TISKANICAPoštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb

www.novi-informator.net ZAGREB, 2. i 5. 1. 2013.

©

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja

ISSN 0537 6645

BROJ 6138-6139

Nakladnički savjet Novog informatora predsjednik: Mladen Žuvela, dipl. iur. članovi: prof. dr. sc. Mate Babić • akademik Jakša Barbić • dr. sc. Ivo Grbin • Damir Kontrec, dipl. iur. • mr. sc. Hrvoje Momčinović

Sretnu Novu 2013. godinu`eli Vam

S Informatorom u2013. godinu

prof. dr. sc. JOSIP KREGAR, redoviti profesor na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. JOSIP KREGAR

Nastavak na 2. stranici

na stranicama

2. RIJEČ GLAVNE UREDNICE: Riječ glavne urednice u povodu Nove 2013. godine3. TRADITIO IURIDICA, br. 226, prof. dr. sc. Marko Petrak, Zagreb DOGAĐAJI: S Novim informatorom u 2013. godinu4. SUDSKA PRAKSA6. USTAVNO PRAVO: Važnost dostave za pravilnost ovršnog postupka na imovini stranaca u Republici Hrvatskoj, dr. sc. Robert Peček, Zagreb7. POREZI: Europska unija i učinkovitiji porezni nadzor mr. sc. Sanda Kapetanović, Dubrovnik8. DEVIZNO TRŽIŠTE9. MALE STRANICE INFORMATORA - JAVNA NABAVA: Otvoreni postupak javne nabave s primjerima iz prakse, Ante Loboja, dipl. iur., Zagreb

15. FINANCIJE: Zakon o izvršavanju Državnog proračuna za 2013. Ana Zorić, dipl. iur., Ministarstvo financija17. ZEMLJIŠNOKNJIŽNO PRAVO: Različita gledišta na postupak osnivanja, obnove i dopunjavanja zemljišnih knjiga Tomislav Aralica, predsjednik Općinskog suda u Sesvetama 18. POREZI: Uvođenje fiskalnih blagajni od 1. siječnja 2013. mr. sc. Mirjana Mahović Komljenović, dipl. oec., Samobor20. UPRAVNO PRAVO: Sustav državne uprave u Republici Hrvatskoj Danijela Romić, univ. spec. admin. publ., Vukovar22. NOVI PROPISI23. VI PITATE - MI ODGOVARAMO

1. Uvodno o strategijamaReforme bez određenog cilja, pune

lutanja i privremenih zadovoljstava, nazi-vaju se, ne bez pogrde, politike. Ako, pak, odredimo poželjne ciljeve i trajna ostva-renja, obično, politike nazivamo strategi-jama. U Republici Hrvatskoj ta se dva pojma često pomiješaju, pa su strategije postale sinonim za lutanja i zadovoljstva tekstom, ali i predmetom cinične ironije onih koji uzalud očekuju rezultate i ima-ju kritički izoštren pogled na stvarnost. Reforme bez ciljeva su prazne, a strate-gije bez reformi su nesadržajni verbalni iskazi. Zato u Republici Hrvatskoj već sâm izraz strategija izaziva intelektualnu rezervu. Stvara se privid da se one rade za vanjskog naručitelja, a ne za Vladu, pa se zato ne izvršavaju i ne čitaju s dovolj-nom pozornošću.

No bez strategije posao institucio-nalnih reformi, strukturnih reformi i reorganizacija nije moguć. Treba reći i to da se ne radi o površnoj modi već pokušajima unapređenja metodološkog pristupa, uvažavanja podataka o stvar-nom stanju, i eksplicitnog formuliranja ciljeva.1 Strategija nije odluka o oblici-ma sudova, broju i teritorijalnoj i stvar-noj specijalizaciji, postupcima izbora, imenovanja i napredovanja ili načinu financiranja, pa čak niti o broju zapo-

Predmet ovog članka je Strategija razvoja pravosuđa za razdoblje od 2013. do 2018. godine (Nar. nov., br. 144/12) koju je na temelju članka 81. Ustava Republike Hrvatske donio Hrvatski sabor na sjednici 14. prosinca 2012. Stoga autor, prof. dr. sc. Josip Kregar, u tekstu raspravlja o samom problemu određenja ciljeva i sadržaja Strategije i što bi ta Strategija trebala značiti u razvoju pravosuđa Republike Hrvatske u razdoblju od 2013. do 2018. godine. Također, iznosi određene prijedloge kako Strategiju treba oblikovati i odrediti ciljeve razvoja.

Strategija razvoja pravosuđa za razdoblje od 2013. do 2018. godine

slenih. Strategija nije niti precizan plan aktivnosti jasno izražen u nekom do-kumentu, ali nije niti samo intuitivno razumijevanje slijeda akcija za postiza-nje cilja, ili naputak za mobilizaciju svih koji takav cilj žele. Strategija je, da po-zitivnim nadopunimo negativno odre-đenje, nastojanje da se formuliraju takvi naputci za percepciju stvarnih problema pravosuđa i takvi okviri za donošenje od-luka koji odgovaraju na pitanje »što to že-limo učiniti i što želimo postići«. Sadržaj strategije smisleno je određenje namje-ra i prioriteta, onoga što mislimo i što ne želimo (»The essence of strategy is choosing what not to do.« Michael E. Porter) postići (zato je SWOT i cost-benefit analiza često sastavni dio).

U javnoj sferi strateško planiranje je, u svim sektorima, postalo nezaobilazni uvodni dio smislenih reformi2, 3. Strate-gijsko planiranje nije stvaranje pojedi-načnog dokumenta, već način mišljenja o problemima i izazovima koji se rje-šavaju svjesnom akcijom.4 Čak i kad se poštuju najbolja iskustva tog procesa, rezultat nije konačan. Riječ ‘planira-nje’ pretpostavlja vrlo sistematizirane i formalne procese koji pretpostavljaju elementarnu analizu iz koje se ocje-nom stanja stvara sinteza (ciljevi). U

planiranju, pogreška je često u tome da se taj ishod smatra rezultatom takvog formalnog napora poštovanja i smatra se dovoljnim. Strateško odlučivanje je uvijek strateško programiranje. Iza strategije slijedi operacionalizacija, ali poslije formulacije cilja i izvedena iz ci-ljeva. Jednom ako imate strategiju, ona se operacionalizira kroz stvorene ideje dopunskom operacionalizacijom. Same

1 http://web.worldbank.org/wbsite/external/topics/extpublicsectorandgovernance/extanticorruption/0,, contentmdk:20222172~menupk:1165474~pagepk:148956~pipk:216618~thesitepk:384455~iscurl:y,00.html; http://siteresources.worldbank.org/intafrregtopteia/re-sources/mosaica_10_steps.pdf

2 http://webarchive.nationalarchives.gov.uk/+/http://www.cabinetoffice.gov.uk/strategy/publications.aspx

3 T. Bovaird E. Löffler , Public Management and Gover-nance, 2003; London, Routledge2003, Taylor & Francis e-Library, 2005.

4 Izvrsni prikaz iskrenog svjedočenja o poteškoćama (5. 12. 2012.): http://www.publications.parliament.uk/pa/cm201213/cmselect/cmpubadm/uc756-i/uc75601.htm

� 2. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

S poštovanjem glavna urednica lista Informator

Poštovane čitateljice i čitatelji!

Riječ glavne urednice Davorke Foretić u povodu Nove 2013. godine

U 2013. godinu – s načelom živjeti znači boriti se

Sretna vam Nova, 2013. godina, dragi naši prijatelji!

R adujem se što vas mogu pozdraviti na početku 2013., sa željom da u ovu Novu godinu krenemo s više duha i optimizma u naše pravne i ekonomske bitke za sva-ki trenutak napretka, znanja i dijela velikog puta koji vodi sređenijem pravnom i

gospodarskom sustavu. Neka nam ozračje zajedništva pomogne u svladavanju krize, u duhu latinske izreke vis unita fortior (udružena snaga je moćnija). S vašom podrškom u iniciranju tema koje vode razvoju i pobjedi znanja, a ne zatvaranju u uske okvire sma-njenja troškova, uspjet ćemo zajedno s našim autorima otkriti nove i konkretne vidike i odagnati sive oblake muke i stajanje u mjestu. Poštovani naši prijatelji, s pretplatom na list Informator, s dolaskom na savjetovanja povezujemo se i borimo zajedno, otkrivajući nove putove napretka.

Naš list Informator izlazi dva puta tjedno u pisanom i elektroničkom obliku, s aktualnim temama iz područja prava i ekonomske misli, s najnovijom sudskom praksom i rubrikom VI-MI. List je proslavio 60 godina izlaženja, a upravo je u okviru nakladničke kuće Novi informator, uz svesrdnu podršku pok. predsjednika Nakladničkog savjeta dr. sc. Jadranka Crnića, predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske, Mladena Žuvele, suca Ustavnog suda i novog predsjednika Nakladničkog savjeta, Akademika Jakše Barbića, mr. sc. Hrvoja Momčinovića, suca Ustavnog suda, prof. dr. sc. Mate Babića i dr. sc. Ive Grbina, suca Vrhovnog suda, Damira Kontreca, suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i predsjednika uprave Školske knjige dr. sc. Ante Žužula, proslavio 11 godina od novog osnutka i prevladavanja krize pretvorbe. Upravo sada, na početku 2013., možemo reći da ćemo zajedno s vama uspješno ući u Europsku uniju. Naime, Europska unija nam se činila kao neki daleki san, pripremajući se, spominjali smo Europsku uniju, no ona je već tu. Kako ćemo se uklopiti u njezine granice, nadamo se uspješno, jer smo svi, unatoč velikim preprekama sudjelovali u radu i pripremama za to. Svi smo dio sustava našeg lista Informator, koji se na svojim stranicama bavio kroz članke i naše misli za bolje pri-jedloge u teoriji i u praksi. Kritički smo utjecali na mnoga zakonodavna rješenja, iznoseći argumentirana mišljenja, donoseći novu sudsku praksu, odgovarajući na složena pitanja prakse u rubrici lista VI-MI. Nastojali smo obogatiti naše stranice novim prilozima, kao što je Traditio iuridica, Amicus curi@e, Lokalna samouprava, etc. No, odluke se donose na bojištu mišljenja, a to već pripada u drugu sferu pa je ponekad i bilo uzalud! Nastojali smo zadržati svoje nezavisno stajalište i duh i ploviti teškim vodama, pa se nadamo da ćemo s vama broditi i dalje uz izreku vivere est militare (živjeti znači boriti se), zajedno s jakim autorskim timom koji s nama sudjeluje na brojnim savjetovanjima i izdavanju knjiga. Naše knjige iz pravnog i ekonomskog područja bile su važan dio nakladništva u 2012. godini.

Tako smo izdali: Komentar Zakona o upravnim sporovima, naših uvaženih kolega dr. sc. Daria Đerđe i dr. sc. Marka Šikića; Obvezno pravo, Posebni dio – pojedini ugovori, autora prof. dr. sc. Slakopera, prof. dr. sc. Gorenca, prof. dr. sc. Kačera, mr. sc. Momčinovića, dr. sc. Vukmira i dr. sc. Belanića; Nekretnine i Zemljišne knjige, II. knjiga, dr. sc. Ljiljane Antonić Matuško, Ana-Marije Končić i Biljane Barjaktar; Sudska zaštita individualnih prava radnika, II. izdanje, autora Ivice Crnića;, te devet knjiga vezanih uz naša savjetova-nja, zatim Dizajniranje organizacije, prof. dr. sc. Pere Sikavice i dr. sc. Tomislava Hernausa; Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, II. izdanje, Domagoja Maričića i druga naša stručna izdanja te knjigu O ustavima i ljudima, Zbirka kolumni prof. dr. sc. Branka Smerdela. Te kolumne O ustavima i ljudima, u fokusu Informatora bljesak su jed-ne jasne i iskričave pravne ideje. Budući da je zakonodavna aktivnost bila obilna i složena krajem 2012., a u 2013. u pripremi za ulazak u EU kod usklađivanja zakonodavstva i naše će stranice biti ispunjene aktualnim temama vezanim uz primjenu propisa i primjere u praksi koji će vas upućivati u kojem smjeru treba djelovati u poboljšanju i razvoju prakse kao i samog pravnog i gospodarskog sustava. Naši odgovori u rubrici VI-MI nastojat će razriješiti složene odnose nastale u ovom obilju zakonodavne aktivnosti. S instruktivnim savjetovanjima nastavit ćemo u 2013. te već krajem siječnja 2013. priređujemo savjeto-vanje o Ovršnom i Stečajnom zakonu, a zatim će slijediti naša tradicionalna savjetovanja iz područja ZUP-a, ZUS-a, ZPP-a, ZK-a, Javne nabave, Legalizacije i nekretnine. Veliki dio naše naklade su i pročišćeni tekstovi zakona s pojmovnim kazalima, ali i zbirke propisa koji su prijeko potrebni u radu svakog pravnika u praksi.

Naše vizije, poštovane čitateljice i čitatelji, bit će okrenute ne samo hrvatskoj stvarnosti i praksi u našem listu, savjetovanjima i knjigama, nego i novom Europskom pravu, odnosno Europskoj uniji, što je ujedno tema i prilog našeg prvog velikog izdanja predsjednice Ustavnog suda Republike Hrvatske, dr. sc. Jasne Omejec, koje izlazi u siječ-nju 2013. pod naslovom Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u praksi Europskog suda za ljudska prava«

Razvoj pravnog sustava i gospodarstva Republike Hrvatske ovisi o razvoju znanja i njegovoj primjeni, a to je upravo u ovom trenutku usklađivanje propisa s pravnom stečevinom EU, čiji dio postajemo. To je imperativ koji moramo poštovati, na znanju i ulaganju u znanje i edukaciju ne može se štedjeti! Bez znanja nema napretka, a napretku stremimo sa široko otvorenim stranicama lista Informator, njegovih savjetovanja i knjiga. Nastojimo otkriti nove putove pobjede i uspjeha. Neka nas dragi prijatelji, ne zaokuplja kriza, labor omnia vincit, stoga zaboravimo teške dane 2012. i krenimo s našim listom Informator u 2013., boreći se za svaku riječ novih saznanja, za svaki djelić optimizma.

Želim, stoga, da na stranicama lista i naših izdanja pišu vrsni autori, da vam budu pomoć u radu, a list sredstvo bez kojeg niti jedan pravnik i ekonomist ne bi smio biti. U Informatoru je čast pisati, a utjecaj i citiranje lista u brojnim stručnim radovima pokreće nas na nove projekte i uključivanje u nove teme i izazove 2013. godine. Tim izazovima želimo odgovoriti skupa s vama i našim vrsnim timom autora i suradnika.

Stoga, drage čitateljice i čitatelji krenimo zajedno u susret izazovima 2013. godine, s radošću i optimizmom stvaranju novih ideja i prakse imanentne vašem i našem listu Informator.

Strategija razvoja pravosuđa za razdoblje od 2013. do 2018. godineNastavak sa 1. stranice

ideje ne daju strategiju.5 Djelovanje bez strategije je djelovanje bez cilja, kao da u kuhanju jednostavno zajedno bacite sve dobre sastojke očekujući dobro jelo.

Strategije su postale uobičajeno sred-stvo planiranja i evaluacije postignuća na pojedinom zadatku. Rezerva i cini-zam, koja u Republici Hrvatskoj postoji, rezultat je kako nedostatka navike stra-tegijskog planiranja tako i sadržajnih i tehničkih elemenata. Još 2002., u sklopu Strategije, Hrvatska u 21. stoljeću javna je uprava.6 Premda se već tada navode mnoge ideje koje se poslije recikliraju (racionalizacija mreže, nova uloga sud-skih savjetnika, prijenos nekih postup-ka na bilježnike) ona je ostala bez šireg odjeka i operacionalizacije.

2. Formuliranje StrategijeOtvaranjem pregovora s Europskom

komisijom, nastaje sasvim nova situacija i formuliranje strategije, te je početkom 2006. usvojena Strategija reforme pra-vosuđa za razdoblje od 2006. do 2010. godine. Osim toga donesen i Akcijski plan (revidiran 2008.) s odgovarajućim prilozima. Navedeni prioritetni ciljevi bili su racionalizacija mreže sudova, veća učinkovitost sudstva, rasterećenje (de-juridicijalizacija, mirenja i alternativni načini rješavanja spora) sudova, povećani profesionalizam i stručnost pravosuđa, besplatna pravna pomoć, zatvorski sustav te postupci za ratne zločine).

Značajna re-konceptualizacija i iz-mjena, izvršene su 2010. revizijom ak-cijskog plana. Krajem 2010. nastala je i Strategija reforme pravosuđa za razdoblje od 2011. do 2015., radi potreba da se ja-snije usvoje zahtjevi i osigura uspjeh pre-govaračkog procesa za pristup Republike Hrvatske Europskoj uniji.

U pisanju ovih Strategija jako se osje-tila (u pozitivnom smislu) konzultantska uloga europskih eksperata, ali ti dokumenti ponavljaju mnoge mjere koje zahtijevaju finu regulaciju (smanjenje broja pred-meta, sustav napredovanja i izbora suda-ca, objektivna evaluacija i drugo). Nova Strategija sadržava, i pozitivno ocjenjuje takve mjere, osobito recentne promjene u novim zakonima, te prije provedene mjere racionalizacije prevelikog broja sudova i državnih odvjetništava. Kaže se: »Analizom dosadašnjih aktivnosti utvrđe-no je da je od 47 smjernica utvrđenih za razdoblje od 2011. do 2015. godine njih 53% provedeno, 34% je u provedbi, a 9% nije provedeno«.

3. Misija, vizija, ciljevi i vrijednostiPrema samom tekstu ono što se želi

kao zadatak ovog dokumenta je »daljnji razvoj profesionalnosti, neovisnosti, nepri-stranosti i učinkovitosti hrvatskog pravo-suđa, teži se usvajanju najviših europskih

standarda, ali i očuvanju tradicije te po-stojećih vrijednosti našeg pravnog sustava«. Na stranu stil birokratske fraze (»da, ali međutim«), koji također vrijedi i za dru-ge dijelove teksta, pa nije jasno vidljivo što se želi kojim prioritetom i redom važnosti. Isti se tekst, mutatis mutandis, nekoliko puta, pod raznim naslovima i u sličnim izričajima, ponavlja.

Što je zapravo prioritetni cilj strategi-je? Neovisnost teško može biti cilj, ona je sredstvo. Isto vrijedi za profesionalnost i nepristranost. To nisu ciljevi već načela akcija za postizanje cilja. Slijedeći Kel-senovu ideju trebalo bi tražiti što je te-melj našeg pravnog poretka7, na primjer: pravednost, vladavina prava ili republika ravnopravnih građana, jedinstvena i ne-djeljiva demokratska i socijalna država. Ne može se reći da je to pitanje pravne filozofije, jer pravni pozitivizam danas dominira, a uostalom nepoznavanje teo-rije škodi. Poznavanje Ustava bilo bi bolje, ako ne prikladno, nego iteracije političke frazeologije.

Za usporedbu8 bilo bi korisno pogle-dati sasvim recentne strategije reforme pravosuđa: Turske9, Sjedinjenih Država10, Indijane11, Arizone12, Singapura13 (kao uzornih), te Srbije14 i Makedonije15, koje i nisu pravi uzori. Ciljevi, vizija i misi-ja nisu ukrasni deklarativni dodaci već osnovni ciljevi djelovanja.

Primjerice, zar vraćanje povjerenja u pravosuđe, odgovornost za društvo, od-nos s korisnicima, uključivanje drugih aktera (odvjetnici, znanost) nije priori-tetan cilj, iz kojega se deriviraju podciljevi, smjernice, načela i zadaci?

4. Strateške smjernice i akcijski planoviOperacionalizacija ciljeva predviđa

se kroz navođenje strateških smjernica i akcijskih planova za njihovu provedbu. Predviđa se donošenje kratkoročnih, go-dišnjih, srednjoročnih (do tri godine) ili dugoročnih mjera koje se permanentno ocjenjuju i revidiraju.

Osim toga navode se i sudionici i dionici (stekeholders): Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Vrhovni sud, Državno sudbeno vijeće, Državno-odvjetničko vijeće, Pravosudna akademi-ja, Hrvatska odvjetnička komora i drugi. Ustrojava se i Savjet za praćenje proved-be Strategije, a budući da ministar pravo-suđa ponajprije odgovara za provedbu, i Odjel za strateški razvoj pravosuđa.

5. Strateške smjerniceStrategija definira pet osnovnih ak-

cijskih područja (»Neovisnost, nepri-stranost i stručnost pravosuđa«, »Učin-kovitost«, »Hrvatsko pravosuđe kao dio europskog pravosuđa«, »Upravljanje ljudskim potencijalima«, te »Iskorišta-vanje potencijala moderne tehnologije«), na temelju kojih su i izvedene strateške smjernice.

U dosadašnjim reformama dostignut je visok stupanj neovisnosti pravosuđa, zajamčen Ustavom Republike Hrvatske i novim zakonskim i stvarnim rješenjima izgradnje sustava ulaska u pravosudnu profesiju, imenovanja, napredovanja i premještaja pravosudnih dužnosnika te uspostavom sustava trajnog puta profe-sionalne karijere i profesionalnog usa-vršavanja, Reforme DSV-a (i analogno DOV-a), njegovog izbora, ovlasti i me-toda jačanja samostalnosti te stručnog i administrativnog kapaciteta, primjena objektivnih i transparentnih kriterija izbora i odlučivanja. Uz to, ciljevi una-pređenja etike profesije, odgovornosti za rad i sukoba interesa specificiraju se kao posebni zadaci.

Pravosudna akademija etablirala se kao strateško mjesto cjeloživotnog ra-zvoja edukacije i vještina razvoju struč-nosti zaposlenih u pravosuđu, vježbenika, savjetnika, državnih odvjetnika i sudaca.

Djelotvornost pravosuđa razlog je za-brinutosti. Treba priznati da dosadašnja nastojanja nisu sasvim uspjela. Strate-gija veliko značenje pridaje racionaliza-ciji pravosudnog ustroja, promjenama u postupovnim zakonima, organizacijskim promjenama i administrativnim dimen-zijama upravljanja i vođenja sudstva, proširenju uloge savjetnika i delegiranju administrativnih ovlasti radi rasterećenja sudstva, te ovrhama i naplati pristojbi. Ističu se i problemi infrastrukture, pose-bice zatvorskog sustava.

Posebna strateška smjernica je odre-đenje hrvatskog pravosuđa kao dijela eu-ropskog pravosuđa. Hrvatski sudovi vrlo skoro primjenjivat će pravo Europske unije, što pretpostavlja prevladavanje bi-rokratskog tumačenja propisa, promjenu logike djelovanja i instancijskog nadzora, novih znanja i informiranosti. U ovom se posebno ističe dopunska edukacija i me-đunarodna suradnja.

Nova smjernica je upravljanje ljud-skim potencijalima. Ta smjernica temelji se na analizi trenutne kadrovske situacije, a cilj smjernice je dugoročno planiranje potreba i korištenja ljudi u pravosudnim institucijama.

Konačno, peta smjernica je iskorištava-nje potencijala novih tehnologija. Nove tehnologije izgledaju interesno neutralne te je isključen otvoreni otpor njezinom uvođenju. No, opravdan je dojam da se radi o nedovoljnom korištenju poten-cijala novih komunikacijskih tehnolo-gija. Pitanje kolanja i dostupnosti spisa, dostavljanja i pozivanja rješavaju se kao pred stotinu godina (oglasna ploča, obja-ve, uvid u spis, sudsku praksu), a da se i ne govori o tehnologiji upravljanja (case flow) koja se može kvalitetno poboljšati, skratiti vrijeme rada i povećati učinkovi-tost. Postojeće baze podataka su uz veliki napor (sredstva) uvedene no potencijali povećanja koristi, integracije i sinkroni-zacije su golemi.

5 A. Pervin, A Conversation with Henry Mintzberg, http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1741-6248.1997.00185.x/abstract

6 Josip Kregar... [et al.], Javna uprava - Zagreb: Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske, 2001. - (Hrvatska u 21. stoljeću).. http://hidra.srce.hr/webpac-hidra-murh-pregled/?rm=results&show_full=1&f=IDbib&v=SD005519 (autor: prof. dr. Mihajlo Dika).

7 »Pod pretpostavkom da je ona (temeljna norma) valjana, valjan je i pravni poredak koji na njoj počiva. Ona aktu prvog zakonodavca dakle i svim drugim aktima pravnog poretka koji na njemu počiva pridaje smisao trebanja…. U temeljnoj normi posljednji je korijen normativnog zna-čenja svih činjeničnih stanja koja konstituiraju pravni poredak.« H.Kelsen, Čista teorija prava, Breza, Zagreb, 2012., 57.

8 http://www.pepysinternational.com/countries/countri-es.html

9 Turkey; Ministry of Justice Stretegic Plan, 2010-2014. Taj dokument, sjajno napisan i strukturiran, no nažalost dis-kreditiran uvodnim tekstovima, mogao bi biti obrazac izrade strategije reforme.

10 http://www.uscourts.gov/FederalCourts/JudicialConfe-rence/StrategicPlan/StrategicPlan_eBook.aspx

11 http://www.in.gov/judiciary/center/files/strategic-whi-te-paper.pdf

12 http://www.azcourts.gov/justice2020/Justice2020.aspx13 M. W. Heider, Judiciary-led reforms in Singapore: fra-

mework, strategies, and lessons, WorldBank, 2012.14 Republic Of Serbia, National Judicial Reform Strategy,

Beograd, 2006.15 Ministry Of Justice, Strategy on The Reform Of The Judici-

al System With Annexes, Skopje, 2004.

32. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

Na blagdanskom domjenku, održanom 20. prosinca 2012., brojne uzvanike i goste, autore, pisce, suce i druge dužnosnike,

pozdravila je direktorica Novog informatora gđa Marina Šurbek. Zatim se gostima obratio gospodindin Mladen Žuvela, predsjednik na-kladničkog savjeta Novog informatora te Da-vorka Foretić, glavna urednica lista Informator i dr. sc. Ante Žužul, predsjednik Uprave Školske knjige. Pozdravljajući uzvanike direktorica No-vog informatora, gđa Marina Šurbek je istaknu-la sljedeće:

»Cijenjene gospođe i gospodo, dragi prijatelji i suradnici Novog informatora, ugodna mi je duž-nost i zadovoljstvo i ove godine zaželjeti vam do-brodošlicu na našem blagdanskom domjenku.

Prigoda je da izrazimo dobre želje za godinu koja nam dolazi, ali i prigoda za kratak pregled go-dine na izmaku. Činjenica je, da je godina bila opte-rećena višegodišnjom ekonomskom krizom, krizom koja je već odavno postala i socijalna i društvena i egzistencijalna. No, usprkos tome, naše poslovanje o d v i j a l o se nesme-tano i bilo je usmje-reno na povećanje kvalitete i obogaćiva-nje naših izdanja i usluga.

Z a gospodar-ski razvoj i uspjeh u globalizi-ranom svijetu, bitan preduvjet je i pristup kvali-tetnom obrazovanju. Bitan preduvjet je znanje. U današnjim uvjetima, međutim, kad su mjere ušte-de usmjerene ponajprije na ukidanje sredstava za

S NOVIM INFORMATOROM u 2013. godinuU hotelu Palace, 20. prosinca. 2012., održan je tradicionalni blagdanski domjenak nakladničke kuće Novi informator.

događaji

stručna izdanja i edukaciju, možemo li ne upitati se želimo li doista biti zemlja znanja ili je to tek politička floskula?

Znanstveni i stručni radovi beskorisni su ako

nisu objavljeni i time učinjeni dostupni onima kojima su i namijenjeni, prosječne naklade knjiga kreću se u brojkama koje se - u ozbiljnoj kulturi - smatraju prosjekom za bibliofilska izdanja. I vrlo

je teško u tim uvjetima, zadržati značajnu komu-nikaciju, stvaranu između uredništva, suradnika i čitatelja Informatora.

A budući da već dugi niz godina živimo i ra-

dimo u okruženju velike zakonodavne aktivnosti, u vremenu rješavanja mnogih spornih pitanja s kojima su se susretali naši pretplatnici i sudionici brojnih savjetovanja - te njihovom interesu za

njih - sigurni smo da su naša izdanja i usluge mnogima potrebne. Još je početkom 19. stoljeća njemački književnik Ludwig Borne (studirao je ustavno pravo i političke znanosti) rekao da:

Kada bi priroda imala to-liko zakona koliko i država, njome ni sam bog ne bi znao vladati.

Što bi tek rekao danas? Do-pustite mi na kraju, svima još jednom zahvaliti na izvrsnoj suradnji, a kolegicama i kole-gama iz Novog informatora na njihovoj predanosti radu.

Vama i vašim obiteljima že-lim dobro zdravlje, blagostanje i puno dobrih djela u 2013. «

Zatim se uzvanicima obra-tio gdin. Mladen Žuvela pred-sjednik Nakladničkog savjeta

novog informatora sljedećim rječima.Dame i gospodo! Kolegice i kolege! Dragi pri-

jatelji!

»Dobro nam došli, ugodno se družili, zado-voljno otišli!

Vrijeme je blagdansko i stoga ne namjeravam držati predavanje, otvarati nova i ponavljati stara pitanja i dvojbe, a ima ih u našem pravnom sustavu, u našoj struci, hvala Bogu, popriličan broj!

Želim ponoviti otprilike ono što sam rekao i prošle godine kad smo obilježili tiskanje 6000-itog broja našeg lista. Naš je list kao i staro vino

- što je stariji, sve je bolji, i to u vremenima ne-vremenima, proklamirane štednje kad se, prema starom lošem običaju, prvo štedi na obrazovanju, obrazovanju, knjigama, časopisima.….! Svje-dočim da ovaj dugovječni gospodin u najboljim godinama, sretan spoj teorije i prakse, žilav i ot-poran s uspjehom brodi trećem tisućljeću u šezde-setoj godini svog postojanja. Svjedočimo konačno da mali broj vrijednih ljudi, ali s puno vanjskih suradnika i pod vodstvom svoje zaslužno nagra-đene glavne urednice, uspješno ispunjava njegovu instruktivno-informativnu misiju.

Zaželimo mu da i nadalje uspješno plovi.I još nešto o vremenu u kojem živimo. Doista

je zahtjevno, a svjedočimo i da se obnašatelji vla-sti baš i ne snalaze najbolje. Počesto, zaboravljaju baš kao i oni prije njih, da su došli služiti, a ne vladati.

Budući da je većina nas obnašala i/ili opslu-živala, odnosno obnaša ili opslužuje obnašatelje vlasti, to smo i mi dužni brinuti se za opće dobro. Valja nam, stoga, iznova se truditi oko afirmacije načela znanog iz naše slavne dubrovačke prošlo-sti uklesanog na dovratku iznad vrata Kneževa dvora - Obliti privatorum publica curate - Zabo-ravite osobne koristi, brinite se za opće dobro!

To dakako ne potire naše dobre želje.Sretan Božić i nova godina, uz želju da Vama

i Vašim obiteljima donesu zdravlja, zadovoljstva i uspjeha na osobnom i općem planu.«

U svom pozdravu uzvanicima Davorka Foretić, glavna urednica lista Informator, go-vorila je o razvoju lista i nakladništva Novog informatora, a dr. sc. Ante Žužul je u čestitci 2013. godine istakao položaj i novi identitet i značenje Republike Hrvatske u okviru Europ-ske unije.

Nakladnički savjet, direktorica Novog informatora, predsjednik Uprave Školske knjige, i glavna urednica lista Informator

* Profesor na Katedri za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. MARKO PETRAK,* Zagreb

Traditio Iuridica (226)

Traditio Iuridica

IUS, lat. pravo; u rimskoj pravnoj tradiciji, višeznačan pojam. Njime se, ponajprije, označava kako skup pravnih pravila koji čine određeni pravni poredak ili njegov dio (pravo u objektivnom smislu: npr. ius privatum; ius publicum; ius civile; ius gentium; ius naturale; o navedenim pojmovima v. detaljnije Petrak, Traditio iuridica, br. 27, 66, 121, 136), tako i ovlasti koje pripadaju pojedincu na osnovi tih pravila (pravo u subjektivnom smislu: ius distrahendi; ius offerendi; ius retentionis; ius tollendi; ius variandi; o navedenim pojmovima v. podrobnije Petrak, Traditio iuridica, br. 84, 130, 135, 151). Pojam ius rabio se u rimskom pravu i u različitim drugim značenjima, kako u svezi s osobnim, imovinskim i drugim pravima (npr. pojam ius u izrazu successio in ius označava ukupnost imovinskih prava), tako i u svezi s procesnim pravom u kojem je pojam ius, između ostalog, označavao mjesto na kojem praetor obavlja svoju jurisdikciju (ius dicitur). Tako se, primjerice, pozivanje pred sud nazivalo in ius vocatio, a prvi dio postupka – postupak in iure. Klasični rimski pravnici ostavili su nam pojedina određenja prava (ius), čvrsto utemeljujući - na tragu grčke filozofije

- značenje, ulogu i svrhu pravnog sustava na temeljnim etičkim vrijednostima. Tako je Celzo (Celsus) definirao pravo kao »umijeće dobrog i pravičnog« (ius est ars boni et aequi; o toj izreci v. podrobnije Petrak, Traditio iuridica, br. 179), Paulo (Paulus) kao »ono što je uvijek dobro i pravično« (quod semper aequum et bonum est ius dicitur), a Ulpijan je odredio kao temeljna pravna načela: pošteno živjeti; drugoga ne oštetiti; svakome dati ono što mu pripada (iuris praecepta sunt haec: honeste vivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere; o toj izreci v. podrobnije Petrak, Traditio iuridica, br. 4). Između ostalog, upravo zahvaljajući toj širokoj primjeni navedenih pravno-etičkih određenja i načela od strane klasičnih rimskih pravnika, svesrdno preuzetih i prihvaćenih u Justinijanovoj kodifikaciji (Corpus iuris civilis), rimska pravna tradicija do danas je ostala temeljem brojnih suvremenih pravnih sustava.

6. ZaključakUsvojena strategija znak je konti-

nuiteta politike reformiranja pravosuđa. Takva tvrdnja podrazumijeva nezado-voljstvo postignutim, koje nije pitanje političke procjene, mišljenja stručnjaka ili struke. Svatko će svoj izbor prioriteta proglasiti najboljim i potrebno je veliko umijeće zadovoljiti kompromisom. Uz sve to europska perspektiva skraćuje vri-jeme rasprave i pojačava potrebu odluč-nosti. Dubina političke i društvene krize naglašava potrebu da zajednički nazivnik ocjena bude važniji od brojnika kojeg svaka skupina drži neupitnim i ne želi se ničega odreći. Strategija ima mnogo pra-znih deklaracija i puno ponavljanja, ali i mjere koje se provode i daju rezultate.

Ovakvi dokumenti umijeće su mogu-ćeg. Radi toga osjeća se naglašen zdravi razum kao mjera tog mogućeg. Ističu se osobito one mjere i smjernice za koje je sazrjelo vrijeme, koje su ušle u jezik i mišljenje javnosti, ključnih aktera i zato se može naći malo novoga. Ono što pra-vosuđe treba nisu nemirne reorganizacije, mahnite kampanje već fino reguliranje (fine tuning), strpljivost i podrška. U vre-menu očekivanja europskih integracija, to je racionalan izbor, a ne oklijevanje.

Možda se svi ne će složiti s prioriteti-ma i frazama. Neovisnost pravosuđa nije samo zajamčena Ustavom već i građom institucija, te se politika ne može i ne smije upletati u odlučivanje suda. Ne-

pristranost suda i njegova djelovanja, kad se poremeti izaziva zgražanje javnosti. Profesionalnost je sve viša, selekcija sve bolja, kriteriji sofisticirani i imaju učinak. Međutim kad se radi o djelotvornosti, transparentnosti, povjerenju u sud, odgo-vornosti i neupitnoj etici, dojam nije tako sjajan. Dojam može biti kriv, percepcija pogrešna, ali za institucionalno povje-renje, drugo se ne ocjenjuje. Ne pomaže subjektivna predodžba da se uspijeva koliko se može, da se radi puno, da su pritisci ve-liki. Ne pomaže zadovoljstvo uspjehom već smanjenje neuspjeha. Ocjena da sudstvo tek reflektira stanje društva i da su suci ljudi, makar točna, neprikladna je za temelj re-forme i ocjene.

Vjerojatno ima i drugih ideja i boljih smjernica, potrebnih akcija. Nagrada za uspjeh je pojavljivanje sve više i više teš-kih problema i izazova, no oni su već ov-dje samo prikriveni navikama u mišljenju, i skriveni osjećajem da izolacija od pro-blema može isto biti skrivena strategija. Šest godina nije dosta ako se gleda u bu-dućnost, no bolja je od opsesije prošlim ili nepromjenjivim ili idealiziranim. Ne radi se o 10 ili više zadataka koje Republika Hrvatska treba postići u kratko vrijeme. Njih nismo slobodni birati, ovisimo o ocjeni drugih. Za nas se radi o tome što želimo i kako to postići. Strategije pokreću i daju okvire djelovanja, nisu utopije i teori-je, već ciljevi i vrijednosti koje želimo.

