STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS; III. godina

SMJER: MENADŽMENT BANKARSTVA, FINANSIJA I OSIGURANJA

ULOGA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA KOD

UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTA

PROJEKAT

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS; III godina

SMJER: MENADŽMENT BANKARSTVA, FINANSIJA I OSIGURANJA

ULOGA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA KOD

UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTA

PROJEKAT

STUDENTI: Ena Mandić

3

SAŽETAK

4

Financijski izvještaji pravnih lica odražavaju proces transformacije resursa u gotove

proizvode ili usluge koji se odvija u preduzećima i ujedno bazu za analiziranje

transakcija i poduzimanje bilo kakvih aktivnosti u preduzeću.

Poznato je da su financijski izvještaji pojedinačnih članica grupe nedovoljni kao

izvori informacija potrebnih za donošenje poslovnih odluka, pa se isti moraju

dopuniti informacijama o grupi preduzeća kao jedinstvenoj ekonomskoj cjelini a koje

se nalaze u konsolidovanim financijskim izvještajima.

Svrha i ciljevi istrživanja, odnosno projekta su istražiti i analizirati sve relevantne

karakteristike upravljanja budžetom projekta, odnosno koja je uloga financijskih

izvještaja kod upravljanja budžetom projekta.

Ključne riječi: financijsko izvještavanje, projekat, upravljanje budžetom projekta

5

SADRŽAJ:

SAŽETAK

1. UVOD.......................................................................................................................6

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA....................................6

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE..............................................7

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA...............................................................7

1.4. ZNANSTVENE METODE................................................................................7

1.5. STRUKTURA RADA.......................................................................................7

2. FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE.........................................................................8

2.1. VRSTE FINACIJSKIH IZVJEŠTAJA............................................................10

2.1.1. Interno pripremljeni financijski izvještaji.................................................10

2.1.2. Eksterni financijski izvještaji....................................................................11

2.1.3. Kompilacija financijskog izvještaja..........................................................11

2.1.4. Revidirani financijski izvještaji.................................................................12

2.2. DIJELOVI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJA.......................................................13

3. POJAM, CILJEVI I BUDŽET PROJEKTA..........................................................22

3.1. POJAM I CILJEVI PROJEKTA......................................................................22

3.2. BUDŽET PROJEKTA.....................................................................................24

4. ULOGA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA KOD UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTA.........................................................................................25

4.1. PROCESI UPRAVLJANJA PRORAČUNOM PROJEKTA..........................25

4.2. PROCJENA TROŠKOVA...............................................................................26

4.3. UTVRĐIVANJE PRORAČUNA PROJEKTA...............................................29

4.4. UPRAVLJANJE BUDŽETOM PROJEKTA..................................................30

5. PRIMJER ULOGE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA KOD UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTA.........................................................................................32

ZAKLJUČAK.............................................................................................................39

LITERATURA:..........................................................................................................41

1. UVOD

Preduzeća stvaraju vrijednost za svoje vlasnike upotrebom i preradom resursa radi

proizvodnje i prodaje gotovih proizvoda ili pružanja usluga sposobnim kupcima.

Preduzeća mogu razmišljati i raditi na procesu prevazilaženja granica samog

preduzeća u cilju stvaranja veće vrijednosti za svoje vlasnike. Jedan odnačina

prevazilaženja granica samog preduzeća jesu poslovne kombinacije, odnosno

ulaganja u druga preduzeća.

Financijski izvještaji pravnih lica odražavaju proces transformacije resursa u gotove

proizvode ili usluge koji se odvija u preduzećima i ujedno bazu za analiziranje

transakcija i poduzimanje bilo kakvih aktivnosti u preduzeću. Poznato je da su

financijski izvještaji pojedinačnih članica grupe nedovoljni kao izvori informacija

potrebnih za donošenje poslovnih odluka, pa se isti moraju dopuniti informacijama o

grupi preduzeća kao jedinstvenoj ekonomskoj cjelini a koje se nalaze u

konsolidovanim financijskim izvještajima.

Ukoliko bi preduzeće izvještavalo samo o svom imovinskom, prinosnom i novčanom

poloţaju, bez uzimanja u obzir potencijala kreiranog putem svojih aktivnih ulaganja,

ono ne bi dalo mnogo korisnih informacija korisnicima financijskih izvještaja, jer

priroda preduzeća, njegov potencijal, ali i rizici povezani sa poslovanjem ovog

preduzeća, ne bi se vidjeli iz na takav način sastavljenih financijskih izvještaja.

Stoga, ovaj rad pažnju usmjerava upravo na izvještavanje preduzeća sticatelja o

potencijalu stvaranja vrijednosti grupe preduzeća.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Problem, predmet i objekt ovog istraživanja jeste istražiti aktuelne teorijske i

praktične probleme sa aspekta uloge financijskog izvještavanja kod upravljanja

budžetom projekta.

6

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Radna hipoteza ovog projekta glasi: „Upravljanje budžetom projekta nemoguće je

zamisliti bez odgovarajuće informacijske podloge, a najveći dio informacija za

potrebe upravljanja i donošenja poslovnih odluka nalaze se u financijskim

izvještajima“.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha i ciljevi istrživanja, odnosno projekta su istražiti i analizirati sve relevantne

karakteristike upravljanja budžetom projekta, odnosno koja je uloga financijskih

izvještaja kod upravljanja budžetom projekta.

1.4. ZNANSTVENE METODE

Prilikom istraživanja i formuliranja rezultata istraživanja korištene su sljedeće

znanstvene metode: anketiranje, retrospektivna studija, analiza, sinteza, metoda

indukcije i dedukcije, te metoda deskripcije.

1.5. STRUKTURA RADA

Ovaj diplomski rad sastoji se od pet osnovih dijelova rada. Prije samog uvoda

prikazan je sažetak rada, te sadržaj istog. U uvodnom dijelu rada prikazani su

predmet, problem i objekt istraživanja, svrha i ciljevi istraživanja, hipoteze, te

znastvene metode rada.

Drugi dio projekta bavi se financijskim izvještavanjem, njegovim ciljevima i

podjelama, dok treći dio prikazuje pojam, ciljeve i budžet projekta. Četvrti dio bavi

se ulogom financijskog izvještavanja kod upravljanja budžetom projekta, dok su u

petom dijelu prikazani praktični primjeri. U posljednjem dijelu rada naveden je

zaključak, kao i popis korištene literature.

7

2. FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE

Financijski izvještaj je formalna bilješka o financijskim aktivnostima jednog

poduzeća. On daje uvid u pregled financijskih okolnosti poduzetništva. Sve

relevantne financijske informacije jednog poduzetništva su prezentirane u

strukturalnom smislu i vrlo jednostavno, tako da osoba koja ih analizira može

razumijeti. Financijski izvještaj je glavni izvor informacija o poslovanju poduzeća.

Cijelokupna informacija o prošlom poslovanju poduzeca, njegovim rezultatima,

potraživanjima i rashodima, finacijskim usponima i padovima, dobitku i gubitku, su

prezentirani u financijskom izvještaju, i bazirajući se na te rezultate, dobar analitičar

ili menadžer može da ima jasan uvid u nacin poslovanja tvrtke i plan za korake koje

poduzeće mora da napravi da se cijelokupna situacija poboljša, greške da se isprave, i

da ide ka boljim i većim financijskim uspjesima. Temeljni financijski izvještaji su

određeni zakonom o računovodstvu. Korporatizacija privrede, koja donosi sa sobom

drugačiji model uređenja poduzeća, novi sustav vlasničkih odnosa i

profesionalizaciju menadžmenta, značajno proširuje važnost financijskog,

računovodstvenog i revizorskog izvještavanja. Specifična pozicija vlasnika, kao

nosioca imovinskih rizika, uvjetovana često značajnom disperzijom vlasništva i

posljedičnom udaljenošću od stvarnih poslovnih dešavanja u poduzeću, postavlja

financijsko izvještavanje na mjesto najvažnije informacijske podrške u procesu

odlučivanja.

Uloga financijskog izvještavanja do sada je bila neprirodno pojednostavljena, jer je

prevladavalo mišljenje da je financijsko izvještavanje jednostavno nametnuto kao

zakonska obaveza koju treba ispuniti u propisanom periodu, ne razumijevajući pravu

potrebu i suštinu financijskog izvještavanja. Tome su doprinijeli nedefinirani

vlasnički odnosi, nepostojanje financijskih tržišta, nedovolnjno shvaćanje važnosti

financijskih izvještaja za donošenje poslovnih odluka kao i drugi razlozi . Također,

može se reći da su tome doprinijeli odsustvo korporativne kontrole i odsustvo

odgovornosti menadžera. Financijsko izvještavanje se primarno svodilo na polaganje

računa o ostvarenim rezultatima imaginarnom vlasniku kapitala poduzeća, tj.

društvenoj zajednici.

