PSIHOSOCIJALNA PRILAGODBA HRVATSKIH BRANITELJA … · 2020-02-10 · 1. Domovinski rat: kratki pregled 15 riËkih dolara, od Ëega je samo izravne πtete 56,5 milijardi ameriËkih

INSTITUT DRU©TVENIH ZNANOSTI IVO PILAR

Biblioteka STUDIJE— K n j i g a 3 4 —

Sandra ©uÊuroviÊ, Igor MiklouπiÊ, Martina KneæeviÊ

PSIHOSOCIJALNA PRILAGODBAHRVATSKIH BRANITELJA

Individualna i druπtvena perspektiva

Prilagodbra_knjzblk 24.10.17 09:34 Page 1

Biblioteka Studije— K n j i g a 3 4 —

Sandra ©uÊuroviÊ, Igor MiklouπiÊ, Martina KneæeviÊPSIHOSOCIJALNA PRILAGODBA HRVATSKIH BRANITELJAIndividualna i druπtvena perspektiva

Nakladnik:Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, MaruliÊev trg 19/I, Zagreb;tel. (01) 4886800; faks (01) 4828296; [email protected]; www.pilar.hr

Za nakladnika:prof. dr. sc. Vlado ©akiÊ

Izvrπna urednica:Mirjana PaiÊ-JuriniÊ

Recenzenti:prof. dr. sc. Marijana Braπprof. dr. sc. Goran Milas

Lektura:Ivona FilipoviÊ GrËiÊ

GrafiËki i tehniËki urednik:Zlatko Rebernjak

Prijelom i priprema za tisak:GrafiËki studio Forma ultima, Zagreb

Tisak:???, Zagreb, 2017.

ISBN 978-953-7964-57-3

Cip zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebupod brojem 000975963

Copyright ” 2017. — Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar

Sav prihod od prodaje knjige namijenjen jeZakladi hrvatskih branitelja iz Domovinskog ratai Ëlanovima njihovih obitelji.

S


Sandra ©uÊuroviÊ, Igor MiklouπiÊ, Martina KneæeviÊ

PSIHOSOCIJALNAPRILAGODBA

HRVATSKIH BRANITELJAIndividualna i

druπtvena perspektiva

INSTITUT DRU©TVENIH ZNANOSTI IVO PILAR

Zagreb, 2017.



Predgovor ................................................................... 7

1. DOMOVINSKI RAT: KRATKI PREGLED ......................... 11Rat na podruËju Hrvatske ................................................. 13Rat u brojkama ............................................................... 13Rat u datumima ............................................................... 15SpecifiËnosti ustroja Hrvatske vojske i obrambenih snaga .. 17Branitelji danas i problemi integracije u civilno druπtvo ...... 21Psihologija rata i ratnih iskustava ..................................... 31

2. PSIHOLO©KE POSLJEDICE SUDJELOVANJA U BORBI . 35SpecifiËnost ratnih iskustava i okolnostiu kojima se vojnici mogu naÊi ......................................... 37Posljedice stresnog iskustva: vrijeme za oporavakili razvoj bolesti .............................................................. 39Posttraumatski stresni poremeÊaj ....................................... 41»imbenici koji mogu umanjiti negativan utjecaj stresa ....... 47

Strategije suoËavanja sa stresom .................................... 47Vjeπtine upravljanja emocijama i raspoloæenjem ............... 49

Kvaliteta æivota ............................................................... 51Cilj i problemi ................................................................. 53Metoda .......................................................................... 54

Sudionici ................................................................... 54Instrumenti .................................................................. 55Postupak .................................................................... 58

Rezultati .......................................................................... 59Rasprava ........................................................................ 64

Izloæenost borbi i posttraumatski stresni simptomi ............... 64SuoËavanje s posljedicama traume:emocije, strategije i posttraumatski simptomi ..................... 66Kvaliteta æivota hrvatskih branitelja ................................. 71

SADRÆAJ

5


3. DRU©TVENI »IMBENICI PRILAGODBE IINTEGRACIJE BRANITELJSKE POPULACIJE ................... 75Vaænost osjeÊaja zajedniπtva ........................................... 78

Druπtvena ukljuËenost ................................................... 87Povjerenje .................................................................. 89

Cilj .............................................................................. 93Metoda .......................................................................... 94

Sudionici ................................................................... 94Instrumenti .................................................................. 94Postupak .................................................................... 97

Rezultati .......................................................................... 97Rasprava ........................................................................ 99

4. SMJERNICE ZA DALJE: PREFERIRANE AKTIVNOSTIUNUTAR BRANITELJSKIH UDRUGA ........................... 109Sudionici ...................................................................... 111Instrumenti ..................................................................... 111

Upitnik o preferiranim aktivnostima, pravima ipogodnostima unutar braniteljskih udruga ...................... 111

Rezultati i rasprava ........................................................ 112

Zahvale .................................................................. 121Literatura ................................................................. 123

1. poglavlje ......................................................... 1232. poglavlje ......................................................... 1283. poglavlje ......................................................... 1414. poglavlje ......................................................... 146

Saæetak ................................................................... 149Summary ................................................................. 151O autorima .............................................................. 153

6


Predgovor


oFotografija: Arhiv Udruge veterana 7. gardijske brigade flPUMA«.


9

Knjiga Psihosocijalna prilagodba hrvatskih branitelja koju supotpisujuSandra ©uÊuroviÊ, Igor MiklouπiÊ i Martina KneæeviÊ rezultat je opseæ-nog istraæivanja provedenog meu braniteljskom populacijom. UnatoËdruπtvenom znaËaju i ozbiljnosti teme braniteljska je populacija uznanstvenim istraæivanjima joπ uvijek izrazito podzastupljena, a u jav-nosti se najËeπÊe predstavlja kroz neutemeljene subjektivne tvrdnje iideje u Ëijoj pozadini ne leæe ozbiljne empirijske analize. SreÊom, knji-ga koju dræite u ruci donekle popunjava tu prazninu te kao takvapredstavlja korak naprijed u razumijevanju braniteljske populacije.Kroz provedena istraæivanja i teorijska promiπljanja opisuje njihovoponaπanje u razliËitim prilikama, dovodeÊi ih u vezu sa psiholoπkim idruπtvenim Ëimbenicima, nudeÊi i moguÊa rjeπenja poteπkoÊa s koji-ma se susreÊu u druπtvu.

Knjiga je podijeljena u Ëetiri cjeline kroz koje povezuje proπlost,sadaπnjost i buduÊnost analizom niza neodvojivih bioloπkih, psiholo-πkih, druπtvenih i duhovnih Ëimbenika koji su utjecali i joπ uvijek ut-jeËu na zdravlje i cjelokupni æivot hrvatskih branitelja. Uvodni diopredstavlja kontekst povijesnih i druπtvenih zbivanja za vrijeme Do-movinskog rata, prikazan kroz brojeve, datume i specifiËnosti Hrvat-ske vojske. Druga cjelina bavi se psiholoπkim posljedicama sudjelova-nja u ratnim zbivanjima, prvenstveno iznoseÊi rezultate istraæivanjakoji ukljuËuju izloæenost borbi, nastanak posttraumatskih stresnihsimptoma i posttraumatskog stresnog poremeÊaja, naglaπavajuÊi vaæ-nost naËina suoËavanja sa stresom kao vaænih prediktora razvoja po-remeÊaja, ali i emocionalne kompetentnosti i emocionalne regulacijei kontrole. Vaæno je takoer napomenuti da je ovo jedna od rijetkihknjiga koja se bavi i kvalitetom æivota braniteljske populacije i ukazu-je na velike razlike u odnosu na opÊu populaciju. TreÊa cjelina bavi


S. ©uÊuroviÊ, I. MiklouπiÊ, M. KneæeviÊ: Psihosocijalna prilagodba hrvatskih branitelja

10

se druπtvenim Ëimbenicima, koji su bitni za prilagodbu i reintegracijubranitelja i daje nam dobar uvid i omoguÊuje bolje razumijevanje so-cijalne dinamike braniteljske populacije. Analiza odnosa izmeu bra-nitelja Domovinskog rata i ostalih druπtvenih skupina (intergrupna di-namika) te analiza odnosa unutar grupe branitelja (intragrupna dina-mika) predstavlja neprocjenjiv doprinos razumijevanju njihovih pro-blema i poteπkoÊa. »etvrti, zakljuËni dio posveÊen je po meni jednomod najvaænijih podruËja, preporukama i smjernicama buduÊeg rada sbraniteljskom populacijom. Nadam se da Êe barem neke od navede-nih smjernica biti usvojene u daljnjem struËnom radu i politici usmje-renoj prema braniteljskoj populaciji. Jer, kako kaæu autori, flNeprepoz-navanjem i nerazumijevanjem problema koje donosi rat uËinjeni subrojni propusti u pristupu braniteljskoj populaciji, no uvijek postojimoguÊnost ispravljanja propusta i okretanja prema buduÊim koraci-ma. Vjerujemo da Êe ovakvo rasvjetljavanje karakteristika i unutar-grupnih odnosa u braniteljskoj populaciji ne samo osnaæiti branitelj-sku populaciju kako bi se njihovi potencijali za suradnju i suosjeÊanjeusmjerili u svrhu poboljπanja kvalitete æivota branitelja, njihovih subo-raca i obitelji, veÊ i dugoroËno pridonijeti boljitku lokalne zajednice ukojoj æive. U institucionalnim i pojedinaËnim djelovanjima vaæno jesluæiti se znanstvenim temeljima, a ova studija moæe biti ishodiπte zata djelovanja.«

Knjiga je napisana struËnim, a istovremeno vrlo jasnim i lako ra-zumljivim jezikom. Sigurna sam da Êe naÊi svoj put i prema struËnoj iprema πiroj javnosti te kao takva pridonijeti razbijanju neutemeljenihstereotipa i predrasuda.

Doc. dr. sc. Ljiljana PaËiÊ-Turk


1.

Domovinski rat:kratki pregled




13

RAT NA PODRU»JU HRVATSKESvaka studija koja pretendira razjasniti uzroke ili posljedice ratnih zbi-vanja polazi s nezavidne pozicije. Adekvatno prezentiranje teme kojaje toliko duboko proæela ljudske æivote, bilo kroz osobno iskustvo iligubitak, bilo kroz demografske ili gospodarske faktore, nemoguÊe jeu nekoliko kratkih redaka. Iako je teπko saæeti uzroke, posljedice isveukupnu problematiku Domovinskog rata, a samim time i proble-ma te otvorenih pitanja hrvatskih branitelja, za razumijevanje Ëimbe-nika koji su doveli do samog Domovinskog rata najkorisnije je pro-matrati te dogaaje kroz idejno-politiËki okvir. PrateÊi eskalaciju su-koba od poËetka pobune dijela srpskog stanovniπtva koja poËinje us-poredno s procesom stvaranja suvremene hrvatske dræave do otvore-ne agresije ujedinjenih pobunjenih srpskih snaga i Jugoslavenske na-rodne armije (JNA) protiv Hrvatske, te dogaaje moæemo razumjetikao realizaciju ideje velikosrpstva voenu æeljom za, izmeu ostalog,poricanjem hrvatske dræave, prisvajanjem njezinog teritorija te likvida-cijom nesrpskog stanovniπtva i provedbom etniËkog ËiπÊenja (ÆiviÊ,2001).

RAT U BROJKAMAU 25 godina od ostvarivanja hrvatske neovisnosti prevladani su mno-gi izazovi: od postizanja meunarodnog priznanja do nedavnog pris-tupanja Europskoj uniji i NATO savezu. Za jednu mladu dræavu, tak-vo priznanje doπlo je uz mnogo truda, transformacija, izazova i zasto-ja. Na putu povratka u okrilje Europe Hrvatska se morala prilagoditinovim zakonskim okvirima i proÊi kroz tranziciju kao i druge bivπesocijalistiËke i komunistiËke zemlje. Ipak, za razliku od nekih drugihzemalja bivπe SFRJ, ali i ostalih zemalja IstoËnog bloka (kojemu Jugo-



14

slavija ipak nije pripadala u punom smislu rijeËi), najveÊa trauma do-æivljena je na samom zaËetku moderne i suverene hrvatske dræave.Hrvatska tada, usporedno s osamostaljenjem, proæivljava krvavi ratkao posljedicu velikosrpske agresije na hrvatski teritorij. Rat je obu-hvatio gotovo 50% kopnene povrπine Hrvatske, a krajem 1991. oko11% populacije Hrvatske æivjelo je u naseljima koja su bila potpunoili djelomiËno okupirana (©terc i Pokos, 1993). Broj ljudskih ærtava joπuvijek je teπko toËno procijeniti. Neki podatci govore da je u Domo-vinskom ratu poginulo 6.695 branitelja, njih 1.176 smatra se nestalima,a 34.610 ima status hrvatskog ratnog vojnog invalida (BegiÊ, Sanader,Æunec, 2005).

ÆiviÊ (2001) navodi ukupnu brojku od pribliæno 20.000 ærtavakao ukupan broj poginulih, ubijenih, nestalih ili umrlih od posljedicaagresije na Hrvatsku. Hebrang (2013) navodi da je samo na hrvatskojstrani poginuo 6.821 vojnik te 7.263 civila. AnalizirajuÊi civilne ærtve,prema istome izvjeπtaju, vidimo da je 47% civila bilo starije od 60 go-dina te da gotovo polovicu Ëine æene. Rat nije πtedio ni djecu: meuubijenim civilima je 345 djece. 108 djece ostalo je invalidima; viπe odËetiri tisuÊe djece ostalo je bez jednog, a njih 54 bez oba roditelja (He-brang, 2013). Zadnje podatke o broju poginulih i nestalih iznio je2016. ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Do-movinskog rata u saborskom izvjeπÊu o radu te institucije u kojem senavodi da Centar raspolaæe imenima 14.912 smrtno stradalih osoba zavrijeme Domovinskog rata, od toga 8.262 branitelja i 6.650 civila, nobrojke nisu konaËne jer se za neke osobe joπ ne moæe jasno utvrditistatus branitelja odnosno civila. U okupiranom dijelu Republike Hr-vatske, prema rezultatima istraæivanja Hrvatskoga memorijalno-doku-mentacijskog centra Domovinskog rata, stradalo je 6.239 osoba, odËega njih 3.574 ima status vojnika, 1.632 status civila, a za 1.033 oso-be nije moguÊe utvrditi status (HINA, 2016). Treba napomenuti i ka-ko je za vrijeme rata viπe od pola milijuna ljudi bilo prognano i izbje-glo (ÆiviÊ, 2001).

Promatramo li izravnu πtetu izazvanu materijalnim razaranjem,procjene se kreÊu oko 37,1 milijarde ameriËkih dolara (Nazor, 2011),a ukupna ratna πteta od 1991. do 2004. iznosila je 142 milijarde ame-


1. Domovinski rat: kratki pregled

15

riËkih dolara, od Ëega je samo izravne πtete 56,5 milijardi ameriËkihdolara (Praljak, 2007). Uz nezamislive i neoprostive gubitke æivota,kao i duboke psiholoπke traume koje rat ostavlja na preæivjele, ratkroz demografske gubitke te razaranje gospodarsko-ekoloπke osnovi-ce i infrastrukture dodatno onemoguÊuje normalizaciju stanja i gospo-darski oporavak te pridonosi pogorπanju dobno-spolne strukture iprostorne polarizacije naseljenosti (ÆiviÊ, 2001).

RAT U DATUMIMAU hrvatskom javnom diskursu, pa tako i u historiografiji, miπljenja odatumu poËetka Domovinskog rata joπ uvijek su podijeljena. Premanekima, prva faza rata poËinje oduzimanjem oruæja hrvatske Teritori-jalne obrane od strane JNA u svibnju 1990., no mogu se naÊi i miπlje-nja da Domovinski rat poËinje oruæanom pobunom, tzv. balvan-revo-lucijom u Kninu i okolici 17. kolovoza 1990., odnosno pobunom upakraËkoj policijskoj postaji i sukobom hrvatskih policajaca sa srp-skim teroristima 2. oæujka 1991., ili sukobom na Plitvicama 31. oæujkai ubojstvom hrvatskih policajaca u Borovu Selu 2. svibnja 1991. Pre-ma nekim tumaËenjima, poËetak rata trebalo bi odrediti u kontekstumeunarodnog prava koje rat smatra sukobom izmeu dviju dræavate njegov poËetak treba traæiti u danima nakon proglaπenja samostal-nosti i suverenosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. (Nazor 2011).

Prema vojnom povjesniËaru Davoru Marijanu (2008), prvi dio ra-ta obuhvaÊa razdoblje od svibnja 1990. do potpisivanja Sarajevskogsporazuma 2. sijeËnja 1992. JNA je u tom razdoblju najprije razoruæa-la Teritorijalnu obranu i provela novi strategijski razmjeπtaj snaga te,sprijeËivπi intervenciju hrvatske policije, omoguÊila razvoj i uËvrπÊiva-nje Srpske autonomne oblasti Krajine (SAO Krajina). U tom razdobljuJNA nastupa najprije kao zaπtitnik pobunjenih Srba postavljanjemfltampon-zona« i razdvajanjem sukobljenih strana (kao u Pakracu po-Ëetkom oæujka i na Plitvicama krajem oæujka 1991.), da bi postupnopostala sudionik u πirenju teritorija pod nadzorom pobunjenih Srba.Nakon proglaπenja samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske ikratkotrajnog rata u Sloveniji, JNA poËinje otvorenu agresiju na Hrvat-sku. Primjerice, postrojbe JNA pomogle su 26. lipnja srpskim paravoj-



16

nim postrojbama zauzeti veÊi dio Gline, a 3. srpnja poËele su ofenziv-no djelovati u Baranji (Nazor 2011). Od druge polovine kolovoza JNAje preuzela vodeÊu ulogu u izazivanju sukoba i otimanju hrvatskog te-ritorija. Sabor Republike Hrvatske utvrdio je na zasjedanju 3. kolovo-za 1991. da u agresiji na Hrvatsku florganiziranu od Republike Srbijesudjeluju na izravan i neizravan naËin i dijelovi JNA uz pomoÊ tero-ristiËkih pobunjenih skupina« te je zatraæeno da se JNA povuËe u vo-jarne, a potom i s hrvatskog teritorija (Marijan, 2016). To se nije do-godilo, te posljediËno u Hrvatskoj poËinje otvoreni rat.

