Priručnik za razvoj volonterskog servisa za djecu / omladinu sa smetnjama u razvoju

PRIRUČNIK ZA RAZVOJ VOLONTERSKOG SERVISA ZA DJECU-OMLADINU SA SMETNJAMA U RAZVOJU I OSOBE S INVALIDITETOM

PRIRUČNIK ZA RAZVOJ VOLONTERSKOG SERVISA ZA DJECU-OMLADINU SA SMETNJAMA U RAZVOJU I OSOBE S INVALIDITETOM

Priručnik za razvoj volonterskog servisa za djecu~omladinu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom

PREDGOVOR

I Uvod

II O razvoju inkluzivnog društva

III O volontiranju i osnovnim vrijednostima volonterizma

IV Motivacija volontera

V Razvoj volonterskog servisa

5.1 Struktura servisa

5.2 Programski razvoj

5.3 Ispitivanje potreba

5.4 Kreiranje programa

5.5 Regrutacija i selekcija volontera

5.6 Priprema i edukacija volontera

5.7 Realizacija programa, monitoring i evaluacija

VI Održivost programa

VII Uspostavljanje i razvoj ’buddy’ volonterskog servisa u Crnoj Gori

VIII AJMO ZAJEDNO – Uspješne priče o ’buddy’ volonterskim servisima u Crnoj Gori

• Udruženje „Nova šansa u Novom“, Herceg Novi

• Prvo udruženje roditelja djece i omladine s posebnim potrebama, Podgorica

• Udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju „Staze“, Podgorica

• Udruženje roditelja djece i omladine s posebnim potrebama „Oaza“, Bijelo Polje

7

9

9

11

14

19

19

20

20

22

22

24

26

30

32

36

36

41

44

48

Priručnik za razvoj volonterskog servisa za djecu-omladinu sa smetnjama u razvoju i osobe s invaliditetom

IzdavačFond za aktivno građanstvoSerdara Jola Piletića 18/1Podgorica, Crna GoraAutorka Svetlana DujovićUrednica Nađa DragovićLektor Dragan BatrićevićDizajn i grafička obrada EXPEDITIO, KotorŠtampa Biro Konto, IgaloTiraž 300

Skan fondacija, Holandija

Priručnik za razvoj volonterskog servisa za djecu~omladinu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom7

• Asocijacija za demokratski prosperitet – Zid, Podgorica

• Punkt, Podgorica

• Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju „Zračak nade“, Pljevlja

IX Uspješne priče o ’buddy’ volonterskim servisima u Srbiji i Ukrajini

• Edukativni centar – Kruševac, Srbija

• Caritas – Ivano-Frankivsk, Ukrajina

DODATAK

Evaluacioni upitnik za volontere

Evaluacioni upitnik namijenjen predstavnicima organizacija

PRILOZI

PREDGOVORPriručnik koji vam s ponosom pred-stavljamo, nastao je u okviru programa „Ajmo zajedno“ koji podstiče i podržava vršnjačku volontersku podršku djeci i omladini s teškoćama u razvoju, doprinoseći njihovoj inkluziji u društvo.

Volontiranje je dobrovoljna aktivnost pojedinca, usmjerena na dobrobit za-jednice. U osnovi volontiranja jeste ideja o dobrovoljnosti i slobodi izbora, a u sebi sadrži potencijal za izgradnju solidarnosti; omogućuje pomoć on-ima kojima je potrebna, ali i ukazuje na probleme i potrebe oko nas. I baš je iz

tih razloga Fond za aktivno građanstvo (fAKT) pokrenuo program organizovane podrške volontiranju. Svrha postojanja i djelovanja fAKT-a kao neprofitne fon-dacije jeste da služi javnom interesu i opštem dobru, obezbjeđujući sred-stva i podršku građanima/građankama Crne Gore kako bi aktivno i odgovorno učestvovali u životu svoje zajednice i društva. Ovakav pristup utemeljen je u našem vjerovanju da je na svima nama odgovornost da damo doprinos izgrad-nji prosperitetnog društva, podstičući oživljavanje i razvoj vrijednosti kao što su solidarnost, humanost i filantropija.

Postoje brojni priručnici koji su posvećeni razvoju volonterskog ser-visa, ali svaki ima svoju posebnu vri-jednost, bilo da je to usmjerenost na određenu lokalnu zajednicu, kontekst i ciljnu grupu ili pak na razvoj volonter-skog servisa u najširem smislu.

Priručnik koji je pred vama obuhvata teorijski koncept samog modela i daje praktičan prikaz na koji način animirati volontere, prevashodno djecu i mlade, da odvoje vrijeme i posvete se druženju i zajedničkim aktivnostima s djecom sa smetnjama u razvoju i osobama s in-validitetom.

U posljednja tri poglavlja dat je prikaz uspostavljanja i razvoja volonterskog servisa baziranog na „buddy1 mod-elu“. Na njemu su bili koncipirani pro-jekti sedam organizacija iz Crne Gore koje su učestvovale u programu „Ajmo zajedno“. Ovaj segment priručnika zaokružen je „Uspješnim pričama“, primjerima iz prakse i iskustvima or-ganizacija – učesnica programa, ne samo iz Crne Gore već i iz Srbije i Ukrajine.

Latinska izreka kaže: „Exempla do-cent“ – primjeri uče. Nadamo se da će primjeri navedeni u priručniku zaista poslužiti kao važno životno štivo koje će naći utemeljenje u svakom od nas. Podgorica, maj 2012.

Autorka i fAKT

1 ’Buddy’ se najčešće prevodi kao ’drugar’.

52

55

58

62

62

66

68

68

71

75

strana 8 Priručnik za razvoj volonterskog servisa za djecu~omladinu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom9

I Uvod U cilju podrške procesu socijalne tran-zicije i inkluziji ranjivih grupa, fAKT podstiče i podržava organizacije u razvijanju uspješnih modela socijalnih servisa. U skladu s tim ciljem, sredi-nom 2011. godine započeli smo pro-gram pod nazivom „Ajmo zajedno“ kao podršku organizacijama da razviju konkretne projekte koji će se zasnivati na modelu BUDDY – DRUGAR, nami-jenjenom djeci i mladima s invalidite-tom.

BUDDY - DRUGARProjekti koji se zasnivaju na modelu BUDDY - DRUGAR povezuju ranjive grupe s volonterima/volonterkama spremnim da odvoje vrijeme i posvete se druženju i zajedničkim aktivnostima.

Projekti koji se zasnivaju na ovom modelu povezuju ranjive grupe s volo-nterima/volonterkama spremnim da odvoje vrijeme i posvete se druženju i zajedničkim aktivnostima.

Na osnovu procijenjenih potreba i želja i jednih i drugih, djeca i mladi s inva-liditetom povezuju se s volonterima u parove kako bi imali zajedničke ak-tivnosti.

Program čiju je realizaciju omogućila Skan fondacija i Kooperativa holandskih fondacija za centralnu i istočnu Evropu (CNF CEE) zasniva se na iskustvima iz Holandije i prenošenju uspješnog holandskog modela, a istovremeno se sprovodio u tri zemlje: Crnoj Gori, Srbiji i Ukrajini.

Kako bi se servis vršnjačke volonter-ske podrške ranjivim grupama dodatno razvijao i promovisao, ovaj priručnik obuhvata teorijski koncept samog mod-ela, kao i primjere iz prakse i iskustava organizacija učesnica programa iz sve tri zemlje. U Crnoj Gori nastav-lja se zahvaljujući podršci Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću i holandske Skan fondacije.

II O razvoju inkluzivnog društvaU posljednjih nekoliko godina evi-dentan je napredak na polju obra-zovanja djece sa smetnjama u raz-voju, njihovog uključivanja u redovni sistem vaspitanja i obrazovanja po prilagođenim planovima i programima, kao i na donošenju zakonske regula-tive. Komisija za usmjeravanje djece radi na lokalnom nivou, ali je ipak i dalje mali broj djece usmjeren u re-dovne vaspitno-obrazovne ustanove. Društveni život djece sa smetnjama u razvoju praktično se svodi na druženje s porodicom i najbližim srodnicima – za razliku od njihovih vršnjaka i drugara iz razreda, ovoj djeci naše društvo veoma rijetko pruža priliku i mogućnosti da se, osim u školi, druže s vršnjacima, učestvuju u nekim dru-gim aktivnostima i u životu zajednice.

Organizacija pružanja socijalnih ser-visa i socijalne podrške većinom je za-snovana na centralizovanom modelu, mada se u zadnje vrijeme dosta radi na decentralizaciji.

U cilju podrške procesu socijalne tranzicije i inkluziji ranjivih grupa, fAKT podstiče i podržava organizacije u razvijanju uspješnih modela socijalnih servisa.


III O volontiranju i osnovnim vrijednostima volonterizma

Decentralizacija socijalnih servisa važan je elemenat strategije unapređenja kvaliteta usluga, jer je decentralizacija u ovoj oblasti usklađena s najboljim ev-ropskim praksama spuštanja resursa i odlučivanja na lokalnom nivou, gdje se potrebe mogu najbolje prepoznati i zadovoljiti. Socijalni servisi su značajna alatka za redukciju siromaštva i izo-lacije djece i omladine sa smetnjama u razvoju. Oni osiguravaju bazu za zado-voljenje njihovih osnovnih ljudskih pra-va (pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, stanovanju, profesionalnom osposobljavanju, kao i specifičnim re-habilitacionim i terapeutskim interven-cijama).

Da bi se djeca sa smetnjama u razvoju što bolje socijalizovala i integrisala u društvo, neophodno je od ranog djetin-jstva uključivanje u servise podrške na lokalnom nivou: predškolsko, školsko obrazovanje i vanškolske aktivnosti, te druženje s djecom bez smetnji u razvoju. Druženje je neophodno zbog povećanja socijalizacije djece sa smetnjama u razvoju, da bi se jednog dana, kada postanu odrasli ljudi, mogli uključiti u život zajednice kao i svi drugi građani.

Dodatni problem jeste uvriježeno mišljenje da s djecom sa smetnjama u razvoju treba da rade samo stručnjaci: defektolozi, logopedi, fizioterapeuti... i da oni jedino na taj način mogu na-predovati. Veoma je važno da se kod djece sa smetnjama u razvoju pronađu očuvane sposobnosti i radi se na nji-hovom poboljšanju. A za taj rad nijesu neophodni stručnjaci, već ljudi koji žele da rade i druže se s djecom sa smetn-jama u razvoju, koji su kreativni i kojima je neko stručan pružio dobru edukaciju i podršku u radu.

U Crnoj Gori veoma se mali broj orga-nizacija bavi projektima koji podržavaju volonterske servise, jer u našoj zem-lji još nije dovoljno razvijena svijest

o značaju i efektima koje ovakav vid podrške može da donese kako djetetu ili mladoj osobi tako i volonteru/volo-nterki. Djeca i mladi sa smetnjama u razvoju najviše vremena provode s roditeljima i bliskim rođacima, što nije dovoljno. Nemaju priliku da se druže sa svojim vršnjacima, ne idu na mjesta na koja njihovi vršnjaci svakodnevno odlaze (sportska dešavanja, pozorište, ugostiteljski objekti, bioskop, izlet itd.).

VOLONTERSKI SERVISRazvijanje volonterskog servisa je značajno, kako za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju, tako i za omladinu koja nema smetnje, jer su oni korisni članovi društva i svojim odrastanjem postaju humaniji i bolji ljudi. Ovaj servis koristan je i za porodicu – roditelje opterećene brigom da njihovo dijete nema jednako kvalitetan život kao njihovi vršnjaci.

Inkluzija je, sama po sebi, proces koji zahtijeva vrijeme potrebno da se ustanovi i učvrsti inkluzivna kultura, politika i praksa.


Dva američka psihologa, Klej i Snajder, napravila su listu šest glavnih motiva-cionih faktora volontiranja:

Vrijednosti... neki ljudi djeluju u skladu s ličnim uvjerenjima o važnosti pomaganja drugima.

Razumijevanje... ljudi koji volontiraju zadovoljavaju želju da razumiju ljude kojima pomažu, organizaciju za koju volontiraju ili sami sebe.

Karijera... ljudi koji volontiraju nauče neke nove vještine koje im kasnije mogu pomoći u pronalaženju zaposlenja ili u daljoj karijeri.

Društvo... nekima volontiranje predstavlja uspostavljanje novih društvenih kontakata i upoznavanje novih i zanimljivih ljudi.

Poštovanje... volontiranje može pomoći podizanju samopoštovanja.

Zaštita... volontiranje može pomoći pojedincima da pobjegnu od usamljenosti ili negativnih osjećanja.

Volonter je onaj koji se, ostajući vjer-an svojim svakodnevnim dužnostima i obavezama u školi, porodici, poslu, dobrovoljno angažuje za neko dobro djelo u široj zajednici. Često se po-jam volontiranja povezuje samo sa neplaćenim radom. U stvari, on prije svega podrazumijeva nesebičan i plemenit rad koji čovjeka vodi do ostvarenja ciljeva. Volonter ne daje novac ili stvari, on daje sebe u duhu ljubavi i solidarnosti. Spremnost za rad kroz koji će dobiti nova saznan-ja, prijateljstva i iskustva – ono je što svaki volonter dobija. To je vrijednost za kojom čovječanstvo ima ogromnu potrebu, da bi čovjek pronašao sebe samog. To je ono što razlikuje volon-tiranje od pojedinačnih dobrovoljnih akcija, povezanih s emotivnošću ili slučajnošću. Volontiranje prati potrebe, usmjerava vlastito djelovan-je u odnosu prema njima i traje ono-liko koliko traju potrebe. Volonterom ne možemo zvati onoga ko jednom godišnje učini neko dobro djelo.

Volontiranje se, u najširem smislu, definiše kao neprofitna i neplaćena aktivnost kojom pojedinci ili grupe doprinose dobrobiti svoje zajednice ili društva u cjelini.

Volonterizam predstavlja svaku ak-tivnost u kojoj se vrijeme daje besplat-no u korist druge osobe, organizacije ili događaja. To je dio ponašanja čija je svrha pomaganje, i koje donosi sa sobom više obaveza od jednokratnog pomaganja u slobodnom vremenu, ali ipak manje od obaveza stalno zapo-slenih.

Volonteri nisu plaćeni ne zato što njihov rad ne vrijedi, već zato što nema cijenu!

VOLONTIRANJE I POTREBEVolontiranje prati potrebe, usmjerava vlastito djelovanje u odnosu prema njima i traje onoliko koliko traju potrebe. Volonterom ne možemo zvati onoga ko jednom godišnje učini neko dobro djelo.

PREDRASUDE O VOLONTERIMA: • To su osobe koje „ne

znaju šta će sa sobom“ ili „nemaju šta da rade“

• Osobe koje primaju veliki novac „jer niko nije lud da radi besplatno“

• Volontiranje je vrijedno, ali bez ekonomske koristi za zajednicu

ISTINA O VOLONTERIMA: Volonter je osoba koja se dobrovoljno bavi humanitarnim, neplaćenim radom u skladu sa svojim željama i sposobnostima, za opšte dobro i vlastito zadovoljstvo. Pa ipak, volontiranje nije samo besplatan humanitarni rad: to je način života koji povezuje mnogo ljudi u svijetu, a koji je u skladu s vrijednostima koje nosimo u sebi.

Mi jesmo ono što dajemo drugima.

ZAŠTO LJUDI VOLONTIRAJU?

• Da pomognu drugima, da se oduže

• Iz sopstvenih potreba (da bi se osjećali korisnim, srećnim, humanim..)

• Da se osjete važnim, da bi bili uočljivi, uspješni

• Da bi upoznali nove ljude, bili dio grupe

• Da bi iskušali svoje mogućnosti, sposobnosti, znanja

• Da bi iskazali svoja uvjerenja, ispravili greške, bili nosioci promjena

Gdje nema unutrašnje potrebe za volontiranjem i gdje je motiv zarada – volontiranje se pretvara u svoju suprotnost.


IV Motivacija volonteraKada govorimo o volonterizmu i radu s volonterima, nezaobilazno pitanje je motivacija volontera. Motivacija je jako važna. O njoj se mora voditi računa, inače se dovodi u pitanje realizacija čitavog projekta.

Prilikom kreiranja volonterskog pro-grama potrebno je razmišljati o načinima motivisanja volontera: zbog čega su došli u vašu organizaciju, šta je to što ih pokreće i kako ih zadržati da ostanu u organizaciji.

Pogrešno je misliti da volonteri kroz svoj angažman ne treba da zado-voljavaju svoje potrebe već samo potrebe korisnika servisa.

Volonteri kroz rad u servisu zadovol-javaju svoje potrebe, a mi moramo znati koje su te potrebe, jer će nam to pomoći da održimo motivaciju. Važno je da se lični motivi pokla-paju s motivima organizacije, jer ne može svaka osoba raditi u svakoj organizaciji.

Kao najčešće potrebe koje volonteri nastoje zadovoljiti kroz volonterske angažmane, spominju se:

1. Potreba za pripadanjem, ljubavlju i druženjem – ovi volonteri vole da budu dio nekog tima i da s grupom ljudi dijele iste stavove i vrijednosti;

2. Potreba za afirmacijom – neki volonteri vole da se prepozna njihov talenat i sposobnosti, i uživaju da učestvuju u programima u kojima rezultati njihovog rada mogu biti zapaženi;

3. Potreba za samoostvarenjem – volonteri iz ove grupe uživaju da vide konkretne rezultate svog rada;

4. Potreba za uticajem – volonteri iz ove grupe uživaju kada grupa prihvata njihov način razmišljanja kao svoj.

KAKO MOTIVISATI VOLONTERE?

Kod motivacije veoma je važan konti-nuitet. Mnogi ljudi volontiraju određeni period, a onda odustaju iz razloga koji su organizaciji „nepoznati“.

Ovo je čest slučaj kod dugoročnih angažmana. Organizatori volonter-skih usluga poslije određenog vre-mena zaboravljaju da volonteri ne moraju biti tu, ne cijene dovoljno njihov rad i ne rade na njihovom motivisanju. Zato je jako važno da organizacija vrši evaluaciju svoga rada i procjenjuje značaj volontera za realizaciju aktivnosti koje obav-lja. Prilikom evaluacije rada dobro je predvidjeti koliko bi sredstava trebalo za realizaciju nekih aktivnosti da nije podrške volontera i na taj način dati značaj volonterskom – besplatnom radu.

Ako se ne radi na motivaciji i procjeni potreba volontera, oni će se osipati i grupa koja je na početku bila kom-paktna počeće da se smanjuje.

Ovo osipanje uticaće i na dolazak novih volontera, jer je jedan od

najboljih načina regrutacije volontera razmjena iskustava s iskusnim volon-terima.

Evo nekoliko praktičnih savjeta koji motivišu:

• Volonteri će biti motivisani sitnim znacima pažnje (pohvalite njihov rad, poklonite im neku sitnicu, odnosite se prema njima kao prema članu tima, pitajte ih za mišljenje).