� 2. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

Sudska praksaPravo na pravično suđenje - pristup sudu – nejednakost oružja

Postupovna pravila, koja vrijede za upravni postupak pokrenut po zahtjevu stranke prvi put, jednako se primjenjuju i na postupke koji se ponovno (po drugi ili treći put...) provode nakon što je odlukom nadležnoga drugostupanjskog tijela ukinuta prijašnja odluka prvostupanjskog tijela i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak

ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. U-III-6070/2010 OD 30. LIPNJA 2011.

Podnositelj je podnio ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda kojom je odbijena njegova tuž-ba, podnesena protiv rješenja drugostupanjskoga

upravnog tijela. Tim rješenjem odbijena je žalba podno-sitelja, izjavljena protiv rješenja donesenog u ponovlje-nom postupku, kojim je podnositelju obračunan porez na dodanu vrijednost i porez na dobit.

Podnositelj smatra da mu je osporenim prvostupanj-skim rješenjem obračunana i naložena isplata većeg izno-sa poreza nego u prije poništenom rješenju (a da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku i iznošenje pri-govora), te je istaknuo povredu načela zabrane reformatio in peius, koju (povredu) nisu »sanirali« ni drugostupanjsko tijelo, a niti Upravni sud, kao i povredu načela jednakosti oružja i nemogućnosti sudjelovanja u postupku.

U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo utvrđi-valo je činjenice na način da je u ponovljenom postupku načinilo dopunski zapisnik na koji nije dopušten prigovor. Međutim, sukladno članku 111. stavak 5. Općega pore-znog zakona (Nar. nov., br. 127/00, 86/01 - ispr. i 150/02

- u nastavku teksta: OPZ-a), sastavljanje takvog zapisnika predviđeno je samo u povodu prigovora na zapisnik u ko-jem su iznesene nove činjenice i dokazi ili ako je potrebno izmijeniti prijašnje pravne ocjene. Dakle, nakon provede-nog postupka u kojemu je (prethodno) donesen zapisnik.

Prema tome, proizlazi da je i u ponovljenom postupku dopunski zapisnik dopušteno načiniti tek nakon što je i u tom postupku donesen zapisnik, na koji je stranci dana mogućnost očitovanja.

Primijenivši navedeno pravilo na konkretan slučaj, Ustavni sud utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo vodilo postupak u kojem, prije donošenja odluke (poreznog rje-šenja), podnositelju nije omogućeno sudjelovanje u po-stupku - nije se mogao očitovati na činjenična utvrđenja i dokaze iz dopunskog zapisnika (budući da na njega nije dopušten prigovor – čl. 111. st. 5. OPZ-a).

Prema utvrđenju Ustavnog suda Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Ustavni sud), Upravni sud uopće nije uzeo u obzir navod podnositelja kako mu u upravnom postupku nije dana mogućnost očitovati se o izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama, a napose o nalazu i mišljenju vješta-ka, jer je u ponovljenom postupku donesen samo dopunski zapisnik, protiv kojeg stranka nema pravo prigovora. Stoga je Ustavni sud utvrdio da Upravni sud osporenom odlukom nije otklonio propust drugostupanjskog tijela glede istaknu-tog prigovora podnositelja o nejednakosti oružja i (njegove) nemogućnosti sudjelovanja u postupku.

Takvim postupanjem, prema ocjeni Ustavnog suda, podnositelju je povrijeđeno ustavno pravo iz članka 19. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 - proč. tekst, 113/00, 124/00 - proč. tekst, 28/01, 41/01 - proč. tekst, 55/01 - ispr., 76/10 i 85/10 – proč. tekst – u nastavku teksta: Ustav), jer je zbog forma-lističkog pristupa izostala zajamčena (stvarna i sadržajna) sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih upravnih akata koju obavlja Upravni sud, a ujedno je takvom odlukom podnositelju nerazmjerno umanjena sama bit prava na pristup sudu, koje je dio ustavnog prava na pravično su-đenje, zajamčenog člankom 29. stavak 1. Ustava.

Napomena: Novi OPZ stupio je na snagu 1. siječnja 2009. (Nar. nov., br. 147/08, 18/11, 78/12 i 136/12).

informator, broj 6138-6139 • 2. i 5. 1. 2013.

Alkoholiziranost na radnom mjestu – Badnjak

Činjenica da je Badnjak, nije razlog zbog kojeg bi bilo dopušteno konzumiranje alkohola na poslu, tim više ako tog dana nije organizirana zajednička proslava – domjenak unutar radnog prostora

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Revr 1741/12-2 OD 13. STUDENOGA 2012.

Predmet spora je dopuštenost odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, a time i zahtjeva za vraćanje tužitelja na rad, te na-

knadu mu plaće za razdoblje u kojem ne radi.Pravilno su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev tuži-

telja ocijenivši da su se u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile pretpostavke iz članka 108. Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09 – u nastavku teksta: ZOR) za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju.

Prema toj odredbi poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštovanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okol-nosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Jednaki razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu propisani su člankom 77. Pravilnika o radu tuženika (u nastavku teksta: Pravilnik).

Odredbom članka 66. stavak 1. alineja 2. i 3. Pravilni-ka propisano je da u prostorijama tuženika nije dopušte-no konzumiranje alkohola osam sati prije početka radnog vremena, te u radno vrijeme.

Prema odredbi članka 78. stavak 3. točka 19. i 21. Pra-vilnika osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, a koja je opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu je kad radnik dođe na posao u pijanom stanju i/ili konzumira alkohol za vrijeme rada, odnosno kad radnik obavlja posao pod utjecajem alkohola.

Kod neosporne činjenice da:- je prilikom izvršenog utvrđivanja prisutnosti alko-

hola u organizmu radnika tuženika (u smislu odredbe članka 64. Zakona o zaštiti na radu – Nar. nov., br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08 i 116/08), a

- koja provjera je provedena 24. prosinca 2010. u 12,30 sati,

- kad je kod tužitelja izmjerena vrijednost alkohola u organizmu u iznosu 1,19‰,

- te je tom prilikom tužitelj iskazao da je alkohol kon-zumirao u 4,30 sati, a

- radno vrijeme tužitelju je bilo od 6,00 do 13,00 sati,nužno je zaključiti da je tužitelj postupio suprotno

odredbi članka 66. Pravilnika.Vrijednost od 1,19‰ alkohola u organizmu postiže

se konzumiranjem više od jednog pića, što upućuje na za-ključak da je tužitelj konzumirao alkohol i prije i tijekom radnog vremena.

Tog je dana bio Badnjak što, međutim, nije razlog zbog kojeg bi tužitelju bilo dopušteno konzumiranje al-kohola na poslu, tim više što tog dana tuženik nije or-ganizirao zajedničku proslavu – domjenak unutar svog radnog prostora. Stoga nije bilo nikakvih okolnosti koje bi dopuštale, odnosno opravdavale tužiteljev postupak u svezi s konzumacijom alkohola na radnom mjestu.

Tužitelj je prethodno tri puta zatečen na radnom mjestu pod utjecajem alkohola, te je od strane tuženika tri puta upozoren u smislu negativnih posljedica koje za njega radi toga mogu proizaći, čemu tužitelj nije pridao značaj. U takvim okolnostima, a kad se ima na umu či-njenica da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu rad-nika u proizvodnji, a s prirodom kojih poslova i načinom njihovog izvršavanja je alkoholiziranost radnika nespoji-va, onda jedini mogući zaključak da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju bio neizbježan.

informator, broj 6138-6139 • 2. i 5. 1. 2013.

Sukob zakona - priznanje strane sudske odluke

Neovisno od toga što je uz prijedlog za priznanje strane sudske odluke dostavljena strana sudska odluka s potvrdom pravomoćnosti, izdanoj od strane stranog suda, sud u delibacijskom postupku treba ispitati je li protustranci ta odluka dostav-ljena prema propisima strane države

ODLUKA VISOKOG TRGOVAČKOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Pž-4218/06 OD 2. STUDENOG 2009.

U navedenoj ukidnoj odluci ovaj sud je, između ostalog, dao uputu sudu prvog stupnja da u na-stavku postupka zatraži od Okružnog suda u

Mariboru podatke o tome je li protustranku zastupao odvjetnik B. M. i u kojem svojstvu (u svojstvu opunomo-ćenika ili opunomoćenika za primanje pismena), zatim je li protustranka dostavila tom sudu dokumentaciju koju je u ovom postupku dostavila sudu prvog stupnja, je li protustranci dostavljena presuda čije se priznanje traži te, ako joj nije dostavljena presuda, razloge zbog kojih sud diplomatskim putem nije stranci osobno uručio presudu; osim navedenog, sud prvog stupnja je prema uputi ovog suda trebao ispitati i to je li postupanjem suda u Mari-boru povrijeđena odredba članka 29. Ustava Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Ustav) prema kojoj svatko ima pravo da zakonom uspostavljeni, neovisni i nepri-strani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama.

Upravo zbog činjenice da spisu nije priložen izvorni dopis Okružnog suda u Mariboru od 14. siječnja 2005., a k tome iz spisa nije vidljivo da bi prvostupanjski sud R. Č. rješenjem, u smislu odredbe članka 263., u vezi s člankom 251. i 252. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07

- Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr. – u nastavku teksta: ZPP), naložio da prevede taj dopis stranog suda, nejasno je kako je sud prvog stupnja iz dopisa stranog suda od 14. siječnja 2005. utvrdio da je Okružni sud u Mariboru presudu, poslovni broj Pg-135/99, dostavio odvjetniku M. Zbog toga pobijana od-luka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito stoga što su razlozi nejasni te stoga što postoji proturječje između onoga što se u razlozima odluke na-vodi o sadržaju isprava i samih isprava.

Nadalje, ovaj sud skreće pozornost sudu prvog stup-nja da nije postupio prema uputi ovog suda iz ukidnog rješenja, poslovni broj Pž-6603/03 od 1. lipnja 2004. Naime, čak kad bi se podnesak s lista 162. spisa (pri-jevod R. Č.) i mogao smatrati ispravom pogodnom za odlučivanje o priznanju strane sudske odluke, u tom podnesku navedeno je da je »tuženi u svrhu dokazivanja dostavio opsežnu pisanu dokumentaciju (isprave)«. Pre-ma tome, pod pretpostavkom da je tuženik u tom po-stupku, a protustranka u ovom delibacijskom postupku, doista dostavila stranom sudu dokumentaciju kojom je osporila postojanje potraživanja prednika protustranke, sud prvog stupnja nije dao nikakve razloge zbog kojih smatra da je postupanje stranog suda koji u svojoj odlu-ci nije ocijenio tu dokumentaciju, u skladu s odredbom članka 29. Ustava, a na što u žalbi osnovano ukazuje žalitelj. Time je, također, počinjena bitna povreda odre-daba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč-ka 11. ZPP-a - što također ima utjecaja na priznanje strane sudske odluke budući da je odredbom članka 91. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Nar. nov., br. 53/91 i 88/01 – u nastavku teksta: Zakon), propisano da se stra-na sudska odluka ne će priznati ako je u suprotnosti s Ustavom utvrđenim osnovama državnog uređenja.

Osim toga, prema odredbi članka 88. stavak 1. Za-kona, sud Republike Hrvatske odbit će priznanje stra-ne sudske odluke ako u povodu prigovora osobe protiv koje je ta odluka donesena utvrdi da ta osoba nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku. S

�2. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

Uredništvo

obzirom na to da je u ponovnom postupku prema stanju spisa i nakon ukidne odluke ovog suda ostalo nejasno je li protustranku pred stranim sudom zastupao odvjet-nik M. u svojstvu opunomoćenika ili opunomoćenika za primanje pismena (te je li tuženik/protustranka uopće obaviještena o tome da je imenovan opunomoćenik za primanje pismena), a strana sudska odluka evidentno nije dostavljena protustranci, ovaj sud ne može ispitati niti to je li ostvaren uvjet za odbijanje priznanja strane sudske odluke iz članka 88. stavak 1. Zakona.

informator, broj 6138-6139 • 2. i 5. 1. 2013.

Upravni postupak – sudjelovanje u postupku

Vlasniku katastarske čestice treba biti omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, pokrenutom radi utvrđivanja smatra li se navedena čestica šumom odnosno šumskim zemljištem

ODLUKA UPRAVNOG SUDA U RIJECI, BR. UsI-4/12-9 OD 24. TRAVNJA 2012.

U postupku je sporno je li tužitelju kao vlasniku k.č. 791/7 k.o. M. bilo omogućeno sudjelovanje u po-stupku koji je prethodio donošenju osporavanog

rješenja KLASA: UP/I-946-02/09-01/239, URBROJ: 538-07-1/0140-11-3 od 16. prosinca 2011.

Uvidom u zaključak Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva o osnivanju povjeren-stva za terenski očevid od 2. studenoga 2010. utvrđeno je da je terenski očevid određen za dan 18. studenog 2010. i da je u zaključku navedeno da je terenskom očevidu dužan prisustvovati podnositelj zahtjeva Grad Z., Grad-ski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektor za pravne poslove, Odjel za uknjižbu nekretnina Grada Z. Nadalje, utvrđeno je da je navedeni zaključak dostavljen zakonskom zastupniku tužitelja, Županijskom državnom odvjetništvu u P.

Uvidom u zapisnik s terenskog očevida, od 18. stu-denoga 2012., utvrđeno je da je na očevid za tužitelja pristupio G. R., savjetnik u Općinskom državnom od-vjetništvu u R.

Odredbom članka 4. stavak 5. Zakona o šumama (Nar. nov., br. 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12 i 68/12 – Odluka USRH) propisano je da u slučaju sum-nje ili spora, smatra li se neko zemljište obraslo šumskim drvećem šumom, odnosno smatra li se neko zemljište šumskim zemljištem, odlučuje središnje tijelo državne uprave, nadležno za poslove šumarstva (Ministarstvo).

Odredbom članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09) propisano je da se stran-ci u postupku mora omogućiti izjašnjavanje o svim či-njenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema nega-tivan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

Odredbom članka 32. Zakona o državnom odvjet-ništvu (Nar. nov., br. 76/09, 153/09, 116/10, 45/10, 57/11 i 130/11) koji je bio na snazi u vrijeme održava-nja terenskog očevida i donošenja osporavanog rješenja, propisano je da općinska državna odvjetništva zastupaju Republiku Hrvatsku u postupcima pred općinskim su-dom i pred upravnim tijelima, ako zakonom i na njemu utemeljenom odlukom nadležnog državnog tijela nije određeno drukčije.

Dakle, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da je tužitelj kao vlasnik nekretnine trebao sudjelovati u upravnom postupku pokrenutom na zahtjev Grada Z. u predmetu smatra li se k.č. 791/7 k.o. M. šumom, odnosno šumskim zemljištem. Nadalje, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da je općinsko državno odvjetništvo ovlašteno zastupati tužitelja u postupku pred upravnim tijelima, dok je člankom 184. navedenog Zakona propisano da određene poslove umjesto držav-nog odvjetnika ili njegovog zamjenika može obavljati državnoodvjetnički savjetnik.

U postupku je utvrđeno da je zaključak kojim je osno-vano povjerenstvo za terenski očevid i kojim je određen dan očevida, dostavljen tužitelju putem njegovog zakon-skog zastupnika na znanje te da je za tužitelja na terenski očevid pristupio savjetnik Općinskog državnog odvjet-ništva u R., pa, stoga, nisu osnovani navodi tužitelja da

mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja.

informator, broj 6138-6139 • 2. i 5. 1. 2013.

Stranka u postupku - naknada za oduzetu imovinu - zaštićeni najmoprimci zgrade

Kad je pravomoćnim rješenjem utvrđeno zemljište nužno za redovitu uporabu zgrade, zaštićeni najmoprimci nemaju pravni interes sudjelovati u postupku naknade za oduzeto susjedno neizgrađeno građevinsko zemljište

ODLUKA UPRAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Us-7431/2008 OD 12. LISTOPADA 2011.

U ovom postupku nije sporno da je na temelju pra-vomoćnog rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne

poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, zašti-tu okoliša i graditeljstvo, KLASA: UP/I-350-05/01-01/613 od 18. lipnja 2001., utvrđeno zemljište za redo-vitu uporabu zgrade na adresi u Z., G. P. 42. U ovom postupku nije niti sporno da je na temelju tog rješenja izrađen parcelacijski elaborat RN 362/01 kojim su for-mirane, od temeljne parcele 8484/43 katastarske općine Grad Z., dvije zemljišno-knjižne čestice i to novoformi-rana zemljišno-knjižna čestica 8484/43 koja se odnosi na građevinsko zemljište i novoformirana zemljišno-knjiž-na čestica 8484/144 koja se odnosi na zgradu sa zemlji-štem nužnim za redovitu uporabu zgrade. Sukladno ta-kvom stanju stvari u postupku povrata, odnosno naknade oduzetih nekretnina, neosporan je pravni interes i status stranke B. V. i N. P. kao zaštićenih najmoprimaca zgrade, upisane u zemljišnim knjigama kao novoformirana ze-mljišno-knjižna čestica 8484/144 Grad Z.

Spornim se ukazuje pitanje postojanja pravnog in-teresa zaštićenih najmoprimaca sada susjedne parcele koja je novoformirana od dijela prijašnje jedinstvene parcele u odnosu na koju su B. V. i N. P. imale svojstvo stranke u postupku povrata, odnosno naknade za odu-zete nekretnine.

Sukladno mišljenju Suda i imajući na umu prije na-vedeno shvaćanje da se pravni interes stranke u postup-ku prosuđuje prema materijalnopravnom propisu koji se u konkretnom slučaju primjenjuje - Sud smatra da se provedenom parcelacijom zemljišta i formiranjem nove čestice upravni postupak nastavlja voditi kao postupak povrata novoformiranih nekretnina kao zasebnih cjelina.

Posljedično navedenome, zaštićeni najmoprimci zgra-de na susjednoj parceli ne mogu imati svojstvo stranke u postupku koji se vodi za povrat, odnosno naknadu za su-sjedno ili neko drugo neizgrađeno građevinsko zemljište jer se povratom tog zemljišta ne dira ni u kakvo pravo niti pravni interes zaštićenih najmoprimaca, budući da je pravomoćnim rješenjem utvrđeno koje zemljište služi redovitoj uporabi zgrade.

Provedenom parcelacijom i utvrđenjem novoformi-rane parcele prestao je pravni interes zainteresiranih osoba u odnosu na cijelu nekretninu za koju je postu-pak započet te one nastavljaju sudjelovanje u postupku za nekretninu u kojoj B. V. i N. P. imaju status zaštiće-nog najmoprimca. Naime, na temelju članka 54. Zako-na o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 53/91 i 103/96 – Odluka USRH) svojstvo stranke u postupku, odnosno njezin pravni interes, mora biti održan tije-kom cijelog postupka.

Činjenica da je upravni postupak započet za nekret-ninu koja je tada imala veću površinu ne stvara pravni interes zaštićenih najmoprimaca za postupak povrata, odnosno naknade za novoformiranu susjednu parcelu. U sudskoj je praksi, naime, već istaknuto stajalište da je u postupku naknade za oduzetu imovinu dopušteno izvrši-ti parcelaciju nekretnine koja je predmet povrata, ako su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

Budući da je provedenom parcelacijom prestao posto-jati pravni interes zaštićenih najmoprimaca za novofor-miranu nekretninu, prema mišljenju Suda nije narušena cjelovitost postupka jer se postupak naknade nastavlja za dio nekretnina, zgrade sa zemljištem nužnim za redovitu uporabu zgrade, na kojima B. V. i N. P. imaju pravni inte-res i za koje im je priznato svojstvo stranke u postupku.

Napomena: na snazi je novi Zakon o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09). Zakonom o izmjenama i

dopunama Zakona o sudovima (Nar. nov., br. 130/11) Upravni sud Republike Hrvatske postao je Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

informator, broj 6138-6139 • 2. i 5. 1. 2013.

Obveznik naknade crkvene imovine - Republika Hrvatska - tijelo za isplatu

U smislu odredaba Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, Republika Hrvatske je obveznik naknade koja će se isplaćivati Katoličkoj crkvi putem Fonda za naknadu oduzete imovine kao tijela koji je Odlukom Vlade Republike Hrvatske, KLASA: 018-05/99-01/04, URBROJ 5030106-04-1 od 27. kolovoza 2004., određen kao mjerodavno tijelo za isplatu naknade iz članka 5. točka 3. Ugovora

Zaključak sjednice Imovinsko-pravnog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 2011.

informator, broj 6138-6139 • 2. i 5. 1. 2013.

Umirovljenje - štetni događajKad je osiguranik u invalidsku mirovinu preveden po sili zakona, pa rješenje o umirovljenju ne sadržava razloge umirovljenja, parnični sud ovlašten je utvrđivati postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i umirovljenja osiguranika

ODLUKA ŽUPANIJSKOG SUDA U SPLITU, BR. Gžx 403/2010 OD 6. SVIBNJA 2010.

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate šte-te na temelju članka 160. i 163. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 102/98,

71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07 - Odluka USRH, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10 – Odluka USRH i 121/10 – u nastavku trksta: ZMO).

Prema odredbi članka 105. ZMO-a o pravima na mi-rovinsko osiguranje i iz mirovinskog osiguranja, rješavaju nadležna tijela tužitelja, pa je u pravu tužitelj kad tvrdi da je sud vezan pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u odnosu na utvrđenje razloga nastupanja gubitka radne sposobnosti osiguranika i razloge umirovljenja.

To znači da kad nadležno tijelo tužitelja odluči o ra-zlozima umirovljenika, parnični sud nije ovlašten upušta-ti se u ocjenu pravilnosti i zakonitosti tog rješenja.

Međutim, u konkretnom slučaju razlozi umirovljenja osiguranika J. I. nisu utvrđeni rješenjem nadležnog tije-la tužitelja, jer je do njegovog umirovljenja došlo po sili zakona, na temelju odredbe članka 174. ZMO-a koji u odredbi stavka 1. propisuje da se korisnicima prava na te-melju preostale radne sposobnosti, neposredne opasnosti od invalidnosti i izmijenjene radne sposobnosti, koji su ta prava ostvarili prema propisima koji su važili do 31. pro-sinca 1998., ta prava prevode od 1. siječnja 1999. po služ-benoj dužnosti na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, prema odredbama ovoga Zakona.

Kako je, dakle, osiguranik tužitelja J. I. u invalidsku mirovinu preveden po sili zakona, pa rješenje o njegovom umirovljenju ne sadržava razloge umirovljenja, tako je pr-vostupanjski sud bio ovlašten utvrđivati postojanje uzroč-no-posljedične veze između ozljeda zadobivenih u pro-metnoj nezgodi iz 1980. i umirovljenja tog osiguranika.

U provedenom je postupku utvrđeno da je spome-nutom osiguraniku tužitelja, zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi, priznato pravo na smanjenje radne sposobnosti, s tim da može raditi s pu-nim radnim vremenom na drugim poslovima i radnim zadacima koji ne traže uredan binokularni vid, pa je on, s obzirom na takve posljedice, mogao i dalje raditi na odgovarajućim poslovima.

Stoga je prvostupanjski sud s pravom smatrao da ne postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja, jer on nije umirovljen radi posljedica prometne nezgode, već je po službenoj dužnosti, na temelju zakona, preveden u invalidsku mirovinu.

informator, broj 6138-6139 • 2. i 5. 1. 2013.

6 2. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139ustavno pravo Uredio Jerko Slovinić, dipl. iur.

1. Uvodno Iako mnogi smatraju da je dostava ovrš-

nog prijedloga najmanje bitna stvar za pra-vilnost ovršnog postupka, valja uvodno ista-knuti da se bez pravilno izvršene dostave (posebice kod ovrhe s inozemnim elemen-tom) ne može pravilno ni provesti ovršni postupak. Naime, uz pravilnost prve dostave ovršnoga prijedloga i rješenja o ovrsi. Ovrš-ni zakon veže niz posljedica (pravomoćnost rješenja, mogućnost ovrhe naplatom iz fi-nancijskih sredstava na žiro-računu ili iz nekretnina odnosno pokretnina), upravo uz činjenicu da je nekome ovršni prijedlog va-ljano dostavljen, te da on nije istaknuo bilo kakav prigovor, odnosno žalbu.

Upravo ćemo ovim člankom prikazati jedan slučaj iz sudske prakse u kojemu su sudovi, bez valjane dostave, dovršili ovršni postupak, a da ovršenik - stranac iz SR Njemačke, nije ni znao za ovrhu, sve dok ona nije bila upisana na njegovoj nekretnini na teritoriju Republike Hrvatske. Radi se o Odluci, broj: U-III-6064/2011 od 28. stu-denoga 2012., u kojoj je ukinuto drugostu-panjsko rješenje, upravo zbog bitnih pogre-šaka u dostavi ovršnoga prijedloga.

2. Navodi ustavne tužbe Ustavna tužba podnesena je protiv rje-

šenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, od 29. travnja 2011., u dijelu ko-jim je potvrđeno rješenje o ovrsi Trgovač-kog suda u Rijeci, broj: Ovr-816/11-4 od 10. veljače 2011.

Prvostupanjskim rješenjem određena je ovrha na nekretnini podnositelja (ovršeni-ka u tom postupku) za iznos od (...) kune sa zateznim kamatama i troškovima ovrš-nog postupka u korist vjerovnika P. i M. G.. Drugostupanjskim rješenjem prvostupanj-sko rješenje preinačeno je tako da je ovrha odbijena za iznos od 211.713,82 kune s pri-padajućim zateznim kamatama, a potvrđen za iznos od 211.713,82 kune sa zateznim kamatama i troškom ovršnog postupka.

Podnositelj, državljanin Savezne Repu-blike Njemačke s prebivalištem u Saveznoj Republici Njemačkoj, ustavnom tužbom osporava navedena rješenja u dijelu kojim je određena ovrha na njegovoj nekretnini u Republici Hrvatskoj, smatrajući da su sudo-

vi, zbog bitne povrede odredaba ovršnog po-stupka, pogrešno odredili ovrhu na njegovoj nekretnini te mu time učinili veliku štetu. Obrazlažući povrede navedenih ustavnih prava, podnositelj navodi da nikad nije bio obaviješten da je protiv njega bio pokrenut ovršni postupak jer ga sud nije o tome izvi-jestio. Nije mu dostavljen niti ovršni prijed-log, a ni rješenje o ovrsi. Ističe da je strani državljanin koji ne poznaje hrvatski jezik, te smatra da se svaka dostava sudskih pi-smena za njega trebala obavljati na temelju članka 136. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - u nastavku teksta: ZPP), što znači da je prva dostava trebala biti obavljena diplomatskim putem. Nakon toga ga se može pozvati da imenuje opuno-moćenika za primanje pismena, no prva se dostava mora obaviti diplomatskim putem, smatra. Umjesto toga, sud je obavio običnu dostavu, te mu nakon toga imenovao pri-vremenog zastupnika »jer da nije poznata njegova adresa boravišta«.

3. Postupanje ovršnih sudova U ustavnoj tužbi podnositelj posebno

prigovara da mu ovršni prijedlog te rješenje o ovrsi nisu nikada zakonito dostavljeni.

Uvidom u preslik spisa predmeta utvr-đeno je da je ovaj ovršni postupak započeo kod Općinskog suda u Puli 1. lipnja 2009. ovršnim prijedlogom ovrhovoditelja - fi-zičkih soba iz Republike Hrvatske. Ovršni prijedlog taj je sud pokušao dostaviti pod-nositelju preporučeno poštanskom pošilj-kom u rujnu 2009. No, pošiljka se vratila s naznakom Deutsche post »non reclame« (nije tražio). Dana 14. listopada 2009. Op-ćinski sud u Puli traži od ovrhovoditelja uplatu iznosa od 300,00 kuna za postav-ljanje privremenog zastupnika podnosite-lju u osobi odvjetnika Ž. V. iz P., koji je i postavljen rješenjem, broj: Otr-2558/04. Rješenje je doneseno na temelju članka 84. ZPP-a, »budući da je boravište ovršenika nepoznato, a isti nema opunomoćenika, i jer bi redoviti postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika istome dugo trajao, pa bi za stranke mogle nastati štetne po-sljedice«. Potom se taj sud oglasio stvarno nenadležnim te je postupak nastavljen pri Trgovačkom sudu u Rijeci. Taj je sud 10. veljače 2011. donio rješenje o ovrsi, broj: Ovr-816/11-4 kojim je u cijelosti usvojen ovršni prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na nekretnini ovršenika u Republici Hr-vatskoj. To je rješenje dostavljeno privre-menom zastupniku podnositelja. Privre-meni zastupnik je u ime podnositelja izja-vio žalbu koju je dijelom uvažio, a dijelom odbio Visoki trgovački sud rješenjem, broj: Pž-2014/11-3 od 29. travnja 2011.

Nakon toga se podnositelj osobno obra-ća predsjedniku Trgovačkog suda u Rijeci, podneskom od 31. kolovoza 2011., i ističe da mu je pravni zastupnik - odvjetnik G. M. iz Rijeke te nadalje ističe niz nepravilnosti u provedbi ovrhe, posebno ističući da do-stava ovršnog prijedloga nije bila obavljena diplomatskim putem.

4. Stajalište Ustavnog suda Sadržaj ustavnog prava na pravično

suđenje, zajamčenog člankom 29. stavak 1. Ustava, ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenju-jući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, kao i drugih ustavnih pra-va zajamčenih člankom 29. Ustava, ispituje

možebitno postojanje postupovnih povre-da u postupcima pred upravnim tijelima i sudovima te na temelju toga, sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji pod-nositelju osigurava pravično suđenje.

Za dostavu prvog pismena u parničnom i ovršnom postupku osobi koja nema pre-bivalište u Republici Hrvatskoj, mjerodavan je članak 136. stavak 1. ZPP-a, koji glasi:

»Članak 136.Kada dostavu treba obaviti osobama

ili ustanovama u inozemstvu ili strancima koji uživaju pravo imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim putem, ako u među-narodnom ugovoru ili ovom zakonu (članak 146.) nije što drugo određeno.«

Članak 146. stavak 2. ZPP-a propisuje: »Članak 146.(...) (2) Tuženika ili njegova zastupnika koji

se nalaze u inozemstvu, a tuženik nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, sud će već prigodom dostave prvoga pismena pozvati da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u Re-publici Hrvatskoj, uz upozorenje da će u suprotnom sud na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pismena iz reda odvjetnika ili javnih bilježnika i preko toga zastupnika obavijestiti tuženika odnosno njegova zastupnika o tom postavljenju.«

Za diplomatsku dostavu mjerodavna je Konvencija o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima (Nar. nov. - MU br. 10/05. i 3/06 - u nastavku teksta: KDSZ).

Članak 16. KDSZ-a glasi: »Članak 16.»Ako se, u svrhu dostave prema odred-

bama ove Konvencije, u inozemstvo trebao poslati sudski poziv ili jednakovrijedni do-kument, te ako je donesena presuda protiv tuženika koji nije pristupio, sudac je ovla-šten osloboditi tuženika učinaka proteka roka za žalbu protiv presude ako su ispunje-ni sljedeći uvjeti:

(a) ako tuženik, bez ikakve svoje krivnje, nije znao za dokument na vrijeme dostatno za obranu, ili ako nije znao za presudu na vrijeme dostatno za žalbu, i

b) ako je tuženik u odnosu na osnova-nost zahtjeva odgovorio prima facie obra-nom.

Zahtjev za povrat u prijašnje stanje može se podnijeti samo u razumnom roku nakon što je tuženik saznao za presudu.

Svaka država ugovornica može izjavi-ti da se neće postupati po zahtjevu ako je podnesen nakon proteka roka koji će se na-vesti u toj izjavi, ali koji u svakom slučaju ne može biti kraći od godine dana nakon datuma donošenja presude.

Ovaj se članak ne primjenjuje na pre-sude koje se odnose na status ili poslovnu sposobnost osoba.«

Od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske u ustavnosudskom postupku pri-bavljena je obavijest KLASA: 720-08/12-01/32, URBROJ: 514-05-05-02-11-2 od 27. veljače 2012., prema kojoj se dostava pi-smena sa Saveznom Republikom Njemač-kom obavlja diplomatskim putem sukladno odredbama KDSZ-a te da se podnesci mo-raju prevesti na njemački jezik ako se dosta-va obavlja njemačkim državljanima.

Ustavni sud utvrdio je da je u tom ustav-nosudskom postupku trebalo odgovoriti na

pitanje je li podnositelju nedostavljanjem ovršnog prijedloga i rješenja o ovrsi u ovrš-nom postupku, povrijeđeno ustavno pravo na pristup sudu, koje je dio prava na pravično suđenje, zajamčenog člankom 29. stavak 1. Ustava. Taj članak osigurava svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sud-sku zaštitu u svezi sa svojim pravima ili ob-vezama. Riječ je o »pravu na sud«, kojemu je važan aspekt i pravo na pristup sudu.

Neosporno je da pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno. Ono je pod-vrgnuto ograničenjima (osobito kad je riječ o pretpostavkama koje se tiču dopuštenosti ulaganja pravnih sredstava), budući da, pre-ma samoj svojoj prirodi, zahtijeva regulaciju države, koja u tom pitanju ima izvjesnu slo-bodu procjene. Ta ograničenja, međutim, ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit »prava na sud«.

Iz analize cjelokupnoga spisa predme-ta proizlazi da je dostava prvog pismena

- ovršnog prijedloga - podnositelju obavlje-na neposredno preporučenom poštanskom pošiljkom, a ne diplomatskim putem, kako propisuje članak 136. stavak 1. ZPP-a i KDSZ-a. Osim toga, podnositelj se 31. ko-lovoza 2011., dakle unutar roka od godine dana iz članka 16. KDSZ-a obratio Trgo-vačkom sudu u Rijeci s prijedlogom za po-navljanje postupka, a o tom prijedlogu do sada nije odlučeno.

Ustavni sud je, stoga, utvrdio da je nave-denim postupanjem sudova - koji su umje-sto diplomatske dostave ovršnog prijedloga, iz jedne neuspješne neposredne dostave pi-smena, zaključili da je podnositelj nepoznat (iako nije promijenio adresu prebivališta), imenovali mu privremenog zastupnika, te proveli ovršni postupak bez njegovog sazna-nja i sudjelovanja - podnositelju povrijeđe-no pravo na pristup sudu, kao bitan aspekt ustavnog prava na pravično suđenje.

5. Zaključna razmatranja Iz navedenoga valja zaključiti da pravo

na pristup sudu nije i ne može biti apso-lutno. Ono je podvrgnuto ograničenjima (osobito kad je riječ o pretpostavkama koje se tiču dopuštenosti ulaganja pravnih sred-stava), budući da, prema samoj svojoj priro-di, zahtijeva regulaciju države, koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene. Ta ograničenja (bilo u normativnom smislu ili postupanju nadležnih tijela), međutim, ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit »prava na sud«.

Iz ovog slučaja treba zaključiti da se dostava prvog pismena - ovršnog prijedlo-ga ili tužbe - ovršeniku ili tuženiku u ino-zemstvu obavlja diplomatskim putem (uz možebitni prijevod tog pismena na jezik koji razumije tuženik, odnosno ovršenik), kako propisuje članak 136. stavak 1. ZPP-a i odredbe KDSZ-a. Osim toga, ako se tako ne bi postupilo, ovršenik, odnosno tuženik iz inozemstva ima se pravo unutar roka od godine dana, iz članka 16. KDSZ-a, obratiti nadležnom sudu s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, a o tom prijed-logu sud je dužan žurno odlučiti i omogu-ćiti ovršeniku, odnosno tuženiku, pravilnu dostavu u inozemstvo, da bi ta osoba moga valjano zaštiti svoja prava u postupcima koji se vode pred sudovima i drugim tijeli-ma u Republici Hrvatskoj.

dr. sc. ROBERT PEČEK, Zagreb

Važnost dostave za pravilnost ovršnog postupka na imovini stranca u Republici Hrvatskoj

U članku dajemo prikaz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-6064/2011 od 28. studenog 2012. kojom je ukinuto drugostupanjsko rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci, broj: Ovr-816/11-4 od 10. veljače 2011., zbog pogrešaka u dostavi ovršnog prijedloga.

�2. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

Nastavak na 8. stranici

Uredio Dražen Kozulić, dipl. oec. porezi

1. Nacionalni procesi poreznog nadzora Europske porezne vlasti suočene su s broj-

nim međunarodnim i nacionalnim propisima o suradnji u okviru Europske unije (u nastav-ku teksta: EU) koja sada broji 27 punopravnih država članica EU, od kojih svaka ima svoju povijest, kulturu, jezik i ekonomiju, ali i vlastiti porezni sustav i proces poreznog nadzora.

Ako porezna tijela država članica EU žele surađivati u području poreznog nadzora, važ-no je da imaju uvid u međunarodne propise kao i u domaće zakonodavstvo država članica EU, s kojima žele suradnju.