U poËetnom razdoblju JNA pokuπava provesti naum o teritorijal-nom presijecanju Hrvatske na pravcima Gradiπka — Virovitica, BihaÊ— Karlovac — Zagreb, Knin — Zadar i Mostar — Split. Zbog neus-pjeπne operacije u istoËnoj Slavoniji smanjuje svoje apetite i zadræavase na zauzimanju dijela hrvatskog teritorija koji je planiran za pripaja-nje Jugoslaviji odnosno proπirenoj Srbiji. U tom razdoblju stradavajuVukovar i Dubrovnik, no istovremeno poËinje proces ustrojavanja hr-vatske vojske koja tada ima Ëetiri profesionalne brigade sposobne za-dræavati napade JNA te odræavati pat-poziciju (Marijan, 2008). Stupa-njem na snagu Sarajevskog sporazuma 3. sijeËnja 1992. zavrπava prvaetapa rata.

Tijekom sljedeÊeg razdoblja, koje je potrajalo do prosinca 1994.,smjenjivali su se povremeni otvoreni sukobi s razmjerno dugim inter-valima mira i sukoba niskog intenziteta. U tom je razdoblju teæiπte kri-ze bivπe Jugoslavije preneseno u Bosnu i Hercegovinu. Na hrvatskomratiπtu hrvatske su snage 1992. godine oslobodile jug Hrvatske i Milje-vaËku visoravan, a tijekom 1993. Hrvatska je vojska u zaleu Zadraoslobodila dio teritorija odbacivπi srpske snage od grada te u rujnu is-te godine oslobaa podruËje MedaËkog dæepa.

BihaÊka kriza u studenom 1994. oznaËila je poËetak treÊeg, zavr-πnog razdoblja rata. Strateπki gledajuÊi, padom BihaÊa ujedinila bi sepodruËja koja su Srbi dræali pod kontrolom u Bosni i Hercegovini iHrvatskoj, pa bi se Hrvatska dovela u iznimno nepovoljan poloæaj. Hr-vatske snage stoga kreÊu u napadne operacije, najprije u Bosni i Her-cegovini, gdje je poËetkom studenog koordiniranom akcijom HVO-ai Armije BiH osloboen Kupres, a operacijom Zima 94 osloboeno je



17

do 24. prosinca oko 200 km2 Livanjskog polja. Uslijedile su akcijaSkok 1 i operacije Skok 2 i Ljeto '95. kojima su osloboena znaËajnapodruËja Bosne i Hercegovine u zaleu Knina, a srpske snage u Kni-nu dovedene su u bezizlaznu situaciju (Nazor 2011). U Hrvatskoj jepoËetkom svibnja 1995. operacijom Bljesak osloboena zapadna Sla-vonija, a poËetkom kolovoza operacijom Oluja osloboen je najveÊidio okupiranog teritorija u Hrvatskoj, ukupno 10.500 km2 sjeverneDalmacije, Like, Banovine i Korduna. Uslijedile su oslobodilaËke ope-racije HV-a, HVO-a i Armije BiH na bosanskohercegovaËkom teritori-ju, a u Hrvatskoj je pak preostali okupirani teritorij u istoËnoj Slavoni-ji, Baranji i Srijemu po zavrπetku rata vraÊen u sastav Republike Hr-vatske mirnom reintegracijom zavrπenom u sijeËnju 1998.

SPECIFI»NOSTI USTROJA HRVATSKE VOJSKE IOBRAMBENIH SNAGA

Vaæna komponenta razumijevanja i razlog zaπto prouËavanje samihratnih dogaanja i sudbine branitelja Domovinskog rata u Hrvatskojzasluæuje veÊi znanstveni interes jest to πto, za razliku od ratova kojesu vodile Sjedinjene AmeriËke Dræave od kojih danas imamo veÊinuradova koji se bave pitanjima veterana, u rat na podruËju Hrvatske odsamog poËetku nisu bile ukljuËene profesionalne vojne jedinice. Biloje vrlo malo πkolovanog kadra, nije postojao potpuno strukturiranvojni sustav i upravljaËka hijerarhija, niti su branitelji u Hrvatskoj usvakom trenutku raspolagali adekvatnim znanjem, naoruæanjem ilipotporom ostalih sluæbi poput psiholoπke i medicinske pomoÊi. »inje-nica je da je hrvatska strana bila neusporedivo slabije naoruæana u od-nosu na protivnika (Marijan, 2008), a sustav vojne obuke, kao i izo-brazba Ëasnika i doËasnika, osmiπljavan je i provoen paralelno s us-trojavanjem vojske i provoenjem vojno-redarstvenih i obrambenihakcija (Jug, 2004) i to na teritoriju vlastite zemlje gdje je velikom bro-ju ljudi sudjelovanje u ratu bio izravan naËin obrane vlastitih domovaod nadiranja agresora.

Oruæane snage SFRJ sastojale su se od JNA i Teritorijalne obrane.Te su komponente nakon uspostavljanja neovisne Hrvatske bile veza-ne povijesno i svjetonazorski uz Beograd te su se suprotstavljale osa-



18

mostaljivanju Hrvatske, a samim time zauzimale stranu pobunjenih Sr-ba (BegiÊ, Sanader i Æunec, 2008; Jug, 2004; Marijan, 2008). Vlada Re-publike Hrvatske u tom trenutku morala je preusmjeriti obrambenenapore na sluæbe unutar kojih je imala jurisdikciju, na Ministarstvounutarnjih poslova i redarstvene snage. Da bi se ustrojio i naoruæaoπto veÊi broj ljudi spremnih za obranu Hrvatske te da bi se nacional-na struktura u MUP-u RH dovela u sklad sa strukturom stanovniπtva,hrvatsko vodstvo poveÊalo je broj policijskih snaga. Uporiπte za topruæao je Zakon o unutarnjim poslovima (Ëlanak 25.) kojim je odre-eno da RepubliËki sekretarijat za unutarnje poslove moæe, u sluËajupotrebe (prema ocjeni druπtvenog stanja ili politiËke situacije), pove-Êati broj jedinica posebne namjene. Uz to, u svakoj od policijskihuprava uspostavljene su i posebne postrojbe policije te se unutarMUP-a osnovao Zbor narodne garde (ZNG) (BegiÊ, Sanader i Æunec,2008; Marijan, 2008). ZNG imao je veÊinu obiljeæja vojske, no funkcio-nirao je unutar Ministarstva unutarnjih poslova i bio namijenjen oËu-vanju teritorijalnog integriteta i obrani ustavnog poretka RepublikeHrvatske (Marijan, 2008).

Upravo zbog toga u prvim mjesecima sukoba nisu bile ukljuËenehrvatske vojne snage, veÊ jedinice koje su bile u nadleænosti MUP-a,ali su funkcionirale pod zapovjedniπtvom Ministarstva obrane te supredstavljale flkriæance vojske i policije« (Marijan, 2008). Ustroj je biotakav da su postojala zapovjedniπtva za podruËja koja su bila izloæe-na neprijateljskoj agresiji (Slavonija, Baranja-Kordun, Lika, Srednja,Sjeverna i Juæna Dalmacija) te ZagrebaËki korpus, a postojali su i kriz-ni stoæeri koji su takoer imali zapovjedno-borbene ovlasti (Marijan,2008).

ZNG ostaje profesionalan sastav i nakon osnutka Hrvatske vojskeu rujnu 1991. (Marijan, 2008), a Hrvatska vojska do kraja listopadabroji oko 60 bataljuna i priËuvnih brigada te Ëetiri djelatne brigadeZNG-a (Marijan, 2008). Zasebno se razvijaju Domobranstvo, Hrvatskaratna mornarica te Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, uvelike pod utjeca-jem konfisciranja opreme i zauzimanjem vojnih lokacija JNA. Iz nave-denog jasno se ocrtava specifikum Domovinskog rata koji je, osimonoga πto bismo mogli nazvati uobiËajenim ratnim stresorima, stavio



19

hrvatske branitelje u dodatne stresne i izazovne situacije. Za razlikuod profesionalne vojske s jasno definiranom strukturom, logistikom ioruæanim kapacitetima, vojnici u Domovinskom ratu izlagali su svojeæivote u obrani hrvatskih teritorija u iznimno nesigurnom okruæenju.Njihov status, zapovjedniπtvo, pa Ëak i sama organizacija kojoj su pri-padali mijenjali su se gotovo iz dana u dan. »ak je i samo vodstvoOruæanih snaga RH procjenjivalo stanje u Hrvatskoj vojsci kao loπe,jer glavni stoæer nije vladao osnovnim elementima oruæane borbe po-put ljudstva, sredstava za borbu, vremena ili prostora (Marijan, 2008).Sama brojnost obrambenih snaga varirala je znatno, od poËetnih50.000 (MUP i ZNG) do Ëak 200.000 ljudi, s Ëestim razvojaËenjima imobilizacijama priËuvnih sastava (BegiÊ, Sanader, Æunec, 2008).

Zoran primjer takve ad hoc organizacije, vojno nespremne i oru-æano potkapacitirane, jasno saæima Miπkulin (2005) u svojem radu ko-ji prati formiranje i djelovanje 122. brigade Hrvatske vojske. KoristeÊiizvornu grau, prvenstveno ratne dnevnike, zapise iz srediπnjegvojnog arhiva te djela drugih povjesniËara poput Marijana (2001,2004), moæemo pratiti nastajanje 2. bojne koje na mnogo naËina re-flektira proces nastajanja Hrvatske vojske. Primjerice, drugog dana na-kon mobilizacije, prva Ëeta navedene bojne brojila je 484 pripadnika,od kojih je tek 272 bilo naoruæano, a i to se naoruæanje uglavnom sas-tojalo od puπaka M48, lovaËkih karabina i tek neπto automatskih pu-πaka («kalaπnjikovafl). Osim tog pjeπaËkog naoruæanja, koje je imaosvaki drugi pripadnik bojne i ostalih mobiliziranih priËuvnih brigada,vojnici nisu raspolagali nikakvim protuoklopnim sredstvima. Uz to, tonisu bili vojnici obuËavani i pripremljeni na mobilizaciju. Bojna se for-mirala «u hodu«, vojnici su se navikavali na vojnu rutinu i zadaÊe. Ia-ko je ostalo zabiljeæeno da je vojni moral i optimizam bio visok, pri-padnici bojne i dalje su, osim svojih vojnih duænosti, bili primoraniobavljati i poljoprivredne djelatnosti o kojima im je ovisila egzistenci-ja, te je po pisanju Miπkulina (2005) zapovjedniπtvo dopuπtalo i napuπ-tanje jedinice kako bi se ljudima omoguÊilo zbrinuti svoja gospodar-stva i obaviti poljoprivredne radove.

Zamislimo li u danaπnjem mirnodopskom okruæenju koliko bitakva previranja, nesigurnosti i nestabilnosti u strukturi upravljanja te



20

egzistencijalne svakodnevne brige predstavljali probleme i stres za za-poslenike neke kompanije, moæemo pretpostaviti koliko duboko su tiuvjeti utjecali na branitelje koji su, okruæeni takvim nesigurnostima,svakodnevno riskirali æivote. Meutim, danas moæemo pretpostavitikako su upravo ti Ëimbenici, karakteristiËni za Domovinski rat, iskro-jili i strukturu zajedniπtva u braniteljskoj populaciji te definirali naËinna koji branitelji danas percipiraju svoje suborce, obitelj, prijatelje i su-narodnjake. Ipak, ti odnosi nisu prouËavani na populaciji hrvatskihbranitelja. Prediktori, struktura, snaga i posljedice ratnih iskustavaunutar braniteljske populacije izvan konteksta posttraumatskog stres-nog poremeÊaja do sada u najveÊoj mjeri ostaju neistraæeni. To je na-ravno velik propust jer je vjerojatno da se iskustva hrvatskih branite-lja upravo zbog gore nabrojenih faktora razlikuju od iskustava, primje-rice, vijetnamskih veterana. Kao πto su zakljuËili istraæivaËi koji su sebavili istraæivanjem posljedica ratnih iskustava rata u Afganistanu i Ira-ku, mali broj studija provedenih na temu mentalnog zdravlja i ratnihiskustava veterana rata u Vijetnamu primjenjiv je i koristan za razumi-jevanje ili krojenje politike zbrinjavanja veterana novijih ratova (Hogei sur., 2004).

Iz navedenih razloga vjerujemo kako su specifiËna ratna iskustvai procesi poslijeratne integracije s kojima su se branitelji susretali utje-cali na naËin na koji percipiraju svoju obitelj i prijatelje, ali i na naËinna koji percipiraju vlastitu ulogu i odgovornost za hrvatsko druπtvo,te na naËin na koji se te percepcije odraæavaju na djelovanje i stavo-ve prema pomaganju i doprinosu πiroj zajednici.

Kako bismo shvatili u potpunosti specifiËnost Domovinskog ratate magnitudu tog trijumfa Hrvatske vojske, treba istaknuti razmjerenominalne nadmoÊi neprijatelja u trenutku mobilizacije i organizacijehrvatskih obrambenih snaga. JNA je u trenutku izbijanja Domovin-skog rata imala viπe od milijun pripadnika, od Ëega samo u Hrvatskojoko 60.000, te su do kraja 1991. na podruËju Hrvatske raspolagali sa112.443 vojnika (Marijan, 2008). Snagama JNA treba pridodati i oruæa-ne snage pobunjenih Srba organizirane kao Milicija SAO Krajine, a ko-je su brojile oko 3.000 ljudi, veÊinom odmetnutih pripadnika MUP-aRepublike Hrvatske, brojËano i organizacijski takoer poduprte od



21

strane JNA (Marijan, 2008). Usprkos brojËanoj nadmoÊi agresora, kaoi potkapacitiranosti i stalnim transformacijama, Hrvatska vojska je us-pjela pobijediti, a to je zasigurno zasluga ujedinjenosti hrvatskih bra-nitelja oko cilja: obrane vlastitih domova i vlastitih sugraana od veli-kosrpske agresije te Ëuvanja ustavnog poretka novonastale RepublikeHrvatske. Pobunjeni Srbi, koji nisu priznavali novi ustavni poredak,nisu æeljeli tek paradræavu na podruËju Republike Hrvatske, veÊ jesluæbena srpska politika imala za cilj iskoristiti novonastalu situacijuza realiziranje planova o Velikoj Srbiji (Marijan, 2008). Ipak, dok sevojni analitiËari i povjesniËari mogu baviti raznim aspektima Domo-vinskog rata, mi Êemo se usmjeriti na intrapersonalne i interpersonal-ne faktore. U naπoj studiji bavit Êemo se braniteljima dvadeset i petgodina nakon rata te vidjeti na koji naËin su ta ratna iskustva iskroji-la njihov æivot, æelje i stavove danas.

BRANITELJI DANAS I PROBLEMI INTEGRACIJEU CIVILNO DRU©TVO

Iako sve osobe koje su aktivno proπle kroz ratna djelovanja moæemonazvati veteranima, u Hrvatskoj se ustalio termin branitelji Domovin-skog rata, a rasprave na temu branitelja Ëesta su tema u javnom i po-litiËkom diskursu. Druπtveni poloæaj tih osoba, razumijevanje njihovespecifiËnosti, izvora nezadovoljstva ili poteπkoÊa prilagodbe joπ uvijeksu teme oko kojih u javnosti ne postoji konsenzus. Uvelike to moæe-mo pripisati nepostojanju kvalitetnih istraæivanja i kampanja osvjeπÊi-vanja koje bi se bavile braniteljskom populacijom te edukacijama jav-nosti o njihovim potrebama i problemima, ali i kapacitetom i poten-cijalima. Naæalost, termin branitelji u javnosti je Ëesto sinonim za post-traumatski stresni poremeÊaj, πto ponovo odraæava nerazmjer u pogle-du znanstvenih istraæivanja ove populacije; istraæivanja izvan kliniË-kog konteksta rijetka su ili ne postoje πto prijeËi razumijevanje i os-naæivanje te populacije.

U nastavku Êemo se osvrnuti na neke od problema s kojima sebraniteljska populacija susrela na svom putu k integraciji u civilnodruπtvo kao produktivni, druπtveno aktivni i samostalni Ëlanovi druπ-tva. O integriranosti moæemo govoriti tek kada osoba postaje jedna-



22

kopravan i cijenjen Ëlan druπtvenog i obiteljskog æivota i druπtva u cje-lini. Kroz doprinos druπtvu koji proizlazi iz svrsishodnih aktivnostikao πto su zaposlenje, volontiranje ili edukacije, kroz druæenja i dru-πtvene aktivnosti motivirane ljubavnim, prijateljskim i druπtvenim ve-zama te kroz neovisnost o drugima da upravlja vlastitim æivotom i ku-Êanstvom, osoba postaje integrirana u druπtvo i moæe uæivati u svimbeneficijama koje proizlaze iz (osjeÊaja) pripadnosti grupi (Dijkers,1998; Wilier, Ottenbacher i Coad, 1994).

