Problem postajanja pojedincem u djelu Sørena Kierkegaarda

PregledniradUDK159.923.3:17.026.4/KierkegaardPrimljeno29.02.2008.

Ivana BuljanSveučilišteuZagrebu,Filozofskifakultet,I.Lučića3,HR-10000Zagreb

[email protected]

Problem postajanja pojedincem u djelu Sørena Kierkegaarda1

SažetakKierkegaardovo misaono nadahnuće motivirano je dvama nezadovoljstvima: prvo se tiče spekulativne filozofije i njezine nemogućnosti da zahvati zbiljnost pojedinca u njegovoj eg-zistencijalnoj danosti, a drugo se tiče građansko-kršćanskog svijeta njegova doba koji je u rasulu i gdje je »pojedinac« posve dokinut prevlašću »gomile«. Kako postati samim sobom, »jedan jedini«, odnosno »pojedinac«, pitanje je koje Kierkegaard postavlja u središte svog filozofskog interesa. Put od običnog opstanka do zbiljskog egzistiranja, odnosno od »go-mile« do »pojedinca« ostvaruje se kroz tri stadija. To su estetski, etički i religiozni stadij egzistiranja. U ovom se radu analiziraju njihovi ključni konstituensi i suodnos iščitavanjem primarno tri Kierkegaardova djela: Ili-ili,Bolestnasmrt,Strahidrhtanje. I dok je odnos između estetskog i etičkog stadija dijalektički, religiozno stoji naspram estetskog i etičkog u naddijalektičkom odnosu. Taj se naddijalektički odnos pokazuje ključnim za interpretaciju Kierkegaardova mišljenja.

KljučneriječiSørenKierkegaard,egzistencija,očaj,estetsko,etičko,religiozno,izbor

1. Obrat k egzistenciji i kritika spekulativne filozofije

SvojufilozofijuKierkagaardsmatralakoshvatljivom,jeronaimasamojednonačeloodkojeginepolazi.Izraz»nepolazitiodnačela«nijenegativanizrazuodnosuprema»polaženjuodnačela«,većnegativanizrazuodnosunanačelo,kažeKierkegaard.Kadbipolazioodnačela,kajaobise,jednakokaoikadnebipolazio.Ovimjenačinom,smatra,izbjegaoteškoćekojekarakterizirajufilozofiranje.Naime,početifilozofiratinijeteško,možeseuvijekzapočetijerfilozofijapočinjeniodčega.Teškoćasenalaziuprestajanjufilozofiranja.2

Kierkegaardovafilozofijaneprestajejeronse»nezadržava,većsezadržaotadkadjezapočeo«.3Budućidanepolaziodnačela,nemožesenizadržatijer je njegov vječni početak njegovo vječno zadržavanje.Budući da se nezasnivanaprincipimainjihovimlogičkimposljedicamaiizlaganju,nemože

1

Članak predstavlja skraćenu i ponešto izmijenjenuverzijudiplomskog rada»Odnos izmeđuestetskogietičkoguizgradnjiličnostikodSørenaKierkegaarda«,štogajeautoricaizradila pod mentorskim vodstvom prof. dr.AnteČovića,teobranilanaHrvatskimstudijima2001.

2

Usp.SørenKierkegaard, Ili-ili, Veselin Masleša,Sarajevo1979.,str.39.

3

S.Kierkegaard,Ili-ili,str.39.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(277–302)

I.Buljan,ProblempostajanjapojedincemudjeluSørenaKierkegaarda278

joj se proturiječiti;4 tako jeKierkegaard u svom prvijencu,5 Ili-ili6 izložiosvojufilozofiju.Ovakav odmak od tradicionalnog filozofiranja koje počiva na principimai njihovim logičkim posljedicama, točnije odmak odHegelova apsolutnogidealizma,7 postaje nam razumljivijim sagledamo li Kierkegaardovu intenciju,naravno, ipovijesno-filozofijskikontekstnjegovamišljenja.8Njegovanamjeranijestvaranjezatvorenogidovršenogfilozofijskogsustavakaomodelajedneobjektivneistinekojegćečitalacusvojemmišljenjuprihvatitiiliodbaciti,većmujeciljobratitisepojedincu,pozvatigadasesuočisvlastitomegzistencijomipreuzmeodgovornostzanju.UspekulativnojfilozofijiKierkegaardnevidimogućnostodgovaranjatomezadatku.Njoj izmiče zbiljnost pojedinca koju nijemoguće obuhvatiti spekulativnimumom, tvrdiKierkegaard, čime preokrećeHegelovu jednadžbujednakosti umnog i stvarnog.9Svako je ljudskobiće jedinkakoja egzistirazasebe, tepronicanjemvlastiteegzistencijeu iskustvusloboderazumijevavlastitiopstanak.Egzistencija isustavmeđusobnosusuprotstavljeni.Egzistencijajeuvijekunastajanju,10dokjebitnakarakteristikasustavanjegovadovršenost.11Egzistencija jepojedinačnost inemože se svestinamomentopćegrazvitka.Opiranjesustavljenjuproizlaziizbitnihznačajkiegzistencije:egzistiranjeuvremenu,otvorenost,postajanje,promjena, sloboda.Sfera jenužnosti,logičnosti,oprečnaegzistentnomrazvojukojijerezultatslobodnogizboraiodlučnostivolje.Zbogpogrešnepretpostavkeotomeštojeljudskobiće,spekulativnajefilozofijabesmislenazapojedincainjegovživot.Onanijeumogućnostiodgovoritičovjekunatemeljnopitanje:»Štotrebamčiniti?«,jerdjelatnostsetemeljinaslobodi,anenužnosti.12Pojedinacjespekulativnomfilozofijomfantastičnoizmijenjen,preobličenuneštonadnaravno,stogasenitinemožeočekivatidaćefilozofijaodgovoritinazahtjevestvarnostiiistine.UmjestoHegelova13čistogbitka,14filozofijitrebabiće»kojejestiliegzistira«,15kažeKierkegaard.Identificiranjebîtiiegzistencije16nedohvaćastvarnuegzistenciju,većdovodidoidealne,pojmovneegzistencije.17 Zato,premaKierkegaardu,filozofspekulirajućiobitkudohvaćasamonjegovpojam,alineistvarnostkojajepojedinačna,pojedinačnitubitak.18

Kierkegaardzamjera filozofiji štopreviđa»da jeduhkojiznaegzistirajućiindividualniduhidajesvakoljudskobićejedinkakojaegzistirazasebe«.19Neštoštosemislinemožesepromatratibezonog tkomisli injegoveegzistencije. »Egzistencija daje egzistentnommisliocu prostor, vrijeme imisao«.20Takvomišljenje,gdjepostojisubjektkojimisliiobjektmišljenja,tj.konkretnomišljenje,Kierkegaardsuprotstavljaapstraktnommišljenju,gdjenijebitanonajkojimisli.Subjektivnost21uoprecipremaobjektivnosti jestistina.22Pitatisesubjektivnooistiniznačinaglašavati»kako«uodnosunaistinu,dokobjektivnopitanjenaglašuje»što«sekaže.Kierkegaardnaglašava»egzistiranjeuistini«,23određujućiistinukaoegzistencijalnupozicijupojedinca.Kierkegaardovsubjektivniprincipglasi:

»Subjektivniegzistentnimislilacmislećipodražavasvojuegzistencijuipreobraćasvojemišljenjeupostajanje.«24

2.Laž»gomile«iistina»pojedinca«

Kierkegardovaintencija,kaoštosamnavelauprethodnomodjeljku,jestobratitisepojedincu,pozvatigadasesuočisvlastitomegzistencijomipreuzme



odgovornostzanju.UBrevijaru,jednomodsvojihkasnijihdjela,Kierkegaardkaže:

»Jahoćudaupozorimljudedanetrošeinerasipajusvojživot.Hoćudaskrenempažnjunanjihovuvlastituruševinu.«25

Njegovajenakanapomoćičovjekuda»otvorioči«,dakreneputemsubjektivnosti,nutarnjosti,26odnosnodapostane»pojedinac«.27Pitanjepojedinca,

4

Ibid.

5

Kierkegaard je prije djela Ili-ili, objavljenog1843., napisao 1841. magistarsku disertaciju»Opojmu ironije«,kojunijeuključivaousvojuzbirkuradovanepridavajućijojvelikoznačenje. O značenju Kierkegaardovemagistarske disertacije za razumijevanje početnetočkeKierkegaardova razvojavidjetiu:P.P.Gaidenko, »Kierkegaard and the Philosophical-EstheticSourcesofExistentialism«, Rus-sian Studies in Philosophy 43 (4/2005), str.5–33.

6

Ili – ili Sørena Kierkegaarda, FeuerbachoviPrincipi filozofije budućnostiteOtkriveno krš-ćanstvo Branka Bauera objavljeni su 1843.,odnosno dvanaest godina nakon Hegelovesmrti. »U ovim je djelima očit kraj duhovne epohe stare Europe objavljen kroz raskids Hegelovom filozofijom«, primjećuje KarlLöwith.Tasudjelaoznačilapočetakkrizetradicionalnefilozofije,teunose»suvremenost«filozofiji 19. stoljeća.Usp.KarlLöwith,Od Hegela do Nietzschea. Revolucionarni prelom u mišljenju devetnaestog vijeka, VeselinMasleša,Sarajevo1987.,str.48.ZnakovitjepodatakdaKierkegaardobjavljuje Ili-ilinakonštojeodslušaoSchellingovapredavanja.

7

Iztakopostavljenog»polazišta«svoje»filozofije« Kierkegaard neizravno podvrgavakriticiHegelovapsolutniidealizamkojihoćepostaviti apsolutno polazište. Usp. C. StephenEvans,»Kierkegaard,SørenAabye«,u:RobertAudi(ur.),The Cambridge Dictionary of Philosophy, Cambridge University Press,Cambridge1995.,str.470.

8

SituiranjeKierkegaardovadjelaupovijesnofilozofijsku epohu »suvremene filozofije«,koja trajedodanas,nalazisvojuargumentaciju na kronološkoj, tematskoj i problematskoj razini. Godina Hegelove smrti, 1831.,uzimasehistorijskomgranicomkojaodvajametafizičkorazdobljezapadnefilozofije,odnosnoodvajanjetradicionalneodsuvremenefilozofije.UHegelovom sistemu dotadašnjafilozofija doživljava svoj vrhunac, sintezu idovršetak. Hegelov sistem apsolutnog idealizma samorazumijeva se kao konačni završetak filozofije.Njime je, smatraK.Löwith

udjeluOd Hegela do Nietzschea. Revolucio-narni prelom u mišljenju devetnaestog vijeka,objedinjensvijetnapodlozikršćanskoglogosa, tese timeostvarujedefinitivnoisvjesnozaključenje i završetakcjelineepohe.Hegelovo dovršenje kršćanske filozofije prethodivelikom preokretu u povijesti filozofije injezinuraskiduskršćanstvom.Time,nadaljeprimjećujeKarlLöwith,najvećiuspjeh filozofijeprethodiipodudarasespočetkomnjezina propadanja.Vrijeme koje dolazi streminečemunovom.Filozofijaželibitiutijekusvremenom,ićisvremenom,tj.bitisu-vremena.Suvremenafilozofijanastojibitiprimjerenanovojpovijesnojzbiljiiodgovoritipotrebama vremena. Duh ovog vremena iziskujejedno novo oblikovanje. Tradicionalna filozofijaneuspijevaodgovoritizahtjevimavremena,tekaotakvapostajepredmetomkritikefilozofa posthegelevskog doba, koji svojimfilozofiranjimaobarajudvijeipoltisućegodinastarutradicijufilozofijeipostajutvorciiotkrivačikrizefilozofijekojadodanasnijeriješena.UpravoodnospremaHegelupostajebitnacrtaurazvojufilozofijenakonHegela.UsamomHegelovusustavupostojemomentikojisuotvorilimogućnostiirazlogenjegovaobaranja.ProblemodnosaapsolutaifenomenaHegelrješavananačinnjihovogidentiteta,pričemufilozofijaimišljenjedolazedokrajnjetočkeizvedivosti,gdjedaljnjirazvojnijemoguć.Jedinoštojemogućejestrazdvajanjesustavanazasebneelementeinjihovodovođenjeunoviodnos.SlijedećimomentjesttajštorješenjeHegelovasustava,kojesesastojiuizmirenjusustavaiegzistencije,teapsolutaifenomena,zasobomostavljaponorizmeđučovjekove prolaznosti i mišljenja apsoluta.NasuprotHegelovuizmirenju,protuhegelovci suvremenog doba traže novumetafizičkunapetost.Onošto jeHegelobjediniooni razlučuju. »NamjestoHegelovaposredovanjastupilajetežnjakodlučivanjukojejeiznovarazlučiloonoštojeHegelobjedinio:antikuikršćanstvo,bogaisvijet,unutrašnjeivanjsko,bit iegzistenciju«,primjećujeLöwith.(Ibid,str. 54.) Kierkegaardov raskid s Hegelovimsustavom, tj. sa spekulativnom filozofijomočitujesekrozsveelementeKierkegaardovamišljenjakaoštosunjegovopridruživanjenegativnihkonotacijafilozofiji,novotumačenjetradicionalnihkategorija,nedostatnost racionalnemetodeudosizanjuistineteizdvajanjeiosamostaljivanjedijelovaHegelovasustava.



