon 1998. mogu svoje dijete dovesti srijedom, četvrtkom i petkom u 16 sati u prostorije kluba u Kutiji šibica.



22

T rešnjevka je kvart koji je od svog nastanka određen željeznicom. Ona je Trešnjevci utvr-dila sjeverne i istočne

granice te dobrim dijelom utjecala na njen nekadašnji karakter naselja prvih tvorničkih pogona, skladišta i radničkih kućica. Uz te glavne željezničke smjerove, koji Zagreb spajaju sa Slovenijom, Zagorjem i jugom Hrvatske, Trešnjevka je nekad bila prekrivena i manje uočljivom mrežom industrijskih kolosijeka koji su pružali svoje kra-kove (neki ih pružaju još i danas) prema svim važnijim pogonima i skladištima u cijelome kvartu: od gradske ’’munjare’’, čiji je kolosijek i danas prohodan, preko carinskog skladišta, Končara, Šume i bivšeg

Ferimporta sve do nekadašnje vo-jarne Prečko. Ovaj tekst posveću-jem kolosijeku koji je nekad vodio od ranžirnog dijela Zapadnoga kolodvora kraj Črnomerca do bivše vojarne Prečko.

Pogledajmo malo u povijest. Vojarne su se u pravilu gradile na rubovima grada i Zagreb u tome nije bio iznimka. Dvadesetih prošlog stoljeća u zapadnom je dijelu grada bilo mnogo vojarni, počevši od Rudolfove vojarne na sadašnjem Trgu Franje Tuđmana preko vojarni na Črnomercu (Ilica i Prilaz baruna Filipovića) pa do vojarne u Selskoj pokraj križanja s Baštijanovom koja je u to doba bila označena kao ’’logor’’ i vjerojatno je služila za taborovanje vojnika i vojne vježbe. Na žalost, ni jedan

od tadašnjih planova grada ne pokriva područje Prečkog pa nije poznato je li vojarna već tada po-stojala. Ipak, više je izvora potvrdi-lo da se vojni objekt već nalazio na tom mjestu uoči Drugog svjetskog rata što plan grada iz 1950. godine jasno pokazuje. Ne zaboravite, u tom su razdoblju Prečko i Špansko (kojem u stvari prema sadašnjoj podjeli pripada područje vojarne) bili tek dva omanja sela na grad-skoj periferiji.

U poslijeratnoj Jugoslaviji vo-jarna je bila, prije svega, skladište i, pretpostavljam (kojem, u stvari, bez dokaza u pisanim dokumen-tima ili izvještajima iz prve ruke) da je tada sagrađen spomenuti kolosijek, i to vjerojatno u pedese-tima, prije urbanizacije Prečkog i

Vlakom do Prečkog

KVARTOVSKA POVIJESNA ŠETNJA

Tekst i foto: Vanja Radovanović

Šumino skladište dok se u njemu još prodavao ugljen,

fotografirano 2007.



Španskog do koje je došlo između šezdesetih i osamdesetih. U me-đuvremenu brzo je širenje grada ’’obgrlilo’’ vojarnu sa svih strana i osamostaljenjem Hrvatske (u Domovinskom ratu vojarna je oslobođena 28. rujna 1991.) od-brojeni su joj dani. Godine 1997. sa svojih 150.000 četvornih me-tara korisnog prostora prodana je Gradu Zagrebu i ondje je sad poznato POSovo naselje OraniceŠpansko te kartodrom Špansko.

Toliko o povijesti vojarne koja se nalazi u gradskoj če-tvrti Susedgrad, no graniči s Trešnjevkom po čijem teritoriju do nje dolazi trasa kolosijeka. Sam se kolosijek od glavnog željezničkog smjera i ranžirnog dijela kolod-vora odvaja nedaleko od križa-

nja Golikove i Tomislavove ulice. Tomislavovu ulicu prelazi na još i danas dobro vidljivom mjestu s uspornikom između Predavčeve i Lapačke ulice. Iako je kolosijek zarastao u travu i nisko grmlje, još je uvijek prohodan i u povremenoj upotrebi za Končarev pogon do kojeg vodi jedan od ogranaka.

Nakon prelaska Tomislavove ulice kolosijek ulazi u Šumino bivše skladište u kojem se nekad prodavao ogrjev, koji se dovozio upravo tim putom, i u kojem se kolosijek grana u nekoliko smjero-va: jedan prelazi Klanječku ulicu i ulazi u Končar, drugi odlazi desno prema već davno napuštenom Ferimportovu bivšem skladištu, a kolosijek prema Prečkom pre-lazi Golikovu ulicu nešto južnije

(bez danas vidljivih tragova) i uz stare zgrade Pupinova nase-lja kreće prema jugozapadu. Na tom se području uz rubove vrtova još nazire nizak nasip kolosijeka, brežuljak nekadašnjeg prijelaza preko Hanamanove ulice te trasa prema potoku Kustošaku koja je sada pretvorena u neodržavani pješački put.

Prije nekoliko godina zapušten most preko Kustošaka obnovljen je zaslugom Vodoprivrede, koja je uredila šetnicu uz potok, no na-stavak trase prema Rudeškoj ulici, iako prohodan, vrlo je zapušten i služi kao divlje odlagalište otpada. Rekonstrukcijom Rudeške ceste prije dvije godine izvađene su trač-nice pa taj prijelaz više nije vidljiv. Ne može se vidjeti ni početak na-

Uz glavne željezničke smjerove koji Zagreb spajaju sa Slovenijom, Zagorjem i jugom Hrvatske, Trešnjevka je nekad bila prekrivena i manje uočljivom mrežom industrijskih kolosijeka

Ulazna vrata u Šumino skladište,

fotografirano 2007.

23



stavka trase kroz Rudeške ogranke jer ju je zatvorio zid skladišta koje se smjestilo dijelom i na trasi, a slično je učinio i vlasnik jedne od kuća Rudeškog ogranka 2 koji ju je pretvorio u vrt (tračnice se mogu vidjeti pred ulazom u vrt!).

Trasa skreće prema jugu i pro-lazi kroz zapušten prostor gdje se nekad nalazilo Kemikalijino skladište, a koje je danas, čekajući gradnju, neformalno šetalište i boravište beskućnika. Na tom se dijelu trase nalazi i jedan od naj-ljepših detalja: vrlo lijep drvored jablana.

Po izlazu iz skladišta trasa prelazi Ratarsku ulicu (uz još uočljive tračnice) te se nastavlja uz osnovnu školu i vrtić. Iza njih prelazi i Jablansku ulicu, gdje

su također još vidljive tračnice, i naglo skreće prema istoku uz današnju Zagrebačku aveniju s kojom je usporedno vodila sve do vojarne. Na mjestu kolosijeka danas se nalazi park, a željeznički most kojim je nadsvođen potok Vrapčak danas je pješački most Zagrebačke avenije. Na posljetku, trasa prelazi Zagrebačku cestu iz koje su prije nekoliko godina izvađene preostale tračnice.

Na kraju, vidljivo je kako po-malo iščezavaju dijelovi toga ko-losijeka i kad jednog dana budu izvađene posljednje tračnice iz spomenutih triju kolnika, neće mu biti traga. Ostat će samo priče o manevarki koja je nekad dva do tri puta tjedno vukla pokoji vagon u smjeru Prečkog. Na žalost, nestat

će i sama trasa koja je mogla postati dobrodošlom pješačkobiciklistič-kom stazom u Rudešu, podalje od glavnih prometnica. Čini se da je to sudbina svih zamisli koje nemaju komercijalnu prođu. Moja je preporuka: Krenite u ovu malu industrijskopovijesnu šetnju i obiđite trasu još danas jer vrlo vje-rojatno za dvije do tri godine više neće biti potpuno prohodna i neće imati obilježja nekadašnje pruge!

24

Trasa kroz Rudeške ogranke: tračnice se mogu vidjeti pred

ulazom u privatni vrt

Kolosijek preko Tomislavove ulice, fotografiran 2007., danas je zarastao u travu i grmlje

Starog znaka za prijelaz željezničke pruge

(Andrijin križ) više nema

Tračnice preko Ratarske ulice, izlazak iz bivšeg Kemikalijina skladišta



GT: Bili ste nemirna duha i još kao mladić otišli ste od kuće.

- Otišao sam s 23 godine. kao konobar dobio sam posao u srebrenom i kuparima kod Dubrovnika. Bio sam vrije-dan i poduzeće me poslalo u zagreb na usavršavanje 1957. godine, a ja se više nisam htio vratiti.