Kao prvu prepreku reintegraciji branitelja i specifikum upravoove generacije bivπih ratnika BegiÊ, Sanader i Æunec (2008) navodesocijalnu tranziciju koja se dogodila dok su branitelji bili na bojiπtima.Tijekom tog razdoblja socijalistiËki sustav, i uz njega vezana socijalnazaπtita i dræavna skrb za ugroæene segmente populacije, gotovo pre-ko noÊi je preuzeo kapitalistiËke karakteristike, a proces privatizacijeuzurpirao je træiπte rada i ostavio stotine tisuÊa nezaposlenih. Branite-lji su se pronaπli, nakon traume rata u kojem su veÊinom nepriprem-ljeni ulazili u nove po æivot opasne situacije, pred traumom mira, ne-spremni na novonastale promjene i ponovno pred egzistencijalnimugrozama. Problematika djelomiËno proistjeËe i iz toga πto je u obra-nu Hrvatske bio ukljuËen i velik broj ljudi koji se pri ulasku u rat ni-su nalazili u zavidnoj socioekonomskoj situaciji te kojima je nakonsudjelovanja u ratu bio ponuen ostanak u vojsci kao oblik socijalnogzbrinjavanja i zaπtite od nezaposlenosti. Vrlo brzo uslijed restrukturi-ranja i smanjivanja broja zaposlenih u vojsci te su iste osobe ostale po-novno bez posla. Iako su za takve branitelje i bivπe profesionalnevojnike osmiπljeni programi pripreme za ulazak na træiπte rada i rein-tegracije u civilno druπtvo, ti programi Ëesto nisu bili dostatni te je ve-lik broj branitelja, u to doba mladih ljudi, bio umirovljen (BegiÊ, Sa-nader, Æunec, 2008). Time ih se zapravo stavilo u pasivan poloæaj udruπtvu na vrhuncu njihove psihofiziËke spremnosti. O toj problema-tici govore i neke rane brojke iz kojih je vidljivo kako polovica brani-telja smatra da je sudjelovanjem u ratu unazaena u usporedbi s oni-ma koji u ratu nisu sudjelovali, treÊina ih se æali na probleme ukljuËi-vanja u civilni æivot, a oko polovica navodi da im u procesu integra-cije druπtvo nije nimalo, ili nije dovoljno, pomagalo (BegiÊ, Sanader i



23

Æunec, 2008). I dok se danas u javnosti stavlja poveÊan pritisak nabraniteljsku populaciju da flzanemare« svoja ratna iskustva ili se osu-uje branitelje koji nisu bili u stanju integrirati se u druπtvo jednakokao osobe koje nisu proæivjele ratna iskustva, zanemaruje se da su rat-na iskustva i stresori vezani uz odlazak u vojsku dokazani prediktoriniza negativnih æivotnih ishoda: od postojanja veÊeg rizika razvijanjamentalnih oboljenja, poput depresije ili posttraumatskog stresnog po-remeÊaja, do poteπkoÊa u interpersonalnim odnosima, ali i u sposob-nosti za zapoπljavanje i rad (Jordan i sur., 1991; Kessler i sur., 1995;Prigerson, Maciejewski i Rosenheck, 2002; Kang i sur., 2003; Browne,Hull, Horn, Jones i Murphy, 2007; Hoge, Terhakopian, Castro, Messeri Engel, 2007; Shea, Vujanovic, Mansfield, Sevin i Liu, 2010; Zatzick isur., 1997). Neke od studija ukazuju i na produljenje simptoma post-traumatskog stresnog poremeÊaja upravo zbog negativnih faktora ve-zanih uz odnose s obitelji, karijeru te zbog financijskih poteπkoÊa ko-je i same po sebi uzrokuju probleme u obitelji. Neki ratnici vjeruju dabi, u sluËaju da je bolja druπtvena podrπka bila pruæena njihovim obi-teljima za vrijeme njihovog izbivanja, bili u stanju saËuvati brak(Browne i sur., 2007).

Drugi je problem i izvor nezadovoljstva unutar braniteljske popu-lacije Ëinjenica da joπ uvijek nema potpune suglasnosti o broju brani-telja Domovinskog rata. Tu se posebno misli na Ëinjenice poput ne-podudaranja razliËitih registara u broju pripadnika Domovinskog ratado osporavanja sudjelovanja u vojnim djelatnostima dijelu osoba na-vedenih u tom registru. ©toviπe, velik broj branitelja i problemi u us-trojavanju registra koriπteni su u javnosti kako bi se diskreditirao sta-tus, ugled i doprinos branitelja, a javno objavljivanje registra bila jejedna od æustrijih javnih dilema i politiËkih pitanja u hrvatskom poli-tiËkom spektru oko kojih su se branitelji aktivirali. Nadalje, æelimo liidentificirati populaciju osoba koje su same osjetile poriv i potrebu dase aktiviraju i pridruæe u borbi protiv agresora, tj. dragovoljce, naila-zimo na drugi problem. Naime, status dobrovoljca nije dodijeljen natemelju vrste pristupanja Domovinskom ratu, veÊ na temelju datumakada je osoba pristupila obrani bez obzira na to je li bila regrutiranaili se javila dobrovoljno (BegiÊ, Sanader, Æunec, 2008).



24

Dodatni problem integracije braniteljske populacije koji se nado-grauje na probleme prilagodbe izazvane neravnopravnim poloæajemna træiπtu rada, kao i psiholoπkim posljedicama rata, jest percepcijanepostojanja druπtvene podrπke i druπtvene osjetljivosti za ovu popu-laciju. Medijski tretman braniteljske populacije, gdje ih se prozivazbog izborenih prava ili ih se tretira kao da traæenjem dodatnih pravana neki naËin floπteÊuju« ili parazitiraju na hrvatskom narodu, predstav-lja svojevrsnu sekundarnu traumatizaciju ove u velikoj mjeri osjetljivei ranjive populacije.

Nije rijetkost da se veteranske populacije u svijetu osjeÊaju isko-riπtenima i zapostavljenima, posebice kada su njihove zdravstvene iostale potrebe proizaπle izravno iz sudjelovanja u ratnim aktivnostimazanemarene ili nedostatne (Browne i sur., 2007), no u Hrvatskoj tak-va sekundarna traumatizacija moæe biti dodatno naglaπena. Braniteljiu pogledu razumijevanja svoje uloge u druπtvu naglasak ne stavljajusamo na vlastito ærtvovanje i spremnost da se u trenutku kljuËnom zastvaranje Republike Hrvatske ukljuËe i riskiraju æivot, veÊ i na Ëinjeni-cu da su sve beneficije Republike Hrvatske, u kojima uæivaju kako po-litiËari tako i svi ostali Ëlanovi hrvatskog druπtva, izravna posljedicanjihove ærtve. Iz tog razloga, zanemarivanje njihovog doprinosa ili iz-jednaËivanje ærtve branitelja i civila s obje zaraÊene strane, ili invalidi-teta branitelja i ostatka populacije, smatraju nemoralnim i uvredljivimdjelima.

Dakle, populacija koja je svjesna svoje ærtve i doprinosa smatrada upravo oni razumiju druπtvene interese te da njihovo miπljenje odruπtveno vaænim pitanjima treba uvaæavati. No, umjesto ukljuËenostiu javni æivot i lovorika kojima su bili obasipani za vrijeme rata, danassu suoËeni s egzistencijalnim prijetnjama, nerazumijevanjem i u naj-manju ruku indiferentnosti ostatka populacije. SuoËeni s okolinom ko-ja veÊim dijelom ne promatra njihove doprinose na naËin na koji ihoni sami doæivljaju, dodatno dolaze u sukobe s dijelom javnosti inzis-tirajuÊi na kompenzaciji za svoju ærtvu, poput osiguravanja stambenogpitanja, zaposlenja i materijalnog zbrinjavanja: putem dionica, dodata-ka na plaÊu, povoljnih kredita, osiguravanja prava na besplatno πko-lovanje itd., jer ono πto u oËima branitelja Ëini adekvatnu kompenza-



25

ciju, u oËima politiËkog establiπmenta, ali i javnosti, Ëesto se interpre-tira kao nepravedno traæenje povlaπtene pozicije u druπtvu (TomiÊ,2017), pa Ëak i kao protuhrvatska ili sebiËna djela pri Ëemu se brani-telje okrivljuje da se ne æele solidarizirati s ostatkom hrvatskog naro-da koji i sam proæivljava gospodarske probleme (SoldiÊ, 2009; Æunec,2006).

Tu je i problem braniteljskih invalidskih mirovina dodijeljenih natemelju dijagnoze psihiËkih poremeÊaja. Posttraumatski stresni pore-meÊaj, njegova dijagnoza i prava koja branitelji ostvaruju nakon te di-jagnoze propitkivani su od strane politike i javnosti koja je u dijagnos-ticiranju psihiËkih poremeÊaja nastalih kao posljedica izloæenosti rat-nim iskustvima vidjela priliku da se manipulira invalidskim statusom ina nepoπten naËin steknu prava i prihodi koje invalidi — braniteljiimaju. Napadi na dijagnostiËke procedure dolazili su i iz javnosti, aponekad i od struke, te je Ëak i vlada potaknula revizije statusa, πtodugoroËno nije urodilo plodom. To je s psiholoπke strane iznimno ne-zahvalna pozicija u koju su se stavljali oboljeli branitelji jer se na nji-hovu naruπenu psiholoπku konstituciju dodatno stavljaju osude kakonjihovo stanje nije stvarno te kako se flpretvaraju« da bi ostvarili pravai osobne interese. Tome nisu pridonijele niti izjave politiËara i osobaiz javnog æivota te se tako moglo Ëuti i kako se PTSP ne moæe dogo-diti kod ljudi koji su bili u «pravednom« obrambenom ratu te kako suHrvati genetski otporni na PTSP zbog toga πto su kroz povijest sudje-lovali u mnogim ratovima. Iz danaπnje perspektive je gotovo nevjero-jatno da bi netko mogao takvo πto izjaviti. To je posebno traumatiËnojer su posljedice nepriznavanja, ignoriranja ili stigmatiziranja oboljelihod posttraumatskog stresnog poremeÊaja i prepreke koje takav tret-man stavlja pred veterane poznate i dobro zabiljeæene upravo na pri-mjeru vijetnamskih veterana (Kolk i McFarlene, 1996) i ne postoje ni-kakve naznake da bi hrvatski branitelji na drugaËiji naËin proæivljava-li traumatska ratna iskustva. Ono πto za sada znamo jest da je ratnoiskustvo najbolji prediktor javljanja posttraumatskog stresnog poreme-Êaja kod vojnog osoblja (Rona i sur., 2009; Ramchand i sur., 2010) teda je prevalencija posttraumatskog stresnog poremeÊaja od 5-20%, aËak 50% osoba koje zatraæe pomoÊ nakon ratnih iskustava zadovolja-



26

va dijagnostiËke kriterije za posttraumatski stresni poremeÊaj (Ram-chand i sur., 2010). Pritom valja napomenuti i da, primjerice, u ame-riËkoj vojsci tek manji broj vojnika Ëiji odgovori zadovoljavaju kriteri-je posttraumatskog stresnog poremeÊaja prijavljuje da su primili po-moÊ od struËnjaka za mentalno zdravlje. Razlozi odbijanja pomoÊimogu biti razni, a jedan od glavnih jest strah od naËina na koji Êe ihpercipirati obitelj, prijatelji, kolege ili nadreeni, a πto je populacijaugroæenija i πto im je mentalna pomoÊ potrebnija, to je strah od testigme veÊi (Hoge i sur., 2004).

O neizmjernoj vaænosti druπtvene potpore govore istraæivanjamoguÊih faktora rizika za razvijanje posttraumatskog stresnog pore-meÊaja. Tako Brewin, Andrews i Valentine (2000) identificiraju Ëetrna-est zasebnih faktora rizika za razvijanje posttraumatskog stresnog po-remeÊaja, koji obuhvaÊaju sve od spola, dobi i edukacije do povijestitraume i psihiËkih bolesti, te ukazuju kako ti individualni faktori ob-jaπnjavaju tek mali dio varijance nastanka posttraumatskog stresnogporemeÊaja. Meutim, faktori prisutni za vrijeme ili nakon same trau-me, poput jaËine traume, druπtvene potpore i dodatnih æivotnih stre-sora, bili su snaænije povezani s nastankom posttraumatskog stresnogporemeÊaja, a meu njima je nedostatak druπtvene potpore bio najna-glaπeniji i to posebice u studijama na vojnicima (Brewin, Andrews iValentine, 2000). Iversen i sur. (2008) dodatno nalaze kako su uz dru-πtvenu potporu i neprimanje psiholoπkog debriefinga nakon bojnihaktivnosti te nizak vojni moral u jedinici takoer bili povezani s ve-Êim rizikom od razvijanja posttraumatskog stresnog poremeÊaja. Pro-uËavajuÊi faktore otpornosti na posttraumatski stresni poremeÊaj nauzorku vijetnamskih veterana, King i sur. (1998) bave se struktural-nom i funkcionalnom druπtvenom podrπkom ili potporom. Podrπkuoperacionaliziranu kroz veliËinu i kompleksnost druπtvene mreæe ve-terana nazivaju strukturalnom podrπkom, a podrπku operacionalizira-nu kroz percipiranu emotivnu podrπku i instrumentalnu pomoÊ kaofunkcionalnu podrπku. U studiji nalaze kako su, iako postoji interper-sonalna karakteristika mentalne Ëvrstine koja πtiti od razvoja posttrau-matskog stresnog poremeÊaja, dva najveÊa medijatora izmeu ratnetraume i razvijanja posttraumatskog stresnog poremeÊaja upravo funk-



27

cionalna druπtvena potpora i dodatni negativni æivotni dogaaji u tomposlijeratnom razdoblju. Vaænost mirnodopskih faktora, tj. problema iodnosa u obitelji, za doæivljavanje simptoma posttraumatskog stres-nog poremeÊaja naena je i kod veterana rata u Iraku (Browne i sur.,2007), a dodatne studije ukazale su i da su ti poslijeratni faktori pose-bice vaæni za æene (King i sur., 1999).

PokuπavajuÊi razluËiti toËno na koji naËin druπtvena podrπka πti-ti od razvoja posttraumatskog stresnog poremeÊaja Cohen i Wills(1985) testiraju dvije pretpostavke. Djeluje li druπtvena potpora kaovrsta tampona koji ublaæava traumatske dogaaje i sprjeËava li ih daostave traga na psiholoπkom funkcioniranju pojedinca? Ili je druπtve-na potpora generalno iznimno vaæna za psiholoπko funkcioniranje teje njezin uËinak vidljiv i kod osoba koje su imale i kod osoba koje ni-su imale iznimno stresna i traumatska iskustva? Rezultati su pokazalida druπtvena podrπka funkcionira kao tampon koji sprjeËava da seugroæavajuÊe situacije percipiraju kao nerjeπive ili neprevladive, pru-æajuÊi pojedincima i instrumentalnu pomoÊ i savjete, ali i potvrdu nji-hovog druπtvenog identiteta i vrijednosti. Meutim, isto se tako poka-zalo da je razina integracije u πiroku druπtvenu mreæu generalno bla-gotvorna i da takoer πtiti od razvoja posttraumatskog stresnog pore-meÊaja.

Kada govorimo o hrvatskim braniteljima, govorimo o populacijiËije su mentalno funkcioniranje i psiholoπka dobrobit ozbiljno naËetii ugroæeni ratnim traumatskim iskustvima, iskustvima koja su proæiv-ljavali u sklopu dobrovoljne i svjesne odluke da ærtvuju svoj æivot ilizdravlje za dobrobit svoje obitelji, prijatelja ili sunarodnjaka. Ta stres-na i traumatska iskustva ostavila su na njima traga. Kao πto i navede-na istraæivanja svjedoËe, hoÊe li i u kojoj mjeri ta iskustva ostaviti ne-izbrisive tragove na njihovu kvalitetu æivota te ih gurnuti preko rubau razvijanje kroniËnog posttraumatskog stresnog poremeÊaja, ovisiloje uvelike o socijalnoj potpori koja im je bila pruæena, bilo kroz obi-telj i prijatelje, bilo kroz institucije i javni diskurs, osjeÊaj prihvaÊanja,potpore i vjerovanja da su problemi rjeπivi. Ti su faktori bili potrebnikako bi se populaciju zaπtitilo od veÊine trauma proæivljenih u ratu.Ovakav konstruktivan odnos prema braniteljima koji bi bio podupiru-



28

Êi, a ne napadaËki i destruktivan na gore spomenut naËin, zaπtitio biovu populaciju od razvijanja posttraumatskog stresnog poremeÊaja iniza negativnih druπtvenih i zdravstvenih posljedica koje iz toga slije-de. Iako gubitak posla, problemi u obitelji, neuspjeh na poslu ili ne-slaganja s prijateljima negativno utjeËu na sve, osobe koje su veÊ pro-πle kroz traumatska ratna iskustva uvelike su iscrpile svoje sposobnos-ti noπenja sa stresnim situacijama. Njima svaki od tih negativnih æivot-nih faktora dodatno smanjuje otpornost te ih pribliæava rubu razvija-nja posttraumatskog stresnog poremeÊaja (Solomon i Mikulincer,1990; Solomon, Mikulincer i Benbenishty, 1989). Ovaj proces sekun-darne viktimizacije, definirane kao druπtvena povreda osobe koja pa-ti od posttraumatskog stresnog poremeÊaja od strane pojedinca ilidruπtvene okoline kroz nepriznavanje stresora koji su doveli do post-traumatskog stresnog poremeÊaja, izvrsno je dokumentiran u radu Vu-kuπiÊa i sur. (2003). Autori dobro primjeÊuju da se fenomen okrivlja-vanja ærtve ili nedoæivljavanja psihiËkih poremeÊaja kao stvarnih bo-lesti ili invaliditeta dosljedno javlja i u populaciji veterana koji bolujuod posttraumatskog stresnog poremeÊaja. Javnost i okolina tako ili nesmatraju da je posttraumatski stresni poremeÊaj stvaran poremeÊaj, iliosobu koja je oboljela okrivljuju da je sama zbog nekih svojih karak-teristika oboljela. U Hrvatskoj je ta sekundarna viktimizacija dodatnonaglaπena zbog gore navedenih izjava politiËkih duænosnika, politiza-cijom registra oboljelih od posttraumatskog stresnog poremeÊaja tenegativnom selekcijom vijesti u medijima gdje se posttraumatski stres-ni poremeÊaj u javnosti predstavlja ili kao ekstremno flhetero-agresi-van poremeÊaj« ili kao poremeÊaj koji uopÊe ne postoji ili je pak pre-naglaπen te se koristi primarno kako bi se osobe domogle vojniËkihmirovina (VukuπiÊ i sur., 2003). ImajuÊi na umu sva gore navedena is-traæivanja koja govore o vaænosti druπtvene potpore, moæemo vidjetikoliko je ovakva sekundarna traumatizacija i viktimizacija opasna iπtetna za ovu ranjivu populaciju. »ini se da je trend traæenja ærtve ko-ju moæemo okriviti za negativne socijalne i gospodarske trendove uhrvatskom druπtvu skrenuo u iznimno πtetnom smjeru, ignorirajuÊi ra-njivosti i posebnosti braniteljske populacije. Bez æelje za razumijeva-njem ili senzibiliziranjem javnosti, fokus jednog segmenta medija us-



29

mjerio se samo na negativne bihevioralne posljedice koje slijede izposttraumatskog stresnog poremeÊaja te time dodatno traumatizirao iosobe koje veÊ pate od posttraumatskog stresnog poremeÊaja, ali i os-tatak populacije koju bi adekvatna socijalna potpora uspjela zaπtititiod negativnih efekata ratne traume i od toga da budu korak bliæe raz-vijanju posttraumatskog stresnog poremeÊaja. Time, u brizi za dobro-bit hrvatskog druπtva i misiji da obrane suvremeno hrvatsko druπtvood tih flagresivnih privilegiranih parazita« i izvedu hrvatsko druπtvo izproπlosti te se usmjere prema buduÊnosti, paradoksalno nanose traj-nu πtetu druπtvu u cjelini hendikepirajuÊi tu tranziciju. Posttraumatskistresni poremeÊaj, a tu govorimo i o sluËajevima koji su se mogli spri-jeËiti adekvatnom druπtvenom potporom, utjeËe na psihiËko i fiziËkozdravlje, druπtveno funkcioniranje, subjektivnu dobrobit i smanjenjekvalitete æivota ne samo branitelja veÊ i njihovog bliskog socijalnogkruga i obitelji (Baranowsky i sur., 1998; Caselli i Motta, 1995; Dekeli Solomon, 2006; Dinshtein, Dekel i Polliack, 2011; Waysman i sur.,1993), ali i stvara objektivne troπkove za druπtvo u cjelini (Zatzick isur., 1997). Iako je razumljivo da novije generacije, koje nisu doæivje-le ratna iskustva, sazrijevaju te se ova problematika Ëini zastarjelomsve veÊem dijelu populacije, ona perzistira kao glavna preokupacijavelikog broja pojedinaca koji boluju od posttraumatskog stresnog po-remeÊaja. Za usporedbu, u istraæivanju na velikom uzorku vijetnam-skih veterana, gotovo trideset godina nakon povratka iz rata, Ëak 10%veterana proæivljavalo je teπke simptome posttraumatskog stresnogporemeÊaja πto je utjecalo na loπije odnose u obitelji, smanjeno zado-voljstvo æivotom te niz zdravstvenih problema (Koenen i sur., 2008).