smatraKierkegaard,jesttolikovažnodaganitijedanmislilacnemožeizbjeći. PremaKierkegaardu, Sokratu pripada zasluga što je iznašao kategorijupojedinca i u tommu smislu nadimak »vrlo izuzetni« zasluženo pripada.»Pojedinac« jezaKierkegaarda»kategorijaduha,buđenjeduha«.Protivnaje »gomili«,28 »publici«, »kršćanskom svijetu«,29 socijalnim i kršćanskimzajednicama,generaciji,vremenu,povijesti.Kierkegaardapeliranačovjekadapostane»pojedinac«,danebudesamo»masa«,»gomila«, jer»gomila«je »shvaćena kao pojamneistina«,30 »apstraktnost koja nema ruku«.31Tekupojedincuotvarasemogućnostdobrog,istinitogidostojanstvenog,dokjegomilaneodgovornost,nepokajnost.»Gomilakaoetičkiireligioznisudacjestlaž«,32kažeKierkegaard.NjegovstavimauporišteuriječimaapostolaPavla,»jedan,jedini,samstiženacilj«.33Potrebnojepostatijedan,jedini,samitekkaotakavpojedinacmožeostvariticilj.34Kierkegaardjekršćanskimislilac,zanjegajeegzistencijaintrinzičnovezanazaBoga,stogaikategorijapojedincaštojuKierkegaardproklamirajestkršćanskakategorija.Samousamoći,kao»jedan«,anekao»gomila«,čovjekmožeegzistiratipredBogomiuistini.Naplanuzemaljskih,vremenskih i svjetovnihciljevagomila imavrijednost,doknaetičko-religioznom,intelektualnom,duhovnomplanugomilajestlažinemožesuditiotomeštojeistina.Istinamožebitidanasvakome,potomejeopćeljudska,aliostvarujesepojedinačno,tj.svakaosobasamazasebe.Konzekventno,svojuvrijednostistinanedobijauuspoređivanjusistinomdrugihljudi,većsamopojedinacmožesuditiotomeštojeistina.Kierkegaardovoproklamiranjepojedincapovezanojeskonstatacijomrasulagrađansko-kršćanskogsvijetanjegovadobaikritikomsuvremenihzbivanjaimodernihdruštvenih tekovina.»Epohomraspadanja«35nazivasvojuepohukoju opisuje demoraliziranom, nečovječnom, oslobođenom odgovornosti iskrupula,auzroktomuvidiunjezinutemeljukojisačinjava»gomila«,»anonimnitalog«,»kršćanskisvijet«.36Misionarskipothvatreformiranjagomile,pokušajnjezinatransformiranjaiziluzijeuistinu,Kierkegaardovajeintencijakojapodcrtavasvanjegovadjela,»literaturu«,37kakoihsamnaziva,pisanurazličitimpseudonimimaistilovima.38Intencijamujeizazvatiupojedincuistinske religiozne osjećaje, te je »totalnamisao cjelokupnog djela u sljedećem:kršćanskopostajanje«,otkritćeKierkegaardnaknadno, tekusvomkasnijemOsvrtu na moje djelo.39PoputSokratakojimajeutičkommetodompomažesugovornikudoćidoistine,takoiKierkegaardkoristineizravnumetodukakobiostvariosvojumisionarskuzadaću.40

***Kakopostatisamimsobom,»jedanjedini«,odnosno»pojedinac«,pitanjeještogaKierkegaardpostavljausredištesvojegfilozofijskoginteresa.Putodobičnogopstankadozbiljskogegzistiranja,odnosnood»gomile«do»pojedinca«sastojiseodtristadija.Tosuestetski,etičkiireligioznistadijegzistiranja.41

3.Estetskistadijživota3.1. Osnovne značajke estetskog

»Estetskojeučovjekuonočimejeonneposredan,onošto‘onjest’.Tkoiodestetskog,krozizaestetskousebiživi,tajživiestetski.«42

Pogled,ciljismisaoživotaestetskeegzistencijeodražavaseugeslu»živottrebauživati«.Ukakvomsuodnosuuvjetizaostvarenjeestetskognačinaži



votaivoljaestetskogpojedinca?Uvjetinisupostavljenisamimpojedincem,njegovomvoljom,bilodaležeunjemuiliizvannjega.Naprimjer,pogledikaoštosuzdravlje je najviše bogatstvo, ljepota je najviše dobro i sl. ima

9

Kierkegaardov raskid sHegelovomfilozofijompovjesničarifilozofijepostavljajuutrećerazdoblje preokretanja Hegelove filozofije.Prvo razdoblje čini Feuerbachov i Rugeovpokušaj daHegelovu filozofiju promijene uskladu s duhom vremena; drugo razdobljeobilježavaBaueroviStirnerovradikalnikriticizaminihilizamkojirezultirajuokončavanju filozofije; a treće razdoblje Kierkegaardov raskid sHegelovom filozofijom religijei Marxov raskid s Hegelovom filozofijomdržave. Kierkegaard preokreće Hegelovoizmirenje države, filozofije i kršćanstva uradikalan raskid. To se kod njega temeljnoočituje kao sukob konačnosti čovjeka predapsolutom. Provodeći raskid s Hegelovomfilozofijomreligije,Kierkegaardvršidestruiranje građansko-kršćanskog svijeta, smatraKarl Löwith. Vidjeti u: K. Löwith,Od He-gela do Nietzschea. Revolucionarni prelom u mišljenju devetnaestog vijeka,str.75–85.

10

Usp.SerenKjerkegor,Brevijar,Grafos,Beo-grad 1986., str. 23: »Vlastito ja, u svakomtrenutkusvogpostojanjanalaziseunastajanju«.

11

Kierkegaard upućuje prigovor spekulativnojfilozofiji da vrijeme u kojem filozofija živinijeapsolutnovrijeme,negojesamoperiod,određenitrenutak,tj.Hegelovimjezikomrečeno »diskurzivni trenutak«. Hegelova filozofija povijesti uključuje u svoje poimanjecjelokupnu povijest i time predstavlja krajvremenaipovijesti,alitimeštosepovijestidalje odvija degradira se sama Hegelova filozofijakojajesamotrenutak.Jednakotako,svakojeodređenovrijemediskurzivnitrenutakzabudućevrijeme.Tuse javljaproblemmogućnosti posredovanja između filozofijei povijesti, jer potpuno će posredovanje bitimogućetekzavršetkompovijesti.Odricanjemposredovanjanužnoslijediiodricanjespekulacije.

12

Kierkegaardovosepitanjeodnosinapodručjedjelatnosti, a područje je djelatnosti pitanjebudućnosti.TeorijaiznanjeuKierkegaardo-voj filozofiji gube primat što su ih imali utradicionalnojfilozofiji.Znanje,odnosnospo-znajavažnajeutolikoukolikospoznajamoraprethoditi djelovanju. Neprikladnost filozofskogzadiranjaudjelatnostjestiutomeštojefilozofijasklonamirovanjuistatičnosti,štojeprotivno naravi djelatnosti. Prošlost je bitnaonolikokolikoomogućujeodgovornabudućnost.Nasuprotdjelovanju,poKierkegaardu,filozofijasenalazinapodručjukontemplaci

je, te na pitanje o budućnosti ne odgovara.Onajeusmjerenanaprošlostkojuracionalnosagledavaneodgovarajućinapitanje»štotrebamčiniti«, jersagledavajućiprošlostonaunjoj ostaje.Na taj se način život zaustavlja,miruje,povijestjezaonogakojikontemplirazavršena.Ako jedna generacija živi od promatranja, što će ostati slijedećoj generacijiza promatranje ako ta generacija nije ništaostavila?

13

JonStewartusvomdjeluKierkegaard’s Re-lations to Hegel Reconsidered (CambridgeUniversity Press, Cambridge 2003.) argumentira da Kierkegaard ne usmjerava svojukritikupremaHegelu,većpremadanskimhe-gelijancima, Kierkegaardovim suvremenici-ma,J.L.Heibergu,H.L.MartensuiN.F.S.Grundtvigu.UKierkegaardovuodnosuspramHegelovemisliStewartviditristadija.Uprvomstadiju,od1834.–1843.Kierkegaard jehegelijanac.NjegovamagistarskadisertacijaO pojmu ironije (1841.)eksplicite jehegelijanska, teobilujeentuzijastičkimbilješkamaoHegelu.UprvorazdobljeStewartpostavljai djelo Ili-ili, koje se uobičajeno uzima kaopočetakKierkegaardovenegativnekritikeHe-gela.DrugorazdobljeKierkegaardovaodnosaspramHegelatrajeod1843.–1846.,ukojemujeonžestokkritičarHegelovemisli.Torazdoblje obuhvaća, između ostalog, i djelaFilozofski fragmenti i Završni Neznanstveni Zaglavak. Iako su ova djela tumačena kaokritikaHegela,StewartargumentirakakosumetaKierkegaardovanapadaspomenutidanskihegelijanci.Od1847.doKierkegaardovesmrti1855. traje treći stadijnjegovaodnosaspramHegela,ukojemuonHegelajedvadaispominje,ajošmanjenapada.

14

O tematici odnosa Kierkegaardove i Hegelovefilozofije,ovdjećemospomenuti jednuodrelevantnijihstudija:MarkC.Taylor,Jo-urneys to Selfhood: Hegel & Kierkegaard,UniversityofCaliforniaPress,Berkeley-LosAngelesLondon1980.

15

TemeljnaontološkapozicijaKierkegaardovaegzistencijalnog mišljenja analizirana je uizvrsnoj studiji: Michael Wyschogrod, Ki-erkegaard and Heidegger. The Onthology of Existence,Routledge,London1954.

16

Odgovarajućinapitanje»štonešto jest«dobiva se »essentia« nečega, rodni i općenitipojam,dokčinjenica»da nešto jest«govorioodređenoj,pojedinačnoj, individualnojegzistenciji,individualnomtubitku.



juuvjetzauživanježivotausamompojedincu,ali tajuvjetnijepostavljennjegovomvoljom.Nitiestetskipogledikojisvojuvjetimajuizvanpojedinca,kaoštosunazorida su bogatstvo, slava izvori zadovoljstava,nisunjimepostavljeni.Takođeristavda je ljubav smisao životaimausebiuvjetizvanpojedinca.Postavljenpojedincem,nijenitalenatniužitakkojidonosinjegovoupražnjenje.Zatonaestetskinačinpostavitiživotznačipostavitiuvjetkojijestneovisanovoljipojedinca.Estetskisepogledi43međusobnorazlikujutekrazličitimpredodžbamaozadovoljstvu.

»Najprikladnijijeizrazestetičkeegzistencije:onajeutrenutku.«44

Estetskaegzistencijaživiutrenutku,životjojjerastvoren,stogaganemoženitiobjasniti.Njenoznanjeosebiostajeurelativitetuiograničenju.Duhseestetskeegzistencijemožeodrediti tekkaosposobnost.Ovdjesemožegovoritioobdarenostiduha i stupnjevimaobdarenostiu skaliodplitkostidonajvišegstupnja.Estet imasvojuegzistencijuskrivenuizasebeizadrugeljude.Njegovježivotneodgovornaigrai»balpodmaskama«. Samposebinijeništa,većpostajeneštotekuodnosusnečimizvanjskimisamogatajodnosčinionimštojest;primjericebitiprijatelj,brat,suprugitd.Kierkegaardgovorioneizbježnosti trenutka»skidanjamaski«.Takavživotgdje je pravo »ja« skriveno i neosviješteno jest varanje. ZaKierkegaarda,estetskinačinegzistiranjajestočajanje.Patako,inajsretnijiestet,zapravo,očajava.

3.2. Očajanje

Kierkegaardodređujeočajanjekao»bolestduha«,45bolest»vlastitogja«.Noštojeduh,aštojevlastitojazaKierkegaarda?

»Čovjekjestduh…Duhjevlastitoja…Vlastitojajestodnoskojiseodnosipremasebi,iodnose-ćisepremasamomesebiodnosisepremanekomdrugom.«46

OdnospremasamomesebitrebabitipostavljenodBoga.A»očajanjejeupravodačovjeknijesvjestantogadajeodređenkaoduh«.47Očajanjejenemogućnostpostizanjasvogaja.Akovlastitojanepostajesamimsobom,ondapadauočajanje,znaloonozatoiline.Očajanjeječovjekupoprirodiurođeno,onojerezultatontološkestrukturečovjeka,njegovespecifičnepozicije:48»vlastitojajeusintezikonačnogibeskonačnog,vremenitogivječnog,slobodnoginužnog«.49Dakle,čovjekjetrijadasuprotnosti,50patako očajanjeproizlaziizizvornodinamičkesituacijeukojojdvapodručja,konačnoibes-konačnodjeluju jednonadrugo,unatočnjihovimkontradiktornimprirodama.51Izovakopostavljenogodnosaproizlaziimogućnostnesklada.Naime,kadčovjeknebibiotakvasinteza,ondaonnebimogaoočajavati.Narušen,neskladanodnospremasamomesebikaosintezi,atimeipremamoćikojagapostavljajestočajanje.Očajanjeseodnosipremavječnomučovjeku.Bezvječnogučovjeku,onnebimogaoočajavati,biobilišentemeljnogstanjaukojemujeočajmoguć.Sjednejestrane,stanjeočajanjaprednost,jerukazujenatodaječovjekduhkojitežikvječnom,asdrugestranejestinedostatakjertojebolest,nesrećaijad.Toje»bolestnasmrt«.52

»Očajnikjesmrtnobolestan.Tosuujednomsasvimdrugačijemsmislunegoštosetoodnosinanekubolest,najplemenitijidijelovikoje jebolestnapala;a ipakočajniknemožeod togaumrijeti.Smrtovdjenijekrajbolesti,negojesmrtkrajujednomtokukojisenedovršava.Nemožemoseoslobodititebolesti,čaknismrću,jerjeovdjebolestsasvojompatnjomismrću,upravotodasenemožeumrijeti.«53



Astanjegdjeječovjek»izliječenodovebolesti«Kierkegaardopisuje:»…odnosećisepremasamomesebiiželećidabudesamimsobom,zasnivasevlastitojajasnonamoćikojagajepostavila«.54Kierkegaardočajusuprotstavljavjeru.OnprotežeočajanjenasvakuegzistencijukojanijepredBogom

17

Kierkegaard se nadovezuje na Schellingovokritičko provođenje razdvajanja egzistencije(lat.existentia)iesencije(lat.esse-biti).Termin »existentia« jest prvobitno skolastičkiprotivanpojmu»essentia«ili»bit«.Sjedinjenje onog »što nešto jest« i »da nešto jest«proveojeHegel.