8

Kvalitativne karakteristike FI predstavlja one kategorije koje se moraju zadovoljiti

prilikom pripreme i prezentacije financijskih izvještaja. Kvalitativna obilježja su ona

svojstva, koje informacije prezentirane u FI čine korisnim za njihove korisnike.

Kvalitativna svojstva su:

- raumljivost,

- relevantnost,

- pouzdanost i

- uporedivost

Razumljivost - da korisnici posjeduju dovoljno znanja o poslovnim i ekonomskim

transakcijama i računovodstvu te da imaju volju proučavati informacije. Načela ga

definišu kao osnovni kvalitet i najosjetljiviji element FI u uslovima propisanih šema

FI najveći broj podataka je unaprijed definisan te je time i dovoljno razumljiv za

stručna lica. FI se prave za široki krug korisnika koji ne moraju posjedovati stručna

znanja niti sposobnosti da razumiju propisane FI. Ipak, ovaj kvalitet ne smije biti

razlog da se bilo koja relevantna informacija izostavi iz FI. U takvim slučajevima za

korisnike se pružaju dodatna pojašnjenja i tumačenja u okviru zabilješki.

Relevantnost - Ovaj kriterij određuje korisnost informacija za donošenje poslovnih

odluka. Informacija je relevantna ako pomaže potpunom sagledavanju već nastalog

poslovnog događaja i njegovih ekonomskih posljedica, te ako omogućuje

predviđanje budućih događaja i njihovih posljedica. Okvir ukazuje na povezanost

dvije uloge informacija:

- Potvrđujuće

- Predviđajuće

Pouzdanost- Informacija je pouzdana onda kada je vjerodostojna i objektivna, kada u

njoj nema značajne greške ili predrasude. Posebno je ovaj kvalitet potreban u slučaju

da se neka stavka u FI procjenjuje. Insistiraneu na razumnoj procjeni koja odlučuje

da li će se nešto uopšte evidentirati u FI ili ne. Ako takva transakcija i zadovoljava

npr uslove priznavanja kao sredstva ili prihoda ona se neće priznati ako je procjena

budućih koristi nepouzdana. Kada u informaciji nema značajne pogreške i

predrasuda i u koje se korisnici mogu pouzdati, informacija može biti relevantna ali

nepouzdana i obratno.

9

Uporedivost - FI trebaju biti sastavljeni tako da osiuravaju uporedivost informacija

tokom vremena, ili između preduzeća. Uporedivost se ostvaruje dosljednošću u

primjeni. Dozvoljeno je detaljnije prikazivanje ali samo ako je u skladu sa sintetikom

kontnog plana. Bilansne šeme se ne trebaju mijenjati unutar jedne godine osim ako je

došlo do značajne promjene ili promjene zakona, promjene bilansnih šema se

obavezno moraju objaviti kao i razlozi za to. Računovodstvene politike se moraju

dosljedno primjenjivati iz godine u godinu, računovodstvene politike se moraju

objaviti inače se ne bi mogao ostvariti faktor uporedivosti.

2.1. VRSTE FINACIJSKIH IZVJEŠTAJA

2.1.1. Interno pripremljeni financijski izvještaji1

Interno pripremljeni financijski izvještaji su najmanje pouzdani jer većina vlasnika

preduzeća ne posjeduje odgovarajući nivo znanja iz računovodstva da bi ih pravilno

pripremili. Mnoga preduzeća nemaju vanjskog računovođu ili računovodstvenu

firmu koja bi pripremala njihove financijske izvještaje jer kažu da ne mogu opravdati

troškove njihovog sastavljanja, pregleda ili revizije. Izvještaji koji se sastavljaju

unutar preduzeća iz knjiga i podataka koji nisu zasebno verifikovani mogu ali i ne

moraju biti tačni. Interno pripremljene informacije uključuju:

1. Porezne prijave (U nekim slučajevima, može se koristiti umjesto financijskog

izvještaja. Informacije koje sadrži porezna prijava mogu biti pouzdanije nego

one iz izveštaja menadžmenta)

2. Periodični financijski izvještaji (Oni se pripremaju na mjesečnoj ili

tromjesečnoj osnovi i pružaju uvid u financijske uspone i padove preduzeća)

3. Izvještaji uprave (Ovi izvještaji mogu dati dodatni uvid, ali format izvještaja

varira od preduzeća do preduzeća)

1 http://www.rs.cest.gov.ba/USAID/stecajne_sudije/modul1/loc/files/Program%20obuke%20II.pdf, 01.05.2012.

10

2.1.2. Eksterni financijski izvještaji2

Eksterno priremljeni financijski izvještaji se obično pripremaju od strane ovlaštenog

javnog računovođe (CPA). Da bi stekao zvanje ovlaštenog računovođe, računovođa

mora da zadovolji standarde profesije te da ima certifikat ili dozvolu. Njihovi

financijski izvještaji moraju biti pripremljeni u skladu sa GAAP-om. (Međunarodni

računovodstveni standardi).

Financijski izvještaji koje pripremi ovlašteni računovođa mora da sadrži slijedeće

komponente:

1. Mišljenje

2. Bilans stanja

3. Bilans uspjeha

4. Izvještaj o zadržanoj dobiti

5. Izvještaj o protoku gotovine

6. Napomene (da revizor može komentarisati izjave vezane za GAAP standarde)

Eksterni izvještaj može se pripremiti na tri načina:

1. kompilacija

2. pregled

3. revizija

2.1.3. Kompilacija financijskog izvještaja3

Kompilacija financijskog izvještaja predstavlja financijske podatke koji se dobiju od

predzeća u osnovnom obliku. Ovlašteni računovođa ne daje uvjeravanja u nikakvom

pogledu u vezi ovih podataka. Ova vrsta financijskog izvještaja može uključivati i

napomene. Šta je potrebno za kompilaciju financijskog izvještaja:

1. Posjedovati opšte znanje o klijentovim poslovnim transakcijama, i obliku

njegovih računovodstvenih podataka.

2. Biti upoznat sa navednim kvalifikacijama računovodstvenog osoblja klijenta

kako bi se razmotrila potreba za prilagođavanjem računovodstvenih podataka.

2 Ibid.3 Ibid.

11

3. Čitati financijske izvještaje i razmotriti da li oni odgovaraju oblikom i

sadržajem i da li u njima postoje očigledne materijalne greške.

Kod pregleda finasijskih izvještaja, ovlašteni računovođa ne daje bilo kakvo

mišljenje o financijskim izvještajima. Pregled financijskih izvještaja predstavlja

drugi najčešći oblik izvještaja koje vjernovnici dobijaju.

2.1.4. Revidirani financijski izvještaji4

U procesu revizije, ovlašteni računovođa izražava nezavisno mišljenje o tačnosti

prikazanih financijskih izvještaja. Kako bi donio mišljenje, računovođa mora

procijeniti kvalitet računovodstvenog sistema klijenta. Računovođa također mora

provjeriti cifre verifikovanjem računa potraživanja, robe i računa obaveza.

U revidiranim financijskim izvještajima, računovođa može izraziti revizorsko

mišljenje da su financijski izvještaji klijenta tačni, modifikaciju revizorskog

izvještaja koje objavljuje suzdržanost revizora obzirom na neke aspekte revizije,

mišljenje revizora da financijski izvještaji ne udovoljavaju kriterijima, ili izvještaj

revizora u kojem se izjavljuje da revizor ne izražava mišljenje o financijskom

izvještaju. Revizorsko mišljenje da su financijski izvještaji klijenta tačni znači da

uprava zaslužuje najviše priznanje za «tačno prikazivanje financijskih pozicija i

rezultata poslovanja, kao i promjena financijskih pozicija u dotičnom periodu.» Tri

paragrafa takvog mišljenja mogu se opisati kao: šta su to revizori našli, kako su to

revizori našli, i šta revizori misle o tim nalazima.