Domaće zakonodavstvo koje se odnosi na porezni nadzor, značajno varira između država članica EU. Dvije trećine država čla-nica EU imaju propise koji uređuju porezni nadzor u svojim općim poreznim zakonima, dok su u ostalim državama propisi o pore-znom nadzoru sadržani u posebnim zako-nima za pojedine vrste poreza. Neke države članice EU imaju zakonsku obvezu čuvanja računa i evidencija od pet godina, dok se u drugim članicama primjenjuje razdoblje od sedam ili deset godina. Ipak, druge države čla-nice primjenjuju različita razdoblja za različite vrste poreza, različite vrste računa i evidencija ili specifične situacije.2

U jednoj državi članici poreznom je tijelu dopušteno samostalno provođenje istrage tre-ćih osoba, dok porezne vlasti u drugoj drža-vi članici EU mogu samo postavljati pitanja trećim osobama, ali ne provjeravati njihove račune.3 Konačno, izgledno je da se pravna zaštita poreznih obveznika jako razlikuje unutar same EU. U više od polovice država moguće je izravno prigovarati ili podnijeti žalbu na obvezu pružanja informacija. U drugim državama članicama EU postoje samo neizravne mogućnosti kao što su pri-

govor protiv razrezanog poreza ili protiv prekršaja ako obveze informiranja nisu is-punjene. Države članice EU imaju svoje po-rezne zakone i propise, vlastito nazivlje i pri-stup nadzoru. Često porezni službenici jedne države članice EU nemaju dovoljno uvida, ili su čak potpuno bez njega, u zakonodavstvo drugih država članica EU, iako moraju obav-ljati zajednički porezni popis.

Zajednički porezni nadzor unutar EU-a povezuje dva područja: domaće i među-narodno. Međunarodni zakoni (propisi i direktive), razmjena informacija između država članica EU, prisutnost poreznih služ-benika te međunarodni sporazumi u svezi s izvršavanjem takvih nadzora, relevantni su čimbenici na međunarodnoj razini. Domaći nadzorni postupci također su važni za pojedi-ne države članice EU, uključujući i nacionalni pravni okvir poreznog nadzora.

2. Razlike u nacionalnim ovlastima nadzora

2.1. Uvodne napomeneRazlika u domaćem zakonodavstvu izme-

đu država članica znači da se suradnja unutar EU ne odvija uvijek bez problema. U tom smi-slu, u izvješću se navodi sljedeće:

Na kraju, postojanje velikih razlika između država članica je problem. Npr. trgovci u Italiji mogu samo jednom godišnje podnijeti zahtjev za povrat poreza na dodanu vrijednost, a ne svaki mjesec ili kvartal. Posljedica toga je da je razdoblje između povrata toliko dugo da prevaranti mogu jednostavno pronevjeriti ogroman iznos novca prije nego budu otkriveni. Sve u svemu, međuna-rodna pomoć i dalje je puna problema.

Neke razlike između država članica EU dovode do neučinkovitosti, dok druge stvara-ju ograničenja u obavljanju poreznog nadzora unutar EU. Bankovna tajna, koja još postoji u tri države članice, jedan je primjer takvog ograničenja.4 Nemogućnost zahtijevanja in-formacija od trećih osoba iz skupine dovela je do toga da pravo njihovog neodavanja može također ograničiti porezni nadzor unutar EU.5

Ove nacionalne razlike mogu predstavljati ne-dovoljne ovlasti ili nedostatak potrebne ovlasti za provođenje poreznog nadzora unutar EU. Posljedica toga može biti neodgovarajuće rje-šavanje prekograničnih rizika.

Uvjet za pravilno funkcioniranje unu-tarnjeg tržišta je odgovarajuće reguliran nadzor. To proizlazi iz iznosa godišnjih gu-bitaka glede poreza na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: PDV ) u EU.6 Ako države članice EU, žele surađivati učinkovito i dje-lotvorno, trebalo bi postojati odgovarajuće međunarodno zakonodavstvo te minimum nacionalnih postupovnih pravila vezanih uz porezni nadzor koji se primjenjuju za svaku državu članicu EU.

2.2. Minimalna razina ovlastiDržave članice EU trebaju uključiti u svoje

nacionalno zakonodavstvo barem one ovlasti koje su potrebne da bi porezne vlasti mogle unutar EU obavljati i djelotvoran porezni nadzor. To bi u praksi uključivalo ozakonjene podatke i druge obveze poreznih obveznika i trećih osoba, kao i nadležnost poreznih vlasti u općem (nacionalnom) poreznom zakonu.

Na prvi pogled, države članice EU name-ću iste obveze u odnosu na vlastite porezne obveze poreznih obveznika, ali kad se uspo-ređuju detalji, otkrivaju se značajne razlike.7 U tom smislu, računovodstvo i zadržavanje obveza, glede obujma i sadržaja, uvelike se ra-zlikuju među državama članicama EU. Te bi obveze trebalo uskladiti.

Čini se da postoje zakonska ograničenja u odnosu na broj informacija od trećih osoba u EU. U brojnim jurisdikcijama ograničeno je pribavljanje informacija te su, primjerice, pri-vatne osobe i financijske institucije isključene.8 Porezna uprava, ne samo da treba biti nadlež-na za pitanja trećih osoba, nego i za obavljanje samostalnog nadzora »osoba odgovornih za pružanje informacija«.

Daljnji zahtjev za djelotvoran sustav na-cionalnih ovlasti u odnosu na izvršenje pore-znog nadzora jest da bi porezne vlasti trebale biti u mogućnosti provoditi usklađenost glede informacija i drugih obveza. Ako se, međutim, izriču samo administrativne novčane kazne bez provođenja prisilnih mjera protiv poreznih obveznika ili trećih osoba, to je dokaz teškog provođenja njihove naplate.9

Minimalna razina zakona i propisa koji reguliraju porezni nadzor znači da na naci-onalnoj razini mora postojati jasan zakonski okvir s nesumnjivim obvezama i mjerama pravne zaštite za porezne obveznike i treće osobe. Zakonski okvir također treba sadrža-vati mjere koje se mogu provoditi temeljem usklađenih informacija i drugih propisa.10

Važno je usuglasiti različite zakone za pro-vođenje poreznog nadzora u EU. To ne znači da

bi svi zakoni i propisi vezani za porezni nadzor unutar EU trebali biti isti. Uostalom, brojne razlike između država članica EU ne utječu na zajedničku suradnju unutar EU. Iluzija je stva-ranje jedinstva u EU, u različitosti nacionalnih propisa, tako da je bit ujednačenost domaćih zakona za djelotvoran porezni nadzor unutar Unije. Glede toga, harmonizacijom se može uskladiti domaće zakonodavstvo te stvoriti minimalna razina propisa i zakona za obavlja-nje poreznog nadzora.11

3. Poboljšanje pristupa unutar EUUzrok loše suradnje između država člani-

ca EU, odnosi se na samu metodu rada unutar EU, a obrađeno je u nastavku ovog poglavlja.

3.1. »Stvarni« porezni nadzor unutar EUProvođenje poreznog nadzora unutar EU

većinom je dalekosežni oblik suradnje vezan uz sam nadzor. Da bi se mogao djelotvorno pratiti, takav bi se nadzor trebao provoditi kao da se radi o jednom domaćem nadzoru. Među-tim, takvo što ne postoji kao »stvarni« porezni nadzor unutar EU. Porezni nadzor unutar EU često je puno više od zbroja domaćih pore-znih nadzora jer, s obzirom na međunarodnu suradnju, države članice EU većinom polaze od vlastite domaće perspektive u suočavanju s rizicima unutar EU, kao što su borba protiv prijevara glede PDV-a.

Međutim, prijevari se može učinkovito su-protstaviti samo tamo gdje postoji zajedničko djelovanje i izravan kontakt između poreznih vlasti različitih država članica, ili barem može biti ostvarena odgovarajuća administrativna suradnja. Za suradnju unutar Unije važno je da države članice istinski razmotre prekogranične fiskalne probleme sa stajališta same Unije. To znači da treba dogovoriti zajedničku analizu, pristup i rješenja problema kao što su kružne prijevare PDV-a. Umjesto da se rješavaju, na taj način bi se izbjegli problemi između država članica EU.

Kretanja u području nadzora i upravlja-nja rizicima unutar EU pojačavaju pritisak na »stvarni« porezni nadzor unutar EU. U proš-losti, fiskalnim se rizicima isključivo upravljalo putem poreznog nadzora, a analiza rizika bila je ponajprije korištena kao instrument oda-bira poreznih obveznika za nadzor. Međutim, posljednjih su godina porezne vlasti shvatile da je važno znati zašto ponašanje poreznih obveznika rezultira njihovu neusklađenost prema upravljanju rizicima. Usklađen porezni obveznik, stoga, treba pristupiti prijevarama na drukčiji način od onoga koji uzastopce prekoračuje fiskalne granice. Nejasni i složeni propisi mogu također biti poticaj za određeno neželjeno ponašanje. U tom se smislu zaklju-čuje da je učinkovitija izmjena zakona nego kažnjavanje poreznih obveznika.

Porezne vlasti država članica trenutno primjenjuju različite strategije u odnosu na usklađivanje upravljanja rizicima, čime nužno ne dopunjuju jedni druge. Ako države člani-ce multinacionalno istražuju s domaće točke gledišta, to bi moglo značiti da se multina-cionalne korporacije mogu baviti različitim državama članicama EU na različite načine, a to nije bilo djelotvorno za multinacionalne korporacije ili za porezne vlasti različitih dr-žava članica EU.12

Europska unija i učinkovitiji porezni nadzor

Međunarodna suradnja glede oporezivanja još se uvijek razvija unutar Europske unije. U praksi, međutim, izgleda da suradnja u Europskoj uniji u svezi s poreznim nadzorom često dovodi do problema. To je potvrđeno i u zajedničkom Izvješću o prijevarama glede poreza na dodanu vrijednost, sudova za nadzor u državama: Belgije, Njemačke i Nizozemske.1 Jedan od zaključaka u Izvješću je da razmjena informacija između poreznih vlasti i dalje ostaje dugotrajan i težak zadatak. Slijedom toga, sudovi za nadzor su odlučili da države članice Europske unije moraju poboljšati suradnju da bi se mogle učinkovito suprotstaviti prijevarama glede poreza na dodanu vrijednost unutar Europske unije. Što to znači? Jesu li propisi o poreznom nadzoru unutar Europske unije potrebni ili su uzroci problema negdje drugdje? Upravo se o tome raspravlja u ovom članku kao i o razlikama u nacionalnim postupcima poreznog nadzora unutar Europske unije, međusobnoj suradnji i načinima poboljšanja te suradnje unutar država članica Europske unije.

mr. sc. SANDA KAPETANOVIĆ, Dubrovnik

1 Proceedings of the Chambers of Parliament II, 2008-09, 31880, Nos. 1 and 2, Intra-Community Vat fraud.

2 Van der Hel-van Dijk, Intra-Community Tax Audit, Amster-dam, IBFD, 2011., par.. 4.2.5.:„ 52% (14 od 27) država članica primjenjuju opće razdoblje čuvanja dokumentacije od 5-10 godina, a 48% (13 od 27) država članica različita razdoblja čuvanja koja se odnose na:

- različitu vrstu poreza: 7% (2 od 27); - različitu vrstu dokumentacije i evidencija: 22% (6 od 27); - specifične situacije: 18% (5 od 27).3 Ibid, par. 4.3.3.: »Provođenje istrage trećih osoba dopušteno

je u 33% slučajeva od ukupnog broja zemalja članica (9 od 27).« Čak su i slučajevi s »dozvolama«različiti te porezna tijela nemaju uvijek mogućnost samostalnog provođenja istrage.

4 Austrija, Belgija i Luxemburg još uvijek imaju bankovnu tajnu koja je valjana za porezne vlasti. Te države članice ukazuju na njezino ublažavanje u skladu s međunarodnim standardima OECD-a.

5 Kod 63% (17 od 27) država članica javni bilježnici i odvjetnici imaju pravo pozvati se na zakon zbog neodavanja informa-cija, a kod 33% (9 od 27) država članica javno se obraćaju računovođama i poreznim savjetnicima.

6 Budući da se fiksni postotak osnovice PDV-a u EU sastoji od dijela »vlastitih zaliha«, manjak priljeva od PDV-a, kao rezultat prijevare, ima za posljedicu oporezivanje država članica. Prošlih je godina iznos prijevara glede PDV-a u EU procijenjen na više od 100 bilijuna eura godišnje (preuzeto www.europa-nu.nl).

7 Sedam država članica nemaju obvezu poreznim vlastima pribavljati informacije od privatnih osoba. To su: Danska, Francuska, Mađarska, Irska, Nizozemska i Poljska. Pore-zne vlasti u Švedskoj mogu samo u posebnim slučajevima zatražiti informacije od privatnih osoba. Austrija, Belgija i Luxemburg imaju bankarsku tajnu koju primjenjuju prema poreznim vlastima.

8 U Češkoj, Danskoj, Estoniji, Francuskoj, Njemačkoj, Luxem-burgu, Malti, Španjolskoj i Švedskoj porezne vlasti imaju ograničene mogućnosti za samostalno provođenje istrage trećih osoba (bez dozvole trećih osoba).

9 Dijk, op. cit. (bilj. 2.), par.4.4.3.2.: »Rezultati istraživanja pokazuju da 93% (25 od 28) svih država članica mogu na-metnuti administrativne novčane kazne ili izbjeći njihovu naplatu kod poreznih obveznika koji se ne pridržavaju is-punjavanja svoje porezne obveze.« Austrija i Nizozemska ne mogu nametnuti administrativne kazne zbog nepridržava-nja ispunjavanja porezne obveze.

10 Ibid, par.4.1.1.: »U preostalih 33% (9 od 28) država članica zakonski okvir poreznog nadzora propisan je posebnim ak-tima za ubiranje poreza. Te države su: Belgija, Cipar, Danska, Finska, Grčka, Irska, Italija, Malta i Ujedinjeno Kraljevstvo.

11 Harmonizacija je koncept koji je otvoren za interpretaciju. To se može odnositi na potpuno izjednačavanje cjeloku-pnog zakonodavstva s Unijom, dok se načelo, u osnovi, ta-kođer može odnositi na propise koji su namijenjeni boljem usklađivanju zakonodavstva različitih država.

12 European Commission, »Compliance Risk Management for Tax Administrations«, 2010., http://ec.europa.eu/taxati-on_customs/resources/documents/common/publications/info_docs/taxation/risk_managt_guide_en.pdf.

8 2. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

stečajno pravo

Nastavak sa 7. stranice

porezi

Srednji tečajevi valuta u KUNAMA (kn) prema tečajnim listama Hrvatske narodne bankeHRVATSKO DEVIZNO TRŽIŠTE

INOZEMNA DEVIZNA TRŽIŠTA

*Tečajevi CZK,HUF i SKK od 31. 12. 1996., tečaj PLN od 12. 6. 2000. IZVOR: Tečajne liste HNB-a

Tečaj US dolara prema važnijim valutama

Datum CAD CHF GBP* AUD SEK JPY EUR**

31.12.2011. 1,0239 0,9440 1,5402 0,9928 6,9056 77,83 1,2905

28.12.2012. 0,9927 0,9138 1,6240 0,9614 6,5254 84,44 1,3215

*USD za 1 GBP, **USD za 1 EUR

Kamatne stope na tržištu eurodevizana dan 28. 12. 2012. (LIBOR)

Rok USD EUR CHF GBP JPY

7 dana 0,19 0,02 -0,03* 0,49 0,11

1 mj. 0,21 0,05 -0,01 0,49 0,13

3 mj. 0,31 0,13 0,01 0,52 0,18

6 mj. 0,51 0,22 0,07 0,67 0,29

12 mj. 0,84 0,44 0,25 1,01 0,49

devizno tržište

Unatoč svim nedaćama koje su euro pratile tijekom 2012. go-dine, ipak je na kraju jači nego

što je bio na početku godine. To nam najbolje govori da je zajednička eu-

ropska valuta izborila svoje mjesto među vodećim svjetskim valutama te da je nisu uzdrmale slutnje da bi joj financijski problemi u nekim ze-mljama eurozone mogle doći glave.

Sada kad je euro postao valuta u kojoj mnoge zemlje čuvaju svoje devizne pričuve, teško je zamisliti mogućnost njegovog nestanka sa svjetske financijske scene. Može

se dogoditi da neke države, članice eurozone, iz nje izađu, no to bi, za-sigurno, bio mnogo veći problem za njih same negoli za euro i eurozonu. Vidjelo se, naime, da se devizna tr-žišta nisu osobito uzbuđivala kad bi netko spomenuo mogućnost napu-štanja eura od strane Grčke, stoga što se u to ne vjeruje, te stoga što ni da se to dogodi ne bi značilo da je ugrožen i sâm euro. Dakako da spokojstvu na deviznim tržištima pridonosi čvrsta odluka čelnika Europske unije, Europske središnje banke kao i Međunarodnoga mo-netarnog fonda, takozvane Trojke, da se ne će dopustiti da neka zemlja bankrotira pa bilo to i uz uvjet stro-gih mjera štednje kojima se široki slojevi društava tih država zdušno

opire. Devizna se tržišta rukovode i činjenicom da Španjolska i Italija uspjevaju rasprodati nove kontin-gente državnih obveznica uz manji prinos nego što je to bilo prigodom prethodnih aukcija. Italija je među gospodarski najjačim zemljama eu-rozone pa, doista, ne bi bilo dobro za euro da na predstojećim izborima ponovno dođe na vlast nekadašnji premijer Berlusconi koji nije sklon strogim mjerama štednje bez koje, međutim, Italija ne će isplivati iz dugova koji su više nego dvostruko veći od bruto domaćega proizvoda. Nade se polažu u mogućnost da se radi samo o predizbornim obećanji-ma te da bi, dođe li na vlast, i sâm Berlusconi uvidio da bez štednje ipak ne će ići.

U zadnjem se izvještajnom razdoblju najveće promjene tečajeva zamjećuju kod australskoga dolara i švedske krune s tim da je australski dolar oslabio 1,37% dok je švedska kruna za isto toliko ojačala. Nešto su manje pali tečajevi kanadskoga dolara i japanskog jena, a snižen je i tečaj američkoga dolara 0,30%. Neznatno su porasli tečajevi britanske funte, švicarskog franka i eura u odnosu na njihove prosječne tečajeve iz pre-thodnoga izvještajnog razdoblja.

%Zemlja Šifravalute

Oznakavalute Jedinica Tečaj

30.5.94.

PRIMJENA NA DANE Prosjekizvj.razd.

Prosj.pred.izvj.razd.

%

Prosj.izv.raz.Teč.30.5.94.

%22.12.12.

do24.12.12.

25.12.12.do

27.12.12.28.12.2012

Australija 036 AUD 1 4,4878 5,942544 5,929677 5,929677 -1,37 32,27

Canada 124 CAD 1 4,4146 5,753705 5,742990 5,742990 -0,90 30,21

Češka Rep. 203 CZK* 1 0,2023 0,298765 0,300158 0,300158 0,36 48,03

Danska 208 DKK 1 0,9490 1,009540 1,009670 1,009670 0,12 6,39

Mađarska 348 HUF* 100 3,6926 2,626923 2,597901 2,597901 -0,90 -29,25

Japan 392 JPY 100 5,8443 6,776586 6,751191 6,751191 -0,81 15,73

Norveška 578 NOK 1 0,8583 1,023936 1,025796 1,025796 0,41 19,41

Švedska 752 SEK 1 0,7918 0,875071 0,873639 0,873639 1,37 10,43

Švicarska 756 CHF 1 4,3522 6,236793 6,238534 6,238534 0,15 43,32

Vel. Britanija 826 GBP 1 9,2378 9,260112 9,257854 9,257854 0,02 0,23

SAD 840 USD 1 6,1192 5,700579 5,700835 5,700835 -0,30 -6,84

EMU 978 EUR 1 7,1561 7,532175 7,533654 7,533654 0,13 5,27

Poljska 985 PLN* 1 1,8282 1,852341 1,852158 1,852158 0,54 1,32

Tomislav Crnogorac*Na kratki rok LIBOR na CHF je negativan.

3.2. Različiti pristupiDaljnja pojava u odnosu na suradnju unu-

tar EU je i činjenica da porezni nadzori unutar EU, praktički, imaju različite pristupe. U tom se smislu, unutar EU, razlikuju četiri oblika poreznog nadzora na temelju fiskalnog rizi-ka i ponašanja poreznog obveznika:

1. ispitivanje multinacionalnih organi-zacija za procjenu financijskih rizika (hori-zontalno praćenje);13

2. djelomično istraživanje multinacio-nalnih organizacija sa svrhom istraživanja specifičnih problema, kao što su transferne cijene, troškovi istraživanja i razvoja te do-djela prava na porez;

3. istraživanje skupne suradnje organi-zacija u poslovnom sektoru da bi se otkrile fiskalne konstrukcije; i

4. istraživanje prijevara, poput istraži-vanja namijenjenog borbi protiv »kružnih« prijevara glede PDV-a.

Ovlasti u nadzoru koje su potrebne za provođenje poreznog nadzora unutar EU, ovi-se dijelom o obliku poreznog nadzora koji se provodi. To je vrlo složeno s obzirom na to da se odnosi na 27 država članica EU s različitim karakteristikama. Sadašnji koncept poreznog nadzora unutar EU predstavlja pravi spektar

ovlasti, koji nakon najmanjeg »pokreta« (ra-zvoja) otkriva različite kombinacije ovlasti.14

Za djelotvorno provođenje poreznog nad-zora unutar EU važno je nadzoru pristupiti na metodičan način.

3.3. Metodički pristupSljedeća tri koraka trebala bi biti usmjere-

na na postizanje višeg metodološkog pristupa, vezanog uz porezni nadzor unutar EU, odno-sno odrediti:

1. oblik poreznog nadzora koji će se ko-ristiti unutar EU;

2. ovlasti ili nadležnosti koje su potreb-ne za porezni nadzor;

3. razinu ovlasti koja bi trebala biti do-stupna u državama članicama.

Na taj bi se način uvidjelo jesu li dostupne potrebne ovlasti nadzora u državama članica-ma za postizanje djelotvornog poreznog nad-zora unutar EU. Time bi se izbjegle blokade i usko grlo prilikom obavljanja nadzora, koje često postaju vidljive tijekom ili nakon završet-ka nadzora sa svim negativnim posljedicama.

Ovlasti u nadzoru koje su potrebne za nje-govo izvršenje unutar EU ne ovise samo o vrsti poreznog nadzora nego, također, i o ponašanju poreznog obveznika. Što se tiče poreznog nad-zora multinacionalnih korporacija, trebalo bi omogućiti razboritije korištenje instrumena-ta ili ovlasti, kao, primjerice, glede ispitivanja fiskalne sheme u određenom gospodarskom sektoru. Kako razina neispunjenja porezne obveze raste, tako se sve više i dalekosežnije povećava i potreba za ovlastima nadzora , kao i u slučaju prijevara glede PDV-a.

3.4. Zakonski nedostaci u međunarodnoj suradnji

Strukturni problemi u međunarodnom zakonodavstvu snažno dolaze do izražaja, kao što je nemogućnost službene prisutnosti stra-nog poreznog tijela na području druge države, da bi se olakšalo obavljanje poreznog nad-zora unutar EU. Poboljšanje međunarodne suradnje, uključujući mogućnost službene prisutnosti stranog poreznog tijela tijekom nadzora unutar EU, treba biti sastavni dio nacionalnog zakonodavstva svih država članica.15 Ta bi mogućnost trebala uključiti i njihovu prisutnost tijekom pripreme za pore-zni nadzor (kao vrlo važnog segmenta) unutar EU. Potrebno je unaprijed stvoriti mogućnost zajedničke analize problema, kao i ostvariti za-jednički pristup i izvršenje. Prisutnost stranih poreznih službenika na području druge države članice trenutno je povezana s određenim po-jedinačnim zahtjevima za informacijama. Ako bi se mogla uvesti promjena u to područje, bila bi to »odskočna daska« većoj samostalnosti u obavljanju nadzora u drugoj državi članici.

4. ZaključakRazinu administrativne suradnje i struk-

turu temeljnog sustava nadzora u različitim državama članicama EU u velikoj mjeri određuju intenzitet i djelotvornost poreznih nadzora unutar EU. Značajno ograničenje za obavljanje takvih nadzora je tamo gdje se pojavljuje »usko grlo« u administrativnoj suradnji ili nedostatak usklađenosti u naci-onalnim sustavima nadzora. Stoga je djelo-mičan uvid poreznih vlasti u zakonodavstvo drugih država članica bitan.

Naime, svih 27 država članica EU jesu i ostat će različite, svaka sa svojim oblikom vla-sti, povijesti, kulturom, politikom te fiskalnim

sustavom. Međutim, to su također države koje imaju iste norme i vrijednosti i koje, u svojoj raznolikosti, teže k jedinstvu i suradnji ako održavanje tih normi i vrijednosti tako zahti-jeva. Da bi to učinkovito mogle postići, države članice EU morat će težiti jedinstvu sa svim svojim različitostima, tako da se može ostvariti odgovarajući nadzor.

Za optimalan ishod poreznog nadzo-ra unutar EU, imperativ je povećanje dje-lotvornosti nacionalnih sustava nadzora, uklanjanjem nedjelotvornosti i rješavanjem prekograničnih pitanja nedvosmislenim pri-stupom. To znači da, temeljem analize rizika, oblika poreznog nadzora kojeg države članice EU žele pokrenuti (što zahtijevaju same ovla-sti nadzora), treba unaprijed odlučiti jesu li ili ne te ovlasti dostupne sudionicima (poreznim vlastima) država članica EU.

Propise unutar EU koji se odnose na pro-vođenje poreznog nadzora unutar nje same, treba oblikovati tako da se mogu razlikova-ti različite vrste nadzora, a zatim povezati s ovlastima potrebnim za njegovo obavljanje uz postizanje povećanja djelotvornosti takvih nadzora na razini EU. Postupci za prisutnost službenika stranih poreznih tijela u poreznim nadzorima unutar EU trebali bi, također, biti pojednostavnjeni te sudjelovanje u njima biti puno »aktivnijeg karaktera«.

Konačno, nastavak kretanja u području fi-skalnog prava unutar EU s obzirom na napre-dak administrativne suradnje između država članica EU, te usklađivanje procesnog prava u odnosu na porezni nadzor u najširem smislu, mogu pridonijeti unapređenju unutarnjeg tržišta i njegovom djelotvornijem funkcioni-ranju. Usklađivanje pravnog okvira poreznog nadzora dovest će do manje nedjelotvornosti u njegovoj provedbi unutar EU te, stoga, po-boljšati administrativnu suradnju. To bi treba-lo rezultirati boljim nadzorom i učinkovitijim suzbijanjem poreznih prijevara, kako u samim zemljama članicama EU tako i unutar EU.

Europska unija i učinkovitiji porezni nadzor

13 Svrha horizontalnog praćenja je djelotvoran nadzor od stra-ne poreznih vlasti, koje koriste unutarnje kontrole poreznih obveznika i kontrole provedene od strane trećih osoba (knji-govođa i savjetnika). Suglasnost o tumačenju međusobne suradnje te metode i intenzitet nadzora, navedeni su u spo-razumu između poreznih vlasti i poreznih obveznika ili po-reznih posrednika. Stajalište horizontalnog praćenja je da velike tvrtke imaju okvir porezne kontrole kroz koji fiskalni rizici postaju transparentni i putem kojih se može upravljati fiskalnim procesima.

14 Drugim riječima, ako je nad tvrtkom koja djeluje na među-narodnoj razini proveden, primjerice, nadzor od strane dr-žava članica A, B i C, dostupne nadležnosti mogu biti vrlo različite od nadležnosti u provođenju poreznog nadzora od strane država članica X, Y i Z.

15 Dijk, op. cit. (bilj. 2.), par.4.3.5.: »U 74% (20 od 27) država članica, moguća je pasivna prisutnost stranih poreznih službenika u poreznom nadzoru u drugoj državi članici. U 26% (7 od 27) država članica nema je ili je ograničena takva mogućnost«.

1�2. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

Uredila Desanka Đikandić, dipl. oec. financije

Nastavak na 16. stranici

1. UvodHrvatski je sabor donio i Zakon o iz-

vršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013. (u nastavku teksta: Za-kon o izvršavanju). Njime se uređuju odre-đene posebnosti u izvršavanju proračuna, propisuju se izuzeća za koja je Zakonom o proračunu1 utvrđeno da će biti propisana Zakonom o izvršavanju za pojedinu godi-nu te se omogućuje izvršavanje proračuna u godini za koju je donesen. Zakonom o izvršavanju državnog proračuna mogu se uređivati i druga pitanja koja su značajna za izvršavanje proračuna, ali samo u grani-cama koje su utvrđene u navedenom član-ku. Zakonom o izvršavanju uređuju se:

• postupci u procesu izvršavanja držav-nog proračuna: mjesečni financijski pla-novi, dodjele, izvršavanje obveza do visine dodjele,

• osnovni preduvjeti za prijenos neizvr-šenih aktivnosti i projekata te njihovo izvr-šavanje u sljedećoj godini,

• iznos do kojeg korisnik može plaćati predujmom bez suglasnosti ministra finan-cija,

• iznos do kojega korisnik može preuzi-mati obveze po ugovorima koji zahtijevaju plaćanje u sljedećim godinama uz sugla-snost ministra financija,

• visina i način korištenja proračunske zalihe,

radi održavanja makroekonomske sta-bilnosti, ograničenje jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave da se mogu zaduživati uz suglasnost Vlade te da Vlada može izdati suglasnosti za zaduži-vanje najviše do 2,3% ukupno ostvarenih prihoda poslovanja svih jedinica lokalne i

područne (regionalne) samouprave u pret-hodnoj (2012.) godini,

• visina osnovice za obračun naknada i drugih primanja na temelju posebnih pro-pisa (proračunska osnovica),

• način upravljanja državnom imovinom,• namjena i uvjeti korištenja pomoći

koje se iz državnog proračuna daju jedi-nicama lokalne i područne (regionalne) samouprave; povrat poreza na dohodak obveznicima s područja posebne državne skrbi i brdsko-planinskih područja, isplata pomoći iz državnog proračuna jedinicama lokalne samouprave na područjima poseb-ne državne skrbi i brdsko-planinskim po-dručjima u visini poreza na dobit koji se ostvaruje na njihovom području, poticajne mjere u gospodarstvu,

• izuzeće od obveze uplate namjenskih prihoda i vlastitih prihoda.

U nastavku se daje pregled najvažnijih odredaba Zakona o izvršavanju.

2. Izvršavanje Državnog proračunaProračun se izvršava na temelju mje-

sečnih proračunskih odobrenja proračun-skim korisnicima u skladu s raspoloživim sredstvima i dospjelim obvezama. Prema članku 3. Zakona o izvršavanju, proračun-ski korisnici za cijelu godinu izrađuju mje-sečne financijske planove te ih mjesečno usklađuju. Na temelju posebnog zahtjeva koji odobrava glavni državni rizničar ili osoba koju on odredi, tijekom mjeseca može se izvršiti dodatna dodjela.

Radi upravljanja likvidnošću proračuna, za rashode i izdatke za koje je nastala ob-veza koja dospijeva u proračunskoj godini, mora se izvršiti rezervacija sredstava prema datumu dospijeća tih obveza.

Obveze korisnika nositelja projekata financiranih iz pomoći i/ili namjenskih primitaka

Proračunski korisnici koji su nositelji projekata financiranih iz pomoći i/ili na-mjenskih primitaka obvezni su u svojim financijskim planovima planirati sredstva udjela Republike Hrvatske, i to u iznosu koji je predviđen u ugovoru za financira-nje projekta, razmjerno sredstvima koja će se koristiti u 2013. Zakonom o izvršava-nju pobliže se utvrđuje kako se može vršiti preraspodjela sredstava učešća za projekte financirane iz sredstava Europske unije. Navedena se sredstva mogu preraspodjelji-vati samo između tih projekata u skladu s člankom 46. stavak 2. Zakona o proračunu. Preraspodjela sredstava na proračunskim stavkama kod proračunskih korisnika ili između proračunskih korisnika moguća je do najviše 5% rashoda i izdataka na stavci koja se umanjuje, ako to odobri ministar fi-nancija. Uz navedeno, Zakon o izvršavanju dopušta da se sredstva učešća Republike Hrvatske preraspodjelom mogu osigurati i iz drugih izvora izuzev onih čija je namje-na unaprijed utvrđena.

Iako se preraspodjelama mogu mijenja-ti, iznosi po pojedinim stavkama rashoda i izdataka utvrđenih proračunom, preraspo-djelama se ne smije mijenjati proračunom utvrđen rezultat (proračunski višak/ma-njak) niti se smiju uvoditi nove stavke. Na-vedeno je moguće isključivo izmjenama i dopunama državnog proračuna.

Trošenje proračunskih sredstava

Radi održavanja tekuće likvidnosti na temelju naloga ministra, mogu se povlači-ti raspoloživa sredstva korisnika. Ako se u tijeku izvršavanja Proračuna utvrdi da su sredstva nepravilno korištena, korisniku će se umanjiti sredstva u visini nenamjen-skog korištenja sredstava ili će se privre-meno obustaviti isplata sredstava na stav-kama s kojih su sredstva bila nenamjenski utrošena, o čemu odluku donosi ministar financija.

Sredstva doznačena iz Proračuna do 31. prosinca 2013. uključujući i vlastite priho-de, za koje nisu iskazane obveze u Bilan-ci na dan 31. prosinca 2013., korisnici su dužni vratiti u Proračun, a način i rok po-vrata određuje ministar financija sukladno članku 8. Zakona o izvršavanju.

Prijenos neizvršenih aktivnosti i pro-jekata u sljedeću godinu također je uređen Zakonom o izvršavanju. Prema članku 55. stavku 3. Zakona o proračunu aktivnosti i projekti za koje su sredstva osigurana u proračunu tekuće godine, a koji nisu izvr-šeni do visine utvrđene proračunom, mogu se u toj visini izvršavati u sljedećoj godini na način i pod uvjetima propisanima Za-konom o izvršavanju. Člankom 7. Zakona o izvršavanju propisani su preduvjeti za prijenos aktivnosti i projekata iz jedne u drugu proračunsku godinu. Aktivnosti i projekti koji se financiraju iz pretpristu-pnih programa pomoći Europske unije te kapitalni projekti, koji ne će biti izvršeni do kraja 2012., mogu prenijeti i izvršavati u 2013. ako su ispunjena dva preduvjeta:

• proračunska sredstva, osigurana u Pro-računu 2012. za navedene projekte, moraju ostati na kraju 2012. neizvršena ili izvršena u iznosu manjem od planiranog, bez izvr-šenih preraspodjela tijekom 2012.,

• prenesene aktivnosti i projekti mogu se izvršavati u 2013. uz suglasnost Mini-starstva financija.

Da bi dobili potrebnu suglasnost, ko-risnici trebaju podnijeti zahtjev Ministar-stvu financija, obrazložiti razloge neizvr-šenja projekta u 2012. te navesti iznos koji će ostati neizvršen na toj poziciji. Uz to je potrebno i navesti koliko je sredstava od ukupno neizvršenih potrebno prenijeti u sljedeću fiskalnu, odnosno proračunsku godinu jer on može biti manji ili jednak neizvršenom iznosu na aktivnosti/projek-tu koji se financira iz sredstava Europske unije ili kapitalnom projektu. Zahtjev za prijenos aktivnosti i projekata iz 2012. u 2013. podnosi se najkasnije do 31. ožujka 2013., a uz zahtjev treba dostaviti ugovor i račun za obveze nastale u 2012., s dospi-jećem plaćanja u 2013. Isto tako, aktivno-sti i projekti koji ne budu izvršeni u 2013., mogu se, uz zahtjev za prijenos podnesen najkasnije do 31. ožujka 2014. godine, prenijeti i izvršavati u 2014. Uz zahtjev, korisnici su obvezni dostaviti ugovor i ra-čun za obveze nastale u 2013., s dospije-ćem plaćanja u 2014.

Plaćanje predujmom je u članku 53. stavak 2. Zakona o proračunu propisano kao iznimka, a do iznosa predviđenog Za-konom o izvršavanju proračunski korisnik može plaćati i bez suglasnosti ministra fi-nancija. U odnosu na 2012., kad je prora-čunski korisnik mogao plaćati predujmom do pojedinačnog iznosa od 20.000,00 kuna, u 2013. proračunski korisnici mogu plaćati predujmom bez suglasnosti mini-stra financija do pojedinačnog iznosa od 50.000,00 kuna.

S obzirom na to da je donesen Zakon o izmjenama i dopunama zakona o prora-čunu (Nar. nov., br. 136/12), sukladno tom Zakonu i Zakonu o izvršavanju u 2013. ministar financija će po prvi put imati ovlast za davanje suglasnosti proračun-skim korisnicima državnog proračuna za preuzimanje obveza po ugovorima koji zahtijevaju plaćanje u sljedećim godina-ma, uz uvjet da ukupna obveza po ugovo-ru ne prelazi iznos od 10.000.000,00 kuna. Ako ukupna obveza po ugovoru, koji za-htijeva plaćanje u sljedećim godinama, prelazi iznos od 10.000.000,00 kuna, su-glasnost proračunskim korisnicima daje, kao i do sada, Vlada Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Vlada), na prijedlog ministra financija. Anticipiranje i kontro-la buduće potrošnje jedan je od temeljnih instrumenata unapređenja procesa pripre-me proračuna, ali i instrumenata održa-vanja, odnosno smanjivanja razine javnih rashoda u predviđenom makroekonom-skom okviru. I stoga je važno praćenje stvaranja višegodišnjih ugovornih obveza. Međutim, usvajanje višegodišnjeg prora-čunskog okvira, sukladno kojem Hrvatski sabor usvaja državni proračun za sljedeću, ali i projekcije za sljedeće dvije godine i unapređenje programskog pristupa pro-računu, zahtijeva postizanje ravnoteže iz-među fleksibilnosti kod izvršavanja prora-čuna i proračunskih ograničenja, odnosno usklađivanje provedbene učinkovitosti i proračunskih ograničenja na upravljačkoj razini. Radi toga je i dana navedena ovlast ministru financija.