18

Karl Löwith kaže da po svojoj određenosti,po tome da postoji »dabitak« Kierkegaardova »kategorija individualnosti jest izvanredna definicija stvarnosti uopće jer već poAristotelustvarnoegzistirauvijeksamo‘ovoodređenonešto’,individualnokojejeprisutnosadaiovdje«.Usp.K.Löwith, Od Hege-la do Nietzschea. Revolucionarni prelom u mišljenju devetnaestog vijeka,str.154.

19

Ibid.,str.209.

20

S.Kjerkegor,Brevijar,str.48.

21

MyronB.Penner iščitavakodKierkegaardadva značenja pojma ‘subjektivnosti’. Jedanse odnosi na prirodu i konstituciju ljudskogsubjektakaoindividue.Kierkegaardupotrebljava subjektivnost kako bi iskazao subjektoblikujuće djelatnosti interesa, stavova iprinudauopreci spramobjektivirajućihdjelatnosti primjenjivanja objektivnog razuma/razloga u apstraktnoj filozofijskoj refleksiji.Drugi se način odnosi na subjektivnost kaoaktivnostkojubi ljudi trebalipoduzimati.Utom smisluKierkegaardpoziva ljudena subjektivnost, unutarnjost. Penner predlaže zaprviobliksubjektivinostinaziv»konstitucionalnasubjektivnost«,azadrugi»refleksivnasubjektivnost«. Prvi aspekt subjektivnostiPenneruspoređujesHeideggerovimkoncep-tom »brige«, »briganja«: »This aspect ofsubjectivity shares much with Heidegger’snotionsof‘care’and‘concern’asthehumanperson’sfundamentalselfrelationtothewordofobject’s(‘beings’)aroundher«.–Vidjetiu:MyronB.Penner,»TheNormativeResourcesofKierkegaard’sSubjectivityPrinciple«,In-ternational Journal of Systematic Theology1(1/1999),str.75.

22

Usp.SørenKierkegaard,»Završnineznanstve-ni zaglavak, II. poglavlje«, u:OzrenŽunec,Suvremena filozofija I, Školska knjiga, Zagreb1996.,str.222.

23

Ibid.,str.75.

24


25

Ibid.,str.16.

26

Svojom tezom »subjektivnost, nutarnjost jeistina«, Kierkegaard kaže da se nadovezujenasokratovskumudrost.

27

Kierkegaardkonstatira:»Ljudi suzaboravilištoznačiegzistirati i štoznačiunutarnjost«.Usp. Seren Kjerkegor,Osvrt na moje delo,NIROMladost,Beograd1985.,str.104.

28

Ibid.,str.84.

29

Usp.S.Kierkegaard,Bolest na smrt,str.35.

30

Ibid.,str.90.

31

Ibid.,str.91.

32

Ibid.,str.92.

33

Ibid.,str.89.

34

Ibid.

35

S.Kierkegaard,Osvrt na moje delo,str.104.

36

Ibid.,str.39.

37

Kierkegaardova»literatura«usebiobuhvaćafilozofiju,psihologiju, teologiju,književnostiknjiževnukritiku.

38

Kierkegaardovisupseudonimi:VictorEremita,JohannesdeSilentio,ConstantinConstantius, Vigilius Haufniensis, Johannes Climacus,WilliamAfham,FraterTaciturnus.Zboguporabe pseudonima, odnosno korištenja»varljivih«literarnihtehnika,Kierkegaardjesmatran pretečom postmodernizma. – Usp.C.S.Evans,»Kierkegaard,SørenAabye«,u:RobertAudi(ur.),The Cambridge Dictionary of Philosophy, CambridgeUniversity Press,Cambridge1999.,str.470.

39

S.Kierkegaard,Osvrt na moje delo,str.104.



svjesna sebekaoduha.Bezobzirakoliko intenzivnoestetskiuživaoživot,svakičovjekkojinezasnivasvojuegzistencijunaBogu,ilimujetakavodnosapstraktan,zapadauočaj.55Kakojeočajrezutatontološkestrukturečovjeka,čovjekseuvijeknalaziukrizi,predisponiranjezaočaj.Kaoštonemačovjekakojijepotpunozdravutjelesnomsmislu,takonemanitipotpunoneočajnogčovjeka.56

Obliciočajanja57

Samosvijest ilisvijestovlastituočajanjuodpresudnog jeznačajazasamoočajanje, jer»što jevišesvijesti,utoliko jeviševlastitog ja: jeršto jevišesvijesti,utolikojeviševolje,ištojeviševoljetojeviševlastitogja«.58OdnosspoznajeivoljeKierkegaardslikovitonaziva»dijalektičkomigrom«.Sobziromnastupanjsvijestiovlastituočajanju,59Kierkegaardpostavljatriosnovnaoblikaočajanja.60Najnižijeoblikočajanjakadčovjeknijesvjestandaimavlastitoja.Drugioblikočajanjajestkadječovjeksvjestandaimavlastitoja,aliuočajanjuneželibitisamimsobom.Trećijeoblikkadječovjeksvjestandaimavlastitojaiočajavajućiželibitisamimsobom.

1) Očajanje koje ne zna da je očajanje, gdje čovjek nije svjestan da imavlastito ja61

Mjestonadnuegzistencijenalazisretan,zadovoljančovjek,kojiupotpunostiostvarujeestetskinačinživota.Ovaj,naprvipogledparadoks,bivarazjašnjenčimsepostaviupit:Kakotajčovjekstojiupogleduduha?Kakoseodnosispramvječnosti?Kakoseodnosispramvlastitogja?Tojeneposrednostkojanemavlastitoja,nitipoznajesamusebeinemožesamusebeprepoznati.Tajčovjekneznaništaosvomočajanju.Uodsustvusvijestiovlastituočajanju,čovjekjenajdaljeodtogadabudesvjestansebekaoduha.Ovajjeoblikočajanjasuodnos odsustvasvijesti,nejasnoće,neznanjainehtijenja.Kierkegaardoštrorazračunavaskategorijomsreće.Svijetneposrednostijestsvijetbezproturječja;čovjeknijeniukakvomsukobu izmeđukonačnog ibeskonačnog,nijesvjestandihotomijekojaležiunjegovojprirodi,ipotomesesvijetneposrednostimožeoznačitikao»sretan«.No,kategorijasrećenijeodređenjeduha. Ispodsvakeneposrednostiobitavaočajanje i stoga jeona,unatočnaizglednoj sigurnosti imiru,zapravo iluzorna.62Čovjekneposrednosti,njegovovlastito»ja«povezanojesonimdrugimtekusredvremenskihisvjetovnihstvari.Takojevlastitojapovezanosdrugimananačinželjenja,uživanja,voljenjaisl.Prilikomostvarivanjaneposrednogodnosasdrugima,pojedinačnojanepreuzimauloguaktivnogsubjekta;onosenalaziupozicijipasivnog primatelja, primjerice,ugodno mi je, imao sam sreće itd.Dakle,»neštosedogađameni«.Njegovajedijalektikaugodno,neugodno,sreća,nesreća,sudbina.Ovakavoblikegzistiranjajestegzistiranjenapodručjuosjetilnostibezuvidauvlastito»ja«iistinuiKierkegaardgametaforičkinazivaživotomu»podrumuegzistencijalnezgrade«.Zaštotakavčovjekneželibitiprivedenkistini?Potpunonesokratskanezainteresiranostzaistinuproizlaziiztogaštosuljudiuovakvomoblikuegzistiranjanadvladaniosjetilnošćuikategorijamaugodnog/neugodnog,tj.kategorijamaestetskog,odgovaraKierkegaard.Ovajnajnižioblikegzistiranjaiočajanjajestnajopćenitijioblikusvijetu,svojstven»masi«ili»kršćanskomsvijetu«.Tajoblikinije»pravo«očajanjejerčovjeknijesvjestannitivlastitogaočajanjanitivlastitogaja.



2) očajanjekojejesvjesnotogadajeočajanje,daimavlastitoja,aliočajnič-kineželibisamimsobom

Očajanje zbog zemaljskih stvari

Kadizizvanjskihrazlogadolazidopromjeneonogaštoestetskuegzistencijučinisretnom,onadoživljavastanjekojesamanaziva»očajem«.Premdaestetkoristipravilannazivzasvojeduhovnostanje,ustvarine raspoznaješto je

40

O svojoj metodi koju je koristio u cilju reformiranja mase, raspršivanja njenih iluzija,te izazivanja pravih religioznih osjećaja,Kierkegaard po prvi puta govori u jednom odsvojihkasnijih radova,Osvrtu na moje delo,koje je svojevrsna Kierkegaardova »ispovijed« u smislu razotkrivanja njegovih pravihnamjera koje je on dotad svjesno prikrivao.U ovom djelu Kierkegaard eksplicite iznosipostupakkojijeprimjenjivaousvrhu»reformiranjamase«,pokazujućikakojetajmisionarski zadatak prožimao sve segmente njegovadjelovanja.Odkronološkogslijedaizdavanjadjelapadonjihovihstilskihitematskihodrednica,Kierkegaardovasudjelaslužilanjegovojkršćanskojmisiji.Većukronologijidjelakrijese namjerni postupak koji ima za cilj prvoprivući čitatelja, a potom postupno u njemuizazivati religiozne i etičke osjećaje.Naime,Kierkegaardsenastavljanasokratskiprincipkojiglasi:dabisepojedincauspješnodovelodoodređenetočke,trebakrenutiodmjestagdjepojedinac jest. Stoga Kierkegaard započinjesvoj opus izdavanjem estetske produkcije.Namjerno krijući vlastitu religioznost, Kier-kegaardu svojimprvimobjavljenimdjelimaevocira estetski svijet oslikavajući njegovedraži. Slikovito, čitko i jednostavno pisana,ulogajeestetskeprodukcijebilaprivućiizavestičitatelja,asudećipokoličinipublicitetakojomsunjegovadjelabilapopraćena,u tojjenamjeriKierkegaardiuspio.Umjestoosude i neposrednog napada te propovijedanjakršćanstva zauzimanjem pozicije »ja samkršćanin,atinisi«,Kierkegaardsvojemisio-narsko djelovanje započinje svojevrsnomprevarom, pozicijom »ti si kršćanin, to štoja nisam«. Ovakav je postupak Kierkegaardrabio, jer je smatraoda je iluzijabolestkojatraži posebno i dugotrajno izliječenje, te seodlučionaneizravnovođenratprotiviluzije.BudućidajeKierkegaardovaestetskaprodukcija svojevrsna »prevara u službi istine«, razumljivajeičinjenicaštoKierkegaardkoristipseudonime pri potpisivanju svojih djela. Uokviru svoje strategije djelovanja na masu,Kierkegaardnitisvojepojavljivanjeudruštvunijeprepuštaoslučaju.Pažljivojegradiosvoju»sliku u javnosti«, tako da odgovara naravipisanog opusa. Npr., u razdoblju izdavanjaestetskeprodukcije,Kierkegaardseželiprikazatikaoprototipestetskeosobnosti–onizlazinamondenamjesta, medijski se eksponira isl.Poznata jeanegdotanastalaprilikomradanadjeluAlternativa.Naime, zbogzauzetosti

okoobjavljivanjadjela,Kierkegaardnijeimaovremenapokazivatiseujavnosti,nokakobiodržao željenu sliku ljenčine o sebi, pojav-ljivao bi se svakodnevno bar na 5 minuta ukazalištu,tepotomkradomiceodlazio.

41

Stadije egzistencije, s posebnim naglaskomnaproblemizgradnjeosobnosti,analiziratćuonakokakoseonitematizirajuuKierkegaardovimdjelimaIli-ili, Bolest na smrti Strah i drhtanje.

42

Ibid.,str.17.

43

Kierkegaard smatra da europska filozofijskatradicija obiluje školama kojima je temeljanestetičan nazor, iako sebe određuju etičkimnazorima.NekiodprimjeraštoihKierkegaardnavodijesuepikureizam,kiničkaikirenaičkaškola. Ovim je školama zajednički polaznistavdatrebauživatiživot,kaoipolaznatočkadvostrukogpojmauživanjaibolikaotemeljaljudskogživota,arazličitajesamopredodžbaozadovoljstvu,sreći.Kiničkaškolavidisrećuuodsustvupotrebe,samodovoljnosti,kirenaička u nasladi, radovanju, traganju za svimeonimeštomožebiti izvorzadovoljstva.Epikureizamsmatradačovjekuvlastitojprirodinemapozitivnihizvorauživanja,tedapostojepotrebekojesuizvoruživanjailibolaikojenezaviseodnjega,tedasepraktičnamudrost,sreća, sastojiuodsustvuboli.Sviovipravcidefiniraju etiku kao disciplinu koja pomažečovjekudapostignesrećukojaježivotnicilj,arazlikujuseuodgovoruštojesrećaikakojepostići.Uvjetizapostizanjesrećenalazeseizvansamogpojedinca,nisuunjegovojmoći.

44


45

S.Kierkegaard,Bolest na smrt,Srboštampa,Beograd1974.,str.19.

46

Ibid.,str.12.

47

Ibid.,str.120.