Modifikacija revizorskog izvještaja koje objavljuje suzdržanost revizora obzirom na

neke aspekte revizije znači da izvještaji tačno prikazuju financijske pozicije i

rezultate poslovanja – sa rezervom. Ova rezerva može se odnositi na određene

kvalifikacije o obimu aktivnosti revizora u dotičnom preduzeću ili o budućoj

neizvjesnosti koja se ne može riješiti ili efektima koji se ne mogu procijeniti.

Mišljenje revizora da financijski izvještaji ne udovoljavaju kriterijima, znači da

izvještaji ne prikazuju objektivno financijske pozicije ili rezultate poslovanja u

skladu sa opšteprihvaćenim računovodstvenim principima.

4 Ibid.

12

Oblik izvještaja revizora u kojem se izjavljuje da revizor ne izražava mišljenje o

financijskom izvještaju, je takav da računovođe ne mogu izraziti svoje mišljenje

zbog ograničenja obima revizije, zbog neizvjesnosti o budućnosti koja ne može biti

riješena ili efekta koji se ne može procijeniti.

2.2. DIJELOVI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJA

Potpuni set financijskih izvještaja sadrži sljedeće komponente:

1. bilans stanja

2. bilans uspjeha

3. izvještaj novčanih tokova

4. izvještaj o svim promjenama u vlasničkom kapitalu

5. računovodstvene politike i zabilješke uz financijske izvještaje

„Bilans stanja predstavlja financijsku sliku preduzeća u jednoj vremenskoj tački,

obično na zadnji dan fiskalne godine preduzeća. Osnovna struktura bilansa stanja

može se izraziti putem jednostavne jednadžbe AKTIVA = PASIVA + NETO

VRIJEDNOST.

Analiza putem bilansa stanja obuhvata procjenu svake stavke aktive i pasive

preduzeća (ili njegovih dugova) i razliku između te dvije kategorije – njegovu neto

vrijednost (ili kapital). Razlog za bilansnu analizu jeste da se odredi likvidnost i

solventnost preduzeća. Likvidnost predstavlja sposobnost preduzeća da svoju aktivu

unovči na vrijeme radi otplate potraživanja kada pristigne rok otplate. Solventnost

predstavlja sposobnost preduzeća da proda svoju aktivu za dovoljan novčani iznos

kako bi otplatilo sve svoje obaveze.

Gotovina - kod držanja prioriteta likvidnosti, gotovina se nalazi na prvom mjestu u

bilansu stanja. Preduzeća mogu držati gotovinu u različitim oblicima, od čega su neki

određeni za posebnu namjenu (npr. neka preduzeća mogu držati samo mali dio u

blagajni u svojim prostorijama da bi namirili manje troškove koji se ne mogu plaćati

čekom ili kreditnom karticom).

13

Utrživi vrijednosni papiri - drugu kategoriju aktive na bilansu stanja predstavljaju

utrživi vrijednosni papiri. Preduzeća često privremeno investiraju višak sredstava u

potvrde o depozitu, vrijednosne papire, itd. Ove investicije zarađuju prihod kao

kamate ili dividende sve dok gotovina ne bude potrebna za poslovanje.

Računi potraživanja od kupca - kada preduzeće prodaje robu ili uslugu na kredit, ono

nudi uslove plaćanja koji omogućuju kupcu da izvrši plaćanja u određenom roku i

može ponuditi popust kao poticaj za brzo plaćanje. Kreditna prodaja prikazuje se

kao račun potraživanja na bilansu stanja do momenta naplate.

Zalihe - tri komponente zaliha su repromaterijal, radovi u toku i završeni proizvodi.

Veletrgovci, trgovci na malo i uslužna preduzeća ne drže repromaterijal. Proizvodna

preduzeća su jedina vrsta preduzeća koja imaju radove u toku. Također, za

proizvodno preduzeće, zalihe završenih proizvoda uključuju bilo koji završeni

proizvod koji još uvijek nije prodan. Zastarjele zalihe ne predstavljaju likvidnost

preduzeća, niti dobru kolateralnu vrijednost koje bi povjerilac mogao pretvoriti u

likvidno sredstvo da otplati dug. Ostala tekuća aktiva jeste obično zanemariv račun

(npr. iznosi plaćeni unaprijed za rashode i životno osiguranje u gotovinskoj

vrijednosti).

Stalna sredstva - se odnose na zemljište, zgrade, automobile, mašine i opremu,

ulaganje u zakupljenu imovinu, i namještaj. Račun stalnih sredstava može biti veoma

značajan ili manje vrijednosti, zavisno od vrste poslovanja. Financijski izvještaji

pripremljeni prema međunarodnim računovodstvenim standardima prikazuju

vrijednost stalnih sredstava prema knjigovodstvenoj vrijednosti. Knjigovodstvena

vrijednost se predviđa prema računovodstvenim pravilima prema kojima se

vrijednost sredstava zasniva na njihovoj prvobitnoj istorijskoj vrijednsoti (nabavna

cijena koju je preduzeće platilo), umanjena za dopustivu amortizaciju do tog datuma.

Metode amortizacije za stalna sredstva - osim zemljišta, pretpostavlja se da stalna

sredstva gube na svojoj ekonomskoj vrijednosti tokom procijenjenog perioda

korištenja. Svake godine nakon tog perioda, ona se amortizuju, tj. djelimično se

otplaćuju na bilansu uspjeha i procjenjuju na progresivno manju svotu

(knjigovodstvena vrijednost) u bilansu stanja.

14

Ostala netekuća sredstva su ona sredstva za koja se ne očekuje da će biti pretočena u

novac u toku jedne godine (nedostatak prave likvidnosti). Nematerijalna sredstva

predstavljaju najkonfuzniji dio na bilansu stanja. Stavke koje se identifikuju kao

nematerijalna sredstva su premije, patenti, trgovačko ime ili poslovna prava (npr.

telefonske kompanije, zračne kompanije i televizijske stanice moraju dobiti poslovna

prava za njihovo područje djelovanja).

Za razliku od aktive, koja može varirati u tržišnoj vrijednsoti, većina pasive je

fiksirana i mora biti plaćena u toj vrijednosti. Aktiva se smatra alatom pomoću kojeg

preduzeće funkcioniše, dok pasiva i neto vrijednost predstavljaju izvor gotovine za

financiranje tih sredstava.

Tekuće obaveze - tekuća pasiva je ona koja dospijeva u roku jedne godine ili kraće.

Tekuća pasiva preduzeća uključuje izdane zadužnice bankama, obaveze prema

dobavljačima, obračunate a neplaćene obaveze, otplate kredita vlasnicima ili

djelimičnim vlasnicima, tekuća dospjela potraživanja dugoročnih dugovanja i porez

na dobit za tekuću godinu.

Mjenice za isplatu - bankama često predstavljaju kratkoročno financiranje tekućih

sredstava preduzeća (potraživanja od kupaca i zalihe).

Obaveze prema dobavljačima - trgovinske obaveze prema dobavljačima

predstavljaju uobičajene pozajmnice prema dobavljačima za kupovanje robe i usluga.

Uslovi za potraživanja variraju zavisno od djelatnosti (obično 7 do 10 dana), dok

kod prodaje namještaja na malo dobavljači daju 30 do 45 dana roka. Odlaganje

između datuma kupovine i plaćanja zove se «riding the trade», a može sugerisati loše

upravljanje ili nedovoljnu likvidnost.

Dugovanja prema službenicima i suvlasnicima - bilo koji iznos koji se duguje

službenicima preduzeća, partnerima ili drugim vlasnicima, kao i dugovanja

povezanim preduzećima smatraju se tekućim obavezama ako prema redosljedu

plaćanja nisu na prvom mjestu (sekundarni znači kada imatelj prava ima

drugorazredno pravo naplate u odnosu na ostale povjerioce).

15

Obračunati rashodi - predstavljaju neisplaćene troškove koje je preduzeće

rashodovalo u bilansu uspjeha. Ovi troškovi se odnose na stavke poput plata,

komunalnih režija, poreza na kamate, doprinose, itd.

Tekuća dospijeća dugoročnog kredita - predstavlja glavni dio rate za otplatu

dospjelog dugoročnog duga. Dospijeće otplate glavnice može biti na godišnjoj,

tromjesečnoj ili mjesečnoj osnovi u roku narednih 12 mjeseci.

Naplata poreza na dobit - predstavlja stvarnu prispjelu poresku obavezu, vjerovatno

do slijedeće datuma za naplatu poreza. Većina banaka ne posuđuju novac

preduzećima koja nisu izmirila svoje poreske obaveze.