Sredstva proračunske zalihe mogu se koristiti za:

1. nepredviđene namjene za koje u držav-nom proračunu nisu osigurana sredstva, ili

2. namjene za koje se tijekom godine pokaže da za njih nisu utvrđena dostatna

Zakon o izvršavanju Državnog proračuna za 2013.ANA ZORIĆ, dipl. iur., Ministarstvo financija

Hrvatski je sabor na 6. sjednici, 4. prosinca 2012., donio Državni proračun za 2013. U proračunu za 2013. ukupni prihodi planirani su u iznosu od 113,7 milijardi kuna (projekcije za 2014. iznose 118,3 milijarde kuna, a za 2015. 123,8 milijardi kuna), ukupni rashodi planirani su u visini od 124,5 milijardi kuna (projekcije u 2014. iznose 128,4 milijarde kuna, a u 2015. iznos od 133,5 milijardi kuna). U idućem razdoblju očekuje se postupno ubrzanje realnog rasta BDP-a i to na 1,8% u 2013., 3,0% u 2014. te 3,5% u 2015. Također, očekuje se da će glavni generator gospodarskog rasta u 2013. biti javne i privatne investicije, dok će u idućem razdoblju najveći doprinos rastu dati izvoz robe i usluga. Makroekonomske projekcije upućuju na usporavanje stope inflacije s razine od oko 3,5% u 2012. na nešto iznad 2% krajem projekcijskog razdoblja. Na prihodovnu stranu proračuna za razdoblje od iduće tri godine najviše bi trebao utjecati očekivani oporavak gospodarske aktivnosti, poboljšana disciplina u naplati poreznih prihoda, zakonske izmjene u poreznoj politici planirane za 2013., daljnje prilagođavanje hrvatskog zakonodavstva pravnoj stečevini EU te punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji od 1. srpnja 2013. Autorica u članku piše o Zakonu o izvršavanju Državnog proračuna za 2013. godinu.

1 Nar. nov., br. 87/08

16 2. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

financije

Nastavak sa 15. stranice

sredstva jer ih pri planiranju proračuna nije bilo moguće predvidjeti,

3. financiranje rashoda nastalih pri otklanjanju posljedica elementarnih nepo-goda, epidemija, ili izvanrednih događaja i ostalih nepredvidivih nesreća,

4. druge nepredviđene rashode tijekom godine.

Ta se sredstva ne mogu koristiti za pozajmljivanje i mogu iznositi najviše 0,50% planiranih proračunskih prihoda bez primitaka, a visina sredstava utvrđuje se Zakonom o izvršavanju.

U Proračunu Republike Hrvatske za 2013. proračunska zaliha utvrđena je u iznosu od 200.000.000,00 kuna. O njezi-nu korištenju odlučuje Vlada, predsjednik Vlade može raspolagati sredstvima prora-čunske zalihe do pojedinačnog iznosa od 500.000,00 kuna, a ministar financija do pojedinačnog iznosa od 100.000,00 kuna. Proračunski korisnik, koji ne utroši sred-stva proračunske zalihe za namjene koje su utvrđene odlukom Vlade, predsjednika Vlade i ministra financija, ta sredstva ne smije trošiti u druge namjene, već ih mora vratiti u državni proračun.

Korisnik proračunske zalihe mora Ministarstvu financija dostaviti izvješće o zakonitom, namjenskom i svrhovitom utrošku dodijeljenih sredstava proračunske zalihe, što je ujedno i oblik ex post kon-trole zakonitog, namjenskog i svrhovitog trošenja sredstava.

Devizna sredstva

Prema Zakonu o izvršavanju u članku 12. devizna sredstva koja ostvare korisnici uplaćuju se na račun Proračuna. Tim sred-stvima raspolaže Ministarstvo financija, a iznimno, korisnici koji ostvaruju devizna sredstva za posebne namjene mogu, uz prethodnu suglasnost Ministarstva finan-cija, otvoriti račun. Važno je istaknuti da se ta obveza odnosi isključivo na proračunske korisnike državnog proračuna, primjerice i na fakultete, bez obzira na to što devizna sredstva, koja će im biti doznačena iz ino-zemstva, mogu biti klasificirana kao vlastiti ili namjenski prihodi i izuzeta od obveze uplate u državni proračun. Članak 12. Za-kona o izvršavanju ne odnosi se na škole kao proračunske korisnike jedinica lokal-ne i područne (regionalne) samouprave.

Pogrešno ili više uplaćeni prihodi u Proračun vraćaju se uplatiteljima na teret tih prihoda. Prihodi državnog proračuna ostvaruju se na temelju zakona i drugih propisa donesenima na temelju zakona i uplaćuju se na jedinstveni račun državnog proračuna broj 1001005-1863000160, a Naredbom o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba (u nastavku teksta: Naredba) propisuju se šifre prihoda po kojima se prepoznaju pojedine vrste prihoda. Uz šifre, radi prepoznavanja vrste prihoda i uplatitelja, na nalogu za pla-ćanje ispunjavaju se podaci u poljima »mo-del« i »poziv na broj odobrenja«, kako se propisuje u prilozima Naredbe. S obzirom na to da se prihodi uplaćuju na način da obveznik plaćanje obavlja na temelju dobi-venog naloga od tijela koje ga obvezuje na uplatu, mogući su slučajevi pogrešnih upla-ta, odnosno da se uplati više sredstava nego što je naloženo. Kod pogrešnih se uplata, u pravilu, zahtjev podnosi ili nadležnom tijelu ili Ministarstvu financija. Uz zahtjev je po-trebno priložiti dokaze na temelju kojih se može utvrditi da se radi o pogrešnoj uplati

ili da su sredstva uplaćena u višem iznosu. Nakon zaprimanja zahtjeva, provjerava se njegova opravdanost (uvid u zahtjev i pri-loženu dokumentaciju i provjera uplate na račun državnog proračuna), a ako se utvrdi da se radi o pogrešnoj uplati, Ministarstvo financija donosi rješenje o povratu.

Dnevnice

Člankom 15. Zakona o izvršavanju dana je ovlast Vladi za donošenje odluka o visini dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu radi isplate naknade korisnicima Proračuna kad ostvaruju poje-dina prava iz tih odluka.

Visina dnevnice za službena putova-nja u zemlji utvrđena je Odlukom o visini dnevnice za službeno putovanje u zemlji i visini naknada za državne dužnosnike, suce i druge pravosudne dužnosnike te ostale zaposlene koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna, a čija prava nisu ure-đena kolektivnim ugovorima2. Dnevnica za službeno putovanje u zemlji iznosi 150,00 kuna. Troškovi noćenja, prema priloženom računu, priznaju se u punom iznosu. Na-knada troškova za korištenje privatnog au-tomobila u službene svrhe iznosi do 2,00 kune po prijeđenom kilometru. Važno je istaknuti da navedena Odluka kao i Odlu-ka o visini dnevnica za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financi-raju iz sredstava državnog proračuna3 osta-ju na snazi sve dok Vlada ne donese odluke na temelju članka 16. Zakona o izvršavanju, što je utvrđeno u prijelaznim i završnim odredbama, točnije u članku 45. Zakona o izvršavanju.

I nadalje se propisuju mjere ograni-čenja zaduživanja jedinica lokalne i po-dručne (regionalne) samouprave u skladu s ovlaštenjem iz članka 75. stavak 3. Zako-na o proračunu.

Vlada može dati suglasnost za zadu-živanje onoj jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave koja je u 2012. ostvarila prihode poslovanja iznad rasho-da poslovanja, što dokazuje u financijskom izvještaju o prihodima i rashodima, primi-cima i izdacima za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. na obrascu PR-RAS. Kvota do koje je Vlada ovlaštena izdati suglasnost za zaduženje iznosi najviše do 2,5% ukupno ostvarenih prihoda poslova-nja svih jedinica lokalne i područne (regi-onalne) samouprave iskazanih u izvještaju o prihodima i rashodima, primicima i iz-dacima za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. na obrascu PR-RAS.

Ograničenja se ne odnose na jedinice lokalne i područne (regionalne) samoupra-ve kojima je Vlada dala suglasnosti do 31. prosinca 2012., a nisu korištene u 2012., jedinice lokalne samouprave na području posebne državne skrbi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave za pro-jekte koji se sufinanciraju iz sredstava Eu-ropske unije i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje sudjeluju u projektima energetske učinkovitosti.

Navedeni izuzeci od mjera ograničenja prisutni su već duži niz godina izuzev izu-zetka koji se odnosi na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje sudjeluju u projektima energetske učin-kovitosti. Zakonom o izvršavanju nastoji se ne samo ograničavati, već i potaknuti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na što aktivnije sudjelovanje u projekatima energetske učinkovitosti ako one nisu prezadužene.

Osnovica za obračun naknada i dru-gih primanja na temelju posebnih propi-sa (proračunska osnovica) u 2013. iznosi, kao i do sada, 3.326,00 kuna.

Sredstva za osiguranje imovine i zaposlenika

U skladu s člankom 18. Zakona o iz-vršavanju proračunski korisnici su obvezni u svojim financijskim planovima planirati sredstva za obvezno osiguranje vozila, zra-koplova i brodica, odnosno jahti prema po-sebnim propisima iz djelatnosti osiguranja. U Proračunu, razdjelu Ministarstva finan-cija osigurana su sredstva za: osiguranje prijevoznih sredstava koja su, zbog pojača-nog rizika i velike pojedinačne vrijednosti, više izložena mogućim štetnim događajima u obavljanju redovite djelatnosti; naknadu štete na neosiguranoj imovini koja se do-značuju korisnicima na njihov zahtjev uz koji je potrebno priložiti dokaze o nastaloj šteti; osiguranje službenika, namještenika i dužnosnika od posljedica nesretnog slučaja. Treba istaknuti da se iz državnog proračuna plaća i premija za policu osiguranja kojom su od posljedica nesretnog slučaja (nezgo-de) osigurani svi zaposlenici u državnim i javnim službama, dakle i u školama te ustanovama u zdravstvu, ali ne i vrtićima, kazalištima i ostalim korisnicima.

3. Upravljanje državnom imovinomNadležno općinsko državno odvjet-

ništvo ovlašteno je, u smislu Zakona o državnom odvjetništvu, poduzimati prav-ne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske. Temeljno je pravilo da sve ne-kretnine, koje su stečene, odnosno ku-pljene proračunskim sredstvima, postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Stoga, prema članku 21. Zakona o izvršavanju, korisnik koji stekne nekretninu obvezan je u roku 30 dana od dana stjecanja podni-jeti zahtjev s potrebnom dokumentacijom nadležnom općinskom državnom odvjet-ništvu radi podnošenja prijedloga za upis prava vlasništva Republike Hrvatske i dru-gih stvarnih prava na nekretninama kojih je nositelj Republika Hrvatska u zemljišne knjige. Državno odvjetništvo sastavlja ze-mljišnoknjižni prijedlog i podnosi ga nad-ležnom sudu radi upisa navedenih prava u zemljišne knjige.

4. Poticajne mjere u gospodarstvu

Povrati poreza na dohodak i pomoći jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave

Što se tiče povrata poreza na dohodak, i u 2013. će se povrati po godišnjoj pore-znoj prijavi obveznicima poreza s područja posebne državne skrbi i brdsko-planinskih područja vratiti na teret prihoda koji pripa-da državnom proračunu (čl. 34.).

Nadalje, jedinicama lokalne samoupra-ve na područjima posebne državne skrbi i brdsko-planinskim područjima isplaćivat će se i u 2013. pomoći iz državnog prora-čuna u visini poreza na dobit koji se ostva-ruje na području posebne državne skrbi i brdsko-planinskom području. Člankom 35. Zakona o izvršavanju propisani su kriteriji za utvrđivanje visine pomoći županijama te pomoći gradovima i općinama prve i druge skupine na područjima posebne dr-žavne skrbi.

Pomoći županijama odnose se na ula-ganja u razvojne programe županija, općina i gradova na njihovu području. Najmanje 75% iznosa dobivene pomoći na temelju navedenih kriterija županije trebaju raspo-dijeliti na općine i gradove s njihova po-dručja koji nisu izravno korisnici pomoći iz Proračuna, s tim da županije propisuju i kriterije za raspodjelu navedenog dijela po-

moći. Župan je dužan do 30. ožujka 2013. donijeti raspored sredstava na općine i gradove s njihova područja i dostaviti ga Ministarstvu financija u roku 15 dana na-kon donošenja. Ako županija ne donese raspored sredstava općinama i gradovima sa svojega područja (koji nisu izravni kori-snici pomoći iz Proračuna za 2013.), Mini-starstvo financija će joj obustaviti doznaku pomoći iz Proračuna za 2013.

Županije mogu koristiti pomoći samo za ulaganja u kapitalne programe - rasho-de za nabavu nefinancijske imovine (skupi-na 4 Računskog plana proračuna, osim za nabavu osobnih automobila osnovni račun

- 42311 Osobni automobili). Općine i gra-dovi mogu koristiti pomoći samo za finan-ciranje rashoda za materijal i energiju i za ulaganja u kapitalne programe - rashodi za nabavu nefinancijske imovine (skupi-na 4 Računskog plana proračuna, osim za nabavu osobnih automobila osnovni račun

- 42311 Osobni automobili).

5. Korištenje namjenskih prihoda i primitaka te vlastitih prihodaNamjenski prihodi i primici te vlastiti

prihodi jesu prihodi proračuna i uplaćuju se u proračun, a Zakonom o izvršavanju propisuju se izuzeća od obveze uplate.

Obveza uplate namjenskih prihoda i primitaka ne odnosi se na znanost, visoko obrazovanje, zdravstvene ustanove, pravo-suđe, sustav izvršenja sankcija, ustanove kul-ture, nacionalne parkove, parkove prirode i Državni zavod za zaštitu prirode. Nadležna ministarstva obvezna su nadzirati ostvarenje i trošenje tih prihoda, a dana im je i mo-gućnost da, u suglasnosti s Ministarstvom financija, propišu mjerila i način korištenja donacija za koje namjena nije utvrđena.

Obveza uplate vlastitih prihoda ne odnosi se na znanost, visoko obrazovanje, zdravstvene ustanove, ustanove socijalne skrbi, sustav izvršenja sankcija, ustanove kulture, nacionalne parkove, parkove priro-de, Državni zavod za zaštitu prirode i Hr-vatski hidrografski institut. Nadležna mi-nistarstva obvezna su nadzirati ostvarenje i trošenje tih prihoda, a dana im je i mo-gućnost da, u suglasnosti s Ministarstvom financija, propišu mjerila i način korištenja vlastitih prihoda.

Vlastite prihode korisnici koriste za podmirenje rashoda nastalih obavljanjem poslova na tržištu i u tržišnim uvjetima na temelju kojih su prihodi i ostvareni, a ako se vlastiti prihodi ostvare u iznosu većem od potrebnog za podmirenje navedenih rashoda, mogu se koristiti za podmirenje rashoda redovite djelatnosti.

6. Naplata proračunskih prihodaRadi jačanja mehanizama za efikasni-

ju i djelotvorniju naplatu prihoda iz nad-ležnosti proračunskih korisnika državnog proračuna i tijela jedinica lokalne i područ-ne (regionalne) samouprave, kao i pravnih osoba u kojima država ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odlu-čujuće utječu na upravljanje te s tim u vezi jačanja fiskalne discipline, uvoden je in-strument nadzora naplate prihoda.

Tako se u članku 40. Zakona o izvrša-vanju daje ovlast inspektoru proračunskog nadzora da u proračunskom nadzoru utvr-di jesu li navedeni prihodi neobračunani i/ili manje obračunani i neplaćeni i/ili ma-nje plaćeni, da donosi rješenje kojim nalaže uplatu tih prihoda u proračun, odnosno na račun pravne osobe. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

Zakon o izvršavanju Državnog proračuna za 2013.

2 Nar. nov., br. 117/12.3 Nar. nov., 8/06.

1�2. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

Uredila Biljana Barjaktar, dipl. iur. zemljišnoknjižno pravo

Nastavak na 20. stranici

Različita gledišta na postupak osnivanja, obnove i dopunjavanja zemljišnih knjigaTOMISLAV ARALICA, predsjednik Općinskog suda u Sesvetama

U zemljišnoknjižnim odjelima općinskih sudova na teritoriju Republike Hrvatske postoji različito shvaćanje odredaba Zakona o zemljišnim knjigama koje se odnose na osnivanje, obnavljanje, dopunjavanje, pojedinačno ispravljanje i preoblikovanje zemljišnih knjiga. U načelu postoje dva viđenja - jedan način razmišljanja o osnivanju i obnavljanju zemljišnih knjiga je doslovno (gramatičko), a drugi smisleno (teleološko) tumačenje Zakona. Autor piše upravo o tim različitim pristupima u praksi zemljišnoknjižnog suda kao i o posljedicama koje oni izazivaju.

1. UvodMeđu sucima zemljišnoknjižnih odjela

općinskih sudova na teritoriju Republike Hrvatske postoji nesklad u shvaćanju poj-ma osnivanja, obnavljanja, dopunjavanja, pojedinačnog ispravljanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga. U načelu postoje dva vi-đenja tog pravnog instituta koja su poslje-dica različite sudske prakse i mnogostrukih dvojbi oko tumačenja propisa nesretno sti-liziranog postojećeg Zakona o zemljišnim knjigama1.

Jedan način razmišljanja o osnivanju i obnavljanju zemljišnih knjiga mogli bismo nazvati doslovno, a drugi smisleno tuma-čenje Zakona. Naime, ZZK u svom petom dijelu, razlikuje postupke osnivanja, obnav-ljanja i dopunjavanja, pojedinačni zemljiš-noknjižni ispravni postupak te postupak preoblikovanja u EOP-zemljišnu knjigu - dakle pet srodnih postupaka. Ograničimo raspravu samo na osnivanje, odnosno ob-navljanje i dopunjavanje.

2. Osnivanje zemljišnih knjigaPrema članku 179. ZZK-a postupak

osnivanja zemljišnih knjiga provodi se onda kad u nekoj katastarskoj općini takva knjiga ne postoji. Dakle, počinje se ispo-četka. Nema stare zemljišne knjige, ona ne postoji, nije je nikad ni bilo. To je, dakle,

1 Nar. nov., br., 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10 - Odluka USRH - u nastavku tek-sta: ZZK.

početak službene evidencije vlasništva i drugih zemljišnoknjižnih prava na područ-ju neke katastarske općine. Nakon odluke ministra o osnivanju zemljišne knjige za tu katastarsku općinu, povjerenstvo sastavlja zemljišnoknjižne uloške za svaku pojedinu katastarsku česticu. U posjedovnicu uno-si podatke iz katastra o površini, obliku i druge podatke o samoj čestici. U vlastov-nicu, prema članku 184. stavak 1. ZZK-a, povjerenstvo ponajprije unosi podatke o vlasnicima iz stare zemljišne knjige, po-dredno katastarski podatak o posjedniku, a ako ni tog podatka nema, onda će se kao vlasnik uknjižiti Republika Hrvatska. Ali kakvi bi se podaci iz stare zemljišne knjige trebali unijeti kad je ovdje riječ o osnivanju zemljišne knjige tamo gdje je nikad prije nije bilo?

Odredba članka 184. stavak 1. ZZK-a protivna je temeljnim načelima postupka osnivanja zemljišnih knjiga i zapravo nije provediva. Ona je besmislena i mora je se protumačiti na smislen način, polazeći od temeljnih načela zemljišnoknjižnog po-stupka. Treba se najprije upitati što se to uopće radi u zemljišnim knjigama i koji je smisao svega toga?

Prema članku 3. stavak 1. ZZK-a u zemljišne knjige upisuju se stvarna prava na zemljištima, a i druga prava za koja je to zakonom određeno. Iz članka 8. stavak 2. ZZK-a proizlazi da u zemljišne knjige treba upisati samo ono što je istinito i što potpuno odražava činjenično i pravno sta-nje zemljišta.

Dakle, i u postupku osnivanja zemljiš-ne knjige povjerenstvo je dužno, poštujući načela iz članka 3. i 8. ZZK-a, u vlastov-nicu unijeti samo ona zemljišnoknjižna prava koja »potpuno odražavaju činjenično i pravno stanje zemljišta«. Kako to utvrdi-ti? Bilo kojim dokaznim sredstvima koja poznaje parnični postupak, ponajprije na temelju isprava, iskaza stranaka i svjedoka, elaborata mjernika, starih izmjera. Danas su nam na raspolaganju i vrlo precizne i jasne orto-foto snimke iz zraka, kojima je moguće na kratak i jednostavan način utvrditi postojanje posjedovnih čina na ne-koj nekretnini i to usporediti s iskazima i ispravama.

Zašto je osobito važno da upisi zemljiš-noknjižnih prava budu u što je moguće većoj mjeri potpuni i stvarni? Zato jer, pre-ma članku 180. stavak 1. ZZK-a, ministar pravosuđa već nakon sastavljanja uložaka određuje dan otvaranja novoosnovane ze-mljišne knjige, nakon čega se s njom postu-pa kao s pravom zemljišnom knjigom. Što će nam zemljišna knjiga ako ona sadržava podatke o zemljišnoknjižnim pravima koji nisu stvarni ili su u velikoj mjeri pogrešni?

Nakon što se, dakle, sastave ulošci i odredi dan otvaranja nove zemljišne knjige, prema članku 186. ZZK-a, objavljuje se oglas u kojemu se, između ostalog, pozi-vaju sve osobe, koje smatraju da neko nji-hovo zemljišnoknjižno pravo nije upisano u te uloške, da podnesu u određenom roku svoje prijave i prigovore (prijave zemljišno-knjižnih prava koja nisu uknjižena u uloške, a prigovore na ona već upisana). Zatim se kreće u usmene rasprave u povodu tih pri-java i prigovora. Nakon donošenja odluka

na kraju tih rasprava slijedi provedba nji-hovog upisa. I gotovo.

Postupak osnivanja zemljišne knjige u praksi nije čest, jer na području Republike Hrvatske ima vrlo malo katastarskih općina u kojima do sada nije osnovana zemljišna knjiga, i to još u 19. stoljeću. Zato su velika većina takvih postupaka, u stvari, postupci obnove, a rjeđe dopune zemljišnih knjiga.

3. Obnova zemljišnih knjigaŠto je to obnova zemljišnih knjiga?

Obnova je zemljišnoknjižni postupak ti-jekom kojeg se obnavlja stara, već posto-jeća, zemljišna knjiga. Prema slovu članka 198. stavak 1. ZZK-a, zemljišna knjiga obnavlja se ako je uništena, izgubljena ili je iz nekog razloga postala neuporablji-va. Postupak dopune primjenjuje se kad u postojećoj zemljišnoj knjizi nisu upisana sva zemljišta katastarske općine za koju se knjiga vodi. Propisi glede tih postupaka škrti su. Članci 198. i 199. ZZK-a samo upućuju na to da se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZZK-a o osnivanju zemljišne knjige.

Tek kad se primijene na postupak ob-nove, odredbe članka 184. ZZK-a o sa-stavljanju vlastovnice uloška imaju smisla, jer u ovom postupku postoji stara i nova

- buduća, zemljišna knjiga. U stvari, uočava se da je zakonodavac, propisujući postu-pak osnivanja, zapravo imao ponajprije na umu postupak obnove. Ne i dopune jer ni kod tog postupka nema starih zemljišno-knjižnih upisa. Dakle, u tumačenju petog dijela ZZK-a moramo uvijek imati na umu tu nomotehničku omašku. Zato je jedino ispravno tumačenje članka 184. ZZK-a smisleno, nikako doslovno. Zakon to za-pravo i propisuje člankom 198. stavak 3. i člankom 199. stavak 2. ZZK-a.

A što se događa ako odredbe članka 184. ZZK-a doslovno primijenimo na postupak obnove? Tad ćemo u onoj prvoj fazi, tije-kom sastavljanja uložaka, u njih jednostav-no prepisati stare podatke iz stare zemljišne knjige, možebitno iz knjige položenih ugo-vora - ako postoji u dotičnoj katastarskoj općini, a sve temeljem članka 184. stavak 1. ZZK-a. A ako je u katastarskom postupku nove izmjere ili tehničke reambulacije na-stala nova čestica koja se sastoji od dijelova starih čestica, tada će zastupnici doslovnog tumačenja, prema članku 184. stavak 4. i 5. ZZK-a (iako se te odredbe zapravo odno-se samo na slučaj kad je na tom zemljištu izgrađena zgrada), u novi uložak uknjiži-ti vlasnike i suvlasnike iz svih onih starih zemljišnoknjižnih uložaka u kojima su bile popisane stare čestice iz stare izmjere.

Što sad imamo? Dobili smo stanje koje je zapravo gore i nestvarnije od onog iz stare zemljišne knjige. Spajanjem mnoštva suvlasnika, od kojih je po svoj prilici većina pokojna jer se radi o upisima starijima od 50 godina, dobit ćemo dvostruko lošiju ze-mljišnu knjigu no što smo je imali do tada. Preostaje nam samo nadati se da će sadaš-nji nositelji stvarnih prava na nekretnina-ma iskoristiti prijave i prigovore i pokušati upisati stvarno stanje zemljišnoknjižnih i stvarnih prava. Ali ta nada je slaba jer su naši građani, izmučeni nesretnom povije-šću naših zemljišnih knjiga, u pravilu slabo

zainteresirani za stanje upisa zemljišno-knjižnih prava u zemljišnim knjigama.

Stoga zagovornici doslovnog tuma-čenja mogu na kraju ovog skupog, dugo-trajnog i mukotrpnog postupka proizvesti jednu nestvarnu zemljišnu knjigu koja je od stvarnog stanja udaljenija od one stare. Srećom, oni do danas nisu dovršili niti je-dan postupak obnove, zapetljavši se u vrlo složenim tumačenjima vlastitih interpreta-cija nomotehničkih pogrešaka ZZK-a.

3.1. Iskustva zemljišnoknjižnih sudova u obnovi zemljišnih knjiga

Sudovi koji su prvi na području Re-publike Hrvatske započeli s postupkom obnove zemljišnih knjiga prema ZZK-u, ponajviše Općinski sud u Županji koji je 2002. dovršio postupak obnove katastarske općine Babina Greda, prvi su i uočili spo-menute nomotehničke omaške u ZZK-u. Obnovom je rukovodio tadašnji predsjed-nik Općinskog suda u Županji, Mladen Kaluđer. Oni su silom prilika, jer je ka-tastarski dio povjerenstva pozivao nosite-lje zemljišnoknjižnih prava radi izlaganja nove izmjere, a što su dužni prema kata-starskim propisima, shvatili da se već u toj fazi postupka, prilikom izrade uložaka, u njih može upisati stvarno stanje zemljišno-knjižnih prava do kojeg su došli na temelju razgovora s građanima i na temelju isprava koje su im oni predočavali. Odustali su od prepisivanja vlastovnice iz stare zemljišne knjige i na takav način postigli da je već u nacrtima uložaka upisano stvarno stanje. Dakako, broj prijava i prigovora na tako sastavljene uloške bio je veoma malen. Po-stupak je bio brzo dovršen i rezultirao je jednom urednom zemljišnom knjigom.

Njih su slijedili iduće godine i članovi povjerenstva za obnovu zemljišne knjige za katastarsku općinu Labin. Ta se praksa širila od suda do suda i u zadnjih desetak godina prihvaćena je od većine općinskih sudova na području Republike Hrvatske. Ali, na žalost, najveći općinski sud u Repu-blici Hrvatskoj odbija prihvatiti tu praksu i smisleno tumačenje spomenutih odredaba ZZK-a.

Praksa smislenog tumačenja odredaba ZZK-a o obnovi zemljišnih knjiga dalje je nadograđivana i prilagođavana dvjema različitim početnim situacija kod obno-ve zemljišnih knjiga. Važan razlog zbog kojeg se temeljem članka 198. stavak 1. ZZK-a kreće u obnovu zemljišnih knjiga jest višedesetljetno neupisivanje pravnih događaja koji utječu na stanje zemljišno-knjižnih i stvarnih prava na nekretninama. U bivšem socijalističkom sustavu, katastar nije bio toliko zanemaren kao zemljiš-na knjiga tako da su katastarske mape i operati ipak donekle ažurni, iako su i oni daleko od stvarnog stanja. Zato donekle ažurne katastarske knjige i operati s no-vijim izmjerama iz 60-ih, 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća s kasnijim tehničkim reambulacijama, mogu poslužiti kao te-melj u postupku obnove starih zemljišnih knjiga koje su zasnovane na katastarskim izmjerama iz 19. ili početka 20. stoljeća.

18 2. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139porezi

Nastavak sa19. stranice

zemljišnoknjižno pravo

Različita gledišta na postupak osnivanja, obnove i dopunjavanja zemljišnih knjiga

2 Nar. nov., br., 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04,

To nazivamo postupkom obnove na te-melju tehničke reambulacije. Pojam teh-ničke reambulacije definiran je odredbom iz članka 27. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina2 kao: »... ograničeno prikupljanje i obrada potrebnih podataka koje se provodi u svrhu u koju se provodi i katastarska izmjera.«

Dakako da je mnogo bolji i pouzda-niji postupak obnove koji se temelji na potpuno novom premjeru (nova izmjera) dotične katastarske općine. Ali novi pre-mjer je veoma skup i dugotrajan. Upitno je raspolaže li državni proračun dovoljnim sredstvima za jednu sveobuhvatnu izmje-ru privredno najživljih dijelova naše drža-ve. Prema podacima Državne geodetske uprave u posljednjih se deset godina za potrebe obnove katastra i zemljišnih knji-ga potrošilo 617 milijuna kuna, i u tom razdoblju uredilo 336 katastarskih općina ili 5,5% ukupne površine Republike Hr-vatske. Ovdje se misli na trošak nove iz-mjere do početka obnove, a u tih 336 ka-tastarskih općina obnova još nije u cijelosti dovršena. Ta su sredstva manjim dijelom namaknuta iz državnog proračuna i prora-čuna jedinica lokalne samouprave, a većim dijelom od sredstava zajma Međunarodne banke za obnovu i razvoj, temeljem nekih ugovora od prije nekoliko godina.

3.2. Obnova na temelju tehničke reambulacije i na temelju nove izmjere

Praksa smislenog tumačenja ZZK-a ra-zlikuje situacije obnove na temelju tehnič-ke reambulacije i na temelju nove izmjere. Kod tehničke reambulacije upisi posjedni-ka nisu pouzdani, nekad čak i upisi u staroj zemljišnoj knjizi znaju biti realniji. Zato je u ovoj inačici postupka obnove uputno, kad god se razlikuju podaci o posjedniku u ka-tastarskom operatu od podataka o vlasniku u staroj zemljišnoj knjizi, već u prvoj fazi postupka, prije sastavljanja uložaka, pozva-ti na raspravu sve osobe koje dolaze u obzir kao nositelji zemljišnoknjižnih i stvarnih prava. Govoreći iz osobnog iskustva dugo-godišnjeg predsjednika povjerenstva za ob-novu zemljišnih knjiga, na temelju rasprave s dotičnim osobama i uvidom u isprave pre-dočene povjerenstvu, vrlo se jednostavno i pouzdano mogu utvrditi nositelji stvarnih i zemljišnoknjižnih prava. Sporne situacije su, zapravo, veoma rijetke.

Kad imamo postupak obnove na te-melju novog premjera, situacija je nešto drukčija. Tad je katastarski dio povjeren-stva u obvezi temeljem katastarskih propisa pozvati građane na izlaganje i možebitno ulaganje prigovora na izmjeru. Dokumen-tacija o novoj izmjeri sadržava i podatke o posjednicima, a oni su najčešće i vlasnici novih katastarskih čestica. Ti podaci, pri-kupljeni na licu mjesta kratko vrijeme prije početka postupka obnove, zapravo su vrlo pouzdani i točni. Oni nam mogu poslužiti za sastavljanje vlastovnice uloška, ali ne po-daci o vlasnicima iz stare zemljišne knjige. Ovdje je potrebna rasprava s nositeljima zemljišnoknjižnih prava samo u slučajevi-ma kad iz bilo kojeg razloga posumnjamo u točnost podatka o posjedniku ili vlasniku iz elaborata nove izmjere.

4. Zaključne napomeneDakle, primjenom prakse smislenog

tumačenja ZZK-a, već pri kraju prve faze postupka obnove, u novim zemljišnoknjiž-nim ulošcima imamo stvarno stanje ze-mljišnoknjižnih prava. Nakon ispravnog postupka, prijava i prigovora, kojih u ta-kvim postupcima ima malo, zatim rasprava, odluka i provedbe, dobivamo novu zemljiš-nu knjigu koja sadržava istinito i potpuno činjenično i pravno stanje zemljišta, upravo onako kako propisuje odredba iz članka 8. stavak 2. ZZK-a.

Kad tumačimo odredbe ZZK-a i pri-mjenjujemo ih u praksi, moramo imati na umu svrhu koja se njima želi postići, na-kon čega nam se jednostavno nude rješenja i praktična tumačenja mogućih spornih situacija. U tome treba biti hrabar i pratiti rezultate drugih te stalno nastojati usklađi-vati praksu s drugim sudovima.

Jedno od načela kod osnivanja, obnove i dopune zemljišnih knjiga jest da se u tim postupcima počinje ispočetka. Prijašnje evidencije zemljišnoknjižnih prava, ako ih i ima, tek su pomoćne prirode i ni izda-leka nisu jedina dokazna sredstva za utvr-đivanje činjenice vlasništva, odnosno svih zemljišnoknjižnih i stvarnih prava koja se upisuju u nove zemljišnoknjižne uloške ti-jekom prve faze postupka. Povjerenstvo se nalazi približno u sličnoj situaciji u kojoj su se nalazili katastarski i sudbeni službenici Trojedne Kraljevine kad su tijekom 19. st. osnivali zemljišne knjige na području Hr-vatske, Dalmacije i Slavonije. Načelo osni-vanja je i tada bilo isto: počinje se iznova, a postojeća evidencija stvarnih prava tek je pomoćne prirode. Ti su propisi sadržani u Carskoj naredbi o osnivanju gruntovnica u Kraljevini Ugarskoj i Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji iz 1850., te kasnijim dopunama i izmjenama iz 1855., 1871. i 1874. I onda je osnova svega bila, tada, nova izmjera katastarskih općina. Ni oni nisu posao za-vršili do kraja jer je ostalo još katastarskih općina u kojima osnivanje nije ni započelo, odnosno onih u kojima se stalo tek na ne-dovršenom formiranju uložaka. Čak ni da-nas u Republici Hrvatskoj 230 katastarskih općina nema zemljišnih knjiga.

Naš današnji ZZK temelji se na tim starim propisima iz 19. st. koje je objedinio i u sebe ugradio Zakon o zemljišnim knji-gama iz 1930., iz vremena Kraljevine Jugo-slavije, a koji je u Republici Hrvatskoj bio u primjeni sve do 1997. Svi ti propisi imaju u sebi ugrađena načela i modele postupa-nja koje smo ovdje opisali, objašnjavajući smislenu primjenu odredaba ZZK-a.

Stoga se zalažemo za smisleno tuma-čenje odredaba ZZK-a, posebice članka 184. ZZK-a, u duhu načela zemljišno-knjižnog postupka i naše pravne tradi-cije. Praktično i jednostavno. Zastupnici smislenog tumačenja ZZK-a dosad su osnovali ili obnovili 145 katastarskih op-ćina dok zastupnici doslovnog tumačenja nisu niti jednu. Pa sad procijenite koja mačka jede miševe.

Nadamo se da će hrvatski zakonoda-vac prilikom donošenja izmjena i dopuna Zakona o zemljišnim knjigama prepoznati ovaj glas prakse i precizno ozakoniti jedan praktičan i realan postupak obnove osniva-nja i dopune zemljišnih knjiga. U suprot-nom, proći će još desetak godina tumara-nja dok jedna druga generacija pravnika ne uoči i ispravi pogreške.

1. Koje mjere, prema Zakonu o fiska-lizaciji u prometu gotovinom, trebaju provoditi svi obveznici fiskalizacije, a koje mjere trebaju provoditi samo obve-znici fiskalizacije koji isporuku dobara ili obavljenu uslugu naplaćuju u gotovini?

Fiskalizacija u prometu gotovinom je definirana kao skup mjera koju provode obveznici fiskalizacije, radi učinkovitog nadzora ostvarenog prometa u gotovini, na način da se svi ostvareni gotovinski prometi stvarno i evidentiraju u poslov-nim knjigama poduzetnika.