48

Usp.M.Wyschogrod,Kierkegaard and Hei-degger. The Ontology of Existence,str.83.



očajanjenitineuviđanjegovpravismisao.Očajanjeneproizlazi,nitiovisiniodčegaizvanjskog,iakočovjeksmatradabipromjenomizvanjskihokolnostinestaloinjegovoočajanje.Uzrok,temeljnirazlogsvakogočajanjajestvječnost,točnijeodnosvlastitogjapremavječnosti.Povod,pak,jestonoštočovjekutvrđujekaorazlogsvogočajanja.Naovomsustadijutozemaljskestvari (kao što tomože biti neki tragičan događaj, gubitakmladosti i sl.).Premdačovjekočajavazbogzemaljskihstvari,zapravoočajavazbogsamogasebe.Utomejestprivid,iluzijasamogočajanja,jeriakoizgledadajeočajanjeuzrokovanoonimizvanjskim,onozapravoizvireizunutrašnjosti,izvlastitogaja.Očajsenesastojiugubitkuzemaljskog,većutomeštoje»čovjekneposrednosti«,njegovoneposrednojaodređenočistozemaljskimkategorijama.Očajznačineimativječnost.Slomzbogtzv.»udarcaživota«dolazizbogtogaštočovjeknijeimaodubljeuporište,jernijebiovlastitoja.Upravotaneposrednaodredivostestetskeegzistencije,tenatojrazinidoživljenanegativnosttakvogćečovjeka»skršiti«.Događajikojislijedeobičnoimajuovakavtijek:očajnikpokušavapromijenitiizvanjskeokolnostite,akouspije,unjegasevraćaživot.Ukolikotonijemoguće,koristiobrambenimehanizampoputnekogkukca–ležiičinisemrtvim,kažeKierkegaard.Ovajoblikočajanjajestočajanjekojejesvjesnotogadajeočajanje,aliočajničkineželibitisamimsobom.

Očajanje koje ima refleksiju u sebi

Višioblikočajanjaodonogkojijeuzrokovanonekimvanjskimdogađajemjestočajanjekojejeizazvanorefleksijomosebi.Neposrednostjesazrelaiduhtežizavišimoblikomegzistencije,želiseizdićiizraznovrsnosti,fokusirati,objasniti;osobaželipostatisvjesnasebe.Stimstanovitimstupnjemrefleksijeosebi,počinječinizdvajanja,ukomevlastitojapočinjeobraćatipozornostnasamogasebekaosuštinskirazličitogodokolineivanjskogsvijetainjihovautjecajananjega.Izazvanasviješćuovlastitomeja,ovavrstaočajanjanijevišepukotrpljenjepodizvanjskimuzrocima,većtimeštorazlogpronalaziusebipreinačujesedostanovitogstupnjausvjesnudjelatnost,radnju.Stvarnojajestpravipokretačcjelokupnogprocesaočajanja,teizvorizkojegproizlazipotrebadapojedinacpreuzmesvojestvarnoja.63

OsnovnopraviloštogaKierkegaardustanovljujejestproporcionalanodnosizmeđusvijestiiočajanja.Stupanjsvijestipovećavastupanjočajanja:

»Štojevišesvijesti,tojeintenzivnijeočajanje.«64

Sobziromnaprethodnioblikočajanja,ovajobliksadržirazvojsamosvijesti,patakoipotenciranjesamogočajanja.Znanjeisvijestovlastitomjapredstavljaključnimomentzapojedinca,jerpotičeprocesizdvajanjapojedinačnogja,odvajanjeodneposrednostiteuspostavljanjebitnerazličitostiodizvanjskogsvijeta.Znanjeisvijestosvomstvarnomjastječesesuptilnim»skidanjem«svihovojnicatogneposrednogja,apstrahiranjemodnjegovihizvanjskihnaslaga.65No,predzahtjevomza raskidanjemsčitavomneposrednošćukakobisedošlodostvarnogjamnogiposustaju,jerimnedostajesamorefleksije.Ukolikočovjekuzmakneusvojemhtijenju,javljaseočajanještogaKierkegaardnazivaočajanjekojeneželibitisamimsobomili»očajanjeslabosti«.66

Očajanje zbog vječnosti ili samog sebe

Napredniji i intenzivnijioblikočajanjaodonogzbogzemaljskihstvari jestočajanjezbogočajanjazbogzemaljskihstvari.Očajnikuočavakakojesla



bostpridavatizemaljskimstvarimatolikuvažnost,teočajavazbogsvojeslabosti.Neželipriznativlastitoja,jerjebilotolikoslabo.Svijestovlastitomjatolikojeuznapredovaladajeustanjuvlastitojauzetizapovodočajanju.Tujevećasvijestotomeštojeočajanje,jerjeočajanjeupravotodaječovjeklišenvječnogivlastitogja.Vlastitojajestuovojfazidvostrukodijalektično–očajavazbogsebeištosetičesamogasebe.Vidionozbogčegaseočajava,anevidištojeto.Pitanje»štojeonozbogčegaseočajava«,trebatransformirati

49

S.Kierkegaard,Bolest na smrt,str.11.

50

Prvi element u svakom paru označavaograničenjezaosobu.

51

Dinamičkasituacijakadadvapodručja,vremenitoivječno,djelujujednonadrugo–izvorjemoćnogdinamizmauKierkegaardovuopisuljudskesituacijeinjezinespecifičneprirode. Bez ove temeljne ontološke dihotomije,većina Kierkegaadovih daljnjih koncepcijanebibilamoguća,npr.,očajanjeiizbor.Usp.M.Wyschogrod,Kierkegaard and Heidegger The Ontology of Existence,str.82.

52


53

Ibid.,str.17.

54

Ibid.,str.12.

55

TakoćeKierkegaardzastoikerećidasunjihovevrlinesjajniporocizbogzasnivanjaegzistencijenaopćem,anenaBogu.

56

Kierkegaardovo isticanje individualnosti egzistencije, tekategorijavezanihzaegzistenciju: očaj, »bolest na smrt«, strah, drhtanje,tjeskobaostvaritćeznatanutjecajufilozofijama egzistencije, egzistencijalizmu i protestanskojdijalektičkojteologiji.K.Jaspers,G.Marcel,J.P.Sartre iN.Abbagnanonekasuodimenakojasukasnijeaktualiziralanjegovomišljenje.

57

UprvomdijeluBolesti na smrtKierkegaardtematiziraoblikeočajanja,dokudrugomdjelurazrađujeodnosizmeđuočajanjaigrijeha.

58


59

Osim o očajanju promatranom pod određenjemsvijesti,mogućejegovoritiioočajanjupromatranom pod određenjem konačnosti ibeskonačnosti,tepododređenjemmogućnostiinužnosti.Takogledano,postojiočajanjebeskonačnostikojepotječeodnedostatkako

načnosti;očajanjekonačnostikojejenedostatakbeskonačnosti;očajanjemogućnostikojeje nedostatak nužnosti te očajanje nužnostikojejenedostatakmogućnosti.Usp.S.Kierkegaard,Bolest na smrt,str.23–32.

60

U Kierkegaardovu dijalektičkom načinu raz-vijanja očaja i grijeha, Jon Stewart vidisličnost s Hegelovom dijalektičkom metodom. Usp. J. Stewart, Kierkegaard’s Rela-tions to Hegel Reconsidered,str.551.

61

Oovomoblikuočajanjausp.S.Kierkegaard,Bolest na smrt,str.33–36.

62


63

Kierkegaard podcrtava kategoriju stvarnostigovorećioopreciostvarenogineostvarenogja, pa tako kaže da čovjek u očajanju svojejaimatekkaomogućnost,dakleimateksvijestovlastitomjaumjestodaostvarujesvojevječnovlastitoja.Štojevišesvijestiotomedačovjekimavječnoja,tojevišestvarnosti– formula je koja izražava proporcionalnostizmeđu svijesti i očajanja, primijenjena naočajanje daje rezultat, ali u svim tim stupnjevimačovjeknepostiženiti stvarnost nitisvjesnostovječnomja.Ovistupnjevisvijestinalaze se u sklopu ljudskog vlastitog »ja«.Novimodnosom,ukojemkrajnjemjeriloniječovjek, transcendirase iskustvovlastitog ja.U supostavljanju, susretu s božanskom egzistencijomvlastito jazadobijanovikvaliteti kvalifikaciju, zapravo novu realnost.TimeštojesvjesnodasenalazipredBogom,konkretno ja dobija novi kvalitet.Vlastito se japotencirauodnosunasvojemjeriloipostajebeskonačnopotenciranoukolikojeBogmjerilo »Što je više predodžbe oBogu, utolikojeviševlastitog ja, i što jeviševlastitog ja,utolikojevišepredodžbeobogu«.Vidjetiu:S.Kierkegaard,Bolest na smrt,str.63.

64

Ibid.,str.32.

65

Usp.ibid.,str.42.

66

Ibid., str.38.



upitanje»štojeonoštosetičeočajanja«.Vječnostjejediniizlazizočajanja.Dakle,rješenjejestodrećiseočajanja67iprićikvjeri.68

3) Očajanjekojejesvjesnodajeočajanje,daimavlastitoja,iočajničkiželibiti samim sobom

Dijalektički jekorakdaljeodprethodnogoblikaočajanjakadočajnikpostane svjestanzaštoneželibiti samimsobom.Njegovose stanjepreokrećeuprkoskojimželibiti samimsobom.Razina je svijestipodignuta,kakouodnosunavlastitojatakoiuodnosunasamoočajanjekojepostajesvjesnosamogsebekaočinakojiproizlaziizvlastitogja.Zaočajanjegdjeseželibitisamimsobompotrebnajesvijestbeskrajnogvlastitogja.Tobeskonačnojajestsamonajapstraktnijioblik,mogućnostvlastitogja.Tojevlastitojakojeočajnikželibiti.Vlastitojaslobodnojeodsvakogodnosapremasilikojagajepostavila.OvdjevlastitojaodbijasvojuovisnostoBogu.Kierkegaardganaziva»demonskimočajanjem«69ionopredstavljanajvišupotencijuočajanjakoježelibitisamimsobom.Jaseželiizprkosasuprotstavitimoćikojagajepostavila.

***

Očajanjepolaziodsumnjeuvlastito ja.70UtomsmisluKierkegaardsvojukategoriju»očajanja«oštro razlučujeodpojma»sumnje«, začetnikanovo-vjekovnefilozofijeDescartesa.Očajanjejedubljiiširipojamodpojmasumnje.Sumnjasereferiranamisao,dokseočajanjeodnosinacijeluosobu:71

»Sumnjajeočajanjemislidokjeočajanjesumnjaličnosti.«72»Sumnjajeunutrašnjekretanjemisliisamogduha.«73

Descartes ju postavlja kao početak filozofiranja.Ona zahvaća objektivnogmisliteljakojijeindiferentanpremasvomsubjektuiegzistenciji.Savladavanjesumnjeodvijaseponužnosti,nepoizboru.Sumnjatiznačiponašatisebezličnojerjeprevladavanjemogućesamouapsolutnomtrenutkumišljenja.74

»Očajanje je izbor i izlaz. Sumnjatimožemobez izbora, ali očajavati nemožemobez biranja.«75

U temelju istinskogočajanjanalazi sehtijenje zaočajanjem, slobodnavolja.Moćbiranjanalaziseutrenutkuistinskeželjezaočajanjem.Izabiranjemočajanja izabire seonošto izabireočajanje,a to je samogsebeuvječnomvaženju:

»Iočajavajućiponovobiramo,itoštotubiramojestsamčovjek,neusvojojneposrednosti,nekaoproizvoljnaindividua,negočovjekbirasamogasebeusvomvječnomvaženju.«76

»Nemogubiratineštodrugoosimsamogsebekaoapsolutjerkadbihbiraoneštodrugobiraobihtokaokonačnost.«77

Aapsolutnoje»vlastitojausvomvječnomvaženju«.78Izabratisamogsebe79uapsolutnomsmisluznačibiratiočajanjeukojembiramapsolutno.Izabiranjeapsolutnogdovodidoizboraočajanja,aizboročajanjadovodidoapsolutnog.



4.Etičkaizgradnjaosobe

4.1. Etika i samoizbor

IzborjetemeljnaKierkegaardovakategorijazakojukažedajetonjegova»lozinkaiživacnjegovapogledanasvijet«.80Ovomsekategorijomsuprotstavlja

67

Kierkegaard određuje očajanje kao grijeh:»Grijeh je: pred Bogom ili sa predodžbomBogaočajničkinehtjetibitisamimsobomiliočajničkihtjetibiti samimsobom.«OnoštoočajanječinigrijehomjestpredodžbaoBogukojajeprisutnausvimoblicimaočajanja,odnosno svijest čovjeka da se nalazi predBogom,adaipakneostvarujevječnoja:»Samosvijest da se nalazimo pred Bogom čini odnašegodređenogvlastitogjabeskonačnovlastitoja:itomojebeskonačnovlastitojagriješi tadpredBogom.«Usp.S.Kierkegaard,Bolest na smrt,str.60.Zarazlikuodantičkogpoimanjakojepostavljavrlinukaosuprotnostgrijehu,Kierkegaardpostavlja u relacije suprotnosti par vjera-grijeh, pozivajući se naposlanicuRimljanima:»štogodnijepovjeri,grijeh je«.Kadasedefinicijigrijehapostavinjena suprotnost, izvedena je definicija vjerovanja,kojadakleglasi:»Budućidavlastitojaiželećidasebudesamimsobomdasetovlastito ja transparentno zasniva na Bogu.«Ibid.,str.64.

68

Takav Kierkegaardov egzistencijalan okretod»onogzbogčegaseočajavanaonoštosetičeočajanja«,možeseusporeditisPlatonovimmetodološkimzaokretomodpromatranjaizvanjskih stvari prema unutarnjem svijetumisli.

69

ElizabethA.MorellividiproturječjeuKierkegaardovuprikazudemonskog.UdjeluBo-lest na smrtKierkegaardkažedaseovavrstaočajanja rijetko susreće u svijetu, samo kodposebnih priroda, doku svom ranijemdjeluPojam strepnjeKierkegaardupotrebljavademonsko kako bi odredio mnogo općenitijukategoriju »which covers a broad range ofconditions from everyday escapism to themosttortureddepravity«.Kakobipotkrijepilasvojutvrdnju,MorellicitiraKierkegaarda:»Thedemonicisabletoexpressitselfasindolencethatpostponesthinking,ascuriositythatneverbecomesmorethancuriosity,asdishonest self-deception, as effeminate weaknessthat constantly relies on others, as superiornegligence, as stupid busyness etc.« (SørenKierkegaard, The Concept of Anxiety, prev.ReiderThomteandAlbertB.Anderson,Princeton University Press Princeton (New Jersey)1980., str.136).Usp.ElizabethA.Morelli, »TheExistence of the self beforeGodinKierkegaard’s‘TheSicknessuntoDeath’«,The Heythrop Journal36(1/1995),str.22.

