VAKUF

Vakuf je institut islamskog prava koji se razvijao od XI do XIX st.. po mnogo čemu odgovara institutu zaklade u evropskom pravu.Vakuf dakle po islamskom pravu označava neko dobro koje neka osoba (vakif) svojevoljno izdvoji iz svoje imovine predajuči je Allahu dok prihodi ili svrha vakufa služe ljudima.Vakuf nije propisan niti naređen Kur-anom njega podstiče sam poslanik Muhamed u njegovim hadisima.Dokument kojim se opisuje vakuf se zove “vakufnama” i na kraju svake vakufname stoji “Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje djelo!!”.Vakuf je sredstvo za napredak u ekonomskom,kulturnom,drustvenom i civilizacijskom pogledu nekog društva.Vakufi su u islamskim zemljama odigrali važnu ulogu u razvoju društva i naselja jer je pomoču tog instituta podignut največi broj javnih objekata u tim zemljama.Prvim vakufom se smatra vakuf Omera koji je uvakufio bašču s palmama koju je nazvao “Semg”.Prema hadisu Omer je prije uvakufljenja poslaniku rekao “O Allahov Poslaniče imam jednu bašču koju puno volim i želim je dati kao trajno dobro”. Poslanik je odgovorio: “Uvakufi stvar tako da se ona nemože ni prodati ni darovati niti je ko može naslijediti a njeni prihodi da se upotrebljavaju,kao opče dobro!!”.

Vakuf je utemeljen na sunnetu Muhammeda a.s Poslanik a.s je i sam uvakufio svoju zemlju u Medini i ne samo to več svoju imovinu nakon svoje smrti,izuzev onog što je bilo potrebno njegovoj porodici za opskrbu.Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik a.s rekao: Neka se mojim nasljednicima ne podijeli nijedan dinar (od moje zaostavštine).Ono što ostane poslije mene je vakuf izuzimajuči opskrbu mojih žena i zaradu službenika mog vakufa.Vakuf služi kao svojevrsni poticaj za istinsko ispunjenje vjerske obaveze prema stvoritelju i ljudima putem odricanja materijalnih dobara za uzvišene opšte ciljeve.

Vakufi u Bosni i Hercegovini Dolaskom Osmanlija i početkom procesa prelaska na islam,tekla je

uporedo i ekspanzija i razvoj gradova.Osmanlije su ustanovile sistem vakufa koji su bili od velike pomoči za brži razvoj gradova.U Osmanskom carstvu se podizanje gradova i drugih vjerskih objekata smatralo vjerskom dužnošču te izrazom i dokazom dobročinstva.U takve objekte,koji su građeni zbog općedruštvenog dobra i napretka,spadalesu džamije,česme,medrese,mektebi,musafirhane,javne kuhinje(imareti),mostovi i drugi....Svakako,za sve ove objektebila su potrebna sredstva za održavanje pa je,prema toj potrebi,vakifobično gradio i hamam,han,karavan-saraj,čaršiju sa dučanimai bezistanom,vodenice,pekaru,aščinicei druge objekte.Sredstva prikupljena od rada ovih objekatasu se upotrebljavala za održavanje i izdržavanje objekata opčedruštvenog značaja.

Na osnovu svih ovih vakufa nastali su mnogi i svi veči gradovi u Bosni i Hercegovini.Sarajevo,kao centar je prvo nastalo i prednjačilo u napretku i modernizaciji.Da bi jedno naseljeno mjesto postalo grad,moralo je ispunjavati određene uslove:

Stalno naselje gdje živi muslimansko stanovništvo(1 džemat)Imao glavnu džamiju gdje su se obavljali dnevni

namazi,posebno petkom i bajramima:Ako je posjedovalo dućane i zanatske radnjeAko je imalo određen dan u sedmici kao pazarni dan(dan

pijace)

Svakako centralnu ulogu su imale džamije kao simboli okupljanja,jedinstva,mjestaza molitve.Među najstarijim je ona u Ustikolini kod Goražda,zatim Careva džamija u Sarajevu,gdje je formirano i prvo muslimansko naselje.

Nečete zaslužiti nagradu sve dok neudijelite dio od onoga što vam je najdraže;a bilo šta vi udijelili Allah će sigurno za to znati.”(Ali-Imran 92)

U želji da stekne Allahovo zadovoljstvo Demirovič(Hajra) Muljazin,iz novog Pazara poklonio je Odboru islamske zajednice Tutin 52 ara zemlje.Dana 15.03.2012 dog ovaj vakif se odlučio da dio svog imetkau ime Allaha ovjekovječi za opštu dobrobit cijelog čovječanstva.

Dobra djela gone zlo a najuzvišenije od dobrih djela je milodar;najuzvišeniji milodar je onaj koji ostaje zauvjek,a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono,koje jest odnosno koje če se trajno ponavljati.Jasno je,da od trajnih djela najdulje zajamčeno dobročinstvo vakuf.Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do sudnjeg dana završava.

Gazi Husrev-begova dobra djela Potvrđujuči ovaj islamski princip preporučen od

Muhammeda a.s da je imetak najbolje zavješatitako da formira trajno dobro,Gazi husrev-beg je sva svoja nepokretna i pokretnadobra uvakufio.prva vakufnama Husrev –begova vakufnama iz 1531 god.pisana je za džamiju,imare i hanikah.Druga vakufnama iz 1537 god.pisana je za kuršumliju medresu.od ostatkanovčanih sredstava nakon izgradnje medrese nabavljene su tada najpoznatije knjige i osnovana biblioteka,a trečom vakufnamom iz 1537 je uvakufljena dodatna imovina za izdržavanje džamije.

Ove tri vakufname predstavljaju dokumente koji čine pravni osnov formiranja Gazi Husrev-begovog vakufa kao jedne do u detalje organizovane složne institucije.Ove vakufname također predstavljaju,gledajuči iz ugla savremenih propisa,sve neophodne pravilnike potrebne za funkcionisanje bilo koje savremene organizacije.

Gazi Husrev-begova džamija Natpisi na nišanima poznatih bošnjaka ukopanih u Haremu Begove Džamije(1840-1940)

Šadrvan Sahat kula

GaZI Husrev i Murat -begovo turbe Vrata begove Džamije Turbe