GT: Zašto?- Dobio sam posao u hotelu Palace na zrinjevcu, poslije u esplanadi. Tu sam upo-znao svoju današnju suprugu Darinku koja je također radila u esplanadi i - oženio se. Danas imamo sina i kćer i čini mi se da oduvijek živim na Trešnjevci. isprva smo živjeli u Glamočkoj ulici, ali je poplava 1964. uništila kuću i sve je teže bilo popravljati, pa smo se preselili u Badalićevu gdje živimo i danas.

GT: Hrvatski govorite odlično. Nitko ne bi rekao da ste Grk.- Dobro mi idu i jedan i drugi jezik. Radeći u ugostiteljstvu morao sam brzo naučiti jezik i uistinu nitko ne bi rekao da sam stranac. Održavam re-dovito kontakte s dvoje svojih sunarodnjaka koji žive tu kod trešnjevačkog placa i kada se nađemo, naravno, govorimo grčki.

GT: Na kojem jeziku razmišljate?- Na grčkom.

GT: Jeste li aktivni u nekoj udruzi koja okuplja Grke u Hrvatskoj?

- Grka u zagrebu ima jako malo - možda 15 ili 20. Prijašnjih godina grčko je veleposlanstvo priređivalo domjenke za Dan državnosti i Dan antifašizma pa bismo se družili, ali u posljednje vrijeme

toga nema. Pretpostavljam da je u pitanju štednja.

GT: Svojedobno ste puno pomagali Grcima kad bi se u Zagrebu našli u nevolji.

- kad god bi nastao neki problem, policija bi došla po mene da im prevodim. Jednom je neka Grkinja krenula iz Njemačke, gdje je radila, vlakom doma. zapravo je bila pred porodom i uzela je rodiljski dopust. kada je vlak bio pred zagrebom, dobila je trudove i završila u Petrovoj bolnici. Policija je došla po mene da prevodim jer nitko nije znao s njom komunicirati. kad sam stigao u bolnicu, prepoznao sam ju jer je bila iz mog sela.

GT: Miješali ste koktele za mnoge svjetske face?

- Bio sam dobar u svom poslu, a radio sam u dobrim hote-lima - u esplanadi, a poslije u intercontinentalu. Tada je ondje dolazila svjetska krema. imao sam mašte i volio sam svoj posao. Pazio sam na detalje. a to je važno u svakom poslu.

GT: Kakve su koktele pili poznati?- Primjerice, Tito je obožavao koktel s Bijelim konjem, a poslije, pred kraj života, radije je pio čisti Chivas.

GT: A Orson Wells?- Volio je Claret cobbler, kra-san osvježavajući napitak.

GT: Može recept?- u visoku čašu stavi se led. Na jednu kockicu leda ide žličica grenadine, žličica maraskina, žličica narančastog curaçaoa. Promiješa se i dopuni do vrha crvenim vinom (opol). Mora biti jako hladno.

Jane Kamčikis odavno je napustio rodno Drošero, grčko mjestašce šezdesetak

kilometara udaljeno od soluna, i doselio se na Trešnjevku. za razliku od mnogih koje ljubav odvuče na drugi kraj svijeta, Jane je krenuo trbuhom za kruhom. Ovaj umirovljeni bar-men i koktel-majstor miješao je koktele za Orsona Wellsa, američkog predsjednika Nixona, Hruščova, Nehrua, a Josipa Broza Tita redovito je pratio na gostovanja u kumrovec, Plitvice, Banske dvore... za svoje koktele osvojio je na natjecanjima di-ljem svijeta brojne medalje koje i danas krase vitrinu u dnevnom boravku njegova stana.

sTranac Na TRešNjevCI

Jane Kamčikis za svoja je pića na natjecanjima diljem svijeta osvojio brojne medalje

Tekst i foto: Vesna Rems Dobrin

gRČKi baRMen MijeŠaO KOKTele Za nixOna, HRuŠČOVa, TiTa...


od 7 do 107


26

od 7do 107

Matko Orsag, diplomirani inženjer elektrotehnike i znanstveni novak na Fakultetu elektrotehnike i raču-

narstva u Zagrebu, jedan je od pet Hrvata koji su dobili prestižnu Fulbrightovu stipendiju za akademsku godinu 2011./2012. Ta ugledna stipendija mladim znanstvenicima pruža priliku za istraživački rad na sveučilištima u sadu, a svojedobno su je dobili i guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski te Kolinda GrabarKitarović, pomoćnica za javnu diplomaciju natoova glavnog tajnika. Potkraj rujna Matko će se s Trešnjevke preseliti u daleku Philadelphiju gdje će na Sveučilištu Drexel sudjelovati u istraživačkom programu u laboratoriju za autonomne sustave.

Iako mu je tek 26 godina, iza sebe ima brojne akademske i poslovne uspjehe. Dobitnik je čak triju nagrada ‘’Josip Lončar’’ za izvrstan uspjeh tijekom studija, kao i rektorove nagrade 2007. godine. Njegovi samostalni i grupni znanstveni radovi objavljeni su u brojnim

domaćim i inozemnim stručnim publikacijama, a prezentirao ih je na stručnim skupovima održanim u Grčkoj, Italiji i Kini.

Među projektima na kojima je surađivao ističe izradu robota za hidrodinamičku obradu betona koji, između ostalog, služi za obnav-ljanje tunela i mostova tako da u sklopu sa-nacije uklanja slojeve starog betona. U okviru natječaja koji je raspisala Hrvatska zaklada za znanost, sudjelovao je i u izradi prijedloga projekta za nadzor požara koji uključuje izra-du bespilotne letjelice koja prati smjer širenja vatre te šalje upute robotskim jedinicama na zemlji da bi se što preciznije predvidio smjer kretanja požara i time ubrzalo njegovo gašenje.

Trenutačno je polaznik doktorskog studija na zagrebačkom feru gdje se na Zavodu za automatizaciju i računalno inženjerstvo bavi istraživanjem robotskih i autonomnih sustava, što će nastaviti i tijekom studija u Philadelphiji. Najnoviji uspjeh i odlazak u sad bio je povod za razgovor s mladim znanstvenikom koji je

Tekst i foto: Davor Ivanov

Od Trešnjevke do Philadelphije

Mladi znanstvenik sljedeću će akademsku godinu, kao dobitnik Fulbrightove stipendije, provesti na Sveučilištu Drexel u Philadelphiji gdje će sudjelovati u istraživačkom programu u laboratoriju za autonomne sustave

ZNANSTVENIK IZ OSTROVIČKE

od 7 do 107


27

svoje prve uspjehe ostvario iz obiteljske kuće u Ostrovičkoj ulici, iza trešnjevačke tržnice.

‘’Odlazak u Philadelphiju jedinstveno je iskustvo zahvaljujući kojem ću moći raditi u vrhunskom laboratoriju s najsuvremenijom tehnologijom, okružen svjetski priznatim stručnjacima’’, kaže Matko i dodaje kako mu je u dobivanju stipendije puno značila potpora fakulteta i mentora, dr. sc. Stjepana Bogdana, profesora koji je i sam dobitnik Fulbrightove stipendije.

Ističe kako će mu trebati neko vrijeme da se privikne na novu sredinu te da će mu Trešnjevka nedostajati jer je, kako kaže, ide-alan kvart koji pruža brojne mogućnosti pa tako često s prijateljima zaigra nogomet na školskom igralištu, ode na plivanje u Dom sportova ili s djevojkom Nives trenira ples.

Iako je već od malih nogu pokazivao interes za robotiku igrajući se legokockama i izra-đujući vlastite robote, oduvijek se zanimao i za umjetnost, posebice glazbu. Završio je osnovnu i srednju glazbenu školu, a već je 10 godina član Akademskoga harmonikaškog or-kestra ‘’Ivan Goran Kovačić’’ s kojim je osvojio brojne nagrade na glazbenim natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu.

‘’Iako naizgled ne djeluju srodno, glazba i matematika imaju puno dodirnih točaka’’, kaže Matko čiji je prvi objavljeni znanstveni rad proučavao upravo tu vezu, analizirajući

boje i doživljaj zvuka pomoću programskog paketa Mathematica.

Za sebe kroz smijeh kaže kako je tipičan geek koji uživa u fantasyju i znanstvenofanta-stičnim romanima i filmovima, no napominje kako se u životu trudi isprobati što više stvari te neprestano stjecati nova znanja i spoznaje u čemu će mu svakako pomoći i osvojena stipendija.