Naposljetku, kao πto i BegiÊ, Sanader i Æunec (2008) navode, pra-va koje proizlaze iz sudjelovanja u ratu ne treba gledati kao formukompenzacije, nagrade ili favoritizma, veÊ iskljuËivo kao alat koji Êeovoj traumatiziranoj i zbog sudjelovanja u ratu u mnogim aspektimadeprivilegiranoj populaciji pomoÊi da se resocijalizira i aktivno inte-grira u civilno druπtvo.

Kao πto smo do sada razloæili, jedan od veÊih problema u per-cepciji branitelja u javnosti i prepreka integraciji braniteljske popula-cije jest svakako negativna selekcija vijesti od strane medija, gdje se



30

dobiva dojam kako se vijesti o braniteljima prenose samo kad je vijestu nekom negativnom kontekstu. To jest, ako bi vijest bila o nekomagresivnom Ëinu ili ispadu, u vijesti se obavezno isticalo kako je oso-ba branitelj, dok to nije nuæno sluËaj kod pozitivnih vijesti. Isto tako,kada se govori o braniteljskoj populaciji, zbog mnogih malverzacija sregistrom branitelja, gdje nije nuæno da je netko bio ratnik kako bi uæi-vao prava zakonski zajamËena braniteljima, stvorila se negativna per-cepcija veÊine branitelja kao osoba koje nisu nuæno sudjelovale u ra-tu, ali se danas koriste nezasluæenim privilegijima. Promjene registrakoje su se dogodile 2005. nisu proπle ni bez kritike iz redova brani-teljske populacije, koja je i sama protestirala protiv dodjeljivanja pra-va osobama koje nisu vidjele ratne aktivnosti (BegiÊ, Sanader, Æunec,2008). RijeË branitelji tako je u medijima od iznimno pozitivne posta-la iznimno negativna (SoliÊ, 2009).

NajveÊi teret toga nose sami branitelji, i to tiha veÊina koja je skri-vena od oËiju javnosti. Dok se terminom branitelj flrazbacuju« mnogipolitiËari, a u javnosti su se Ëesto znali javljati pojedinci koji su bili vr-lo glasni kad je trebalo isticati svoju braniteljsku ulogu u svrhu poli-tiËke promidæbe, moramo znati da, upravo kao i u sluËaju politiËarakoji nisu reprezentativni za veÊinu hrvatske populacije, te osobe nepredstavljaju miπljenja i stavove veÊine branitelja. Kao πto pokazuju is-traæivanja na veteranima, osobe kojima je pomoÊ najviπe potrebnaËesto su najmanje sklone traæiti pomoÊ. VeÊina branitelja nikada neÊebiti u vijestima i tiho Êe prolaziti kroz æivot noseÊi teret psihiËkih i fi-ziËkih povreda koje ih Ëine ranjivijima na socioekonomske problemei javni diskurs u kojem vide vlastitu osudu ili nepravdu nanesenu nji-hovim suborcima. Rat ostavlja oæiljke, od kojih su neki vidljivi, a ne-ki nisu. Nekome ti oæiljci lakπe, a nekome teæe zacijele, ali ono πto os-taje jest specifiËna osjetljivost na podraæaje koji podsjeÊaju na traumat-ske dogaaje, πto je i jedan od dijagnostiËkih kriterija posttraumatskogstresnog poremeÊaja.

OsjeÊaj izolacije koji doæivljavaju branitelji moæe se iπËitati i izfragmenata peticije Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata iz1996. u kojoj se navodi kako branitelji «nemaju priliku podijeliti svojaiskustva, niti nailaze na razumijevanje za svoje probleme izvan kruga



31

svojih prijatelja« (©etka, 1997, prema BegiÊ, Sanader i Æunec, 2008),πto je dokumentirano i na ostalim veteranskim populacijama (npr. Laf-faye, Cavella, Drescher i Rosen, 2008).

PSIHOLOGIJA RATA I RATNIH ISKUSTAVAKada govorimo o povijesti ljudske vrste, ali i modernijoj povijesti uop-Êe, gotovo je nemoguÊe izbjeÊi spomenuti konflikte. IπËitavamo li po-vijesne udæbenike, moæe se Ëiniti kako su uz pokoji izum i kulturnaili umjetniËka postignuÊa glavno obiljeæje naπe vrste upravo ratovi.Povijesne ere se raËunaju u razdobljima od jednog do drugog rata, anacionalna povijest svih zemalja gotovo je iskljuËivo vezana za suko-be i ratove koji su se vodili kako za osamostaljenje, tako i za πirenjeili oËuvanje teritorija. Idemo li dalje u povijest i promatramo rane lo-vaËko-sakupljaËke zajednice, podatci o zastupljenosti i vaænosti rata isukoba joπ uvijek su predmet znanstvene rasprave (Thorpe, 2003;Wrangham 1999), prvenstveno zato πto iz tog razdoblja nemamo pi-sanih dokaza, no postoje naznake kako je sukob i tada definirao ka-rakteristike naπe vrste (Wrangham i Peterson, 1996). Ipak, Ëini se ka-ko nam evolucijska perspektiva moæe pribliæiti i razjasniti ne samorazloge zastupljenosti rata i meugrupnih sukoba u naπoj povijesti,veÊ i tendenciju da osjeÊamo predanost i duænost prema svojoj grupiili naciji te æelju da pridonesimo njenom boljitku i da se upuπtamo ualtruistiËna, za grupu korisna, ali potencijalno individualna i vrlo sku-pa ponaπanja.

Rat, ili sukobi i ubojstva unutar vrste, svojedobno su se smatraliiskljuËivo ljudskom karakteristikom, no istraæivanja posljednjih deset-ljeÊa pokazuju da se ubojstva meu pripadnicima iste vrste mogu raz-jasniti primjenom teorije prirodne selekcije (Wrangham, 1999). Ipak,dok se veÊina nasilja unutar vrste kod drugih vrsta dogaa fljedan najedan«, primjerice u borbi muæjaka za pristup æenkama, jedna je oddefinirajuÊih karakteristika ljudskih sukoba da se odvijaju na grupnojrazini. ToËnije, smrtonosni napadi skupine pripadnika jedne grupe nadrugu dogaaju se gotovo iskljuËivo kod ljudi i Ëimpanza (Wrangham,1999; Goodall, 1979) kada grupe muæjaka koordinirano i iznenadnonapadaju grupe na susjednom teritoriju s ciljem zauzimanja teritorija,



32

Ëesto sa smrtnim posljedicama. Pritom valja napomenuti kako prou-Ëavanje evolucijskih korijena ili komentiranje prirodnosti nekog pona-πanja nikako ne smijemo pobrkati s opravdavanjem tog ponaπanja.Prirodno ne znaËi dobro; samo zbog toga πto vidimo kako neka odnaπih najgorih ponaπanja imaju evolucijsko objaπnjenje i mogu se ra-zumjeti uzmemo li u obzir evolucijsku logiku, ne znaËi da ih trebamoili tolerirati ili opravdavati. Naπe druπtvo danas uvelike ovisi o tomeda kontroliramo i reguliramo svoja ponaπanja i nagone kao bismoomoguÊili veÊu dobrobit cijele zajednice i pojedinaca koji joj pripada-ju.

GovoreÊi o sukobima i ukazujuÊi na njihovu uËestalost kroz na-πu povijest, bez dileme oslikavamo tamnu stranu naπe naravi koja jeuzrokovala neizrecivo mnogo patnje, boli i gubitaka. Ipak, naπa muË-na, sukobima ispresijecana povijest ujedno ukazuje na jednu Ëestoprevienu posljedicu grupnih sukoba, naime stvaranje koalicija. Krozkompeticiju i sukobe koji su se kroz povijest dogaali izmeu ljudskihplemena, a kasnije i nacija, stvarala se selekcija ne samo za agresivnekarakteristike veÊ i za osobine vjernosti, predanosti i spremnosti zasuradnju s pripadnicima vlastite grupe. PreteËu ove ideje moæemopronaÊi u djelima naturalista s kraja 19. stoljeÊa koji navode kako Êegrupe s veÊim brojem hrabrih, suosjeÊajnih i vjernih pojedinaca kojisu spremni jedni drugima pomoÊi u nuædi, biti uspjeπnije u situacija-ma intenzivnih meugrupnih konflikata (Darwin, 1871). Upravo bi taselekcija uzrokovala da se takve pozitivne osobine uspjeπno πire krozljudska druπtva ËineÊi nas u jednu ruku kompetitivnima i agresivnimaprema pripadnicima drugih grupa, ali i altruistiËnima i poærtvovnimaprema pripadnicima vlastite skupine.

Ova pretpostavka nedavno je dobila i znanstvenu potporu. Nai-me, kroz prouËavanja rata, definiranog kao dogaaj u kojem Ëlanovijedne grupe djeluju kako bi nanijeli ozljede jednom ili viπe Ëlanovadruge grupe, te modelirajuÊi evolucijski proces na temelju etnograf-skih i povijesnih podataka iz lovaËko-sakupljaËkih druπtava, ali i ar-heoloπkih podataka o uzrocima smrti u populacijama kasnog pleisto-cena i ranog holocena, Bowles (2009) ukazuje kako je izgledno da sumeugrupni sukobi u veÊini naπe evolucijske povijesti bili dovoljno



33

uËestali da podræe selekciju koja favorizira ovu formu altruizma, ali ida je veza sukoba izmeu grupa i evolucije altruizma snaænija kod po-naπanja koja se prenose kulturom od onih koja se prenose genetskijer se takva ponaπanja dodatno naglaπavaju. Naravno, dokazivanje ka-ko su ti pritisci bili dovoljno uËestali da izazovu πirenje odreene ge-netske predispozicije ne znaËi nuæno kako je to bio i sluËaj, no ovajnalaz je znaËajan utoliko πto Ëini hipotezu plauzibilnom.

Bowles (2012) meugrupnim sukobima i ratovima pripisuje joπjednu kvalitetu, naime da bez sukoba kao vrsta ne bismo imali porivza pomaganjem i kaænjavanjem nepravde pa danas ne bismo uæivalini u demokratskom druπtvenom ureenju ni u demokratskim institu-cijama namijenjenima obrani prava pojedinaca. Te osobine, tendenci-je za suradnjom, Ëesto su u kulturi prisutne kao moralne vrline i nor-me koje se prenose socijalizacijom. Istraæivanja na izraelskoj i pales-tinskoj populaciji, primjerice, pokazuju kako se na spomen osobnekoristi vezane za sudjelovanje u sukobu gleda kao na moralni prijes-tup te kako je spremnost na borbu povezana s vrijednostima preda-nosti grupi (Ginges i Atran, 2009).

Svjedoci smo visoke razine meugrupnog neprijateljstva i nasiljadiljem svijeta koji se najviπe oËituju u voenju ratova, ali i u teroristiË-kim Ëinovima. Prema staroj izreci nasilje potiËe viπe nasilja pa tako trigodine nakon invazije na Irak ta zemlja imala je viπe samoubilaËkihbombaπkih napada nego cijeli svijet u prethodne 23 godine. Premateoriji regulacije uæasa, upravo nagon za preæivljavanje gura pojedin-ce da okonËaju svoju egzistenciju teroristiËkim Ëinom samoubojstva.BuduÊi da ova teorija zapoËinje tvrdnjom kako veÊina æivih organiza-ma ima mehanizme koji potiËu æivo biÊe prema trajnom samoodræa-vanju, postavlja se pitanje kako se u to uklapa Ëin samoubojstva. Po-jedinci su svjesni neizbjeænosti smrti, no zbog kulturnih svjetonazorakoji potiËu æivot sa smislom pronalaze svoj smisao izvan svjetovnesmrti kroz neku vrstu posthumnog æivota time da postaju dio neËegaveÊega i dugotrajnijeg. To vjerovanje u moguÊnost trajnog æivota mo-tivira Ëlanove druπtva da se pridræavaju propisa ponaπanja koje pos-tavlja odreeni svjetonazor. Na taj naËin uklanja se anksioznost koja



34

proizlazi iz ljudske svijesti o neizbjeænosti smrti (Kruglansky, Chen,Dechesne, Fishman i Orehek, 2009; Motyl, Vail i Pyszczynski, 2009).

Nadalje, voenjem ratova, kroz povijest su izgubljeni milijuniljudskih æivota, a kao jedno od glavnih ishodiπta navode se meu-grupni sukobi zbog razliËitih sustava vrijednosti. Vaæno je osvijestiti dadrugi mogu imati razliËit sustav vrijednosti, ali da su oni i dalje ljud-ska biÊa koja su nam viπe sliËna nego razliËita. Iako se Ëini da ratovei spremnost sukobljenih strana da se ukljuËe i podræavaju napade naneduæno stanovniπtvo ili provode etniËka ËiπÊenja uvelike diktira po-litika, kao πto je bio sluËaj s pobunjenim Srbima, ËetniËkim snagamai silama JNA za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni, uspijemo li paænjupojedinaca usmjeriti prema sliËnostima koje imamo s drugim kultura-ma i drugim sustavima vrijednosti, a ne prema razliËitostima koje nasdijele, poveÊavamo vjerojatnost smanjenja grupnih neprijateljstava inasilja (Brewer, 1979; Tajfel i Turner, 1979). To je Ëinjenica koja jemogla ublaæiti ærtve rata, a politika koja podsjeÊa na sliËnosti mladihdanas i branitelja u vrijeme kada su i sami kretali u rat, ima potenci-jal da smanji i ærtve mira.


2.

Psiholoπke posljedicesudjelovanja u borbi




37

SPECIFI»NOST RATNIH ISKUSTAVA IOKOLNOSTI U KOJIMA SE

VOJNICI MOGU NA∆IIskustva koja vojnici prolaze tijekom rata nevjerojatna su, a nadljud-ska izdræljivost koju pokazuju zapanjuje istraæivaËe veÊ dugi niz godi-na. Tijekom rata, vojnici su izloæeni brojnim dogaajima koji su mo-gli uzrokovati traumu. Iako Êe vjerojatno postojati najmanje jedan ilidva specifiËna dogaaja koji su im se usjekli u pamÊenje, kao i osje-Êaji koji su im se tada javili, traumatski se dogaaji moraju promatra-ti u kontekstu cjelokupnog ratnog iskustva. Samo neka od ratnih is-kustava ukljuËuju svjedoËenje ubijanju, ranjavanju i patnji suboraca ilicivila (æena, djece i starijih osoba), izloæenost smrti i razaranju te broj-ne druge ratne strahote. Posljedice tih iskustava ne prestaju zavrπet-kom rata. Kod mnogih Êe proæivljavanje tih krajnje zahtjevnih i iznim-no stresnih uvjeta u konaËnici utjecati pozitivno na osobni rast i raz-voj, na primjer, poveÊanim osjeÊajem ponosa, zajedniπtva, svrhovito-sti, kao i uvjerenjem kako vlastitim sposobnostima moæemo ostvariticilj koji je u poËetku izgledao nedohvatljiv. No, rat kao namjeran ljud-ski Ëin moæe ostaviti toliko traumatiËne fiziËke, psihiËke i socijalneposljedice na pojedinca da one u velikoj mjeri nadilaze njegovu spo-sobnost noπenja s njima. Te posljedice mogu se osjetiti neposrednopo prestanku rata, ali i godinama poslije te se mogu oËitovati na raz-liËite naËine.

Ratno iskustvo obiljeæeno je snaænim emocijama: uæasom, oËa-jem, strahom, tugom zbog gubitka, osjeÊajem izigranosti zbog svjedo-Ëenja tolikoj patnji, krivnjom zbog osobnih postupaka ili onoga πto jepropuπteno uËiniti, bijesom zbog dogaaja na koje se ne moæe utje-



38

cati ili ljutnjom zbog nedovoljne pripremljenosti. Mnogi govore osnaænom i neprestanom osjeÊaju uæasa i panike u iπËekivanju bitke.Istraæivanja pokazuju kako je upravo osobna percepcija izloæenosti poæivot opasnim situacijama snaæan pretkazivaË mentalnog zdravlja na-kon rata (Xue i sur., 2015).

Rat neizbjeæno ukljuËuje i izloæenost borbi odnosno sudjelovanjeu borbenoj akciji ili nekoj drugoj vrlo opasnoj duænosti u kojoj posto-ji opasnost od ranjavanja ili smrti, izloæenost neprijateljskoj vatri, ok-ruæenost neprijateljskim snagama, svjedoËenje ubojstvu ili ranjavanjusuboraca ili civila, pucanje u neprijatelja, svjedoËenje patnji civila, iz-loæenost smrti, razaranju i sliËno (KneæeviÊ, KrupiÊ i ©uÊuroviÊ, 2016;Richardson, Frueh i Acierno, 2010). Bez obzira na to jesu li vojnici bi-li izloæeni jednom ili viπe takvih dogaaja, njihov utjecaj na psihoso-cijalnu dobrobit pojedinca ne smijemo umanjivati ili podcijeniti jer iz-loæenost i samo jednom od tih traumatskih iskustava moæe uzrokova-ti trajne poteπkoÊe. To znamo iz primjera iz svakodnevnog æivota —osobe mogu oboljeti od kroniËnog posttraumatskog stresnog poreme-Êaja (PTSP) nakon jednog, izoliranog, po æivot opasnog iskustva, npr.prometne nesreÊe ili fiziËkog napada (Bae, Hyun i Ra, 2015; Gutner,Rizvi, Monson i Resick, 2006).