70

»Autentično« očajanje polazi od sumnje uvlastituosobnost.Očajanjekojeneznadajeočajanje,daimavječnovlastitojanijepravoočajanje.

71

Postavljenjem kategorije očajanja Kierkegaard se radikalno udaljava od spekulativnefilozofije.

72

S.Kierkegaard,Ili- ili,str.572.Danskariječfortvivlelse (dvojba, sumnja), koja se prevodikao»očajanje«,u sebinosikonotacijeintenziviranesumnje,dvojbesličnonjemačkoj istoznačnici verzweifeln. Engleska pakinačica(despair),kojapotječeizfrancuskogi latinskog izvora u doslovnom značenjuwithout hope (beznade)gubi tukonotaciju.Usp.G.R.Beabout,»TheDanish termfortvivlelsehasaGermanorigin.Therootoftheword,tvivl,istheDanishwordfor‘doubt’.«»Theprefix‘for’correspondstotheGermanprefix‘ver-’bothservetointensifythemeaning of the root.Therefore, theDanish termfortvivlelse, like the German verzweifelnmeansliterallyintensifieddoubt.Sincedoubting everything, even the possibility of sig-nificance and redemption, is to be withouthope,itiscorrecttotranslatefortvivlelseasdespair.« – Gregory R. Beabout, Freedom and Its Misuses: Kierkegaard on Anxiety and Despair,MarquetteUniversityPress,Milwaukee1996.,str.71,72.

73


74

Kategorija sumnje produbljuje razlikovanjemeđuljudima.Nisusviljudijednakihpotencijalaisposobnostizasumnjuinjezinookončavanje. S druge strane, očajanje čini ljudejednakima. Kierkegaard naglašava kako sekategorijeestetskognalazeusferirazlikovanja,akategorijeetičkogčineljudejednakima.Očajjeputketičkom.

75

Ibid.,str.572.

76

Ibid.Stogajeistinskoočajanjejedinimogućiispravniputikretanjekojevodipremazadobivanju sebeuvječnomvaženju iprijelazuetički oblik egzistiranja. Zato Kierkegaardupozorava:»Aliakonećešdabudešpesnik,za tebe nema drugog izlaza osim onog koji



svakojmogućojobjektivnojsistemskojfilozofijikojaseuosnovitemeljinaobjektivnim, logičkim oblicimamišljenja. Trenutak izbora najznačajniji jetrenutakuživotupojedinca.U izboruseondajestrastveno,cijelomsvojojunutrašnjosti.Pojedincuseudubljivanjemuvlastitunutarnjostotvaravlastitaegzistencija čiju cjelinu iskušava.On zadobiva »etičko znanje«, tj. znanjekojejebitnozanjegovuegzistenciju.Usferietikeono»kako«kojeseodnosina vezu između egzistirajućeg pojedinca u njegovoj egzistenciji i sadržajanjegovaizričajajestnaglašeno.81Procesintenziviranjaiusvajanjavlastitenutarnjostikulminirastrašćubeskonačnogaukojojjepojedinacnajvišeonsamitojestistinazapojedinca.Strast slobode budi se u izboru, ali ga i pretpostavlja.Vlastito ja jest poistovjećeno sa slobodom.82 U strastvenom paradoksalnom trenutku javljasebeskonačnaodluka. Timeistinadobivasvojsmisaousferiodlučivanjaidjelovanja, a egzistirajući pojedinac odlučnošćuvolje provodi postavljanjesamog sebe. Povezanost vječne istine s egzistirajućim pojedincem čini juparadoksom.Činjenicadajebeskonačnouveziskonačnim,nadosjetilnososjetilnim,vječnosvremenitim,daseoprekesklapajuujedinstvo, objašnjavaparadoksalnusituacijuukojojsekonstituiraja.Davlastitojanijesačinjenoizbeskonačnostiikonačnosti,nebibiomogućnitiočaj,anititrenutakizbora.Prijelaznijelogičkikontinuiranislijed,većseodvijaskokovito.Odlučivanjejestskokkojioznačujeneposredanpočetakjedneegzistencijekojaseodlučila:ilizaočajanjeilizasebe.PostavljanjevlastitogjadogađasepredBogom,stoga,alternativajestuodluciilizailiprotivkršćanskogbitka;ilizaočajanjeilizaparadoksalniskokuvjeru.Izborjetemeljnarazlikaizmeđuestetikeietike.83Njimesepostaje»pojedinac«kojiprelaziuetičkistadijegzistiranja.»Etikajestonočimepojedinacpostajeonoštopostaje«,zarazlikuodestetikekojajeupojedincu»onoputemčegaonjestneposrednoonoštojest«.84Stupanjemupodručjeetičkog, pojedinacstupaupodručjeegzistencijalnogiistineteseizdvajaiz»gomile«.ČovjekpredBogomizabirevlastitoja.Vlastitojaučovjekuneposrednojest,alipostajeprisutnotekputemizbora.Onoje»najapstraktnija,aujednoipaknajkonkretnijastvarodsvih,tojesloboda«.85Onojekonkretnojertoječovjeksam,sasvimsvojimkonkretnimosobinama,aliseapsolutnorazlikujeodranijegja,jerjeizabranouapsolutnomsmislu.Tojeestetskovlastitojaetičkiizabrano. Izbor nije prekid, već preobražaj.Kierkegaardovo »odlučivanje«jestraskidsHegelovom»dijalektičkomrefleksijom«kaopočetkomfilozofiranjaistvarnosti.86

»Početak(istine)nijeposljedicaimanentnogkretanjamisli,negojeprovedenaodlučnošćuvolje.«87

Za razliku od hegelijanske logike, koja započinje s proizvodom refleksijetimeapstrahirajućiodkonkretnog,stvarnogbitka,Kierkegaardovozadiranjeustvarnostpostavljakonkretnogpojedinca, tj.stvarnoegzistirajućitubitak.Početakistineistvarnostijestonokonkretnokojeodlučuje.88Egzistencijalnimskokomuetičkistadijpojedinacseneodričeonogštojesadržajnižeg,dapačetozadobivadajućimunovusnaguismisao.Određenaosobaostajeistakaoprije,noibitnopromijenjena,jerizborsveprožima.Osobabirasamusebeubeskonačnomsmislu.89Kretnjombeskonačnostizadobivakonačnost.Kadutrenutkuizboraprisvajasvojukonkretnostipripadajućujojpovijest,činiodtogadjelovlastiteslobode.Toječinistvaranjaiprisvajanja.Povijestpostajenjegova.Svesevraća,alipreobraženo.



Uestetskom stadiju, kada je vlastito ja neposredno, kada ne postoji napetostizmeđudvaproturječnačinitelja,nepostojinitivlastitojakojebimogloreflektiratialternativeiukojemusealternativemogupostaviti.Slobodnomvoljomčovjekbirasamogsebeuapsolutnomsmislu, jeron jestapsolut,atimepostavljaiapsolutnusuprotnostdobraizla.Odlukomohtijenjudasečovjekstavipodsuprotnostdobrailizla,tedasepodtimkutompromatraživot–konstituiraseetičko.Zamisaotakvasuprotnostnepostojijerjemišljenjeodređenokategorijomnužnosti,aneslobode.Mogućejemislitirelativnu,alineiapsolutnusuprotnost.Dobronastajetimeštogačovjekhoće,onojekaoiistinapitanjeusvajanjainutarnjosti,alitoganesvodinapukosubjektivnoodređenjejer»dobrojesamoposebipostojeće«.90

sam ti pokazao:očajavaj.« (Ibid, str. 572)–»Dabisestiglodoistinemoramoproćikrozsvakunegativnost.«(Ibid,str.34)Štojeočajanjeintenzivnije,tosečovjeksvevišepribližavasvomspasenju.Sdrugestrane,ostatiuočajanjuznačičinitigrijehpredBogom.

77

Ibid.,str.574.

78

Ibid.,str.574.

79

E.MooneyvidiuKierkegaardovupozivudačovjek treba »izabrati samog sebe« namjerno zamjenjivanje Sokratove maksime »spoznaj samog sebe«. Usp. Edward Mooney,Selves in Discord and Resolve. Kierkegaard’s Moral-Religious Psychology form Either/Or to Sickness Unto Death,Routledge,London1996.,str.11.

80

Ibid.,str.574.

81

Usp.M.Wyschogrod,Kierkegaard and Hei-degger. The Ontology of Existence,str.30.

82

Gregory R. Beabout navodi dvije upotrebepojmaslobodekodKierkegaarda.Prviaspektjest da je sloboda vlastito ja, a drugi slobodaizbora:»Beforeonechooses,onehasthepossibility to choose. In that sense, one hasfreedom of choice. Yet there is another aspectoffreedombesidesfreechoice,namelythe freedom of selfactualization. This isthe freedomofbeingoneself.«–Naosnoviove distinkcije Beabout se kritički osvrćena interpretaciju Kierkegaarda od AlsdairaMacIntyrea: »By failing to distinguish betweenfreedomofchoiceandfreedomofselfactualization, MacIntyre turns Kierkegaardinto an inconsistent irrationalist. The ironyin this is not only that MacIntyre viciouslytwists Kierkegaard to further his own argument about virtue, but that he ends upmis-sing Kierkegaard’s emphasis on virtue andthe importanceof formingone’s character«;usp. Gregory R. Beabout, Freedom and Its Misuses: Kierkegaard on Anxiety and Des-

pair,MarquetteUniversityPress,Milwaukee1996.,str.141–143.

83

Više o etičkom kod Kierkegaarda vidjeti uizvrsnojstudiji:AnthonyRudd,Kierkegaard and the Limits of the Ethical,OxfordUniversityPress,Oxford1993.

84

Ibid.,str.585.

85

Ibid.,str.574.

86

Usp. K. Löwith,Od Hegela do Nietzschea.Revolucionarni prelom u mišljenju devetna-estog vijeka,str.209.

87

Ibid.,str.209.

88

Usp.ibid.,str.209.

89

Uvođenjevječnogau»ja«presudnojezaprijelazsesteskognaetičkistadij.Jednakotako,uvođenjevječnogabitićepresudnozakretnjuspodručjaetičkognavišiegzistencijalnistadij,religiozanstadij.

90

Ibid.,str.584.KodKierkegaardajeegzistencijalni aspekt izbora, ono »kako« naglašeno, no to ne znači da ono »što« izbora nijestvarno i danemaznačaja.Kierkegaard tvrdidačakako je izbor ipogrešan,noako jeučinjensispravnomstrašću,onajkojiizabire»… will… discover precisely by reason oftheenergywithwhichhechoose,thathehadchosenwrong«.Ispravno»kako«vodiispravnom»što«.–M.Wyschogrod:»…thatisthesubjectivewayof saying that existenceprecedesessence, that reasoningproceeds fromexistenceandnottowardsit.…Subjectively,it isanexistence that isgood,notgoodnessthatisanexistence.Togetatthegood,therefore,itisnecessarytostartfromanexistence–which inKierkegaard involves thedeepeningoftheselfbymeansofpathos.«Usp.M.Wyschogrod, Kierkegaard and Heidegger. The Ontology of Existence,str.32,33.



»Dobrojeonoštousebiizasebepostoji,postavljenoodonogaštousebiizasebepostoji.Atojesloboda.«91

Onajtkouizboru,čimesepostavljadobroizlo,izaberezlo,živineetičkiičinigrijeh,alimuseživot ipakmožepromatratipodetičkimodređenjima.Estetskiizbornijenikakavizbor,jerjesavršenoneposredan.92 Estetskiizbornemožesepromatratipododređenjemdobraizla,jernjihovasuprotnostnijenitipostavljena, stogaestetski izbornijezlo,već ravnodušnost inedozrelonegiranje.93Onajčovjekkojemuseetikapokazala,aipakbiraestetsko,činigrijeh.94

Izabratiilineizabrati;živjetiestetskiiliživjetietički;očajavatiilivjerovati;tojedilemaokojojKierkegaardgovoriioznačavajusintagmom»ili–ili«.95Umoćisamogpojedincajesthoćeliostatikonačnost,osjetilnost,pukiopstanakuvremenuilićeuvremenuiskušavativječno.»Ili–ili«Kierkegaardovaje temeljnaporuka,uzvikkojiupućuječovječanstvu.Za razumijevanje toguzvikanijedovoljna jezična,gramatičkarazinaobjašnjenja.»Ili– ili«nisusamodisjunktivnesveze,teriječisunerazdvojnopovezaneujednomvišemsmislukojinećenikadbitijasannekomtkonijenadišaoestetskipoglednaživot. »Ili – ili«označavaparadoksnu situacijupojedincakoji ostajućikonačnost iosjetilnostostvarujebeskonačno inadosjetilno.Nezauzimatinitijednunitidrugustranu,aopetistovremenobitinaobjeopisujekaraktertakvesituacije.»Ili–ili«jevrijeme»skidanjamaski«.Ilićešučinitijednoilićešučinitidrugo,alinakrajurezultatjeisti:kajanje;itoježivotnamudrostkojuKierkegaardobjavljuje.