• Ukoliko volonteri naprave neku grešku, ne uzimajte im za zlo, samo im objasnite i zamolite da iz toga uče u budućnosti.

• Volonterima treba dati više pozitivnih nego negativnih povratnih informaci-ja.

• Prilikom davanja povratnih informacija budite objektivni da biste izbjegli da budete shvaćeni manje ozbiljno.

• Volonteri moraju biti redovno in-formisani o programu, a ne treba ih opterećivati nepotrebnim informaci-jama (redovni timski sastanci).

• Obavezno odgovarajte na njihova pi-tanja (blagovremeno odgovorite na mejl, telefonski poziv i sl.).

• Organizujte druženja volontera (npr. redovni neformalni sastanci jednom nedjeljno, izleti, žurke za volontere jednom mjesečno i sl.).

• Osmislite sistem nagrađivanja volo-ntera (kriterijumi za nagrađivanje trebalo bi da budu jasno definisani i svima poznati (npr. diploma ’volo-nter mjeseca’).

• Obavezno vodite evidenciju njihovog rada na osnovu kojeg ćete im izdati sertifikat o učešću u programu, po-hvalu, nagradu i sl.

• Odnosite se prema volonterima kao prema ravnopravnom članu tima.

VOLONTIRANJE MLADIH Srednjoškolci su, uz studente, najzanimljivija populacija za volontiranje:

– mladi su, dinamični – otvoreni prema novim

iskustvima, znanjima – iskušavaju svoje mogućnosti – unose u akcije vedrinu,

optimizam – kreativni su, donose nove ideje– nastavljaju pomaganje i kasnije – šire mrežu volonterizma


BUDI I tI volonter, jer volontera krase sljedeće osobine:

VYrijednostOYdlučnostLYjubavOYriginalnostNYeposrednost TYaktičnostEYntuzijazamRYazumijevanje

Zašto volontiramo

Možemo mnogo da uradimo samo kad nas neko shvata ozbiljno.

Super je znati da si nekome pomogao.

Želim biti koristan, a ne trut.

Upoznajem sebe, upoznajem druge ljude.

To što ja mogu, nekome je važno.

Kako nam se vesele kad dođemo...

Volim se družiti s dobrom ekipom.

Neko mora popraviti ono što su odrasli zabrljali.

IZJAVE MLADIH VOLONTERA

Zašto NE volontiramo

Pa da mi se ruga ekipa...

Ne znam ti ja to...

Kao da će ti neko zahvaliti...

Bolje džabe ležati, nego džabe raditi.

Ma toga ti ima samo u filmu...

Sit sam rada bez novca, nek volontira onaj ko ima love.

Nikakve koristi od toga...

VRIJEDNOSTBiti volonter znači živjeti u skladu sa svojim uvjerenjem o važnosti pomagan-ja drugima, o boljem i humanijem svi-jetu čije temelje volonteri izgrađuju. Obaveza volontera: Da obavljaju pos-ao u skladu s ciljevima i vrijednostima organizacije u kojoj volontiraju. Pravo volontera: Da budu vrednovani i poštovani, a njihovi stavovi uvažavani.MI VOLONTERI možemo promijeniti svijet.

ODLUČNOSTVolontiranjem se izgrađuje odlučnost i stiču vještine koje mogu biti korisne u budućoj karijeri i pozivu. Obaveza volontera: Da budu odlučni u obavljanju poslova, istrajni na putu do željenog cilja i iskreni ukoliko se pojave problemi.Pravo volontera: Da napreduju kroz različite oblike edukacije, ali i da odlučno kažu NE onome što ih kao ličnost vrijeđa.

LJUBAV U osnovi volontiranja je ljubav. Volon-terizam je drugo lice ljubavi, jer nastaje iz potrebe da ljude razumijemo i da im nesebično pomažemo.

Obaveza volontera: Da vole svoj poziv, poštuju tuđe potrebe, prihvataju različitosti.Pravo volontera: Da budu voljeni i poštovani, da utiču svojim mišljenjem, da znaju kome da se obrate za pomoć.

ORIGINALNOSTVolontiranjem se razvija kreativnost i originalnost, a time stiče samopoštovanje i sigurnost. Obaveza volontera: Da zainteresovano pristupe radu, angažuju se i daju kon-struktivan komentar u svemu.Pravo volontera: Da se razvijaju, mi-jenjaju, napreduju i slobodno iznose najneobičnije i najoriginalnije stavove i ideje.

NEPOSREDNOSTVolonterizam podrazumijeva iskrenost i neposrednost u ophođenju s ljudima.Obaveza volontera: Da blagovreme-no obavijeste organizaciju u slučaju kašnjenja, nedolaska ili spriječenosti da nešto odrade.Pravo volontera: Da dobiju odgov-ore na sva pitanja, da sve nedoumice razriješe otvorenim razgovorom.

TAKTIČNOSTBiti volonter znači biti tolerantan, taktičan i istrajan.Obaveza volontera: Da i sami budu taktični i poštuju povjerljivost.Pravo volontera: Da od drugih očekuju taktičnost i da ne preuzimaju odgovornost za bilo čije probleme i ponašanja.

ENTUZIJAZAMPravi volonter je entuzijasta i osoba uvjerena u smislenost i vrijednost on-oga što radi. Obaveza volontera: Da uživaju u on-ome što rade i da svom pozivu pristu-paju s mnogo entuzijazma i volje. Pravo volontera: Da redovno primaju konstruktivne informacije o svom radu.

RAZUMIJEVANJEJedan od osnovnih ciljeva volonter-izma jeste shvatanje i razumijevanje drugih, a time i samog sebe. Obaveza volontera: Da razumiju i poštuju različitosti i uvažavaju tuđe potrebe i osjećanja.Pravo volontera: Da budu shvaćeni i prihvaćeni, da traže i dobiju emocio-nalnu podršku i pomoć.


Iskustva volontera u Udruženju roditelja djece s teškoćama u razvoju „Zračak nade“ u Pljevljima

ŠTA MORA DA POSJEDUJE VOLONTER U UDRUŽENJU KOJE PRUŽA PODRŠKU DJECI I OMLADINI SA SMETNJAMA U RAZVOJU?

1. ljubav prema djeci 2. spremnost na samoodricanje 3. poznavanje potreba djece sa

smetnjama u razvoju4. strpljivost5. odgovornost

Lično iskustvo: RADE, volonter

Prvi susret s djetetom koje ima smet-nju u razvoju praćen je STRAHOM I NEIZVJESNOŠĆU.

Kako mu prići? Šta učiniti da ono prih-vati tebe? Da li ćeš ti njega prihvatiti na pravi način?

Na početku volonterskog rada barijeru su mi predstavljale nedoumice ovog tipa. Ubrzo sam shvatio da je dovoljno posjedovati samo LJUBAV, STRPLJEN-JE i UPORNOST. Sa svim potrebama djeteta upoznale su me učiteljice. Zahvaljujući njima naučio sam da djeci s različitim smetnjama treba pristupiti na različit način.

RADOSTI I TEŠKOĆEU „Zračku nade“ doživjećeš najljepše trenutke u životu. Shvatićeš da nema ništa ljepše od osjećaja da se tvoje srce širi i raste od toplog dječijeg pogleda, od osmijeha punog ljubavi, od NADE u ljepše i svjetlije dane.

Ipak, nekad će biti teško... Možda ćeš doživjeti poneko razočarenje. Možda će ti se učiniti da sve što činiš nije dovolj-no. Bitno je ne klonuti. Otvoren razgovor s učiteljicama pomoći će vam da pre-brodite sve teškoće.

DJECA VOLONTERIMAHvala vam što ste u svemu sa nama, što ste uvijek uz nas i što ste postali dio nas.

Vaša ljubav naša je snaga, a pravila su tu da nam pokažu kako da udruženim snagama stvorimo novi svijet koji će stajati na bedemima istinske ljubavi.

MOTIVI ZA VOLONTIRANJE U „ZRAČKU NADE“ Različiti su naši motivi zbog kojih smo počeli volontiranje. Neki od nas došli su iz radoznalosti, neki iz želje da po-mognu, zbog želje za druženjem, prih-vatanjem, zbog igre, upoznavanja osoba koje su različite od nas... Svi smo došli s različitim motivima, ali smo shvatili da svi imamo isti cilj. A naš cilj jeste da mijenjajući sebe utičemo na promjenu društva i da stvorimo društvo jednakih mogućnosti za sve. I shvatili smo da je ovaj cilj važniji od početnih motiva.

VIDOVI VOLONTERIZMA• Učestvujući u aktivnostima u „Zračku

nade“ neophodno je uložiti ono što je u nama najvrednije i ono u čemu smo najbolji.

• Nije volontiranje samo direktan rad s djecom; bitne stvari za njih često odrađujemo u svom domu.

• Moj volonterski rad ponekad je podrazumijevao ne samo igru s djecom i šetnju parkom. Volim rad na računaru, pa sam tu ljubav uklopio u ljubav prema drugarima iz „Zračka“.

Postoje tri vrste ljudi: – oni koji podstiču događaje; – oni koji posmatraju šta se događa; – oni koji se pitaju šta se dogodilo.

Shvatili smo da ne možemo činiti velika djela, već mala djela s velikom ljubav-lju, i zato smo odlučili da ’podstičemo događaje’ volontirajući u „Zračku nade“.

ŠTA DOBIJA VOLONTER Volontirajući u „Zračku nade“ shvatili smo da za ono malo što mi dajemo, od djece dobijamo mnogo više.

V Razvoj volonterskog servisa

5.1 Struktura servisa

Opstanak i kvalitetan razvoj jednog volo-nterskog servisa zavisi od stručnosti njegovog osoblja. Poželjno je da već prilikom osnivanja volonterskog ser-visa osoblje posjeduje potrebna znanja i vještine. Ali ukoliko to i nije slučaj, postoje različite edukacije, treninzi, što će uveliko pomoći osoblju da na pravi način organizuje i razvija volonterski servis.

Za dobar rad servisa neophodno je da u organizaciji postoji koordinator volonterskog servisa i mentori koji će pružati podršku radu volontera.

Greška koja se često pravi jeste ta da se u organizaciji misli kako je za rad volonterskog servisa dovoljno okupiti volontere, podijeliti im zadatke i dalje će se aktivnosti same realizovati.

Za dobar rad servisa neophodno je da u organizaciji postoji koordinator volonterskog servisa i mentori koji će pružati podršku radu volontera.

Poželjno je imati i osobu koja će biti zadužena za odnose s javnošću, kao i administrativnog radnika koji će voditi bazu podataka o volonterima.

Ove funkcije mogu se obavljati volont-erski, ali bi za uspjeh servisa bilo jako važno da profesionalno angažovano osoblje vodi aktivnosti servisa.

• Koordinator Za ovu poziciju potrebna je osoba koja ima iskustva u radu s volonterima u kreiranju volonterskih programa. Koor-dinator volontera je osoba koja voli da radi s ljudima, koja želi da obavlja tu funkciju, ima za nju dovoljno vremena, posjeduje dar za rukovođenje.

• Mentori i supervizori Mentori i supervizori potrebni su to-kom realizacije volonterskih programa. Njihova je uloga da prate realizaciju programa, te da – kroz supervizor-ski rad – omoguće potpunu podršku volonterima tokom angažmana. Oni učestvuju i u procesu evaluacije na-kon završetka programa, te u sarad-


nji s koordinatorom daju smjernice za unapređenje postojećih i uspostavljanje novih volonterskih programa.

5.2 Programski razvoj Programski razvoj volonterskog servisa sastoji se iz više koraka koji čine jednu cjelinu, a pošto se nadograđuju jedan na drugi, čine kružni tok koji se nikada ne završava dok postoji volonterski servis.

Svaka faza je jako važna i ako jedna ne funkcioniše volonterski servis neće biti održiv. Rad volonterskog servisa sastoji se iz sljedećih faza:1. Ispitivanje potreba2. Kreiranje programa3. Regrutacija i selekcija volontera4. Priprema i dodatna edukacija5. Realizacija programa6. Supervizija i monitoring7. Evaluacija programa

Volonteri kroz svoj rad:• Emocionalno se obogaćuju, izrastaju

u zdrave – humane i kompletne ličnosti. Stvaraju senzibilitet prema svim ljudima i spremni su na bezus-lovnu podršku i svesrdan doprinos zajednici;

• Stiču nove vještine i znanja koja kasnije mogu i profesionalno upotri-jebiti;

• Aktivnije su uključeni u društveni život zajednice, i samim tim su u prilici da se upoznaju i izgrađuju poznanstva s osobama koje mogu uticati na razvoj njihove lične kari-jere i uspjeh.

Djeca i omladina sa smetnjama u razvoju:• znatno povećavaju svoju socijal-

izaciju;• povećavaju nivo samopouzdanja;• povećavaju učešće u društvenom

životu lokalne i šire zajednice;• vršnjačko druženje - postaju mo-

tivisaniji i za druženje u školi i poboljšavaju uspjeh;

• roditelji i porodice su rasterećeni.

Načini – stilovi na koji se pruža podrška• emocionalna podrška: slušanje i

podsticanje• instrumentalna podrška: nudi

praktičnu i materijalnu podršku• informativna podrška: davanje infor-

macija• evaluativna podrška: davanje

povratne informacije o načinu izvođenja aktivnosti

5.3 Ispitivanje potreba

Udruženja koja pružaju podršku djeci i omladini sa smetnjama u razvoju često su u dilemi da li da se bave klasičnom ulogom zagovaranja i lobi-ranja ili da pružaju usluge svojim ko-risnicima. U Crnoj Gori sistem soci-jalne i dječje zaštite još je na niskom nivou kad je o uslugama na lokalnom nivou riječ. Zato većina organizacija, pored lobiranja – odgovarajući na nji-hove potrebe – pruža i usluge svojim korisnicima.

Udruženja imaju različite programe koje realizuju i za koje ispituju potrebe svojih korisnika. Za program volo-nterskog servisa, takođe se moraju ispitati potrebe, jer se one razlikuju od potreba koje se ostvaruju radom nekih drugih servisa.

U volonterskom servisu podrška dje-ci i omladini sa smetnjama u razvoju može se pružati na različite načine. Zato je jako važno da se prije početka svakog programa volonterskih usluga ispitaju potrebe korisnika.

Tim procesom ispitivanja potreba identifikuju se smjernice za kreiranje programa. Njime se doprinosi uspjehu

ispitivanje potreba

evaluacija programa kreiranje programa

supervizija i monitoring regrutacija i

selekcija volontera

priprema i dodatna edukacija

realizacijaprograma


programa, te izbjegava i samo kreiranje programa koji neće biti uspješni.

NE PREPISIVATI OD DRUGIHPogrešno je prepisivati programe od drugih, jer svaka lokalna zajednica ima svoje specifičnosti i svaka ciljna grupa ima svoje potrebe.

Pogrešno je prepisivati programe od drugih, jer svaka lokalna zajednica ima svoje specifičnosti i svaka ciljna grupa ima svoje potrebe.

Ispitivanje potreba može se vršiti kroz:a) analizu potreba i očekivanja djece i

omladine sa smetnjama u razvoju grupe koji će biti korisnici usluga;

b) analizu potreba i očekivanja roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju – prilikom obrade ove analize mora se voditi računa da se više uzimaju u obzir potrebe djece od potreba roditelja, ali se moraju uzeti u obzir i ove potrebe naročito kod djece s težim intelektualnim smetnjama;

c) analizu potreba i očekivanja volontera;

d) analizu potreba i očekivanja udruženja;

d) analizu potreba i očekivanja cjelokupne lokalne zajednice.

Volonterski servis će najbolje funkcioni-sati ako se izvrše sve ove analize, ali u nekim slučajevima se mogu koristiti i prethodna istraživanja i rezultati rada u prethodnom periodu.

5.4 Kreiranje programa

Ako je ispitivanje potreba obavljeno na kvalitetan način, onda organizacija već ima smjernice za definisanje programa.

Greška koja se često pravi u ovim orga-nizacijama jeste ta što se – iako se pro-gram pružanja rehabilitacionih usluga definiše na pravi način – pretpostavlja da će volonterski servis funkcionisati sam od sebe.

Volonterski program mora, kao i svaki drugi program, imati tačno definisano:• cilj programa• ciljnu grupu• mjesto i vrijeme realizacije• aktivnosti• način procjene uspješnosti programa• potreban broj volontera s opisom

pozicija

• potreban broj osoblja koje pruža podršku programu – treneri, mentori…

• finansijska i materijalna sredstva

5.5 Regrutacija i selekcija volontera

Regrutacija i selekcija volontera veoma su važne stavke koje, ako su odrađene na pravi način, doprinose uspješnosti programa.

Regrutacija volontera obavlja se kroz promovisanje rada organizacije uopšteno, ali i prezentovanjem ak-tivnosti volonterskog servisa.

Regrutacija volontera može se obavljati:• javnim oglašavanjem;• razgovorima s mladim ljudima;• prezentovanjem volonterskog

servisa u školama i na fakultetima.

Najbolji rezultati u regrutaciji volontera postižu se kada to rade sami volonteri. Kada organizacija tek počinje realizac-iju volonterskog servisa, onda je to teško izvodljivo i tada regrutaciju treba da sprovode ljudi koji su u zajednici prepoznati kao nosioci promjena.

Prilikom regrutovanja volontera moraju se imati u vidu aktivnosti koje će se realizovati tokom programa, tj. moraju se prije regrutacije tačno definisati aktivnosti koje će volonter obavljati.

Uspješno regrutovanje može da traje duži period, i to treba uzeti u obzir pri-likom planiranja aktivnosti u programu. Prilikom regrutovanja volontera moraju se imati u vidu aktivnosti koje će se realizovati tokom programa, tj. moraju se prije regrutacije tačno definisati ak-tivnosti koje će volonter obavljati.

Tokom planirane realizacije programa često se ispostavi da su aktivnosti pogrešno definisane i postavljene već prilikom same regrutacije volontera. Potencijalni volonteri imaju različita interesovanja i potencijale, tako da o tome treba voditi računa prilikom re-grutacije.

PRIMJERI SELEKCIONIH KRITERIJUMALične osobine: • vještine komunikacije (slušanje,

postavljanje pitanja, empatija, jasno definisanje osjećanja i misli)

• samospoznaja i samorefleksija • tačna procjena vlastitih vrlina i

mana • spremnost na kritiku • psihička stabilnost • samokontrola • poštovanje • pouzdanost

Postoje četiri vrste volontera:2

• Preduzetnik – organizator: glavni nosilac aktivnosti, davalac inicijative, ambiciozan, samouvjeren, inovativan;

• Posmatrač: dobar slušalac, medijator, diplomata, fleksibilan, inspirativan, podučava i pruža podršku;

• Pružalac usluga: skroman, s izraženim smislom za praktično djelovanje, koristan, lojalan;

• Kontrolor: disciplinovan, precizan, posvećen, nezavisan.

Prilikom selekcije volontera treba vodi-ti računa o ovim karakteristikama po-tencijalnih volontera da bi se uključili u aktivnosti koje im odgovaraju.