Ratni veterani Êe, opisujuÊi traumatsko ratno iskustvo, sigurnonavesti i iskustva nakon same bitke, npr. kada su vidjeli umiruÊe oso-be ili posmrtne ostatke civila, suboraca ili drugog vojnog osoblja, ra-zorene kuÊe, sela i gradove ili brojne izbjeglice protjerane iz njihovihdomova. Neki od njih bili su ukljuËeni i u brigu za mrtva tijela nakonbitke. Takva iskustva mogu biti vrlo demoralizirajuÊa. Postoji velikavjerojatnost da su i sjeÊanja na dogaaje nakon pojedine bitke (npr.smrt ili patnja civila) posebno uznemirujuÊa i snaæna (Brewin i Hol-mes, 2003; Morris i Rao, 2013; Yehuda, 2004).

Poneki navode kako su izvan bitke æivjeli u teπkim æivotnimokolnostima. Takvi manji, ali svakodnevni stresori predstavljaju po-navljajuÊi pritisak na æivot u ratnoj zoni. Neki od najËeπÊih su: nedos-tatak kvalitetne prehrane, nedostatak privatnosti, loπi æivotni uvjeti,nepovoljni vremenski uvjeti ili neodgovarajuÊa oprema. Ovi uvjeti sa-mi po sebi oËito nisu traumatski, no optereÊuju dostupne resurse za


2. Psiholoπke posljedice sudjelovanja u borbi

39

podnoπenje stresa koji mogu utjecati na ishode nakon traume (Be-notsch i sur., 2000; Wisco i sur., 2014).

Uza sve to, nezaobilazna je briga za ono πto su ostavili iza sebe— posao, obitelj, prijatelje. Vojnici Ëesto razmiπljaju o tome kako Êenjihov boravak na ratiπtu utjecati na druga podruËja u æivotu (Jen-nings, Aldwin, Levenson, Spiro i Mroczek, 2006; Kang, Aldwin, Chouni Spiro, 2016). ©to Êe biti s njihovim poslom i karijerom? HoÊe li pro-pustiti priliku za dobivanje stalnog posla ili napredovanje? Koje Êe svevaæne obiteljske dogaaje, poput roendana, raznih obljetnica ili vjen-Ëanja, propustiti? HoÊe li razdvojenost naπkoditi odnosu s djecom ipartnerom/partnericom? Tko se brine za njihove roditelje?

POSLJEDICE STRESNOG ISKUSTVA:VRIJEME ZA OPORAVAK ILI RAZVOJ BOLESTI

Unutar nekoliko sekundi nakon πto smo doæivjeli odreeni stres, ko-ra nadbubreæne ælijezde otpuπta hormone adrenalin i noradrenalin, akasnije i kortizol. Uloga je tih hormona odræavanje tijela u stanju bud-nosti. To znaËi da nam srce bræe kuca, raste krvni tlak, ubrzava se di-sanje, izoπtravaju se osjetila, a miπiÊi postaju napeti. To je normalanodgovor tijela u situacijama poveÊanog napora i stresa kako bi zaπti-tilo organizam poveÊavajuÊi snagu, izdræljivost, usredotoËenost, ener-giËnost i spremnost za poveÊani napor. No, ako takvo stanje potraje,moæe dovesti do ozbiljnih posljedica jer dugoroËno povisuje krvnitlak, oslabljuje imunoloπki sustav, poveÊava rizik nastanka srËanog ilimoædanog udara, ometa rad πtitnjaËe, a povezano je i s brojem i jaËi-nom simptoma posttraumatskog poremeÊaja (Delahanty i Nugent,2006; Morris i Rao, 2013; Yehuda, 2004).

Psihosocijalna prilagodba na traumu nije ravnomjerna i neprekid-na kroz vrijeme. VeÊina vojnika neÊe odmah po povratku s bojiπta os-jetiti posljedice, no ipak su u riziËnoj skupini za razvoj poteπkoÊa usvakodnevnom funkcioniranju uzrokovanih ratnim iskustvima. Poslje-dice se mogu oËitovati neposredno nakon traumatskog iskustva, ali igodinama nakon prvotnog izlaganja (Ford i sur., 2004; Zeiss i Dick-man, 1989). Unutar mjesec dana nakon proæivljenog traumatskog do-gaaja mogu se javiti simptomi akutnog stresnog poremeÊaja, poput



40

pojaËanog znojenja, lupanja srca, crvenila, ponekad djelomiËnog ilipotpunog zaboravljanja dogaaja ili pak uËestala prisjeÊanja na trau-matski dogaaj u mislima ili snovima, posebno nakon izloæenosti ne-kim podsjetnicima na sam dogaaj (situacije, osobe) te osjeÊaj krivnje(Delahanty i Nugent, 2006; Morris i Rao, 2013; Olff, Sijbrandij, Op-meer, Carlier i Gersons, 2009). Prisutna je i pojaËana pobuenost ko-ja se oËituje u razdraæljivosti, smetnjama paænje i koncentracije, pro-blemima sa spavanjem, pretjeranim reagiranjem na vanjske podraæa-je, osjeÊaju napetosti i nemira. U veÊini sluËajeva te se smetnje spon-tano izgube, pri Ëemu svakako pomaæu prethodna pripremljenostvojnika i podrπka okoline (Brewin, Andrews i Valentine, 2000; Harveyi Bryant, 2002; Ozer, Best, Lipsey i Weiss, 2003). Naæalost, ne postojidovoljno istraæivanja koja ispituju dugoroËnu prilagodbu na ekstrem-ni ratni stres, ali postoje brojna istraæivanja o posljedicama drugihtraumatskih situacija, npr. fiziËki ili seksualni napad, prometne nesre-Êe i prirodne katastrofe. Ta istraæivanja pokazala su kako je uobiËajenodgovor na traumu u poËetku iskusiti pojedine simptome akutnogstresnog poremeÊaja, meutim veÊina simptoma Êe se povuÊi u na-rednim mjesecima (Forbes i sur., 2010; Harvey i Bryant, 2002). Usta-novljeno je na primjer kako 94% ærtava seksualnog i fiziËkog napadapokazuje simptome unutar dva tjedna nakon napada, taj broj pada na27-47% unutar tri mjeseca te na 10-15% unutar πest mjeseci od trau-matskog dogaaja (Morris i Rao, 2013). »ini se kako Êe se veÊina oso-ba oporaviti u razdoblju od tri do πest mjeseci nakon traumatskog is-kustva.

Onog trenutka kada su vojnici objektivno na sigurnom i slobod-ni od izlaganja jakim stresorima do otprilike jedan mjesec nakon po-vratka kuÊi poËinje razdoblje njihove prilagodbe. To je vrijeme u ko-jem imaju priliku odmoriti se i predahnuti, a glavni cilj je osigurati imvrijeme za prirodni oporavak kako ih se ne bi nepotrebno stigmatizi-ralo dijagnozama i optereÊivalo nepotrebnim tretmanima (Bryant,O'Donnell, Creamer, McFarlane i Silove, 2013; Forbes i sur., 2010). Sobzirom na rezultate istraæivanja, sa sigurnoπÊu se moæe pretpostavitida, iako je akutna stresna reakcija vrlo uËestala nakon izlaganja teπkojratnoj traumi, veÊina vojnika koji u poËetku pokaæu te simptome pri-



41

rodno Êe se prilagoditi i povratiti normalno funkcioniranje tijekom na-rednih mjeseci. Akutni stresni poremeÊaj dobar je pretkazivaË za raz-voj posttraumatskog poremeÊaja, ali nije nuæan uvjet za kroniËno obo-ljenje. To znaËi da ako se takvi simptomi i pojave, oni neÊe nuæno pre-rasti u kroniËno oboljenje. No, postoji dovoljno dokaza koji podræa-vaju moguÊnost odgoenog PTSP-a, kao i moguÊnost razvoja PTSP-abez prethodnog ispunjavanja kriterija za dijagnozu akutnog stresnogporemeÊaja (Andrews, Brewin, Philpott i Stewart, 2007; Andrews, Bre-win, Stewart, Philpott i Hejdenberg, 2009; Bryant i sur., 2013; Horesh,Solomon, Zerach i Ein-Dor, 2011; Smid, Mooren, van der Mast, Ger-sons i Kleber, 2009). Vaæno je shvatiti da se smetnje uzrokovane sud-jelovanjem u ratu mogu naizmjeniËno smanjivati i poveÊavati cijeli æi-vot, ovisno o æivotnim okolnostima, izloæenosti podsjetnicima na trau-matsko iskustvo i sliËno (Gates i sur., 2012; Harvey i Bryant, 2002; Hi-nes, Sundin, Rona, Wessely i Fear, 2014; Peterson, Luethcke, Borah,Borah i Young-McCaughan, 2011; Sutker, Davis, Uddo i Ditta, 1995).

POSTTRAUMATSKI STRESNI POREME∆AJNakon izloæenosti ili svjedoËenja æivotno ugroæavajuÊim iskustvimamoæe se razviti psihijatrijski poremeÊaj poznat pod nazivom posttrau-matski stresni poremeÊaj ili PTSP (KozariÊ-KovaËiÊ, KovaËiÊ i Rukavi-na, 2007). U Prvom svjetskom ratu smatralo se kako se simptomi po-put zamora, nevoljnog drhtanja, stanja smuπenosti i noÊnih mora jav-ljaju zbog πoka od granatiranja, pa su zajedniËki nazvani flπok od gra-natiranja« (Flaskerud, 2016; Jones, 2010). Osobe s takvim simptomimanisu dobivale posebnu pomoÊ nego ih se uglavnom ignoriralo, a po-nekad i kaænjavalo zatvorom, strijeljanjem ili su u najmanju ruku bilineËasno otpuπteni iz vojske (Komar i sur., 2010; PlaËko, 1999; Vincek,2016). Posttraumatski stres u proπlosti je opisivan pod razliËitim nazi-vima — ratna neuroza, πok od granatiranja, borbeni zamor, vijetnam-ski sindrom, borbeni stres — no nije postojala suglasnost oko simpto-ma i dijagnoze (Agaibi i Wilson, 2005; Braga, Fiks, Mari i Mello, 2008;Flaskerud, 2016; Wilson, 1994). Kasnije su veterani Drugog svjetskograta, Korejskog i Vijetnamskog rata prezentirali kliniËku sliku koja senikako nije mogla uklopiti u prethodne dijagnostiËke kriterije, stoga



42

se javila potreba za novom klasifikacijom. Godine 1980. AmeriËka psi-hijatrijska udruga uvrstila je PTSP u treÊe izdanje DijagnostiËkog i sta-tistiËkog priruËnika za duπevne poremeÊaje (DSM-III), a Svjetska zdrav-stvena organizacija dijagnozu PTSP-a uvodi tek 1992. u desetu revizi-ju Meunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10) (KozariÊ-KovaËiÊ i sur.,2007; Wilson, 1994). U Hrvatskoj PTSP nije postojao kao zasebna di-jagnoza do 1995. godine kad je usvojen MKB-10. Prvotni kriteriji zapostavljanje dijagnoze PTSP-a u DSM-III ukljuËivali su dvanaest simp-toma koji su do danas proπli brojne revizije s ciljem πto jasnijeg opisi-vanja strukture poremeÊaja. Tako je DSM-IV ukljuËivao 17, dok je unajnovijem DSM-V broj simptoma poveÊan na 20 (AmeriËka psihijatrij-ska udruga, 2014; Armour, 2015; JukiÊ, 2013).

S obzirom na to da nastanak PTSP-a ovisi o izloæenosti traumat-skom dogaaju i proæivljavanju traumatskog iskustva (KozariÊ-Kova-ËiÊ i sur., 2007), za razumijevanje znanstvenog i kliniËkog opisa nuæ-no je razumjeti sam pojam traume. Prilikom prvog uvrπtavanja u di-jagnostiËke priruËnike trauma je bila definirana kao ekstreman stresnidogaaj koji je izvan raspona uobiËajenog ljudskog iskustva (Gates isur., 2012; Wilson, 1994). Pod tim se mislilo na dogaaje poput rata,muËenja, silovanja, nacistiËkog genocida nad Æidovima, bacanja atom-ske bombe na Hiroπimu i Nagasaki, prirodne katastrofe (potresi, erup-cije vulkana, uragani) i nesreÊe uzrokovane ljudskom pogreπkom(eksplozije u tvornici, zrakoplovne ili automobilske nesreÊe). Smatra-lo se da se traumatski dogaaji moraju jasno razlikovati od stresorakoji su dio svakodnevnog æivota poput razvoda, teπke bolesti ili osob-nog bankrota, jer veÊina ljudi ima dovoljno kapaciteta uspjeπno se no-siti s takvim stresom. Prilikom navedenih traumatskih dogaaja ti sukapaciteti premaπeni, osoba se osjeÊa bespomoÊnom te razvija PTSP(Agaibi i Wilson, 2005; Brewin i sur., 2000; Wilson, 1994). Ipak, kli-niËka su istraæivanja pokazala kako se pojedinci razlikuju ne samo sobzirom na traumatski dogaaj, veÊ i s obzirom na kapacitet za noπe-nje sa stresom koji taj dogaaj izaziva. Tako veÊina ljudi koji su izlo-æeni istom traumatskom dogaaju neÊe razviti PTSP, no neki ipak ho-Êe. Iako postoji velik interes za definiranje upravo tog subjektivnogtumaËenja traumatskog dogaaja i njegovog utjecaja na razvoj pore-



43

meÊaja, potrebno je naglasiti kako Êe dogaaji poput silovanja, muËe-nja, genocida i rata biti traumatski za gotovo sve koji ih doæive (Bra-ga i sur., 2008; Ozer i sur., 2003; Wilson, 1994).

Postoje odreeni riziËni Ëimbenici za razvoj PTSP-a, πto znaËi daosobe koje ih posjeduju imaju veÊe πanse razviti poremeÊaj. RiziËneËimbenike za razvoj PTSP-a moæemo podijeliti u tri skupine (Gates isur., 2012; Horesh i sur., 2011; Smid i sur., 2009):

1. Predtraumatski ili Ëimbenici koji su postojali prije traumatskogdogaaja: raniji psihijatrijski poremeÊaj, æenski spol, osobineliËnosti, niæe intelektualno funkcioniranje, niæi socioekonom-ski status i obrazovanje, prethodna trauma te psihijatrijske bo-lesti u obitelji;

2. Peritraumatski ili Ëimbenici za vrijeme traume: teæina traume,doæivljena prijetnja, emocije vezane uz traumu;

3. Posttraumatski ili Ëimbenici nakon traume: nedostatak socijal-ne podrπke (obiteljske, struËne), stresne æivotne situacije.

Prema DSM-IV-TR (obnovljena verzija DSM-IV) prvi je kriterij zapostavljanje dijagnoze PTSP-a postojanje traumatskog dogaaja koji jeæivotno ugroæavajuÊi (predstavlja izravnu ili potencijalnu smrtnu opas-nost, ranjavanje ili ugroæenost osobnog ili tueg fiziËkog integriteta)te koji je kod osobe doveo do osjeÊaja intenzivnog straha, bespomoÊ-nosti i uæasnutosti (AmeriËka psihijatrijska udruga, 2000). Kriteriji zadijagnozu PTSP-a prema DSM-IV-TR navedeni su u Tablici 1 (AmeriË-ka psihijatrijska udruga, 2000; KozariÊ-KovaËiÊ i sur., 2007).

Za dijagnozu, simptomi navedeni u Tablici 1 moraju trajati najma-nje jedan mjesec te znaËajno ometati obiteljsko, radno i socijalnofunkcioniranje.

PoremeÊaj je akutan ako simptomi traju dulje od mjesec dana,kroniËan ako simptomi traju dulje od tri mjeseca, a ako se pojave naj-manje πest mjeseci nakon izlaganja traumatskom dogaaju radi se oporemeÊaju s odgoenim poËetkom (Olff i sur., 2009; Pietrzak, Gold-stein, Malley, Rivers i Southwick, 2010; Wisco i sur., 2014).

U Hrvatskoj se za dijagnostiku veÊinom koriste kriteriji premaMKB-10 (KozariÊ-KovaËiÊ i sur., 2007). MKB-10 klasifikacija ukljuËujenespecifiËne akutne odgovore na traumu: akutnu stresnu reakciju, po-



44

remeÊaj prilagodbe, PTSP te trajnu promjenu liËnosti nakon katastro-fiËnog iskustva. Razlike u odnosu na DSM-IV su u potrebnom brojusimptoma za postavljanje dijagnoze. Na primjer, MKB-10 ne ukljuËujesimptom ograniËenog raspona osjeÊaja, dovoljan je jedan simptom iz-bjegavanja, ometanje funkcioniranja nije kriterij u MKB-10, a za dijag-nozu PTSP-a simptomi se moraju pojaviti u razdoblju do 6 mjeseci na-kon izloæenosti traumatskom dogaaju, a iznimno rijetko se dijagnos-ticira ako se simptomi pojave nakon 6 mjeseci (KozariÊ-KovaËiÊ i sur.,2007). U MKB-10 nejasno je definirano postavljanje dijagnoze kroniË-nog PTSP-a te je gotovo onemoguÊena dijagnoza odgoenog PTSP-a.