4.2. Kajanje

Biratipremasvojojslobodijošneznačibiratipravilno,etički.Biratietičkiznačibiratidobro,azlo,koječovjekusuštinskipripada,okajavase.Sveštotojindividualnostipripada,njezinekonkretnesklonosti,težnje,strasti,emocije,navike,prisvajaseizboromnanačinkajanja.Okajavasepovijestkojunosivlastitojairaznovrsnostkojusadržitapovijest.Tojetrenutakpovezivanjascjelinomegzistencije.Činomkajanjapostajesekonkretanpojedinacisamokaokonkretanpojedinacpostajeseslobodanpojedinac.PravismisaokajanjegrijehadobivasamopredBogomjersamoutomodnosučovjekmožeizabratisebeuapsolutnomsmislu.Kajanjegrijehaimadvostrukismisao:sjednestranečiničovjekapojedincem,96audrugomgasmislupovezujesačitavimrodom.Odlučujućisezaegzistiranjeupodručjugdjejepostavljenaapsolutnasuprotnostdobraizla,pojedinacodređujesvojejaokajavajućizločimeizražavauniverzalnoljudsko.TekkadčovjekpostaviiokajesvojejapredBogom,možeparticipiratiuopćeljudskom.Individualnostegzistencijejestpolazištezaostvarenjeuniverzalnog,općeljudskog.Utrenutkusamoizboračovjekseizdvajaizsvojihodnosasasvijetomizavršavauistovjetnosti.Osobaseizboromsamesebeizdvajaizsredine,doksekajanjempovezujesasredinomiizvanjskimsvijetom.97

4.3. Aktivno postavljanje u vremenu

Čovjektrebakonstantnoostvarivatisvojuslobodu,uvremenujerjanijegotovastvar.Postavljatisamogasebeznačibiratiseupokretu,premamogućnostiislobodi.Kaotakvopostavljanjesamogsebe98trebabitineprekidan,dinamičanprocesdinamičanproceskonstantnogobnavljanjavlastitesubjektivnosti.

»Čovjekmožeostatiusvojojslobodisamoukolikojestalnoostvaruje.Zatoonajkojijesamogasebeizabraoupravojetimeaktivan.«99



Ja seostvarujekrozpovijest te imasvojekretanje i razvoj.100Kadbi seubudućnostiosobauvijekvraćalasamonatudoživljenutočkusastavomdajeovladalasamasobom,davišenetraži,dasvakojpromjenisuprotstavljamisao»jasamkojijesam«,101ondabitobioapstraktnoshvaćenizbor,102temeljennanužnosti,anenaslobodi,tj.estetskiizbor.Uduhovnomživotunemamirovanja,svejeaktualnost.103TakoKierkegaardkažeakočovjekneučiniistesekundeonoštojeispravnoshvatio,tadaprvopresušujesaznanje,azatimsepostavljapitanještovoljamisliospoznatom.104

4.4. Dužnost

Pojedincukojiseetičkiizabire,njegovo»vlastitoja«jestciljkojemuteži.

»Samaličnostseispoljavakaoapsolutkojiimasvojuteleologijuusamomsebi.«105

91


92

Estetičkiserazvitakindividuemožeusporeditisrastombiljke.Uklicijestsadržajonogauštoćeserazvitibiljka,sličnotomuipojedinacserazvijeuonoštoneposrednojest.

93

Kierkegaard smatra da su filozofski poglediisuviše estetični da bi imali etičke hrabrostisvepripisatikategorijigrijeha–utomejebitnarazlikaizmeđufilozofskihikršćanskog,tj.Kierkegaardovasvjetonazora

94

Kierkegaard podvrgava kritici Sokratovudefinicijudajegrijehneznanje.Takvoodređenjegrijehazapravonijegrijeh,jerakočovjeknije svjestan štočini,onda senemožegovoritiogrešnomčinu.–»Akojegrijehneznanje,ondagrijehusuštininepostojijerjegrijeh upravo svijest.«Usp. S.Kierkegaard,Bolest na smrt, str.68.Grčka je intelektualnostbilapresretna,naivna i suvišeestetičnadabimoglarazumjetidanetkousprkossvomznanju može propustiti da učini dobro. Takvomodređenjugrijehanedostajekategorijavolje.PremaKierkegaardu,Sokratovojdefinicijigrijehanedostajedijalektičkakategorijakretanja,od razumijevanja stvaridonjihovaostvarenja,kojeseostvarujeprekokategorijevolje.Usp. ibid., str.67.Višeogrijehuusp.ibid.,str.59–100.

95

S.Kierkegaard, Ili – ili,str.523.

96

Kroz kategoriju grijeha pojedinac koji stojipred Bogom zadobiva svoju pojedinačnost,stvarnost,konkretnost.

97

IzovepozicijeKierkegaardpodvrgavakriticimisticizamkojiponjemunemožebitinazvanetičkimnazoromnasvijet.Zamističarakojibirasamsebedolazidoizoliranjaodizvanj

skogsvijeta,jerpojedinacostvarujesamoizborbezkajanja.Mističarnapuštasvjetovnost,ovostranost,kakobisestopiosonimbožanskim,nadsvjetskim,transcendentnim.Usp.S.Kierkegaard,Ili-ili,str.590–610.

98

Termini»postavitisamogsebe«¸»izabratisamogsebe«i»samoodrediti«suistoznačni.

99

Ibid.,str.591.

100

Povijest za etičkog pojedinca nije »suma«događaja nego je djelo slobode. Pojedinacje izabran s pripadajućommupovijesti i potomejetajslijeddogađajapreobraženiznužnostiuslobodu.

101

Ibid.,str.590.

102

Kierkegaardova kritika stoičkog nazora nasvijettemeljisenaopreciapstraktnogikonkretnogizabiranjasamogsebe.Grčkimudrackoji svoj zadatak vidi u oblikovanju sebe uuzorvrlineostajepriapstraktnomizabiranjusamogsebe,jertežitizapostavljenimuzoromznači vidjeti svoj zadatak u nečem izvanjskom,aneusamomesebi.Ovdjepojedinacizabireapstraktnimodel,umjestodabirakonkretneosobine.

103

Kierkegaard naglašava dimenziju vremena,jerseunjojzačovjekanalazimogućnostpreobražajakonačnogduha.Vrijemeomogućuječovjekudadobijepovijestidajepovezanosttojpovijesti.

104


105




»Pojedinacimasvojuteleologijuusamomsebi,imaunutrašnjuteleologiju,samomsebijesvojateleologija.«106

Pojedinackojiseetičkiizabireimasvojuegzistencijukaodjelatnizadatak.Njegova jedužnost»izraznjegovognajintimnijegbića«.107Onanijeneštoizvannjega,nekinalog,onoštomožebitizatraženo,nametnutobilokojojslučajnoj jedinki,negoneštošto jeshodnonjegovustvarnombiću.Čovjekkojemjedužnostpostavljenaizvannjegaočajava.Dužnostsepojavilautrenutkuočajanja,probijalaputkrozestetikuteizbijautrenutkuizbora.Odtadaosobapostajesamasebizadatkom.

»Čimličnostnađesamusebeuočajanju,samusebeapsolutnoizabere,samusebeokaje,pojedinacimasamogasebekaozadatakpodvječnomodgovornošću,atakojedužnostpostavljenausvomapsolutnomstanju.«108

Dužnostjeizrazapsolutneslobode.Akoosobaneprihvaćadasedijalektikadužnostinalaziunjojsamoj,ondaonapostajeapstraktna,atimeinjezinodnospremadužnosti.Utakvomseodnosuukidarazlikaizmeđudobraizla.Promatratičovjekanaestetskinačinznačiuvidjetinjegovukonkretnuodređenosticjelovitost,teraznovrsnostimnogolikost. Etičkaegzistencijazadržavasvojeposebnostiuestetičkompogledu, aliipotpadapodopćaodređenja.Težnjapremaopćem,općeljudskimvrijednostima,dobrukaonajvišojstvari,određujeetičkuegzistenciju.Estetskizrelaegzistencijaočajavazbograzlikakojepridajuživotuznačenje,aetičar toočajanjedovodidokraja, izražavaopćenelišavajućisesvogkonkretnogbića.Dakle,životetičkeegzistencijejeistovremenoindividualniživotiopćost.Tekkadpojedinacpostaneopćost,etikasemožeostvariti.Čovjekovajedužnostčinitiopće,alionajeipojedinačnajerodgovarapojedincuinjegovojunutrašnjosti.Estetskaegzistencija imasebekaomogućnost,aline izadatakpaživinasumce.Svojubudućnostvidikaomnoštvomogućnostipremakojimanemadužnostičijeostvarenjeovisionjenimželjamaivanjskimokolnostima.109Kakojekonkretnobićestvarnostzačovjeka,odnospojedincapremasvomvlastitombićuodređujeinjegovodnospremastvarnosti.Estetskaegzistencijanedohvaćastvarnost,etičkapostavljajućiegzistencijuzaciljpostavljaistvarnostzasvojzadatak. Vlastitojanijeapstraktno,negojekonkretnotese nalazi u konkretnomodnosuprema sredini u kojoj jest. Iako je čovjeksamsebiciljizadatak,ciljjeusmjerenipremavani,tj.premadruštvenojigrađanskojsrediniukojojčovjekegzistira.Aktivanodnosvlastitogjapremasvijetuiživotujedjeloslobodekojejeujednoiimanentnateleologija.Tojestvarnokretanjekojepolaziodvlastitogjakrozsvijettesevraćauvlastitoja.Individualnojakonstituiranouintimnom,samotnomčinuvršenjemizabranedužnostidobivasvojudruštvenuegzistenciju;natajnačintrebapromatratigrađanskuprofesiju110osobe,njezinbrak,111prijateljstva112isl.

5.Razlikaizmeđu estetskogietičkognazora113

Odnosetikespramestetikejestodnosnadređenosti.Tojevišistadijgdjeseonoestetskonegubi,većjeobuhvaćenouetičkom.Kakosutodvijeodvojenerazličitefazevidljivajeoprečnostmeđunjima,nosdrugestrane,kakoonoestetskoidalježiviuetičkompojedincuuspostavljasemeđunjimaravnoteža.Estetskojeonotlokojejetemeljizgradnjepojedinca,apredstavljakonkretnogpojedinca.Kadbiseestetskouetičkojfaziizgubilo,pojedinac



biostaobezsvojekonkretnosti.Temeljnarazlikaizmeđuestetskogietičkogpojedincajestutomeštoetičkipojedinacima,aestetskinemasvojeja,egzistencijuzazadatak,cilj,svrhu,Arhimedovutočku,uporište.Estetskaegzistencijavidiokosebemogućnosti,doketičkaegzistencijavidietičkezadatkekojijeusmjeravajunadjelovanje.Estetskaegzistencijaimavlastitojatekkaomogućnost,doketičkipojedinacizabirućiostvarujevlastitoja.Pojedinacuetičkojfaziodređujesekaosamostalaniindividualanduh.Onegzistirananačinpojedincakojiparticipirauopćem.Estetskipojedinacnijesvoj,vlastit,bezduhovnogjeodređenjaikaotakavneparticipirauopćeljudskom.Konkretno,postojećepojedinačnobićejeststvarnost.Skokomuegzistencijuetičkipojedinacdohvaćastvarnost.Estetskaegzistencijajestnezainteresiranazastvarnost.Načinnjezinaegzistiranjajest igra.Svojekonkretnobićevidikaoskupmogućnosti.Stvarnoegzistiraetičkaegzistencijakojaodlučujućisezasvojekonkretnobićeodlučujesezastvarnost.Unutrašnjastrastdjelovanjajeputdostvarnosti.Životnokretanjeestetskeegzistencijebazirano jenaprirodnosti,neposrednosti inužnosti,aetičkeegzistencijenakretanjuduha.Podkretnjomduhakojautemeljujeegzistencijunepodrazumijevasesposobnostduhatemisao

106

Ibid., str. 629. Ovdje se postavlja definicijalijepog:»Lijepojeonoštoimasvojuteleologijuusebi«(Ibid.,str.627).Lijepojeznačajkaetičkog,aneestetskog.Prematome,samoetičko gledanje na život omogućuje viđenježivota u njegovoj ljepoti, istini, sigurnosti,trajnosti, itd. Iakoseestetikaoduvijekpozivala na kategoriju ljepote, po Kierkegaarduestetski nije moguće vidjeti ljepotu. Vidjetipojedincau trenutku,vidjetinjegovuposebnost, ne znači vidjeti ga u njegovoj ljepoti.Akoječovjeksamotrenutak,ondaonnemateleologijuusebi,negoizvansebe.Diosampo sebi ne može biti lijep; tek kad dijelovičinecjelinu,ondasemožegovoritioljepoti.Istotako,pojedinacnijelijepudetalju,negoucjelini, ana tajganačinpromatrati znači:etičkigapromatrati.Usp.ibid.,str.625–628.

107

Ibid.,str.611.

108

Ibid.,str.625.

109

Strahljudidanećeuspjetinaćisvojemjestoproizlaziiztogaštosveočekujuizvanaištonemaju tuunutarnju točku, »ja«, kojapružasigurnost.Neoslanjanjenavanjskeokolnosti,većupiranjena samusebeneznačidaetičkaegzistencijaneželisretneokolnosti,daneželiuživatiusvjetovnomživotu,većsamodajesvjesnaistinskihvrijednostiidaneočajavaradineostvarenihželja.Akosusveokolnostinepovoljne,uvijekpostojijednasigurnatočka,atojeegzistencijasama.

110

Dužnostječovjekaraditikakobiživio.Krozsloboduizabran,radpostajepozivkojipostaje

dužnostsvakogčovjeka.Činjenicadajesvatkoumogućnostiizabratisvojpoziv,jestonoštojeopćezarazličiteljude.Estetskipogledostaje na pojedinačnostima i kvantitativnimrazlikama; jer, ljudi semeđusobno razlikujuu stupnju obdarenosti. Etika ukida kvantitativnorazlikovanjemeđuljudima.Obavljanjevlastitog poziva čini sve ljude jednakima.Raddobivaznačenjeuodnosunacjelokupnuosobnost, teuodnosu teosobnostisdrugimljudima.Izabranimpozivomčovjekzadobivasvojemjestouporetkustvariusklađujućiindividualnoiopćeljudsko,unutarnjeivanjsko.Usp.S.Kierkegaard,Ili-ili,str.644–649.