Selekcija regrutovanih volontera obav-lja se u skladu s opisom aktivnosti koji se traže za određeni program. Uvijek treba voditi računa o tome da neki volonteri možda ne odgovaraju u nekim aktivnostima, ali će se odlično snaći s nekim drugim.

� Motivacioni aspekti volontiranja (Movisie, �011)


Regrutacija i selekcija volontera u or-ganizacijama koje pružaju podršku dje-ci i omladini sa smetnjama u razvoju specifična je po tome što većina ljudi misli da volonteri u ovim organizaci-jama mogu samo direktno da pružaju podršku djeci, a u stvari mogu da obav-ljaju mnoge druge aktivnosti koje su važne za razvoj organizacije: da kreiraju sajt, pripremaju brošure, izrađuju scene za priredbe, pišu pjesme, komponuju muziku...

5.6 Priprema i edukacija volontera

Prije svakog početka realizacije volo-nterskog programa potrebno je izvršiti pripremu i edukaciju volontera. Bez obzira na to koliko organizacija ima iskustva u realizaciji volonterskog programa, edukaciji se mora posve-titi velika pažnja. Organizacije koje tek počinju rad obično ozbiljnije pristupaju edukaciji nego organizacije koje su već iskusne. Važno je napomenuti da se i organizacije s većim iskustvom moraju

svaki put ozbiljno posvetiti edukaciji volontera zato što je svaki program specifičan po nečemu, i ne znači da će se volonteri koji su sjajno realizovali prethodni projekat snaći isto tako i u novom projektu. Osim toga, edukacija je važna i zato što se u ovim orga-nizacijama pojavljuju novi volonteri. Tokom realizacije programa važno je da ne budu prepušteni sami sebi, da se snalaze i da sami uče od drugih kako se radi u volonterskom servisu. Osim osnovne edukacije koja se re-alizuje na početku projekta, edukacija se realizuje stalno i tokom realizacije

projekta. Poželjno bi bilo da se reali-zuje kroz sastanke koji će se održavati barem jednom mjesečno, a ako je moguće i češće.

Dobra edukacija smanjuje mogućnost pojave grešaka tokom rada.

Edukacija podrazumijeva upozna-vanje volontera s njihovim pravima i obavezama.

Edukacija u organizacijama koje pružaju podršku djeci i omladini sa smetnjama u razvoju trebalo bi da sadrži sljedeće teme:

1. Razvoj inkluzije 2. Upoznavanje sa zakonskom

regulativom u oblasti obrazovanja i socijalne zaštite djece sa smetnjama u razvoju

3. Volonterizam4. Komunikacija s djecom sa

smetnjama u razvoju5. Timski rad6. „Meke vještine“

Ako su organizacije u mogućnosti, poželjno je na početku organizovati dvodnevni seminar na kome će se obrađivati ove teme ili organizovati više radionica koje će trajati po dva sata.

RAZVOJ INKLUZIJEKroz temu razvoj inkluzije, učesnicima se objašnjava razlika između integracije i inkluzije, medicinskog, socijalnog i holističkog modela invalidnosti. Edukuju se da upotrebljavaju ispravnu terminologiju, tj. jezik invalidnosti.

Prilikom upoznavanja sa zakons-kom regulativom učesnici treba da se upoznaju s najvažnijim zakonima i strategijama iz ovih oblasti da bi mogli da budu nosioci promjena u društvu, odnosno nosioci razvoja inkluzivnog društva u kome ima mjesta za sve, bez obzira na različitosti.

Volonterizam je jako važna tema na ovom seminaru, jer osim želje za volo-ntiranjem mladi većinom ne znaju šta volonterizam podrazumijeva. Volon-tere treba upoznati sa svim njihovim pravima i obavezama, s naglaskom na volontersku etiku koja je izuzetno važan segment tokom pružanja podrške djeci i omladini sa smetnjama u razvoju.

Komunikacija s djecom sa smetnjama u razvoju podrazumijeva da se volon-teri nauče i verbalnoj i neverbalnoj ko-munikaciji s djecom sa smetnjama u razvoju.

Timski rad veoma je važna tema jer volonteri i svi koji su uključeni u rad servisa treba da rade timski. Važno je da svi shvate da timski rad podrazu-mijeva:

1. zajednički cilj – zajednička vizija;2. povjerenje i dobri međusobni

odnosi;3. podjela uloga i odgovornosti;4. djelotvorna komunikacija;5. poštovanje različitosti;6. ravnoteža između zadataka i

međusobnih odnosa.

U dobrom timu članovi se podržavaju, suočavaju, usaglašavaju, konstruk-tivno rješavaju konflikte, otvoreni su za promjene i inovacije, slušaju jedni druge, kreativno rješavaju probleme.

„Meke vještine“ kojima takođe treba da se obuče volonteri jesu skup kara-kternih osobina, društvenih vještina, jezičkih i govornih sposobnosti, navi-ka, što doprinosi kvalitetnijoj podršci i lakšem putu ka uspjehu. Pružati


podršku djeci sa smetnjama u raz-voju, zahtijeva dosta strpljenja, ljubavi, specifične komunikacije. Zato mladi ljudi treba da usvoje ove vještine.

Prilikom obuke važno je volonterima skrenuti pažnju i na pitanje identiteta i pripadnosti grupi ljudi.

Učesnici treba da shvate da postoje lični i socijalni identitet.

Lični identitet obuhvata doživljaj vlasti-tog tijela i tjelesnog izgleda (fizičko ja), ličnu ocjenu o svojim psihičkim oso-binama (psihološko ja) kao i željene osobine (idealno ja).

Socijalni identitet odnosi se na doživljaj koji osoba ima o sopstvenom socijal-nom statusu. On uključuje osjećanje pripadnosti pojedinim grupama, kao i svijest o vlastitom položaju i ulogama u tim grupama.

Učesnici treba da shvate da na izgrad-nju ličnog identiteta utiče i kontakt i interakcija s pripadnicima iste ili druge zajednice.

5.7 Realizacija programa, monitoring i evaluacija

Nakon istraživanja potreba, kreiranja programa, regrutacije i selekcije volo-ntera za određeni program, te pripreme i edukacije volontera za određenu volo-ntersku poziciju (ukoliko je potrebna), možemo pristupiti realizaciji programa.

Realizacija programa važan je dio u or-ganizovanom radu s volonterima. Stoga mu treba posvetiti posebnu pažnju.

Pored realizacije planiranih aktivnosti, potrebno je periodično vršiti monitor-ing i superviziju rada volontera, što su bitni segmenti za uspješnu realizaciju programa.

Monitoring

Putem monitoringa stičemo uvid u tok realizacije planiranih aktivnosti i njih-ovu uspješnost, uviđamo eventualne poteškoće koje treba otkloniti i dajemo volonterima korisne savjete i smjer-nice o tome kako da poboljšaju svoj angažman.

Monitoring nam omogućava da uočimo da li su volonteri u dovoljnoj mjeri savladali potrebne vještine, da li povjereni posao zaista odgovara osobi koja ga radi.

U toku monitoringa, na osnovu re-zultata, može se i direktno ukazati volonterima kako da poboljšaju svoje angažovanje na određenoj volonter-skoj poziciji, ali i korisniku volonterskih usluga – na koji način može pomoći volonteru da što uspješnije i lakše obavlja rad na određenom programu.

Monitoring nam omogućava da uočimo da li su volonteri u dovoljnoj mjeri savladali potrebne vještine, da li povjereni posao zaista odgovara osobi koja ga radi.

U toku monitoringa obratite pažnju na sljedeće:• Veoma je važno da volonteri znaju

kome i na koji se način mogu ob-ratiti za pomoć ukoliko se problem pojavi ili ukoliko imaju dodatna pi-tanja – ako ne znaju ko je osoba ko-joj treba da se obrate, to dovodi do nesuglasica i problema.

• Koliko je često potrebno obavljati monitoring, jer svaka osoba ima

različit stil rada, pa stoga nekima treba više podrške i češći monitor-ing od drugih. Treba uzeti u obzir pojedinačne karakteristike i sklonosti svakog volontera.

• Veoma je važno motivisati volontere i iskazati svoju sigurnost u njihove sposobnosti da završe dati zadatak na kvalitetan način.

• Treba kod volontera podstaći kreativnost i biti tolerantan prema mogućim greškama prilikom real-izacije programa, naročito u procesu kada stiču znanja i iskustva o načinu rada.

• Ne treba očekivati da volonteri sve znaju, već im treba pružati podršku.

• Naglasiti važnost učenja novih vještina, naročito ako se volonter osjeća neugodno ukoliko drugi članovi u grupi imaju veće znanje u praktičnom radu na određenom pro-gramu.

• Treba podsticati razvoj volontera, jer oni daruju svoje slobodno vrijeme i zato treba da se osjećaju uvaženi i da shvate da se sve može naučiti ako postoji dobra volja.

• Ukoliko se radi o programu koji uključuje grupu volontera, oni pojedinačno moraju biti upoznati da su odgovorni pred grupom za obav-ljanje zadatka koji su preuzeli. Uko-

liko su u nemogućnosti da obave određeni zadatak, moraju objasniti razloge za neispunjenje zadatka koji su preuzeli. Grupni i timski rad jako je značajan, i zbog toga volonteri moraju biti svjesni odgovornosti koju imaju prema grupi. Ako jedan član grupe ne realizuje svoje aktivnosti kako treba, to se odražava na sve druge. Zato mora biti opomenut (ukoliko ne ispunjava zadatke), a ako se to ponovi – zamijenjen nekim dru-gim volonterom.

• Aktivnim volonterima treba dati odgovornost, kroz ulogu voditelja grupe ili koordinatora na određenom zadatku, što će im omogućiti rast i razvoj samopouzdanja. Uvijek tre-ba nagrađivati aktivne volontere i omogućiti im brže napredovanje.

• Korisnike volonterskih usluga treba upoznati s pravima volontera i na to ih podsjećati ukoliko se u toku monitoringa primijeti da su prava volontera ugrožena. Ne treba nikada zaboraviti da su volonteri tu zato što to žele i da oni imaju svoje obaveze koje treba da ispunjavaju, ali je veo-ma važno i da imaju svoja prava jer ne treba prelaziti preko nekih granica i davati volonterima previše zadataka preko onih koji su utvrđeni opisom poslova.

• Volontere treba angažovati na pro-gramu koji je u skladu s njihovim interesovanjima. Ukoliko se pokaže da se ne snalaze dobro u toj ak-tivnosti, treba im dati mogućnost da je zamijene nekom drugom koja im više odgovara. Dok volonteri traže svoje mjesto, važno je da znaju da imaju mogućnost izbora zadatka koji im najviše odgovara, jer će tako i pružiti adekvatnu podršku.

Supervizija

Supervizija ima za cilj da periodično okupi volontere angažovane u okviru jednog ili više volonterskih programa, te da volonterima tako pruži potreb-nu podršku i pomoć u rješavanju poteškoća s kojima se susreću to-kom volontiranja.

Za superviziju je odgovorna jedna os-oba – to je koordinator za volontere. Ako takve osobe nema, onda ona ko-joj je taj dio odgovornosti povjeren.

Jedan od načina da obavite superviz-iju jeste taj da organizujete jedan ili više sastanaka s volonterima u grupi ili pojedinačno, ili obje vrste sas-tanaka u slučaju dugoročnog volon-tiranja.


Na ovaj način razmjenjuju se ideje, informacije i iskustva između samih volontera, što doprinosi dodatnom neformalnom obrazovanju volontera. Potrebno je uključiti stalnu i dodatnu edukaciju volontera ukoliko se za to ukaže potreba.

Da bi volonteri adekvatno odgovo-rili na zahtjeve programa, potrebna im je pomoć i podrška supervizora, po mogućnosti osoba s iskustvom u radu sa datom korisničkom grupom.

Na kraju, rezultati supervizije mogu nas vratiti i nekoliko koraka unazad, i to na sljedeći način:

• Supervizija i monitoring mogu poka-zati da naš volonterski program nije adekvatno kreiran, te da je potrebno izvršiti njegovu reviziju, a u nekim ekstremnim slučajevima i njegovu kompletnu promjenu;

• Supervizija i monitoring mogu po-kazati da pojedini ili svi volonteri ne zadovoljavaju potrebe volont-erske pozicije, ili ne žele biti dalje angažovani, te je potrebno izvršiti njihovu zamjenu putem ponovne regrutacije i selekcije volontera;

• Supervizija i monitoring mogu poka-zati da je volonterima potrebna do-datna specijalizovana edukacija koja im može pružiti znanje i iskustvo koje ne posjeduju, a potrebno im je za real-izaciju aktivnosti.

Zaključak je da su monitoring i super-vizija bitne aktivnosti svakog volont-erskog programa, jer na osnovu njih vršimo evaluaciju uspješnosti, te po potrebi prilagođavamo sâm program, angažujemo nove volontere ili vršimo dodatne edukacije.

Na ovaj način, cjelokupni program se unapređuje, naučene lekcije u potpunosti pomažu kreiranju budućih programa, kao i naš rad s volonterima i korisnicima.

Monitoring i supervizija doprinose da se volonteri ne osjećaju sami prilikom re-alizacije određenog programa, da budu zadovoljni podrškom koja im na neki način pruža sigurnost i daje smjernice za rad, što dalje utiče na njihovo dugoročno angažovanje na programu.

Kvalitetna komunikacija bitan je segment u prevenciji konflikta, dobrom timskom radu i kvalitetnoj realizaciji planiranih programa, pa njenom razvijanju treba posvetiti posebnu pažnja.

KOMUNIKACIJAU radu s volonterima, u cilju izbjegavanja konflikata i problema, potrebno je:

• komunicirati neposredno;• komunicirati dvosmjerno;• aktivno slušati;• koristiti znanje (i iskustvo)

volontera;• prihvatati sugestije i ideje;• slati jasne poruke;• dobro organizovati posao

(program, akciju, volontersku poziciju);

• pružati podršku;• rješavati probleme;• razvrstavati zadatke i znati

prioritete;• biti dobar mentor;• imati jasne ciljeve;• poštovati razlike među ljudima;• imati samopouzdanje i poštovati

sebe i druge.

Evaluacija

Evaluacija predstavlja bitan segment organizovanja volonterskih programa i rada volontera, jer predstavlja skup metoda i tehnika kojima se mjeri uticaj volonterskog programa nakon njegove realizacije. Da bi volonterski programi bili u skladu s potrebama zajednice, korisnika kojima su namijenjeni, te samih volontera, koji kao bitan faktor učestvuju u realizaciji, pored početnog istraživanja potreba neophodno je eval-uirati postojeće aktivnosti, te u skladu s dobijenim rezultatima unapređivati ih i kreirati nove.

Prije nego što počnete primjenu eval-uacije, bilo bi dobro da razmisliti o sljedećem: koji se uticaj ili rezultat želio postići volonterskom akcijom ili programom – kakve bi promjene bile poželjne kada su u pitanju volonteri, organizacija u kojoj se volontira i ko-risnici.

Svrha evaluacije staviće akcenat na ono na šta će se najviše usmjeriti pažnja, odnosno šta će se mjeriti, na koji način, te kome ili čemu su namijenjeni dobijeni rezultati.

Evaluacija se planira i realizuje u skladu s njenom namjenom. Svrha evaluacije staviće akcenat na ono na šta će se najviše usmjeriti pažnja, odnosno šta će se mjeriti, na koji način, te kome ili čemu su namijenjeni dobijeni rezultati.

Izvještajne forme obezbjeđuju vam relevantan izvor podataka: • broj angažovanih volontera, • period volontiranja, • različite volonterske pozicije, • satnicu volontiranja, • probleme koji su se pojavljivali u

volonterskom angažmanu, • načine na koje su se rješavali

problemi,• primjere dobre prakse.

Na završnim sastancima, koji se održavaju krajem volonterskog angažmana, vrše se i pismena i us-mena evaluacija, čija su težišta na mjerenju stepena zadovoljstva orga-nizacije, volontera i krajnjih korisnika. Analiziraju se svi segmenti volontersk-og menadžmenta: regrutacija, selek-cija, realizacija aktivnosti, supervizija, međusobne komunikacije i ono što je urađeno u cjelini. Ovi dobijeni rezultati ukazaće nam koliko su program ili ak-tivnost bili korisni i efikasni, da li ima potrebe za njenim nastavkom, da li su neophodne određene dorade i izmjene, ili je program loš i nepotreban.


Evaluacija koja je fokusirana na volontere pružiće nam informacije o tome: • da li su im ispunjena očekivanja

koja su imali od volonterskog angažmana;

• da li su volontiranjem dobili nešto za sebe, naučili ili bolje razumjeli problem kojim su se bavili i pomogli u njegovom rješavanju;

• da li su zadovoljni organizacijom u kojoj su volontirali, aktivnostima koje su obavljali;

• da li bi ponovo radili to isto.

S aspekta organizacije, evaluacija pruža podatke o uticaju i rezultatima koje volonteri postižu, a isto tako mogu poslužiti kao polazna osnova za analizu uticaja i značaja ostalog osoblja orga-nizacije. Takođe, rezultati evaluacije mogu da unaprijede način na koji se volonteri uključuju u rad organizacije kako bi program bio što efikasniji. Eval-uacija korisnika nudi nam najznačajnije informacije o: • opravdanosti volonterskih aktivnosti

s aspekta njihovih potreba, • kvalitetu realizovanih aktivnosti, • zadovoljstvu volonterima i onim što su radili, • sugestije i preporuke za naredne

korake.

VI Održivost programaVolonteri daju snagu vašoj organizaciji. Veliki broj neprofitnih organizacija ne bi mogao opstati bez volontera.

Organizacije koje sprovode projekte od opšteg dobra, uključivanjem volo-ntera u aktivnosti povećavaju svoj do-prinos zajednici. Veliki broj neprofitnih organizacija ne bi mogao opstati bez volontera. Nesebično pružanje usluga jača našu zajednicu i dotiče živote onih kojima je to najpotrebnije. Važno je un-

utar organizacije imati konsenzus o tome zašto su volonteri potrebni. Jas-no iskazivanje razloga jeste dužnost rukovodećeg osoblja. Na taj način stvara se temelj za razvoj volonterskog programa.

Zašto je podrška važna…

Snaga organizacije nije pitanje prava i fizike. Što više moći dodijelite ljudima oko sebe, to je veća zajednička snaga koja podstiče i podržava pozitivne promjene.

Najveća srca i najbolje namjere ne znače ništa, ako ih ne slijedi pozitivna akcija.

Y informišite ih…

Omogućite volonterima upoznavanje s misijom i strukturom organizacije. To je uspješan put identifikacije volontera s vašim ciljevima.

Y povežite ih…

Uspješna organizacija ima uspostav-ljene socijalne veze u zajednici u kojoj djeluje. Volonter/volonterka može biti vrijedan izvor novih prilika. Predstavite volontera/volonterku posjetiocima, po-zovite prijatelje volontera u vašu orga-nizaciju. Koristite cjelokupni potencijal veza među ljudima, i cijela će orga-nizacija profitirati.