TTaabblliiccaa 11 — DijagnostiËki kriteriji za PTSP prema DSM-IV-TR klasifikaciji

PPoonnoovvnnoo pprrooææiivvlljjaavvaannjjee ((nnaajjmmaannjjee jjeeddaann ssiimmppttoomm))::

• Povratna i nametljiva sjeÊanja na dogaaj (slike, misli, predodæbe)• Ponavljanje uznemirujuÊih snova o dogaaju• Ponaπanje ili osjeÊaj kao da se traumatski dogaaj ponovno odvija• Intenzivan psiholoπki distres prilikom izlaganja podraæajima koji

podsjeÊaju na traumatski dogaaj• Fizioloπka reakcija prilikom izlaganja podraæajima koji podsjeÊaju

na traumatski dogaaj

IIzzbbjjeeggaavvaannjjee ii eemmoocciioonnaallnnaa oottuuppjjeelloosstt ((nnaajjmmaannjjee ttrrii ssiimmppttoommaa))::

• Izbjegavanje misli, osjeÊaja ili razgovora vezanih uz traumu• Izbjegavanje aktivnosti, mjesta ili osoba koje podsjeÊaju na traumu• Nesposobnost prisjeÊanja pojedinih elemenata traume• Smanjen interes ili sudjelovanje u aktivnostima• OsjeÊaj odvojenosti ili otuenja od drugih• OgraniËen raspon emocija (npr. nemoguÊnost osjeÊaja ljubavi

prema bliskim osobama)• OsjeÊaj besperspektivnosti (npr. smatra da neÊe ostvariti brak,

imati djecu, izgraditi karijeru)

PPoojjaaËËaannaa ppoobbuueennoosstt ((nnaajjmmaannjjee ddvvaa ssiimmppttoommaa))::

• PoteπkoÊe s usnivanjem ili odræavanjem sna• Razdraæljivost ili iskazi ljutnje• PoteπkoÊe koncentracije• Hipervigilnost (neprestana napetost, u stanju pripravnosti)• Pretjerana reakcija prestraπenosti (osjeÊaj uznemirenosti,

lako se prepadne)



45

U DSM-V iz 2013. godine PTSP se nalazi u novoj kategoriji flPo-remeÊaji vezani uz traumu i stres«. Simptomi ukljuËeni u DSM-IV-TR iDSM-V uglavnom se podudaraju, a glavne razlike ukljuËuju:

• U DSM-V traumatski dogaaji viπe ne ukljuËuju neoËekivanu,ali prirodnu smrt u obitelj ili meu bliskim prijateljima,

• U DSM-V osjeÊaj straha, bespomoÊnosti ili uæasa kao odgovorna traumatski dogaaj izostavljen je kao kriterij,

• Izbjegavanje i emocionalna otupjelost koji su navedeni kao je-dan kriterij u DSM-IV-TR, razdvojeni su na dva kriterija u DSM-V — (1) izbjegavanje te (2) promjene kognicije i raspoloæenja— pri Ëemu je za dijagnozu PTSP-a nuæan najmanje jedansimptom izbjegavanja,

• U DSM-V dodana su tri nova simptoma: (1) negativna uvjere-nja ili oËekivanja od sebe, drugih ili svijeta, (2) ustrajno nega-tivne emocije (straha, uæasa, ljutnje, krivnje, srama) i (3) ne-smotreno ili samouniπtavajuÊe ponaπanje (Armour, 2015; Ame-riËka psihijatrijska udruga, 2014; Ministarstvo ratnih veteranaSAD-a, 2017).

KroniËni PTSP moæe trajati desetljeÊima, a ponekad i doæivotno,a simptomi su prisutni trajno uz moguÊe povremeno slabljenje. DSM-V navodi kako se veÊi rizik od pojave PTSP-a moæe oËekivati kod oso-ba koje su u poveÊanoj mjeri izloæene traumatskim dogaajima (vojni-ci, vatrogasci, policija, djelatnici hitne pomoÊi) te kod osoba koje subile izloæene silovanju, ratu, zarobljeniπtvu ili genocidu (Kilpatrick isur., 2013; Santiago i sur., 2013). Meu ratnim veteranima pojavaPTSP-a moæe se kretati izmeu 15 i 30% (Hoge, Riviere, Wilk, Herre-ll i Weathers, 2014; Hoge i Warner, 2014; Richardson i sur., 2010; Seal,Bertenthal, Miner, Sen i Marmar, 2007). Uz PTSP mogu se javiti i ne-ki drugi poremeÊaji kao πto su depresija, paniËni poremeÊaj, alkoho-lizam, ovisnost o psihoaktivnim tvarima te poremeÊaji ponaπanja (Bre-win i sur., 2000; Hoge i Warner, 2014; KozariÊ-KovaËiÊ, Hercigonja iGrubiπiÊ-IliÊ, 2001; Marshall i sur., 2006; Pietrzak i sur., 2010; Thomasi sur., 2010; Wisco i sur., 2014) πto uvelike oteæava dijagnozu i lijeËe-nje. Uz to, PTSP je povezan i s tjelesnim zdravljem, pa se Ëesto uspo-redno javljaju i problemi sa srcem, disanjem, krvnim tlakom, imunite-



46

tom itd. (Abouzeid, Kelsall, Forbes, Sim i Creamer, 2012; Ford i sur.,2004; Pacella, Hruska i Delahanty, 2013; VidakoviÊ, UljaniÊ, PeriÊ, Gr-gureviÊ i Sonicki, 2016).

Na prvoj meunarodnoj konferenciji o psihosocijalnim posljedi-cama rata odræanoj u Dubrovniku 1998. godine prvi su put iznesenipodatci o zastupljenosti PTSP-a kod hrvatskih branitelja. Istraæivanjeprovedeno 1992. i 1993. pokazalo je da se PTSP djelomiËno razviokod 17% hrvatskih branitelja, a u potpunosti oËitovao kod 14% brani-telja (Komar i sur., 2010). Izmeu 1997. i 1998. PTSP je ustanovljenkod 16% razvojaËenih hrvatskih branitelja, uz dodatnih 26% s djelo-miËnom kliniËkom slikom (Komar i VukuπiÊ, 1999). Problemima kojesu branitelji iskazivali pokuπalo se pristupiti donoπenjem raznih zako-na prema kojima se, na primjer, PTSP priznavao samo ako su posje-dovali lijeËniËku dokumentaciju koju su dobili tijekom ili 30 dana na-kon sudjelovanja u Domovinskom ratu (Komar i sur., 2010). Na æa-lost, takav pristup bio je u neskladu s rezultatima veÊine istraæivanjaprepoznatih u meunarodnim znanstvenim i struËnim krugovima, apoduzete mjere i pruæena podrπka nisu na adekvatan naËin odgova-rale potrebama branitelja (Komar i sur., 2010; Komar i VukuπiÊ, 1999).Iako se u Hrvatskoj nisu provodila sustavna epidemioloπka istraæiva-nja, u literaturi se procjenjuje da izmeu 25 i 30% veterana Domovin-skog rata boluje od PTSP-a (KozariÊ-KovaËiÊ i sur., 2007).

Cijeli niz Ëimbenika, ukljuËujuÊi osobne i kulturalne karakteristi-ke, usmjerenost na naËine suoËavanja sa stresom i bolnim osjeÊajima,pripremljenost prije odlaska na bojiπte, prethodno vojno iskustvo iokolina nakon povratka s bojiπta, oblikuju reakcije na ratno iskustvo.Prijeratni Ëimbenici ukljuËuju traumu iz djetinjstva, obiteljsku dinami-ku i dob ulaska u rat (Vogt i sur., 2011; Vogt i Tanner, 2007). Tijekomrata, osim izloæenosti borbi, izravne prijetnje smrti i procjene vlastitogiskustva, kao vaæan Ëimbenik pokazala se i grupna kohezija borbenejedinice (Kang i sur., 2016). Iskustvo povratka kuÊi, dodatni æivotnistresori i socijalna podrπka najËeπÊe se istiËu kao poslijeratni Ëimbeni-ci (Vogt i sur., 2011). Odsutnost neposrednih simptoma nakon izlaga-nja traumatskom dogaaju ne znaËi nuæno dugoroËno pozitivnu pri-lagodbu. Ovisno o brojnim Ëimbenicima, moæe se Ëiniti kako vetera-



47

ni dobro funkcioniraju neposredno nakon povratka kuÊi, posebno sobzirom na olakπanje koje osjeÊaju jer su preæivjeli rat i vratili se obi-telji i prijateljima. Ipak, kako se mijenjaju æivotni uvjeti, simptomi semogu pojaËati do te razine da im je potrebna lijeËniËka intervencija.Meu veteranima kojima Êe biti potrebna psiholoπka pomoÊ, akutnistresni poremeÊaj i PTSP samo su dva od brojnih moguÊih oËitovanjasmetnji. Veterani su bili izloæeni brojnim ratom izazvanim stresorimakoji su mogli ostaviti duboke posljedice na psiholoπko i fiziËko funk-cioniranje na razliËite naËine (Gates i sur., 2012; Morris i Rao, 2013;Pacella i sur., 2013).

»IMBENICI KOJI MOGU UMANJITINEGATIVAN UTJECAJ STRESAStrategije suoËavanja sa stresom

Osim riziËnih Ëimbenika, nastanak PTSP-a ovisi i o zaπtitnim Ëimbeni-cima. Dok riziËni Ëimbenici mogu potaknuti razvoj PTSP-a te oteæatiili sprijeËiti njegovo lijeËenje, zaπtitni Ëimbenici mogu sprijeËiti pogor-πanje simptoma nakon doæivljenje traume, a imaju i snaæne pozitivneposljedice na prognozu i tretman (Schnurr, Lunney, Bovin i Marx,2009). Suvremene definicije stresa smatraju kako je odnos izmeu po-jedinca i njegove okoline dinamiËan sustav u kojem se moæe dogodi-ti da osoba osjeti kako dogaanja u njezinom okruæenju postaju pre-viπe zahtjevna i ugroæavajuÊa za njezinu dobrobit te ih procijeni kaostresna (Folkman i Lazarus, 2011; Lazarus, 1993). Pritom su vaænasvojstva dogaaja, ali i karakteristike osobe te njezina subjektivna pro-cjena. Osoba usporedno procjenjuje situaciju, njezinu vaænost i zna-Ëenje dogaaja (kognitivna procjena) te utvruje moæe li utjecati na tedogaaje i na koji naËin. O tome ovisi u kojoj mjeri Êe situaciju do-æivjeti kao stresnu.

Meu najpoznatijim teorijama suoËavanja sa stresom je transakcij-ski model koji su postavili Lazarus i Folkman (Folkman, 1984; Laza-rus, 1993). Prema tom modelu, naËini suoËavanja sa stresom odnosese na napore (misli, ponaπanje, postupci) usmjerene na izlaæenje nakraj sa specifiËnim zahtjevima koji su pred nama, a koji nas mogu op-



48

tereÊivati ili nadilaziti naπe moguÊnosti suoËavanja s njima (Folkman iLazarus, 2011). Koji Êe naËin suoËavanja osoba odabrati ovisi o njezi-noj kognitivnoj procjeni situacije. Lazarus i Folkman govore o osamrazliËitih naËina odnosno strategija suoËavanja sa stresom koji su pri-kazani u Tablici 2.

Kao πto je vidljivo iz Tablice 2 strategije suoËavanja sa stresomobuhvaÊaju πirok raspon moguÊih obrazaca ponaπanja, ukljuËujuÊi na-pore za promjenom stresne situacije, promjenom vlastitih emocija,upravljanjem emocijama ili naËinom njihovog izraæavanja, prilagoa-vanje nastaloj situaciji, njezino prihvaÊanje, izbjegavanje ili poricanje(Morris i Rao, 2013). Ne postoje najbolje strategije suoËavanja sa stre-som koje se mogu preporuËiti svima i garantirati uspjeh; one ovise osamom dogaaju kao i o karakteristikama osobe. U nekim se situaci-

TTaabblliiccaa 22 — Strategije suoËavanja sa stresom prema transakcijskom modelu(Folkman i Lazarus, 2011)

Naziv strategije Opis

SuoËavanje agresivni napori uloæeni u promjenu nastale situacije,konfrontacijom uz odreen stupanj neprijateljstva i upuπtanja u rizik

Distanciranje ulaganje misaonih napora kako bi sebe udaljiliod situacije i umanjili njezinu vaænost, uz suzdræavanjeod bilo kakvog djelovanja

Samokontrola usmjerenost na upravljanje vlastitim osjeÊajima i postupcima

Traæenje socijalne traæenje informacija, konkretne/materijalne i emocionalne podrπke podrπke

PrihvaÊanje priznavanje vlastite uloge u problemu, uz nastojanjeodgovornosti da se teπkoÊe rijeπe

Bijeg-izbjegavanje priæeljkivanje moguÊnosti bijega od problema, ponaπanjeusmjereno na bijeg od problema ili njegovo izbjegavanje

Plansko namjerno ulaganje napora usmjerenih na problemrjeπavanje kako bi se situacija promijenila, uz analitiËki pristupproblema rjeπavanju problema

Pozitivna pokuπaj stvaranja pozitivnog znaËenjaponovna usmjeravanjem na osobni rast i razvoj,procjena ukljuËujuÊi i religioznu dimenziju



49

jama moæe koristiti i viπe strategija odjednom. NaËelno, kada pojedi-nac procijeni da moæe kontrolirati posljedice stresnog dogaaja i uËin-kovito se nositi s njima, najËeπÊe bira strategije usmjerene na problem.Nasuprot tome, kada procijeni da ne moæe kontrolirati ishode, odlu-Ëit Êe se za strategije usmjerene na emocije. Neki autori strategije su-oËavanja sa stresom dijele na aktivne (usmjerene na problem) i pasiv-ne odnosno izbjegavajuÊe (usmjerene na emocije) (Sachs-Ericsson,Joiner, Cougle, Stanley i Sheffler, 2016). Meu aktivne strategije suo-Ëavanja sa stresom ulaze suoËavanje konfrontacijom, traæenje socijal-ne podrπke, plansko rjeπavanje problema i pozitivna ponovna procje-na, a u pasivne distanciranje, samokontrola, prihvaÊanje odgovornos-ti i bijeg-izbjegavanje. U nekim sluËajevima odabrane strategije mogubiti puno vaæniji Ëimbenik u nastanku i razvoju poremeÊaja od samogtraumatskog dogaaja.

Poznato je da ratni veterani koji koriste aktivne strategije suoËa-vanja imaju manji broj simptoma PTSP-a od onih koji koriste pasivneili izbjegavajuÊe strategije. Kod veterana Drugog svjetskog rata koji sukoristili aktivne strategije suoËavanja, npr. pozitivnu ponovnu procje-nu u kojoj su uviali koristi sudjelovanja u borbi, pronaena je znat-no manja razina simptoma PTSP-a (Aldwin, Levenson i Spiro, 1994).Tri godine nakon Libanonskog rata izraelski veterani koji su koristiliaktivne strategije, poput suoËavanja s problemom, imali su znatno sla-bije simptome PTSP-a u odnosu na one veterane koji su koristili pa-sivne strategije (Solomon, Mikulincer i Benbenishty, 1989). Istraæiva-nje provedeno na vojnicima koji su se vratili iz rata u Iraku i Afgani-stanu pokazalo je da su i kod njih brojniji simptomi PTSP-a povezanis pasivnim strategijama suoËavanja sa stresom. IstraæivaËi su objasnilida su pasivne strategije produbljivale traumu vojnika te poveÊavalebroj i izraæenost simptoma, oteæavajuÊi njihov oporavak (Pietrzak isur., 2010; Pietrzak, Harpaz-Rotem i Southwick, 2011).

Vjeπtine upravljanja emocijama i raspoloæenjemProces s pomoÊu kojeg prepoznajemo vlastita i tua emocionalna sta-nja naziva se emocionalna inteligencija, za koju u literaturi moæemopronaÊi razliËite nazive (emocionalni kvocijent, emocionalna pisme-



50

nost itd.). Vaæno je razlikovati emocionalnu inteligenciju kao sposob-nost koja se ispituje testovima uratka i emocionalnu kompetentnostkao osobinu liËnosti koja se ispituje upitnicima samoprocjene vlastitihsposobnosti (TakπiÊ, MohriÊ i Munjas, 2006). Emocionalna kompetent-nost pomaæe nam u uËinkovitijem rjeπavanju problema i prema potre-bi, prilagoavanju ponaπanja. UkljuËuje sposobnosti poput uoËavanja,razumijevanja, izraæavanja, imenovanja i upravljanja emocijama i ras-poloæenjima. Opaæanje i procjena vlastitih emocija i raspoloæenja uka-zuju da osoba posveÊuje paænju svojim osjeÊajima, πto joj omoguÊujeda ih razumije i upravlja njima. Osoba koja posjeduje ove sposobno-sti smatra se emocionalno vjeπtom i dobro prilagoenom. Osoba ko-ja ih ne posjeduje moæe u odreenoj mjeri biti prikraÊena u emocio-nalnom i socijalnom funkcioniranju. Na primjer, emocionalno kompe-tentna osoba bira situacije u kojima je prije doæivljavala ugodne emo-cije kako bi zadræala ugodu i pozitivno raspoloæenje. Kada se nae usituaciji u kojoj doæivljava neugodno raspoloæenje, iz svog repertoaraodabire ono πto Êe joj trenutaËno popraviti raspoloæenje, npr. Ëitanjeknjige, πetnja, druæenje s obitelji ili prijateljima, odlazak u kino ili bav-ljenje sportom (Boden i sur., 2013; TakπiÊ, 2003).

Visoka razina emocionalne kompetentnosti povezana je s dobrimsocijalnim vjeπtinama, veÊom spremnoπÊu na suradnju, bliskoπÊu u so-cijalnim odnosima i veÊim braËnim zadovoljstvom, dok je niska razi-na emocionalne kompetentnosti povezana s beznadnosti, suicidalnimtendencijama i riziËnim ponaπanjem, ukljuËujuÊi zlouporabu alkoholai droga (Hunt i Evans, 2004). SpecifiËnost emocionalne kompetent-nosti pretpostavka je da se moæe razvijati, a postoji niz programa ko-jih je cilj razvijati emocionalne vjeπtine, ukljuËujuÊi prepoznavanjevlastitih i tuih emocija, kontrolu vlastitih emocija ili noπenje s emo-cijama na primjeren naËin. Provedena su i istraæivanja uËinkovitosti tihprograma, a rezultati pokazuju da trening dovodi do znaËajnog pove-Êanja vjeπtina emocionalne kompetentnosti (Boden i sur., 2013; Cloi-tre, Miranda, Stovall-McClough i Han, 2005; Ehring i Quack, 2010;Hunt i Evans, 2004; Peterson i sur., 2011; Tull, Barrett, McMillan i Ro-emer, 2007). Te vjeπtine pokazale su se korisnima u smanjenju stresa.»ini se kako osobe kojima su njihovi osjeÊaji jasni i nemaju sumnje u



51

to πto osjeÊaju, kada se susretnu s odreenom stresnom situacijombræe kreÊu u pronalaæenje strategija suoËavanja sa stresom te na tajnaËin bræe ublaæavaju potencijalne negativne uËinke stresnog dogaa-ja (TakπiÊ, 2003).