U budućnosti bi se želio nastaviti baviti istraživačkim radom na fakultetu ili nekoj drugoj znanstvenoj ustanovi . Po svemu sudeći, čeka ga bogata i uspješna karijera.

od 7 do 107


S fakultetskim kolegama na jedrenju

Fokus rada mladog znanstvenika predstavljaju bespilotne letjelice

od 7 do 107


28

SVe ViŠe biCiKala, sVe ViŠe kRađa

Unatoč tomu što ponekad ni lanac nije dovoljan, iz Policijske uprave zagrebačke upozoravaju građane da uvijek zaštite i zaključaju svoje bicikle, čak i ako samo moraju skoknuti do dućana, pošte ili slično

Tekst: Petra Kostanjšak

NEKOLIKO SAVJETA:

ό Bicikle kupujte kod ovlaštenog trgovca

ό Zabilježite karakteristike bicikla, a ako nema brojeva na okviru bicikla, dajte bravaru da na bicikl unese neki prepoznatljiv broj i znak

ό Zaključavajte vrata stubišta ili dvorišta u kojem se nalazi bicikl jer će kradljivci prije same krađe prvo

“provjeriti” navike zaključavanja odnosno nezaključavanja prostorija ili bicikla

ό Uvijek zavežite bicikl i ne ostavljajte ga dugo bez nadzora

lijepi sunčani dani na ulice su izmamili brojne bicikliste pa su se, uz one kojima je to glavno prijevozno sredstvo, prema zelenim gradskim oazama biciklima uputili i oni željni rekreacije. Međutim, uz vječnu

borbu s neuređenim ili nepostojećim biciklističkim stazama te neprilago-đenim rubnicima i ponekad nesusretljivim vozačima automobila, biciklisti se neprekidno suočavaju s još jednim teškim problemom - kako uspješno zaštititi svoje metalne ljubimce od bezobzirnih kradljivaca. Naime, kako u zagrebu raste broj biciklista i bicikala, tako raste i broj krađa. u prvoj je polovini ove godine na području našega grada ukradeno 368 bicikala što je osjetno veći broj u odnosu na lani. Vrlo velik broj bicikala ukraden je upravo na Trešnjevci, što zapravo i nije neobično s obzirom na veliku površinu koju Trešnjevka sjever i jug zauzimaju. u ovoj, ne baš tako slavnoj utrci, pobijedila je Trešnjevka jug gdje je ukraden 41 bicikl, a na Trešnjevci sjever ukradeno je 30 bicikala. u istom razdoblju u susjednom Trnju ukradena su 53 bicikla, a u centru grada najviše - njih 55.

Što se tiče razriješenih slučajeva i pronađenih bicikala, nije utješna činjenica što su u tom razdoblju u zagrebu razriješena 64 slučaja krađe bicikala, dakle tek 17 posto vlasnika dozna što se doista dogodilo njihovim omiljenim prometalima.

Na žalost, kradljivci bicikala operiraju na razne načine i ponekad lanac nije dovoljan. upravo je potkraj kolovoza policija stala na kraj serijskom kradljivcu bicikala koji je bicikle krao po cijelom gradu, među ostalim i u Tratinskoj ulici. Bicikle je 29-godišnji lopov krao tako da bi škarama za metal rezao zaštitne lance kojima su bicikli bili vezani pa bi se ukradenim biciklima odvezao s mjesta zločina. stoga i ne čudi što već uz kupnju prvog bicikla vlasnik počinje strahovati kako zaštititi svoj bicikl od krađe - koliko jak mora biti zaštitni lanac i može li on uopće spriječiti krađu.

unatoč tomu što ponekad ni lanac nije dovoljan, iz Policijske uprave zagrebačke upozoravaju građane da uvijek zaštite i zaključaju svoje bici-kle, čak i ako samo moraju skoknuti do dućana, pošte ili slično, jer upravo taj dan može biti onaj koji će pamtiti po tome što su ostali bez svog bicikla. Policija upozorava da se bicikli kradu na ulicama, ali također i iz šupa, stu-bišta, podruma te dvorišta koja su često slabo osigurana pa i o tome treba voditi računa.

OPRez, lOPOVi VReBaJu!

od 7 do 107

od 7 do 107


29

120. ROĐENDAN ZAGREBAČKOG JAVNOG PRIJEVOZA

U jesen prije točno 120 godina na zagre-bačkim ulicama pojavio se prvi tramvaj koji su tada vukli konji. Na mjestu današ-

njeg Tehničkog muzeja nalazila se prva remiza odakle je 5. rujna 1891. krenuo tramvaj. Vukao ga je konj Belko, njime upravljao vozač Ferdo, a karte je prodavao kondukter Vid. Tramvajska pruga bila je duga osam kilometara, a tramvaj je vozio brzinom od 7,5 kilometara na sat. U to doba konja je bilo dva puta više nego tramvajskih kola, a jedan bi konj prevalio put od 26 do 28 ki-lometara na dan. Tramvaj je bio prava atrakcija za mali Zagreb, a nova kola iz tvornice Witzer iz Graza izazvala su senzaciju te se prvog dana u šest ljetnih i deset zatvorenih kola prevezlo više od 20.000 Zagrepčana, što je bila gotovo polovina stanovništva Zagreba.

Danas je Zagreb milijunski grad, a tramvaj je bio i ostao simbol našega grada. Na 116.346 kilometara pruga zet dnevno preveze goto-vo milijun putnika u 15 redovnih dnevnih i četiri noćne, a grad pokriva i mreža od 134 autobusne linije.

U posljednjih se 120 godina gradskog pri-jevoza na ulicama i u tramvajima mnogo toga

promijenilo. Prugama su još donedavno vozili stari tramvaji domaće proizvodnje iz Đure Đakovića, potom su u Zagreb stigle češke tatre i tzv. katice, zatim stari austrijski ‘’genšeri’’ pa najmoderniji niskopodni tramvaji konzorcija Končara i Gredelja. Prošao je i dug put od starih papirnatih karata pa sve do kupnje tramvajske karte putem mobitela. Kad je prvi tramvaj krenuo na svoj put, teško je bilo zamisliti kako će Zagreb i njegovi tramvaji izgledati za 120 go-dina, baš kao što je nama teško zamisliti kako će zagrebačke ulice izgledati u sljedećem stoljeću.

Proslava 120. rođendana javnog prijevoza u Zagrebu organizirana je ondje gdje je sve i počelo u Tehničkom muzeju. U dvorištu Tehničkog muzeja nastupio je zetov pu-hački orkestar koji slavi 85. obljetnicu te Zagrebačke mažoretkinje, a bila je organizi-rana i svečana vožnja tramvajem oslikanim motivima iz prošlosti. U muzeju je postav-ljena izložba ‘’Zagrebački električni tramvaj 1981. 2011.’’ autorice Nede Staklarević koju građani mogu pogledati do 8. listopada, i to od utorka do petka od 9 do 17 sati te subotom i nedjeljom od 9 do 13 sati.

Prvi je tramvaj krenuo upravo s Trešnjevke Tekst: Petra Kostanjšak

od 7 do 107


akCiJa MisiONaRa

Mormonska crkva nema ograde jer želi biti dio zajednice

Pripadnici Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana

susjede su razveselili besplatnim pranjem automobila

30

Tekst i foto: Anita Končar

od 7 do 107


31

Vratili ste se s godišnjeg odmora i vašem je limenom ljubimcu potrebno pranje, a dobri susjedi iz kvarta organizirali su akciju tijekom koje će taj posao učiniti za vas, i to besplatno. zvuči

nevjerojatno? e, pa nije. Baš su takvu akciju za sve Trešnjevčane, kao i ostale posjetitelje Jaruna, potkraj kolovoza organizirali mor-moni, pripadnici Crkve isusa krista svetaca posljednjih dana, koja se nalazi na kutanječkom putu.

Naime, kao i u prethodne dvije godine, mladi su misionari oprali sve automobile čiji su vlasnici bili dovoljno znatiželjni i dovezli ih u dvorište njihove crkve. iako zauzvrat posjetitelji nisu morali učiniti ama baš ništa, ponuđen im je obilazak crkve, a usput su mogli doznati sve što nisu znali, a zanima ih, o vjerovanju članova Crkve isusa krista svetaca posljednjih dana. u crkvi nam je rečeno kako su do ideje o besplatnom pranju automobila došli slučajno te kako nije riječ o samopromociji. No, u svakom slučaju, riječ je o originalnom načinu privlačenja pažnje. Glavni im je cilj, ističu, biti na usluzi i upoznati ljude s evanđeljem.