Y pratite rad vašeg volon-tera/volonterke…

Kako bi vaši volonteri znali što se od njih očekuje, važno je unaprijed izraditi opis posla volontera. Nakon što ste, što je moguće preciznije, izlistali poslove kojima će se baviti volonter/volonterka u vašoj organizaciji, potrebno je imen-ovati osobu koja će pratiti i koordini-rati volonterske aktivnosti. Koordinator volontera će uputiti volontera u posao i upoznati ga s organizacijom, biti otvo-ren za pitanja, i na kraju napraviti evalu-aciju postignutog.

Y uključite volontere…

Uključiti volontera/volonterku, znači dati im priliku da učestvuju u plani-ranju i iznošenju vlastitog mišljenja i zapažanja. Takođe, uključiti volo-ntere znači redovno tražiti povratnu informaciju. Volonteri se često mogu osjećati slobodnim da javno istupe i iskažu svoja zapažanja. U demokrats-kim organizacijama ovo je ključ za upravljački tim organizacije.

Y edukujte ih…

Nagradite posebno motivisane volon-tere dodatnim znanjima i vještinama. Volontere koji pokažu interes i posvećenost uključite u edukacije koje im mogu dati konkretne vještine (pisanje projektnih predloga, kurs in-formatike i sl.). Na taj način pokažite svoju odgovornost prema motivisanim i aktivnim pojedincima u vašoj orga-nizaciji.

Y nagradite ih…

Kreirajte modele koji ističu i nagrađuju uspjehe vaših volontera. Ovaj model naglašava ono što je važno u vašoj organizaciji.

Volonteri traže vašu podršku.

Nekoliko smjernica za kvalitetnije uključivanje volontera u rad vaše organizacije:


Volonterski servis Buddy – Budi drug počeo je da funkcioniše u Crnoj Gori u avgustu 2011. godine, kroz program „Ajmo zajedno“ kao podrška djeci i omladini sa smetnjama u razvoju da se uključe u društvene tokove.

Program „Ajmo zajedno“ zasniva se na iskustvima iz Holandije i prenošenju uspješnog holandskog modela, a spro-vodi se istovremeno u tri zemlje: Crnoj Gori, Srbiji i Ukrajini.

Projekat su pokrenuli fAKT i Skan fon-dacija iz Holandije, pružanjem finansi-jske i stručne podrške razvoju volont-erskih servisa za sedam organizacija u Crnoj Gori: Udruženje roditelja djece s teškoćama u razvoju „Zračak nade“ iz Pljevalja, Udruženje roditelja djece i om-ladine s posebnim potrebama „Oaza“ iz Bijelog Polja, Udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju „Staze“ iz Podgorice, Prvo udruženje roditelja djece i omladine s posebnim potrebama iz Podgorice, Udruženje „Nova šansa u Novom“ iz Herceg No-vog, Asocijacija za demokratski pros-peritet – „Zid“ iz Podgorice i „Punkt“ iz Podgorice.

Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju „Zračak nade“ iz Pljevalja već

je imalo iskustva u radu volonterskog servisa za djecu i omladinu sa smet-njama u razvoju. Od 2009. god. imaju servis u kome volonteri srednjoškolci pružaju podršku djeci sa smetnjama u razvoju.

Istorijat ’buddy’ projekta u Holandiji

’Buddy’ projekat u Holandiji počeo je da se razvija 1984, a posljednjih go-dina veoma je popularan način podrške ugroženim i marginalizovanim grupa-ma. Nacionalna kampanja za najboljeg ’buddy-ja’ (drugara), koju je Fondacija Oranje organizovala od 2007. do 2010. godine, dala je veliki doprinos razvoju ovog koncepta u Holandiji.

DEFINICIJABuddy’ drugari definisani su kao posebno selektovani volonteri, edukovani da obezbijede (socijalno-emocionalnu) podršku korisnicima određenih ciljnih grupa u ograničenom vremenskom periodu.

’Buddy’ projekti namijenjeni su različitim ciljnim grupama i kao vid volonterske podrške ranjivim grupama, prevashodno djeci i omladini s invaliditetom, izbjeg-licama, hroničnim bolesnicima, beskućnicima, bivšim zatvorenici-ma. Ova podrška važna je za korisnike, jer često nemaju ljudske kapacitete u sopstvenim organizacijama, tako da im je potrebna praktična pomoć od drugih. Drugarski odnos jeste lični kontakt u kojem su volonteri i korisnici neposredno upućeni jedni na druge. ’Buddy’ drugari pružaju individualnu podršku, pomažu pri-likom usmjeravanja i olakšavaju razumijevanje same životne sredine korisnika. Vrijeme ’buddy’ druženja precizno je određeno i isplanirano.

Uparivanje volontera/volonterke s korisnikom vrši se profesionalno, i osoba koja je zadužena za to obično je koordinator projekta.

Iako su ’buddy’ drugari pružaoci podrške korisnicima, njihovo druženje utemeljeno je na ravno-pravnom odnosu, punom uzajam-nog povjerenja i poštovanja.

VII Uspostavljanje i razvoj ’buddy’ volonterskog servisa u Crnoj Gori


’Buddy’ – drugar neko je kome treba da se ukaže poštovanje i da mu se jasno predoči da je cijenjen njegov rad.

Empatija je veoma bitna i treba je izgrađivati kao i sve ostale lične kvalitete volontera/volonterke.

Glavni cilj ’buddy’ druženja jeste smanjenje socijalne izolacije korisnika i davanje inicijative za njihovo aktivnije uključivanje u društveni život zajednice.

Druženje i rad „jedan na jedan“ zasniva se na podudaranju jasno izdefinisanih potreba i mogućnosti korisnika s jedne strane, i afiniteta i potencijala volontera/volonterke s druge strane.

U ’buddy’ druženjima postoje dvije ciljne grupe s motivacijom koja se preklapa: volonteri/volonterke i korisnici. Stručna podrška u ’buddy’ druženjima neophodna je i često presudna za uspjeh.

Ritam podrške proizilazi iz ritma korisnika volonterskih usluga. ’Buddy’ (drugar) nikada ne smije biti u žurbi, niti požurivati svoga drugara. Vrijeme koje je potrebno za neku aktivnost koju realizuju kroz svoje druženje, ne smije se smanjivati. On je spreman na bezuslovno prihvatanje svih potreba i interesa svoga drugara uz pažljiv i veoma senzibilan pristup. Potrebna je i otvorenost i spremnost na javno pojavljivanje. Suština i specifičnost ’buddy’ druženja jeste u tome da se ’buddy’ (drugar) izjednačava s aktivnošću i postaje sâm „aktivnost“. ’Buddy’ uvijek slijedi svoga drugara. ’Buddy’ ne posustaje pred izvjesnim teškoćama, već je neko ko traje i sigurna je podrška.

Ovakav je pristup pozitivan, jer se ne fokusira na smetnjama i ograničenjima već se temelji na jačanju i razvijanju očuvanih sposobnosti i mogućnosti. Cilj ovakvog pristupa jeste jačanje društvene pozicije pripadnika marginalizovane grupe.

BUDDY – drugar:• izgrađuje odnos povjerenja;• prisutan je u svakodnevnom životu

svog drugara;• daje mu svoje vrijeme i poklanja mu

svoju pažnju;• strpljiv je, istrajan i fleksibilan u radu;• ne donosi odluke;• samosvjestan je i jasno zna svoje

granice;• spreman je da uči i da učestvuje na

sastancima s mentorima.

U ’buddy’ projektu jasno su identifikovana tri stila:• Pomoćni stil: zasnovan na

ravnopravnom odnosu. ’Buddy’ – drugar prati, sluša i podržava svoga korisnika;

• Instrumentalni stil: podrška je fokusirana na lični razvoj i napredak korisnika;

• Aktivni stil: sve aktivnosti zajedno se odrađuju.

Ne postoji recept niti jasna definicija toga koji je stil efikasan u datim okolnostima. To treba da procijene sami volonteri u skladu s interesovanjima i mogućnostima njihovih drugara. Potrebno je ostvariti harmoničan odnos koji će odgovarati i korisniku i volonteru (’buddy’).

Šta čini ’buddyja’ uspješnim

Blizak odnos između ’buddy’ volontera i njegovog drugaraBliski kontakt daje velike efekte u socijalno-emocionalnoj, kulturnoj, obrazovno-vaspitnoj, kao i svim drugim oblastima formiranja ličnosti. Kontakti koji su površni nisu tako efikasni, jer je uslov za uspješnost relacije korisnik – volonter/volonterka kvalitetan i kompletan odnos;

Napraviti dobar par (korisnik – volonter/volonterka)Ovo je najvažnija faza u izgradnji dobrog kontakta. Sličnosti u godinama, pol ili etnička pripadnost nisu najvažniji faktori, već sličnosti karaktera, smisao za humor, slična interesovanja, slične sklonosti;

Dobra struktura podrškeKontakti koji traju najmanje godinu dana, samostalnost para, pažnja, poštovanje, neformalni kontakti;

Razrađen sistem monitoringa i evaluacije

Projekti koji su podržani u Crnoj Gori, i koji su realizovani po ovom mod-elu, trajali su osam mjeseci – od av-gusta 2011. godine do aprila 2012. godine.

Na početku realizacije programa or-ganizovani su seminari za edukaciju volontera. Zatim je izvršeno uparivan-je volontera i korisnika – drugara sa smetnjama u razvoju. Individualno druženje realizovano je kroz posjete sportskim događajima, kulturnim dešavanjima, odlazak u kafiće, restorane, u park, posjete kulturno-

istorijskim spomenicima i izlete. Pored ovih aktivnosti, u nekim organizacija-ma realizovane su i likovne, dramske, folklorne i plesne sekcije.

Ukupan broj angažovanih volontera bio je 114, s preko 400 sati druženja.

Prenosimo utiske svih sedam orga-nizacija koje su učestvovale u pro-gramu „Ajmo zajedno“, s akcentom na refleksije volontera – učesnika/učesnica programa, uz dvije dodatne priče o organizacijama iz Srbije i Ukra-jine.


n Udruženje „Nova šansa u Novom“ - Herceg Novi

“Nova šansa u Novom“ nev-ladina je organizacija koja se bavi rješavanjem problema osoba s teškoćama u razvoju. Kroz jedan od projekata „Naša ID kartica“ otvorili smo digitalnu štampariju u kojoj je zaposleno šest osoba s invalidite-tom.

U okviru projekta „Ajmo zajedno“ re-alizovan je projekat „Budi drug“ koji je jasno pokazao potrebe djece i omladine s teškoćama u razvoju. Uvidjeli smo da je njihova najveća potreba druženje. Započeli smo projekat s nevjericom kako ćemo ga sprovesti u gradu u kome se volonterizam i ne spominje. Strah je postojao, ali evo nas danas u novom prostoru punom djece i omladine kojoj se ne ide kući.

Prvo smo imali deset volontera i deset lica sa smetnjama u razvoju. Volonteri su uglavnom omladina iz srednje škole i dvoje iz devetog razreda osnovne škole. Sve su to dobri đaci, već uzorni građani. Na početku su volonteri ug-lavnom bili uzrasta od 14 do 30 godina,

a sada sve više volontiraju i starije os-obe, profesionalci i drugi ljudi dobre volje. U početnoj fazi bilo je i nekoliko volontera koji su odustali. Mislili su da oni mogu i znaju s našom omladinom, ali su već nakon trećeg susreta odust-ali. Prve sastanke organizovali smo u našem prostoru digitalne štamparije. Tu su se i upoznali, informisali o cilju projekta. Već nakon trećeg-četvrtog susreta nekako sami su odlučili ko će se s kim družiti, mada se to druženje u paru vrlo često završavalo u grupi, što je posljednjih mjeseci gotovo prešlo u praksu.

Ovo druženje došlo je kao kakva magija...

Iskustva djece i omladine sa smetnjama u razvoju su sljedeća:

Tinejdžer od 15 godina, kojem je ko-munikacija na jako niskom nivou, u

početku nije ni sa kim pričao. A sada, vjerovali ili ne: pjeva, pleše, ne propušta nijednu radionicu i na kraju nerado ide kući.

Djevojka, koja ima 22 godine a živi sa djedom i babom koji je nigdje

nisu izvodili, počela je raditi i primati platu. Sad ima svoje drugarice, izlazi u kafić, ide na maskenbal, ide u šetnju sa svojim društvom. Sada presrećna ulazi

VIII AJMO ZAJEDNO Uspješne priče o ’buddy’ volonterskim servisima u Crnoj Gori


na radionicu i kaže: „Uh, prodisala sam otkad ovdje dolazim“. Odlazi sa svojim badijem u plesni studio „Diano“, jer obožava da pleše.

Druga djevojka, koja je odrasla u Dječijem domu „Mladost“ – Bijela,

po prvi put se druži s djecom koja nisu iz Doma. Nikad do sada nije bila u kući neke porodice. Ovo je za nju jedno ve-liko pozitivno iskustvo, toliko je toga promijenila u svom ponašanju da se gotovo ne prepoznaje ona djevojka od prije godinu dana. U toku projekta imala je priliku da vidi šta je porodični život, da vidi odnos roditelja i djece u brojnim

situacijama, trenutke kada roditelj ne odobrava sve zahtjeve djeteta i kako se to u porodici rješava. Kako je rekla: „Ja nisam znala da joj je majka tako stroga, samo je rekla: ’Morate da bu-dete tu, u tri sata je ručak’ i mi smo bez pogovora izašle“. To je djevojku držalo gotovo mjesec dana – nije sh-vatala da i u porodici postoje pravila ponašanja.

Momak od 22 godine, koji je bio zaposlen, primao platu, ali nije

izlazio nigdje, nije se družio, odjed-nom je dobio ’buddyja’. Na početku je nevoljno dolazio na radionice, i po na-

govoru majke upoznao maturanta koji voli video-igrice, voli teretanu. I kreće drugarstvo. Počinje da koristi mobilni, a do tada nikad nikoga nije nazvao tele-fonom. Jednom prilikom, kad je primio platu, nisu se vratili na vrijeme poslije teretane, nego sat kasnije. Kada je sti-gao kući, rekao je majci: „Znaš, zvao sam Vuka da se počastimo malo – pri-mio sam platu“. Do tada nikad nikoga nije pozvao, niti je s nekim htio da ide na piće, osim sa roditeljima.

Djevojka koja je završila višu eko-nomsku školu kaže: „Život mi

se sveo na: posao, kuća i TV. Nigde ne idem, ni sa kim se ne družim, sa roditeljima pijem kafu“. Tako je i ona u ovom projektu pronašla društvo. Istina, svi su mlađi od nje, ali kaže da joj to ne smeta. Naprotiv, baš joj prija. Parovi volonter – korisnik zajedno izlaze kao prava grupa prijatelja. Vrlo ih je lijepo vidjeti dok se sve sami dogovaraju, ne mora im se sugerisati kamo će i kad će, nego se smo jave da idu ili čak ispričaju gdje su bili.

Kod jedne djevojčice ’buddy’ odlazi kući, jer roditelji nisu u stanju da

je dovedu. Djevojčica ima 14 godina i potpuno je zavisna od pomoći majke. Volonterka joj pravi društvo, sad već

bez nekog posebnog reda i najave. Važno je samo da ne naruši ritam odmora djevojčice. Pleše ispred nje, pjeva joj pjesmice, lakira nokte, plete kikice, a djevojčica se samo smije, jer je to jedini način da pokaže koliko joj to prija.

Druga djevojčica je nešto mobilnija, pa ponekad kad je ljepše vrijeme

dođe na radionice. Učestvuje u svim našim igricama (u granicama svojih mogućnosti), oduševljena je i pita: „A hoće li ovo sad da bude kao škola – stalno? Ja bih da dolazim često ako mi mama dozvoli“.

Dječak od 14 godina nije se od ma-jke odvajao osim na času, a ma-

jka stoji ispred vrata učionice i čeka. Sad, kad dođu na radionicu kaže joj: „Ajde sad me, časti ti, malo oslobodi, oću da budem sam sa mojim drugov-ima, nemoj se odmah vraćati, neka te malo“. Inače, dječak je jako duhovit, voli da priča, vrlo je drag.

Dječak od 14 godina, koji ima teškoće u komunikaciji i

ponašanju, ide u osnovnu školu i, pre-ma priči nastavnika, pravi probleme. Međutim, kad dođe kod nas na radion-ice, nikakve znake nemira ne pokazuje. Puno se vezao za svog badija – volon-

terku. Stalno pita gde je, da li je stigla, kad će da dođe, pa što je nema... Sve dok djevojka ne dođe, i onda je sve u redu. Pokazalo se da je jako dobar u igri pantomime, kad pogađaju naziv filma. Interesantno je koliko ga pokreti inspirišu, skoro uvijek je najbolji: i kad pokazuje i kad pogađa.

Sedamnaestogodišnjak, koji je korisnik dnevnog centra, stalno

govori da više neće ondje da ide, hoće ovdje da ostane. Tamo se, kaže, ne igraju i ne plešu kao mi na radioni-cama. On ne dolazi svaki dan na radi-

onice, ali zato subotom, kažu roditelji, od ranog jutra pita koliko je sati da ne zakasni.

Djevojka koja ima 20 godina dol-azi tri puta nedjeljno. Kaže da bi i

svakog dana, nego joj je daleko a ma-jka nema auto. Ulazi na vrata: „Uh, ovo je strava“, i odmah počinje da igra. A naši volonteri – to je tek da se priča. Svi su u ovo ušli s nekim strahom, to tek sad priznaju. Evo, danas ih je samo iz osnovne škole šest đaka, iz srednje škole već ih je 10, imamo tri

Prodisala sam otkad ovdje dolazim...


studenta, dva fizioterapeuta, nastavni-cu likovnog, nastavnicu iz muzičke škole, profesionalnog novinara koji ih uči vještini govorništva, jednog pen-zionisanog naučnog radnika hemijske struke. I svaki dan sve ih je više. I još je mnogo omladine koja dođe u prolazu jedan dan, a onda drugi namjerno, pa naredni put dovedu još nekog. Naša najmlađa volonterka ide u 4. razred osnovne škole, ona je sestra djevojke iz 9. razreda. U izjavi našem novinaru rekla je: „Nažalost, ja sam tek drugi put ovdje, ali ću odsad svaki put kad bu-dem imala vremena doći“.

“Nisam ni znao da naša djeca i omladina imaju ovako razvijenu svijest.