111

Neposredenost,sloboda,lakoća,ljupkost,osje-ćajnost, sve su to estetska svojstva ljubavikoja svoju ljepotu dobiva zahvaljujući etičkomobuhvaćanju. Istinska ljubav jest etičkiizborestetskog,tj.konkretnoljubavnogondakadčovjektuljubavučinisvojomdužnošću.Svojetičkiizrazestetskaljubavdobivauinstituciji braka. Time čovjek ostvaruje opće,pajepotomeibrakdužnostsvakogčovjekakojivoli.Netkotkonijenašaoljubavtenijeoženjen,nečinigrijeh,alitkoostvarujeestetskuljubavinečinijuzadatkom,tajčinigrijehprotivopćeljudskog.

112

Otkrivatisesebiidrugimajestetičkizadataknakojemusetemeljiprijateljstvo.Uotkrivanjusebedrugome,čovjeksepredajesvijetuistvarnostzadobivasvojeznačenje.

113

U ovom ću dijelu pokušati dovesti u odnosestetskoietičkokodKierkegaardanatemeljuiščitavanja njegovih djela Ili-ili i Bolest na smrt.



nokretanje.Ovasukretanjapododređenjemnužnosti,aduhovnoodređenjetemeljisenaslobodi.Zatoestetskaegzistencijaostajenapovršini,doketičkaslobodnomvoljomizabirevlastitoja.Etičkoimareligiozniaspekt;činizboraostvarivjeusamotnomegzistiranjupredBogom,čimečovjeksvojemjadajevječnovaženjeibeskonačnismisao.Estetskipojedinacpoznajesamokonačnoivremenito.Trenutakizboračinjepreobrazbe.Onoestetskopodižesenavišurazinu.Estetskojematerija,građa,aetičkoutječenanačinoblikovanjate građe. Određeno biće sa svojim sposobnostima, težnjama, sklonostima,emocijamaisvojompovijestijestonoštoseizabire,dajućitomenovismisao.Konkretnobićedoživljavasvojupreobrazbukrozčinslobode.Npr.,akoestettuguje,preobrazbomuetičkistadijonanećeiskorjenititugu,veććeovladatinjome.Na taj načinuspostavlja se ravnoteža izmeđuestetskog i etičkoguegzistirajućempojedincu.Ukontekstuodlučivanjaidjelovanja,opisestetskeegzistencijesvodisenapukiopstanakkojitežiosjetilnimužicima.Njezinaodlukanijeutemeljenauistinskomja,egzistenciji;zakonsvogdjelovanjaestetnepostavljaslobodnomvoljomkojatežiksamoostvarenju,većjeusvomdjelovanjuokrenutizvorimazadovoljstva.Uodnosunasuprotnostdobraizla,estetjeravnodušan.Činomkajanjaindividuastvaraintimnevezeizmeđusvogjaičovječanstva.Estetskajeegzistencijadiogomile,međutimunjojostajeotuđenaiizolirana.Gomilanepredstavljacjelinu;tojekvantitativnaveličina.Pojedincisuunjojrasplinutiitamonemadubljegduhovnogvezivanja.Estetskipojedinacjest»gomila«kojanedopiredoopćeg,aetičkijestpojedinackojiparticipirauopćem.Estetskojegzistencijiorijentirsuosjetilniužici,etičkojjeorijentiropće.Uvjete svog života etičkaegzistencija postavlja slobodnomvoljom,dokestetskaimauvjeteizvanvlastitevolje.Uodnosupremaizvanjskomesvijetuestetstavljanasebe»masku«,onjeskriven.Preobrazbomuetičkioblikskida»masku«iotkrivenostpostavljazazadatak.Kierkegaardodređuječovjekakaosintezuslobodnog inužnog,konačnog ibeskonačnog,vremenitogivječnog.Estetskaegzistencijaostajeugranicamavremenitog,konačnoginužnog.Etičkipojedinacizabiranjemsvog»ja«predBogomostvarujeslobodu,dajućisvomjabeskonačnismisaoivječnovaženje.Sdrugestranetimčinomzadobivaionokonačno.Pojedinacuetičkomstadijudolazidotočkegdjepredstavljapojedincakojiizvršavajućidruštvenudužnostostvarujeopće.No,ostatinaetičkojrazininijekrajnjarazinaegzistiranja.114

6.Nadilaženjeestetskogietičkogureligioznomstadiju

6.1. Religiozni stadij

UsvojemdjeluStrah i drhtanjeKierkegaardrazvijalikAbrahamakaoprimjera uzorne religiozne egzistencije.U njemu se tuži na činjenicu da kadpropovjednicigovorekako jeAbrahamsvetčovjekuopćene razumijunitinedoživljavajuveličinunjegovepatnje.PrirazlaganjuAbrahamovaslučajaKierkegaardpolaziodčinjenicedajeAbrahamdobioobećanjeodBogadaće dobiti sina Izaka.Činjenica da se radi o obećanju odBoga transformiraIzakauikonubožanskeprisutnosti.Bogpostavljastvariotvorenima;BogAbrahamudajevjeru(iispunjavaobećanje),alijuidaljeiskušava.VjerauBogaprikazana jekaoneštoštonije jednomdano,gotovo idovršeno,većneštootvoreno,nedovršeno,nastalnojkušnji.Bogsenezaustavljanatome



daAbrahampostanepraotacvjere,većidedalje;tražipotpunoAbrahamovosrce.TražiodnjegadažrtvujeIzaka,tj.ikonubožjeblizine.KaosuAbrahamovojduši,izazvanBožjomželjom,možesepromatratisvišeaspekata.AkosefenomenAbrahamagledaizperspektiveteologijeposlušnos-tipremaBogu,ondajeAbrahamprimjeruzorneposlušnosti.PrvamogućnostkojaseAbrahamuotvara jestpomisaoda tajzahtjevnijebožanski, jer tražiteleološkususpenzijuetičkog.OvdjeseradiorecepcijiBoga,oupitnostiispravnosti slikeBožje. Iz perspektive etike,Abraham je zbog namjere daubijesinaubojica.AkoseBožjizahtjevpromatraizperspektiveetike,ondaseradiozahtjevuzaubojstvom.

»EtičkiizrazonogaštojeAbrahamučiniojestiskazdajehtioubitiIzaka,areligioznidagajehtiožrtvovati.«115

Napokon,akodogađajsagledamočistoljudski,radiseotomedaAbrahamtrebažrtvovationoštomujenajmilijeuimebožjihmotivakojimunisujas-ni.KierkegaardsmatradavećinaljudinerazumijeAbrahama,arazlogzatovidiutomeštoljudipreviđajustrepnjuunjegovojduši.PitaseštobionsamučiniodaBogprednjegapostavlja takavzadatak.OdgovaradabidošaosIzakomnabrdoiuzviknuoBogudanemožeučinitionoštoontražiodnjega,tebidigaonožnasebe.ZatosediviAbrahamovojhrabrosti.TomepridonosičinjenicadajeAbrahampribranoučinioonoštojeBogodnjegatražio,znajućidatajnuipravismisaotogčinanemožepovjeritinikome.Akosedogađajsagledakaofenomen,ukontekstučinjeničnihdanosti,ondajeopisnjegovatijekaovakav:kadsuAbrahamiIzakdošlinaplaninu,Abrahamjeizvukaonož,međutimjevidioovna,naštomujeBogrekaodaumjestoIzakažrtvujeovna.Ovajtijek,smatraKierkegaard,stvaraprividdaAbrahamnijetrebaožrtvovati Izaka,odnosnodaBog tonije zahtijevao.Međutim,KierkegaardupozoravadautrenutkukadAbrahamvadinož,Izakjevećmrtav.Bezobziraštoniježrtvovan,Izakjemrtav.OvačinjenicaupućujenatodajeBoghtioIzakovodaruAbrahamovusrcu.TekkadjeAbrahamtoučinio,tj.oprostioseodsvojineBožjeusrcu,Božjajemisijabiladovršena.BogježelioAbrahamovuspremnostnatakavčin.Analizirajući ontičkuAbrahamovu stvarnost, ne smije se previdjeti da jeAbrahamkrenuoneznajućikamoide,upotpununeizvjesnost,bezpogledanabudućnost.Abraham,kojijepraotacvjereiuzorreligiozneegzistencije,neznakamoide.Vjerajeprikazanakaokorakumrak.Onajkojipredstavljanjezinuzorostaojebezsvjetla.EtičkimujeparadoksdankaovoljaBožja.Bog iskušavaAbrahama, a etičko jepostavljenokao iskušenje.SituacijaukojojseAbrahamnašaopostavljaegzistencijuupotpunimrak.OtvorenostinedovršenostznačajkesuegzistencijekojezaoštravajuAbrahamovusituaciju.Situacijajestdvoznačna:kaoprvo,Abrahamnemožeizmrakaukojigajeodvelavjera,akaodrugo,nemožeprevidjetisvojsljedećikorak.Predodžbavjerekaosigurnostijestoborena.

114

Od djela koje tematiziraju problem etičkogi njegove granice kod Kierkegaarda, usp.izvrsne studije:AnthonyRudd,Kierkegaard and the Limits of the Ethical,OxfordUniversityPress,Oxford1997.;C.StephenEvans,Kierkegaard’s Ethic of Love: Divine Com-

mands and Moral Obligations,OxfordUniversityPress,Oxford2004.

115

SørenKierkegaard, Strah i drhtanje, BIGZ,Beograd1975.,str.59.



VrhunacAbrahamovevjerepredstavljanaddijalektičkoprihvaćanjeparadoksa.Abrahamjeizdržaosukobetičkogireligioznog.Ukontradikcijiljudskogibožanskogodlučujesezavjeru,prepuštajućiseBožjojvolji.NavrhuncuAbrahamovepatnjedolazidopreokreta:Bogsesmiluje.Svakiljudski,racionalnipokušajobjašnjenjaAbrahamovapostupkaostajebezuspješan.Kier-kegaardsepita je liza ljudskiumtežeanaliziratiAbrahamovusituaciju iliproučavatiHegelaiodgovara:»čitavoovoproučavanjeHegelaizvodimlako,alikadtrebarazmišljatioAbrahamu,ondaseosjećamkaoubijen«.116MisaojenemoćnaupokušajuprodiranjauparadokskojijetemeljAbrahamovapostupka.Vjerajezačovjekapodručjeparadoksalnoginadrazumskog.Kierkegaardkaže:

»…vjerajeneizmjeranparadoks,paradokskojijeustanjuubojstvopretvoritiusvetoiBoguugodnodjelo, paradokskojiAbrahamuponovodaje sina, paradokskojimnikakvamisaonemožeovladati,jervjerazapočinjeupravotamogdjemišljenjeprestaje«.117

Paradoksalni karakter vjere proizlazi iz veze vječne istine s egzistirajućimpojedincem.Paradoksnoje

»…metafizički udes koji izražava odnos između egzistentnog, saznajnogduha i večne istine«.118

Vječnajeistinaiznadmogućnostiljudskograzumijevanja,stogajei»zadatakljudskog saznanjada shvati: da imanešto štoononemože razumjeti i štajeovonešto«.119Upodručjuapsolutnogpitanjaštogapostavljarazum,npr.zašto i čemu, koja korist ili šteta ne nailaze na odgovore.Već»pri prvompogleduosvjedočavaserazumdajeapsolutnobezumlje«.120Abrahamovčinžrtvovanjasinajestzarazumbezumlje.Živjetireligioznoznačidavatiživotuvišemjeriloodrazumaštozasobompovlačirizik.Vjerajerizik.OodnosuvjereirizikaKierkegaardizriče:

»Bezrizikanemavjere.Arizikvjerejeuproturječjuizmeđubeskonačnestrastipojedinčevenutarnjostiiobjektivnenesigurnosti.«121

Zatosuvjeraiistina»odvažnostdaseizaberesastrašćubeskonačnogaonoštojeobjektivnoneizvjesno«.122Uprihvaćanjuparadoksanalazisenajvišaistinazapojedinca.Potenciranjereligioznogosjećajakulminirastrastvenim,paradoksnimskokomuegzistenciju.Otkrivanjenajvišeistinejednakojezadobivanjunajdubljeunutrašnjosti,subjektivnosti,tj.postizanjuegzistencije.Vjerajepodručjeneizrecivog,subjektivnog,skrivenoginesumjerljivog.

»Abrahamšuti,alionnemožegovoriti;utojnemogućnostiležimukaistrepnja.Naime,akosebenemoguučinitirazumljivim,ondajanegovorim,čakiakobihmogaogovoriti.«123

Ukontekstuetičkog,dakleopćeg,izrazkojiopisujeAbrahamovodjelovanjejestdajeonubojica,daklenjegovjepostupaknegacijadobrogiopćeg.Jedinomogućerješenje,tj.opravdanjeAbrahamovačinajestutomedajeAbrahamprestupioiznadopćeguslužbivjere.KierkegaardsmatradačinjenicaAbrahamovazanemarivanjaetičkihmomenataupućujenatajnuskrivenostreligioznogčina,gdjesenalazimopredparadoksomdajepojedinacvišeodopćeg.

»Vjerajeupravoovajparadoksdajepojedinacvišiodopćeg,nepodređen,negonadređenopćem,aliipaktakodaonstojiuapsolutnomodnosupremaApsolutu.«

ZbogtogaAbrahamnegovori jerkadbihtiogovoriti razumljivotrebaobiugovoru izražavatiopće.AbrahamizazivadivljenjeuKierkegaarda, jer jenapraviokorakumrakprepuštajućiseBogučakikadganerazumijesmo



gućnošćuzadobivanjapečatadauetičkompogledubudeubojica.OnoštojeuAbrahamovupostupkuvrijednodivljenjajestdaikadnadilaziljudskudijalektikuBog,apsolutnijezanjegavrijedanpovjerenja.Abrahamovaveličinajestutomeštomožeživjetisparadoksom,štonetražismirajsrca,većtežiusklađivanjusvojihciljevasBožjimplanom,bezobziradaligaznailine.Činiti,aneznati,tj.znatisamojedno–komesepovjerio;zatojeAbrahamidealreligiozneegzistencije.