Prema Zakonu, promet gotovinom obuhvaća plaćanje za isporučena do-bra ili obavljene usluge novčanicama ili kovanicama koje se smatraju platežnim sredstvom, plaćanje svim vrstama kar-tica (American Express, Maestro, Visa, Mastercard te ostale kreditne i debitne kartice), plaćanje čekovima ili drugim sličnim načinom plaćanja, osim kad se plaćanje obavlja direktno na račun ili s računa na račun. Prema tome, goto-vinom se ne smatra virmanska uplata s računa na račun te svako plaćanje obav-ljeno općom uplatnicom na račun.

Obveznikom fiskalizacije smatraju se: • fizičke osobe koje su obveznici

plaćanja poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti obrta i slobodnih zanimanja, te

• pravne i fizičke osobe koje su ob-veznici plaćanja poreza na dobit, ako su prema odredbama posebnih propisa obveznici izdavanja računa za obavljenu isporuku dobara ili usluga.

Posebno se ističe da se proračun-ski korisnici, neprofitne organizacije i ustanove – vrtići, škole, fakulteti, udru-ge i druge slične pravne osobe, smatraju obveznicima fiskalizacije samo ako su obveznici poreza na dobit za dio djelat-nosti za koju im je Porezna uprava izdala rješenje. Prema tome, neprofitne organi-zacije jesu obveznici fisklaizacije za dio djelatnosti za koju su obveznici poreza na dobit. Međutim, ako pravne osobe

nisu u sustavu poreza na dobit, nisu ni obveznici fiskalizacije.

Svi obveznici fiskalizacije imaju ob-vezu provoditi postupak fiskalizacije, a samo oni obveznici, koji naplaćuju ra-čune sredstvima koja se smatraju gotovi-nom, dužni su iste elektroničkim putem dostaviti na ovjeru Poreznoj upravi koja će računima dodijeliti jedinstveni identi-fikator računa (u nastavku teksta: JIR).

Radi toga, a prema Zakonu o fiska-lizaciji u prometu gotovinom, postoje dvije vrste mjera, i to:

1) mjere koje moraju provoditi svi obveznici fiskalizacije bez obzira na način na koji naplaćuju račune te

2) mjere koje moraju provoditi samo obveznici fiskalizacije koji naplaćuju isporuke dobara i usluga u gotovini.

Svi obveznici fiskalizacije - fizičke i pravne osobe, koje ostvaruju dohodak odnosno dobit, imaju obvezu:

- donijeti interni akt u kojem će po-pisati sve poslovne prostore u kojima se obavlja djelatnost kao i način označava-nja pojedinog poslovnog prostora,

- prilagoditi sadržaj računa na način da, uz već obvezne elemente računa, sa-država i nove propisane podatke te

- postaviti upozoravajuće naljepnice o obvezi izdavanja i uzimanja računa u pro-dajnom prostoru na svakom naplatnom uređaju ili na drugom uočljivom mjestu.

Ako naplaćuju račune sredstvima koja se smatraju gotovinom, obvezni-ci fiskalizacije dužni su, uz podatke o poslovnom prostoru, novom sadržaju računa te upozoravajućoj naljepnici, izdavati račune putem elektroničkih naplatnih uređaja, koji moraju omogu-ćiti digitalno potpisivanje računa kao i internetsku vezu za razmjenu podataka s Poreznom upravom, čija propusnost ovisi o broju izdanih računa. Centralni informacijski sustav Porezne uprave će dostavljenim računima putem softver-ski prilagođenih elektroničkih naplat-nih uređaja, dodijeliti ovjeru – odnosno

mr. sc. MIRJANA MAHOVIĆ KOMLJENOVIĆ, dipl. oec., Samobor

Uvođenje fiskalnih blagajni od 1. siječnja 2013.

Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom objavljen je u Narodnim novinama, br. 133/12 i počinje se primjenjivati od 1.siječnja 2013. Navedenim Zakonom uređuje se tko su obveznici fiskalizacije, novi sadržaj računa za provedbu fiskalizacije, vođenje evidencije obveznika fiskalizacije u prometu gotovinom, provedba postupka fiskalizacije, ograničenja u plaćanju gotovim novcem između obveznika fiskalizacije te nadzor nad provedbom Zakona. U nastavku odgovaramo na najčešće postavljena pitanja naših čitatelja.

192. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

Uredila Desanka Đikandić, dipl. oec.

JIR koji obveznici fiskalizacije moraju ispisati na samom računu, prije nego što račun izdaju kupcu.

Međutim, obveznici fiskalizacije dužni su prije izdavanja računa, koji se naplaćuje u gotovini, dostaviti i podat-ke o poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost s oznakom radnih dana i radnog vremena, prema internom aktu. Podaci se o poslovnom prostoru dostavljaju jednom, i kasnije naknadno samo po promjeni jednom već dostavlje-nih podataka.

Osim podataka o elementima računa koji su propisani posebnim propisima, svi obveznici fiskalizacije dužni su izdati račun koji sadržava još i dodatne podat-ke, i to:

1. vrijeme izdavanja računa (sat i mi-nuta)

2. oznaku operatera (osobe) na na-platom uređaju, koju je obveznik fiskali-zacije dužan povezati s OIB-om osobe,

3. oznaku načina plaćanja računa – novčanice, kartica, ček, transakcijski ra-čun, ostalo.

Ako račune naplaćuju u gotovini, ob-veznici fiskalizacije obvezni su na računu iskazati i:

4. JIR- kao potvrdu da je račun ovje-ren u Poreznoj upravi te

5. ZKI – zaštitni kod izdavatelja ob-veznika fiskalizacije, a to je alfanumerič-ki zapis kojim se potvrđuje veza između obveznika fisklaizacije i izdanog računa.

Prema tome, dodatne elemente ra-čuna pod točkama 1. - 3. moraju osigu-rati svi obveznici fiskalizacije, a dodat-ne elemente računa pod točkama 4. i 5. moraju osigurati samo obveznici fiska-lizacije koji provode postupak naplate računa u gotovini.

2. Koje podatke sadržava interni akt o poslovnom prostoru koji su dužni doni-jeti svi obveznici fiskalizacije neovisno o tome naplaćuju li izdane račune samo pu-tem žiro-računa ili u gotovini?

Obveznici fiskalizacije dužni su donijeti interni akt u kojem će navesti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost. Interni akt o poslovnim prostorima obvezno sadržava:

- OIB, - oznaku poslovnog prostora,- adresu poslovnog prostora,- tip poslovnog prostora (internet-

ska trgovina, pokretna trgovina, i to u svim slučajevima kad nije moguće na-značiti adresu polovnog prostora),

- radno vrijeme i radne dane te- datum početka primjene važenja

podataka koji se dostavljaju. Oznaka poslovnog prostora mora biti

označena na isti način kao što se navodi i na samom računu, pri čemu je obveznik fiskalizacije slobodan u određivanju što se smatra poslovnim prostorom. Tako poslovni prostor, u kojem se obavlja dje-latnost, može biti zatvoreni ili otvoreni prostor, pokretno mjesto (kombi i do-stavno vozilo), dio ili više dijelova jednog poslovnog prostora, kao i prostor koji se koristi samo povremeno ili privremeno

za potrebe održavanja sajmova, seminara ili slično. Za djelatnosti koje se obavlja-ju na terenu, obveznik fiskalizacije sa-mostalno određuje potrebu zasebnog vođenja pokretnog poslovnog prostora, ovisno o prirodi posla koji obavlja.

Ako obveznik fiskalizacije naplaćuje račune u gotovini, podatke o poslovnom prostoru potpisuje ispravnim digitalnim certifikatom te dostavlja putem uspo-stavljene elektroničke veze Poreznoj upravi prije početka dostave računa za promet u gotovini. Porezna uprava pro-vjerava jesu li dostavljeni svi propisani podaci o poslovnom prostoru te jesu li potpisani ispravnim digitalnim cerifika-tom. U slučaju da se ne može zaprimiti podatak o poslovnom prostorima, obve-zniku se vraća poruka o odbitku zapri-manja podataka putem uspostavljene elektroničke veze.

Ministar financija će Pravilnikom propisati protokole kao i sigurnosne me-hanizme za dostavu podataka o poslov-nim prostorima te postupanje u slučaju mogućih pogrešaka.

Ostali obveznici fikskalizacije, koji ne naplaćuju račune u gotovini, već obavljene usluge i isporučena dobra naplaćuju isključivo preko transakcij-skih računa, podatke o poslovnom pro-storu zadržavaju u svojim službenim prostorijama te čuvaju u knjigovod-stvenoj evidenciji za potrebe postupka provjere od strane nadzorne službe, i ne dostavljaju ih elektronički u Pore-znu upravu.

Definiranje što se smatra poslovnim prostorom u internom aktu, važno je radi označavanja slijednosti numerič-kog dijela broja računa, koji se može odrediti:

- jedinstveno po poslovnom prostoru kad nema ponavljanja broja računa unu-tar propisanog poslovnog prostora, ili

- po naplatnom uređaju ako ih ima više u jednom poslovnom prostoru kad se broj računa može ponavljati, ali na ra-zličitom naplatnom uređaju.

3. Što moraju učiniti ugostitelji koji su, prema odredbama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, obveznici provo-đenja postupka fiskalizacije od 1. siječnja 2013. te kakav digitalni certifikat treba-ju nabaviti za elektroničko potpisivanje računa i podataka o poslovnom prostoru koji se dostavljaju Poreznoj upravi?

Ako, prema odredbama Zakona o fi-skalizaciji u prometu gotovinom, obav-ljaju djelatnost pružanja usluge smje-štaja te pripreme i posluživanja hrane pod Oznakom I – NKD 2007, a koja obuhvaća pružanje usluge smještaja u hotelima, odmaralištima, kampovima, djelatnost pripremanja i usluživanja pića, djelatnost restorana i ostalih objekata za pripremu i usluživanje hrane, djelatnost keteringa kao i ostale djelatnosti pripre-me pića i usluživanje hrane, poduzetnici postaju obveznici provođenja postupka fiskalizacije od 1. siječnja 2013.

Prema tome, ugostitelji kao obve-znici fiskalizacije obvezni su izdavati račune putem elektroničkih naplatnih uređaja već od početka iduće godine,

radi čega su u prosincu ove godine u sklopu pripremnih radnji dužni na-baviti digitalni certifikat za potrebe fisklaizacije te prilagoditi svoj naplatni uređaj, koji će:

- omogućiti elektroničko potpisi-vanje elemenata računa, i to nadograd-njom već postojećih naplatnih uređaja ili nabavkom novih,

- omogućiti internetsku vezu za elektroničku razmjenu podataka s Po-reznom upravom,

- donijeti interni akt o poslovnim prostorima,

- elektroničkim putem Poreznoj upravi dostaviti podatke o poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelat-nost, a prije početka izdavanja računa za gotovinska plaćanja te

- izdavati račune za promet u go-tovini putem elektroničkih naplatnih uređaja s upisanim JIR-om.

Da bi se račun mogao elektronički potpisati i poslati na ovjeru u Poreznu upravu, potrebno je nabaviti produkcij-ski aplikativni certifikat koji izdaje FIN pod nazivom FISCAL, koji se plaća 375,00 kn (300,00 kn + 75,00 kn PDV), i može se koristiti pet godina, nakon čega je certifikat potrebno obnoviti. FIN izdaje aplikativni certifikat u soft obliku, kao datoteku, (a ne kao smart karticu ili USB token), koji je usklađen s međuna-rodnim standardima, pri čemu njihovo korištenje nije ograničeno ni na jednu specifičnu računalnu platformu.

Međutim, isključivo za potrebe te-stiranja sustava u prosincu ove godine, obveznici fiskalizacije (ili informatičke tvrtke koje će obveznicima uspostaviti sustav fiskalizacije) mogu zatražiti iz-davanje DEMO aplikativnog certifikata od FINE, koji je iste konstrukcije kao i produkcijski aplikativni certifikat, samo što se ne naplaćuje, a izdaje se na razdo-blje od dvije godine.

Ugostitelji su prije početka dostave računa, koji se naplaćuje u gotovini, ob-vezni dostaviti podatke iz internog akta o poslovnim prostorima u kojima obav-ljaju ugostiteljsku djelatnost, sa posebno iskazanim podacima o radnim danima i radnom vremenu. Dostavljeni podaci o poslovnom prostoru vrijede sve dok ne dođe do promjene podataka, što znači da se novi podaci o poslovnom prostoru dostavljaju samo ako se mijenjaju jed-nom već dostavljeni podaci.

Kao i ostali obveznici fiskalizacije, i ugostitelji su obvezni prilagoditi sadržaj računa na način da sadržava tri dijela:

• numerički broj računa - koji mora slijediti neprekinuti numerički redosli-jed bez praznina po svakom poslovnom prostoru ili po naplatnom uređaju u po-slovnom prostoru, a svake godine kreće od broja 1 do broja n,

• oznaku poslovnog prostora – kao drugi dio broja računa koja mora biti označen na identičan način kako je označen i u internom aktu o poslovnim prostorima te

• oznaku naplatnog uređaja.Posebno se ističe da su obveznici fi-

skalizacije obvezni provoditi postupak ovjere računa za svaki, pa i jedan jedi-ni računa ako je on naplaćen u gotovini, pri čemu obveza fiskalizacije izdavanja računa postoji za obveznike fiskalizacije neovisno o udjelu ostvarenog prometa u gotovini u odnosu na ukupan promet.

4. Kako postupa obveznik fiskaliza-cije koji obavlja djelatnost u poslovnom prostoru koji se nalazi na području na ko-jem nije moguće uspostaviti internetsku vezu za razmjenu podataka s Poreznom upravom?

Svaku nemogućnost uspostavljanja veze za razmjenu podataka, obveznik fiskalizacije dokazuje potvrdom HA-KOM-a – Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije, s rokom va-ženja od godine dana. Prema tome, ako obveznik fiskalizacije obavlja djelatnost ili dio djelatnosti u poslovnom prostoru koji se nalazi na području na kojem nije moguće uspostaviti internetsku vezu za razmjenu podataka s Poreznom upra-vom, sve dok se ne uspostavi internetska veza, obveznik fiskalizacije će za taj dio djelatnosti izdavati račune na način pro-pisan za male obveznike fiskalizacije, što znači da se računi izdaju iz posebne knji-ge računa koja se prije početka upotrebe treba ovjeriti u Poreznoj upravi.

Posebno se ističe da se ovjeravanje knjige računa prije početka upotrebe za potrebe fiskalizacije može obaviti u bilo kojoj ispostavi Porezne uprave, neovisno o stvarnoj nadležnosti ispostava koje prate porezne obveznike prema sjedištu za pravne osobe te prebivalištu ili uobi-čajenom boravištu za fizičke osobe.

Prije podnošenja zahtjeva HAKOM-u potrebno je provesti odgovarajuća mjerenja i ispitivanja te provjeriti dostu-pnost usluge pristupa internetu kod ope-ratora koji je pružaju putem nepokretne, pokretne i kablovske mreže.

Smatra se da usluga putem nepokret-ne mreže nije dostupna ako je obveznik fiskalizacije od najmanje dva operatora od kojih je jedan operator univerzalne usluge Hrvatski Telekom dobio negati-van odgovor, odnosno odbijen je zahtjev za sklapanje ugovora zbog tehničke ne-mogućnosti pristupa internetu.

Smatra se da usluga putem kablov-ske mreže nije dostupna ako je najmanje od jednog operatora kablovske mreže dobiven negativan odgovor, dok se sma-tra da usluga putem pokretne mreže nije dostupna ako je od sva tri postojeća ope-ratora – Hrvatskog Telekoma, VIPneta i Tele2, zatražen na probno korištenje podatkovni uređaj za pristup internetu (USB stic) te ako putem niti jednog od tih uređaja u trajanju od dva dana nije uspjelo spajanje na internet.

Svi dokazi o nemogućnosti pristupa internetu moraju se priložiti uz zahtjev HAKOM-u, koji će tek nakon toga iz-dati potvrdu o nedostupnosti signala u poslovnom prostoru.

Uvođenje fiskalnih blagajni od 1. siječnja 2013.

�0 2. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

upravno pravo

1. UvodNa kraju prošle godine nova Vlada donije-

la je niz propisa kojima se uređuje sustav dr-žavne uprave u Republici Hrvatskoj. U ovom članku bit će prikazan sustav državne uprave sukladno novim propisima s posebnim osvr-tom na izmijenjene odredbe. Iako je opće pri-hvaćeno mišljenje da nam je uprava spora, loša, slabo podučena i nepripremljena za obavljanje zadaća s kojima se susreće, sistemski zakon nije bitno promijenjen. Novi Zakon o susta-vu državne uprave (Nar. nov., br. 150/11) vrlo se malo razlikuje od prijašnjeg, čiji je izvorni tekst usvojen još 1993. S pravom se postavlja pitanje: je li prijašnji zakon bio toliko dobar da ga možemo preuzeti? Ako je odgovor po-zitivan, otkuda onda sve kritike na našu upra-vu, je li problem u primjeni zakona i njegovoj provedbi, tko je odgovoran za takvo stanje? Ako je odgovor negativan, onda ćemo ubrzo morati opet u zakonske izmjene ove materije. Ono što je uočljivo odmah na početku, prema našem mišljenju, stihijsko je i nepromišljeno donošenje propisa. Veliki broj propisa, koji su doneseni na kraju 2011. i na početku 2012., vrlo brzo su doživjela promjene i dopune.1

2. Određenje temeljnih pojmovaTijela državne uprave samo su ona tijela

Zakon o sustavu državne uprave (u nastav-ku teksta: ZSDU, objavljen u Nar. nov., br. 150/11)koja obavljaju poslove državne uprave. Sukladno članku 3. tijela su državne uprave ministarstva, državni uredi Vlade Republike Hrvatske, državne upravne organizacije i uredi državne uprave u županijama.

Druga tijela koja obavljaju poslove držav-ne uprave tijela su jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe koje imaju javne ovlasti za koje je ZSDU predvidio mogućnost da im se posebnim zakonom povjere određeni poslovi državne uprave.

Državno tijelo širi je pojam i obuhvaća, osim tijela državne uprave, i druga državna tijela kao što su Hrvatski sabor, Predsjednik Republike Hrvatske, Vlada Republike Hr-vatske, Ustavni sud Republike Hrvatske, svi sudovi, državna odvjetništva, Pučki i posebni pravobranitelji, Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave.

Javnopravno tijelo novi je pojam u hrvat-skom zakonodavstvu uveden novim Zakonom o općem upravnom postupku (u nastavku tek-

specifična za pojedina upravna područja, na-dopunjuju se odredbe ZSDU-a i njima se neka pitanja mogu urediti drukčije samo ako to ZSDU predviđa (npr. rad tijela državne uprave je javan, ali javnost se može iznimno isključiti ako je to predviđeno zakonom - čl. 13. ZSDU-a). Važan izvor prava za rad upra-ve je i Zakon o općem upravnom postupku,3 kojim su regulirana pravila postupanja tijela državne uprave (postupovni zakon).

Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu mi-nistarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (u nastavku teksta: ZUDMSTDU)4 ustrojavaju se pojedina središnja tijela držav-ne uprave i određuje se njihov djelokrug. Po-sebnom Uredbom o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave5 utvrđuju se temeljna načela unutarnjeg ustrojstva, vrste i uvjeti za ustrojavanje unutarnjih ustrojstvenih jedinica u središnjim tijelima državne uprave i stručnim službama Vlade Republike Hrvatske. Na temelju tako postavljenog okvira donose se posebne uredbe za svako pojedino središnje tijelo državne uprave (npr. Uredba o unutar-njem ustrojstvu ministarstva financija, Ured-ba o unutarnjem ustrojstvu Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Uredba o unutarnjem ustrojstvu Državnog ureda za središnju javnu nabavu i druge), kojima se uređuje unutarnje ustrojstvo, nazivi unutarnjih ustrojstvenih je-dinica, okvirni broj službenika i namještenika, radno vrijeme i druga važna pitanja za rad pojedinog tijela državne uprave. Sva pitanja koja nisu uređena Uredbama Vlade Republike Hrvatske, a koja se odnose na broj potrebnih državnih službenika i namještenika, opise rad-nih mjesta, stručne uvjete potrebne za obavlja-nje pojedinih poslova, ovlasti i odgovornosti službenika i namještenika i drugo, uređuju se Pravilnicima o unutarnjem redu koje, za svako pojedino tijelo državne uprave, donose čelnici tih tijela.

Uredi državne uprave u županijama su prvostupanjska tijela državne uprave u kojima se obavljaju poslovi iz više upravnih područja na području pojedine županije. Osnovani su ZSDU-i, a njihovo unutarnje ustrojstvo, dje-lokrug, nazive unutarnjih ustrojstvenih jedini-ca, način rada, okvirni broj službenika i druga važna pitanja Vlada je uredila Uredbom o unutarnjem ustrojstvu ureda državne upra-ve u županijama.6 Na temelju te uredbe čel-nici svakog pojedinog ureda državne uprave u županijama (predstojnici) donose Pravilnike o unutarnjem redu kojima se utvrđuje kon-kretan broj službenika i namještenika, opisi njihovih poslova i stručnih uvjeta potrebnih za pojedino radno mjesto, ovlasti i odgovor-nosti državnih službenika i namještenika, ras-pored radnog vremena i druga važna pitanja koja nisu uređena Uredbom.

4. Tijela koja obavljaju poslove državne upravePoslove državne uprave, u pravilu, obav-

ljaju tijela državne uprave, ali zakon predviđa mogućnost da i neka druga tijela obavljaju te poslove.

4.1. Tijela državne upravePoslove državne uprave obavljaju tijela dr-

žavne uprave. Sukladno ZSDU-u (čl. 3.) tije-la državne uprave su:

a) Ministarstva;b) Državni uredi Vlade Republike Hrvat-

ske;c) Državne upravne organizacije i d) Uredi državne uprave u županijama.

Ministarstva, državni uredi i državne upravne organizacije središnja su tijela držav-ne uprave, a uredi državne uprave u županija-ma prvostupanjska su tijela državne uprave.

Ministarstva, državni uredi i državne upravne organizacije središnja su (centralna), samostalna i posebna tijela državne uprave. Tijela državne uprave središnja su tijela jer se njihova nadležnost proteže na cjelokupno područje Republike Hrvatske, njihova samo-stalnost očituje se u operativnoj neovisnosti, u obavljanju poslova iz svog djelokruga, nisu ovisna o uputama ili nalozima nekih drugih tijela, dok se njihova posebnost očituje kroz njihov djelokrug, u pravilu, nadležna su za jedno, možebitno dva ili tri upravna područja (npr. Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza) iz cjelokupne upravne nadležnosti.

Tijela državne uprave mogu se ustrojiti samo zakonom. ZSDU određuje koje su to vrste središnjih tijela državne uprave, dok se posebnim zakonom, Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave određuju njihovi nazivi i djelokrug. Radi učinkovitog obavljanja po-slova državne uprave, iz njihove nadležnosti mogu se u županijama, općinama i gradovima osnivati područne jedinice središnjih tijela dr-žavne uprave. Područne jedinice se, u pravilu, ustrojavaju uredbama kojima se uređuje unu-tarnje ustrojstvo pojedinih tijela.

Kako će se obavljanje poslova za pojedina upravna područja podijeliti u razna tijela dr-žavne uprave, čisto je političko pitanje. Prvo pitanje je koje će se grupe poslova obavljati u ministarstvima, a koje u drugim organi-zacijskim oblicima (državni uredi i državne upravne organizacije). Obavljanje poslova iz pet temeljnih državnih funkcija obvezno se osigurava preko ministarstava (vanjski poslovi, unutarnji poslovi, vojska, financije i pravosu-đe). Drugi važniji upravni poslovi obavljaju se, također, u ministarstvima, ali se kombinacije upravnih područja mijenjaju ovisno o politič-kom isticanju pojedinog područja i raspodjeli ministarskih funkcija.7 Bilo bi najbolje da za svako upravno područje postoji posebno ministarstvo, Na taj način bi sigurno poslovi iz njegova djelokruga bili najbolje napravlje-ni. To se protivi ekonomskoj logici, vječitoj težnji za što manjom javnom upravom i fi-nancijskim uštedama. Tada se pristupa kom-binatorici upravnih područja iz koje se mogu pročitati programska usmjerenja pojedinih vlada. Primjer: ako Vlada želi istaknuti svoje usmjerenje na razvoj gospodarstva, tada će za to područje osnivati samostalna tijela državne uprave. Sada konkretno postoje dva ministar-stva: Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo poduzetništva i obrta (nastali iz prijašnjeg Mi-nistarstva gospodarstva, rada i poduzetništva) te još i Državni ured za trgovinsku politiku, sva tri tijela usmjerena na jačanje gospodar-stva. No, još je jedna činjenica važna kod ove kombinatorike. To je pitanje broja ministar-stava, ujedno pitanje broja državnih dužnosni-ka. Vrlo često koalicijske vlade povećavaju broj tijela državne uprave, osobito ministarstava, kako bi mogle ispuniti svoja obećanja koalicij-skim partnerima i osigurati svima predstavni-ke i središte moći u Vladi. Kad je 2003. došla nova Vlada, bilo je ustrojeno samo 19 tijela državne uprave (14 ministarstava i 5 državnih

DANIJELA ROMIĆ, univ. spec. admin. publ., Vukovar

Sustav državne uprave u Republici HrvatskojPredmet ovog članka su odredbe Zakona o sustavu državne uprave (Nar. nov., br. 150/11), Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (Nar. nov., br. 159/11 i 22/12) te drugih propisa kojima se uređuje sustav državne uprave. Stoga, autorica u članku razmatra i iznosi razloge određenih rješenja u promjeni sustava državne uprave i iznosi svoje mišljenje o tome. Istodobno iznosi i rješenja koja bi mogla dovesti do učinkovitije i racionalnije uprave. Naime, Državna je uprava uvijek na meti kritika javnosti i stručnjaka. U razdobljima ekonomske krize taj fenomen je još izraženiji zbog uvijek prisutne štednje i racionalizacije potrošnje. Pitanje učinkovite i jeftin(ij)e uprave izuzetna je tema zadnjih dvadesetak godina. U tu svrhu koriste se razne metode legitimnih utjecaja na rad uprave, a jedan od najučinkovitijih je promjena pravnog okvira u kojem uprava djeluje.

sta: ZUP). Javlja se umjesto prijašnjega izra-za »tijela javne vlasti«. To je skupni (i najširi) izraz koji obuhvaća tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i prav-ne osobe koje imaju javne ovlasti. Uvođenje navedenoga pojma bilo je prijeko potrebno zbog toga što slični pojmovi postoje u većini zapadnoeuropskih država i što se već nalazi u nekim pravnim aktima koje je Republika Hrvatska ratificirala. Osim toga, taj je izraz prikladniji za označavanje svih subjekata koji su dužni postupati prema ZUP-u, a nisu ujedno nositelji vlasti, već samo imaju odre-đene javne ovlasti.2

3. Hijerarhija pravnih propisa kojima je uređen sustav državne uprave u Republici HrvatskojKonkretni sustav državne uprave očitu-

je se u organizacijskim jedinicama različitih naziva u pojedinim državama. Ono što je za-jedničko svim upravnim sustavima je sve veća raznolikost zadaća unutar pojedine zemlje, ali sa sve sličnijim zadaćama ako uspoređujemo upravne sustave raznih zemalja.

Sustav državne uprave u Republici Hrvat-skoj uređen je Ustavom, zakonima i podzakon-skim propisima. Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 - proč. tekst, 113/00, 124/00 - proč. tekst, 28/01, 41/01 - proč. tekst, 55/01 - ispr. 76/10 i 85/10 - proč. tekst) u brojnim člancima sadržava odredbe koje se odnose na državnu upravu (pravo na žalbu, načelo zakonitosti, sudska kontrola zakonitosti upravnih akata, jednakost pred zakonom i drugi), no na samo ustrojstvo dr-žavne uprave odnosi se članak 117. Ustava u kojem se navodi da se ustrojstvo i poslovi dr-žavne uprave te način njihova obavljanja ure-đuju zakonom i to organskim zakonom koji se donosi većinom svih zastupnika u Hrvatskom saboru (čl. 83., st. 2. Ustava).

Osnovni zakon kojim se uređuje sustav dr-žavne uprave u Republici Hrvatskoj je Zakon o sustavu državne uprave (u nastavku teksta: ZSDU), kojim su definirani poslovi državne uprave, tijela i ustrojstvo državne uprave, me-đusobni odnosi tijela državne uprave i njihov odnos prema građanima te druga važna pita-nja. Ovo je opći zakon (lex generalis) s kojim moraju biti usklađeni svi drugi zakoni koji se odnose na državnu upravu. Drugim zakoni-ma (lex specialis) detaljnije se uređuju pitanja 1 Kao primjere navodimo Zakon o ustrojstvu i djelokrugu

ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (Nar. nov., br. 150/11 i 22/12), Uredbu o unutarnjem ustrojstvu ureda državne uprave u županijama (Nar. nov., br. 40/12, 51/12), Uredbu o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave (Nar. nov., br. 154/11, 17/12).

2 Medvedović, D. (2009): Geneza novog Zakona o općem upravnom postupku. U Foretić, D., ur.: Novi Zakon o op-ćem upravnom postupku, Novi informator, Zagreb, str. 17 – 74.

3 Nar. nov., br. 47/09.4 Nar. nov., br. 150/11 i 22/12.5 Nar. nov., br. 154/11 i 17/12.6 Nar. nov., br. 40/12 i 51/12.

7 Tako je, npr. u prošloj Vladi za poslove zdravstva i socijal-ne skrbi ustrojeno Ministarstvo zdravstva i socijalne skr-bi, dok je sada upravno područje zdravstva u nadležno-sti Ministarstva zdravlja, dok je socijalna skrb prebače-na u nadležnost Ministarstva socijalne politike i mladih. Za poslove turizma sada postoji Ministarstvo turizma, a prije je te poslove obavljalo najprije Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, kasnije Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Ovi primjeri zorno pokazuju koliko su česte promjene naziva i djelokruga ministar-stva, što se obrazlaže pokušajem da se građanima osi-gura učinkovita uprava, iako se, u stvari, iza svega kriju političke igre.

�12. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

Uređuje Davorka Foretić, dipl. iur.

upravnih organizacija). Brojnim naknadnim izmjenama do 2008. taj broj se povećao na 27 (16 ministarstava, 3 središnja državna ureda i 9 državnih upravnih organizacija). Sukladno trenutačno važećem zakonodavstvu u Repu-blici Hrvatskoj ustrojeno je 32 središnja tijela državne uprave (20 ministarstava, 4 državna ureda i 8 državnih upravnih organizacija).a) Ministarstva

Ministarstva se ustrojavaju za obavlja-nje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja. Ministar predstavlja mini-starstvo i upravlja njegovim radom. Ministar ima jednog zamjenika, prema potrebi, može imati jednog ili više pomoćnika. Ministar, za-mjenik ministra i pomoćnik ministra držav-ni su dužnosnici. Ministarstva, u pravilu, ne osnivaju nikakve svoje područne jedinice, ona su strogo centralistički ustrojena. Iznimno, za neke službe unutar ministarstava, koje, zbog specifičnosti svog posla zahtijevaju posebni stupanj autonomije, osnivaju se ispostave tih službi po županijama i gradovima. Tako, npr. Porezna uprava, kao posebna ustrojbena jedi-nica Ministarstva financija, ima svoje područ-ne jedinice i ispostave po svim županijama i većim gradovima. Sukladno ZUDMSTDU-u, ministarstva su:

1. Ministarstvo financija;2. Ministarstvo obrane;3. Ministarstvo vanjskih i europskih po-

slova;4. Ministarstvo unutarnjih poslova;5. Ministarstvo pravosuđa;6. Ministarstvo uprave;7. Ministarstvo gospodarstva;8. Ministarstvo regionalnoga razvoja i

fondova Europske unije;9. Ministarstvo poduzetništva i obrta;10. Ministarstvo rada i mirovinskoga su-

stava;11. Ministarstvo pomorstva, prometa i in-

frastrukture;12. Ministarstvo poljoprivrede;13. Ministarstvo turizma;14. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode;15. Ministarstvo graditeljstva i prostorno-

ga uređenja;16. Ministarstvo branitelja;17. Ministarstvo socijalne politike i mla-

dih;18. Ministarstvo zdravlja;19. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i

sporta i20. Ministarstvo kulture.

b) Državni uredi Vlade Republike Hrvatske

U drugim vrstama središnjih tijela držav-ne uprave (trenutačno su to državni uredi i državne upravne organizacije) obavljaju se poslovi državne uprave koji su od posebnog značaja za učinkoviti rad Vlade ili su to spe-cifične grupe poslova za koje nije potrebno ustrojiti ministarstvo, a koje su, ipak, posebno važne za građane. I kod ove grupe tijela držav-ne uprave stalno se mijenjaju nazivi i njihov djelokrug, opet najčešće iz političkih razloga. Tako je prijašnjim nizom zakona bio ustro-jen Središnji državni ured za upravu, koji je naknadno ukinut, a njegove poslove preuzelo je Ministarstvo uprave (koje postoji i sada). Središnji državni ured za upravljanje držav-nom imovinom osnovan Zakonom o izmje-nama i dopunama Zakona o Vladi (Nar. nov., br. 199/03), ukinut je jednim materijalnim zakonom, Zakonom o upravljanju državnom imovinom (Nar. nov., br. 145/10), a njegove poslove je, uglavnom, preuzela Agencija za upravljanje državnom imovinom, samostalno tijelo izvan sustava državne uprave.8 Novim zakonodavstvom ponovo je osnovan Državni ured za upravljanje državnom imovinom.

Državni uredi se ustrojavaju za obav-ljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja koja su od posebnog značaja za učinkovitiji rad Vlade. Državnim uredom upravlja predstojnik državnog ureda koji je zamjenik ministra i državni je dužno-snik. Predstojnik državnog ureda može imati

jednoga zamjenika koji je rukovodeći državni službenik. Državni uredi su:

1. Državni ured za trgovinsku politiku;2. Državni ured za središnju javnu nabavu;3. Državni ured za upravljanje državnom

imovinom i 4. Državni ured za Hrvate izvan Republi-

ke Hrvatske.Četiri novoosnovana državna ureda, pre-

ma samim nazivima i djelokrugu jasno upuću-ju na to da su strogo središnja tijela.c) Državne upravne organizacije

Ustrojstvo državnih upravnih organizaci-ja najmanje je podložno izmjenama. U 2003. bilo ih je samo 5, kasnije je broj narastao do 9, a sada ih ima 8. Državne upravne organizacije ustrojavaju se za obavljanje određenih poslova koji zahtijevaju posebnu stručnost i posebne metode rada. Promjene se kod tih tijela oči-tuju u međusobnom spajanju ili razdvajanju pojedinih upravnih grana, odnosno njihovom izdvajanju iz nekih drugih tijela. Tako je, npr. sadašnji Državni zavod za radiološku i nukle-arnu sigurnost nastao od prijašnja dva zavoda: Zavoda za zaštitu od zračenja i Državnog za-voda za nuklearnu sigurnost. Državna upra-va za zaštitu i spašavanje nastala je radi bolje koordinacije žurnih službi izdvajanjem dijela poslova iz Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane. Hoće li državne upravne organizacije imati svoje područne jedinice u županijama i gradovima ovisi o specifično-stima upravnih područja za koja su osnovana. Tako, Državna uprava za zaštitu i spašavanje ima svoje područne urede u svim županijama, Državni zavod za mjeriteljstvo ima područne jedinice Službe mjeriteljskih poslova u Zagre-bu, Rijeci, Osijeku i Splitu (dakle, područne jedinice samo jedne službe iz svog sastava koja obavlja samo jedan dio poslova iz djelokruga zavoda), Državni zavod za statistiku ima po-dručne jedinice u svim županijama, dok su samo u nekima još i ispostave po gradovima (u Osječko-baranjskoj županiji nema isposta-va, u Vukovarsko-srijemskoj su dvije ispostave), a Državni hidrometeorološki zavod i Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost pri-mjeri su strogo centraliziranih tijela koja ne-maju svojih ispostava.

Državne se upravne organizacije ustroja-vaju za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih područja i, u pravi-lu, ustrojavaju se kao državne uprave, zavodi i ravnateljstva. Ravnatelj predstavlja i upravlja radom državnih upravnih organizacija i on je državni dužnosnik. Prema potrebi, ravnatelj može imati jednog zamjenika koji je ruko-vodeći državni službenik. Državne upravne organizacije su:

1. Državna geodetska uprava;2. Državni hidrometeorološki zavod;3. Državni zavod za intelektualno vlasništvo;4. Državni zavod za mjeriteljstvo;5. Državni zavod za statistiku;6. Državni inspektorat;7. Državni zavod za radiološku i nuklear-

nu sigurnost i 8. Državna uprava za zaštitu i spašavanje.

d) Uredi državne uprave u županijamaUredi su državne uprave u županijama pr-

vostupanjska tijela državne uprave ustrojena za obavljanje poslova državne uprave u više upravnih područja na području jedne županije. To znači da su lokalna, niža, samostalna i opća tijela državne uprave. Uredi državne uprave su lokalna tijela jer se njihova nadležnost proteže samo na područje jedne županije. Iako može zvučati kontradiktorno, oni su niža, a, ipak, sa-mostalna tijela. U organizacijskom smislu su samostalni jer nisu sastavni dio nekog drugog tijela. Ujedno su središnja tijela državne upra-ve i imaju pravo davanja objašnjenja, naputaka i posebno nadzora nad njihovim radom, i to svako tijelo iz svoje nadležnosti. Uredi držav-ne uprave su opća tijela jer je njihova nadlež-nost određena općom klauzulom, oni su nadlež-ni za sve upravne poslove u prvom stupnju na području jedne županije. Iz njihove nadležno-sti izuzeti su samo poslovi koji su posebnim zakonom izrijekom stavljeni nekom drugom tijelu u nadležnost. Ako bi se posebnim zako-

nom građanima osiguralo ostvarivanje nekog prava ili nametnula neka obveza, a istim pro-pisom se ne bi odredilo tijelo u čijoj je nadlež-nosti ostvarivanje tog prava, odnosno obveze, uredi državne uprave u županijama ne bi se mogli odreći te nadležnosti zbog postojanja opće klauzule nadležnosti.9

Za obavljanje određenih poslova državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave u županijama, mogu se u gradu, odnosno općini, osnivati ispostave. Ispostave se osnivaju Ured-bom o unutarnjem ustrojstvu ureda državne uprave u županijama.