Kako ste samo uspjeli da skupite ovoliko djece u ovako kratkom periodu?“ Dejan Mandić, gradonačelnik Herceg Novog

Na našoj proslavi bio je i gradona-čelnik. Izjavio je: „Nisam ni znao da naša djeca i omladina imaju ovako razvijenu svijest. Kako ste samo uspjeli da skupite ovoliko djece u ovako kratkom periodu?“ A volon-teri ne samo da dolaze da se druže s djecom i omladinom sa teškoćama u razvoju, nego su i napisali pjesmu, osmislili plakat, ko zna šta će sve još, jer „dečija mašta može svašta“, kako kaže Branko Kockica.

n Prvo udruženje roditelja djece i omladine s posebnim potrebama, Podgorica

U Podgorici ne postoje dnevni centri koji bi pružali usluge za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju. Zbog nedostatka socijalnih servisa, ova populacija često je izolovana u svojim domovima. Tu na scenu stupaju udruženja roditelja kao što je naše, koja nastoje da smanje stepen izolacije ove djece, utiču na evi-dentan napredak u uključivanju djece i omladine sa smetnjama u razvoju u redovan vaspitno-obrazovni sistem, kao i na izmjene zakonskih regulativa. Organizuju različite servise podrške i nastoje da zadovolje ništa manje bitnu potrebu djece da se druže sa svojim vršnjacima i na taj način upotpune slo-bodno vrijeme.

U Crnoj Gori, a i u Podgorici, mali je broj organizacija koje se bave projek-tima volonterskog servisa, jer u našoj zemlji još nije dovoljno razvijena svijest o značaju i efektima koje može da donese ovakav vid podrške kako za djecu i omladinu sa smetnjama u raz-voju tako i za same volontere.

Da bi što efikasnije iskoristili svoje slo-bodno vrijeme i postigli zajedno što veći stepen uspješne podrške razvoju svoje djece, roditelji iz našeg udruženja skupili su se oko zajedničkog cilja i os-novali Društvo roditelja koje je prije ne-punih 15 godina brojalo 10 članova. U tom dugom vremenskom nizu društvo je radilo, raslo i preraslo u udruženje koje sada okuplja oko 120 roditelja. Oni volonterski, u skladu sa svojim znanjima i mogućnostima, doprinose uspješnom radu udruženja.

Svakodnevno sa 64-oro djece i omla-dine radi tim koji čini šest stručnjaka: tri terapeuta u saradnji s fizijatrom, log-

oped i defektolog. Zahvaljujući projek-tu koji su podržali fAKT i CNF, 10-oro djece ima priliku da se kroz volonterski servis „Ajmo zajedno“ druži sa svojim vršnjacima iz Podgorice.

S obzirom na trenutni problem u vezi s finansiranjem postojećeg servisa stručne podrške, naša prva reak-cija na poziv fAKT-a da učestvujemo u realizaciji servisa „Ajmo zajedno“ iskazana je kroz pitanja: „Da li mi to možemo? Da li imamo vremena i mogućnosti da to realizujemo?“. Prvi korak bio je odrediti osobe koje će se upustiti u realizaciju projekta. Zatim je trebalo odrediti način izbora korisnika,

Naše iskustvo kroz ovaj projekat poka-zalo je da svi imamo još mnogo toga skrivenog u nama, čega nismo ni bili svjesni. Tako i naša omladina – volo-nteri nisu ni sanjali da oni posjeduju tako divne ljudske osobine, smisao da toliko radosti učine drugome samo jednim malim gestom, a to je nji-hovo prisustvo. Evo, ovaj projekat je pokazao da onoliko koliko sebe daš drugome, toliko ti se vraća. I to naši volonteri prepoznaju. Ni sami, kako kažu, ne mogu da vjeruju da je tako zabavno s djecom sa teškoćama u razvoju, s kojim se otimaju za sto-licu u igri, gdje uz muziku plešu oko stolica, a broj stolica je za jedan manji od učesnika, i na kraju pobijedi dječko s elementima autizma, za koga u školi kažu da je problematičan. Svi mi imamo nešto dobro i nešto loše, i svako prepoznaje ono što on sam želi. Mi tražimo samo najbolje od djece s teškoćama u razvoju, trudimo se da to i istaknemo, što toplo preporučujemo i drugim ljudima.

Vesna Odalović


a da on bude pravedan i da niko ne bude zapostavljen. Odlučili smo da damo priliku roditeljima da prepoznaju kod svoje djece potrebu i želju da učestvuju u ovoj vrsti projekta. Smatrali smo da je neophodno da kod samih korisnika postoji potreba i želja jer sve što se radi na silu i bez interesovanja samih učesnika – ne daje pozitivne rezultate. S obzirom na to da je većina naših članova (djece) mlađa od 18 godina, participacija roditelja i njihova sprem-nost da podrže ovaj vid aktivnosti po-kazala se kasnije kao jedan od bitnih faktora za uspjeh projekta i realizaciju projektnih aktivnosti.

Za učešće se prijavilo 11-oro djece uzrasta od 10 do 19 godina i dvije djevojke od 26 i 31 godinu. Sad je tre-balo naći volontere. Projekat je započet u ljetnjim mjesecima, što je otežalo ovaj dio. Imajući u vidu uzrast koris-nika, potrebno je bilo naći volontere sličnog godišta i interesovanja, a još uvijek je bio ljetnji raspust i škole kao izvor potencijalnih volontera nisu bile dostupne. S početkom školske godine ovaj problem je prevaziđen. Prvo su in-teresovanje za učešće pokazale sestre djece koja su članovi našeg udruženja. Njih tri su u školi s euforijom pričale o predstojećim planiranim aktivnostima,

o djeci koju sreću svaki dan kod nas u udruženju. I počeli su nam se ja-vljati njihovi vršnjaci. Interesantno je pomenuti da su većinom bile djevo-jke. Nekoliko mladića interesovao se, ali su odustali zbog svojih vanškolskih aktivnosti (obično je to bio neki sport). Za učešće se prijavi-lo 10 volonterki. Kroz treninge obuke, onima koji nisu bili upoznati s tim, pokušali smo objasniti da je dijete sa smetnjama u razvoju – prije svega – osoba kao i svaka druga. To je dijete koje želi, voli, pati, traži, daje. Samo oni sve to rade jače i više. Jače vole i više tuguju. Pokušali smo objasniti da želimo, ako to bude moguće, da volonteri s djecom izgrade odnos kao sa bilo kojim drugom kojeg su slučajno upoznali na nekoj aktivnos-ti. Osluškujući interesovanja i želje i djece i volontera, kroz razgovor i ak-tivnosti formirano je 10 parova. Oni su se prvenstveno morali upoznati, pa su se na početku organizovale zajedničke aktivnosti. Data im je određena sloboda da predlažu i iza-beru aktivnost koja većini odgovara. Organizovana su druženja, šetnje u manjim i većim grupama (bioskop, šoping-molovi), izleti i žurke. Većina parova počela je da „funkcioniše“. Počela su dopisivanja putem SMS-

a, na društvenim mrežama (Fejsbuk) i sl. Ali i prve prepreke. S obirom da je bilo kratko vrijeme upoznavanja, došli smo do toga da (samo) jedan par nije krenuo pravim putem. Vratili smo se na početak priče: da je drugarstvo uzajamna potreba i razumijevanje interesovanja, a ne obaveza koja se pritom i ne ispunjava. Morali smo izvršiti zamjenu volontera, jer se kod korisnika javila ljutnja, razočarenje. Uglavnom se čula rečenica: „Svi su tu, samo opet nje nema“. Morali smo pokušati ponovo, i od početka, ali vrlo pažljivo – da ne pogoršamo situaciju. Novi volonter, novi odnos i novi rezul-tati. Ovaj put bolji. Zapravo najbolji. Rodilo se novo drugarstvo, i to najjače od svih u ovoj grupi.

Iz dana u dan volonteri (tinejdžeri) postaju odgovorniji i svjesniji svog odnosa prema drugu. Djeca stiču osjećaj da je neko tu ne zato što mora (i njima na usluzi, kao npr. roditelj) već neko ko to želi, ko je tu zbog sebe i njih i ko je ravnopravan s njima da se naljuti, da pohvali, da kritikuje i da po-dijeli radost zajedničkih trenutaka. Na zajedničkim izletima shvatite da ste s veselom, brojnom družinom koja – nekad i uz prepirku – na kraju dođe do dogovora.

Volonteri dijele svoja iskustva s vršnjacima u školi, s roditeljima i pri-jateljima. Postoji s njihove strane inicijativa da se u školama organizuje prezentacija projekta kako bi motivisali svoje drugove da se priključe sličnim aktivnostima. Djeca su se vezala za svoje drugare. Iako je projekat pri kraju i svi žale što više neće imati organi-zovane aktivnosti, niko ne pomišlja da time i prestaju kontakti. Naprotiv, pričaju o budućim zajedničkim aktivnostima.

Ovaj projekat pružio je djeci i roditelji-ma iskustva koja su im nedostajala u inače svakodnevnim situacijama. Po-kazuju to brojni primjeri, poput onog kad majka shvati da je njeno dijete tek poslije 19. godine negdje otišlo bez nje, pa ga zove i pita kada će doći kući. Djevojčica od 15 godina, koja do prije nekoliko mjeseci nije imala povjerenja ni u koga osim u svoju majku, na svoje insistiranje provodi sa drugaricom cio dan na izletu u drugom gradu. A tek iz-mamljeni osmijesi, zagrljaji i radost u očima. To se mora doživjeti, ne može se opisati. Ali, stvarno.

Naša je preporuka svima: nađite vremena, snage i volje i organizujete aktivnosti ovog tipa.

Odgovornost je velika, strpljenje i volja neophodni, ali povratna emocija i zado-voljstvo prevazilaze svaki umor i strah koji smo imali na početku. Ključni su faktori: otvoriti svoje srce, slušati djecu, osluškivati njihove želje i potrebe... i na pravom ste putu. Takođe, veoma je bit-no zadobiti podršku i povjerenje roditel-ja s obje strane, i naša je preporuka da na samom početku treba uraditi kratak kurs za roditelje, jer je neophodno da i oni prihvate da moraju uskladiti svoje

obaveze i steći povjerenje u organiza-tore, volontere, te dati svojoj djeci pro-stora i pustiti ih malo od sebe.

Iako smo imali strah i bojažljivo gradili ovaj projekat korak po korak, iako je naporno, iako oduzima i ono malo slo-bodnog vremena što smo imali, shva-tili smo da smo ga pametno i kvalitetno iskoristili.

Savo Knežević


n Udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju „Staze“, Podgorica

Podgorica kao glavni grad Crne Gore pruža mladima i djeci različite sadržaje za kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Nažalost, predrasude i stereotipi koji se odnose ne samo na djecu sa smetnjama u razvoju već i na njihove porodice, postavljaju društvenu barijeru njihovom uključivanju u život zajednice. U našoj zajednici nije razvijen volonterizam zato što nije dovoljno razvijena svijest o značaju i efektima koje može da donese ovakav vid podrške kako za dijete ili mladu osobu tako i za nekoga ko je uključen da bude volonter.

Udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju „Staze“ osnovano je 2001. godine. Članovi NVU „Staze“ jesu roditelji djece i omladine sa smetnjama u razvoju, njih 55, koji učlanjenjem stiču pravo da njihova djeca budu korisnici usluga ovog udruženja. Udruženje pruža usluge za 56-oro djece i mladih, uzrasta od 5 do 22 godine, koji imaju različite smetnje u razvoju. Većina djece učlanjene u naše udruženje jesu ona sa smetnjama u razvoju iz spektra autizma, te djeca s intelektualnim i kombinovanim smetnjama. Za zadovoljenje njihovih potreba zaposleno je 35 lica po ugovoru o radu na određeno vrijeme i šest po ugovoru o djelu. Sve aktivnosti udruženja finansiraju se preko projekata kojima tim NVU „Staze“ konkuriše kod domaćih i međunarodnih donatora. Udruženje radi u zakupljenom prostoru od 100 m² u kojem su pored kancelarijskog prostora opremljeni dnevni boravak, logopedsko-psihološki kabinet i senzorna soba. Projektno razvijamo četiri servisa: Asistenti u nastavi, Produženi boravak, Volonterski servis i Psihološka podrška roditeljima. Početna rezervisanost tima NVU „Staze“ prema uspješnoj realizaciji

projekta „Budi mi drug“ brzo se pokazala kao neosnovana. Uzroci našeg kolebanja bili su uglavnom vezani za našu ciljnu grupu koju čine djeca s intelektualnim smetnjama i autizmom, kao i našu odgovornost za njihovu sigurnost u toku trajanja aktivnosti. Nedostak iskustva u realizaciji projekata volonterskog servisa i veoma moguća nezainteresovanost mladih iz naše zajednice da volontiraju, takođe su bili razlozi za našu skepsu. Svi strahovi bili su prevaziđeni kada su naši zaposleni asistenti u nastavi iskazali spremnost i zainteresovanost da budu volonteri u ovom projektu. Veoma brzo napravili smo 11 parova koji su se aktivno družili u toku realizacije projekta. Korisnici projekta su djeca i adolescenti kojima je ovakav vid druženja neophodan i jako koristan. Volonteri su uglavnom mladi od 20 do 25 godina i njihovo prethodno iskustvo u radu s djecom sa smetnjama u razvoju u školi bilo je od neprocjenjive vrijednosti za uspješnu relizaciju svih aktivnosti. Volonteri i korisnici provodili su svoje zajedničko vrijeme u posjetama kafićima, bioskopima, pozorištima, tržnim centrima, na sportskim i kulturnim dešavanjima, pojedinačno ili u grupama. Takođe smo organizovali dva zajednička druženja (u kuglani), kao i dva grupna izleta.

Ovaj projekat povećao je kapacitete našeg udruženja za uspostavljanje kontinuiranog rada volonterskog servisa i nakon završetka realizacije ovog projekta. Volonteri su postali promoteri razvoja volonterizma u našoj zajednici i stekli nova iskustva u komunikaciji i ophođenju s djecom i mladima sa smetnjama u razvoju. Projekat je doprinio povećanju svijesti šire zajednice o značaju volonterizma, naročito kod mladih, kao i smanjenju predrasuda prema djeci i mladima sa smetnjama u razvoju, te povećao njihovo uključivanje u aktivan život zajednice.

Naša preporuka za sve koji žele da realizuju ovakve i slične projekte: Kad jednom krenete, sigurni smo i u vašu uspješnu priču.

Projekat „Budi mi drug“ predstavlja našu uspješnu priču. Ovaj projekat bio je koristan kako za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju, njihove porodice, angažovane volontere, tako i za naše udruženje. Ova ideja sada je već zaživjela i predstavlja podstrek da nastavimo da je razvijamo.


Melita i Marija, drugarstvo i više od toga!

“Podrškom drugima, doprinosimo sebi tako što postajemo

plemenitiji, to nam pomaže u sticanju kvalitetnih ljudskih osobina“ Melita, volonterka

MELITA, volonterka:„Podrškom drugima, doprinosimo sebi tako što postajemo plemenitiji, to nam pomaže u sticanju kvalitetnih ljudskih osobina. Iako sam asistentkinja u nastavi i radim sa dječakom s autizmom već dvije godine, druženje s djevojčicom sa smetnjama u razvoju za mene je novo i dragocjeno iskustvo. Sa zadovoljstvom sam pristala da budem volonterka, da i djevojčica s kojom se družim i ja na obostrano zadovoljstvo provodimo svoje slobodno vrijeme. Marija je djevojčica anđeoskog lica, toplih kestenjastih očiju i najljepšeg osmijeha na svijetu. Svaki naš susret jeste trenutak radosti i zadovoljstva. Bilo da idemo u pozorište, bioskop, tržni centar ili na izlet, vrijeme provedeno s njom oplemenjuje me i jača u

savladavanju meni teških trenutaka. Zna da osjeti kad sam neraspoložena, i tada me hrabri na sebi svojstven način.

Ona zna da pruži istinsku ljubav i da na svaki znak moje ljubavi i pažnje uzvrati dvostruko. Volim druženje s njom, jer od nje učim da se iskreno radujem i smijem, da sam zahvalna za svaku sitnicu i pažnju, da me srećnom čine i male stvari. Svaki trenutak proveden s njom za mene je nova lekcija i novo životno iskustvo. Sa zadovoljstvom svoje iskustvo u druženju s njom prenosim svojim prijateljima i porodici. Nadam

se da će se ovaj projekat nastaviti. Svakoj mladoj osobi preporučila bih da se bavi volonterizmom, jer to je najkorisnije i najljepše provedeno slobodno vrijeme.“

Marija, djevojčica„Volim druženje, najviše žurke. Melita je moja najbolja drugarica. Ona me sve sluša. Kad joj se uželim, zovem je telefonom. Druženje je super!“ Aleksandra, volonterka:„Ja se zovem Aleksandra Kusovac. Angažovana sam kao asistent u nastavi u NVU ’Staze’. Pored toga, slobodno vrijeme provodim volontirajući na

projektu ’Buddy’. Posebno me ispunjava druženje s djecom. Projekat ’Buddy’ dao mi je tu mogućnost i prihvatila sam tu obavezu s posebnim zadovoljstvom. Ako me pitate za mišljenje o projektu, odlično je zamišljen i ostvaruje se na veoma kvalitetan način. O druženju s Jasminom mogla bih mnogo napisati, ali evo, kratko ću... Jasmina je sjajna osoba, zanimljiva i spremna prije svega na druženje sa mnom. Odlično me prihvatila, postale

smo prave drugarice. Znam mnogo toga o njoj, trudim se da je posavjetujem, da ukoliko postoji neka situacija za koju sama ne može da nađe rješenje, to uradimo na pravi način zajedničkim snagama. Moram nagovijestiti da je s oduševljenjem prihvatila odlazak u bioskop. Prvi put je bila tamo i gledala film po svome izboru. Šetale smo sa drugim volonterima i njihovim drugarima, ručale u jednom od restorana u Delti, išle na kuglanje. Smatram da su žurke koje se organizuju odličan vid

za motivaciju, druženje, kako djece sa smetnjama u razvoju tako i volontera jer se na taj način bolje upoznaju i postaju bliži prijatelji. Istakla bih da se ovim projektom omogućuje djeci sa smetnjama u razvoju bolja socijalizacija, učešće u društvenom životu zajednice. Pojavljujemo se na raznim javnim mjestima u gradu, gdje je uvijek puno ljudi, tako da je i sama Jasmina počela da se osjeća slobodnije, da razmišlja o sebi drugačije i da ne gleda više na sebe kao na osobu malog rasta. Ovo je izuzetno human posao koji me ispunjava. Ovaj vid volonterskog druženja proširio je moje vidike, promijenio pogled na život i zajednicu. Vidljivo je da u društvu lakše prihvataju djecu sa smetnjama (ljudi ne upućuju neprijatne poglede); štaviše, pokazuju veću želju da im što bolje izađu u susret kada je pomoć neophodna. Nadam se daljem druženju i sa Jasminom, u kojoj vidim divno biće s puno vrlina, i s drugom djecom.“

Anka Djurišić


n Udruženje roditelja djece i omladine s posebnim potrebama „Oaza“, Bijelo Polje

Udruženje roditelja „Oaza“ realizovalo je projekat „Budi mi drug – daj mi podršku“ kroz inicijativu i podršku fAKT-a s ciljem da se, razvijanjem ser-visa volonterizma, doprinese socijalnoj inkluziji djece i mladih sa smetnjama u razvoju.