‘’Pranje automobila samo je jedna služba, a mi želimo lju-dima biti na usluzi. Dok im peremo automobile, ponudimo im i obilazak crkve da bi se ljudi s nama mogli bolje upoznati’’, obja-snio nam je mladi misionar iz amerike ethan Jacobsen koji je u Hrvatsku stigao prije gotovo dvije godine. iako skromno priznaje da nije jezik baš najbolje savladao te da je hrvatski prilično težak, bilo nam je jasno da je svoju lekciju i više nego dobro odradio, jer nam je sve uspio objasniti bez imalo teškoća. inače, ethan je samo jedan od oko 60.000 misionara koji diljem svijeta, i to obično po dvije godine, obilaze unaprijed dogovorene zemlje i gradove, a sve kako bi prenosili poruke o isusu kristu. “Prije nego što sam došao u Hrvatsku, imao sam dvomjesečni tečaj jezika, a zatim sam jezik učio ovdje”, kazao je mladi misionar koji će uskoro put rodne amerike. Priznao nam je i kako mu se svidjelo u Hrvatskoj pa je uvjeren da će se jednoga dana vratiti.

inače, dvjestotinjak članova njihove crkve u Hrvatskoj prilično je aktivno te organizira i brojne druge akcije kao i besplatne tečajeve stranih jezika za djecu i odrasle.

iako je tijekom akcija pranja automobila oprano i sedam-desetak automobila, prvo pitanje svih znatiželjnika koji su odlučili obići crkvu uglavnom je glasilo: ‘’u što vi vjerujete?’’

‘’kada im kažemo da vjerujemo u Boga, iduće pitanje uglav-nom je koje su osnovne razlike između nas i katolika’’, kazao je sven sambunjak, učitelj u nedjeljnoj školi koji se mormonima pri-družio 1999. godine , a prije toga, kako nam je priznao, bio je čak i ateist. Objasnio je i kako pripadnici te crkve osim u Bibliju vje-ruju i u još neke zapise među kojima je i Mormonova knjiga, koja je pak slična Bibliji. Među pitanjima na koja članovi Crkve često moraju odgovarati i ona su o njihovoj nedjeljnoj službi te je li po-sjetiteljima dopušteno doći na nedjeljne sastanke Crkve. svi koji se i prije dolaska u crkvu žele informirati o vjerovanju mormona, detaljne informacije mogu pronaći i na njihovim internetskim stranicama te doznati i neke zanimljive podatke, poput onoga zašto ih nazivaju mormonima. ‘’ljudi nas često nazivaju mormo-nima. To je nadimak koji su nam ljudi dali jer vjerujemo da je Mormonova knjiga riječ Božja, knjiga koja stoji uz Bibliju i koja je još jedno svjedočanstvo o isusu kristu’’, stoji među odgovorima.

Pripadnici Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana

susjede su razveselili besplatnim pranjem automobila

Crkva Isusa Krista sveta-ca posljednjih dana nastala je u sad-u u 19. stoljeću, a osnovao ju je Joseph smith. Što se tiče njihova djelova-nja u Hrvatskoj, misionar-ski rad nije počeo sve dok krešimir Ćosić, košarkaška zvijezda, nije bio pozvan na sveučilište Brigham Young 1969. godine te postao članom Crkve. Danas ona postoji u nekoliko hrvatskih grado-va, a svoje ogranke imaju i u većini županija. Što se metropole tiče, prva adre-sa na kojoj su se smjestili bila je ona na svačićevu trgu, a prije dvije godine smjestili su se na Jarunu. O Trešnjevčanima kao susjedima imaju samo riječi hvale, a nji-hova je filozofija da ni jedan dio oko crkve nije ograđen jer - kako su nam objasni-li - žele biti dio zajednice.

od 7 do 107


32ošHorvatiMalo ih je, ali su najveći humanitarci u kvartuu sklopu knežija Cupa 2011., koji su organizirali bivši učenici, prikupio se novac za kupnju interaktivne ploče

Tekst: Anita Končar Foto: Arhiva škole / Društvo arhitekata Zagreba

od 7 do 107


33

Školske torbe ponovno su na leđima trešnjevačkih đaka, i to na njih 7655, koliko ih ove godine polazi osnovne škole u kvartu. Da na sve te učenike tre-

baju posebno paziti i vozači koji često jure pokraj škola, upozorili su početkom rujna i gradski oci i pravobrani-teljica za djecu, a apeli su se najviše odnosili na 1020 trešnjevačkih prvašića. kako prolaze prvi dani u jednoj od najstarijih zagrebačkih škola te koje će sve aktivnosti i ove godine ponuditi svojim učenicima, doznali smo od mr. sc. Biseke Matić-Roško, ravnateljice Osnovne škole Horvati.

kao i prijašnjih godina u njihovoj se školi, koja će iduće godine proslaviti 115. rođendan, ove godine upisalo malo više od 300 učenika među kojima je 40 prvašića. unatoč tomu što njihova škola nije među najvećima u kvartu, mogu se pohvaliti brojnim izvanškolskim aktivno-stima, međunarodnim projektima pa i dobrim rezultatima na državnim natjecanjima. Da su njihovi učenici vezani uz školu i nakon što završe osmi razred, dokazuje i to što su upravo bivši učenici pokrenuli humanitarnu akciju u kojoj je prikupljen novca za kupnju školske opreme. Tako su na školskom igralištu bivši učenici Mario Tomas, braća ivan, antun i Franjo Brandt te Jakov Grcić, organizirani u Društvo športske rekreacije ‘’knežija’’, u lipnju or-ganizirali malonogometni turnir pod nazivom knežija Cup 2011. i, naravno, postigli cilj. Naime, Osnovna škola Horvati već osam godina provodi program integracije i školovanja djece s cerebralnom paralizom, a kako bi im olakšali nastavu, pokrenuta je humanitarna akcija pri-kupljanja novca za kupnju interaktivne ploče. ‘’u školu je trenutačno upisano devetero učenika s cerebralnom paralizom koji su u redovnome programu. Naime, mi smo, prema gradskoj mreži škola, određeni kao punkt i kod nas se upisuju djeca s teškoćama koja žive u ovom dijelu grada”, objasnila je ravnateljica škole. svim učenicima, a i nastavnicima, napredak u radu osigurala je upravo interaktivna ploča koja im osjetno olakšava ne samo učenje, nego i komunikaciju sa školama partnerima koje imaju u cijelome svijetu. Škola je naime putem progra-ma agencije za mobilnost i programe eu-a uključena u projekt s još devet škola pa će učenici uskoro posjetiti i neke od europskih gradova. “To je dragocjeno iskustvo za sve učenike jer imaju prigodu upoznati svoje vršnjake, naučiti kako ravnopravno raditi u ekipi i steći samopo-uzdanje”, istaknula je Matić-Roško. Da njihovi učenici nemaju problema sa samopouzdanjem te da su prilično uspješni, dokazuju i neka imena koja su ondje stekla svoje osnovnoškolsko obrazovanje. Tako je u Osnovnoj školi Horvati pisati naučio Pero Budak, a u školskim je klupa-ma sjedio i đuro Njavro, Vlatko Pavletić i lana klingor.

NakoN više od 100 godiNa sele se Na Novu adresu Osnovna škola Horvati nakon više od 100 godina trebala bi promijeniti adresu. Naime, u sklopu projekta ‘’Šarengradska” Grad namjerava tom 1800 metara dugom prometnicom po-vezati Jadranski most i Ulicu Florijana Andrašeca kraj Cibonina tornja, a za potrebe tog projekta škola se mora srušiti i sagraditi nova. Projektna doku-mentacija za novu školu već je izrađena, a prvu nagradu na natječaju dobio je arhitekt Hrvoje Njirić iz arhitektonskog ureda Njirić + arhitekti d.o.o. Gradnja bi trebala početi na mjestu nekadaš-njeg reciklažnog dvorišta na Knežiji.

od 7 do 107


34

Važne odluke treba donijeti već na početku školske godine, a dan bez planiranja svog

vremena siguran je put do neuspjeha. Kako planirati svoje vrijeme za Glas Trešnjevke, piše dr. sc. Dubravka Miljković, prof.