Radom ureda državne uprave u županiji upravlja predstojnik ureda, rukovodeći državni službenik, odgovoran Vladi i čelnicima središ-njih tijela državne uprave, svakom za njegovo područje. Predstojnik može imati zamjenika.

Tijela državne uprave nemaju pravnu osobnost, osnivaju se zakonom, sredstva za rad osiguravaju se isključivo u državnom proraču-nu, na službenike i namještenike primjenjuju se posebni propisi kojima se uređuje njihov radnopravni status, a stupanj kontrole je velik. Tijela državne uprave funkcioniraju po stro-gom principu hijerarhije i podložni su politič-koj, sudskoj i financijskoj kontroli. Politička se kontrola provodi preko politički imenovanog vodstva, ministri, predstojnici državnih ureda i ravnatelji državnih upravnih organizacija dr-žavni su dužnosnici, dok su predstojnici ureda državne uprave u županijama rukovodeći dr-žavni službenici koje imenuje Vlada. Financij-ska kontrola provodi se putem Državne revi-zije i sustava unutarnjih financijskih kontrola. Osim toga, neposredna kontrola pojedinačnih akata, radnji i mjera u provedbi poslova držav-ne uprave osigurana je u Ustavom i zakonom zajamčenom pravu na žalbu. U pravilu, žalba je dopuštena protiv svih vrsta odluka u prvom stupnju, a ako nije dopuštena žalba, moguće je zatražiti sudsku zaštitu

4.2. Druga tijela koja obavljaju poslove državne uprave

Tijela državne uprave obavljaju poslove državne uprave. Iz brojnih razloga, pogotovo zbog ekonomičnosti, dostupnosti građanima, načela supsidijarnosti, decentralizacije i dru-gih razloga, zakon predviđa mogućnost da i neka druga tijela obavljaju poslove državne uprave. Tako se posebnim zakonom određeni poslovi državne uprave mogu povjeriti tijeli-ma jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama koje na temelju zakona imaju javne ovlasti (pravne osobe koje imaju javne ovlasti).

Pravne osobe koje imaju javne ovlasti ne-državni su subjekti kao što su to ustanove, tr-govačka društva i druge pravne osobe kojima je to temeljna djelatnost zbog koje su osno-vane. No, obavljanje djelatnosti koje su im dane u nadležnost nije njihovo izvorno pravo, nego je izvorno pravo države da obavlja te djelatnosti, a država je dalje delegirala to svo-je pravo pretvorivši ga u ovlast za postupanje. Delegiranjem ovlasti za postupanje država ujedno daje pravo autoritativnog nastupa-nja vršitelja javne ovlasti prema korisnicima i drugim subjektima. Na taj se način država odriče dijela svog ukupnog autoritativnog nastupa u korist nedržavnih tijela istodobno povećavajući opseg svog autoritativnog na-stupa povećanjem broja subjekata koji mogu upotrijebiti prisilu u izvršenju donesenih akata (Borković, 2002, str. 24).

Poslovi koje obavljaju nedržavni subjekti u obavljanju javnih ovlasti vrlo su raznoliki, no u teoriji su se diferencirale sljedeće grupe poslova:

- normativna aktivnost,- rješavanje u pojedinačnim stvarima o

pravima i obvezama,- obavljanje stručnog nadzora i kontrole,- obavljanje upravnog nadzora i inspekcij-

ske kontrole,- vođenje javnih evidencija,- izdavanje javnih isprava i- obavljanje drugih javnih poslova, kao što

su razne upravne radnje.10

Kad poslove državne uprave obavljaju druga tijela, na njih se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZSDU-a. Tako je rad tih tijela javan, osim kad je zakonom predviđena mogućnost isključenja javnosti, štetu koju gra-đaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nanesu ta tijela nezakonitim ili nepravilnim radom nadoknađuje Republika Hrvatska, a pravo na žalbu, odnosno sudsku zaštitu osigurano je i protiv njihovih akata, radnji ili mjera. Sredstva za rad tih tijela u obavljanju poslova državne uprave određuju se u posebnom zakonu kojim su im prenesene javne ovlasti. Postupanja koja ZSDU propisuje za odnos građana i uprave obvezujuća su i za druga tijela koja obavljaju poslove državne uprave. U povjerenim poslo-vima državne uprave ta tijela:

1. Rješavaju u upravnim stvarima u pr-vom i drugom stupnju kad su im ti poslovi zakonom izrijekom stavljeni u nadležnost,

2. Vode očevidnike određene zakonom i drugim propisima i izdaju propisana uvjerenja i druge potvrde,

3. Obavljaju i druge poslove državne uprave koji su im zakonom izrijekom stavljeni u nadležnost (čl. 60. ZSDU-a).

Budući da je obavljanje poslova državne uprave preko drugih tijela iznimka, a ne pra-vilo, ta se tijela moraju strogo pridržavati na-čela zakonitosti. Njihova nadležnost je točno određena posebnim propisom, mogu poduzi-mati samo određene radnje i samo kad su na to izrijekom ovlaštena. Za zakonito i stručno obavljanje povjerenih poslova odgovorni su:

- U tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave – župan, gradonačel-nik, odnosno općinski načelnik,

- U pravnim osobama s javnim ovlastima – ravnatelj.

Kad se određeni poslovi državne uprave povjere drugim tijelima, središnja tijela držav-ne uprave imaju ovlast:

- Nadzora zakonitosti, pravodobnosti i pravilnosti obavljanja povjerenih poslova dr-žavne uprave;

- Raspraviti stanje u pojedinom tijelu i odrediti mjere koje je to tijelo dužno poduzeti radi izvršavanja poslova državne uprave, oso-bito obustaviti od izvršenja opće akte tih tijela i predložiti Vladi Republike Hrvatske po-duzimanje odgovarajućih mjera te predložiti razrješenje čelnika. Vlada (kao nositelj izvrš-ne vlasti) ima ovlast ukidanja propisa koje su donijela tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, dok propise pravnih osoba, koje imaju javne ovlasti, ne može ukinuti već može podnijeti zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu njihove suglasnosti s Ustavom i za-konima;

- Pokrenuti postupak za utvrđivanje odgo-vornosti službenika i namještenika;

- Poduzimati i druge mjere u skladu sa zakonom i drugim propisima (čl. 65. i 69. ZSDU-a).

Osim nadzornih ovlasti, središnja tijela dr-žavne uprave zadržavaju pravo davanja napu-taka, organiziranja savjetovanja, davanja uputa za pravilnu primjenu zakona iz njihovog dje-lokruga i poduzimanja drugih mjera radi ujed-načene primjene zakona i drugih propisa.

Jedan od primjera prijenosa ovlasti s dr-žave na nedržavne subjekte je prijenos odre-đenih ovlasti u području odgoja i obrazovanja na školske ustanove. Tako, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi11 na-vodi taksativno popis poslova koje osnovne i srednje škole i učenički domovi obavljaju na temelju javnih ovlasti:

- upise u školu i ispise iz škole s vođenjem od-govarajuće evidencije i dokumentacije;

- organizaciju i izvođenje nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada s učenicima te vođenje odgovarajuće evidencije;

8 Više u Romić, D. (2011): Primjena Zakona o upravljanju državnom imovinom, Informator, br. 5943, str.13-14.

9 Borković, , I. (1991): Upravno pravo, Informator, Zagreb, str. 208-211.

10 Navedeno prema: Krijan, P., Krijan-Žigić, L. (2006): Jav-ne ovlasti kao poseban oblik javne vlasti, Informator, br. 5461 - 5462, Zagreb, str. 3. i Mecanović, I. (1995): Ustroj-stvo i djelovanje javnog sektora, svezak 1., Pravni fakul-tet, Osijek, str. 99.

11 Nar. nov., br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12 i 16/12.

Nastavak na 22. stranici

�� 2. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

upravno pravo

- vrednovanje i ocjenjivanje učenika, te vo-đenje evidencije o tome kao i o učeničkim posti-gnućima:

- izricanje i provođenje pedagoških mjera i vođenje evidencije o njima;

- organizaciju predmetnih i razrednih ispita i vođenje evidencije o njima;

- izdavanje javnih isprava i drugih potvrda;- upisivanje podataka o odgojno-obrazov-

nom radu u e-Maticu – zajednički elektronički upisnik ustanova.

Primjer prijenosa poslova državne uprave na tijela jedinica lokalne i područne (regional-ne) samouprave daje Zakon o prostornom ure-đenju i gradnji.12 Njegovim donošenjem poslove vezane uz izdavanje građevinskih, lokacijskih i uporabnih dozvola, koje su u prvom stupnju obavljali uredi državne uprave u županijama, povjereni su upravnim tijelima županija i ve-likih gradova.

5. Odnosi tijela državne uprave i građanaZa učinkovit rad uprave ključno je pita-

nje njezina odnosa s građanima i stoga je pri-jeko potrebno nešto reći i o tome. Novi niz propisa ne donosi neke značajnije promjene. Odnosi tijela državne uprave i građana tre-bali bi se temeljiti na međusobnoj suradnji i povjerenju te poštovanju dostojanstva ljud-ske osobe (čl. 77. ZSDU-a). Iako ZSDU dalje razrađuje samo obveze koje imaju ti-jela državne uprave, ta se odredba jednako odnosi i na građane. Pojmovi »suradnja« i »povjerenje« sami po sebi zahtijevaju dvije strane koje se nalaze u međusobnom odnosu. Prema tome, službenici tijela državne uprave dužni su surađivati s građanima, prema sva-kome od njih treba postupati na jednak način, vjerovati u njihove dobre namjere i ne imati ikakvih predrasuda. Načelo pomoći neukoj stranci zahtijeva od službenika da upozna stranku s njezinim pravima i upozori je na posljedice njezinih postupaka (čl. 7. ZUP-a). Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti zahtijeva takva postupanja kojima se stvara što je moguće manje troškova kako građani-ma, tako i državi, uz istodobno utvrđivanje svih potrebnih činjenica kako bi se upravna stvar riješila na najbolji način (čl. 10. ZUP-a). Službena osoba je dužna upozoriti stranke i druge sudionike u upravnom postupku na njihovo pravo na naknadu troškova (čl. 162. ZUP-a). Svakome na isti način treba pomoći u ostvarivanju njihovih prava ali i nametanju njihovih obveza.

Jedna od značajnih odredbi ZSDU-a je odredba članka 82. (potpuno identična odredba postojala je i u starom ZSDU-u iz 1993.!) koju namjerno citiramo: »u rješavanju u upravnim stvarima ne smije se zahtijevati od stranaka da u postupku pribavljaju uvjerenja o činjenicama o kojima tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe koje imaju javne ovlasti vode službene očevidnike. Takva uvjerenja mora-ju se pribaviti po službenoj dužnosti«. Ova odredba nadovezuje se na odredbu članka 66. ZSDU-a, koja kaže da su ministarstva, držav-ni uredi i državne upravne organizacije dužni međusobno surađivati i pružati jedni drugi-ma stručnu pomoć u svom djelokrugu te do-stavljati obavijesti o podacima o kojima vode službene očevidnike. Te dvije odredbe temelj su za ubrzanje i pojednostavljenje upravnih postupaka. Kako vidimo, nisu ništa novo, već su prije postojale, ali se nisu primjenjivale. Zašto? Odgovor nije jednoznačan ni lak, vje-rojatno je malo krivnja i u neznanju državnih službenika, ali većinom je problem u tome što je hrvatski pravni sustav prezahtjevan i složen.13 Pojedini materijalni propisi točno propisuju koje dokumente stranka treba do-

staviti te tako navode brojne isprave koje bi trebala tijela međusobno pribaviti. Primjeri-ce, Zakon o prostornom uređenju i gradnji za izdavanje lokacijskih dozvola, potvrda glav-nih projekata, rješenja o uvjetima građenja i građevinskih dozvola točno propisuje koji dokumenti se prilažu uz zahtjev. Među nji-ma su izvadci iz katastarskog plana (izdaje ga Državna geodetska uprava – državna uprav-na organizacija), izvatke iz gruntovnica, čak i preslike vlastitih rješenja (uz zahtjev za izda-vanja potvrde glavnog projekta dostavlja se preslika lokacijske dozvole koju je izdalo isto tijelo). Takva rješenja sigurno nisu u skladu s namjerom zakonodavca da se građanima po-mogne u ostvarivanju njihovih prava

6. Unutarnje ustrojstvo tijela državne upraveU okviru Strategije reforme državne

uprave, radi povećanja učinkovitosti rada uprave i usklađivanjem državne uprave s eu-ropskim standardima, utvrđena je potreba za funkcionalnijom unutarnjom organizacijom tijela državne uprave. ZSDU propisuje da se unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave propisuje uredbama koje donosi Vlada Repu-blike Hrvatske. Unutarnje ustrojstvo središ-njih tijela državne uprave uređuje se jednom općom uredbom, Uredbom o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne upraven14 i onda se u skladu s njom donose pojedine uredbe za svako tijelo. Unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave u županijama uređuje se posebnom uredbom.

Načela za unutarnje ustrojstvo preuzeta su iz prijašnje Uredbe (Nar. nov., br. 29/11), a izrađena su u skladu s preporukama Insti-tuta za međunarodne odnose, koji je proveo projekt funkcionalne revizije strukture tijela državne uprave.o15

Na temelju načela unutarnjeg ustrojstva, poštujući potrebe svakog pojedinog tijela, u središnjim tijelima državne uprave, kao unu-tarnje ustrojstvene jedinice, ustrojavaju se:

- Upravne organizacije u sastavu mini-starstva (uprave, zavodi i ravnateljstva), njima upravlja pomoćnik ministra;

- Sektori – radom upravlja načelnik sektora;- Službe – na čelu je voditelj službe- Odjeli – na čelu je voditelj odjela- Glavno tajništvo i kabinet čelnika kao

posebne ustrojstvene jedinice (po potrebi). Na čelu glavnog tajništva je glavni tajnik, a na čelu kabineta, tajnik kabineta.

- Ako je ustrojena područna jedinica tijela državne uprave izvan njegova sjedišta, na čelu područnog ureda je pročelnik.

Jedina značajnija promjena u odnosu na prijašnju Uredbu je ukidanje odsjeka, podod-sjeka i odjeljaka kao unutarnjih ustrojstvenih jedinica, čime je smanjen broj službenika koji imaju dodatke na plaću zbog položaja vodite-lja neke ustrojstvene jedinice.

7. Umjesto zaključkaZakonodavna intervencija u sustav držav-

ne uprave na kraju prošle godine nije donijela nekakve velike promjene. Najveći dio novih odredbi odnosi se na unutarnje ustrojstvo i nazivlje tijela državne uprave te je nešto druk-čije uređen krug dužnosnika i rukovodećih dr-žavnih službenika. Za postizanje poboljšanja u radu naše državne uprave bilo je potrebno osigurati barem bolju provedbu postojećih normi, kad već nije bilo htijenja ili znanja za konciznijim i odlučnijim odmacima od posto-jeće legislative.

Sustav državne uprave u Republici HrvatskojNastavak sa21. stranice

12 Nar. nov., br. 76/07, 38/09, 49/11, 55/11, 90/11, 50/12 i 55/12.

13 Bakota, B. (2012): Promjena osoblja – rješenje svih pro-blema hrvatske uprave, Zbornik radova Druge među-narodne konferencije: Razvoj javne uprave, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, Vukovar, str. 32.

14 Nar. nov., br. 154/11, 17/12.15 Više u Romić, D. (2011): Uredba o načelima za unutarnje

ustrojstvo tijela državne uprave, Informator, br. 5965, Zagreb.

broj 138od 14. prosinca 2012.

 Odluka o nedavanju vjerodostojnog tumačenja članka 15. stavka 2. Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, br. 82/08) Odluka o sudjelovanju Oružanih snaga Republike Hrvatske u mirovnoj operaciji NATO-a na Kosovu (KFOR) - stupila na snagu 14. prosinca 2012.

 Odluka o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u mirovnoj operaciji Europske unije »EU NAVFOR Somalija – Atalanta« - stupila na snagu 14. prosinca 2012.

 Uredba o izmjeni Uredbe o Popisu robe s dvojnom namjenom - stupila na snagu 22. prosinca 2012.

 Pravilnik o kretanju trošarinskih proizvoda u sustavu odgode plaćanja trošarine uz primjenu elektroničkog trošarinskog dokumenta - stupa na snagu 1. ožujka 2013.

 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o sudjelovanju Vlade Republike Hrvatske u Fondovima za gospodarsku suradnju - stupio na snagu 14. prosinca 2012.

 Pravilnik o plaćanju naknade za obavljanje poslova Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije - stupio na snagu 1. siječnja 2013.

 Popis institucija uključenih u nacionalnu mrežu institucija u području sigurnosti hrane i hrane za životinje - stupio na snagu 16. studenoga 2012.

broj 139od 15. prosinca 2012.

 Državni proračun Republike Hrvatske za 2013. godinu i projekcije za 2014. i 2015. godinu - stupio na snagu 1. siječnja 2013.

 Odluka o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih voda za 2013. godinu i projekcije za 2014. i 2015. godinu - stupila na snagu 15. prosinca 2012.

 Odluka o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih cesta za 2013. godinu i projekcije za 2014. i 2015. godinu - stupila na snagu 15. prosinca 2012.

 Odluka o davanju suglasnosti na Financijski plan Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za 2013. godinu i projekcije za 2014. i 2015. godinu - stupila na snagu 15. prosinca 2012.

 Odluka o davanju suglasnosti na Financijski plan Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka za 2013. godinu i projekcije za 2014. i 2015. godinu - stupila na snagu 15. prosinca 2012.

 Odluka o davanju suglasnosti na Financijski plan Agencije za upravljanje državnom imovinom za 2013. godinu i projekcije za 2014. i 2015. godinu - stupila na snagu 15. prosinca 2012.

 Zakon o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013. godinu - stupio na snagu 1. siječnja 2013.

broj 140od 17. prosinca 2012.

 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji - stupio na snagu 17. prosinca 2012.

 Uredba o izmjeni i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi - stupila na snagu 25. prosinca 2012.

 Odluka o preferencijalnoj carinskoj kvoti pri uvozu određenog poljoprivrednog proizvoda - stupila na snagu 12. prosinca 2012.

 Odluka o davanju suglasnosti na Statut Agencije za opremu pod tlakom - stupila na snagu 12. prosinca 2012.

 Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o osnivanju Lučke uprave Ploče - stupila na snagu 17. prosinca 2012.

 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o tlačnoj opremi - stupio na snagu 25. prosinca 2012.

 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o jednostavnim tlačnim posudama - stupio na snagu 25. prosinca 2012.

 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o zahtjevima za stupnjeve djelovanja novih toplovodnih kotlova na tekuće i plinovito gorivo - stupio na snagu 25. prosinca 2012.

 Dopuna plana prijama u državnu službu u tijela državne uprave i stručne službe i urede Vlade Republike Hrvatske za 2012. godinu - stupila na snagu 3. prosinca 2012.

 Statut Stranke običnih ljudi - stupio na snagu 6. kolovoza 2012.

broj 141od 18. prosinca 2012.

 Odluka o smjernicama za uključivanje Republike Hrvatske u Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Instrumenta

za povezivanje Europe, te u Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama Unije za razvitak Transeuropske prometne mreže - stupila na snagu 12. prosinca 2012.

 Pravilnik o izmjeni Pravilnika o higijeni hrane za životinje - stupio na snagu 26. prosinca 2012.

 Pravilnik o izmjeni Pravilnika o raspodjeli carinskih kvota za poljoprivredne i prehrambene proizvode - stupio na snagu 18. prosinca 2012.

 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o proglašavanju turističkih općina i gradova i o razvrstavanju naselja u turističke razrede - stupio na snagu 1. siječnja 2013.

 Pravilnik o Registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata - stupio na snagu 18. prosinca 2012.

 Odluka o katastarskoj izmjeri na području Grada Karlovca za katastarsku općinu Turanj Odluka o najvišem postotku naknade banke skrbnika za 2013. godinu - stupila na snagu 1. siječnja 2013.

 Odluka o najvišem postotku naknade za upravljanje obveznom mirovinskom društvu za 2013. godinu - stupa na snagu 1. siječnja 2013.

 Odluka o najvišoj naknadi za pokrivanje troškova mirovinskog osiguravajućeg društva u 2013. iz doznaka obveznog mirovinskog fonda - stupila na snagu 26. prosinca 2012.

 Pravilnik o izmjenama Pravilnika o obliku i iznosu kapitala koja su društva za upravljanje investicijskim fondovima dužna održavati - stupio na snagu 26. prosinca 2012. a prvi put se primjenjuje za dostavu izvještaja o izračunu kapitala sa stanjem na dan 31. prosinca 2012.

 Pravilnik o obveznom sadržaju, rokovima i obliku obveznih izvješća o radu investicijskih fondova, društva za upravljanje i depozitne banke - stupio na snagu 18. prosinca 2012.

 Pravilnik o strukturi i sadržaju financijskih izvještaja društava za upravljanje investicijskim fondovima - stupio na snagu 18. prosinca 2012., a prvi put se primjenjuje na nerevidirane godišnje financijske izvještaje sa stanjem na dan 31. prosinca 2012.

 Pravilnik o strukturi i sadržaju financijskih izvještaja otvorenih investicijskih fondova - stupio na snagu 18. prosinca 2012., a prvi put se primjenjuje na nerevidirane godišnje financijske izvještaje sa stanjem na dan 31. prosinca 2012.

 Pravilnik o strukturi i sadržaju financijskih izvještaja zatvorenih investicijskih fondova - stupio na snagu 18. prosinca 2012., a prvi put se primjenjuje na nerevidirane godišnje financijske izvještaje sa stanjem na dan 31. prosinca 2012.

 Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama - primjenjuje se od 12. prosinca 2012., osim članka 67., koji se primjenjuje od 1. siječnja 2013.

 Dodatak I. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama

broj 142od 19.12.2012.

 Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o radnom vremenu članova posade zrakoplova - stupio na snagu 27. prosinca 2012.

 Pravilnik o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida - stupio na snagu 27. prosinca 2012.

 Pravilnik o službenoj iskaznici, znački i odori ribarskog inspektora - stupio na snagu 27. prosinca 2012.

 Pravilnik o službenoj iskaznici i znački lovnog inspektora - stupio na snagu 19. prosinca 2012.

 Pravilnik o službenoj iskaznici i znački šumarskog inspektora - stupio na snagu 19. prosinca 2012.

 Pravilnik o iskaznici poljoprivrednog inspektora, stočarskog inspektora, vinarskog inspektora i inspektora za kakvoću hrane te znaku poljoprivredne inspekcije - stupio na snagu 27. prosinca 2012.

 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o postupku registracije sredstava za zaštitu bilja - stupio na snagu 27. prosinca 2012.

 Pravilnik o izmjenama Pravilnika o službenoj iskaznici i znački državnih vodopravnih inspektora - stupio na snagu 27. prosinca 2012.

 Pravilnik o dopuni Pravilnika o pravilima službenog uzorkovanja u svrhu monitoringa određenih tvari i rezidua u živim životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla - stupio na snagu 27. prosinca 2012.

 Naredba o posebnim mjerama za uvoz proizvoda životinjskog podrijetla iz određenih trećih zemalja u Republiku Hrvatsku - stupila na snagu 19. prosinca 2012.

 Naredba o zabrani uvoza u Republiku Hrvatsku i provoza preko područja Republike Hrvatske domaćih i divljih preživača i genetskog materijala podrijetlom od preživača iz država članica Europske unije radi sprječavanja unošenja u Republiku Hrvatsku bolesti plavog jezika - stupila na snagu 19. prosinca 2012.

 Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o upravljanju likvidnosnim rizikom - stupila na snagu 19. prosinca 2012.

 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - stupila na snagu 19. prosinca 2012.

novi propisi

�32. i 5. 1. 2013.br. 6138-6139

Telefonski savjeti radnim danom od 9 do 1� sati

besplatni odgovori na pitanja pretplatnika

vi-mi@novi-informator.net

pitateodgovaramo

vi miPravo na prijeboj u stečajnom postupkuOtvaranje stečajnog postupka bez utjecaja je na pravo na prijeboj, koje je stečajni vjerovnik imao u vrijeme otvaranja stečajnog postupka na temelju zakona ili ugovora

vi Je li stečajni vjerovnik izgubio pravo na prijeboj ako svoju tražbinu prema stečajnom dužniku ne prijavi stečajnom upravitelju?

Pita: M. K., Rijeka

mi Odredbom članka 103. Stečajnog zakona (Nar. nov., br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10,

25/12 i 133/12) određeno je da je otvaranje stečajnog po-stupka bez utjecaja na pravo stečajnog vjerovnika ako je on u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, na temelju zakona ili ugovora, imao pravo na prijeboj.

To znači da stečajni vjerovnik može svoju tražbinu ste-čenu prije otvaranja stečajnog postupka prebiti s tražbinom stečajnog dužnika, nastalu također prije otvaranja stečajnog postupka, u skladu s odredbama Zakona o obveznim odno-sima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08 i 125/11), odnosno odred-bama ugovora kojim su one ugovorile prijeboj. Prijeboj se ostvaruje izvan stečaja i neovisno o stečaju. Tako vjerov-nik koji je imao mogućnost izjaviti prijeboj prije otvaranja stečajnog postupka može to svoje pravo ostvariti i nakon otvaranja stečajnog postupka. Stečajni vjerovnik umjesto da prijavi svoju tražbinu u stečajnom postupku može ste-čajnom upravitelju dati izjavu o prijeboju. Naime, prijeboj ne nastaje čim se steknu zakonske pretpostavke za prijeboj nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da obavlja prijeboj. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je prijeboj nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za pri-jeboj. To znači da obje tražbine moraju glasiti na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i da obje moraju biti dospjele.

Kod razmatranja pitanja prijeboja u stečajnom postupku treba imati na umu odredbe članka 105. Stečajnog zako-na, kojima se propisuju slučajevi nedopustivosti prijeboja te odredbe članka 104. Stečajnog zakona o nastupanju prije-boja u otvorenom stečajnom postupku. (5-0/3, J. S., 20. 12. 2012.)

informator, broj 6138-6139 • 2. i 5. 1. 2013.

Prodaja Anuiteta obvezničkog udjela Globalne obveznice putem Zagrebačke burzeSvaki pojedini Anuitet obvezničkog udjela Globalne obveznice, samostalan je vrijednosni papir kojim se, do dospijeća, može slobodno i neograničeno trgovati na Zagrebačkoj burzi

vi Mogu li se Anuiteti obvezničkog udjela Globalne obveznice Republike Hrvatske za naknadu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke

vladavine, prodavati putem Zagrebačke burze?

Pita: M. L., Split

mi Globalna obveznica Republike Hrvatske za nakna-du imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komu-

nističke vladavine (u nastavku teksta: Globalna obveznica), državna je dugoročna nekamatonosna anuitetska obveznica koju izdaje Fond za naknadu oduzete imovine, na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugosla-venske komunističke vladavine (Nar. nov., br. 92/96, 39/99

- Odluka USRH, 42/99 - ispr. Odluke USRH, 92/99 - ispr., 43/00 - Odluka USRH, 131/00 - Odluka USRH, 27/01 - Odluka USRH, 34/01 - ispr. Odluke USRH, 65/01 - Odlu-ka USRH, 118/01 - Odluka USRH, 80/02 i 81/02 - ispr.).

Globalna obveznica podijeljena je na obvezničke udje-le Globalne obveznice. Svaki obveznički udjel amortizira

se kroz četrdeset jednakih polugodišnjih Anuiteta obve-zničkog udjela Globalne obveznice (u nastavku teksta: Anuiteti obvezničkog udjela). Anuiteti obvezničkog udjela dospijevaju 1. siječnja i 1. srpnja svake godine u razdoblju amortizacije.

Anuitet obvezničkog udjela je nematerijalizirani državni dužnosnički vrijednosni papir koji glasi na ime, te je svaki pojedini Anuitet obvezničkog udjela samostalan vrijed-nosni papir i predmet trgovine na Zagrebačkoj burzi.

Sve pravne i fizičke osobe mogu slobodno i bez ograni-čenja trgovati Anuitetima obvezničkog udjela.

Anuiteti obvezničkog udjela uvršteni su na službeno tr-žište Zagrebačke burze. Po urednom iskupu dospjelog Anu-itetskog kupona Globalne obveznice, on će biti poništen u kuponskom arku, koji je sastavni dio Globalne obveznice, od strane Središnjeg klirinškog depozitarnog društva. Da-kle, trguje se samo nedospjelim Anuitetima čija se cijena razlikuje ovisno o broju dana do dospijeća (dospjeli se na-stupom određenog datuma dospijeća poništavaju – dospije-vaju 1. siječnja ili 1. srpnja svake godine tijekom razdoblja amortizacije, s tim da je prvi dospio 1. siječnja 2000., a po-sljednji dospijeva 1. srpnja 2019.).

Anuitete obvezničkog udjela na Zagrebačkoj burzi mo-žete prodati samo putem jednog od društava, navedenih u Registru društava ovlaštenih pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti (brokerska kuća), koji se vodi kod Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA). (7-9/2, H.B., 27. 12. 2012.)

informator, broj 6138-6139 • 2. i 5. 1. 2013.

Usluživanje jela u seljačkom domaćinstvuNema zapreke da seljačko domaćinstvo gostu (izletniku) usluži jelo pripremljeno od poljopriveredno- prehrambenih proizvoda kupljenih u dućanu, a koji su proizvedeni na drugom poljoprivrednom gospodarstvu, upisanom u Upisnik poljoprivrednih proizvođača

vi Da li će se u inspekcijskom nadzoru smatrati ispravnim ako se u seljačkom gospodarstvu usluži jelo pripremljeno od poljoprivredno-prehrambenog

proizvoda, kupljenog u dućanu, koji je proizveden na drugom poljoprivrednom gospodarstvu upisanom u Upisnik poljoprivrednih proizvođača?

Pita: G. I., Sinj

mi Člankom 38. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj dje-latnosti (Nar. nov., br. 138/06, 152/08, 43/09 i 88/10)

propisano je, između ostalog, da se u seljačkom domaćinstvu mogu pružati i ugostiteljske usluge pripremanja i usluživa-nja toplih i hladnih jela, te pića i napitaka iz pretežno vlasti-te proizvodnje za najviše 80 gostiju (izletnika) istodobno.

Člankom 3. stavak 1. točka 2. Pravilnika o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu (Nar. nov., br. 22/11 i 118/11) propisano je da se pod pretežno vla-stitom proizvodnjom podrazumijevaju poljoprivredno-pre-hrambeni proizvodi, proizvedeni na drugim poljoprivred-nim gospodarstvima upisanim u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava koje kupi seljačko domaćinstvo, koje pruža ugostiteljske usluge.

Slijedom navedenog, smatramo da nema zapreke da seljačko domaćinstvo gostu (izletniku) usluži jelo pri-premljeno od poljoprivredno-prehrambenog proizvoda kupljenog u dućanu, a koji je proizveden na drugom po-ljoprivrednom gospodarstvu upisanom u Upisnik poljopri-vrednih proizvođača.

U navedenom slučaju, prilikom provedbe inspekcijskog nadzora, gospodarski inspektor trebao bi uvidom u deklaraci-ju na proizvodu - te uvidom u potvrdu u kojoj je navedeno da se radi o poljoprivrednom gospodarstvu upisanom u Upisnik poljoprivrednih proizvođača, koju bi trebao imati vlasnik se-ljačkog domaćinstva kod kojeg se obavlja inspekcijski nadzor

- utvrditi da se radi o poljoprivredno-prehrambenom proizvo-

du koji je proizveden na drugom poljoprivrednom gospodar-stvu, a koje je upisano u Upisnik poljoprivrednih proizvođača. (12-1, D. Đ., K.L.M., 28. 12. 2012.)

informator, broj 6138-6139 • 2. i 5. 1. 2013.

Mandat predstavnika radnika u nadzornom odboruPredstavnika radnika u nadzorni odbor poslodavca može se imenovati, odnosno izabrati na razdoblje koje ne smije biti dulje od četiri godine

vi Koliko dugo traje mandat predstavnika radnika u nadzornom odboru?

Pita: P. P., Pula

mi Jedan od načina sudjelovanja radnika u odlučivanju kod poslodavca je sudjelovanje predstavnika radnika

u radu nadzornog odbora, odnosno drugog organa poslo-davca. Tako je člankom 163. Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09, 61/11 i 82/12) propisano da u trgovačkom društvu ili zadruzi u kojima se, sukladno posebnom propisu, ute-meljuje organ koji nadzire vođenje poslova (nadzorni od-bor, upravni odbor, odnosno drugo odgovarajuće tijelo) te u javnoj ustanovi, jedan član organa društva ili zadruge koji nadzire vođenje poslova, odnosno jedan član organa javne ustanove (upravno vijeće, odnosno drugo odgovarajuće tije-lo) mora biti predstavnik radnika.

Predstavnika radnika u organ poslodavca imenuje i opoziva radničko vijeće, a u slučaju nepostojanja tog vijeća, predstavnika radnika u organ poslodavca, između radnika zaposlenih kod poslodavca, biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, na način propisan Zakonom o radu za izbor radničkog vijeća koje ima jednog člana.

Bitno je naglasiti da predstavnik radnika, kao član organa poslodavca, bilo da je imenovan od radničkog vijeća, bilo da je izabran neposredno od radnika na izborima, ima isti pravni položaj kao i drugi imenovani članovi tog organa. Stoga je i pitanje trajanja mandata predstavniku radnika uređeno pra-vilima propisanima za trajanje mandata svih članova nadzor-nog odbora, odnosno drugog organa poslodavca.

Dakle, u konkretnom slučaju, radnici mogu imenovati svog predstavnika u nadzorni odbor za mandatno razdoblje određeno statutom, odnosno Zakonom. Treba, naime, pod-sjetiti da se, prema članku 258. Zakona o trgovačkim druš-tvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 121/99 – vjerodostojno tumačenje, 52/00 - Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 – proč. tekst i 111/12), članovi nadzornog odbora biraju, odnosno imenuju najviše na če-tiri godine i mogu biti ponovno birani, odnosno imenovani. Nije li u odluci o izboru, odnosno u izjavi o imenovanju što drugo rečeno, mandat članu nadzornog, odnosno upravnog odbora počinje s danom donošenja te odluke, odnosno da-vanja izjave bez obzira na upis u sudskom registru.

Ako u statutu društva nije ništa određeno o trajanju mandata članova nadzornog odbora, predstavnika radnika se može imenovati za mandatno razdoblje, određeno u od-luci radničkog vijeća, ali ne dulje od četiri godine, kako je to zapriječeno navedenim člankom 258. Zakona o trgovačkim društvima. Ako predstavnika radnika biraju neposredno radnici na izborima, valjalo bi u odluci o izboru odrediti i trajanje mandata predstavniku radnika.

Ako ni u odluci o imenovanju niti u odluci o izboru predstavnika radnika nije navedeno koliko dugo će radnik obnašati dužnost predstavnika radnika u nadzornom odboru, trebalo bi uzeti da je radnik izabran, odnosno imenovan u taj odbor na razdoblje navedeno u statutu društva, a ako ono nije navedeno, na razdoblje od četiri godine (v. Jakša Barbić; Pravo društava, knjiga druga, Društva kapitala, Svezak I., Di-oničko društvo, str. 954 – 956). (10-0/0, B.B., 27. 12. 2012.)

informator, broj 6138-6139 • 2. i 5. 1. 2013.

izlazi srijedom i subotom www.novi-informator.net e-mail: info@novi-informator.net GLAVNA UREDNICA: Davorka Foretić UREDNIŠTVO: Biljana Barjaktar, Hrvoslav Bašić, Desanka Đikandić, Davorka Foretić, Dražen Kozulić i Jerko Slovinić GRAFIČKI UREDNIK: Nenad Novak GRAFIČKA PRIPREMA: Jadranka Prišlin i Nada Tokić LEKTURA: Vesna Kisin i Meri Odak TISAK: GZH, Zagreb PRAVNI SAVJETI: 01/4612-551, 01/4612-549 EKONOMSKI SAVJETI: 01/4612-537 DOKUMENTACIJA LISTA I PRAVNI SAVJETI: 01/4612-539 NAKLADNIK: Novi informator d.o.o. Zagreb, Kneza Mislava 7/I MB 3718603 telefon: 01/4555-454, telefaks 01/4612-553 DIREKTORICA: Marina Šurbek Žiro račun: 2340009-1100150348 Privredna banka Zagreb d.d. ODJEL PRETPLATE I PRODAJE: telefon 01 4555-454, telefaks 01/4612 553 e-mail: pretplata@novi-informator.net Pretplata na TISKANO IZDANJE iznosi 1.800,00 kn,

na INTERNET IZDANJE 1.250,00 kn s PDV-om za 2011. godinu CIJENE OGLASA s PDV-om: 1/1 str. 6.100,00 kn, 1/2 str. 3.550,00 kn, 1/3 str. 2.100,00, 1/4 str. 1.550,00 kn, posljednja stranica +30 %. Za dva uzastopna oglašavanja popust od 10%, a za tri i više 20% popusta. Pretplatnici imaju dodatni popust od 10% .