Naše udruženje pilotira servise podrške: personalni asistenti i asis-tenti u nastavi, psihosocijalna podrška roditeljima, a od avgusta 2011. godine i volonterizam.

Bez obzira na uloženi trud udruženja, osjećamo da i dalje treba raditi na raz-bijanju predrasuda i promjeni svijesti u lokalnoj zajednici, jer još uvijek djeca i mladi sa smetnjama u razvoju nisu prihvaćeni od strane društva. Primjere volonterizma imamo u lokalnoj zajed-

nici, sporadično i kratkotrajno. Za ovaj servis možemo reći da je u začeću i da se naše udruženje smatra jednim od promotora volonterizma, a naročito za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju.Udruženje je osnovano 2001. godine, a upisano je 86-oro djece i mladih sa smetnjama u razvoju, s tendencijom povećanja tog broja. Korisnici našeg udruženja su djeca i mladi sa smetn-jama u razvoju, različitog nacionalnog opredjeljenja, dobi i pola, od jedne do 30 godina (70-oro je djece starosti do 18 godina).

U ’Oazi’ smo naučili da napravimo savršen balans između davanja djeci ljubavi i učenja same djece da se moramo međusobno poštovati, da postoje stvari koje oni sami moraju da urade, bez naše ili bilo čije pomoći.

Cilj našeg udruženja jeste socijalizacija, rehabilitacija i inkluzija djece i mladih sa smetnjama u razvoju u društvenu i radnu sredinu. Prvi projekat koji smo realizovali bio je Biblioteka igračaka – stručna podrška djeci u individualnom i grupnom radu, zatim prvi dnevni centar koji je definisan sporazumom o sarad-

nji više partnera, kao i niz projekata čiji je cilj poboljšanje kvaliteta života naše djece. Sve aktivnosti usmjera-vali smo ka razvijanju servisa podrške djeci i mladima sa smetnjama, što je doprinijelo da se lakše uključuju u vrtiće, škole i sve sfere života u zajednici. Razvijanjem volonterizma uvidjeli smo da se svijest cjelokupne lokalne zajednice počela mijenjati, ali i da smo na početku dugog puta.

Kako su u našem udruženju ug-lavnom djeca s kombinovanim i in-telektualnim smetnjama trebalo je više vremena za uparivanje i samo-stalne izlaske. Volonteri su s djecom i mladima izlazili uglavnom grupno u šetnju gradom, parkom, posjete pozorišnim predstavama i kafiće.

Na početku realizacije projekta s volonterima su realizovane radionice radi upoznavanja smetnji djece, a zatim zajedničke radionice: crtanje, pisanje, kreiranje zajedničkih priča, savremeni ples, recitacije, muzičke radionice i sl. Povodom 3. decembra (Međunarodni dan osoba s invalidite-tom) izvođen je kulturno-zabavni pro-gram. Akcenat je bio na zajedničkom predstavljanju djece i mladih iz udruženja i volontera.

Rezultati primjene projekta „Budi drug“ ogledaju se prije svega u upoznavanju volontera i djece i mladih sa smetnjama, kao i u njihovom druženju. Volonteri nisu imali iskustva u druženju s djecom sa smetnjama u razvoju, a i djeci su volo-nteri nova lica, tako da su se upoznavali na obostrano zadovoljstvo. Upoznajući djecu kroz druženje, volonteri su raz-bijali predrasude, učili se prihvatanju različitosti, što ih je oplemenilo i sigurno će im pomoći da odrastaju u zrelije i bolje osobe. Ovakav rad značajan je jer razvija humanost i ne mijenja samo volontere, već na indirektan način i njihove poro-dice i drugove iz okruženja, a pozitivno utiče na djecu i njihove porodice.

Najbolja postignuća projekta tokom primjene modela „Budi drug“ ogledaju se kroz lična iskustva volontera i njihove doživljaje s djecom i mladima sa smetn-jama u razvoju. Navodimo fragmente tih priča:

“Ovo nije moje prvo volontersko iskustvo, ali je zasigurno najljepše. Svi

koji me znaju, znaju da sam se mnogo promijenila otkad sam počela da volontiram u ’Oazi’. Nabolje, naravno...“ Neda, volonterka

NEDA, volonterka: „Ja sam Neda. Volonter sam u ’Oazi’. Ovo nije moje prvo volontersko iskustvo, ali je zasigurno najljepše. Svi koji me znaju, znaju da sam se mnogo promijenila otkad sam počela da volontiram u ’Oazi’. Nabolje, naravno. Ja nisam osoba koja mnogo pokazuje emocije, i svi meni dragi ljudi to znaju: porodica, prijatelji... Čak nisam ni pretjerano druželjubiva i predusretljiva s malom djecom. Barem je tako bilo dok nisam počela da volontiram u ’Oazi’.

Kad smo tek počeli projekat, djeca i mladi s invaliditetom za mene su bila potpuna nepoznanica. Nisam znala kako ću se snaći u druženju s njima. Čak i za

vrijeme naše edukacije – na kojoj smo mnogo naučili i koja je imala svoj cilj – ipak nisam mogla znati mnogo dok nismo došli u direktan kontakt. Nije od početka sve odjednom došlo na svoje mjesto, ali sam jako brzo zavoljela svu tu djecu, a i ona mene.

Ne samo da su me naučili kako da bezuslovno volim, već i da cijenim sitnice. Naučili su me da jedan osmijeh i lijepa riječ mogu da učine čuda. Možda zvuči otrcano, ali je tačno. Ali, nisam se dala zavarati. I oni, kao i sva druga djeca, znaju da iskoriste previše ljubavi i da se razmaze, tako da smo u ’Oazi’ naučili da napravimo savršen balans između davanja djeci ljubavi


i učenja same djece da se moramo međusobno poštovati, da postoje stvari koje oni sami moraju da urade, bez naše ili bilo čije pomoći. A u tome je i čitava poenta: njihovo uključivanje u ravnopravan, naš običan, možda malo okrutan, ali ipak svijet vrijedan življenja u njemu. I mi se svi nadamo da smo uspjeli u tome.“

ALMA, volonterka:„Da me je prošle godine neko pitao nešto o djeci sa smetnjama u razvoju i mom ophođenju prema njima, ja bih samo slegla ramenima jer ne bih znala šta da odgovorim. To je krivica društva punog predrasuda i nerazumijevanja.

“Danas ponosno mogu da kažem da sam se oslobodila teških okova

koje ovo društvo nameće i da vrisnem iz sveg glasa da su ta djeca, ti ljudi – moji prijatelji, moja druga porodica.“ Alma, volonterka

Jedan sam od volontera u Udruženju roditelja djece i omladine s posebnim potrebama ’Oaza’. Podsticaj da počnem volontiranje došao je od moje profesorke Vesne Asanović. Ne mogu da ne kažem da sam se u početku dvoumila, ali danas znam da je to jedna od najboljih stvari koje sam uradila. Moje razmišljanje i razmišljanje ljudi koji su mi bliski mnogo se promijenilo nabolje, i srećna sam zbog toga. Rado odlazim u udruženje kako bih provela vrijeme s djecom, tamo se igramo, pjevamo, razgovaramo... U najkraćem: činimo i njihov i naš život boljim. To su djeca puna ljubavi i topline za sve, oni žele isto što i svi mi. To je razumijevanje, iskreno i bezuslovno prijateljstvo. Često odlazimo s djecom do restorana, parka ili šetamo glavnom ulicom. U početku ljudi su nas gledali s puno nevjerice i čuđenja. Danas se to koliko-toliko promijenilo, mnogi od

njih se raspituju u želji da daju neki svoj doprinos kako bi olakšali život ovoj djeci. Ovo je jedan od projekata koje jednostavno volite zato što nosi poruku koju treba da čuju i prihvate svi, i neopisivo mi je drago što sam dio tog projekta i ja.“

“Ovo je jedan od projekata koje jednostavno volite zato što nosi poruku koju

treba da čuju i prihvate svi, i neopisivo mi je drago što sam dio tog projekta i ja. “ Alma, volonterka

DŽEJLAN, volonterka:„Velika želja i ljubav prema djeci sa smetnjama u razvoju motivisala me je da se oprobam kao volonter. Razlog više koji me je motivisao da se priključim projektu ’Budi mi drug’ jeste to što imam brata Dina koji je rođen s Daunovim sindromom. Kad sam bila mala nisam znala šta je to Daunov sindrom, ali odrastanjem sam shvatila da je dovoljno imati samo jednog prijatelja sa smetnjama da biste uvidjeli da različitost nije nepremostiva planina za one koji žele da razmijene lijepe trenutke ili svoja zajednička interesovanja.“

MIRZA, volonterka:„Prvi put volontiram i imala sam priliku da budem jedan dio njih, djece koja se nimalo ne razlikuju od nas. Moj početak bio je nesiguran, plašila sam se kako ću se uklopiti s njima, da li će me prihvatiti? S vremenom sam shvatila da su ova djeca puna ljubavi, s čistom dušom. Njihova ozarena lica me ispunjavaju, a svaki boravak u ’Oazi’ protekne brzo u igri i smijehu. Srce mi je ispunjeno kada vidim kako su druželjubivi, uvijek spremni na igru. Drago mi je što sam dio njih.“

Na početku realizacije projekta bili smo sumnjičavi u njegov ishod jer

je bilo malo interesovanja. Međutim, kada je počela školska godina, nakon komunikacije sa školama, prijavilo se više volontera nego što smo očekivali. Ono što nas je plašilo jesu i smetnje naše djece i neinformisanost volontera da ispune cilj projekta. Na naše zadovoljstvo, sve aktivnosti projekta tekle su po planu, efektom projekta zadovoljni su svi akteri.

Posebno naglašavamo da smo započeli razvijanje novog servisa volonterizma koji ćemo nastaviti da razvijamo novim projektima, nastojeći da uključimo širu društvenu zajednice.

Rasema Hekalo


n Asocijacija za demokratski prosperitet – Zid, Podgorica

Prema zvaničnim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 10 % popu-lacije ima neku vrstu invaliditeta. U Crnoj Gori, pa ni u Podgorici nije urađena zvanična evidencija o djeci i mladima s teškoćama u razvoju, ali se po analogiji ove procjene, može pretpostaviti da je oko 5.000 djece i mladih s invaliditetom između 12 i 22 godine. Pretpostavlja se da je inkluzijom obrazovnog sistema znatan dio ove populacije u Podgorici uključen u sistem osnovnog i sredn-jeg obrazovanja, ali osnovni izazov za njih ostala je prihvaćenost i mogućnost stvaranja socijalnih veza u školi, a posebno u zajednici. Nedostupnost i fizičke barijere s jedne, kao i nizak standard s druge strane, mlade osobe vezuje za uzak krug ljudi, a najčešće je to porodica u najužem smislu.

S druge strane, postoje volonterski servisi koje razvijaju nevladine orga-

nizacije kojima su ciljna grupa mladi s invaliditetom. Tu izdvajamo pro-grame kao što su igračkoteke, pravna savjetovališta, usluge štampanja na Brajevom pismu, pružanje pomoći u ortopedskim pomagalima, sanitets-kom materijalu, hrani, odjeći i obući. Osim njih, naša organizacija i druge nevladine organizacije koje na organi-zovan način uključuju volontere, a koje nijesu usko specijalizovane za rad s osobama s invaliditetom, pružaju neo-phodnu volontersku podršku za djecu i mlade s invaliditetom.

Asocijacija za demokratski pros-peritet – Zid (ADP-Zid) nevladina je organizacija osnovana 1996. g. sa sjedištem u Podgorici. U fokusu rada organizacije jeste promocija i podrška procesima koji unapređuju društvenu odgovornost svih aktera i sektora u društvu: građana (kroz volonterski angažman), predstavnika institucija i lokalne uprave (kao društveno od-govornih partnera) i biznis-sektora (u njihovom društveno odgovornom poslovanju).

U sklopu organizacije postoji trenerski tim sastavljen od 10 trenera koji na osnovu kataloga servisa pružaju us-luge zainteresovanim organizacijama.

Iskustvo ADP-Zid crpi kroz nekoliko sličnih projekata i inicijativa, ali svaka-ko najviše kroz program volonterskog servisa, pokrenutog 2001. godine u cilju promocije i razvoja volonterizma u Crnoj Gori.

Kao Nacionalni volonterski servis Crne Gore, ADP-Zid potpisao je memoran-dume o saradnji s tri osnovne i pet srednjih škola. Memorandum o sarad-nji podrazumijeva obuku đaka o volo-nterizmu, kao i njihovo kontinuirano uključivanje u volonterske akcije koje su inicirane od strane škole, naše or-ganizacije, ali i samih volontera. Kroz ove klubove takođe je realizovano niz akcija koje su imale humanitarni kara-kter, ali i programe koji su povezivale volontere, uključujući i one s invali-ditetom.

Naša je organizacija – uz pomoć nas-tavnika, profesora, pedagoga i psiholo-ga osnovnih i srednjih škola u Podgori-ci, volontera, roditelja djece s fizičkim invaliditetom i Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), a poslije mnogobrojnih kontakata, sas-tanaka, slanja i uručivanja dopisa s de-taljima tekućeg programa – realizovala aktivnosti identifikacije i selekcije djece i mladih sa fizičkim invaliditetom.

Paralelno s identifikacijom učesnika/učesnica programa vršena je i re-grutacija volontera/volonterki koji su poslije selekcije prošli kroz adekvatan jednodnevni trening o volonterizmu s posebnim osvrtom na program „Budi drug“, njegov istorijat, praktične prim-jere iz holandske prakse i poređenje s našim dotadašnjim iskustvom.

Na osnovu procijenjenih potreba, želja, afiniteta, uzrasta, pola i lokacije na kojoj su nastanjeni, djecu i mlade s fizičkim invaliditetom povezali smo u parove s volonterima kako bi imali zajedničke aktivnosti. Uslijedila su prva međusobna upoznavanja u domovima učesnika/učesnica programa, a zatim i prvi individualni i zajednički izlasci, kao i rad muzičke sekcije.

U programu je na početku bilo 20-oro djece i mladih sa fizičkim invaliditetom – od kojih je 10 osoba s oštećenim vidom, sedam osoba oboljelih od ce-rebralne paralize i tri osobe s kombi-nacijom različitih fizičkih nedostataka (otežana pokretljivost udova, otežan govor i srčane smetnje) – i 25 volon-tera, od kojih se pet nalazi na stend-baj-varijanti za slučaj bolesti ili drugih nepogodnosti, zauzetosti ili odsus-tva nekih od volontera/volonterki iz

prve grupe. U program se naknadno uključila još jedna djevojčica, osoba s oštećenim vidom, tako da od tada u sklopu servisa funkcioniše ukupno 21 organizovani par.

Osim navedenih volontera, u program su uključene naše tri EVS3 volonterke iz Estonije, Poljske i Letonije, koje su zadužene za osmišljavanje i vođenje interkulturalnih večeri i kreativnih ra-dionica, kao i dva volontera zadužena za koordinaciju volonterskih timova i podršku u organizaciji volonterskih

� EVS – European Voluntary Service (Evropska volonterska služba)

aktivnosti. U međuvremenu nam se pridružio još jedan EVS volonter iz Slovačke, koji programu druženja do-prinosi organizacijom filmskih večeri. Osim njih, programu su priključeni i mladi iz volonterske sekcije OŠ „Sutjeska“, koji daju svoj doprinos kroz zajednička druženja koja or-ganizujemo u njihovoj školi. Tu su i volonteri muzičari (gitaristi, basisti, bubnjari, pjevači i pijanisti), zaduženi za rad muzičke sekcije; u njoj sva zain-teresovana djeca i mladi sa fizičkim invaliditetom, kao i naši ’buddy’ volo-nteri, uče da sviraju različite muzičke instrumente.


Pored pomenutih aktivnosti, tu su još: pomoć pri učenju, posjete i volonti-ranja u našoj i drugim organizacijama, učestvovanje u TV emisijama naučno-obrazovnog karaktera, učenje rukovan-ja kamerom, volonterske akcije edu-kacije za upotrebu Brajevog pisma od strane mladih s oštećenjem vida koji su uključeni u program druženja, odlasci u pozorišta, bioskope, na koncerte, poet-ske večeri, gradske šetnje i zajednički izleti van Podgorice.

Našim volonterima ovo je novo iskust-vo – i volontersko i životno. Veoma im je drago što su baš oni izabrani da učestvuju u planiranim druženjima, jer je to bila odlična prilika da steknu nova poznanstva, dragocjena iskustva i da razbiju dio tabua našeg mentalnog podneblja.

U razgovorima s djecom i mladima uključenim u program, kao i s njihovim roditeljima, naišli smo na podršku i odobravanje ovog programa, te velike i iskrene želje za njegovu dugoročnost. I oni su, kao i njihovi roditelji, zadovolj-ni, prijatno iznenađeni inovacijom koja im je ponuđena i srećni što mogu da budu njen dio.

Osim finansijske i logističke podrške od strane fAKT-a, programu nije izostala ni podrška školskih i kulturnih institucija, medija, kao i dijela biznis-sektora i lo-kalnih muzičara koji su imali sluha da prepoznaju dobre namjere i želje da se djeci i mladima sa fizičkim invalidite-tom omogući da se kroz zajedničke programe umjetnički ispolje, raz-viju kreativne vještine i povećaju mo-tivisanost za dodatno obrazovanje i uključenje u život zajednice.

Profesionalni, prijateljski i drugarski kontakti, a zatim i uspješna saradnja koju smo sa svim učesnicima ostvarili od samog početka pripreme i planiran-ja programa, pa sve kroz njegovu kon-tinuiranu realizaciju, čvrst su oslonac i garant uspjeha u realizaciji programa u budućnosti.

Krug novih poznanstava i identifi-kacija novih volontera, spremnih da daju volontersku podršku tekućem programu, kao i krug za program zain-teresovane djece i omladine s invali-ditetom i njihovih roditelja, sve više se širi. Na pomolu su i nova partnerstva i saradnja naše organizacije sa biz-nis-sektorom i kulturnim i sportskim institucijama. Nadamo se da će sve ove aktivnosti dovesti do toga da naš „drugarski brod“ nastavi ploviti mirnim vodama.

Kvalitetnom saradnjom i dobrim međuljudskim odnosima se sve može. Pozitivni primjeri novouspostavljenih drugarskih odnosa ruše jedan dio ste-reotipa sredine u kojoj živimo.

Zarija Pavićević

n Punkt, Podgorica

U sistemu vaspitanja i obrazovanja u Crnoj Gori primjenjuje se inkluzivni model obrazovanja koji ne podrazumi-jeva samo uključivanje djece s poseb-nim obrazovnim potrebama u poje-dine škole, već i njihovo uključivanje u sve vaspitno-obrazovne ustanove u najboljem interesu djece i ostvarivanja njihovih prava. Naime, sistem vaspi-tanja i obrazovanja uzima u obzir indi-vidualne potrebe svakog pojedinačnog djeteta i obezbjeđuje kvalitetno i dostupno obrazovanje za djecu i om-ladinu s posebnim obrazovnim potre-bama u skladu s njihovim interesovan-jima, mogućnostima i potrebama.