Dugoročno dugovanje - predstavlja obavezu za koje je dospijeće duže od 12 mjeseci.

Obično se koristi za finasiranje zemljišta, zgrada, opreme, stalnog povećanja zaliha i

računa potraživnja.

Drugorazredni dug - je sekundarna obaveza (obično prema službenicima preduzeća

ili povezanim preduzećima) koji se mogu otplatiti samo kad se određene dugovne

obaveze ispune – uslovi sekundarnog ugovora. Ako je zajam osiguran, sredstva

obezbjeđenja također mogu biti sekundarna.

Razlika između ukupne aktive preduzeća i ukupnih obaveza preduzeca jeste njegov

kapital ili neto vrijednost (također se zove vlasnički ili akcionarski kapital). Neto

vrijednost ili kapital se izračunava UKUPNA AKTIVA – UKUPNE OBAVEZE

Dionice - redovne dionice predstavljaju minimalnu zakonsku vrijednost dionica u

vlasništvu dioničara. Redovne dionice omogućuju njihovom vlasniku pravo glasa na

skupštini dioničara i obezbjeđuje potencijalni prihod investitoru putem objavljenih

dividendi i porasta vrijednosti. Povlaštene dionice ne nose pravo glasa, ali se

dividende nakupljaju prema fiksiranoj stopi (koja je fiksirana u vremenu izdavanja).

Zadržana dobit - predstavlja post-poreske neto dobitke ili gubitke koji se zadržavaju

u preduzeću kao izvor financiranja. Mnoga preduzeća zadržavaju određeni dio dobiti

kako bi smanjila zavisnost od vanjskog tržišta kapitala. Mnoga preduzeća plaćaju

16

dividende svojim vlasnicima (vlasnicima dionica). Zadržana dobit može bit

negativna ako je preduzeće iskusilo više neto gubitaka nego neto zarade tokom

nekog vremenskog perioda.“5

Grafikon 1. – Primjer bilansa stanja za 2009.

Grafikon 2. – Primjer bilansa stanja za 2010.

Grafikon 3. – Primjer bilansa stanja za 2011.

5 Ibid.

17

„Bilans uspjeha – također poznat i kao izvještaj o dobitku i gubitku – je jedan od

najvažnijih izvora informacija o preduzeću. Bilans uspjeha ima uticaja na većinu

komponenti bilansa stanja.

U određenom vremenskom periodu bilans uspjeha reflektuje kako ukupni prihodi (ili

prodaja) i troškovi vode do neto profita (ili gubitka) za taj period. Analiza se sastoji

od provjere kvalitete i konzistentnosti prodaje/prihoda i tačnosti troškova. Bilans

uspjeha bilježi rast kompanije kako se prikazuje povećanjem prodaje/prihoda i

također otkriva sposobnost preduzeća kroz profitabilne djelatnosti. Analiza bilansa

uspjeha uključuje analiziranje količine proizvodnje preduzeća kod koje je dobit

jednaka nuli. To je tačka gdje su prihodi od prodaje jednaki ukupnim troškovima.

Ispod te tačke, preduzeće gubi novac.

Treći financijski izvještaj koji treba analizirati jeste izvještaj o novčanim tokovima.

Kao što mu i ime govori, ovaj izvještaj o poslovanju preduzeća pokazuje kako

preduzeće dobiva i koristi svoje gotovinske izvore. Podaci od kojih se sastoji

izvještaj o novčanim tokovima dolaze iz bilansa uspjeha i bilansa stanja. Pošto se

dugovanja otplaćuju gotovinom, izvještaj o novčanim tokovima pomaže analitičaru

da odredi financijske potrebe preduzeća i izvore otplate.

Kapital je kategorija kojoj se u računovodstvenom smislu poklanja značajna

pažnja. Računovodstveni kapita je veličina koja diše, tj. povećava se i smanjuje, sa

18

svakim poslovnim događajem koji uzrokuje prihode ili rashode. Mada se ove

transakcije ne knjiže pojedinačno, svaki prihod je u krajnjoj instanci povećanje

kapitala a svaki rashod njegovo smanjenje.

Svaki presjek stanja imovine pokazuje kakavo je stanje kapitala, koji je,

(računovodstveno), jednak razlici između imovine i obaveze društva. Iako obrazac

bilans stanja prikazuje osnovnu strukturu kapitala, nužno se trebaju prezentirati i

vrijednosti svih sastavnih elemenata kapitala, osnovni capital, revalorizacione i druge

reserve, akumularni dobitak/gubitak), ove informacije pruža izvještaj o promjenama

u kapitalu.

Informacije koje korisnik dobija iz izvještaja bilans stanja jesu značajne ali

imajuograničavajući faktor a to je: pružaju podatke o imovini, kapitalu i obavezama,

ali samo napočetku, (stanje prethodne godine), i na kraju obačunskog perioda, ( na

dan bilansiranja). zato je kao obavezan dio seta financijskog izvještaja i izvještaj o

promjenama u kapitalu. obrazac federacije bosne i hercegovine «promjene u

kapitalu» sastoji se od jednog djela za razliku od prethodnog obrasca koji se sastojao

iz dva zasebna djela. (prvi dio ranijeg obrasca odnosio se na broj i vrtu dionica koji

podaci se prema sada propisanom obrascu ne zahtjevaju ), a drugi dio se odnosio na

vrjednosne pokazatelje promjena u kapitalu. prema sadržini finasnijskog izvještaja o

promjenama u kapitalu odvojeno se iskazuju.

Obrazac zahtjeva da se odvojeno iskaže dio ukupnog kapitala koji pripada

vlasnicimakapitala, a posebno dio koji se odnosi na manjinski interes - manjinski

dioničari. Izvještaj o promjenama u kapitalu je dinamički izvještaj, jer on prikazuje

stanje i promjene ukapitalu, ne samo na kraju obračunskog perioda nego i u periodu

od dvije godine.

Računovodstvene politike i zabilješke uz financijske izvještaje obavljaju se uz

prethodne financijske izvještaje iz 2 djela: značajne računovodstvene politike -

računovodstvene politike su metode, načela, postupci na temelju zakona i

računovodstvenih standarda koji su korišteni u sastavljanju i objavljivanju

financijskih izvještaja, računovodstvene politike se obično objavljuju u bilješkama uz

19

financijske izvještaje, te pojašnjenja pojedinih pozicija financijskih izvještaja - bolji

pregled detalja.“ 6

Grafikon 4. – Primjer bilansa uspjeha za 2009.

Grafikon 5. – Primjer bilansa uspjeha za 2010.

Grafikon 5. – Primjer bilansa uspjeha za 2011.

6 Ibid.

20

3. POJAM, CILJEVI I BUDŽET PROJEKTA

21

3.1. POJAM I CILJEVI PROJEKTA

„Projekat je provedba prethodno planiranih aktivnosti i zadataka da bi se ostvario

određeni cilj u definiranom vremenskom slijedu i sa određenim sredstvima

(proračun) koristeći ljudske i fizičke resurse.

Projekti koji se financiraju od strane EU moraju biti izrađeni u skladu s pravilima

Europske komisije o upravljanju projektnim ciklusom. Upravljanje projektnim

ciklusom je termin koji se koristi za opisivanje upravljačkih aktivnosti, procedura za

donošenje odluka koje se koriste tijekom životnog ciklusa projekta.

Glavne razvojne faze projekta jesu:

1. Identifikacija projekta

2. Priprema projekta

3. Analiza projekta

4. Provedba projekta

5. Vrednovanje.

Prva faza, faza identifikacije projekta, obuhvaća donošenje višegodišnjih

programskih dokumenata na razini države koji definiraju strateške ciljeve države u

određenom vremenskom razdoblju.

Faza pripreme projekta podrazumijeva identifikaciju projektne ideje koja treba biti u

skladu s razvojnim prioritetima države (definiranim u SOR-u). U ovoj fazi važno je

procijeniti važnost kao i izvedivost projektne ideje te izraditi sažetak projekta tzv.

Project Fiche koji sadrži osnovne informacije o projektu uključujući pozadinu,

aktivnosti i ciljeve.

Svrha faze analize projekta je potvrditi važnost i izvedivost projektne ideje. U ovoj

fazi potrebno je izraditi detaljnu razradu projekta u kojoj će biti uključen plan

upravljanja i koordinacije projektom, financijski plan, upravljanje rizikom, nadzor i

revizija. U ovoj je fazi potrebno izraditi financijski prijedlog (Financing Proposal).

