Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Seminarski rad

J. E. Dayton: The Problem of Tin in the Ancient World

Eneolitik Hrvatske

Mateja Lovrić

Dr.sc. Marcel Burić

U Zagrebu, svibanj 2011.

Uvod

Dayton u svojim istraživanjima polazi od teorije ustanovljene 1850-ih godina, teorije

koja bez detaljnijeg provijeravanja pretpostavlja da su svi bijeli premazi s babilonskih,

egipatskih i minojskih nalazišta iz brončanog doba nastali uporabom kositra. Također, bavi se

i predmetima od slitine za koju se smatra da je bronca, slitina bakra i kositra. Kositar se u

bakru dodaje da bi se bakru povećala tvrdoća i izdržljivost. Prve bronce su arsenske bronce i

nisu prave bronce. Arsen se u početku nije namjerno talio u bakar, nego, budući da se

prirodno javlja s bakrenom rudom, slučajno talio s bakrom. Kositar se nalazi u granitnim

stjenama koje imaju dovoljno visoku temperaturu i kiselost da ga sintetiziraju. Nalazi se samo

kao oksidirani kositar, tj. kasiterit SnO2. U prapovijseti se uglavnom nalazi u granulama nošen

rijekom ili nekim vodenim tokom, kao i zlato, ili se vadi iz površinskog sloja stjene koja ga

sadrži. Konkretno, Dayton se bavi brončanodobnim metalnim predmetima iz Irana,

Mezopotamija, Sirije, Palestine, Cipra, Krete i Grčke. Testiranja navedenih predmeta

pokazuju prisutnost olova, nikla, kobalta, antimona, arsena, srebra i kroma u slitini sa bakrom.

Međutim, suprotno očekivanom, kositar se ne pojavljuje u predmetima s tog područja do kraja

trećeg tisućljeća prije nove ere (Dayton, 1971.). Zbog dobivanih rezultata Dayton preispituje

vjerovanje o podrijetlu bronce. Naime, općeprihvaćena pretpostavka je da prava bronca,

namjerno stvorena slitina bakra i kositra, potječe s Bliskog Istoka i da se odatle raširila na

Europu i ostatak svijeta. Međutim, istraživanja će Daytona odvesti u sasvim drugom smjeru,

te će on razmatrati teoriju o izvrištu bronce u Srednjoj Europi (Dayton, 1971.).

Nalazišta kositra

Izvori kositra i lingvističke nedoumice

Da bi pronašao moguće izvore bronce za početak ispituje moguće izvore kositra.

Dotadašnja teorija je da je izvor brončanodobnog kositra u Kara Dagu na Kavkazu. Međutim,

kemijski i temperaturni uvijeti na Kavkazu ne odgovaraju sintezi kositra. Kavkaz nije

dovoljno kiseo niti ima dovoljo viskou temperaturu za nastanak kositra. Također, kositar

nastaje samo u granitnoj stijeni, često s kvarcom i feldspatom (Muhly, 1985.). Do vjerovanja

da se kositar mogao naći na Kvkazu u Brončano doba dolazi zbog pogriješnog prijevoda

ploča iz Kapadocije. Naime, zabuna nastaje kod riječi 'annaku' koja se do tada prevodi kao

kositar ili olovo. Na zapisima se spominje trgovina 'annaku' između Ashura i Maria i

Kültepea, i to u smijeru od Ashura do Kültepea i Maria. Pogriješan prijevod potpomaže i stih

iz ode bogu vatre u kojem se 'eeru' (bakar) i 'annaku' tale zajedno, pa Campbell-Thompson

zaključuje da se radi o kositru. Dayton riješenje nalazi u receptu za umijetni lapis lazuli iz

Asurbanipalove knjižnice. U receptu se spominje dodavanje 'annaku' za dobivanje plave boje,

što ne odgovara kositru. Za plavu boju bi se trebao koristiti bakar, bakrena ruda ili bronca

(Dayton, 1971.).

Zapadna Azija

Muhly, međutim, smatra da 'annaku' može biti kositar, jer nalazi tekstove koji

spominju dodavanje 'annaku' u 'eru' da bi se dobio 'siparru', tj. dodavanje kositra bakru da se

dobije bronca. Smatra i da je moguć uvoz kositra u središnju Anatoliju s istoka, konkretno iz

Afganistana, jer je kositar putovao zajedno s lapis lazulijem i zlatom koji su dolazili iz

Afganistana. Afganistan je područje za koje je dokazano da je u to vrijeme imao ležišta

kaositra koja su mogla biti u upotrebi, a da je bio u kontaktu s kulturama na zapadu i jugu

(Muhly, 1985.). Prostori na kojima sigurno postoji kositar su Kina, Kazahstan, Bolivija,

Malay, Mjanmar, Sijam, Nigerija, Španjolska, Velika Britanija, Češka, Portugal i Italija. Velik

dio ovih lokacija se načazi izvan granica kontakta kultura Europe i Zapadne Azije, ali neka od

nalazišta iz Europe će biti važna za Dyatonovu pretpostavku o podrijetlu bronce u Europi.