Tajna uspjeha Veću su skupinu studenata na početku prve godine studiranja testirali različitim testovima kako bi utvrdili njihove stavove o učenju, načinu učenja, radnim navikama i svemu ostalom što se smatra važnim za uspjeh u učenju. Nakon četiri godine ponovno su ih pronašli i snimili dokle su dogurali sa studiranjem i koliko su u tome uspješni. Ono što je najviše razlikovalo uspješne od manje uspješnih bilo je planira-nje vremena. Uspješni studenti imali su plan rada (čak su imali i popise aktivnosti koje moraju obaviti), jasnu ideju o tome što ih sve čeka idućeg tjedna i koji su im prioriteti. Nisu se od drugih dali nagovoriti na stvari koje se nisu uklapale u njihov plan uče-nja, radnim su danom najviše bili angažirani učenjem, rijetko su radili noću uoči ispita, nisu gubili vrijeme na gluposti i vjerovali su kako uvijek ima prostora za još bolje korištenje vremena.

Početak školske godine dobra je prigoda da se donesu neke važ-ne odluke. Dakle...

1. Započni dan bez plana. Počni raditi ono što je još prekjučer tre-balo biti gotovo, ali tad nisi imao vremena jer si dovršavao referat koji si trebao predati prošlog tjed-na, ali nisi mogao jer ti je umrla baka. Drugi put. U ovoj školskoj godini. Ukaže li se kakvo vrijeme u kojem bi mogao obaviti nešto za sutra, ne daj se navući jer – što bi radio sutra? 2. Neka drugi upravljaju tvojim vremenom. Prihvaćaj sve pozi-ve za izlazak svojih prijatelja. Poslovi ti neće pobjeći. Na kraju, uglavnom ih uvijek i obaviš: na brzinu i s većim ili manjim zakaš-njenjem, ali napreduješ sve se manje zbog toga uzrujavaš.3. Životna ravnoteža? Glupost! Svaku umjerenost hitno izbaci iz života. Neki kažu kako u životu postoji sedam glavnih područja: zdravlje, obitelj, novac, društvo (druženje), intelektualni razvoj, duhovni razvoj i profesionalno napredovanje. Dugoročno, važ-no je uspostaviti ravnotežu u svih tih sedam područja. Kako nema izgleda da se svakom od tih područja u podjednakoj mjeri posvetiš svaki dan, odustani od namjere da kakvutakvu ravno-težu uspostaviš i tijekom godine. Jer, što je drugo godina nego skup dana. 4. Okruži se neredom. Na radni stol natrpaj sve što bi ti tijekom školske godine moglo zatrebati. Pa mora ti biti pri ruci! Uostalom,

ti se u tome sjajno snalaziš, a po-znato je i da su svi kreativci po-malo neuredni. Komu smeta ne mora gledati.

Istraživanja pokazuju da uče-nici i studenti koji imaju neuredan radni stol dnevno u prosjeku tro-še sat na prekopavanje po stva-rima tražeći one koje im trebaju, ali i gubeći vrijeme s onima koje su našli a koji im ne trebaju. To je sedam izgubljenih sati tjedno. Vjerojatno pretjeruju, možda se dva dana u tjednu uopće ne pri-bližiš radnom stolu pa i ne možeš izgubiti sedam sati. I zapravo ni-kad ništa nisi tražio sat vremena; nakon pet minuta odlučuješ kako ti to baš i nije nužno. A ne treba zaboraviti ni da puno puta stvar nađeš otprve. 5. Nemoj dovoljno spavati. Istraživanja pokazuju da se gotovo tri četvrtine učenika i studenata redovito žali kako su iscrpljeni. Većina ih pritom čak kaže kako dovoljno spavaju, ali da ne spavaju dobro. Dani su im ispunjeni stresom, a pred kraj školske godine stvari im izmi-ču kontroli: nastoje raditi više iako ne nužno i pametnije (neki čak uistinu nemaju vremena za spavanje).

Ponavljanje je majka učenja stara je izreka. Onaj tko ju je smislio možda je mislio baš na ponav-ljanje razreda. Nemoj baš ti pasti kao njena žrtva.

NOVA ŠKOLSKA GODINA

Planiranje vremena sigurna je karta za školski uspjeh

Tekst: Dubravka Miljković

Početak školske godine stresan je i za školarce i za njihove roditelje. Da bi se izbjegao neuspjeh, za vas smo prikupili neke savjete

Riječ, slika, zvukKAKO SIGURNO Ne DOžIVJETI USPJEH :

od 7 do 107


od 7 do 107

Riječ, slika, zvuk

Trešnjevačke KNjIžNICe

KNjIžNICa vOLTINOLjetna razbibriga u Knjižnici VoltinoKnjižnica voltino tijekom ljeta nudila je zanimljive aktivnosti namijenjene svojim mlađim ko-risnicima. Središnja izložba ljeta nosila je naziv ‘’Slikovnice, naše prijateljice’’. autori ove izložbe bili su učenici trećeg razreda Oš voltino, i to pod vodstvom učitelji-ca Ksenije Gluhak i ane Marije Čorko. Slikovnica govore o sve-mu što zaokuplja njihove male autore (likovi iz lektire, ekologija, godišnja doba itd.).

KNjIžNICa KNežIja

Pogled i govor dušeTijekom lipnja Knjižnica Knežija ustupila je svoj prostor za izložbu radova slikara iz Hrvatske udru-ge gluhoslijepih osoba ‘’Dodir’’. Kristijan Bezuh, Marijan jurenec, Ivan vručina i Milan vručina, čla-novi umjetničke radionice koja djeluje u sklopu te udruge, dobili su prigodu da još jednom pokažu kako i gluhoslijepe osobe mogu biti i prisutne i uspješne u umjet-ničkom stvaralaštvu.

KNjIžNICa TINa UjevIĆaIvan Puljić, ‘’Hrvatskim velikanima’’ (sonetni vijenci, II. izdanje)U prostorima Knjižnice Tina Ujevića održane su tijekom srpnja večeri poezije. Pjesnik Ivan Puljić, inače dugogodišnji predsjednik Udruge umjetnika ‘’Tin Ujević’’, predstavio je drugo izdanje svo-je zbirke poezije pod nazivom ‘’Hrvatskim velikanima’’. Riječ je o zbirci sonetnih vijenaca što je, prema riječima autora, i najdraži oblik njegova umjetničkog izra-žavanja. Ta je večer poezije bila i jedna od akcija Udruge umjet-nika ‘’Tin Ujević’’ u povodu obi-lježavanje 120. obljetnice rođenja poznatog pjesnika. Program je vodio Ivan Puljić, a u glazbenom dijelu nastupio je pjesnik i glazbe-nik Neven Dužević koji je izvodio uglazbljenu Ujevićevu poeziju.

Jozefina Lada, ‘’Rijeka snova’’jozefina Lada, članica i dopred-sjednica Udruge umjetnika ‘’Tin Ujević’’, vukovarka koja niz godi-na živi u Zagrebu, predstavila je svoju petu zbirku poezije ‘’Rijeka snova’’. Tom je prigodom pred-stavljena zbirka prave ‘’ženske’’ poezije čije su inspirativne teme život, ljubav, tuga za nestalim su-prugom, ali i stradnja vukovara te ljubav i čežnja za slavonskom ravnicom. Knjigu poezije pred-stavio je Ivan Puljić, a stihove iz knjige interpretirala je Sanja Grčić.

KNjIžNICA vOLTINO U najavi za jesenski program stoji da se od početka rujna radionica origamija prebacuje u poslijepodnev-nu smjenu, pa knjižnica poziva svoje članove, kao i ostale zainteresirane, da se prijave na tu kreativnu radionicu. Nadalje, slijedi izložba Tee Stražičić, stu-dentice animacije na akademiji likovih umjetnosti, i Mirana šabića, studenta s iste akademije, ali s od-

sjeka grafike, koji studira u klasi profesora F. Para. Najavljuje se i aktivna suradnja Osnovne škole voltino i Knjižnice voltino u Mjesecu hrvatske knjige kad će četiri učiteljice iz škole organizirati radionice u knjižnici. Planirano je otvorenje izložbe fotografija ‘’voltino nekad i sad’’, dramski igrokazi, likovne ra-dionice, kvizovi, izrada slikovnica...