Faza provedbe i praćenja projekta počinje potpisom ugovora. Ovo je ključna faza u

životnom ciklusu projekta jer se u toj fazi postižu zacrtani ciljevi projekta, odnosno

22

to je faza u kojoj se napokon vide rezultati projekta. Vrlo je važno tijekom ove faze

efikasno upravljati resursima te pratiti proces provedbe projekta.

Faza vrednovanja projekta ima za cilj utvrditi da li se provode potrebne aktivnosti, da

li aktivnosti koje se provode u sklopu projekta odgovaraju potrebama, da li se

aktivnosti provode učinkovito, je li projekt održiv, koji su učinci njegove provedbe

itd.. Važno je napomenuti da faza vrednovanja projekta uključuje i reviziju koju

provode vanjski stručnjaci a cilj joj je utvrditi jesu li sredstva utrošena efikasno i

ekonomično za ono za što su prvobitno i namijenjena te jesu li pri tome poštivani

relevantni zakoni.“7

„Projekat je vremenski određena aktivnost s ciljem da se proizvede jedinstven

proizvod, usluga ili rezultat. Za razliku od operacija, koje su neprekidne i mogu se

ponavljati, projekti su vremenski ograničeni i jedinstveni. Projekti se poduzimaju na

svim razinama organizacije i mogu uključivati od jedne osobe do više tisuća osoba u

nekoliko različitih timova.

Osnovna razlika između projekta i operacije je u tome što su operacije neprekidne i

mogu se ponavljati, a projekti su vremenski ograničeni i jedinstveni. Svrha im je

također različita. Namjera projekta je postići zadane ciljeve i završiti. Svrha operacije

je podupiranje i održanje poslovanja, čak i kada se ciljevi promijene.“8 Projekti

uglavnom budu odobreni kao posljedica strateškog plana kao odgovor odn. reakcija

na:

1. potražnju na tržištu,

2. organizacijske potrebe,

3. zahtjeve kupaca odn. korisnika,

4. formalno-pravne zahtjeve i dr.

3.2. BUDŽET PROJEKTA

7 http://www.ra-sb.hr/hrvatska_i_eu/vodic_za_izradu_projekata_u_eu/default.aspx, 10.05.2012.8 http://hr.wikipedia.org/wiki/Projekt, 10.05.2012.

23

„U proračunu, odnosno budžetu se detaljno prikazuju svi troškovi projekta. Ako je

potrebno, treba dati i narativno objašnjenje pojedinih stavki. Proračun se obično

dijeli na tri kolone:

1. traženo (requested) - to je ustvari iznos koji se traži od donatora kojem se

obraćate ovim prijedlogom

2. učešće u troškovima/podjela troškova na više donatora (cost sharing) - to je

planirano učešće drugih donatora u ukupnim troškovima

3. ukupno (total) - to je zbroj prve dvije kolone

Proračun mora biti napisan tako da pruži sve odgovore na moguća pitanja donatora.

U proračunu ne smije biti nikakvih iznenađenja ni novina - on proizlazi iz svega

onoga što je napisano u prethodnim poglavljima, naročito iz aktivnosti. Ne smijete

tražiti sredstva za neku aktivnost koja već nije opisana u projektu. Npr. ako u

aktivnostima niste naveli transport, nemojte u proračunu tražiti sredstva za novi

minibus.“9 Ovo su još neki savjeti za sastavljanje proračuna:

- podijelite proračun na troškove osoblja (osobni dohodci i honorari) i

indirektne troškove (troškovi telefona, pošte, uredskog materijala i drugo)

- izbjegavajte uopćene kategorije kao “različito”, “ostalo” neka opis svake

stavke u proračunu bude što detaljniji, tako da ne zahtjeva posebno

objašnjenje

- ostali nespomenuti troškovi (to su nepredviđeni ili hitni izdaci vezani za

projekt - npr. ako imamo projekt koji predviđa kupovinu novih računala, bit

će potrebno kupiti hardver, softver, angažirati nekoga da ga instalira računalo,

itd. - kako ne možemo izravno predvidjeti visinu ovih troškova, uzima se

određen postotak od vrijednosti računala - ograničite na 10-30% ukupnih

troškova

9 http://www.sih.hr/dokumenti/download/projekti/Pisanje%20projekta.pdf, 10.05.2012.

24

4. ULOGA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA KOD UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTA

„Aktivnosti u okviru funkcionalne oblasti upravljanje troškovima se odnose na

procjenjivanje troškova svih projektnih resursa, utvrđivanje proračuna projekta i

praćenje ovih troškova kako bi se projekt realizirao u okviru predviđenog budžeta.

Iako se ova funkcionalna oblast primarno bavi troškovima resursa, ne treba

zanemariti i druge troškove (npr. treba obuhvatiti i troškove održavanja i korištenja

softvera kao podrške projektu). Projekt mora biti dobro definiran kako bi se precizno

odredilo vrijeme potrebno za njegovu realizaciju i samim tim i realan proračun.“10

4.1. PROCESI UPRAVLJANJA PRORAČUNOM PROJEKTA

Procesi upravljanja proračunom projekta su slijedeći:

1. Procjena troškova - izrada procjene ili približnog iznosa troškova resursa

neophodnih za završetak projekta.

2. Utvrđivanje proračuna - alociranje ukupne vrijednosti procijenjenih troškova

na pojedinačne radne jedinice kako bi se stvorila osnova za praćenje radnog

učinka ..

3. Kontrola troškova - kontroliranje promjena u proračunu projekta.

Tabela 1. – Procesi upravljanja budžetom projekta

Naziv procesa Grupa procesa

Procjena troškova Planiranje

Utvrđivanje budžeta Planiranje

Kontrola troškova Praćenje i kontrola

Izvor: predmet.singidunum.ac.rs/.../Upravljanje.troskovima, 10.05.2012.

10 predmet.singidunum.ac.rs/.../Upravljanje.troskovima, 10.05.2012.

25

„Trošak je resurs koji je žrtvovan ili potrošen radi postizanja konkretnog cilja.

Troškovi projekta su novčana sredstva koja su potrebna i koja se troše tijekom

realizacije projekta i jedan od osnovnih faktora upravljanja. Profit je razlika između

ukupnih prihoda i ukupnih rashoda. Analiza novčanih tijekova je metoda kojim se

utvrđuju procijenjeni godišnji troškovi i koristi od projekta, čime se dobiva godišnji

prikaz novčanih tokova.

Opipljivi troškovi ili koristi su oni troškovi ili koristi koje organizacija lako može

izmjeriti u novčanim jedinicama. Neopipljivi troškovi ili koristi su troškovi ili koristi

koje je teško izmjeriti u novčanim jedinicama. Direktni troškovi su troškovi koji se

mogu izravno povezati sa izradom proizvoda i pružanjem usluga na projektu.

Neizravni troškovi su troškovi koji nisu izravno povezani s izradom proizvoda i

pružanjem usluga na projektu, ali su indirektno povezani s njegovim izvođenjem.

Teorija krivulje učenja kada se proizvodi veliki broj proizvoda, jedinični troškovi

proizvoda opadaju pravilnim tempom s povećanjem broja proizvedenih jedinica.

Rezerve su novčani iznosi uključeni u procjenu troškova, radi smanjenja troškovnog

rizika, ostavljanjem prostora za buduće situacije koje je teško predvidjeti.

Kontigencijske rezerve su ostavljaju prostora za buduće situacije koje se djelomično

mogu planirati (poznate nepoznanice) i uključene su u osnovni plan troškova

projekta. Menadžerske pričuve ostavljaju prostora za buduće situacije koje nije

moguće predvidjeti (nepoznate nepoznanice).“11

4.2. PROCJENA TROŠKOVA

„Procjena troškova se vrši nakon što se analizom strukture ili na drugi način projekt

razradi do najelementarnijih zadataka koji se zovu aktivnosti. Zatim se za svaku

aktivnost procjenjuje koliko je vremena i ljudi potrebno za obavljanje promatrane

aktivnosti i koliko je potrebno materijala, opreme, dijelova, i dr. Potrebni radni sati

se pretvaraju u novčane iznose uz pomoć definirane cijene radnog sata za određenu

vrstu posla, a za materijal i opremu se uzimaju stvarni troškovi nabave materijala.

Tri osnovna tipa procjene troškova su:

11 Ibid.

26

1. Gruba procjena ima cilj utvrditi koliko će projekt koštati. Može nazvati

približnom, odokativnom, nagađanjem ili širokim rasponom. Obavlja se i

prije zvaničnog početka projekta.