Ako se pretplata na list ne otkaže najkasnije 15 dana prije isteka roka na koji je sklopljena, smatra se produženom na neodređeno vrijeme. Rukopisi se ne vraćaju.

Stečaj i ovrha

dr. sc. VANJA BILIĆ, pomoćnik ministra pravosuđa Republike Hrvatske

� NOVINE U STEČAJNOM ZAKONUDAMIR KONTREC, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

� O PRAVNIM POSLJEDICAMA OTVARANJA STEČAJNOG POSTUPKAVINKA ILAK, DIPL. IUR., FINA

� PROVEDBA OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMA � PREDSTEČAJNA NAGODBA – NOVINE I PRVA ISKUSTVARENATA DUKA, dipl. iur., načelnica Sektora za propise građanskog i trgovačkog prava u Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske

� PRODAJA IMOVINE DUŽNIKA KAO CJELINE � STEČAJNI PLAN

24. siječnja 2013. (četvrtak), 9,30 satiSheraton Zagreb Hotel, Kneza Borne 2, Zagreb

KOTIZACIJA za sudjelovanje na savjetovanju iznosi 980,00 kn (s PDV-om) po sudioniku. Uplaćuje se na žiro-račun Novog informatora

broj: 2340009-1100150348

poziv na broj: 01 240113 - OIB

NAKNADA UKLJUČUJE: sudjelovanje na savjetovanju, seminarski materijal (knjiga s radovima autora), radni pribor i napitak za vrijeme stanke.

organizira savjetovanje

OBVEZATNA PRIJAVA

Dodatne informacije Tel.: 01/4555 454 Faks: 01/4612 553

e-mail: seminari@novi-informator.net www.novi-informator.net

PROGRAM SAVJETOVANJA

male stranice

Informator, broj 6138-6139Zagreb, 2. i 5. siječnja 2013.

SADRŽAJ

javna nabava UredioJerko Slovinić, dipl. iur.

ANTE LOBOJA, dipl. iur., Zagreb

Otvoreni postupak javne nabave s primjerima iz prakse

Otvoreni postupak javne nabave jedan je od pet mogu}ih postupaka javne nabave predvi|enih Zakonom o javnoj nabavi (Nar. nov., br. 90/11). To je postupak koji naru~itelji naj~eš}e primjenjuju za nabavu robe, usluga i radova. U ~lanku razmatramo odredbe Zakona o javnoj nabavi koje reguliraju taj postupak te ujedno dajemo i odgovaraju}u praksu Dr`avne komisije za kontrolu postupaka javne nabave.

U jednom od sljede}ih brojeva Informatora objavit }emo ~lanak »Pravo na `albu u otvorenom postupku javne nabave«, koji ~ini cjelinu s ovim ~lankom.

1. Uvod ................................................................................................... .2 2. Ovlašteni predstavnici naručitelja ................................................... .2 3. Početak otvorenog postupka ........................................................... .2 4. Objava dokumentacije za nadmetanje u Elektroničkom oglasniku javne nabave ........................................... .2 5. Dodatne informacije i objašnjenja dokumentacije za nadmetanje .................................................................................. .2 6. Izmjena dokumentacije za nadmetanje ........................................... 3 7. Rok za dostavu ponuda ..................................................................... .3 8. Troškovi izrade i stavljanja na raspolaganje dokumentacije .......... .3 9. Jamstvo za ozbiljnost ponude .......................................................... .310. Razlozi isključenja gospodarskih subjekata iz postupka javne nabave te uvjeti i dokazi sposobnosti .............................................. .411. Razlozi isključenja gospodarskih subjekata .................................... .412. Pravna i poslovna sposobnost natjecatelja i ponuditelja ............... .613. Financijska sposobnost ..................................................................... .614. Dokazi tehničke i stručne sposobnosti ............................................. .715. Oblik dokaza ...................................................................................... .716. Ponuda .............................................................................................. .817. Otvaranje ponuda ............................................................................. .818. Način provedbe pregleda i ocjene ponuda ...................................... .919. Pojašnjenje ili upotpunjavanje dostavljenih dokumenata ............ .920. Neuobičajeno niska cijena ................................................................ .921. Način pregleda i ocjene ponuda ..................................................... .1022. Provjera ponuditelja ...................................................................... .10.23. Uvid u ponude ................................................................................. .1124. Dostava odluke o odabiru ili poništenju ........................................ .1225. Rok mirovanja ................................................................................. .1226. Obavijest o sklopljenim ugovorima ............................................... .12

2 male.stranice

javna nabava

1. Uvod

Otvoreni postupak javne nabave je postupak u kojem svaki zainteresirani gospodarski subjekt - fizička ili pravna osoba ili zajednica tih osoba koji na tržištu nudi izvođenje radova i/ili posla, isporuku robe ili pružanje usluga - može podnijeti ponudu. Važeći Zakon o javnoj nabavi (Nar. nov., br. 90/11 - u nastavku teksta: Zakon), kao i pret-hodni, koji je prestao važiti 31. prosinca 2011., propisuje pet postupaka javne nabave: otvoreni postupak; ograničeni postupak; pregovarački postupak; natjecateljski dijalog i na-tječaj. Naručitelji, obveznici primjene Zakona o javnoj na-bavi, u praksi najčešće (otprilike 85%) provode otvoreni postupak, prilikom sklapanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnih sporazuma.

2. Ovlašteni predstavnici naručitelja

Pripremu i provedbu svakog postupka javne nabave koji se provodi sukladno odredbama Zakona o javnoj nabavi, pa tako i otvorenog postupka, obavljaju ovlašteni predstavnici naručitelja, koje on imenuje internom od-lukom. Najmanje jedan od tih ovlaštenih predstavnika naručitelja mora posjedovati važeći certifikat u područ-ju javne nabave. U odluci se određuju njihove obveze i ovlasti. Priprema i provedba postupka javne nabave bez najmanje jednog ovlaštenog predstavnika naručitelja koji posjeduje važeći certifikat u području javne nabave, Za-kon u članku 182. sankcionira kao prekršaj. Ovlašteni predstavnici naručitelja mogu, ali ne moraju, biti zapo-slenici naručitelja.

S obzirom na to da je, prema odredbama Zakona, nabava velike vrijednosti nabava čija je procijenjena vri-jednost jednaka ili veća od vrijednosti europskih prago-va (npr. europski prag za ugovore o javnoj nabavi robe ili usluga, koje sklapaju te natječaje koje provode državna tijela Republike Hrvatske, jest 130.000,00 eura; za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave 200.000,00 eura; europ-ski prag za ugovore o javnim radovima za sve naručitelje je 5.000.000,00 eura, i sl.), a nabava male vrijednosti nabava čija je procijenjena vrijednost manja od europskih pra-gova, naručitelji u svakom postupku javne nabave, za sve nabave, čija je procijenjena vrijednost jednaka ili veća od 70.000,00 kuna, mora imati najmanje jednog ovlaštenog predstavnika, koji posjeduje važeći certifikat u području javne nabave.

3. Početak otvorenog postupka

Sukladno odredbi članka 23. Zakona, otvoreni postupak javne nabave započinje danom slanja poziva na nadmeta-nje u Elektronički oglasnik javne nabave Republike Hrvatske (u nastavku teksta: EOJN RH), za razliku od zakonskog rješenja iz prije važećeg Zakona o javnoj nabavi, prema kojem otvoreni postupak javne nabave započinje donoše-njem odluke o početku postupka javne nabave.

4. Objava dokumentacije za nadmetanje u Elektroničkom oglasniku javne nabave

Zakon propisuje obvezu naručiteljima koji provode otvoreni postupak javne nabave da objave dokumentaciju za nadmetanje u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske. Člankom 31. stavak 2. Zakona odre-đeno je da je »od dana objave poziva na nadmetanje javni naručitelj obvezan dokumentaciju za nadmetanje i svu mo-guću dodatnu dokumentaciju koja se odnosi na otvoreni postu-pak javne nabave neograničeno i u cijelosti elektronički stavi-ti na raspolaganje u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske«. Ista obveza odnosi se i na sektorske naručitelje.

Ovo zakonsko rješenje pridonosi učinkovitosti i tran-sparentnosti samoga postupka javne nabave, smanjenju troškova sudjelovanja za naručitelje i ponuditelje, ali i podizanju kvalitete izrade dokumentacije za nadmeta-nje.

5. Dodatne informacije i objašnjenja dokumentacije za nadmetanje

Gospodarski subjekti mogu tijekom roka za dostavu ponuda zahtijevati dodatne informacije i objašnjenja vezana uz dokumentaciju, a naručitelj je dužan dodatne informacije i objašnjenja bez odgađanja staviti na raspo-laganje na isti način i na istim internetskim stranicama kao i osnovnu dokumentaciju bez navođenja podataka o podnositelju zahtjeva, dakle u EOJN RH.

Pod uvjetom da je zahtjev dostavljen pravodobno, po-sljednje dodatne informacije i objašnjenja vezana uz do-kumentaciju naručitelj je obvezan staviti na raspolaganje najkasnije šest dana prije krajnjeg roka za dostavu ponuda u postupku javne nabave velike vrijednosti, odnosno četiri dana u postupku javne nabave male vrijednosti, i to na isti način i na istim internetskim stranicama kao i osnovnu dokumentaciju, dakle, u EOJN RH.

Primjer iz prakse: Naručitelj je u EOJN RH objavio poziv na nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave za predmet nabave: primjena mjera energetske učinkovitosti na sustavu javne rasvjete na području grada X.

Na izmjenu dokumentacije za nadmetanje žalbu je 17. srpnja 2012., Državnoj komisiji izjavio, te istodobno na-ručitelju dostavio žalitelj Y. U žalbi se navodi da je žalba izjavljena na izmjenu dokumentacije za nadmetanje koja je objavljena 12. srpnja 2012. Uvidom u Elektronički oglasnik javne nabave utvrđeno je da je navedenoga dana, kao Pri-log I, objavljeno objašnjenje dokumentacije za nadmetanje, u kojem naručitelj daje objašnjenje dokumentacije suklad-no zahtjevu žalitelja. Predmetnom objavom pod naslovom »pojašnjenje« nije izmijenjena dokumentacija. Državna ko-misija je predmetnu žalbu odbacila kao nepravodobnu jer je istekao rok za izjavljivanje žalbe na dokumentaciju za nadmetanje.

3male.stranice

6. Izmjena dokumentacije za nadmetanje

Ako naručitelj u vrijeme roka za dostavu ponuda iz-mjeni dokumentaciju za nadmetanje, obvezan je osigurati dostupnost izmjena svim zainteresiranim gospodarskim subjektima na isti način i na istim internetskim stranica-ma kao i osnovnu dokumentaciju (u EOJN RH) te osigu-rati da gospodarski subjekti od izmjene imaju najmanje 15 dana za dostavu ponude u postupku javne nabave velike vrijednosti, odnosno deset dana u postupku javne nabave male vrijednosti. Ako je potrebno, naručitelj je obvezan izmijeniti ili ispraviti poziv na nadmetanje.

Primjer iz prakse: Naručitelj je objavio poziv na nad-metanje u otvorenom postupku javne nabave za predmet nabave: UZV uređaj. Na odluku o odabiru žalbu je izjavio žalitelj X. Žalitelj u žalbi u bitnome navodi da je odabrani ponuditelj na više mjesta u dokumentaciji za nadmetanje pre-crtavao kemijskom olovkom tekst originalne dokumentacije za nadmetanje (str. 4, 5, 7, 8, 10 i 62 ponude) iako je naručitelj u točki 5.1. dokumentacije za nadmetanje odredio da se tekst dokumentacije za nadmetanje ne smije mijenjati i nadopu-njavati.

Naručitelj je u točki 5.1 dokumentacije za nadmetanje propisao da se ponuditelj pri izradi ponuda mora pridržava-ti zahtjeva i uvjeta iz dokumentacije za nadmetanje koja je objavljena u EOJN RH, da se tekst dokumentacije ne smije mijenjati i nadopunjavati te da ponuda mora biti izrađena u papirnatom obliku i na dokumentaciji koja služi kao podloga za izradu ponude.

Naručitelj je u predmetnom postupku javne nabave, osim izvorne dokumentacije za nadmetanje, u EOJN RH objavio i dva ispravka dokumentacije, i to 21. i 27. lipnja 2012. U navedenim ispravcima naručitelj je najvećim dijelom mije-njao sadržaj ponudbenih listova za pojedine grupe predmeta nabave i na njima podatke o broju traženih uređaja.

Uvidom u ponudu odabranog ponuditelja, na spornim stranicama utvrđeno je da odabrani ponuditelj nije mijenjao dokumentaciju za nadmetanje u smislu u kojem to propisu-je članak 87. Zakona o javnoj nabavi i odredbe članka 5.1. dokumentacije za nadmetanje, budući da je u sadržaj doku-mentacije, a koja mu je služila kao podloga za izradu ponude, unio izmjene koje je sam naručitelj objavio u EOJN RH. Isto navodi i sam žalitelj u svojoj žalbi i ničime ne dokazuje da je odabrani ponuditelj u dokumentaciju unosio sadržaj koji naručitelj nije propisao. Državna komisije je utvrdila da je ponuditelj predao ponudu sukladnu dokumentaciji za nad-metanje i izmjenama dokumentacije za nadmetanje, koje je naručitelj objavio u EOJN RH. Slijedom navedenoga žalbeni navod je neosnovan.

7. Rok za dostavu ponuda

Prilikom određivanja rokova za dostavu ponuda na-ručitelj mora poštovati minimalne rokove utvrđene Za-konom te posebno uzeti u obzir složenost predmeta nabave i vrijeme potrebno za izradu ponuda. Rokovi se određuju

na način da se utvrdi točan datum i vrijeme do kojeg se ponude mogu pravodobno dostaviti.

Rokovi za dostavu ponuda promijenjeni su u odno-su na rokove iz prije važećeg Zakona o javnoj nabavi. Primjerice, prema prije važećem Zakonu, rok za dosta-vu ponuda u otvorenom postupku javne nabave velike vrijednosti (»nabava čija je procijenjena vrijednost jednaka ili veća od vrijednosti europskih pragova«) iznosio je naj-manje 52 dana, uz mogućnost korištenja skraćenja od 7 dana (»ako se objave sastavljaju i prenose elektronički«) te dodatnih pet dana (»ako je javni naručitelj od dana objave poziva na nadmetanje dokumentaciju za nadmetanje i svu ostalu dokumentaciju koja se odnosi na postupak javne na-bave slobodno, neposredno i u cijelosti elektronički stavio na raspolaganje«).

Zakon propisuje jedinstveni rok od najmanje 40 dana u otvorenom postupku javne nabave velike vrijednosti od dana slanja poziva na nadmetanje, u koji su uračunana skraćenja zbog sastavljanja i slanja objave elektroničkim putem te objave dokumentacije za nadmetanje elektro-ničkim putem u Elektroničkom oglasniku javne nabave. U otvorenom postupku javne nabave male vrijednosti rok za dostavu ponuda iznosi najmanje 20 dana od dana slanja poziva na nadmetanje.

8. Troškovi izrade i stavljanja na raspolaganje dokumentacije

Zakon propisuje da »javni naručitelj ne smije od gospo-darskog subjekta zahtijevati naknadu troškova za izradu i stavljanje na raspolaganje dokumentacije za nadmetanje te moguće dodatne dokumentacije, niti to isto postavljati kao uvjet za preuzimanje dokumentacije«

Iznimno, naručitelj smije u otvorenom postupku javne nabave od gospodarskog subjekta zahtijevati samo nakna-du poštanskih troškova slanja onog dijela dokumentacije koji iz tehničkih razloga nije moguće neograničeno i u ci-jelosti elektronički staviti na raspolaganje.

9. Jamstvo za ozbiljnost ponude

Naručitelj može, ali nije obvezan od ponuditelja za-htijevati jamstvo za ozbiljnost ponude. Važeći Zakon to jamstvo više ne ubraja u dokaze financijske sposob-nosti, kao prethodni Zakon. Navedenim instrumentom osigurava se ozbiljnost podnositelja ponude u pogledu ponuđenih uvjeta, ali i osigurava mogućnost naknade štete naručitelju u određenim slučajevima koje Zakon taksativno nabraja.

Sredstvo i uvjete jamstva (bankarska garancija; bjanko zadužnica; depozit; mjenica i sl.) određuje naručitelj u po-zivu na nadmetanje i dokumentaciji za nadmetanje.

Jamstvom za ozbiljnost ponude naručitelj se osigurava za slučaj:

1. odustajanja ponuditelja od svoje ponude u roku njezine

4 male.stranice

javna nabava

valjanosti, 2. dostavljanja neistinitih podataka u dostavlje-nim dokumentima, 3. nedostavljanja izvornika ili ovjerenih preslika prilikom provjere odabranog ponuditelja, 4. odbijanja potpisivanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazu-ma, odnosno, 5. nedostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora.

Primjer iz prakse: Naručitelj je u EOJN RH objavio poziv na nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave, za nabavu usluge održavanja SAP sustava i SAP licenci. Žalba je izjavljena na Odluku o odabiru. Žalitelj u žalbi, između ostaloga, navodi da odabrani ponuditelj nije dostavio valjano jamstvo za ozbiljnost ponude jer u njemu nisu navedeni svi uvjeti naplate jamstva koji su propisani dokumentacijom za nadmetanje.

Uvidom u dokumentaciju za nadmetanje žalbeno tijelo je utvrdilo da je naručitelj propisao da je gospodarski subjekt obvezan u ponudi dostaviti jamstvo za ozbiljnost ponude u obliku bankarske garancije na iznos od 70.000,00 kuna. Isto će biti naplaćeno u slučaju odustajanja ponuditelja od ponude u roku njezine valjanosti, dostavljanja neistinitih dokaza po-dataka i smislu članka 67. stavak 1. točka 3. Zakona o javnoj nabavi, u slučaju nedostavljanja izvornika ili ovjerenih pre-slika sukladno članku 95. stavak 4. Zakona, odbijanja pot-pisivanja ugovora o javnoj nabavi, odnosno nedostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora.

Nadalje, uvidom u ponudu odabranog ponuditelja žalbeno tijelo je utvrdilo da je u ponudi, na stranici ponude 48/108 priloženo jamstvo za ozbiljnost ponude u obliku bankarske garancije. U predmetnoj garanciji navodi se da se banka ob-vezuje korisniku garancije, na prvi poziv, bezuvjetno, neo-pozivo i bez prigovora, isplatiti bilo koji iznos, ali najviše do visine od 70.000,00 kuna, ako ponuditelj odustane od svo-je ponude u roku njezine valjanosti, odnosno ako ne dostavi jamstvo za uredno ispunjenje ugovora.

Dakle, naručitelj je u dokumentaciji za nadmetanje pro-pisao slučajeve u kojim će se jamstvo za ozbiljnost ponude naplatiti, a odabrani ponuditelj je dostavio jamstvo koje nije naplativo u svim predviđenim slučajevima. Stoga, jamstvo nije valjano, a ponuda odabranog ponuditelja nije sukladna dokumentaciji za nadmetanje te je naručitelj bio dužan od-biti ponudu na temelju odredbe članka 93. stavak 1. točka 4. Zakona o javnoj nabavi. Slijedom navedenoga žalbeni navod žalitelja je osnovan.

10. Razlozi isključenja gospodarskih subjekata iz postupka javne nabave te uvjeti i dokazi sposobnosti

Važan dio dokumentacije za nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave predstavlja dio koji se odnosi na određivanje razloga isključenja gospodarskih subjekata iz postupka javne nabave te uvjeta sposobnosti koje gospo-darski subjekti moraju ispuniti u postupku javne nabave, kao i navođenje dokaza o sposobnosti koje su dužni do-staviti u ponudi.

Naručitelj u pozivu na nadmetanje i dokumentaciji za nadmetanje može tražiti od natjecatelja ili ponuditelja da zadovolje minimalne razine financijske te tehničke i stručne sposobnosti. Opseg informacija i minimalne ra-zine sposobnosti koje se zahtijevaju za određeni ugovor moraju biti vezani uz predmet nabave i razmjerni pred-metu nabave, odnosno grupi predmeta nabave u slučaju da je predmet nabave podijeljen na grupe.

Način određivanja minimalnih razina sposobnosti propisan je Uredbom Vlade Republike Hrvatske o nači-nu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama (Nar. nov., br. 10/12 - u nastavku teksta: Uredba).

Naručitelj određuje uvjete financijske i/ili tehničke i stručne sposobnosti natjecatelja ili ponuditelja u slučaju kad je zadovoljenje tih uvjeta, prema mišljenju naruči-telja, nužan temelj za ocjenu sposobnosti natjecatelja ili ponuditelja za izvršenje određenog ugovora. Ako naruči-telj određuje uvjete financijske i/ili tehničke i stručne spo-sobnosti, tada mora od natjecatelja ili ponuditelja tražiti da zadovolje minimalne razine financijske i/ili tehničke i stručne sposobnosti.

Člankom 9. stavak 4. iste Uredbe propisano je da »ako naručitelj od natjecatelja ili ponuditelja kao dokaz tehničke i stručne sposobnosti traži popis ugovora, smatra se da je uvjet:

1. vezan uz predmet nabave, odnosno grupu predmeta nabave, ako se traži dokaz o izvršenju istog ili sličnog, odno-sno istih ili sličnih ugovora kao što je predmet nabave, odnosno grupa predmeta nabave, te

2. razmjeran predmetu nabave, odnosno grupi predmeta nabave, u sljedećim slučajevima:

- kada se traži dokaz o izvršenju jednog ugovora, ako njegov iznos nije viši od procijenjene vrijednosti nabave, od-nosno od procijenjene vrijednosti pojedine grupe;

- kada se traži dokaz o izvršenju više ugovora, ako njihov zbrojeni iznos nije viši od procijenjene vrijednosti nabave, odnosno od procijenjene vrijednosti pojedine grupe«.

Ako naručitelj od natjecatelja ili ponuditelja kao do-kaz financijske sposobnosti traži visinu ukupnog prometa, smatra se da je uvjet razmjeran predmetu nabave, odno-sno grupi predmeta nabave ako tražena visina ne prelazi dvostruki iznos procijenjene vrijednosti nabave, odnosno procijenjene vrijednosti pojedine grupe.

11. Razlozi isključenja gospodarskih subjekata

U odredbama članka 67. i 68. Zakona određuju se kao obvezni razlozi isključenja natjecatelja ili ponuditelja, i ostali (neobvezni) razlozi isključenja natjecatelja ili ponu-ditelja iz postupka javne nabave.

A.) Obvezni razlozi isključenja gospodarskih subjekata iz postupka javne nabave postoje u slučaju ako je gos-podarskom subjektu i/ili osobi ovlaštenoj po zakonu za zastupanje pravne osobe gospodarskog subjekta izrečena

�male.stranice

pravomoćna osuđujuća presuda za jedno ili više sljedećih kaznenih djela: udruživanje za počinjenje kaznenih djela, primanje mita u gospodarskom poslovanju, davanje mita u gospodarskom poslovanju, zloporaba položaja i ovlasti, zloporaba obavljanja dužnosti državne vlasti, protuzako-nito posredovanje, primanje mita, davanje mita, prijevara, računalna prijevara, prijevara u gospodarskom poslovanju i prikrivanje protuzakonito dobivenog novca, odnosno za odgovarajuća kaznena djela prema propisima države sje-dišta gospodarskog subjekta ili države iz koje ta osoba dolazi.

Radi utvrđivanja činjenice (ne)postojanja pravomoćne osuđujuće presude za naprijed navedena kaznena djela, natjecatelji, odnosno ponuditelji, u zahtjevu za sudjelova-nje, odnosno u ponudi prilažu:

1. izvod iz kaznene evidencije države sjedišta gospo-darskog subjekta i/ili države čiji je državljanin osoba ovla-štena po zakonu za zastupanje pravne osobe gospodarskog subjekta, za gospodarski subjekt, odnosno osobu ovla-štenu po zakonu za zastupanje pravne osobe gospodar-skog subjekta.

U slučaju da ne postoji ili nije moguće ishoditi izvod iz kaznene evidencije gospodarski subjekti će dostaviti:

2. jednakovrijedni dokument koji izdaje nadležno sudsko ili upravno tijelo u državi sjedišta gospodarskog subjekta, odnosno u državi čiji je državljanin osoba ovla-štena po zakonu za zastupanje pravne osobe gospodarskog subjekta.

Ako se u državi sjedišta gospodarskog subjekta i/ili dr-žavi čiji je državljanin osoba koja je po zakonu ovlaštena za zastupanje pravne osobe gospodarskog subjekta ne izdaju dokumenti iz točki 1. i 2., ili nije ih moguće ishoditi ili oni ne obuhvaćaju sva pobrojana kaznena djela, oni mogu biti zamijenjeni:

3. izjavom pod prisegom ili odgovarajućom izjavom osobe koja je po zakonu ovlaštena za zastupanje gospodar-skog subjekta ispred nadležne sudske ili upravne vlasti ili bilježnika ili nadležnog strukovnog ili trgovinskog tijela u državi sjedišta gospodarskog subjekta i/ili u državi čiji je ta osoba državljanin.

S obzirom na to da, prema Kaznenom zakonu, nije moguće u Republici Hrvatskoj ishoditi izvod iz kazne-ne evidencije za svrhu dokazivanja nekažnjavanosti gos-podarskog subjekta i osobe ovlaštene po zakonu za za-stupanje pravne osobe gospodarskog subjekta u postup-ku javne nabave, kao dokaz o nekažnjavanosti prilaže se izjava (javnobilježnički zapisnik; izjava o nekažnjavanju s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika - ovisno o određe-nju naručitelja u dokumentaciji za nadmetanje) a koju daje osoba ovlaštena za zastupanje gospodarskog subjek-ta za sebe i, kad se radi o pravnoj osobi, za gospodarski subjekt. Izvodi, dokumenti ili izjave ne smiju biti stariji od šest mjeseci računajući od dana početka postupka jav-ne nabave.

Člankom 78. Zakona propisano je da »dokumentacija za nadmetanje mora biti jasna, razumljiva i nedvojbena te izrađena na način da omogući podnošenje usporedivih ponu-da«. Člankom 3. stavak 1. točka 3. Uredbe o načinu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponuda-ma propisano je da dokumentacija za nadmetanje, između ostalog, sadržava i podatke o obveznim razlozima isključenja natjecatelja ili ponuditelja, te o dokumentima kojima natje-catelj ili ponuditelj dokazuju da ne postoje razlozi za isklju-čenja.

U tom smislu važno je da naručitelji u navedenom slu-čaju, osim što citiraju odredbe iz članka 67. stavak 1. točka 3. Zakona, kojima se određuju mogući dokumenti, ovisno o pravnoj situaciji i zakonskim rješenjima u zemlji sjedišta gospodarskog subjekta i/ili državi čiji je državljanin osoba ovlaštena po zakonu za zastupanje pravne osobe gospodar-skog subjekta, kojima se dokazuju okolnosti iz članka 67. stavak 1. točka 1. Zakona, u dokumentaciji za nadmeta-nje trebaju jasno i nedvojbeno odrediti koji dokument ili dokumente dostavljaju natjecatelji, odnosno ponuditelji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

B.) Obvezni razlog isključenja, također, postoji i u slučaju ako gospodarski subjekt nije ispunio obvezu plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osi-guranje, osim ako je gospodarskom subjektu sukladno po-sebnim propisima (Opći porezni zakon), odobrena odgoda plaćanja navedenih obveza.

Za potrebe dokazivanja navedene okolnosti gospo-darski subjekti dužni su u ponudi ili zahtjevu za sudje-lovanje dostaviti potvrdu porezne uprave o stanju duga ili jednakovrijedni dokument nadležnog tijela države sjedišta gospodarskog subjekta, koji ne smiju biti stariji od 30 dana računajući od dana početka postupka javne nabave.

Ako se u državi sjedišta gospodarskog subjekta ne iz-daje navedeni dokument, on može biti zamijenjen izjavom pod prisegom ili odgovarajućom izjavom osobe koja je po zakonu ovlaštena za zastupanje gospodarskog subjekta ispred nadležne sudske ili upravne vlasti ili bilježnika ili nadležnog strukovnog ili trgovinskog tijela u državi sjedi-šta gospodarskog subjekta. Izjava ne smije biti starija od 30 dana početka postupka javne nabave.

Važeći Zakon, dakle, omogućuje sudjelovanje u po-stupcima javne nabave i gospodarskim subjektima koji nisu ispunili obvezu plaćanja svih dospjelih poreznih ob-veza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, što nije bio slučaj u praksi prema prethodnom Zakonu o jav-noj nabavi.

C.) Naručitelj je, također, obvezan isključiti gospodarskog subjekta koji je dostavio lažne podatke pri dostavi dokume-nata kojima, kao natjecatelj ili ponuditelj dokazuje da ne postoje razlozi isključenja, odnosno da ispunjava uvjete sposobnosti izvršenja predmeta nabave.

Ostali (neobvezni) razlozi isključenja gospodarskog

6 male.stranice

javna nabava

subjekta iz postupka javne nabave postoje propisani u odredbama članka 68. Zakona (stečaj; likvidacija; ako su gospodarski subjekt i/ili osoba ovlaštena po zakonu za zastu-panje pravne osobe gospodarskog subjekta pravomoćno osuđeni za bilo koje djelo koje se odnosi na obavljanje njihove profesi-onalne djelatnosti; profesionalni propust, i sl.).

Da bi mogao koristiti ostale (neobvezne) razloge is-ključenja natjecatelja ili ponuditelja, naručitelj to mora unaprijed odrediti u objavi javne nabave ili u dokumenta-ciji za nadmetanje. Dakle, ako ne navede neki od razloga isključenja u objavi javne nabave ili u dokumentaciji za nadmetanje, naručitelj ne će moći isključiti takve ponu-ditelje, koji su, primjerice, učinili profesionalni propust i sl.

12. Pravna i poslovna sposobnost natjecatelja i ponuditelja

Svaki natjecatelj ili ponuditelj mora u postupku jav-ne nabave dokazati svoj upis u sudski, obrtni, strukovni ili drugi odgovarajući registar države sjedišta gospodar-skog subjekta. Upis u registar dokazuje se odgovarajućim izvodom, a ako se oni ne izdaju, gospodarski subjekt može dostaviti izjavu s ovjerom potpisa kod nadležnog tijela, ne starijim od tri mjeseca računajući od dana početka postup-ka javne nabave.

Izvodom, odnosno izjavom gospodarski subjekt do-kazuje: da ima registriranu djelatnost u svezi s predmetom nabave; da protiv njega nije pokrenut stečajni postupak; da se ne nalazi u postupku likvidacije, odnosno da nije u po-stupku obustavljanja poslovne djelatnosti ili da je nije već obustavio.

Ako natjecatelj ili ponuditelj mora posjedovati odre-đeno ovlaštenje ili biti član određene organizacije kako bi mogao izvršiti određeni ugovor u državi njegova sjedi-šta, naručitelj mora tražiti da dokaže posjedovanje važećeg ovlaštenja ili članstva (primjerice: suglasnost Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, za obav-ljanje djelatnosti građenja građevin,a odnosno za izvođenje radova određene skupine zahtjevnosti i vrijednosti, razvrsta-ne u sedam skupina (skupine građevina A,B,C,D,E,F i G, te skupine radova H i I); dozvola Hrvatske energetske re-gulatorne agencije (HERA) za obavljanje energetske djelat-nosti (npr. trgovine ne veliko naftnim derivatima; dozvola Agencije za lijekove i medicinske proizvode za obavljanje dje-latnosti prometa lijekova i medicinskih proizvoda; odobrenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, za obavlja-nje poslova leasinga, izdano na temelju Zakona o leasingu; dozvola Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva za gospodarenju opasnim otpadom, sukladno Zakonu o otpadu, itd.).

Ako natjecatelj ili ponuditelj mora biti član određene organizacije, naručitelj mora tražiti da dokaže članstvo (npr. članstvo u Hrvatskoj komori inženjera arhitekture;

članstvo u Hrvatskoj komori inženjera građevinarstva, i sl.).

13. Financijska sposobnost

Dokazi financijske sposobnosti nisu obvezni u po-stupku javne nabave. Naručitelj može odrediti uvjete financijske sposobnosti gospodarskog subjekta koja se može dokazati, primjerice, s jednim ili više sljedećih do-kumenata: bilanca, račun dobiti i gubitka, odnosno odgo-varajući financijski izvještaj (BON 1, i sl.), ako je njihovo objavljivanje propisano u državi sjedišta gospodarskog su-bjekta; dokument izdan od bankarskih ili drugih financij-skih institucija kojim se dokazuje solventnost gospodarskog subjekta (BON 2, SOL 2, i sl.), dokaz o osiguranju za po-kriće odgovornosti iz djelatnosti; izjava o ukupnom prometu gospodarskog subjekta.

Dokazi financijske sposobnosti koje nabraja novi Za-kon, navedeni su kao primjer, tako da naručitelj može u pozivu na nadmetanje ili u pozivu na dostavu ponuda navesti neki od pobrojanih dokumenata ili druge doku-mente koji se mogu dostaviti. Ako iz opravdanog razlo-ga gospodarski subjekt ne može dostaviti dokument o financijskoj sposobnosti koji je javni naručitelj tražio, on može dokazati financijsku sposobnost i bilo kojim dru-gim dokumentom koji javni naručitelj smatra priklad-nim.

Primjer iz prakse: Naručitelj je objavio poziv na nad-metanje u otvorenom postupku javne nabave radi sklapa-nja okvirnog sporazuma s jednim gospodarskim subjektom za razdoblje od 20 mjeseci, u kojem su određeni svi uvjeti za sklapanje okvirnog sporazuma, za predmet nabave: te-lefonske usluge. Na odluku o odabiru uložena je žalba, u ko-joj žalitelj između ostaloga navodi da odabrani ponuditelj nije dokazao svoju financijsku sposobnost, budući da je iz obrasca BON-1, za 2009. i 2010., uočljivo da ima iskazan gubitak.

Ocjenjujući taj žalbeni navod žalitelja, Državna komisija je utvrdila da je naručitelj u dokumentaciji za nadmetanje tražio od ponuditelja da dostave dokaz o bonitetu BON-1, te BON-2 ili SOL-2 - dokument izdan od bankarskih ili drugih financijskih institucija, kojim se dokazuje solventnost gospo-darskog subjekta. U dokumentaciji je u vezi s zahtijevanim uvjetima i dokazima financijske sposobnosti navedeno da po-nuditelj ne smije imati blokadu računa u posljednjih 180 dana dulje od 15 dana.

Ponuditelj je dostavio obrazac BON-1 i SOL-2 iz ko-jeg je uočljivo da odabrani ponuditelj u proteklih šest mje-seci nije bio u blokadi. Slijedom navedenoga ponuditelj je dokazao svoju financijsku sposobnost sukladno traženju iz dokumentacije za nadmetanje. S obzirom na to da naručitelj u dokumentaciji za nadmetanje nije odredio da ponuditelji ne smiju imati iskazan gubitak, odnosno nije odredio vri-jednosne kriterije koji se dokazuju obrascem BON-1, žalbeni navod je neosnovan.

7male.stranice

14. Dokazi tehničke i stručne sposobnosti

Dokazi tehničke i stručne sposobnosti spadaju u fakultativne dokaze sposobnosti koje naručitelj može odrediti u pozivu na nadmetanje ili u pozivu na dosta-vu ponuda radi dokazivanja ispunjavanja uvjeta tehničke i stručne sposobnosti gospodarskog subjekta. Odredbe no-voga Zakona u bitnome slijede nazive i namjenu dokaza tehničke i stručne sposobnosti kao i prije važeći Zakon o javnoj nabavi.

Zakon u članku 72. propisuje dokaze koje naručitelji mogu tražiti od gospodarskih subjekata radi dokazivanja sposobnosti izvršenja ugovora. Tako se, primjerice, u stav-ku 3. Zakon propisuje da se tehnička i stručna sposobnost za izvršenje ugovora o javnoj nabavi može, ovisno o priro-di, količini, važnosti i namjeni robe, dokazati s jednim ili više sljedećih dokaza:

1. popisom značajnih ugovora o isporuci robe izvrše-nih u posljednje 3 godine s iznosom i datumom isporuke te nazivom druge ugovorne strane, naručitelja u smislu Zakona ili privatnog subjekta. Ako je druga ugovorna strana naručitelj u smislu Zakona, popis sadržava ili mu se kao dokaz prilaže potvrda izdana ili potpisana od na-ručitelja.