Tekst i foto: Maja Cvek

šTO nAs ČeKA u KNjIžNICaMA


36

Iako Zoran Čutura, košarkaš zagrebačke Cibone i repre-zentativac bivše zemlje, s kojom je osvojio zlato i broncu na Svjetskom košarkaškom prvenstvu, već odavno ne igra,

mnogi ga pamte kao jednog od najprepoznatljivijih heroja tadašnje košarke. Počeo je igrati s 16 godina u Industromontaži, a 1981. godine prešao je u Cibonu i kao profesionalac odigrao 13 sezona. Igrao je na krilu, a najviše ga pamte po tome što je pogađao, uvijek točno i precizno, iz nemogućih pozicija. No pamte ga i po duhovitosti te elok-ventnosti. Najveću slavu postigao je sredinom osamdesetih kada je igrao zajedno s pokojnim Krešimirom Ćosićem i Draženom Petrovićem, Mihovilom Nakićem, Androm Knegom i drugima. Iako je imao prilika, nije htio otići igrati u inozemstvo, a po završetku profesionalne karijere bio je kraće vrijeme tzv. sportski direktor Zrinjevca, a onda se počeo profesionalno baviti novinarstvom. Danas je poznati sportski novinar i kolumnist Novog lista, a na Trešnjevci na Jarunu živi već punih 25 godina.

Jarunu kao kvartu definitivno fali određenih sadržaja, pa tako i kino, ali ih drugim predno-stima nadoknađuje. S obzirom na to da sve svoje elementar-ne potrebe mogu zadovoljiti u krugu od dva kilometra oko kuće, sad već odlazak u centar doživljavam izletom koji zahti-jeva opsežne pripreme

Razgovarala: Nina Ožegović Foto: Bruno Konjević

ZORaN ČUTURa Ig

ranj

e koš

arke

nik

ad

nisa

m sm

atra

o “ka

rijer

om”

nego

živo

tom

zVIJEzDA Iz SUSJEDSTVA

zvijezda iz susjedstva


37

01 Najveće uspjehe postigli ste sredinom osamdesetih kada je Cibona, u kojoj su tada igrali pokojni Dražen Petrović i Krešimir Ćosić, s dvije titule šampiona harala Europom. Uz to, bili ste u reprezentaciji bivše zemlje koja je osvojila dvije medalje na Svjetskom prvenstvu. Kako iz današnje perspektive gledate na to razdoblje uspjeha i slave?

- Što se tiče same faktografije, imam i zlatnu medalju s Europskog prvenstva 1990. i srebrnu s Olimpijskih igara 1988. Kad smo već kod reprezentacije sfr j-a, kažimo da sam imao privilegij igrati s generacijom koja je bila nešto mlađa, pokojni Dražen, Kukoč, Rađa, Stojko Vranković, Paspalj, Divac, Đorđević, Zdovc, za koju mi je tada bilo jasno da će dominirati svjetskom košarkom još dugo godina nakon što smo zajedno ‘’odradili’’ taj kraj osamdesetih. Što se i dogodilo, samo što ti ljudi više nisu igrali u istoj reprezentaciji. Ni dan-danas mi nije baš stopostotno jasno zašto sam i ja bio s njima, vjerojatno zato što sam malo prevodio, malo igrao, malo djelovao kao kohezivno sredstvo, umio sam spojiti dvije-tri suvisle rečenice što je ostavljalo dobar dojam. I bio sam jedini igrač iz Zagreba u reprezentaciji dosta dugo... No, cijelo to razdoblje, uključujući i reprezentaciju i Cibonu, daleka je prošlost i tako ga i tretiram. Ne gledam snimke utakmica (imam ih točno tri), ne gledam sa sjetom požutjele fotografije, niti sa suzom u oku u besanim noćima vadim medalje iz ladice i ljubim ih. Bilo, prošlo, gotovo, lijepo se povremeno sjetiti. Možda takav stav proizlazi iz toga što igranje košarke nisam nikad smatrao ‘’karijerom’’ nego životom, i to dijelom života koji je jednako vrijedan kao i oni dijelovi koji su prethodili tom ‘’razdoblju uspjeha i slave’’, kao i oni koji su došli nakon toga.

02 Zna se reći da se u to vrijeme, prije 25 godina, košarka igrala više sa srcem te da je manje bila biznis. Koje su, po vašem mišljenju, važne razlike nekad i danas?

- Otkad sam počeo igrati, recimo sredinom sedamdesetih, do danas raspadale su se države, nastajale su nove, bili smo u ratu, mijenjali su se režimi, predsjednici, pali su Blizanci, na rubu smo trećeg svjetskog rata već poprilično dugo. Normalno je da se i globalna košarka promijenila, normalno je da se promijenila košarka u Hrvatskoj. Sigurno nisam počeo igrati zbog novca, niti sam igrao zbog novca - tada je novac bio posljedica, a ne uzrok kao danas. No, i to je shvatljivo u aktualnoj socijalnoj situaciji u kojoj živimo - ako neki klinac ima

poremećaj hipofize pa naraste kao gljiva poslije kiše, roditelji će vrlo brzo u njemu početi gledati potencijalni izvor zarade, a ne ljudsko biće. Na žalost svih nas, to je normalno jer roditelji svojim radom nikako ne mogu priskrbiti ono što može takav klinac bavljenjem sportom, ma kako predano i pošteno radili u nekoj firmi u kojoj dobivaju plaću ili je ne dobivaju ili je dobivaju s debelim zakašnjenjem. Status košarke u državi nam je loš, jer se mi Hrvati uvijek identificiramo s pobjednicima, a u košarci nemamo pobjednika već jako dugo i ne sluti se da bi se mogli pojaviti, niti na klupskom niti na reprezentativnom nivou.

03 Počeli ste sa 16 godina u tadašnjoj Industromontaži, a zatim ste se od 1981. godine u Ciboni počeli profesionalno baviti košarkom. Što je bilo presudno za odabir košarke?- Biološki sam sazrio dosta brzo, rano sam narastao, a išao sam u školu ‘’Božidar Maslarić’’ na Borongaju, koja je imala neku košarkašku tradiciju, i vrlo su me brzo poslali u tadašnju Industromontažu, današnji Zrinjevac, koji je iz te škole ‘’vukao’’ klince. Prvi mi je trener bio Zoran Marković i od njega sam naučio osnove. Sve poslije išlo je nekim logičnim putem, pa i taj odlazak u Cibonu nakon vojske (jna, Šuvarova generacija), iako su me zvali svi veliki klubovi sfr j-a.

04 Kako se dogodio prijelaz od “simbola Cibone” do sportskog novinara Novog lista i jeste li u tom poslu našli zadovoljstvo?

- Posao je izabrao mene, a ne ja posao - radio sam kao sportski direktor Zrinjevca kad me nakon slučajnog susreta tadašnji urednik sportske rubrike Jutarnjeg lista Darko Kolombo pozvao da kod njega pišem kolumnice, i vrlo sam brzo prešao na dnevni ritam rada. Pa je uslijedio ugasli Sportplus pa sad Novi list. Zadovoljstvo i nezadovoljstvo u novinarstvu vjerojatno je isto kakvo je u većini ostalih poslova, a ima svojih i prednosti i mana. Prednost je to što ne moram sjediti od osam do četiri ili pet u nekom uredu, mana to što moram biti na dispoziciji sedam dana u tjednu. U novinarstvu kojim se bavim ne postoji kategorija slobodnih vikenda... Mislim da sam pismen, a pišem o nečemu što jako dobro poznajem, to je moja prednost. No, sigurno ćemo se složiti u tome da danas u hrvatskom novinarstvu takve referencije nisu ni presudne ni dovoljne da autor bude poštovan. Dovoljno je imati telefon, laptop i fotoaparat, biti prisutan tamo gdje su ‘’selebovi’’ u našoj iskrivljenoj verziji - i novinarstvom se može baviti doslovce svatko s ceste.

38

zvijezda iz susjedstva

05 Odrasli ste na Borongaju, a sada već godinama živite na Jarunu na Trešnjevci gdje se nalaze čak tri sportske dvorane: Dom sportova, Cibonina dvorana i Kutija šibica. Je li Trešnjevka najsportskiji zagrebački kvart?

- Na Jarunu sam dvadeset i pet godina. Najsportskiji kvart? Iskreno, nemam pojma, bez obzira na te tri dvorane. Na pragu pedesete vjerojatno bih relevantnije mogao pričati o gastronomskoj ponudi Trešnjevke nego o sportskoj ponudi Trešnjevke. Trešnjevka je ogroman kvart, zapravo se sastoji od puno ‘’potkvartova’’ i svaki od njih ima neku svoju priču. Mislim, možemo se zadržati na Jarunu kamo ljudi odlaze džogirati, voziti bicikl, šetati, igrati badminton, uopće ne moramo diskutirati o organiziranom sportu.