Tokom 2008. godine formirana je opštinska Komisija za usmjeravanje djece s posebnim obrazovnim potre-bama u vaspitno-obrazovni sistem. U planu je otvaranje dnevnog centra.

Uz sve pozitivne pomake i evidentne rezultate u primjeni različitih modela inkluzivnog obrazovanja, ovo je i dalje dominantno pitanje institucionalne od-

govornosti i djelovanja. Tendencija je da se angažuje i civilni sektor koji uvodi volonterski rad, što treba da bude važan pokazatelj stepena društvene odgovor-nosti ljudi u Crnoj Gori.

NVO Punkt osnovan je 2009. godine s ciljem podrške različitim formama individualnog i grupnog kreativnog djelovanja (bilo da su u vidu imanent-no umjetnička stvaranja ili oblik šire, društveno odgovorne akcije). Naše aktivnosti usmjerene su ka izgradnji društva kao zajednice kreativnih, edu-kovanih, samosvjesnih, aktivnih, samo-realizovanih pojedinaca osposobljenih i spremnih da kroz sopstveni višestruki i neposredni angažman jačaju povjerenje

u sopstvene sposobnosti, te u važnost ličnog i zajedničkog aktivizma i odnosa povjerenja i poštovanja različitosti. Na taj način doprinose pozitivnoj transfor-maciji društva, kao i jačanju kulturne dimenzije opšteg društvenog razvitka. U tom kontekstu, posebno mjesto u našem radu zauzimaju programi i pro-jekti koji na kreativno osmišljen način doprinose socijalnoj inkluziji mar-ginalizovanih društvenih grupa, prije svega djece s posebnim obrazovnim potrebama. Tokom 2010. godine real-izovali smo u Podgorici projekat „8+8 – Kadrovi jednakih potreba i istih nada“, uz podršku fAKT-a i Koopera-tive holandskih fondacija za centralnu i istočnu Evropu (CNF CEE). Ovaj pro-


jekat manifestovao je efikasnost formule: zajednički, timski rad djece s posebnim obrazovnim potrebama i djece koja se tipično razvijaju, kroz nekonvencionalne edukativne programe koji ohrabruju in-teraktivnost, kreativnost, samopouzdan-je i socijalizaciju djece osnovnoškolskog uzrasta.

U naš projekat bilo je uključeno planira-nih osmoro djece koja se tipično razvijaju i osmoro djece s posebnim obrazovnim potrebama iz nekoliko podgoričkih os-novnih škola: „Sutjeska“, „Štampar Makarije“, „Pavle Rovinski“, „Dragiša Ivanović“, „Vuk Karadžić“. Formirano je osam fleksibilnih radnih parova, jer je rad u paru (kroz par) prerastao u grupni rad kao poseban kvalitet radne dinamike na kreativnim radionicama.

Budući da su vrijednosti i potencijali našeg projekta prepoznati od strane Ministarstva prosvjete već u fazi plani-ranja i konceptualizacije, NVO Punkt zavrijedio je i važnu logističku podršku Ministarstva u kontaktiranju direktora, nastavnika i pedagoga škola iz kojih su regrutovana djeca za ovaj projekat, i s kojima je u neposrednoj komunikaciji i saradnji izvršena selekcija djece i dobi-jena preporuka u vezi s formiranjem parova za rad u kreativnim radionicama.

Na osnovu pozitivnih rezultata pro-jekta ostvarenih tokom realizacije, ali i njegovih pozitivnih efekata na sve di-rektne i indirektne korisnike, možemo konstatovati da je projekat u cjelini uspio.

Djeca (direktni učesnici, korisnici projekta) iskazala su zadovoljstvo redovnim pohađanjem svih radionica i velikim entuzijazmom pokazanim kako u radu u nekonvencionalnim umjetničkim medijima i tehnikama tako i u saradnji s profesionalnim umjetnicima, facilitatorima radi-onica. Djeca sa smetnjama u raz-voju posebno su zadovoljna zbog uzbudljive komunikacije koju su imala sa svojim vršnjacima koju su razvijali i obogaćivali odnose ne samo tokom realizacije projektnih aktivnosti nego i u školskim programima i vanškolskim sadržajima.

Djeca su prihvatila novinu koju nudi ovaj projekat – podsticanje njihovih očuvanih sposobnosti za kreativni iz-raz, te slobodno eksponiranje želja. To su iskazivala radosnim ispunjavanjem kreativnih radnih zadataka koje su im povjerili facilitatori, ali i samoinici-jativnim recitovanjem i pjevanjem za vrijeme pauza u radionicama. Takođe

je uspješno funkcionisalo i uparivanje djece, kao i ohrabrivanje djece – ko-risnika da ispoljavaju svoje zamisli i kreativna rješenja. Rad u radioni-cama prerastao je tako u ravnopravan zajednički rad u kome su sva djeca bila istovremeno i korisnici i dobitnici.

Izuzetno zadovoljstvo efektima projek-ta izrazili su i roditelji djece uključene u projekat. Oni žele da se ovaj pro-jekat ili ovakav program nastavi i na-kon formalnog okončanja, ističući izuzetni entuzijazam s kojim su se njihova djeca angažovala u projektu. Jednako zadovoljstvo dijele i odrasli volonteri, među kojima je jedna osoba zapošljena u dječjem vrtiću koji prim-jenjuje inkluzivni model rada. Njoj je iskustvo iz ovog projekta dragocjeno za institucionalizovani oblik rada s djecom, u koji je uključena. Posebno zadovoljstvo rezultatima projekta dijele sami organizatori, jer se pokazao kao kvalitativna novina kojom se razvijaju neotkriveni ili nedovoljno razvijeni kreativni potencijali djece sa smetn-jama. Uz to, ljudima koji nisu direktno uključeni u školski sistem daje rijetku mogućnost da sarađuju s osnovcima i time bliže i neposrednije osjete njihove potrebe i želje. Projektom se takođe pružila mogućnost definisanja meto-

da i oblasti u kojima se može razvijati imaginacija, kreativnost, otvorenost, samouvjerenost i duh zajedništva kod djece osnovnoškolskog uzrasta, a koja sva ne posjeduju privilegiju tipičnog razvoja.

Ovim projektom NVO Punkt ponovo je testirao model zajedničkog rada djece s posebnim obrazovnim potrebama i djece koja se tipično razvijaju, uvodeći važnu novinu. A to je angažovanje kao volontera djece koja se tipično razvijaju. Taj status dao im je osjećaj dodatne odgovornosti i posebne posvećenosti u radu s njihovim vršnjacima koji imaju posebne obrazovne mogućnosti

i ograničeni stepen opšte društvene vidljivosti i integrisanosti. Takođe, ova-kav model rada pobudio je kod koris-nika (djece s posebnim obrazovnim potrebama) veće povjerenje, jer je u pitanju bio timski rad s vršnjacima, koji je takvog karaktera da jača njihovo samopouzdanje, kreativnost i osjećaj ravnopravne uključenosti u zajedničke aktivnosti.

Smatramo da je naš projekat pokazao i dokazao uspješnost ovakvog mod-ela integracije i socijalizacije djece s posebnim obrazovnim potrebama, te da relevantne institucije i cijeli civilni sektor treba da ga tretiraju kao ozbil-

jan i vrijedan obrazac intersektorske saradnje i model rada za postizanje istih ili sličnih ciljeva, a koji dozvoljava i zahtijeva dalja kvalitativna razvijanja, obogaćivanja i unapređivanja.

Projekat može biti značajan i za Ministarstvo prosvjete kao podrška (re)definisanju njihove strategije i prakse sprovođenja inkluzivnih pro-grama. Uvođenjem alternativnih inkluzivnih programa i servisa kroz saradnju institucija i civilnog sektora, jača se osjećaj ravnopravnosti sve djece uključene u školski sistem.

Ivan Šuković


n Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju „Zračak nade“, Pljevlja

Ispričaću vam priču o jednoj nevladinoj organizaciji koja se već deset godina uspješno bori za prava djece sa smet-njama u razvoju. Možda će onima koji prvi put čuju za nas sve ovo izgledati kao nešto što već znaju ili su čuli. Ali čitajte do kraja, pa ćete shvatiti koliko je bilo potrebno rada, nesebičnog ulag-anja i volje da bismo bili ono što danas jesmo.

Živimo u malom gradu na sjeveru Crne Gore. Kao i sve male sredine, i naš grad nosi sa sobom ljubav i srdačnost ljudi, ali vrlo često te male sredine dozvoljavaju ljudima i zadiranje u tuđu privatnost.

Udruženje „Zračak nade“ osnovano je 2002. godine. Zalaže se da se djeci sa smetnjama u razvoju pružaju jednake

šanse za odrastanje kao i drugoj djeci da bi se, kada odrastu, uključili ravno-pravno u društvenu zajednicu. Imamo 130 članova – roditelja djece sa smet-njama u razvoju.

Dug put od sažaljevanja naše djece do uvažavanja njihovih prava, koji smo prošli u ovih deset godina, bio je težak ali značajan. Mnogo smo naučili i o sebi i o drugima. Naučili smo druge da u našoj djeci ne traže ono što je zau-vijek izgubljeno, već one sposobnosti koje tek treba razvijati. Mi smo naučili da treba da udružimo znanje i ljubav jer samo tako dobijamo prave rezultate, te da uvažavamo i slušamo druge ako želimo da ti drugi uvažavaju nas.

Pored lobiranja za prava naše djece, razvili smo u našem gradu i veliki broj servisa za podršku u obrazovan-ju, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti i zapošljavanju. To su: Poludnevni bo-ravak, Asistenti u nastavi, Personalni asistenti za pomoć u kući, Prilagođeni prevoz, Kreativne radionice za om-ladince sa smetnjama u razvoju. Zajed-no s Opštinom Pljevlja osnivači smo i JU Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju, i to je u našoj državi jedinstven primjer partnerstva javnog i civilnog sektora.

Servis koji razvijamo posljednje četiri godine, i na koji smo jako ponosni, jeste Volonterski servis.

Priručnik za razvoj volonterskog servisa za djecu~omladinu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom

Godine 2009. došli smo na ideju da naše udruženje, koje je već bilo pre-poznato ne samo u našem gradu nego i šire, okupi jedan broj srednjoškolaca koji bi bili podrška našoj djeci, neko ko bi izmamio osmijehe na njihovim licima i unio im radost u živote. I tako smo počeli. „Zračak nade“ danas oku-plja oko 50 volontera srednjoškolaca, studenata i drugih mladih ljudi. Rad volontera veoma je značajan: osim što svakodnevno pružaju podršku djeci sa smetnjama u razvoju, raz-vijaju i svoj nivo svijesti, te se tako uče da poštuju životne vrijednosti i na praktičan način učestvuju u razvoju društva.

A onda smo 2011. god. krenuli s projektom „Buddy – Budi drug“ koji su podržali Skan fondacija i fAKT. Na početku nismo bili sigurni kako će funkcionisati druženje „jedan na je-dan“, naročito kod djece s težim in-telektualnim smetnjama. Ali smo brzo shvatili da se drugari prepoznaju, sh-vataju šta žele i da se razumiju bez obzira na smetnju, i to nam je dalo motiv da razvijamo ovaj model. U projektu „Budi drug“ okupili smo 25 parova, a volontere smo regrutovali i selektovali iz već postojeće baze podataka, imajući u vidu njihove afi-

nitete i ranija iskustva u radu s djecom sa smetnjama u razvoju. Individualna druženja realizovana su kroz posjete kulturnim i sportskim događajima, druženja u kafićima, izletima i sports-kim aktivnostima, kao i učešćem u dramskoj i drugim sekcijama. Osmijesi na licima, nježni pogledi, nestrpljivo iščekivanje kada će njegov drug ili drugarica doći – dovoljno govore o uspješnosti i neophodnosti ovakvog druženja.

Naši volonteri učešćem u ovome pro-jektu znatno su se osnažili, stekli nove vještine, izgradili senzibilitet i – što je veoma važno – uspjeli da prene-su pozitivne vibracije i među svoje vršnjake i starije od sebe. Svako novo druženje donijelo je našoj djeci bezbroj osmijeha, uživali su u potpunoj pažnji svojih drugara – volontera. Pozitivna energija prenosila se s volontera na dijete, i obratno, i to je bio neiscrpan izvor samopouzdanja za našu djecu,


samopouzdanja koje im je tako potreb-no. Izlazeći na javna mjesta, kao i kroz sva druga pojavljivanja, naša djeca ak-tivno su se uključila u društveni život zajednice.

Javnim pojavljivanjem naše djece po-kazali smo svim građanima da treba da daju svoj doprinos i da se njihova ljudskost mjeri time koliko mogu da prihvate različitosti. Zajednica bez pre-drasuda jeste zajednica pred kojom je napredak, jer predrasude sužavaju naše vidike. Volonterizam je svakako potreba savremenog društva i neopho-dan elemenat progresa.

Iz dugogodišnjeg iskustva, a posebno sada, poslije primjene modela ’buddy’, sa sigurnošću vam preporučujemo da krenete ka primjeni tog modela. Naša organizacija uvijek je pružala podršku i volonterima i djeci sa smetnjama u razvoju da ostvaruju svoja prava, kao i da bez obzira na svoje različitosti uvi-jek mogu biti jedni drugima podrška i oslonac. To ćemo, još odlučnije, i dalje činiti. Nadamo se da su kroz model „buddy“ naša djeca dobila prave pri-jatelje, te da će ova prijateljstva biti ona koja zaista opstaju bez obzira na različite životne puteve!

Teško je osmjeliti se i krenuti u nešto novo i nepoznato, ali sreća je mnogo veća ako je podijelimo s nekim, a snovi su mnogo bliži javi ako ih sanjamo za-jedno.

Stoga svim organizacijama koje žele ili razmišljaju da primijene ovaj ili sličan model, bez razmišljanja kažemo: bez obzira na to koliko ste veliki ili mali, razvijajte volonterske servise. Osmije-si na licima djece i volontera, njihov stisak ruke i zagrljaj, ono je što ove mlade ljude pokreće i zavređuje našu punu pažnju i podršku. Ljudi su bogati onoliko koliko imaju prijatelja. A ako naša djeca sada počnu da sklapaju prijateljstva, jednog dana kada postanu odrasli ljudi biće zaista bogati.

Marijana i Tarik

Upoznali smo se, slučajno ili ne, tu u „Zračku“. Spontano si prišao i zagrlio me. Bio si drugačiji od svih. Poslije par sati naše igre i nekoliko zagrljaja otvorio si moje srce i natjerao me da razmišljam. Polako sam te upoznala i brzo zavoljela. U meni se rađalo neko novo osjećanje, dotad nepoznato. Uz tebe sam postala neka nova osoba. Zapravo, bila sam to ja na neki novi način. Onoga trenutka kada se tvoja malena šaka našla u mojoj i kada si me jako stegao zagrljajem, znala sam da ćeš mi mnogo značiti. Kao da sam tek osjetila istinsku i pravu ljubav. I ova

moja sreća traje i dalje. Za sve ove go-dine koje smo proveli zajedno doživjela sam mnogo toga lijepog. Čak i sada, poslije toliko vremena, u mislima mi se javlja naš prvi susret. Sjećam se večeri u „Zračku“, kada smo se svi igrali na podu, kada smo slušali otkucaje naših uplašenih srca i muziku koja je dopirala sa CD plejera na polici. Te je noći mojim tijelom vladao strah. Posmatrala sam te, jer si se jedino ti igrao drugačije. U jednom trenutku naglo si skočio, tra-pavo doskakutao do mene i zagrlio me. Priznajem da sam se iznenadila. Ali me tvoj zagrljaj natjerao da te bolje upoz-nam. I hvala ti na tome.

Kažu mi da vidiš stvari drugačije, i to je istina. Ali to što si drugačiji ne znači da ne možeš biti slobodan. Ti si me natjerao da shvatim da je prijateljstvo ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari, ali to ne. Ne mogu ti reći: ’Budi mi prijatelj’, ali mogu da ti kažem: ’Biću ti prijatelj’. Ovako ili on-ako, u tvoje prijateljstvo ne sumnjam. Zavoljela sam te zato što si mi postao poseban, što ne mogu da ti zamjerim ma šta da uradiš, i što mi je sve tvoje postalo važno.

Ljubav je valjda jedina stvar koju ne treba objašnjavati i tražiti razloge. Ipak

to činim, makar samo zato da još jed-nom pomenem dječaka, mog badija Tarika, koji je unio toliko radosti u moj život. Razmišljala sam o tome zašto si baš meni poklonio toliko prijateljst-vo. Shvatila sam da se ono ne bira, ono biva ko zna zbog čega isto kao i ljubav. Ovim prijateljstvom ja vrlo malo dajem, i nisam ga poklonila njemu već sebi, jer od njega dobijam mnogo više. Hvala ti puno...

Jovana i Laki

„U svetu postoji jedno carstvo u njemu caruje drugarstvo…“

I kao kod Branka Kockice, tako je i kod nas u „Zračku nade“.

Bila sam jedan od najmlađih volon-tera u „Zračku nade“, što mi je mnogo smetalo jer sam mislila da me djeca ne mogu prihvatiti na pravi način zbog toga što sam „mala“. Toliko sam voljela da dolazim u „Zračak“ da ni moj strah od neprihvatanja nije uspio da pobi-jedi moju ljubav prema djeci. Voljela sam druženje sa svima, ali posebno sa Medom, Lakijem, Anđelom, Taki-jem, Tikom… Valjda zato što su i oni „mali“. Stidljivo sam im prilazila, igrala se, mazila ih. I tako iz dana u

dan, moja maštanja su se pretvorila u stvarnost. Nema veze jesmo li mali ili veliki, da li pričamo ili ne pričamo, hodamo ili ne hodamo, mi se družimo i pomažemo jedni drugima onako kako znamo i umijemo.

Moj ’buddy’ je Laki. Volim druženje s njim, jer on svoju ljubav pokazuje na neki drugačiji način, ali čim se sretnemo naši pogledi govore sve. To je dječak s najljepšim plavim okicama, neumoran i željan našeg druženja, koji mnogo voli vještice…

Laki mnogo voli da se druži sa Jocom, pa kaže:

„Gde si ti, moja najdaža Joćo, dođi da te jako zaglim. Oćes li mi danas ćitati onu pliću, ili ćemo ici da se vožamo po gladu, ili...?“

Svetlana Dujović

Ovim prijateljstvom ja vrlo malo dajem, i nisam ga poklonila njemu već sebi, jer od njega dobijam mnogo više. Hvala ti puno...

Nema veze jesmo li mali ili veliki, da li pričamo ili ne pričamo, hodamo ili ne hodamo, mi se družimo i pomažemo jedni drugima onako kako znamo i umijemo.