2. navodom o tehničkim stručnjacima ili tehničkim odjelima koji će biti uključeni u ugovor, neovisno o tome pripadaju li oni gospodarskom subjektu, a posebice o oso-bama odgovornima za kontrolu kvalitete,

3. obrazovnom i stručnom kvalifikacijom dobavljača i/ili osoba njegova voditeljskog kadra, a posebice osobe ili osoba odgovornih za poslove postavljanja i instalacije robe,

4. opisom tehničkih mogućnosti i mjera za osiguranje kvalitete dobavljača te mogućnosti studija i istraživanja gospodarskog subjekta,

5. kad se radi o složenijim proizvodima ili, iznimno, o proizvodima koji se traže za posebnu svrhu, izjava o pri-hvaćanju kontrole koju provodi javni naručitelj ili u nje-govo ime nadležno tijelo države sjedišta dobavljača, pod-ložno sporazumu tog tijela, a koja se odnosi na proizvodne kapacitete dobavljača i, ako je potrebno, na način studija i istraživanja koji su mu na raspolaganju i na mjere za kon-trolu kvalitete koje će koristiti,

6. uzorcima, opisima i/ili fotografijom proizvoda čija se autentičnost na zahtjev javnog naručitelja mora potvr-diti,

7. potvrdom koju izdaju nadležni instituti ili priznata tijela za kontrolu kvalitete o sukladnosti proizvoda s točno određenim specifikacijama ili normama na koje se upu-ćuje.

Primjer iz prakse: Mišljenje Ministarstva gospodarstva, od 26. lipnja 2012.

Naručitelj je postavio upit u kojem se navodi da je u do-kumentaciji za nadmetanje tražen dokaz tehničke i stručne

sposobnosti - popis ugovora o izvedenim radovima s potvr-dama druge ugovorne strane o zadovoljavajućem izvršenju za najvažnije radove, a da je ponuditelj (koji je registriran kao podružnica inozemnog osnivača) dostavio samo jednu potvrdu naručitelja iz Republike Hrvatske, dok su ostale po-tvrde izdane podružnicama istoga osnivača u inozemstvu (za radove koje su izvodili u inozemstvu), od strane inozemnih naručitelja.

Sukladno odredbi članka 612. stavak 1. Zakona o trgo-vačkim društvima »inozemna trgovačka društva i trgovci pojedinci, pod uvjetima propisanim zakonom, izjednačeni su u poslovanju na području Republike Hrvatske s domaćim oso-bama«.

Stavkom 2. istoga članka propisano je da »inozemna tr-govačka društva i inozemni trgovci pojedinci ne mogu traj-no obavljati djelatnosti na području Republike Hrvatske dok tamo ne osnuju podružnicu«.

Stavkom 3. propisano je da se obavljanjem djelatnosti ne smatra, primjerice, povremeno ili jednokratno obavljanje djelatnosti, odnosno obavljanje pojedinog posla. Je li riječ o trajnom obavljanju djelatnosti ocjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja.

Dakle, inozemno trgovačko društvo (odnosno trgovac po-jedinac), koje ima podružnicu u Republici Hrvatskoj, može biti ponuditelj u postupku javne nabave. U tom smislu je, radi dokazivanja sposobnosti izvršenja ugovora takav ponuditelj, prilikom dokazivanja činjenice da ne postoje razlozi isključe-nja ponuditelja iz postupka javne nabave, pravne i poslovne sposobnosti, financijske sposobnosti te tehničke i stručne spo-sobnosti, izjednačen s ponuditeljima koji imaju sjedište u Re-publici Hrvatskoj.

Sukladno članku 7. stavak 3. Zakona o trgovačkim druš-tvima, podružnica nije pravna osoba. Njezinim poslova-njem ne nastaju prava i obveze za nju samu, nego ta prava i obveze stječe osnivač podružnice. Podružnica posluje pod svojom tvrtkom i treba pritom navesti svoje sjedište i sjedište osnivača.

S obzirom na to da ponuditelj u postupku javne nabave može biti gospodarski subjekt koji je fizička ili pravna osoba ili zajednica tih osoba, koji na tržištu nudi izvođenje rado-va i/ili posla, isporuku robe ili pružanje usluga, ponuditelj u konkretnom slučaju nije podružnica inozemnog osnivača, već inozemno trgovačko društvo, odnosno trgovac pojedinac. Sto-ga, prema našem mišljenju, inozemna tvrtka, odnosno trgovac pojedinac, kad sudjeluje u postupku javne nabave u Republici Hrvatskoj, može priložiti potvrde o urednom ispunjenju ugo-vora izvedenih u inozemstvu.

15. Oblik dokaza

Odredba članka 75. Zakona omogućuje gospodarskim subjektima, koji sudjeluju kao natjecatelji ili ponuditelji u postupcima javne nabave, da sve dokumente, koje naru-čitelj zahtijeva, dostave u neovjerenoj preslici. Neovjere-nom preslikom smatra se i neovjereni ispis elektroničke

8 male.stranice

javna nabava

isprave. Navedenim zakonskim rješenjem značajno se smanjuju troškovi sudjelovanja u postupcima javne na-bave gospodarskim subjektima, a i vrijeme potrebno za pribavljanje izvornika ili ovjerenih preslika traženih do-kumenata.

Sukladno odredbi članka 95. stavak 1. Zakona, naruči-telj je obvezan u postupku pregleda i ocjene ponuda, na-kon rangiranja ponuda, prema kriteriju za odabir ponude, od najpovoljnijeg ponuditelja s kojim namjerava sklopi-ti ugovor o javnoj nabavi ili jednog ili više gospodarskih subjekata s kojima namjerava sklopiti okvirni sporazum, zatražiti dostavu izvornika ili ovjerenih preslika svih onih dokumenata (potvrde, isprave, izvodi, ovlaštenja i sl.) koji su bili traženi, a koje izdaju nadležna tijela. Ako je gos-podarski subjekt već u zahtjevu za sudjelovanje ili ponudi dostavio određene dokumente u izvorniku ili ovjerenoj preslici, nije ih dužan ponovo dostavljati.

Ako najpovoljniji ponuditelj u ostavljenom roku ne do-stavi tražene izvornike ili ovjerene preslike dokumenata, i/ili ne dokaže da i dalje ispunjava uvjete koje je odredio javni naručitelj, naručitelj će isključiti takvog ponuditelja, odnosno odbiti njegovu ponudu. Uz to, ako je zahtijevao jamstvo za ozbiljnost ponude, naručitelj će aktivirati na-vedeno jamstvo zbog nedostavljanja izvornika ili ovjerenih preslika dokumenata.

16. Ponuda

Prilikom izrade ponude ponuditelj se mora pridržavati zahtjeva i uvjeta iz dokumentacije za nadmetanje. Ako u dokumentaciji za nadmetanje nije izričito drukčije odre-đeno, ponuda se zajedno s pripadajućom dokumentacijom izrađuje na hrvatskome jeziku i latiničnom pismu, a cijena ponude izražava se u kunama.

Pri izradi ponude ponuditelj ne smije mijenjati i nado-punjavati tekst dokumentacije za nadmetanje. U roku za dostavu ponude ponuditelj može izmijeniti svoju ponudu, nadopuniti je ili od nje odustati. U otvorenom postupku javne nabave naručitelj provodi javno otvaranje ponuda. Javno otvaranje ponuda započinje na naznačenome mje-stu i u naznačeno vrijeme, istodobno s istekom roka za dostavu ponuda.

Ponuda je pisana izjava volje ponuditelja da isporuči robu, pruži usluge ili izvede radove sukladno uvjetima i zahtjevima navedenima u dokumentaciji za nadmetanje. Sadržaj ponude propisan je člankom 10. Uredbe. Ona sa-država: 1.popunjeni ponudbeni list, 2. jamstvo za ozbiljnost ponude, ako je traženo, 3. dokumente kojima ponuditelj doka-zuje da ne postoje obvezni razlozi isključenja, 4. dokumente kojima ponuditelj dokazuje da ne postoje ostali razlozi isklju-čenja, ako ih je naručitelj odredio, 5. tražene dokaze sposob-nosti, 6. popunjeni troškovnik, 7. potpisan prijedlog ugovora ili okvirnog sporazuma, ako je sastavni dio dokumentacije za nadmetanje, 8. ostalo traženo u dokumentaciji za nadmetanje (uzorci, katalozi, tehnička dokumentacija, fotografije, skice, izjave, itd.).

17. Otvaranje ponuda

Ponude otvaraju najmanje dva ovlaštena predstavnika javnog naručitelja. Javnom otvaranju ponuda smiju prisu-stvovati ovlašteni predstavnici ponuditelja i druge osobe. Pravo aktivnog sudjelovanja na javnom otvaranju ponu-da imaju samo ovlašteni predstavnici javnog naručitelja i ovlašteni predstavnici ponuditelja. Obvezno se sastavlja zapisnik o javnom otvaranju ponuda, koji se odmah uru-čuje svim ovlaštenim predstavnicima ponuditelja nazoč-nima na javnom otvaranju ponuda, a ostalima na pisani zahtjev.

Postupak javnog otvaranja ponuda propisan je član-kom 18. Uredbe o načinu izrade i postupanju s dokumen-tacijom za nadmetanje i ponudama.

Na početku javnog otvaranja ponuda navodi se pred-met nabave, ime i prezime nazočnih ovlaštenih pred-stavnika naručitelja te ime i prezime nazočnih ovlašte-nih predstavnika ponuditelja. Ponude se otvaraju prema rednom broju iz upisnika o zaprimanju ponuda. Kad je dostavljena izmjena i/ili dopuna ponude, prvo se otvara izmjena i/ili dopuna ponude te potom osnovna ponuda. Za svaku otvorenu ponudu utvrđuje se je li potpisana te od koliko je dijelova izrađena.

Iz svake otvorene ponude obvezno se na glas čita:- naziv i sjedište ponuditelja, a u slučaju zajednice po-

nuditelja naziv i sjedište svakog člana zajednice ponudi-telja,

- naziv grupe predmeta nabave na koju se ponuda odnosi ako je omogućeno podnošenje ponuda za grupe predmeta nabave,

- cijena ponude bez poreza na dodanu vrijednost i ci-jena ponude s porezom na dodanu vrijednost, osim u slu-čaju ekonomski najpovoljnije ponude kad cijena nije jedan od kriterija za odabir.

Nakon čitanja podataka iz svake pojedine ponude, naručitelj mora omogućiti ovlaštenim predstavnicima ponuditelja uvid u ponudbeni list te ponude. Također, ovlaštenim predstavnicima ponuditelja mora se omo-gućiti davanje primjedbi na postupak javnog otvaranja ponuda.

Zapisnik o javnom otvaranju ponuda se odmah stavlja na uvid, provjeru sadržaja i potpis nazočnim ovlaštenim predstavnicima ponuditelja.

Ako netko od nazočnih ovlaštenih predstavnika ponu-ditelja odbije potpisati zapisnik o javnom otvaranju po-nuda, naručitelj će o tome sastaviti bilješku koja se prilaže zapisniku.

U potpisanom i zaključenom zapisniku o javnom otva-ranju ponuda ne smije se ništa dodavati niti mijenjati. Dopuna u već zaključeni zapisnik unosi se kao dodatak zapisniku koji potpisuju ovlašteni predstavnici naručitelja i osoba na prijedlog koje je dopuna unesena. Dodatak za-pisniku o javnom otvaranju ponuda bez odgode uručuje se na isti način kao i zapisnik.

9male.stranice

Primjer iz prakse: Naručitelj je objavio poziv na nad-metanje u otvorenom postupku javne nabave radi nabave za-štitarskih usluga. Na odluku o odabiru izjavljena je žalba u kojoj žalitelj u bitnome navodi da je u postupku javnog otva-ranja ponuda sudjelovao samo jedan ovlašteni predstavnik naručitelja. Prema odredbi članka 146. stavak 1. točka 3. Za-kona, u otvorenom postupku javne nabave male vrijednosti žalba se izjavljuje u roku pet dana od dana otvaranja ponuda u odnosu na postupak otvaranja ponuda.

»S obzirom na to da je u konkretnom slučaju javno otva-ranje ponuda održano 10. svibnja 2012., i da je predmetni postupak javne nabave male vrijednosti, rok za izjavljiva-nje žalbe na postupak otvaranja ponuda je istekao 15. svib-nja 2012. Budući da je žalitelj žalbu izjavio 8. lipnja 2012., odnosno po proteku zakonom utvrđenog roka, žalbeni navod koji se odnosi na postupak otvaranja ponuda je nepravodoban. Osim toga, žalitelj koji je propustio izjaviti žalbu u određe-noj fazi otvorenog postupka javne nabave sukladno odredbi stavka 1. ovoga članka nema pravo na žalbu u kasnijoj fazi postupka za prethodnu fazu, te je žalitelj izgubio pravo tra-žiti ispitivanje zakonitosti otvaranja ponuda u fazi nakon donošenja odluke o odabiru«.

18. Način provedbe pregleda i ocjene ponuda

Nakon otvaranja ponuda naručitelj pregledava i ocje-njuje ponude na temelju uvjeta i zahtjeva iz dokumenta-cije za nadmetanje. Pregled i ocjena ponuda tajni su do donošenja odluke javnog naručitelja. U postupku pregle-da i ocjene ponuda naručitelj može tražiti od ponuditelja pojašnjenje ili upotpunjavanje dostavljenih dokumenata i ponude te zatražiti objašnjenje razloga zbog kojih je cijena ponude ili pojedina jedinična cijena neuobičajeno niska.

19. Pojašnjenje ili upotpunjavanje dostavljenih dokumenata

U postupku pregleda i ocjene ponuda naručitelj može u primjerenom roku, koji ne smije biti kraći od pet niti duži od deset dana od dana dostave zahtjeva, pozvati gospo-darske subjekte da pojasne ili upotpune dokumente koje su predali radi dokazivanja sposobnosti izvršenja ugovora. Pojašnjenje ili upotpunjavanje dostavljenih dokumena-ta smije se odnositi samo na nejasnoće, manje nedostatke ili pogreške koji su uklonjivi, te ne smije rezultirati na-knadnom zamjenom ili naknadnom dostavom traženih dokumenata, nego samo upotpunjavanjem već priloženih dokumenata.

Ovo zakonsko rješenje odnosi se na situacije kad je naručitelj, prema prije važećem Zakonu, bio obvezan isključiti ponuditelja iz postupka javne nabave u slučaju postojanja manjih nedostataka, nejasnoća ili pogrešaka u dostavljenim dokazima sposobnosti koji su uklonjivi, a zbog formalizma samog postupka javne nabave naručitelj nije smio omogućiti ponuditeljima, odnosno natjecatelji-

ma uklanjanje utvrđenog nedostatka. Primjerice, ako je u dostavljenom izvodu iz sudskog, obrtnog ili drugog odgova-rajućeg registra, kojim ponuditelj dokazuje da je registriran za obavljanje određene djelatnosti, a koji se sastoji od više li-stova, nedostajao jedan list, dokaz je bio nevaljan, a naruči-telj je, zbog nemogućnosti otklanjanja takvoga nedostatka, bio obvezan takvu ponudu isključiti iz postupka javne nabave, kao neprihvatljivu.

Također, naručitelj može u primjerenom roku zatražiti pisano pojašnjenje ponude, ako ponuda sadržava nejasnoće, manje nedostatke ili pogreške koje javni naručitelj smatra uklonjivim. Takvo pojašnjenje ne smije rezultirati izmje-nom ponude niti izmjenom u rangiranju ponuda prema kriteriju za odabir ponude.

Traženje pojašnjenja ili upotpunjavanja dostavljenih dokumenata odnosno ponude, ne smije imati učinak dis-kriminacije, nejednakog tretmana gospodarskih subjekata ili pogodovanja pojedinom gospodarskom subjektu u po-stupku javne nabave.

20. Neuobičajeno niska cijena

Zakon, u odredbi članka 89. stavak 1., propisuje da »ako je u ponudi iskazana neuobičajeno niska cijena ponude ili neuobičajeno niska pojedina jedinična cijena što dovodi u sumnju mogućnost isporuke robe, izvođenja radova ili pru-žanja usluga koji su predmet nabave, javni naručitelj može odbiti takvu ponudu«.

Dakle naručitelj, ako sumnja u mogućnost izvršenja ugovora po ponuđenoj cijeni, može odbiti takvu ponudu ako je u pitanju neuobičajeno niska cijena ponude ali i ako je neuobičajeno niska pojedina jedinična cijena. Prije odbijanja takve ponude naručitelj mora pisanim putem od ponuditelja zatražiti objašnjenje ponude.

Članak 21. stavak 7. Uredbe o načinu pripreme i po-stupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama donosi odredbu prema kojoj »naručitelj smije od ponudi-telja tražiti objašnjenje cijene ponude koju smatra neuo-bičajeno niskom ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: 1. cijena ponude je za više od 50% niža od prosječne cijene preo-stalih valjanih ponuda, 2. cijena ponude je za više od 20% niža od cijene drugorangirane valjane ponude, te 3. zapri-mljene su najmanje tri valjane ponude.«

Naručitelj, također, može od ponuditelja zatražiti objašnjenje cijene ponude, ako smatra da je ona neuobi-čajeno niska i iz drugih razloga. Objašnjenje ponuditelja sastavni je dio zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda.

Primjer iz prakse: Naručitelj, Bolnica, objavio je po-ziv na nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave, za predmet nabave: uredski i potrošni materijal. Kriterij odabira je najniža cijena. Predmet nabave podijeljen je na šest grupa. Na odluke o odabiru za grupe A, B i C predmeta nabave, žalbu je Državnoj komisiji izjavio žalitelj X. U žalbi žalitelj navodi da je uvidom u ponudu odabranog po-nuditelja za grupu A, za stavke br. 4, 5, 6, 7 i 8 te za grupu

10 male.stranice

javna nabava

B, stavke 2 i 9, ponudio neuobičajeno niske cijene, a naru-čitelj je od odabranog ponuditelja trebao tražiti objašnjenje neuobičajeno niske cijene. Žalitelj navodi da je odabrani ponuditelj u troškovniku za grupu C, za stavku broj 17 - bilježnica A4 velika, trgovački karo, tvrde korice, ponudio cijenu od 2 kune, a da je za stavku 18 - bilježnica A4, tvrde korice, linije, ponudio cijenu od 7,90 kuna. Žalitelj tvrdi da navedeno postupanje predstavlja zabranjeno trgovanje, da je prodaja robe ispod nabavne cijene zabranjena pa da je i ugovor o takvoj prodaji, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, ništav.

Odredbom članka 91. stavka 1. Zakona propisano je da »ako je u ponudi iskazana neuobičajeno niska cijena ponude ili neuobičajeno niska pojedina jedinična cijena što dovodi u sumnju mogućnost isporuke robe, izvođenja radova ili pru-žanja usluga koji su predmet nabave, javni naručitelj može odbiti takvu ponudu«. Stavkom 2. istoga članka propisano je da »prije odbijanja ponude javni naručitelj mora pisa-nim putem od ponuditelja zatražiti objašnjenje s podacima o sastavnim elementima ponude koje smatra bitnima za iz-vršenje ugovora. U tu svrhu ponuditelju se daje primjereni rok«.

Iz citirane odredbe Zakona proizlazi da naručitelj može odbiti ponudu u kojoj je iskazana neuobičajeno niska cijena ponude ili pojedina jedinična cijena, ako postoji sumnja u is-punjenje ugovora. Također, ako naručitelj smatra da se radi o neuobičajeno niskoj cijeni, on prije odbijanja takve ponude može, ali i ne mora zatražiti objašnjenje od ponuditelja koji je iskazao neuobičajeno nisku cijenu ponude. Cijena koju odre-đeni ponuditelj nudi za traženi predmet nabave rezultat je poslovne politike tog gospodarskog subjekta, a ako naručitelj smatra da ponuditelj ne će moći ispuniti ugovor o javnoj na-bavi po ponuđenoj cijeni, može tražiti objašnjenje, ali na to nije obvezan. Naručitelj u konkretnom slučaju nije smatrao da je ponuđena cijena neuobičajeno niska te nije tražio objaš-njenje ponude, što je utvrđeno uvidom u cjelokupnu dokumen-taciju, pa je žalbeni navod žalitelja neosnovan.

21. Način pregleda i ocjene ponuda

U postupku pregleda i ocjene ponuda naručitelj:1. najprije isključuje ponuditelja ili natjecatelja kod

kojeg su stečeni razlozi za isključenje u skladu s člankom 67. i 68. Zakona (kažnjavanost; ako gospodarski subjekt nije ispunio obvezu plaćanja dospjelih poreznih obveza; ako je gos-podarski subjekt dostavio lažne podatke; te ako je to naručitelj odredio u dokumentaciji: stečaj; likvidacija i sl.),

2. zatim odbija ponudu ponuditelja koji nije dostavio jamstvo za ozbiljnost ponude ako je traženo, odnosno ako dostavljeno jamstvo nije valjano,

3. u ponudama koje su preostale nakon isključenja ponuditelja ili natjecatelja i odbijanja ponude ponudi-telja koji nije dostavio jamstvo za ozbiljnost ponude ako je traženo naručitelj u skladu s uvjetima i zahtjevima iz

dokumentacije za nadmetanje sljedećim redoslijedom, provjerava:

a) oblik, sadržaj i cjelovitost ponude, b) ispunjenje uvjeta sposobnosti, c) ispunjenje zahtjeva vezanih za opis predmeta nabave i tehničke specifikacije, d) računsku ispravnost ponude, e) ispunjenje ostalih uvjeta iz doku-mentacije za nadmetanje.

4. Ako javni naručitelj tijekom pregleda ponude utvr-di računsku pogrešku, obvezan je od ponuditelja zatražiti prihvat ispravka računske pogreške, a ponuditelj je dužan odgovoriti u roku ne duljem od pet dana.

Nakon provjere ponuda na navedeni način naručitelj će odbiti ponude ako postoje ostali razlozi za odbijanje ponuda iz članka 93. Zakona (ponudu ponuditelja koji nije dokazao svoju sposobnost; ponudu koja nije cjelovi-ta; ponudu koja je suprotna odredbama dokumentacije za nadmetanje; ponudu u kojoj cijena nije iskazana u apso-lutnom iznosu; ponudu koja sadržava pogreške, nedostat-ke, odnosno nejasnoće ako pogreške, nedostaci, odnosno nejasnoće nisu uklonjive, i sl.).

5. Nakon pregleda i ocjene ponuda članku valjane po-nude rangiraju se prema kriteriju za odabir ponude.

22. Provjera ponuditelja

Nakon rangiranja ponuda, prema kriteriju za odabir ponude, od najpovoljnijeg ponuditelja s kojim namjerava sklopiti ugovor o javnoj nabavi ili jednog ili više gos-podarskih subjekata s kojima namjerava sklopiti okvirni sporazum, naručitelj je obvezan, u primjerenom roku, zatražiti dostavu izvornika ili ovjerenih preslika do-stavljenih dokumenata koji se odnose na sposobnost gospodarskog subjekta (potvrde, isprave, izvodi, ovlašte-nja i sl.) koji su bili traženi, a koje izdaju nadležna tijela (provjera ponuditelja). Ako je gospodarski subjekt već u zahtjevu za sudjelovanje ili ponudi dostavio određene dokumente u izvorniku ili ovjerenoj preslici, nije ih du-žan ponovo dostavljati.

Ako najpovoljniji gospodarski subjekt u ostavljenom roku ne dostavi sve tražene izvornike ili ovjerene preslike dokumenata, i/ili ne dokaže da i dalje ispunjava uvjete, naručitelj će isključiti takvog ponuditelja, odnosno odbi-ti njegovu ponudu te ponovo izvršiti rangiranje ponuda prema kriteriju za odabir ne uzimajući u obzir ponudu ponuditelja kojeg je isključio, odnosno ponuditelja čiju je ponudu odbio. U tom slučaju naručitelj će pozvati novog najpovoljnijeg ponuditelja da dostavi izvornike ili ovjerene preslike dostavljenih dokumenata.

Zakon dopušta naručitelju da ne zahtijeva izvornike ili ovjerene preslike dokumenata dostavljenih u neovjerenoj preslici, ako su već dostavljeni u drugom postupku javne nabave kod istog naručitelja i udovoljavaju postavljenim uvjetima.

Dakle, cilj je propisanih način obavljanja pregleda i

11male.stranice

ocjene ponuda olakšati naručiteljima provedbu tog dije-la postupka javne nabave te ubrzati provedbu cijelog po-stupka. U tom smislu, za razliku od prije važećeg Zakona o javnoj nabavi, naručitelj nije obvezan raditi pregled i ocjenu određene ponude ako postoje razlozi za isklju-čenje ponuditelja ili natjecatelj, ili ako ponuditelj nije dostavio (valjano) jamstvo za ozbiljnost ponude.

Primjer iz prakse: Naručitelj je objavio otvoreni po-stupak javne nabave za predmet nabave: kemijsko čišćenje izmjenjivača topline i konzerviranje kotlova. U žalbi na Odluku o odabiru žalitelj ističe nepravilnost (žalbeni na-vod) u postupku pregleda i ocjene i odabira ponuda naruči-telja, koja se sastoji u tome da postoji nesklad između pri-hvaćanja računske pogreške i završetka postupka pregleda i ocjene ponuda, budući da je iz potvrde telefaksa uočljivo da je prihvat računske pogreške obavljen 9. svibnja 2012. u 12:51 sati, a u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda stoji da je postupak pregleda i ocjene ponuda završen istoga dana u 12:00 sati.

U odgovoru naručitelja na žalbu navodi se da je u Zapi-sniku o pregledu i ocjeni ponuda pogreškom naručitelja nave-deno da je postupak pregleda i ocjene ponuda završen u 12:00 sati umjesto u 13:00 sati.

Uvidom u dokumentaciju iz postupka javne nabave žal-beno tijelo je utvrdilo da je u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda navedeno da je postupak pregleda i ocjene ponuda započeo 9. svibnja 2012. u 9:30 sati, a da je završen isto-ga dana u 12:00 sati. Kao prilog Zapisniku priloženi su: Zahtjev za prihvat ispravka računske pogreške i Potvrda o prihvaćanju računske pogreške. Iz navedenih priloga uoč-ljivo je da je naručitelj od ponuditelja X zatražio prihvat ispravka računske pogreške, 9. svibnja 2012., s obzirom na to da je u troškovniku iskazan pogrešan umnožak količine i jedinične cijene. Iz Potvrde o prihvaćanju ispravka računske pogreške uočljivo je da je ponuditelj X istoga dana prihvatio ispravak računske pogreške, te je potvrda o prihvatu dostav-ljena naručitelju 9. svibnja 2012. u 12:51 sati. Žalitelju je sporna činjenica da je u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda naveden podatak da je pregled i ocjena ponuda završen u 12:00 sati, a prema vremenu naznačenom na telefaks poruci proizlazi da je prihvat ispravka računske pogreške dostav-ljen nakon 12:00 sati. Odredbom članka 94. stavak 4. Za-kona o javnoj nabavi, propisano je da »ako javni naručitelj tijekom pregleda ponude utvrdi računsku pogrešku, obvezan je od ponuditelja zatražiti prihvat ispravka računske po-greške, a ponuditelj je dužan odgovoriti u roku ne duljem od pet dana«.

U konkretnom slučaju naručitelj je postupio sukladno ci-tiranoj odredbi Zakona a ponuditelj je isti dan potvrdio pri-hvat ispravka računske pogreške. Budući da je u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda navedeno da je prilog Zapisnika Potvrda o prihvaćanju ispravka računske pogreške, žalbeno tijelo je ocijenilo da je pregled i ocjena ponuda završen na-kon dostave navedene Potvrde te da se zaista radi o pogreški

naručitelja prilikom upisivanja vremena završetka pregleda i ocjene ponuda. Uz to, niti Uredba o načinu izrade i postu-panju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama (Nar. nov., br. 10/12), u članku 23. ne propisuje da je naručitelj obvezan u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda, naznačiti točno vrijeme završetka pregleda i ocjene ponuda, već samo mora navesti datum završetka pregleda i ocjene ponuda, što je naručitelj i učinio.

Na temelju navedenoga Državna komisija je zaključila da nepravilnosti koje žalitelj navodi u žalbi nisu utjecale na zakonitost Odluke o odabiru, budući da je u Odluci navedena cijena ponude odabranog ponuditelja koja je utvrđena nakon ispravka računske pogreške, a sama Odluka o odabiru donese-na je 10. svibnja 2012., dakle nakon što je odabrani ponudi-telj prihvatio ispravak računske pogreške.

23. Uvid u ponude

Zakon dopušta ponuditeljima uvid u ponude drugih ponuditelja u vremenu između dostave odluke o odabiru ili poništenju do isteka roka za izjavljivanje žalbe Držav-noj komisiji. Uvid u ponude dozvoljen je i u one naknad-no dostavljene dokumente u svrhu pojašnjenja ili upotpu-njavanja dokaza sposobnosti i ponude.

Uvid nije dozvoljen u podatke, dokumente i dijelove ponude koje su ponuditelji označili poslovnom tajnom su-kladno posebnom propisu, uz navođenje pravne osnove na temelju koje su ti podaci tajni.

Pravo uvida u ponude drugih ponuditelja je vrlo zna-čajno pravo koje imaju ponuditelji u postupku javne na-bave, bilo da se uvid u ponude ostvaruje kod naručitelja ili pred Državnom komisijom. Uvidom se mogu saznati podaci koji se odnose na postupak pregleda, ocjene i oda-bira ponude, odnosno koji se odnose na razloge poništenja postupka, koji su tajni do donošenja odluke, a koji mogu biti značajni za iznošenje žalbenih navoda u izjavljenoj žalbi na odluku naručitelja.

Zakon propisuje koji podaci u ponudi ne mogu biti označeni poslovnom tajnom. Tako ponuditelji ne smiju označiti tajnim podatke o jediničnim cijenama, iznosi-ma pojedine stavke, cijeni ponude te podatke iz ponude u vezi s kriterijima za odabir ekonomski najpovoljnije ponude.

Zakon pobliže određuje način obavljanja uvida u po-nude. Prilikom obavljanja uvida u ponude drugih ponu-ditelja, bilo kod naručitelja ili pred Državnom komisijom, ponuditelji ne smiju kopirati, umnažati, reproducirati, fotografirati ili snimati podatke iz ponuda drugih ponu-ditelja. Ponuditelji smiju samo ručno bilježiti podatke iz ponuda drugih ponuditelja.

Primjer iz prakse: Državna komisija je ocijenila osno-vanim navod žalitelja u izjavljenoj žalbi da je oštećen u zakonskim pravima jer mu do isteka roka za izjavljivanje žalbe nije omogućen uvid u ponude drugih ponuditelja, su-kladno članku 102. Zakona o javnoj nabavi.

12 male.stranice

javna nabava

Naručitelj je proveo otvoreni postupak javne nabave za predmet nabave: servis i popravak i nabava rezervnih dije-lova za vozila. Predmet nabave podijeljen je na tri grupe.

Na odluke o odabiru izjavljena je žalba u kojoj žalitelj ističe da je oštećen u zakonskim pravima jer mu do isteka roka za izjavljivanje žalbe nije omogućen uvid u ponude drugih ponuditelja, sukladno članku 102. Zakona o javnoj nabavi. Predlaže poništiti odluke o odabiru.

U odgovoru na žalbu naručitelj osporava navod žalitelja ističući da je ovlašteni predstavnik naručitelja, dana 24. svibnja 2012., kontaktirao žalitelja telefonskim putem te ga pozvao da pristupi pregledu ponuda prema zahtjevu za uvid.

Ocjenjujući ovaj žalbeni navod, Državna komisija je utvrdila sljedeće. Člankom 102. Zakona propisano je da je »nakon dostave odluke o odabiru iz članka 96. Zakona ili od-luke o poništenju iz članka 101. ovoga Zakona do isteka roka za izjavljivanje žalbe, javni naručitelj obvezan ponuditelju, na njegov zahtjev, omogućiti uvid u bilo koju ponudu uklju-čujući i naknadno dostavljene dokumente sukladno članku 95. Zakona, te pojašnjenja i upotpunjenja ponude, sukladno član-ku 92. Zakona, osim u one podatke koje su ponuditelji označili tajnima sukladno članku 16. Zakona«.

Uvidom u dokaze koje je žalitelj predao uz žalbu utvr-đeno je da je on telefaksom 22. svibnja 2012. poslao na-ručitelju zahtjev za uvid u ponudbenu dokumentaciju. Nadalje, identičan zahtjev za uvidom u dokumentaciju žalitelj je predao naručitelju i osobno 23. svibnja 2012., što je utvrđeno uvidom u predmetni zahtjev na kojem se nalazi prijemni štambilj naručitelja. Vezano uz navedeno, naručitelj u svom odgovoru na žalbe ističe da je ovlašteni predstavnik naručitelja 24. svibnja 2012. telefonskim pu-tem kontaktirao žalitelja te ga pozvao da pristupi pregledu ponuda prema zahtjevu. Nadalje, navodi da se na telefon-ski poziv javila službenica koja je odgovorila da sada nema nikoga od odgovornih te da će ih obavijestiti čim se vrate u prostorije. No, članak 143. stavak 3. Zakona propisu-je da je »naručitelj obvezan dokazati postojanje činjenica i okolnosti na temelju kojih je donio odluke o pravima, poduzeo radnje ili propustio radnje te proveo postupke koji su pred-met žalbenog postupka«. Budući da naručitelj u predmet-nom postupku nije dokazao da je žalitelju do isteka roka za izjavljivanje žalbe omogućio uvid u ponude, odnosno nije dokazao da je postupio sukladno članku 102. Zakona, žalbeni navod je ocijenjen kao osnovan. Državna komisija je poništila predmetne odluke o odabiru jer se njihova za-konitost ne može ispitati i vratila predmet naručitelju na ponovno odlučivanje.

24. Dostava odluke o odabiru ili poništenju

Dok je prije važećim Zakonom o javnoj nabavi pro-pisano da naručitelj odluku o odabiru ili poništenju s preslikom zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda mora dostaviti svakom ponuditelju, bez odgode, dostaviti pre-

poručenom poštom s povratnicom ili na drugi dokaziv način, novi Zakon navodi kao načine dostave i dokaze o uspješnoj dostavi odluke i sljedeće dokaze: dostavni-cu, povratnicu, izvješće o uspješnom slanju telefaksom i elektroničku isprava.

25. Rok mirovanja

Rok mirovanja je rok u kojem naručitelj ne smije sklo-piti ugovor ili okvirni sporazum, odnosno pokrenuti novi postupak javne nabave za isti ili sličan predmet nabave (u slučaju poništenja postupka iz razloga jer »nema niti jed-nog sposobnog natjecatelja« ili kad »nakon isključenja ponu-ditelja i/ili odbijanja ponuda ne preostane nijedna valjana ponuda«).

Naručitelj je obvezan primijeniti rok mirovanja koji iznosi 15 dana kod nabave velike vrijednosti od dana dostave odluke o odabiru ili poništenju (u određenim slu-čajevima poništenja), kao i prema prije važećem Zakonu o javnoj nabavi. Kod nabave male vrijednosti rok miro-vanja je deset dana od dana dostave odluke o odabiru ili poništenju (u određenim slučajevima poništenja), u od-nosu na pet dana koliko je bilo propisano prije važećim Zakonom.

Početak roka mirovanja računa se od prvoga sljedećeg dana nakon dana dostave odluke. Odluka o odabiru po-staje izvršna nakon proteka roka mirovanja. Izvršnošću odluke o odabiru nastaje ugovor o javnoj nabavi, odnosno okvirni sporazum.

Rok mirovanja ne primjenjuje se ako je u otvorenom postupku sudjelovao samo jedan ponuditelj čija je ponuda ujedno i odabrana. U navedenom slučaju odluka o odabiru postaje izvršna te nastaje ugovor o javnoj nabavi, odnosno okvirni sporazum, dostavom odluke ponuditelju.

Primjerice, ako je u otvorenom postupku javne nabave sudjelovao samo jedan ponuditelj čija je ponuda ujedno i oda-brana, u trenutku dostave odluke odabranom ponuditelju na dokaziv način (npr. izravnim uručenjem, telefaksom, prepo-ručenom poštankom pošiljkom, i sl.) ne će se primijeniti rok mirovanja, već će u trenutku izvršene dostave nastati ugovor/okvirni sporazum.

26. Obavijest o sklopljenim ugovorima

Naručitelj je obvezan za svaki sklopljeni ugovor o jav-noj nabavi ili okvirni sporazum poslati na objavljivanje obavijest o sklopljenom ugovoru najkasnije 48 dana od dana sklapanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog spo-razuma.

Naručitelji moraju posebno imati na umu da važeći Zakon propisuje prekršaj za naručitelja i odgovornu oso-bu naručitelja ako obavijest o sklopljenim ugovorima ne pošalju na objavljivanje u Elektronički oglasnik javne nabave Republike Hrvatske.