Upravljanje emocijama moæe biti automatski (nesvjestan) i kon-troliran (svjestan) proces s pomoÊu kojeg mijenjamo pojedine sastav-nice emocionalnog odgovora — osjeÊaje, ponaπanje i fizioloπke reak-cije (Eftekhari, Zoellner i Vigil, 2009). Istraæivanja pokazuju snaænupovezanost poteπkoÊa u upravljanju emocijama i PTSP-a. Zapravo,smatra se kako su poteπkoÊe u upravljanju emocijama glavno obiljeæ-je PTSP-a, a povezane su i s drugim duπevnim oboljenjima poput de-presije, graniËnog poremeÊaja osobnosti te opÊenito s anksioznim po-remeÊajima. Uslijed doæivljenog traumatskog iskustva, osobe kojeposjeduju vjeπtine upravljanja emocijama koriste ih kako bi umanjilenapetost i tjeskobu πto im pomaæe pri uspjeπnijem oporavku u odno-su na osobe kojima te vjeπtine nedostaju te imaju veÊi rizik za razvojkroniËnih smetnji (Bardeen, Kumpula i Orcutt, 2013). Manjak vjeπtinaemocionalne regulacije i kontrole pridonosi odræavanju simptomaPTSP-a na razliËite naËine. Na primjer, osoba dræi da ne moæe uprav-ljati svojim emocijama te poËinje osjeÊati strah kada je suoËena s unu-tarnjim ili vanjskih znakovima koji u njoj bude emocionalne reakcije.PosljediËno poËinje izbjegavati situacije koje je mogu podsjetiti natraumatiËno iskustvo, a upravo bi joj izlaganje takvim podsjetnicimamoglo pomoÊi da se na njih navikne te da joj prestanu uzrokovati ne-ugodne emocije (Bardeen i sur., 2013; Eftekhari i sur., 2009; Ehring iQuack, 2010).

KVALITETA ÆIVOTAKvaliteta æivota multidimenzionalan je pojam koji obuhvaÊa brojnebioloπke, psiholoπke, socijalne, zdravstvene, politiËke, ekoloπke, geo-grafske i druge aspekte. U saæetoj definiciji, kvaliteta æivota za poje-dinca predstavlja ispunjenje Ëitavog niza subjektivnih i objektivnih po-treba i æelja. Razina potreba blisko je povezana s druπtvenom sredi-nom u kojoj se pojedinac nalazi odnosno s odgovarajuÊom razinomcivilizacijskih i kulturalnih normi (Rakovac i Heimer, 2007).



52

Uz pojam kvalitete æivota koriste se i pojmovi kao πto su: subjek-tivno blagostanje, subjektivna dobrobit, zadovoljstvo æivotom, sreÊa isliËno. Kvaliteta æivota, kao nadreeni pojam, obuhvaÊa kvalitetu æi-votnih okolnosti i procjenu tih okolnosti, npr. æivotnih podruËja kaoπto su zdravlje, okoliπ, socijalni i obiteljski odnosi, vlast i sliËno (Die-ner, 2006). Unutar kvalitete æivota istiËe se pojam subjektivno blago-stanje. Subjektivno blagostanje obuhvaÊa kognitivnu i emocionalnuprocjenu æivotnog zadovoljstva. Kognitivna procjena ukljuËuje uspo-reivanje i vrednovanje vlastitog æivota s unutarnjim standardom kojipojedinac sam postavlja (Diener, Emmons, Larsen i Griffin, 1985).Emocionalna komponenta definira se kroz osjeÊaj sreÊe (Diener iRahtz, 2000). SreÊa se definira u okvirima uËestalog doæivljavanja po-zitivnih afekata, a za njezino postizanje vaænija je frekvencija pozitiv-nih afekata od njihove jakosti (Miπura, 2011). Osobine poput samopo-uzdanja, optimizma, svianja i energiËnosti veæu se uz pozitivne afek-te.

Prema teoriji homeostaze subjektivne kvalitete æivota autora Ro-berta A. Cumminsa, subjektivno blagostanje (engl. Subjective Wellbe-ing; SWB) stabilno je, aktivno se kontrolira i odræava unutar predvidi-vog raspona na pozitivnom dijelu skale djelovanjem homostatskih me-hanizama (Cummins, 1998). U sluËaju da subjektivna kvaliteta æivotapoËne znaËajno odmicati prema negativnom dijelu skale, sustav ho-meostaze nastojat Êe odræati normalan nivo zadovoljstva æivotom ko-ji je specifiËan za pojedinca. Promjene u okolini ili u nekoj psihiËkojvarijabli pojedinca mogu dovesti do naruπavanja subjektivnog doæiv-ljaja, no tendencija ljudi ide u smjeru pronalaska ravnoteæe i vraÊanjau homeostazu. Neki znaËajni dogaaji, bilo negativni ili pozitivni, mo-gu smanjiti ili poveÊati zadovoljstvo i dovesti do odstupanja od opti-malnih vrijednosti, no organizam uz pomoÊ obrambenih mehanizamakompenzira to odstupanje i vraÊa sustav na poËetnu razinu (Cum-mins, 2000).

Kada se govori o objektivnim pokazateljima, misli se prije svegana mjerljive objektivne uvjete æivota poput bruto domaÊeg proizvoda(BDP), stambenih uvjeta, dostupnosti zdravstvene zaπtite, obrazovanjai sliËno (Slavuj, 2012). Danas se smatra da je koncept kvalitete æivota



53

najbolje promatrati kao kombinaciju subjektivnih i objektivnih eleme-nata (Cummins, 1995; Lawton, Moss i Duhamel, 1995).

Istraæivanje Svjetske zdravstvene organizacije (engl. World HealthOrganization; WHO) provedeno u πest europskih zemalja pokazalo jekako je utjecaj psihiËkih bolesti na kvalitetu æivota i radnu sposobnostjednak ili veÊi od utjecaja kroniËnih tjelesnih bolesti (MarkanoviÊ i Jo-kiÊ-BegiÊ, 2011). AjdukoviÊ, KraljeviÊ i PeniÊ (2007) pokazali su u is-traæivanju provedenom na osobama pogoenim ratom da je kvalitetaæivota osoba s psihiËkim poremeÊajima slabija od osoba koje nemajupsihiËki poremeÊaj. Istraæivanja provedena na ratnim veteranima (For-man-Hoffman i sur., 2005; Lunney i Schnurr, 2007; Stein, Walker, Ha-zen i Forde, 1997; Zatzick i sur., 1997) ukazuju na znaËajno loπiju kva-litetu æivota ratnih veterana s psihiËkim, fiziËkim ili kombinacijom tihpoteπkoÊa u odnosu na veterane bez poteπkoÊa. U jednom istraæiva-nju (Rapaport, Clary, Fayyad i Endicott, 2005) ustanovljeno je da Ëak59% osoba koje boluju od PTSP-a ima ekstremno nisku kvalitetu æi-vota, a pojedinci izloæeni ratnim djelovanjima pokazuju viπe simpto-ma PTSP-a i niæe zadovoljstvo æivotom (Besser i Neria, 2009; Karatziasi sur., 2013). BuduÊi da koncept kvalitete æivota igra vaænu ulogu ustrategijama koje koristi druπtvo (npr. programi prevencije zdravlja,programi poboljπanja kvalitete æivota i sl.), utvrivanje psihosocijalnihfaktora koji utjeËu na kvalitetu æivota branitelja, posebno onih obolje-lih od PTSP-a, moæe posluæiti u svrhu razvijanja strategija za poboljπa-nje kvalitete æivota i psihosocijalno osnaæivanje te populacije.

CILJ I PROBLEMIOsnovni cilj bio je istraæiti odnos izloæenosti borbi, strategija suoËava-nja sa stresom, emocionalne kompetentnosti, regulacije i kontrole,kvalitete æivota i posttraumatskih stresnih simptoma (PTSS) kod bra-nitelja Domovinskog rata koji su bili izloæeni ratnoj traumi prije viπeod 20 godina. U ovom istraæivanju postavili smo sljedeÊe specifiËneprobleme i hipoteze:

1. Ispitati odnos izloæenosti borbi i posttraumatskih stresnih simp-toma. Kako je izloæenost borbi jedan od Ëimbenika koji imajunajveÊi utjecaj na razvoj posttraumatskih stresnih simptoma kod



54

vojnika, pretpostavili smo da Êe veÊa izloæenost borbi biti po-vezana s izraæenijim simptomima.

2. Ispitati odnos strategija suoËavanja sa stresom i posttraumatskihstresnih simptoma. Istraæivanja ukazuju na snaænu povezanoststrategija suoËavanja sa stresom i posttraumatskih simptoma tenjihovih dalekoseænih posljedica, stoga smo pretpostavili kakoÊe branitelji koji imaju izraæenije simptome u veÊoj mjeri koris-titi pasivne (izbjegavajuÊe) strategije suoËavanja sa stresom.

3. Ispitati odnos emocionalne kompetentnosti, regulacije i kontro-le i posttraumatskih stresnih simptoma. Rezultati istraæivanja su-geriraju da su poteπkoÊe u regulaciji i kontroli emocija moguÊiriziËni faktor za razvoj i/ili odræavanje posttraumatskih simpto-ma. U skladu s tim, oËekivali smo kako Êe viπa razina emocio-nalne kompetentnosti te sposobnosti regulacije i kontrole bitipovezana s manje izraæenim simptomima.

4. Ispitati postoji li razlika izmeu branitelja koji imaju izraæeneposttraumatske stresne simptome i onih koji ih nemaju s obzi-rom na kvalitetu æivota (indeks osobnog i indeks nacionalnogblagostanja) i subjektivno blagostanje (emocionalna i kognitiv-na sastavnica). Sukladno rezultatima istraæivanja povezanostizdravlja i kvalitete æivota ratnih veterana, oËekivali smo da Êebranitelji s izraæenim posttraumatskim simptomima imati niæerezultate na svim pokazateljima kvalitete æivota od braniteljabez izraæenih simptoma PTSP-a.

METODASudionici

U istraæivanju je sudjelovalo 220 branitelja, veterana Domovinskog ra-ta muπkog spola, prosjeËne dobi izmeu 38 i 75 godina (M = 50,6; SD= 6,92). VeÊinom su imali srednju struËnu spremu (83%), a postrojba-ma u Domovinskom ratu pristupili su uglavnom dobrovoljno (93%).U ratu su u prosjeku proveli 45 mjeseci, od Ëega oko 36 mjeseci naprvoj crti bojiπnice. ©to se tiËe radnog statusa, u trenutku sudjelovanjau istraæivanju preteæno su bili u vojnoj mirovini (78%). Pokazalo se dau najveÊoj mjeri æive s obitelji (81% sa suprugom i djecom), u braku



55

(80%), a od onih koji imaju djece (87%), uglavnom ih imaju dvoje(56%). Prije Domovinskog rata veÊina (94%) nikada nije primila psihi-jatrijsku pomoÊ, no nakon Domovinskog rata viπe od polovice (52%)primilo je neki oblik psihijatrijske pomoÊi, dok je otprilike treÊina(36%) u trenutku istraæivanja bila u tretmanu (KneæeviÊ, KrupiÊ i ©uÊu-roviÊ, 2016; KneæeviÊ, KrupiÊ i ©uÊuroviÊ, 2017).

InstrumentiSociodemografski podatciZa potrebe ovog istraæivanja izradili smo upitnik o sociodemografskimpodatcima kojim smo ispitali opÊe podatke (spol, dob, struËna spre-ma), obiteljski i radni odnos (radni i braËni status, broj djece), mate-rijalni status (mjeseËni prihodi kuÊanstva, ocjena vlastitog materijalnogstatusa), terapijske intervencije (psihijatrijsko lijeËenje prije i poslije ra-ta, trenutno lijeËenje), kao i vojnu sluæbu (naËin pristupanja postrojbi,vrijeme provedeno u ratu i na prvoj crti bojiπnice, oblik obavljaneduænosti, naËin prestanka vojne sluæbe).

Kognitivni neverbalni test (KNT)Kognitivni neverbalni test (SuËeviÊ, MomiroviÊ, Fruk i Augustin, 2004)je neverbalni g-faktorski test namijenjen ispitivanju logiËkog zakljuËi-vanja. Ima 40 zadataka i vrijeme rjeπavanja ograniËeno je na 15 minu-ta. U svakom zadatku sudionik mora meu 4 ponuena crteæa geo-metrijskih oblika pronaÊi 1 koji se bitno razlikuje od ostala 3 koja sli-jede odreenu logiku. Norme su dobivene na hrvatskom uzorku ve-Êem od 30 000 sudionika, a Cronbachov alfa koeficijent unutarnjekonzistencije iznosi 0,93 (SuËeviÊ i sur., 2004).

Ljestvica izloæenosti borbiZa provjeru doæivljene ratne traume koriπtena je Ljestvica izloæenostiborbi (engl. Combate Exposure Scale, CES) (Keane i sur., 1989; Kne-æeviÊ, KrupiÊ i ©uÊuroviÊ, 2016) kojom se ispituju razliËiti ratni streso-ri: sudjelovanje u borbenoj akciji ili nekoj drugoj opasnoj duænosti, iz-loæenost neprijateljskoj vatri, okruæenje neprijateljskim snagama, ubi-jenim, ranjenim i nestalim ljudima u jedinici, koliËina pucanja na ne-prijatelje, gledanje drugih pogoenih vatrenim oruæjem i broj situaci-



56

ja u kojima je pojedinac mogao biti ranjen ili ubijen. Na svakom pita-nju potrebno je na skali od 1 do 5 procijeniti koliko je puta tijekomrata doæivljena odreena situacija (na primjer: flJeste li ikada bili u bor-benoj akciji ili sudjelovali u nekoj drugoj jako opasnoj duænosti?« Po-nueni odgovori: nikada, 1 - 3 puta, 4 - 12 puta, 13 - 50 puta, 51 i vi-πe puta) ili koliko je vremena provedeno u odreenoj situaciji (na pri-mjer: flJeste li ikada bili izloæeni neprijateljskoj vatri?« Ponueni odgo-vori: nikada, manje od 1 mjeseca, od 1 do 3 mjeseca, od 4 do 5 mje-seci, 7 mjeseci i viπe). Ukupan broj bodova varira od 0 do 41, premakojem se sudionik smjeπta u jednu od pet kategorija izloæenosti bor-bi: 0 - 8 laka, 9 - 16 umjereno laka, 17 - 24 umjerena, 25 - 32 umjere-no teπka i 33 - 41 teπka izloæenost borbi. Cronbachov alfa koeficijentunutarnje konzistencije iznosi 0,84 (KneæeviÊ i sur., 2016).

Ljestvica simptoma traumeLjestvica simptoma traume (engl. PTSD Checklist — Military Version,PCL-M) (Blanchard, Jones, Buckley i Forneris, 1996; KneæeviÊ, KrupiÊi ©uÊuroviÊ, 2016) mjeri simptome PTSP-a klasificirane prema DSM-IVs naglaskom na stresno ratno iskustvo. U njoj se nalazi 17 izjava po-put flJako se uznemirim kad me neπto podsjeti na stresno ratno iskust-vo« ili flIzgubio sam interes za stvari u kojima sam nekada uæivao«, aodgovori se procjenjuju na skali od 1 do 5 (uopÊe ne, u maloj mjeri,umjereno, u znatnoj mjeri, u izrazito velikoj mjeri). MoguÊi raspon bo-dova je izmeu 17 i 85, a rezultat od 50 i viπe postignutih bodova uka-zuje na postojanje simptoma PTSP-a (Forbes, Creamer i Biddle, 2001;McDonald i Calhoun, 2010; Pietrzak i sur., 2011). Cronbachov alfa ko-eficijent unutarnje konzistencije iznosi 0,90 (KneæeviÊ i sur., 2016).

Upitnik o naËinima suoËavanja sa stresomUpitnik o naËinima suoËavanja sa stresom (engl. Ways of CopingQuestionnaire; WOC) (Folkman i Lazarus, 2011) koristi se kako bi seprocijenile misli i postupci koje pojedinac koristi prilikom susreta saspecifiËnom stresnom situacijom u svakodnevnom æivotu. Sastoji seod 66 Ëestica koje sudionik procjenjuje na skali od 4 stupnja, pri Ëe-mu 0 oznaËava da tu strategiju ne koristi, a 3 da je koristi u velikojmjeri. Upitnik mjeri 8 strategija suoËavanja sa stresom koje su opisa-



57

ne u Tablici 2. Upitnik ima dobru konstruktnu valjanost (KneæeviÊ,KrupiÊ i ©uÊuroviÊ, 2016), a Cronbachov alfa koeficijent pouzdanostiiznosi 0,79 za strategiju pozitivna ponovna procjena, 0,72 za strategi-ju bijeg-izbjegavanje, 0,70 za strategije suoËavanje konfrontacijom i sa-mokontrola, 0,68 za strategiju plansko rjeπavanje problema, za strate-giju prihvaÊanje odgovornosti te 0,61 za strategiju distanciranje (Vin-cek, 2016).

Upitnik emocionalne kompetentnostiUpitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45) (TakπiÊ, 2002) razvijenje prema modelu emocionalne inteligencije koji su postavili Mayer iSalovey (Mayer, Caruso i Salovey, 1999). Sadræi 45 Ëestica koje ispitu-ju tri sposobnosti: sposobnost uoËavanja i razumijevanja emocija, spo-sobnost izraæavanja i imenovanja emocija i sposobnost upravljanjaemocijama. Sudionici svoje odgovore procjenjuju na skali od 1 do 5(1 = uopÊe ne, 5 = u potpunosti da). Ukupan rezultat moæe se formi-rati kao mjera opÊe emocionalne kompetentnosti (TakπiÊ i sur., 2006).Cronbachov alfa koeficijent unutarnje konzistencije iznosi 0,90.

Upitnik emocionalne regulacije i kontroleUpitnik emocionalne regulacije i kontrole (ERIK-20) procjenjuje u ko-joj mjeri neugodne emocije i raspoloæenja utjeËu na miπljenje, pamÊe-nje i ponaπanje (TakπiÊ, 2003). Sadræi 20 Ëestica na koje sudionik od-govara odabiruÊi jedan od pet ponuenih odgovora (uopÊe ne, uglav-nom ne, kako kada, uglavnom da, u potpunosti da). Moæe se postiÊinajmanje 20, a najviπe 100 bodova, pri Ëemu viπi rezultati ukazuju naslabiju regulaciju i kontrolu neugodnih emocija. Cronbachov alfa ko-eficijent unutarnje konzistencije iznosi 0,82.

Meunarodni indeks blagostanjaKvaliteta æivota ispitivana je Meunarodnim indeksom blagostanja(engl. International Wellbeing Index — IWI) (Cummins, 2002; Cum-mins, Eckersley, Pallant, Van Vugt i Misajon, 2003). Meunarodni in-deks blagostanja sastoji se od Indeksa osobnog blagostanja (engl. Per-sonal Wellbeing Index, PWI) i Indeksa nacionalnog blagostanja (en-gl. National Wellbeing Index, NWI). PWI ima sedam Ëestica na koji-



58

ma sudionik procjenjuje zadovoljstvo: æivotnim standardom, zdrav-ljem, postignuÊima u æivotu, odnosima s bliænjima, osjeÊajem sigur-nosti, prihvaÊanjem od okoline i sigurnoπÊu u buduÊnost. NWI se sas-toji od πest Ëestica na kojima sudionik procjenjuje koliko je zadovo-ljan: trenutnom ekonomskom situacijom, stanjem okoliπa, socijalnimuvjetima, vlastima i upravom, biznisom i poduzetniπtvom te nacional-nom sigurnoπÊu u Hrvatskoj. Sudionik procjenjuje svoje slaganje sasvakom od tvrdnji na skali od 11 stupnjeva, gdje 0 oznaËava flNimalonisam zadovoljan« a 10 flU potpunosti sam zadovoljan«. Rezultat se iz-raæava za svaku dimenziju zasebno ili kao prosjeËan broj bodova zaIndeks osobnog blagostanja i Indeks nacionalnog blagostanja.