06 Postoje li odgovarajući uvjeti za razvoj košarke te općenito sporta na Jarunu, odnosno Trešnjevci, kod klinaca? Propagira li se sport u školi i slično?- Moja su djeca odrasli ljudi - sin Tomislav ima 28, a kći Hana 23 godine, i ne znam kakvi su sad uvjeti za sport ovdje. Kad su oni bili školskog uzrasta, sve je bilo u redu s usmjeravanjem u sport, a ponovo ću se udubiti u problematiku kad dobijemo unuke.

07 Je li vaša kći Hana odabrala odbojku kao rezultat odgoja te činjenice što su joj roditelji nekadašnji aktivni sportaši ili je to više bio utjecaj škole?

- Kombinacija svega i još ponečega. Hana je stalno bila najviša u razredu, sada ima 190, siroto dijete, i stalno su je naganjali emisari iz svih mogućih sportova i klubova kako bi je doveli. Ona se bavila plesom, a s 10-11 supruga Gordana odvela ju je u Dom odbojke, koji nam je na kilometar od stana, ‘’da malo pogleda’’. Jednom kad je došla na odbojku, više nije dvojila čime će se baviti, a vjerojatno i sad misli da je to njezin izbor. Naravno, Gordana je bivša odbojkašica, i to odlična, ali da je Dom odbojke u Dubravi - sigurno je ne bismo tamo vodili na treninge. Kako su se stvari poslije razvijale - mlade nacionalne kategorije, studij na Berkeleyju, igranje u Njemačkoj, seniorska reprezentacija - vjerojatno nismo pogriješili u izboru.

08 Što vam se najviše sviđa u kvartu - način života, mir i blizina jezera, a što biste promijenili na Jarunu? Kao velikom obožavatelju filma, nedostaje li vam kino na Jarunu?

- Jarunu kao kvartu definitivno fali određenih sadržaja, pa tako i kino, ali ih drugim prednostima nadoknađuje. S obzirom na to da sve svoje elementarne potrebe mogu zadovoljiti u krugu od dva kilometra oko kuće, sad već odlazak u centar doživljavam izletom koji zahtijeva opsežne pripreme. Od rute do parkinga... Da je Jarun nešto posebno miran - i nije baš. Barem lokacija na kojoj živim. Ipak je ovo prolazan kvart kuda se ide u klubove na jezeru, kvart koji je građen u doba hiperinflacije, pa ima dosta iznajmljenih stanova u kojima su studenti ili neka druga kategorija podstanara. A takvi baš i nemaju obzira prema okolini. No, ako se nekud odselim, kad mi sve dojadi, odselit ću se daleko kako bih vrijeme provodio gledajući kokosove orahe kako zriju, a ne u neki drugi zagrebački kvart. Možda je u pitanju samo navika i inercija, ne znam ni sam.


39

povijesn

i

feljt

on

Savska cesta dijeli Kranjčevićevu od Koturaške, a velodrom, tr-kalište za bicikliste, ukazuje na povezanost nastanka sportskih sadržaja na tom prostoru tijekom

pretprošlog i prošlog stoljeća. Tri godi-ne nakon što je Hrvatski klub biciklista

‘’Sokol’’ sagradio prvi velodrom na prosto-ru sportskih igrališta uz današnju Klaićevu, Kačićevu i Ulicu Kršnjavoga, 1894. sagra-đen je velodrom i u Koturaškoj. U to doba biciklisti su se zvali koturašima pa otud i ime ulice. Velodrom u Kranjčevićevoj sagra-đen je 1955. godine, a uz nužne dogradnje i danas služi za održavanje brojnih natjeca-nja. Projektant je bio inženjer Milan Zrinjski koji se u godišnjim izvješćima Tehničkog fakulteta u Zagrebu navodi kao diplo-mant arhitekture 1956., a u dokumentima Biciklističkoga kluba Zagreb kao prvak Kluba 1947., 1948., 1950. i 1953. godine...

Za zagrebačke bicikliste 1977. bila je jedna od najtežih godina. Naime, 30. studeno-ga 1977. u velikom požaru na stadionu Sportskog društva Zagreb potpuno su izgorjele drvene tribine na zapadnoj strani stadiona. Požar je izbio noću i kad je pri-mijećen, već je bilo kasno. Zbog godišnje inventure najveći broj bicikala bio je smje-šten ispod tribina. Ostalo je samo desetak upotrebljivih oni su bili kod vozača koji su ih tek trebali dopremiti. Sve je ostalo uništeno. Zdenko Kahlina, kroničar Kluba, bilježi: ‘’Izgorjeli su skupi talijanski bicikli koje su vozili najbolji članovi Kluba, članovi tadašnje državne reprezentacije, Ivan Čolig, Ivan Bobovčan, Branko Bedeković, Vlado Fumić i drugi. Izgorjeli su klupski dresovi, gume, alat… čak i muzejske vrijednosti, kao što je bio bicikl iz 1900. godine.’’

Počeci se natjecateljskog biciklizma i nogometa na Trešnjevci isprepleću. Prva

STADION U KRANJČEVIĆEVOJ

Od koturaša do nogometaša

Teks

t : F

erna

ndo

Sopr

ano

Fo

to :

Bru

no K

onje

vić /

Nog

omet

ni le

ksik

on

Stadion u Kranjčevićevoj ulici podsjeća na začetke nogometa i biciklizma u nas, a po prvom postrojavanju Zbora narodne garde 28. svibnja 1991. godine, mjesto je obilježavanja početka stvaranja Oružanih snaga Republike Hrvatske


Velodrom u Kranjčevićevoj

sagrađen je 1955. godine

40

dva nogometna kluba, Prvi nogometni i športski klub (pnišk) i Hrvatski akadem-ski športski klub (hašk) osnovani su 1903. godine. hašk se smjestio na Sveticama, a pnišk je nakon samo jedne utakmice na terenu u blizini Miramarske ceste potražio novu lokaciju. Odlučili su preurediti zapu-šteni velodrom uz Koturašku u nogometno igralište oko kojeg je uređena i prva atlet-ska staza u Zagrebu, dugačka 500 metara. Dakle, biciklisti su napustili Koturašku, a nogometaši su odlučili poduprijeti sportaše sklonije atletskim diciplinama.

Istočno od Savske, uz Cvjetnu cestu, na-lazio se i teren Hrvatskog športskog kluba Zagreb koji je osnovan 1910. godine. Put do nastupa nogometaša istoimena kluba u Kranjčevićevoj ulici bio je postupan. Valja navesti da su ime grada Zagreba nosila če-tiri nogometna kluba, a nk Zagreb jedini je koji i danas djeluje. Prvi, Hrvatski športski klub Zagreb djelovao je od 1910. do lipnja

1912. godine kad je postao staleški klub pa je svojem nazivu dodao stalešku oznaku. Pod nazivom Hrvatski tipografski športski klub Zagreb djelovao je od lipnja 1912. do srpnja 1918. godine. Športski klub Zagreb djelovao je od kraja 1919. do travnja 1941. godine. Nogometna sekcija djelovala je u Fiskulturnom društvu Zagreb koje je osno-vano 10. listopada 1946., fuzijom četiriju dotadašnjih klubova.