6.2. Zaključno: Odnos među stadijima124

Akojeodnosizmeđuestetskogietičkogstadijadijalektički,ondareligioz-no stojinaspramestetskog i etičkogunaddijalektičkomodnosu.Uestetskomietičkomstadijuzov,odnosnopozivdolaziizčovjeka,aliizrazličitihpobuda.»Naslonjač«ukojempojedinac»sjedi«njegovjevlastiti,dokjeureligioznomstadijustvarobratna,naimeAbrahamzauporištenemaništasvojega.Njegovajesamospoznajadaznadekomevjeruje.Pojedinacnemavišeonoljudsko,svoje»ja«kaoorijentiriuporištedjelovanja,većjeprepuš-tenvoljiBožjoj.Vjerajestkorakumrakgdjepojedinacnemamogućnostibiranjasvojihkoraka.Iuestetskomietičkomstadijudjelovanjeproizlaziizsamogpojedinca,aliizrazličitihpobuda.Estetneuspostavljaodnossegzis-tencijomiostajenapovršini,doketičarulaziuegzistencijalnoiusamomsebi nalazi upute za djelovanje. U religioznom stadiju pojedinac u svomdjelovanjunadilazisamogsebe.Beskonačnasilauplićeseuživotpojedincaizanjegaizabire.Religioznaegzistencijaizabirebeskonačnokojeizabirezanju.Kierkegaardkažedavjerazapočinje tamogdjemisaozavršava.Uetičkomstadijupojedinac imaetičkoznanjekoje jeubitnojvezi snjegovomegzistencijom.Religioznisepojedinacusvomdjelovanjuvišeneupirenaetičkoznanje,nadilazigaiprepuštaseparadoksustrašćuvjere.Religioznaegzistencijapredstavljanajtežeinajodgovornijeslobodnoodlučivanje.PojedinacpostavljazanajvišudužnostizvršavanjeBožjevolje.Spremanjenažrtvovanje,odricanjeizanemarivanjeetičkogkakobiizvršioBožjuzapovijed.Dužnostetičkeegzistencijeodređenajeokvirimaopćeg.TojepostupanjeuskladusKantovimkategoričkimimperativom,kojinalažedatrebapostupatitakodamaksimavoljepojedincamožebitiopćizakon.Egzistiranjeestetskeegzistencijenedosežeopće.Uzdignutiegzistencijunarazinuopćegjestzadataketič

116

Ibid.,str.64.

117

Ibid.,str.94.

118


119

Ibid.,str.50.

120

Ibid.,str.51.

121

S.Kierkegaard,Završni neznanstveni Zagla-vak,str.222.

122

S.Kierkegaard,Brevijar,str.50.

123

S.Kierkegaard,Strah i drhtanje,str.177.

124

Slavoj Žižek uspoređuje Kierkegaardova tripodručjaegzistencijesLacanovimpodručjimaImaginarnog, Simboličkog i Realnog. Usp.SlavojŽižek,Enjoy Your Symptom! Jacques Lacan in Holloywood and out, Routledge,NewYork 2001., str. 78. Tri stadija egzistencije kod Kierkegaarda možda bi se mogliusporeditisAristotelovetriosnovnevrsteljudskedjelatnosti.Poietička(poiesis),tvorbaili proizvodnja, poput gradnje kuća, tiče sečinjenjaizvandjelatnika.Praktična(praxis),činidbailidjelovanjetičesečinjenjakojenijeodvojenooddjelatnika.Motrenje ili spoznaja(theoria) tičese istineradinjesame.–Prof.dr.AntePažanin,usmenakomunikacija.



kogpojedinca,dokegzistencija religioznogpojedincaprekoračujeopće.125Kierkegaardćeorazliciizmeđuuzoriteetičkeireligiozneegzistencijeuodnosupremaopćemreći:

»Tragičniherojpostajerezignirannasamogasebedabiizrazioonoopće,vitezvjerejerezigniranuodnosunaopćedabipostaopojedinac.«126

Etičkipojedinacimasvojuteleologijuusebi,dokjedanvišitelosuodnosunakojegonsuspendiraetičko127jestvodiljazareligioznog.128Tragičanjunakuopćempronalazimirioslonac,dokjevitezvjerepotpunosam.Onjepotpunosamusvomdjelovanju,odlučivanju,usvojojvjeriinemožesepozvatinaopće.Nadilaženjeopćegčiniganerazumljivimdrugimljudima.Njegovauzvišenadjelatnostnemožeseobjasnitiriječima.ZatoAbrahamšuti.129OdnospremaizvanjskomsvijetukodestetskeegzistencijeKierkegaardvidikaoskrivenost,kodetičkekaodužnostotkrivanja,akodreligioznekaonemogućnostotkrivanja.Abrahamjepojedinacsnajvišimstupnjemodgovornosti,atojeodgovornostsamoće.Samoćaetičkogpojedincajestsamoćakojaparticipirauopćem,asamoćareligioznogjestiznadopćeg.Vitezvjerejest»apsolutnoiisključivopojedinacbezikakvogvezivanjazadrugeirasplinjavanjameđudrugima«.130

Estetskaegzistencijavidiokosebemogućnosti,etičkavidietičkezadatke,areligioznaBožjuzapovijedkojutrebaizvršiti. Dabisepravilnovrednovaočinvitezavjere,nesmijeseprevidjetičinjenicadase radioosobikojaseraduježivotu,konačnostiipojavnosti.Ubolnomodricanjuodtogaonaupoznajeblaženstvobeskonačnosti.Utrenutkuodricanjaodsvegaibeskonačnerezignacijeprematomu,onasveiznovazahvaćasnagomapsurda.Onokonačno,pojavno,

»…svatazemaljskapojavnostkojuonaproizvodiiizlažejestnovostvaranjesnagomapsurda.Ona sebeskonačnomrezignacijomodrekla svega,dabi iznova svezahvatila snagomapsurda.«131

Literatura

SorenKierkegaard,Bolest na smrt, Srboštampa,Beograd1974.

SørenKierkegaard, Ili – ili,VeselinMasleša,Sarajevo1979.

SerenKjerkegor,Osvrt na moje delo,NIROMladost,Beograd1985.

SerenKjerkegor,Brevijar,Grafos,Beograd1986.

SørenKierkegaard,Filozofijsko trunje ili Trunak filozofije,Demetra,Zagreb1998.

SerenKjerkegor, Dve kratke etičko-religiozne rasprave, Grafos,Beograd1990.

SørenKierkegaard,Strah i drhtanje,BIGZ,Beograd1975.

Seren Kjerkegor, Pojam strepnje: obično, psihološki usmereno razmatranje u pravcu dogmatičkog problema o naslednom grehu,Srpskaknjiževnazadruga,Beograd1970.

SerenKjerkegor,Ponavljanje. Pokušaj u eksperimentalnoj psihologiji Konstantina Kon-stantinusa,Grafos,Beograd1989.

HowardV.HongiEdnaH.Hong(ur.),The Essential Kierkegaard,PrincetonUniversityPress,NewJersey1997.

DaniloPejović,Sistem i egzistencija. Um i neum u suvremenoj filozofiji, Zora,Zagreb1970.

OzrenŽunec,Suvremena filozofijaI,Školskaknjiga,Zagreb1996.



VukoPavićević,Uvod u etiku,Kultura,Beograd1962.

C.StephenEvans,Kierkegaard’s Ethic of Love: Divine Commands and Moral Obliga-tions,OxfordUniversityPress,Oxford2004.

VladimirFilipović, Novija filozofija Zapada i odabrani tekstovi,NakladnizavodMaticehrvatske,Zagreb1982.

KarlLöwith,Od Hegela do Nietzschea: revolucionarni prelom u mišljenju devetnaestog vijeka, VeselinMasleša,Sarajevo1987.

BrankoBošnjak,Smisao filozofske egzistencije,Školskaknjiga,Zagreb1981.

JosipKribl,Sloboda u egzistencijalnoj filozofiji Sorena Kierkegaarda, Nikolaja Berdjaje-va, Karla Jaspersa, Gabriela Marcela,Vlastitanaklada,Zagreb1974.

DankoGrlić,Umjetnost i filozofija, Naprijed–Nolit,Zagreb–Beograd1988.

MichaelWeston,Kierkegaard and Modern Continental Philosophy,Routledge,London–NewYork1994.

MichaelWyschogrod,Kierkegaard and Heidegger. The Ontology of Existence,Routledge&KeganPaul,London1954.

ClareCarlisle,Kierkegaard’s Philosophy of Becoming, SunyPress,NewYork2006.

StevenM.Emmanuel,Kierkegaard and the Concept of Revelation,SunyPress,NewYork1995.

P.P.Gaidenko,»KierkegaardandthePhilosophical-EstheticSourcesofExistentialism«,Russian Studies in Philosophy43(4/2005),str.5–33.

MyronB.Penner,»TheNormativeResourcesofKierkegaard’sSubjectivityPrinciple«,International Journal of Systematic Theology1(1/1999).

MarkC.Taylor,Journeys to Selfhood: Hegel & Kierkegaard,Berkeley,LosAngeles,UniversityofCaliforniaPress,London1980.

125

C. S. Evans upozorava na važne političkeimplikacije koje proizlaze iz Kierkegaardovaargumentiranjakako»etičko«nijenajvišistupanj egzistencije. Na taj se način otvaramogućnostdanašedruštvene institucijekaoietičkiidealištoihoneutjelovljujunezaslužujunašuapsolutnuodanost.Usp.C.StephenEvans, »Kierkegaard,SorenAabye«, u:Robert Audi (ur.), The Cambridge Dictionary of Philosophy, CambridgeUniversity Press,Cambridge1999.

126

S.Kierkegaard,Strah i drhtanje,str.125.

127

A. Rudd smatra da, ako religija predstavljaodnos individue i njezina apsolutnog telosa,topodrazumijevarelativizacijusvihdužnostiiznjezinihdrugihmogućihodnosaizahtijevanjihovususpenziju.Međutim,Kierkegaardovavlastitapozicijagledetogpitanjadoneklejenejasna,štojedovelodoraspraveizmeđunjegova dva komentatora: Bodena i Donnellya. Ukratko, Boden smatra da je doista upitanju teleološka suspenzija etičkog, što sasobom nosi radikalnu konzekvenciju da nepostojeapsolutnedužnostipremaBogu,dokDonnelly,kritizirajućiBogena,smatraobrat

no, naime da postoje apsolutne dužnosti, tedastoganijeupitanju teleološkasuspenzijaetičkog. Usp.A.Rudd, Kierkergaard and the Limits of the Ethical,str.148–149.

128

UAbrahamovu suspendiranju etičkog zbogvišedužnostinekisuKierkegaardovikomentatori iščitali da religiozna vjera može zahtijevati nemoralnoponašanje, dok sudrugimišljenjadaonoštojerelativiziranoteleološkomsuspenzijometičkognijevječnovažećiskup moralnih zahtjeva, nego etički nalozikojisuugrađeniudruštveneinstitucije.Usp.C.StephenEvans, »Kierkegaard,SorenAabye«,str.469.

129

OpitanjugranicâjezikaiproblemuindirektnekomunikacijekodKierkegaardavidi izvrsnodjelo:GeoffreyA.Hale,Kierkegaard and the Ends of Language.University ofMinnesotaPress,Minneapolis–London2002.

130

Ibid.,str.131.

131

Ibid.,str.76.



ElizabethA.Morelli,»TheExistenceoftheSelfBeforeGodinKierkegaard’s‘TheSick-nessUntoDeath’«,The Heythrop Journal36(1/1995).

JonStewart,Kierkegaard’s Relations to Hegel Reconsidered,CambridgeUniversityPress,Cambridge2003.

SteveKirby,»ChoiceorDiscovery.AnExplorationofKierkegaard’sTheoryoftheSelf«,Existential Analysis15(7/2004).

Mooney,Edward,Selves in Discord and Resolve: Kierkegaard’s Moral-Religious Psychol-ogy form Either/Or to Sickness Unto Death,Routledge,London1996.

GeoffreyA.Hale,Kierkegaard and the Ends of Language,UniversityofMinnesotaPress,Minneapolis–London2002.

GregoryR.Beabout,Freedom and Its Misuses: Kierkegaard on Anxiety and Despair, MarquetteUniversityPress,Milwaukee1996.

AnthonyRudd,Kierkegaard and the Limits of the Ethical,OxfordUniversityPress,Oxford1997.

C.StephenEvans,»Kierkegaard,SorenAabye«,u:RobertAudi(ur.),The Cambridge Dic-tionary of Philosophy,CambridgeUniversityPress,Cambridge1999.

Ivana Buljan

Problem of Becoming One’s Self in work of Søren Kierkegaard

AbstractKierkegaard’s philosophical inspiration was motivated by two displeasures: The first one con-cerns speculative philosophy and its incapability to grasp the reality of an individual in their existential givenness, and the second one has to do with the contemporary bourgeois-Christian world that had been falling apart and in which the “individual” was quite abrogated by the domination of the “crowd”. How to become one’s self, or a “single individual”, is the question Kierkegaard places into the center of his philosophical interest. The path from a common sur-vival to a real existence, i. e., from the “crowd” to the “individual” is realized in three stages, through the esthetic, ethical, and the religious stages of existence. This paper primarily analyzes their key constituents and their interrelation with an analysis of three of Kierkegaard’s works: Either/Or,TheSicknessuntoDeath, and FearandTrembling. While the relation between the esthetic and ethical stages is a dialectical one, the religious is in a supradialectical relation to the esthetic and the ethical. This supradialectical relation is the key to the interpretation of Kierkegaard’s thought.

Key wordsSørenKierkegaard,existence,despair,theaestethetic,theethical,thereligious,choice

Documents

Problem postajanja pojedincem u djelu Sørena Kierkegaarda