2. Proračunska procjena se koristi za alociranje novčanih sredstava u proračunu

organizacije. Proračunske procjene se izrađuju godinu ili dvije prije

realizacije projekta.

3. Konačna procjena daje točnu procjenu troškova projekta. Koriste se za

donošenje mnogobrojnih odluka o nabavkama za koje su potrebni precizni

podaci i utvrđivanja konačnih troškova projekta.

Tabela 2. – Tipovi procjene troškova

Tip procjene Kada se obavlja Zbog čega se obavljaKoliko je

tačna

Gruba

Veoma rano u životnom

ciklusu projekta,

najčešće 3-5 godina

prije realizacije projekta

Daje procjenu troškova

za donošenje odluka o

izboru projekta

- 50 % do

+ 100 %

BudžetskaRano, 1-2 godine prije

realizacije projektaDefinisanje budžeta

- 10 % do

+ 25 %

Konačna

Kasnije tokom projekta,

do 1 godine prije

realizacije

Pruža detalje za nabavku,

daje stvarnu procjenu

troškova

- 5 % do +

10 %

Izvor: predmet.singidunum.ac.rs/.../Upravljanje.troskovima, 10.05.2012.

Najčešće korištene metode i tehnike za procjenu troškova su:

1. analogna procjena troškova "odozgo na dole"

2. procjena troškova "odozdo na gore"

3. parametarsko modeliranje

Procjene odozgo na dole koriste stvarne troškove prethodnih, sličnih projekata kao

osnovu za procjenu troškova tekućeg projekta. Podrazumijeva značajnu razinu

ekspertnog razmatranja i generalno je jeftinija od ostalih, ali je i njena točnost manja.

Najpreciznije kada su prethodni projekti u suštini slični, a ne samo naizgled. Ljudi

27

koji izrađuju procjene moraju posjedovati potrebnu stručnost da bi utvrdili da li će

određeni dijelovi tekućeg projekta biti skuplji ili jeftiniji nego kod sličnih projekata.

Zasniva se na procjeni troškova za svaki pojedinačni zadatak ili aktivnost, da bi se

zatim zbrajanjem tako dobivenih troškova dobili ukupni troškovi faze, a potom i

projekta u cjelini. Neophodno je da imamo prethodno urađen WBS, tj.. da imamo

određene sve neophodne aktivnosti. Korištenjem manjih elemenata rada povećava se

točnost procjene troškova, jer procjene formiraju ljudi kojima je posao dodijeljen, a

ne netko tko nije upoznat s poslom. Nedostatak ovih procjena je u tome što najčešće

zahtijevaju dosta vremena i dobro poznavanje svih detalja projekta.

Tabela 3. - Metoda procjene troškova "odozgo"

Izvor: predmet.singidunum.ac.rs/.../Upravljanje.troskovima, 10.05.2012.

Parametarsko modeliranje koristi karakteristike (parametre) projekta u

matematičkom modelu za procjenu troškova projekta. Parametarski model može dati

procjenu u određenom iznosu na temelju jediničnih troškova resursa koji se koriste,

razina stručnosti angažiranih kadrova, veličine i složenosti pothvata i slično.

Parametarski modeli su najpouzdaniji kada su pouzdani povijesni podaci na temelju

28

kojih je model kreiran, kada su parametri mjerljivi i model fleksibilan u smislu

veličine projekta. U praksi se pokazalo da primjena kombinacije navedenih metoda

daje najpreciznije rezultate kod procijene troškova na različim projektima.“12

Najčešće razlozi za netočne procjene:

1. Procjene se prebrzo obavljaju - Izrada procjene za veliki projekt predstavlja

složen zadatak, koji zahtijeva ulaganje značajnih napora.

2. Manjak iskustva u vršenju procjena - procjenitelji troškova najčešće nemaju

dovoljno iskustva u ovoj oblasti, naročito kod većih projekata.

3. Ljudi često potcjenjuju - procjenitelji mogu zaboraviti ostaviti prostora za

dodatne troškove dodatnih aktivnosti u velikim projektima.

4. Rukovodioci zahtijevaju točnost - Rukovoditelji zahtijevaju procjenu, au

stvari žele preciznu brojku koja će im pomoći da izrade ponudu kojom bi

osvojili veliki ugovor.

4.3. UTVRĐIVANJE PRORAČUNA PROJEKTA

„Utvrđivanje proračuna podrazumijeva alociranje procijenjenih troškova projekta na

pojedinačne stavke rada, koje se zasnivaju na WBS strukturi projekta. Osnovni cilj

procesa je izrada osnovnog plana troškova koji će se koristiti za mjerenje učinka

projekta i definiranje zahtjeva za financiranje projekta.

Budžetni troškovi mogu odnositi na troškove zarada zaposlenih na projektu, troškove

rada dobavljača ili nabave dobara i usluga, putne troškove, amortizaciju, zakupe i

druga obrtna sredstva itd.. Proces utvrđivanja proračuna daje informacije potrebne za

izradu zahtjeva za financiranje projekata.“13

4.4. UPRAVLJANJE BUDŽETOM PROJEKTA

12 Ibid.13 Ibid.

29

„Upravljanje proračunom projekta obuhvaća praćenje realizacije troškova, osiguranje

da se u temeljni plan troškova uvedu samo adekvatne promjene i informiranje

stejkholdera o usvojenim promjenama koje će utjecati na troškove projekta.

Softverski paketi posjeduju obilje alata koji pomažu u unosu budžetiranih troškova,

definiranju osnove, unosu stvarnih troškova, izračunavanju odstupanja i izradi

raznovrsnih izvješća o troškovima.

Pored primjene softvera, mora postojati sustav za kontrolu promjena, koji će

definirati procedure za izmjenu osnovnog plana troškova. Bitan alat za kontrolu

troškova jeste mjerenje troškovnog učinka pomoću metode ostvarene vrijednosti.

Tehnika za mjerenje učinka, koja usporedbom stvarnih informacija s osnovnim

planom troškova, utvrđuje u kojoj mjeri projekt ispunjava ciljeve u pogledu opsega,

vremena i troškova.

Upravljanje ostvarenom vrijednošću obuhvaća izračunavanje tri vrijednosti za svaku

aktivnost WBS strukture projekta:

1. Planirana vrijednost (PV) - dio odobrene ukupne procjene troškova, koja po

planu treba da se potroši na određenu aktivnost u danom razdoblju.

2. Stvarni troškovi (AC) - suma izravnih i neizravnih troškova koji nastaju

prilikom obavljanja posla na aktivnosti u danom razdoblju.

3. Ostvarena vrijednost (EV) - procjenu vrijednosti stvarnog rada koji je

obavljen, zasniva se na prvotno planiranim troškovima za aktivnost i stopi po

kojoj tim završava posao do promatranog datuma.

Odstupanje troškova (CV) je razlika između ostvarene vrijednosti i stvarnih troškova.

CV <0 - obavljanje posla košta više nego što je planirano, CV> 0 obavljanje posla

košta manje nego što je planirano. Odstupanje od vremenskog plana (SV) je razlika

između ostvarene i planirane vrijednosti.

SV <0 - za obavljanje posla trebalo više vremena nego što je planirano; SV> 0 - za

obavljanje posla trebalo manje vremena. Indeks troškovnog učinka (CPI) je odnos

ostvarene vrijednosti i stvarnih troškova i može se koristiti za procjenu projektiranih

troškova završetka projekta. CPI = 1 - planirani i stvarni troškovi su jednaki ako je

30

CPI <1, projekt je probio budžet; a ako je CPI> 1 - projekt košta manje nego što je

planirano.