Na Tratinskoj cesti, u današnjoj Kranjčevićevoj ulici, Hrvatski športski klub Concordia uređuje vlastito nogo-metno igralište 1918. godine. Budući da su osnivači bili srednjoškolci, Klub je 1906. osnovan pod nazivom Srednjoškolski športski klub i pod tim je imenom igrao do 1911. Do Prvog svjetskog rata odigrao je brojne utakmice s domaćim i inozemnim klubovima. Nakon Prvog svjetskog rata predratni članovi su s članovima predratne hšk Viktorije obnovili rad kluba pod ime-

Zvonko Monsider, legendarni golman Concordije

Najprije “zeleni” u Concordiji, a potom

“plavi” u Dinamu. S lijeva: Monsider, Lojen, Etlinger,

Wölfl, Cimermančić, Reberski, Pleše,

Strugar, čuče: Kokotović, Golob i Kacian

Concordia iz 1910. godine. S lijeva, stoje:

Kerhin, Ebert, Stampfl, dr.Juraj Kleončić,

Reno Rosmanith, pro.Prikryl, Sekulić, Bafić,

Cesarec, Roman Rosmanith, Justin i Kras


povijesni feljton

41

nom ConcordiaViktorija, no ubrzo se vraća staro ime Concordia. Jedna od najvažnijih akcija bila je gradnja igrališta na Tratinskoj cesti (današnji stadion u Kranjčevićevoj), tad najvećeg u Zagrebu, koja je završe-na 1921. Dotad je Concordia nastupala na srednjoškolskom igralištu zvanom Elipsa, već spomenutom prostoru sport-skih objekata omeđenih Rooseveltovim trgom, Klaićevom, Kačićevom i Ulicom Kršnjavoga. Na igralištu Concordije odi-grana je 1931. prva utakmica pod rasvjetom, a sastale su se reprezentacije Zagreba i Madrida. U sastavu kluba, osim nogo-metne, djelovale su i sekcije za mačevanje, laku atletiku, hokej na travi, skijanje, haze-nu, tenis i stolni tenis. Nogometna sekcija osvojila je Prvenstvo Jugoslavije 1930. i 1932. te Prvenstvo Hrvatske 1942. Do 1940. predsjednici Kluba bili su: E. Rosmanith (1906.1911.), J. Reberski (1912.1922.), R. Rosmanith (1923.), M. Pajnić (1924.), M.

Bosnić (1925.1932.) te L. Thaller (1933.1940.). Najpoznatiji igrači bili su: I. Pavelić, D. Babić, I. Belošević, Z. Jazbec, S. Kodrnja, Z. Monsider, S. Pavletić i K. Muradori. Od ostalih sportaša najpoznatiji su bili tenisač F. Punčec i atletičar I. Buratović. Klub je djelovao i za ndh, a 1945. preimenovan je u Zeleni 1906. U čast Concordije, koja je sagradila stadion, nk Zagreb je za treću boju dresova izabrao zelenu.

Na stadionu ima mjesta za 8850 gleda-telja. Godine 1931. na igralištu Concordije odigrana je prva utakmica pod rasvjetom, a 1987. grom je pogodio prve stadionske reflektore u ovom dijelu Europe. Nove reflektore stadion je dobio 2008. godine.

Momčad Concordije osvojla je prvenstvo 1930. godine (gornja)

Godine 2002. momčad je bila prvak hnl-a. S lijeva stoje: Milinović,

Stavrevski, Pirić, Ješe, Olić, Vasilj trener Kranjčar, čuče: Franja, Duro, Hasančić,

Poldrugač i J.Buljat (donja)


povijesni feljton

kvartovski metronom


42

ZLATNA PIRUETA ZAGREBA 2011.DOM SPORTOVa, 8.-11. PROSinCa

Od 8. do 11. prosinca na klizalištu Doma sportova održavat će se Zlatna pirueta Zagreba 2011. Riječ je o 44. međunarodnom natjecanju u umjetničkom klizanju, jednom od najstarijih klizačkih priredbi ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi i svijetu. Na Pirueti tijekom povijesti natjecala su se i nastupa-la mnoga zvučna imena iz svijeta klizanja. Sve je naime počelo u prosincu 1967. kao prija-teljski susret Zagreba i Sofije na otvorenom kli-zalištu Šalate, a od početnih šest država koje su tada sudjelovale (Austrija, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, Čehoslovačka i Hrvatska), broj se uoči Olimpijskih igara u Sarajevu popeo na 26 zemalja sudionica. I dok su od samog početka održavana natjecanja u konkurenciji klizačica, klizača i sportskih parova, 1981. u natjecanje je uvršten i ples. U početku se priredba održa-vala na otvorenom, no budući da su ponekad vremenske neprilike ometale priredbu, 1972. riješene su sve brige jer je Zagreb dobio natkri-veno klizalište u Domu sportova. Upravo tada natjecanje je dobilo ime koji nosi i danas Zlatna pirueta Zagreba a nakon preseljenja Pirueta je doživjela i svjetski uzlet te zaslužila ugled koji i danas uživa.


42

kvarTovski MeTRONOM Tekst:

Petra Kostanjšak

PARTY UNITEDCijeli ZagReb, 1. liSTOPaD, 21 SaT

U Zagrebu 1. listopada u 21 sat počinje treći klupski spektakl pod nazivom Party United koji u metropolu dovodi zvijezde elektroničke glazbe i najpoznatije klupske brendove. Za one koji ne znaju, Party United cjelonoćni je provod u zagrebačkim klubovima od kojih svaki nudi različiti glazbeni program. Ulaznica stoji 70 kuna, a u nju je uključen besplatni šatlautobus koji će cijelu noć kružiti gradom i posjetitelje prevoziti od kluba do kluba. Premijeran nastup u Hrvatsku imat će najbolji klub na svijetu Space Ibiza, koji će se u konkurenciji najboljih zagrebač-kih klubova predstaviti svojim spektakularnim subotnjim programom Cafe Ole. Prvi put u Zagreb dolazi i Ministry of Sound najpoznatiji svjetski brend plesne glazbe na čijem će partyju nastupiti njujorški DJ i producent Sandy Rivera. Kako sve ne bi bilo u znaku elektroničke glazbe, nastupit će tu Gin Cooler i beogradski funkybend Zemlja gruva. Posjetitelje za kraj očekuje poseban nastup Massima i Ljetnog kina. Protekla dva izdanja Partyja Uniteda privukla su više od 20.000 posjetitelja, a očekuje se da će ove godine zainteresiranih za tulumarenje po gradu biti još i više. Detaljnije informacije o klubovima i izvođačima mogu se pronaći na internetskoj stranici www.partyunited-zagreb.com.

kvartovski metronom


43

kvartovski metronom


43

Glavna urednicaAnita Končar

Zamjenica glavne urednicePetra Kostanjšak

Art direktorTrpimir Ježić

NovinariMaja Cvek, Vesna Rems Dobrin, Vedran Brkulj

KolumnisticeNives Opačić,Dubravka Miljković

LekturaAna Stipčić

Suradnici u ovom brojuVeselko Leutar, Nina Ožegović, Fernando Soprano, Vanja Radovanović, Davor Ivanov, Goran Kauzlarić, Bruno Konjević

NakladnikCentar za kulturu TrešnjevkaPark Stara Trešnjevka 110 000 ZagrebUz potporu gradskih četvrtiTrešnjevka sjever i Trešnjevka jug

Za nakladnikaLjiljana Perišić

TisakVemako tisak

Dinamika izlaženjakvartalno

Telefon01 30 27 41101 30 27 032

Faks 01 30 24 247

[email protected]

MB3239632

Žiro-računZABA2360000-1101429565

Naklada5000 primjeraka

ISSN1846–503X

Glas Trešnjevke

HOKEJ NA LEDU, EBEL LIGAleDena DVORana DOMa SPORTOVa, jeSen-ZiMa

S početkom u rujnu pa tijekom jesenskih i zim-skih mjeseci Zagrepčani ponovno mogu uživati u sportskom ledenom spektaklu te s tribina na-vijati za zagrebački hokejaški klub Medveščak u novoj sezoni Erste Bank Eishockey lige. Domaće utakmice KHLa Medveščak igraju se u Ledenoj dvorani Doma sportova u Zagrebu, a cijena ulaznice za jednu utakmicu iznosi 40 kuna. Ulaznice se mogu kupiti na prodajnim mjestima Eventima, kao i 90 minuta prije utakmice na blagajni na ulazu u Dom sportova. Ulaz za djecu do osam godina, kao i za osobe s invaliditetom, je besplatan, ali uz valjanu besplatnu ulaznicu koja se također može nabaviti na navedenim mjestima. Tako je na domaćem terenu za 30. ruj-na zakazana utakmica Medveščaka protiv lju-bljanske Olimpije, a 9. listopada protiv KACa iz Klagenfurta. Cijeli raspored za iduće mjesece može se potražiti na internetskim stranicama kluba www.medvescak.com.

centar za kulturu trešnjevka

upisi: do 30.9.igraonice za djecu

(4-8godina)

tečajevi (8-15 godina)

programi za mlade i odrasle

engleska

plesna

glazbena

likovna

engleski

plesni

gitara

dramski

afrički bubnjevi

likovni

engleski za odrasle autogeni trening gitara

kazališnifilm i video

[email protected] www.cekate.hr tel: 30 27 411, 30 24 247

Documents

Preuzmi PDF 6.4 MB