Također, Dayton potpuno odbacuje mogućnost vađenja kositra na Kavkazu. Zagovornici

teorije o nalazima kositra na Kavkazu (epigrafičari koji su se bavili prijevodom ploča iz

Kapadocije) i starije bronce u Zapadnoj Aziji nedostatak kositra i bronce tumače njihovim

propadanjem (oksidacijom kositra) i potpunim iscrpljivanjem kositrene rude iz ležišta. Te

trvdnje ne stoje jer su predmeti od čistog kositra nađeni u normalnim i nepovoljnim uvijetima

i ako ih na nekom mjestu nema, nema ih zato što ih nikad nije ni bilo ili jer su odnešeni na

drugo mjesto, a ne jer su nestali kemijskim reakcijama. Pronađena je narukvica od čistog

kositra na Lezbosu datirana na Troju II, u Egiptu su pronađeni kositreni prsten iz 18. dinastije

i kositrena pločica iz 600. BCE., a u Cornwallu rimska kositrena poluga. Iz ovih primjera

jasno je da kositar može opstati na različitim klimatskim uvijetima. Što se tiče iscrpljenja

ležišta kositra, ta tvrdnja ne stoji jer kositar nastaje duboko u stijeni. Ljudi iz prapovijseti su

mogli doći samo do površinskog kositra i nikako ga nisu mogli svog iscrpiti (Dayton, 1971.).

Također, nedostatak kositra se pokušalo objasniti direktnim dodavanjem kasiterita, kositrene

rude, u bakar. Muhly to odbacuje objašnjenjem da se tako ne može kontrolirati udio kositra u

bronci, a osim toga, kositreni predmeti postoje u Europi i na Bliskom Istoku, ali ne na

mjestima gdje ih neki istraživači žele (Muhly, 1985).

Bronca iz Europe?

Zbog postojanja ležišta kositra u Europi (Španjolska - Almeria, Algarve; Velika

Britanija – Cornwall ; Češka – Bohemija; Italija; Francuska - Bretonija) Dayton ispituje

starost brončanih predmeta iz Europe i onih iz Zapadne Azije. Pokazuje se da je bronca u

Europi nešto starija od one iz Zapadne Azije, konkretno, mađarska bronca se javlja između

2500. i 2300. godine BCE, u Anatoliji oko 2100., a na Levantu između 2100. i 1950. godine

BCE (Dayton, 1971.). Ovi nalazi su učvrstili Daytonova stajališta o podrijetlu bronce iz

Europe i njihovo širenje iz Europe na Bliski Istok, a ne suprotno. Istu tezu daju i Quiring,

Richardson i Witter, koji smatra da se europska metalurgija razvila neovisno o bliskoistočnoj i

suvremeno njoj (Dayton, 1971.). Bronca je, iz kojeg god smjera putovala, išla trgovačkim

putevima koji su nesumnjivo postojali. Bliski Istok je s Europom bio povezan trgovačkim

putem koji je vodio preko Kültepea i Bagazkoyja do Crnog mora, a od Crnog mora do

Dunava i dalje u Europu. Taj trgovački put je sigurno bio prohodan u razdoblju između 2100.

i 1950. BCE, kada se na Levantu javlja bronca, a to dokazuju nalazi šupljih sjekira u Ras

Shamri i Biblosu koje su identične onima iz Mađarske. Također, sjekire u obliku polumjeseca

se javljaju u Chagar Bazaaru na razini 1, u Atchani na razini 5, u Bogazkoyju, Kültepeu,

Hammanu, Til Barsibu i u Szegedu u Mađarskoj. Trgovački put preko Crnog mora je

vjerojatno bio zatvoren oko 2300. BCE zbog dolaska indo-europskih naroda koji su blokirali

cijelo područje i zatvorili trgovački put. Kad je ruta bila odblokirana, u Bohemiji je već

otkriven kositar i Europa je imala broncu (Dayton, 1971.). Muhly se ne slaže s postojanjem

rudnika kositra u Bohemiji u dano vrijeme jer za njega ne postoje nikakvi zapisi, a i smatra da

je kositar u Bohemiji preduboko u granitnoj stijeni da bi se mogao vaditi u prapovijesti.

Također, daje opis moguće pomorske trgovačke rute. Za nju nema nikavih dokaza, ali smatra

da je moguće da su iz brodovi iz egejskog područja prevozili kositar iz Cornwalla i Bretonije

(Muhly, 1985.).

Anatolija

Zaključak

Ispitivanjem već postojećih teorija o podrijetlu bronce i izvorima kositra, Dayton

zaključuje da kositar ne postoji tamo gdje bi trebao postojati, tj. u predmetima za koje se

smatra da su brončani i u bijelim premazima na keramici i opekama. Tražeći izvor tih

pretpostavki, dolazi do ploča iz Kapadocije i uočava pogriješku u prijevodu riječi 'annaku'

koja se prevodi kao kositar i olovo, dok Dayton drži da se u stvari radi o bakru ili bakrenoj

rudi. Zbog tog prijevoda se smatralo da je izvor prapovijesng kositra bio Kavkaz. Međutim,

Kavkaz kemijski ne odgovara sintezi kositra. Nadalje, traži izvore kositra, budući da ga na

Kavkazu nema. Realno mogući izvori kositra su Španjolska, Francuska, Češka i Afganistan.

Također, ispitujući starost brončanih predmeta u Europi i Zapadnoj Aziji, zaključuje da su

europske bronce starije od bliskoistočnih, te da je bronca i nastala u Europi, a ne u Zapadnoj

Aziji. Bez obzira na smjer, bronca se kretala trgovačkim putevima, čije je postojanje

dokazano istovremenim postojanjem šupljih sjekira i sjekira u obliku polumjeseca u

Mađarskoj i na Bliskom Istoku.

Literatura- Dayton, J. E. 1971. The Problem of Tin in the Ancient World. World Archaeology,

Vol. 3, No. 1, pp. 49-70- Muhly, J. D. 1985. Sources of Tin and the Beginnings of Bronze Metallurgy.

American Journal of Archaeology, Vol. 89, No. 2, pp. 275-291