Indeks ispunjenja vremenskog plana (SPI) predstavlja odnos ostvarene vrijednosti i

planirane vrijednosti i može se koristiti za procjenu projektiranog vremena završetka

projekta. SPI = 1 - znači da se projekt izvodi sukladno vremenskim planom. CPI> 1 -

projekt se izvodi brže nego što je planirano, a ako je CPI <1 - kasni u odnosu na

osnovni vremenski plan. Generalno, negativni rezultati odstupanja troškova i

vremenskog plana ukazuju na probleme u ovim oblastima. Negativni brojevi znače

da projekat košta više ili traje duže nego što je planirano. Slično tome, ako su CPI i

SPI manji od jedan odnosno 100 posto, takve vrijednosti ukazuju na probleme.“14

Tabela 4. - Primjer izračuna ostvarene vrijednosti za određenu aktivnost

Aktivnost 1. sedmica

Ostvarena vrijednost (EV) EV = 10.000 x 50% = 5.000

Planirana vrijednost (PV) PV = 10.000

Stvarni troškovi (AC) AC = 15.000

Odstupanje troškova (CV) CV = 5.000 – 15.000 = -10.000

Odstupanje vremenskog plana (SV) SV = 5.000 – 10.000 = -5.000

Indeks troškovnog učinka (CPI) CPI = 5.000 / 15.000 = 33%

Indeks ispunjenja vremenskog plana

(SPI)SPI = 5.000 / 10.000 = 50%

Izvor: predmet.singidunum.ac.rs/.../Upravljanje.troskovima, 10.05.2012.

14 Ibid.

31

5. PRIMJER ULOGE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA KOD UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTA

Rezime o investiciji:

Predmet investicije: Izgradnja pogona za proizvodnju briketa

Karakter investicije: Nova djelatnost

Dinamika realizacije: 5 mjeseci od zatvaranja finansijske konstrukcije

Broj zaposlenih: 4

Naziv projekta: Izgradnja pogona za proizvodnju briketa

Tabela 5. – Godišnji obim djelatnosti i prihodi

Vrijednost investicije Uloženo Nova ulaganja Ukupno

Nematerijalna ulaganja 400 000 310 000 710 000

Osnovna sredstva 0 8 900 000 8 900 000

Obrtna sredstva 0 2 142 857 2 142 857

Bankarski troškovi kredita 0 59 787 59 787

Ukupno 400 000 11 412 644 11 812 644

Izvori finansiranja Uloženo Nova ulaganja Ukupno

Sopstvena sredstva 400 000 5 425 000 5 825 000

Saulagači 0 0 0

Kredit 0 5 978 716 5 978 716

Ukupno 400 000 11 403 716 11 803 716

Finasijski efekti investicije Broj

Poslvni prihodi 15 000 000

Neto dobit 4 858 348

Ekonomičnost 32%

Akumulativnost 41%

Reproduktivna sposobnost 47%

Vrijeme povrata ulaganja 2 godine

Neto sadašnja vrijednost 16 145 157

Interna stopa rentabilnosti 1,37

32

Ovom investicijom tvrtka namjerava izgraditi pogon za proizvodnju briketa na

slobodnom dijelu placa na kojem se nalazi pilana. To podrazumijeva ulaganja u

proizvodnu halu i nabavu opreme za briketiranje piljevine i drvnog otpada i za

nabavku opreme za pakiranje briketa u vreće od 10,25 i 50 kg . Planirani kapacitet je

2500 tona piljevine i drvnog otpada godišnje. Razlog pokretanja ove investicije je

iskorištenje otpadnog materijala iz tehnološkog procesa pilane i iz pilana u bližem

okruženju. Ovaj otpad svrstava se u kategoriju "opasnog otpada" jer je lako zapaljiv i

predstavlja stalni problem za tvrtku, jer zakonski propisi ne dozvoljavju odlaganje

istog u većim količinama na placu pilane, a transport i odlaganje na općinsku

deponiju iziskuje velike troškove. Analiza tržišta prodaje, koja je provedena u

predinesticionom razdoblju, ukazuje na opravdanost ulaganja, jer je tražnja za

briketima u stalnom usponu i nemože zadovoljiti kapacitete tržišta, a tehnološke i

financijske analize pokazale su da je investicija isplativa, čak is prodajnim cijenama

koje su značajno manje od konkurencije. Sa planiranom proizvodnjom briketa tvrtka

će, promatrajući prethodnu godinu, zauzeti oko šest posto tržišta Srbije.

Tabela 6. - Struktura i vrijednost investicije

Uloženo Nova ulaganja Ukupno

Nematerijalna ulaganja 400 000 310 000 710 000

Obuka zaposlenih 0 160 000 160 000

Licence, patenti 0 0 0

Standardi 0 0 0

Projekti, dozvole nadzor 400 000 310 000 710 000

Osnovna sredstva 0 8 900 000 8 900 000

Proizvodna hala 3 300 000 3 300 000

Magacin 0 1 500 000 1 500 000

Briketirka 0 2 300 000 2 300 000

Pakerica 0 300 000 300 000

Furgon vozilo 0 750 000 750 000

Obrtna sredstva 0 2 142 857 2 142 857

Bankarski troškovi kredita 0 59 787 59 787

Ukupno 400 000 11 412 644 11 812 644

33

Tabela 7. - Izvori finansiranja

Uloženo Nova ulaganja Ukupno

Sopstvena sredstva 400 000 5 425 000 5 825 000

Saulagači 0 0 0

Kredit 0 5 978 716 5 978 716

Ukupno 400 000 11 403 716 11 83 716

Tabela 8. - Plan otplate kredita po godinama

Godina Kamata Otplata Ukupno

1 0 0 0

2 621 579,46 1 352 873,68 1 974 453,14

3 490 416,71 1 352 873,68 1 843 290,39

4 355 129,34 1 352 873,68 1 708 003,02

5 219 841,97 1 352 873,68 1 572 715,65

6 84 554,60 1 352 873,68 1 437 428,28

Ukupno 1 771 522,08 6 764 368,40 8 535 890,47

Bankarska provizija 0 0 59 787,16

Ukkupno sa provizijom 0 0 8 595 677,63

Tabela 9. - Plan prihoda

Proizvod/usluga Obim djelatnosti jm Cijena Projektovani prihod

Briketi 2 500 Tona 6 000 15 000 000

Ukupno 15 000 000

Tabela 10. - Plan rashoda

34

Fiksni troškovi Iznos

Zarade 2 580 000

Održaanje 330 000

Osiguranje 300 000

Zakup prostora 0

Porezi i doprinosi 55 000

Ostali fiksni troškovi 100 000

Ukupno 3 365 000

Varijabilni troškovi Iznos

Materijal 0

Električna energija 2 520 000

Proizvodne usluge 800 000

Marketing 1 550 000

Neproizvodne usluge 520 000

Ukupno 5 390 000

Tabela 11. - Plan amortizacije

Osnovna sredstva Osnovica Stopa Godišnji iznos Ostatak vrijednsoti

Proizvodna hala 3 300 000 5 165 000 1 650 000

Magacin 1 500 000 5 775 000 750 000

Briketirka 2 300 000 10 230 000 0

Pakerica 300 000 10 30 000 0

Furgon vozilo 750 000 10 75 000 0

Furgon vozilo 750 000 10 75 000 0

Ukupno 650 000 2 400 000

Analiza tržišta prodaje, koja je sporvodena u predinesticionom razdoblju, ukazuje na

opravdanost ulaganja, jer je tražnja za briketima u stalnom usponu i nemože

zadovoljiti kapacitete tržišta.

Realnost plasmana zasniva se i na činjenici da u projektu figurišu prodajne cijene

koje su za oko 10 posto niže od realnih tržišnih cijena po kojima konkurencija

prodaje iste proizvode. tvrtka će, promatrajući prethodnu godinu, zauzeti oko šest

posto tržišta Srbije. Realnost potiskivanja konkurencije, pored nižih cijena, tvrtka

35

temelji na kvalitetnom marketing planu, koji je sačinjen prije donošenja odluke o

realizaciji ovog projekta.