Edukativni centar – Kruševac, Srbija

Kruševac se nalazi u centralnom delu Srbije. U sastavu opštine je 101 nas-eljeno mesto i 54 mesne zajednice. Kruševac je administrativni centar Rasinskog okruga koji čine i opštine: Varvarin, Aleksandrovac, Brus, Trstenik i Ćićevac. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, na teritoriji grada živi 131.368 stanovnika.Prema podacima Lokalnog plana ak-cija za decu iz 2008. godine, u gradu Kruševcu evidentirano je 450 dece uz-rasta do 15 godina koja imaju neki oblik invaliditeta. Na nivou lokalne zajednice ne postoje objedinjeni podaci o tome koliko ima mladih s invaliditetom.

Mladi s posebnim potrebama uglavnom imaju marginalizovan položaj u sveuku-pnom društvenom životu naše lokalne zajednice. Najveće žrtve loših životnih uslova, pogotovo u vreme tranzicije, upravo su mladi s invaliditetom. Oni su često izloženi etiketiranju, odbacivanju i raznim prikrivenim i otvorenim oblic-

ima stereotipa i diskriminacije. Us-mereni su gotovo u potpunosti na volju i mogućnost svojih roditelja i šire porodice.

S druge strane su mladi iz tzv. opšte populacije koji, iz njima nepoznatih razloga, osećaju odbojnost i plašljivost prema mladima s poseb-nim potrebama.

Mladi su potencijalni resurs za volontersko angažovanje. Volo-nterskim angažovanjem imaju mogućnost sticanja iskustva koje ne mogu da dobiju tokom redovnog

školovanja, a koje im može pomoći kod zapošljavanja. Takođe, volonteri imaju mogućnosti da se uključuju u razne oblike neformalne edukacije, da stiču poznanstva, da razmenjuju iskustva s drugim mladim ljudima i da na taj način povećaju potencijal zapošljivosti.

Naša organizacija „Edukativni centar – Kruševac“ (ECK) osnovana je u julu 2000. godine. Misija ECK jeste pro-mocija i razvoj civilnog društva putem doživotnog neformalnog obrazovanja i podrške aktivnom građanskom angažovanju.

IX Uspješne priče o ’buddy’ volonterskim servisima u Srbiji i Ukrajini


Primarna ciljna grupa s kojom radimo jesu mladi od 15 do 30 godina. Pro-jekte za mlade realizujemo na nivou lokalne zajednice, na nacionalnom i internacionalnom nivou.

Od samog osnivanja bavimo se promocijom volonterizma i aktivno uključujemo volontere u rad orga-nizacije. U proteklih pet godina u okviru ECK deluje Lokalni volonterski servis. Zahvaljujući tome ECK ima oko 200 registrovanih volontera, od kojih je oko 80 stalno aktivno, a os-tali se povremeno uključuju. Svi su naši volonteri uzrasta od 15 do 30 godina.

ECK ima elektronsku bazu podata-ka volontera (Lokalni volonterski servis). ECK se u okviru Lokalnog volonterskog servisa bavi obukom volontera, obukom koordinatora za rad s volonterima i posredovanjem u angažovanju volontera.

Ovaj projekat nastao je iz ideje da se kroz stimulativno-inkluzivne aktivnos-ti koje uključuju mlade iz tzv. opšte populacije i mlade s invaliditetom, utiče na uključivanje osetljivih grupa mladih u društveni život lokalne za-jednice.

Projekat je obuhvatio 20 parova. Odab-rani učesnici bili su u početnoj fazi pro-jekta aktivno uključeni u kreiranje indi-vidualnih programa u skladu sa svojim potrebama i željama.

Nakon odabira direktnih učesnika (volo-ntera i korisnika) obavljeni su s njima razgovori u cilju utvrđivanja njihovih potreba, kapaciteta, interesovanja i želja. Cilj nam je bio da se parovi pov-ezuju na osnovu sličnosti i zajedničkih interesovanja kako bi partnerstva bila što kvalitetnija, na dobrobit oba drug-ara. Parovi su imali priliku da se druže i svoje slobodno vreme provode u bios-kopu, pozorištu, na bazenu, na kon-certima u Kulturnom centru Kruševac, da se bave rekreacijom ili učestvuju u Igrama bez granica.

Tokom realizacije zajedničkih ak-tivnosti organizovana je kontinuirana mentorska podrška parovima. Na ovaj način praćene su zajedničke aktivnos-ti, ispitivano zadovoljstvo učesnika i usvajanje eventualnih primjedbi, pred-loga i sugestija u cilju što adekvatnijeg odgovora programa na potrebe i želje oba učesnika (volonter – korisnik).

Posebna vrednost našeg projekta jeste aktivizam i kreativnost koju su parovi pokazali. U skladu sa svojim interesovanjima, predlagali su nove aktivnosti, unapređivali planirani pro-gram. Tako su gradili drugarstva koja će se nastaviti nakon ovog programa. Tokom realizacije programa dešavalo se da se povezuje više parova, da se druže u grupi i osmišljavaju nove

grupne aktivnosti. Neke grupne aktivnosti predvideli smo programom, a neke su nastale spontano, na osnovu inicijativa i predloga naših parova.

Posebno smo ponosni na sve uspehe i na-grade naših mladih, koje su stekli tokom trajanja ovog programa. Svaka nagrada i uspeh se proslavljao. Predstavljalo je to podsticaj mladima, ali i svima nama koji smo ovaj program realizovali.

Ako mladi rado dolaze na projektne ak-tivnosti, aktivno se uključuju i daju sug-estije i primedbe u toku realizacije projek-ta; ako postoji i zainteresovanost njihovih vršnjaka za uključivanje u dalje slične aktivnosti; ako posećenost bude na zavid-nom nivou; ako se i drugi akteri u lokalnoj zajednici uključe u projekat i pokrenu se inicijative za nastavak sličnih aktivnosti, znamo da smo uspeli i da smo napravili još jedan korak napred u unapređivanju položaja mladih s invaliditetom i razvijanju volonterizma.

Na kraju ovog projekta shvatili smo da je ovo bio samo početak jednog divnog pri-jateljstva koje će nastaviti da traje. Program „Bolje je udvoje (ajmo zajedno)“ prerastao je okvire jednog vremenski ograničenog projekta i nastavio da živi na osnovu svojih vrednosti i zakona prijateljstva.

Aksentije i Slobodan ostvaruju snove

Aksentije je srednjoškolac, inače odličan đak. Ne samo da je odličan đak, već je i dobitnik ovogodišnje Svetosavske nagrade koju je dodel-ilo Ministarstvo prosvete Republike Srbije. U slobodno vreme voli da igra fudbal, i navija za Partizan. Koliko je uspešan s loptom, svedoči i medalja koju je doneo sa Specijalnih olimpi-jskih igara u Atini. Volonter je Eduka-tivnog centra iz Kruševca, od koga je dobio i diplomu za najuspešnijeg volontera. Pored svega toga, on stiže da redovno prati predstave u Kruševačkom pozorištu. Od ranog detinjstva mašta da glumi. Iako ima Daunov sindrom, Aksentija to nije sputalo da ostvari svoj san – da zaigra na daskama koje život znače! Slobodan je student srpske književnosti i jezika. Volonter je Edu-kativnog centra iz Kruševca. Od ma-lih nogu amaterski se bavi glumom.

Kada je otpočeta realizacija projekta „Budi drug“, na prvom zajedničkom sastanku imali su priliku da se upoznaju i odmah su shvatili da imaju zajedničku temu za razgovor – pozorište.

Aca je već gledao dve predstave u kojima je Slobodan igrao, pa mu je prepričavao kako ih je doživeo. Na-kon ovog viđenja počelo je intenzivnije druženje. Zajednička ispijanja čaja, od-lasci u pozorište, na utakmice... Aca je nastavio da gleda Slobodanove pred-stave i redovno ga nakon njih čekao oduševljen. Jednom prilikom Aca je Slobodanu rekao kako bi voleo da i on igra na sceni nekog pozorišta, kao i da već ima ideju da sa svojim društvom napravi predstavu, ali da se mnogo boji. Njegov novi drugar ohrabrio ga je u tome i dao mu potpunu podršku.

Pošto je ohrabreni Aca sa svojim drugarima krenuo ka ostvarivanju tog sna, pozvao je i svog novog prijatelja da im se pridruži u predstavi u kojoj će Aksentije igrati glavnu ulogu. Slo-bodan je to oberučke prihvatio i zai-grao zajedno s Acom u predstavi „U zemlji čuda“.

Pored toga što je izvodio predstavu u svom gradu, imao je i mnoga gos-tovanja po drugim gradovima. Aksen-tije je postao zvezda! Nakon svake predstave prilazile su mu devojke da se slikaju s njim, delio je autograme.

Slobodan Antić


Caritas – Ivano-Frankivsk, Ukrajina

Caritas – Ivano-Frankivsk osnovan je 1992. godine kao hrišćansko-katolička organizacija ljubavi i milosrđa. Tokom 2001. dobila je današnje ime odlukom članova Skupštine organizacije.

Misija organizacije Caritas – Ivano-Frankivsk jeste da omogući poboljšanje socioekonomskih uslova za one koji su u stanju potrebe, a to se postiže društvenom rehabilitacijom siromašnih, nezaposlenih i osoba s invaliditetom, posebno omladine i djece. Zajednicu Ivano-Frankivsk naseljava 240,6 hiljada ljudi, a taj broj obuhvata 9.500 osoba s invaliditetom, od kojih su 830 mladi i djeca. Prevazilaženje predrasuda, in-tegracija u društvo i socijalna podrška – potrebe su mladih i djece sa smet-njama u razvoju, kao i njihovih poro-dica. Stoga je, u cilju pružanja pomoći duševno poremećenim mladim ljudima u procesu socijalnog prilagođavanja i integraciji, Caritas tokom 2008. godine počeo da radi s djecom mentalno om-

„Volonterizam nije samo posao; to je naš način pomoći/podrške drugima, naročito mladima s invaliditetom. I dalje se pitam, nakon treninga prije neki dan – kakva bi bila moja osjećanja da sam ja bila korisnik? Ako bi neko bio voljan da pomogne, šta bih osjećala? I upravo zbog svega toga, provodeći vrijeme s mojim badijem (drugaricom), prva mi je misao – šta mogu da učinim za nju danas“, kaže Yulia Kniazuk, volonterka.

Procjena potreba korisnika tokom in-tervjua pokazala je da bi oni voljeli da imaju i individualne i grupne sadržaje zajedno s drugovima. Tokom re-alizacije projekta oformljeno je 20 ’buddy’ parova. Oni zajedno izlaze, posjećuju bioskope i kafe-barove, bave se sportskim aktivnostima, ku-vaju, izrađuju ručne radove... Sve ovo omogućava našim korisnicima da se prilagode i postanu manje izolovani; oni razvijaju komunikacijske vještine i samorazumijevanje. Svaki ’buddy’ par vrlo je poseban i drugačiji. Na početku projekta nekim volonterima nedostajalo je razumijevanje samog koncepta ’bud-dyja’ (druga). Studenti su tada ’buddy’ druženje doživjeli kao dužnost, da bi na kraju ta druženja prerasla u stvarna prijateljstva. Lakoća, iskrenost, pover-enje – to su faktori koji omogućavaju

etenom u razvoju, i ovaj specifični cilj dio je šireg programa usluga za različito ugroženu djecu.

Caritas trenutno vodi Centar za podršku i slobodno vrijeme mladih s invalidite-tom i djece, i brine za mlade ljude koji žive u porodicama, njih 21, kao i za 20 lica koja žive u lokalnoj gerijatrijskoj ustanovi. S njima rade dva stručnjaka i oko 30 volontera. S obzirom na to da su teorijske i praktične vještine i znanja veoma važni za razumi-jevanje potreba i interesa naših koris-nika, na početku realizacije programa

„It Takes Two“ (Ajmo zajedno) uvidjeli smo da je za organizaciju veoma važno staviti poseban fokus na izbor i obuku volontera. Zato smo organizovali seriju radionica za 25 volontera, pokrivajući osnovne teme kao što su: motivacija volontera, upoznavanje s različitim smetnjama osoba s invaliditetom, up-oznavanje i komunikacija s našim ko-risnicima. Kako studenti čine najveći dio selektovanih volontera, glavni cilj bio je da unaprijede svoje razumijevan-je o pomoći i podršci osobama s invali-ditetom: socijalna i psihološka pomoć, život i ponašanje korisnika, procjena njihovih potreba i mogućnosti.

’buddy’ parovima da imaju dugoročne efekte.

Program „It Takes Two“ postao je veoma važan za postizanje rezul-tata, a to je povezivanje. Bliski pri-jateljski odnosi pružili su značajnu podršku u zadovoljenju potreba ko-risnika za komunikacijom; osiguran je podržavajući društveni ambijent za korisnike, obnovljeno je pozitivno iskustvo, formirane kulturne potrebe,

omogućen je razvoj vitalno važnih kvaliteta, komunikacijskih vještina, te poboljšane mogućnosti za lakšu socijalnu inkluziju korisnika. Privlačenje pažnje na društvene probleme i potrebe osoba s in-validitetom, omogućuje zajednici razumijevanje neophodne podjele društvene odgovornosti za ljude kojima je pomoć potrebna.

Ljudmila Maksimik


DODATAK

EVALUACIONI UPITNIK ZA VOLONTERE

Pred Vama se nalazi upitnik na osnovu kog želimo da steknemo uvid u to u kojoj ste mjeri zadovoljni volonterskim angažmanom

na kojem ste učestvovali. Molim Vas da pažljivo pročitate sva ponuđena pitanja i na njih date iskrene odgovore, jer nam Vaše

mišljenje može pomoći u daljem unapređivanju volonterskog angažmana. Upitnik je anoniman.

1. Naziv organizacije u kojoj ste volontirali:

________________________________________________________

2. Period volontiranja:______________________________________

3. Broj sati volontiranja u toku sedmice:_______

4. Aktivnosti koje ste obavljali (kratak opis zadataka):

_______________________________________________________

5. Da li ste prije volontiranja dobili sve neophodne informacije o volonterskom angažmanu?

Da Ne

6. Da li ste zadovoljni zadacima koje je trebalo da obavljate kao volonter?

1. Jako sam nezadovoljan/nezadovoljna

2. Nisam zadovoljan/zadovoljna

3. Nisam siguran/sigurna

4. Zadovoljan/zadovoljna sam

5. Jako sam zadovoljan/zadovoljna

Obrazloženje:

_______________________________________________________

7. U kojoj mjeri ste zadovoljni načinom na koji su organizovane aktivnosti koje ste obavljali?






Obrazloženje:

_______________________________________________________

8. Da li ste nailazili na neke probleme tokom volontiranja?

Da Ne

Ukoliko odgovorili sa DA, odgovorite i na sljedeća pitanja:

8.1. Na kakve ste probleme nailazili?

_______________________________________________________

8.2. Da li ste imali nekoga kome ste se mogli obratiti za pomoć?

Da Ne

8.3. Na koji ste ih način riješili?

_______________________________________________________


9. Da li ste zadovoljni odnosom korisnika kojima ste pružali usluge prema Vama?

Da Ne

Obrazložite:

_______________________________________________________

10. Da li ste zadovolji odnosom članova organizacije u kojoj ste volontirali prema Vama?

Da Ne

Obrazložite:

_______________________________________________________

11. Šta vam se nije dopalo u ovom volonterskom angažmanu?

_______________________________________________________

12. Šta vam se najviše dopalo u ovom volonterskom angažmanu?

_______________________________________________________

13. Da li ima nešto što biste promijenili u ovom volonterskom angažmanu?

_______________________________________________________

Ako ima nešto što Vas nismo pitali, a htjeli biste da dodate...

_______________________________________________________

HVALA!

EVALUACIONI UPITNIK ZA ORGANIZACIJE

Pred vama se nalazi upitnik na osnovu kog želimo da steknemo uvid u to u kojoj ste mjeri zadovoljni angažmanom volontera

u vašoj organizaciji.

Molim vas da pažljivo pročitate sva ponuđena pitanja i na njih date iskrene odgovore, jer nam vaše mišljenje može pomoći

u daljem unapređivanju volonterskog angažmana. Upitnik je anoniman.

1. Naziv vaše organizacije: ________________________________________________

2. Vaša pozicija u organizaciji: ________________________________________________________________

3. Koliko dugo radite u organizaciji:

1. do 1 godinu

2. 1–2 godine

3. 3–5 godina

4. 6–10 godina

5. 11 godina i više

4. Navedite broj angažovanih volontera koji su volontirali u vašoj organizaciji

________________________________________________________________

5. Navedite poslove koje su obavljali:

________________________________________________________________

________________________________________________________________

________________________________________________________________


6. Priroda vašeg kontakta s volonterima:

1. Pružanje podrške / supervizija

2. Zajednički rad

3. Upravljanje njihovim radom

4. Nisam imao/imala nikakvu vrstu formalnog kontakta s volonterima

7. U kojoj ste mjeri zadovoljni obimom usluga koje su volonteri pružali u vašoj organizaciji:






8. U kojoj ste mjeri zadovoljni doprinosom volonterskih usluga postojećim uslugama koje imate u organizaciji:






Obrazloženje:

________________________________________________________________

9. U kojoj ste mjeri zadovoljni kvalitetom i načinom na koji su volonteri pružali usluge u vašoj organizaciji:






10. U kojoj ste mjeri zadovoljni pripremljenošću volontera za obavljanje poslova u vašoj organizaciji:






Obrazloženje:

_______________________________________________________

11. Ako su volonteri radili s određenom korisničkom grupom, da li ste zadovoljni odnosom volontera prema korisnicima s kojima su radili?

Da Ne

Obrazložite:

_______________________________________________________

12. Da li ste nailazili na neke probleme s volonterima?

Da Ne

Ukoliko ste odgovorili sa DA, odgovorite i na sljedeća pitanja:

12.1. Na kakve ste probleme nailazili?

_______________________________________________________

12.2. Na koji ste ih način riješili?

_______________________________________________________

13. Šta vam se dopalo u ovom volonterskom angažmanu?

_______________________________________________________


14. Šta vam se nije dopalo u ovom volonterskom angažmanu?

_______________________________________________________

15. Da li ima nešto što biste promijenili?

_______________________________________________________

Ako ima nešto što vas nismo pitali, a htjeli biste da dodate...

_______________________________________________________

_______________________________________________________

_______________________________________________________

HVALA!

Prilozi

1. Vesna Odalović, Udruženje “Nova šansa u Novom”, Herceg Novi 2. Savo Knežević, Prvo udruženje roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama, Podgorica 3. Anka Djurišić, Udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju “Staze”, Podgorica 4. Rasema Hekalo, Udruženje roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama “Oaza”, Bijelo Polje 5. Zarija Pavićević, Asocijacija za demokratski prosperitet – Zid, Podgorica 6. Ivan Šuković, Punkt, Podgorica 7. Svetlana Dujović, Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju “Zračak nade”, Pljevlja

Documents

Priručnik za razvoj volonterskog servisa za djecu / omladinu sa smetnjama u razvoju