Tabela 12. - Projekcija bilansa uspjeha investicije

Godina I II III IV V

Prihodi 8 750 000 15 000 000 15 000 000 15 000 000 15 000 000

Rashodi 5 107 083 8 755 000 8 755 000 8 755 000 8 755 000

Varijabilni

rashodi

3 144 167 5 390 00 5 390 000 5 390 000 5 390 000

Materijal 0 0 0 0 0

Energija 1 470 00 2 250 000 2 250 000 2 250 000 2 250 000

Marketing 904 167 1 550 000 1 550 000 1 550 000 1 550 000

Dr. usluge 303 333 520 000 520 000 520 000 520 000

Transport 466 667 800 000 800 000 800 000 800 000

Fiksni

rashodi

1 962 917 3 365 000 3 365 000 3 365 000 3 365 000

Radnici 945 000 1 620 000 1 620 000 1 620 000 1 620 000

Menadžemen

t

560 000 960 000 690 000 960 000 960 000

Održavanje 192 500 330 000 330 000 330 000 330 000

Osiguranje 175 000 300 000 300 000 300 000 300 000

Zakup 0 0 0 0 0

Porezi 32 083 55 000 55 000 55 000 55 000

Ostali fiksni 58 333 100 000 100 000 100 000 100 000

Amortizacija 3 791 145 6 500 000 6 500 000 6 500 000 6 500 000

Kamata 0 621 579 490 417 355 129 219 742

Porez 326 377 497 342 510 458 523 987 551 045

NETO

DOBIT

2 937 395 4 476 079 4 594 125 4 715 884 4 837 642

Tabela 13. - Projekcija finansijskog toka investicije

Godina I II III IV V

36

Prihodi 8 750 000 15 000 000 15 000 000 15 000 000 15 000 000

Rashodi 5 107 083 8 755 000 8 755 000 8 755 000 8 755 000

Varijabilni

rashodi

3 144 167 5 390 00 5 390 000 5 390 000 5 390 000

Materijal 0 0 0 0 0

Energija 1 470 00 2 250 000 2 250 000 2 250 000 2 250 000

Marketing 904 167 1 550 000 1 550 000 1 550 000 1 550 000

Dr. usluge 303 333 520 000 520 000 520 000 520 000

Transport 466 667 800 000 800 000 800 000 800 000

Fiksni

rashodi

1 962 917 3 365 000 3 365 000 3 365 000 3 365 000

Radnici 945 000 1 620 000 1 620 000 1 620 000 1 620 000

Menadžemen

t

560 000 960 000 690 000 960 000 960 000

Održavanje 192 500 330 000 330 000 330 000 330 000

Osiguranje 175 000 300 000 300 000 300 000 300 000

Zakup 0 0 0 0 0

Porezi 32 083 55 000 55 000 55 000 55 000

Ostali fiksni 58 333 100 000 100 000 100 000 100 000

Poslovna

margina

3 642 917 6 245 000 6 245 000 6 245 000 6 245 000

Kredit 0 1 974 453 1 843 290 1 708 003 1 572 716

Porez 326 377 497 342 510 458 523 987 551 045

GOTOVINA

NAKON

POREZA

3 316 540 3 773 205 3 891 252 4 013 010 4 134 768

37

Iz predstavljenih finansijskih izvještaja možemo zaključiti da sa aspekta uloge

finacijskog izvještavanja kod upravljanja budžetom primjećujemo da isti imaju

važnu ulogu, je te prema predstavljenim financijskim izvještajima investicija

navedenog projekta prihvatljiva za realizaciju, jer parametri kojima se ocjenjuju

investicije imaju poželjne vrijednosti. Prije konačne odluke o pokretanju investicije

poželjno je još jedanput provjeriti planirane troškove poslovanja i tržište (cijene,

konkurenciju realnost plasmana), kao i vrijednost investicije.

38

ZAKLJUČAK

„U suvremenim uvjetima poslovanja, u uvjetima djelovanja tržišta, računovodstvo

postaje sve značajnije. Nije moguće zamisliti po¬slovanje poduzeća te upravljanje

poslovanjem i razvojem poduzeća bez kvalitetnih računovodstvenih informacija.

Uobičajeno se ističe kako je računovodstvo "jezik poslovanja" ili "poslovni jezik".

Prema tome, svi oni koji zauzimaju značajnu ulogu u poslovnom procesu moraju

razumjeti taj jezik. Često se ističe kako svaki poslovni čovjek, između ostalog, mora

razumjeti logiku računovodstvenog evidentiranja poslovanja i mora znati čitati

financijske izvještaje.

Financijska analiza ovisi o posebnim interesima analitičara, ona im daje potrebne

informacije koje im koriste za donošenje poslovnih odluka. Ovisno o tome tko su

korisnici financijskih informacija ovisit će i vrsta analize koja će se koristiti, stoga je

važno da korisnici tih informacija imaju potrebna znanja vezana za analizu

financijskih izvješća, odnosno da znaju koju analizu provesti, koje podatke gledati,

sa čime ih usporediti. Samo kvalitetno napravljena analiza može donijeti željeni

rezultat, međutim neozbiljno bi bilo tvrditi da je ona dovoljna za uspješno

poslovanje, ona je jedan od načina koji to omogućuju.

Financijska izvješća temeljna su podloga i polazište za analizu poslovanja i ocjenu

stanja poduzeća. Temeljna financijska izvješća pokazuju stvarno stanje imovine

tj.izvora sredstava. Ona su sredstva za kreiranje i donošenje poslovne politike,

nezamjenjivi su u procjenama pouzdanosti tvrtke kao gospodarskog subjekta i

predstavljaju temelj za utvrđivanje društvenog bruto proizvoda i nacionalnog

dohotka. Posmatrajući vrijednosti financijskog izvješćivanja godinama unatrag,

možemo jasno zaključiti da se nije pridavala posebna važnost i značaj financijskom

izvještavanju. Informacije koje predstavljaju suštinu upravljačkog odlučivanja

krajnje skromno su korištene i analizirane od strane privrednih subjekata koji su ih

sastavljali za potrebe donošenja najvažnijih odluka o samom poslovanju poduzeća.

Uspješnost poslovanja ogleda se u pravilnim i dobro odabranim poslovnim

odlukama. U zemljama razvijene tržisne privrede postoje profesionalne organizacije

koje se bave prikupljanjem i analizom podataka iz raznih preduzeća na osnovu kojih

utvrđuju vazne pojedinačne i prosječne granske racio brojeve i objavljuju ih preko

39

svojih publikacija. U našoj praksi veoma mali broj preduzeća istinito i vjerodostojno

prikazuje svoje finansijske izveštaje. Često ih prikazuju u nerealnom svijetlu, a sve u

cilju da bi privukli strane povjerioce i investitore.

U Bosni i Hercegovini se nedovoljno teorijski izučavaju i praktično ne primjenjuju

sve odredbe Međunarodnih standarda finansijskog izvještavanja i Međunarodnih

računovodstvenih standarda, a posebno problematika računovodstva poslovnih

kombinacija kao jednog od najzahtjevnijih područja računovodstva. Posljedice

takvog stanja su izuzetno negativne za cjelokupu privredu, budući da se poslovne

odluke donose na temelju nepotpunih, neadekvatno sastavljenih, te na nedosljedan

način objavljenih finansijskih izvještaja poslovnih kombinacija.“15

Kao što je već ranije navedeno, uloga financijskog izvještavanja kod budžeta

projekta je jako značajna, te o istima može ovisiti odobravanje samog projekta.

Ukoliko se u budžetu projekta detaljno predvide budući, te ukoliko se tačno prikažu

trenutni financijski izvještaji, šanse za odobravanje projekta, odnosno investicije od

strane donatora, ili banke, su umnogome veće. Dakle, nakon svega navedenog u

ovom projektu zaključiti možemo da je naša hipoteza, koja je glasila: „Upravljanje

budžetom projekta nemoguće je zamisliti bez odgovarajuće informacijske podloge, a

najveći dio informacija za potrebe upravljanja i donošenja poslovnih odluka nalaze

se u financijskim izvještajima.“ – dokazana.

15 www.poslovni.hr/Download.ashx?FileID=1643, 10.05.2012.

40

LITERATURA:

Knjige:

1. Baruch E.: Financijsko računovodstvoII dio, Zagreb, 1996.

2. Belak V.: Financijsko računovodstvo prema MSFI i poreznim propisima

BiH/FBiH, Mostar, 2006.

3. Jahić M.: Finansijsko računovodstvo: MSFI – MRS – PDV, Sarajevo, 2008.

4. Kapić R.: Računovodstvo i revizija kapitala, Tuzla, 2002.

5. Parać B.: Poduzetničko računovodstvo i financijsko izvještavanje, Zagreb,

2004.

6. Žager K., Žager L.: Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, 1999.

Internet:

1. http://www.rs.cest.gov.ba/USAID/stecajne_sudije/modul1/loc/files/Program

%20obuke%20II.pdf, 01.05.2012.

2. http://www.ra-sb.hr/hrvatska_i_eu/vodic_za_izradu_projekata_u_eu/

default.aspx, 10.05.2012.

3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Projekt, 10.05.2012.

4. http://www.sih.hr/dokumenti/download/projekti/Pisanje%20projekta.pdf,

10.05.2012.

5. predmet.singidunum.ac.rs/.../Upravljanje.troskovima, 10.05.2012.

6. www.poslovni.hr/Download.ashx?FileID=1643, 10.05.2012.

41