Subjektivno blagostanje procjenjivalo se s pomoÊu emocionalnei kognitivne sastavnice. Emocionalna sastavnica subjektivnog blago-stanja ispitivana je s pomoÊu skale sreÊe (Fordyce, 1998) koja se sas-toji od 11 stupnjeva na kojima sudionik procjenjuje koliko se opÊeni-to osjeÊa sretnim (0 oznaËava flIzrazito nesretan«, a 10 flIzrazito sre-tan«). »esticom flKoliko ste zadovoljni svojim æivotom u cjelini?« (Die-ner i Rahtz, 2000) ispitana je kognitivna sastavnica subjektivnog bla-gostanja, pri Ëemu sudionik procjenjuje tu tvrdnju na skali od 0 (flIz-razito nezadovoljan«) do 10 (flIzrazito zadovoljan«).

PostupakIstraæivanje je provedeno 2014. godine u suradnji s braniteljskim udru-gama s podruËja Zagreba, Bjelovara, Karlovca, GospiÊa, Vinkovaca,Siska i Varaædina. Sudjelovanje u istraæivanju bilo je potpuno dobro-voljno i anonimno. Anonimnost je bila zajamËena koriπtenjem jedin-stvenih πifri. Svim sudionicima objaπnjeni su svrha i postupak istraæi-vanja usmenim i pisanim putem, uz napomenu da mogu odustati odsudjelovanja u bilo kojem trenutku bez ikakvih posljedica. Prije poËet-ka istraæivanja sudionici su dali informirani pristanak na sudjelovanje.Redoslijed rjeπavanja bio je za sve sudionike isti: Strukturirani upitniko opÊim podatcima, Kognitivni neverbalni test, Ljestvica izloæenostiborbi, Ljestvica simptoma traume, Upitnik o naËinima suoËavanja sastresom, Upitnik emocionalne kompetentnosti, Upitnik emocionalneregulacije i kontrole i Meunarodni indeks blagostanja. Vrijeme rjeπa-



59

vanja bilo je neograniËeno (osim 15 minuta za KNT, kako je navede-no u opisu instrumenta) te je u prosjeku trajalo oko sat vremena.

REZULTATIOd ukupnog broja branitelja koji su sudjelovali u istraæivanju, 3% bi-lo je u izrazito maloj mjeri izloæeno borbi, 11% u maloj mjeri, 25% um-jereno, 37% u velikoj mjeri i 24% bilo je u izrazitoj velikoj mjeri izlo-æeno borbi. Uz to, 44% branitelja postiglo je rezultat 50 i viπe bodovana Ljestvici simptoma traume πto ukazuje na postojanje smetnji veza-nih uz PTSP. Za postavljanje dijagnoze PTSP-a potrebno je provestiopπirnije ispitivanje, ukljuËujuÊi primjenu razliËitih psihometrijskih ipsihodijagnostiËkih postupaka, detaljan psihijatrijski pregled uz struk-turirani kliniËki intervju, procjenu neuroloπkog i tjelesnog statusa, po-naπanja i kognitivnih sposobnosti te funkcionalnu procjenu osobe (Ju-kiÊ, 2013; KozariÊ-KovaËiÊ i sur., 2007), no to nije bio cilj ovog istraæ-ivanja. Stoga je vaæno napomenuti kako ovi rezultati ukazuju na pos-tojanje znaËajnog broja posttraumatskih stresnih simptoma (PTSS), none ukazuju ujedno i na dijagnozu PTSP-a.

Plansko rjeπavanje problema i pozitivna ponovna procjena aktiv-ne su strategije suoËavanja sa stresom koje ukljuËuju ponaπanje usmje-reno na rjeπavanje problema, promjenu situacije te osoban rast i raz-voj (Tablica 3). Ovakve se strategije u najveÊoj mjeri povezuju s ma-njim brojem PTSS-a te bræim i uspjeπnijim oporavkom od ratnog stre-sa (Pietrzak i sur., 2011; Tedeschi i McNally, 2011). Meutim, pokaza-no je kako samokontrola misli, osjeÊaja i ponaπanja znaËajno prido-nosi jaËini i trajanju PTSS-a. Samokontrola u ovom sluËaju podrazumi-jeva ponaπanja poput zadræavanja vlastitih misli i osjeÊaja za sebe iliizbjegavanje optereÊivanja drugih vlastitim problemima kako ne bidoznali koliko loπe stvari stoje. Ovakvim strategijama Ëesto pribjega-vaju osobe koje boluju od akutnog stresnog poremeÊaja, PTSP-a, ge-neralnog anksioznog poremeÊaja i depresivnog poremeÊaja, te se Ëi-ni kako zapravo pridonose odræavanju njihovih simptoma (Ehlers,Clark, Hackmann, McManus i Fennell, 2005; Pietrzak i sur., 2011;Simms, Watson i Doebbeling, 2002; Solomon i sur., 1989; Zerach,Greene, Ginzburg i Solomon, 2014).



60

Kako bismo utvrdili povezanost izmeu izloæenosti borbi i razineposttraumatskih stresnih simptoma u ovom istraæivanju koristili smoPearsonov koeficijent korelacije (r), koji je ukazao na pozitivnu pove-zanost izmeu posttraumatskih stresnih simptoma (PTSS) i izloæenos-ti borbi (r = 0,31, p < 0,01).

RazliËite studije pokazuju kako izloæenost borbi, dob, struËnasprema, neverbalna inteligencija te iskustvo razliËitih terapijskih inter-vencija mogu djelovati na razinu posttraumatskih stresnih simptoma.Kako bismo uklonili njihov utjecaj i utvrdili povezanost posttraumat-skih stresnih simptoma i podljestvica strategija suoËavanja sa stresom,emocionalne kompetentnosti te emocionalne regulacije i kontrole, ko-ristili smo parcijalnu korelaciju. Prikazani koeficijenti parcijalne kore-lacije predstavljaju jedinstvenu vezu izmeu ispitivanih varijabli. Razi-nu znaËajnosti za korelacije postavili smo na 1% (p < 0,01) (Field,2013). Podatci o povezanosti posttraumatskih simptoma i pojedinihstrategija suoËavanja sa stresom, emocionalnom kompetentnosti teemocionalnom regulacijom i kontrolom prikazani su u Tablici 4. Zadetaljniju analizu, pogledati radove KneæeviÊ, KrupiÊ i ©uÊuroviÊ(2016) i KneæeviÊ, KrupiÊ i ©uÊuroviÊ (2017).

TTaabblliiccaa 33 — ProsjeËne vrijednosti s obzirom na izloæenost borbi,razinu posttraumatskih stresnih simptoma, strategije suoËavanja sa stresom,

emocionalnu kompetentnost te regulaciju i kontrolu

MM SSDD

Izloæenost borbi 25,9 8,70Posttraumatski stresni simptomi 45,9 16,16

SSttrraatteeggiijjee ssuuooËËaavvaannjjaa ssaa ssttrreessoomm

Plansko rjeπavanje problema 9,4 3,45Samokontrola 9,1 3,75Pozitivna ponovna procjena 8,7 4,12SuoËavanje konfrontacijom 7,9 3,24Bijeg-izbjegavanje 7,5 4,58Traæenje socijalne podrπke 7,4 3,80Distanciranje 7,0 3,23PrihvaÊanje odgovornosti 5,2 2,61Emocionalna kompetentnost 153,0 25,24Emocionalna regulacija i kontrola 62,5 12,45Napomena: M = aritmetiËka sredina, SD = standardna devijacija



61

23

45

67

89

1011

1.Po

sttra

umat

ski s

tresn

i sim

ptom

i0,

110,

100,

13-0

,17*

0,15

0,29

**-0

,10

-0,1

2-0

,43*

*0,

63**

Stra

teg

ije

suo

Ëava

nja

sa

stre

som

2.Su

oËav

anje

kon

front

acijo

m-

0,38

**0,

44**

0,42

**0,

48**

0,39

**0,

47**

0,46

**0,

21*

0,25

**

3.D

ista

ncira

nje

-0,

55**

0,23

**0,

43**

0,52

**0,

20*

0,42

**0,

050,

16

4.Sa

mok

ontro

la-

0,30

**0,

50**

0,50

**0,

38**

0,45

**0,

160,

23**

5.Tr

aæen

je s

ocija

lne

podr

πke

-0,

31**

0,17

*0,

48**

0,47

**0,

32**

-0,0

7

6.Pr

ihva

Êanj

e od

govo

rnos

ti-

0,50

**0,

37**

0,47

**0,

000,

23**

7.Bi

jeg-

izbj

egav

anje

-0,

170,

33**

-0,1

4-0

,38*

*

8.Pl

ansk

o rje

πava

nje

prob

lem

a-

0,63

**0,

38**

-0,1

5

9.Po

zitiv

na p

onov

na p

rocj

ena

-0,

34**

-0,0

7

10.Em

ocio

naln

a ko

mpe

tent

nost

--0

,35*

*

11.Em

ocio

naln

a re

gula

cija

i ko

ntro

la-

Nap

omen

a: *

p<

0,05

; **

p<

0,01

TTaabblliiccaa 44Parcijalna korelacijaizmeu posttraumatskihstresnih simptoma(PTSS), strategijasuoËavanja sa stresom,emocionalnekompetentnosti iemocionalne regulacijei kontrole



62

Dobivene korelacije znaËajne su i umjereno visoke. PregledomTablice 4 moæemo uoËiti znaËajnu pozitivnu povezanost PTSS-a i stra-tegije bijeg-izbjegavanje. To znaËi da oni branitelji koji su u veÊoj mje-ri koristili strategiju bijeg-izbjegavanje pokazuju poveÊanu razinuPTSS-a. Takoer, znaËajnom se pokazala i pozitivna povezanost PTSS-ai emocionalne regulacije i kontrole te negativna povezanost PTSS-a iemocionalne kompetentnosti. Negativna povezanost PTSS-a i emocio-nalne kompetentnosti govori nam da se s porastom emocionalnekompetentnosti smanjuje intenzitet PTSS-a kod ove skupine veteranaDomovinskog rata. S druge strane, pozitivna povezanost simptomaPTSS-a i emocionalne regulacije i kontrole govori nam da je slabija re-gulacija i kontrola neugodnih emocija povezana s veÊim intenzitetomsimptoma (podsjetimo kako viπi rezultat na Ljestvici emocionalne re-gulacije i kontrole ukazuje na slabiju regulaciju i kontrolu neugodnihemocija i raspoloæenja).

Iz Tablice 5 vidljivo je da sudionici, bez obzira na izraæenost post-traumatskih simptoma, najviπe prosjeËne vrijednosti imaju na Ëesticikoja se odnosi na zadovoljstvo odnosima s bliænjima, a najniæe na Ëes-tici koja se odnosi na osjeÊaj sigurnosti u buduÊnosti. Sudionici kojisu postigli manje od 50 bodova na Ljestvici simptoma traume najviπesu zadovoljni pripadnoπÊu okolini u kojoj æive, zatim osjeÊajem sigur-nosti, æivotnim postignuÊima, zdravstvenim stanjem te na kraju æivot-nim standardom, dok su sudionici koji su postigli rezultat 50 i viπe unajveÊoj mjeri zadovoljni svojim æivotnim postignuÊima, zatim pripad-noπÊu okolini u kojoj æive, osjeÊajem sigurnosti, zdravstvenim stanjemte su u najmanjoj mjeri zadovoljni svojim æivotnim standardom. S ob-zirom na indeks nacionalnog blagostanja, moæemo primijetiti da odsvih Ëestica sudionici imaju najniæe prosjeËne vrijednosti na Ëestici ko-ja se odnosi na zadovoljstvo vlaπÊu i upravom u Hrvatskoj, a najviπena Ëestici koja ukazuje na zadovoljstvo stanjem prirodnog okoliπa. UsljedeÊem koraku provedena je multivarijatna analiza varijance kakobi se ispitala razlika izmeu branitelja bez izraæenih simptoma PTSP-ai branitelja s izraæenim simptomima PTSP-a. Potvrena je multivarijat-na znaËajnost modela (Wilks l=0,73, F=12,00, p<0,01, h22=0,270) te jevidljivo da se na temelju ta Ëetiri indikatora moæe objasniti 27% razli-



63

TTaabblliiccaa 55 — ProsjeËne vrijednosti subjektivnog i nacionalnog blagostanjas obzirom na izraæenost posttraumatskih stresnih simptoma (©uÊuroviÊ, 2014)

manje od 50 50 i viπeM SD M SD

Indeks osobnog blagostanja (PWI) 42,7 11,07 29,8 11,19

Koliko ste zadovoljni svojim odnosimas bliænjima (obitelj, prijatelji)? 7,5 1,66 5,5 2,58

Koliko ste zadovoljni pripadnoπÊuokolini u kojoj æivite? 6,8 2,08 4,7 2,18

Koliko ste zadovoljni svojim osjeÊajem sigurnosti? 6,7 2,27 4,5 2,18

Koliko ste zadovoljni onimπto postiæete u æivotu? 6,1 1,98 4,9 1,20

Koliko ste zadovoljni svojim zdravljem? 5,8 2,30 4,0 2,34

Koliko ste zadovoljni svojimæivotnim standardom? 5,0 2,23 3,2 2,32

Koliko ste zadovoljni osjeÊajemsigurnosti u buduÊnosti? 4,9 2,54 2,9 2,12

Indeks nacionalnog blagostanja (NWI) 15,3 8,68 11,0 6,40

Koliko ste zadovoljni sa stanjemprirodnog okoliπa u Hrvatskoj? 4,8 2,03 3,8 2,16

Koliko ste zadovoljni nacionalnom sigurnoπÊuu Hrvatskoj? 3,5 2,81 2,4 2,16

Koliko ste zadovoljni socijalnim uvjetimau Hrvatskoj? 2,4 2,03 1,7 1,51

Koliko ste zadovoljni biznisom i poduzetniπtvomu Hrvatskoj? 1,9 1,73 1,4 1,54

Koliko ste zadovoljni ekonomskom situacijomu Hrvatskoj? 1,5 1,84 1,0 1,06

Koliko ste zadovoljni vlastima i upravomu Hrvatskoj? 1,2 1,77 0,8 1,18

Subjektivno blagostanje

Emocionalna sastavnica (osjeÊaj sreÊe) 6,2 1,79 4,8 1,75

Kognitivna sastavnica(zadovoljstvo æivotom u cjelini) 6,3 1,83 5,0 1,91



64

ke izmeu branitelja s bez izraæenih simptoma PTSP-a i branitelja s iz-raæenim simptomima PTSP-a. Univarijatne analize pokazale su da sedvije skupine branitelja znaËajno razlikuju s obzirom na sva Ëetiri pro-matrana indikatora. Na sva Ëetiri pokazatelja branitelji s manje izraæe-nim simptomima PTSP-a postiæu viπe rezultate, nego branitelji s izra-æenijim simptomima PTSP-a. Primjetno je da se na temelju indeksaosobnog blagostanja (F=49,02, p<0,000, h22=0,269) moæe objasniti26,9% varijance razlike meu grupama, na temelju emocionalne kom-ponente (F=23,03, p<0,000, h22=0,148) objaπnjeno je 14,8 % razlika tekognitivna komponenta (F=18,54, p<0,000, h22=0,122) objaπnjava 12,2%razlika meu grupama, dok indeks nacionalnog blagostanja (F=8,40,p<0,004, h22=0,059) objaπnjava 5,9% meugrupnih razlika (©uÊuroviÊ,2014).

RASPRAVAIzloæenost borbi i posttraumatski stresni simptomi

Vojnici su u ratu izloæeni razliËitim traumatskim iskustvima, a kao naj-teæa istiËu se upravo izloæenost borbi i dogaajima tijekom borbe. Re-akcije na takve dogaaje mogu se pogorπavati godinama nakon prvot-nog izlaganja (Aldwin i sur., 1994; Ferrajao i Oliveira, 2016; Guyker isur., 2013; Hoge i Warner, 2014; Xue i sur., 2015). Kao direktni sudio-nici ratnih zbivanja, branitelji Domovinskog rata bili su izloæeni broj-nim æivotno ugroæavajuÊim situacijama i viπemjeseËnim ratnim streso-vima (KozariÊ-KovaËiÊ i sur., 2001; LonËar i sur., 2014). U naπem is-traæivanju posttraumatski stresni simptomi (PTSS) bili su pozitivno po-vezani s izloæenosti borbi, πto znaËi da je poveÊana izloæenost borbiznaËajno povezana s veÊim brojem PTSS-a odnosno veÊim intenzite-tom posttraumatskih smetnji bez obzira na vremenski razmak od pr-votne traume.

Mnoga istraæivanja provedena s ratnim veteranima pokazala suvisoku povezanost izmeu izloæenosti borbi, broja i jaËine posttrau-matskih simptoma. Rizik oboljenja od PTSP-a koji proizlazi iz izloæe-nosti borbi proporcionalan je stupnju izloæenosti borbi, stupnju æivot-ne opasnosti i intenzitetu traumatskih dogaaja (Ferrajao i Oliveira,2016; Guyker i sur., 2013; Kang i sur., 2016; Miller, Wolf, Martin, Ka-



65

loupek i Keane, 2008; Sachs-Ericsson i sur., 2016). Reakcije na rat, iz-loæenost borbi i uz nju vezanim traumatskim situacijama u mladojodrasloj dobi mogu dugoroËno ostaviti negativne posljedice na kvali-tetu æivota (Aldwin i sur., 1994). Na primjer, gotovo 50% ratnih zarob-ljenika iz Drugog svjetskog rata i Korejskog rata pokazalo je znaËajnezdravstvene probleme i visoke razine depresije 50 godina nakon do-æivljene traume (Page, 1988). Kod veterana Drugog svjetskog rata iKorejskog rata uËestalost PTSP-a bila je relativno niska (svega 1,15%),no oni koji su bili umjereno teπko i teπko izloæeni borbi imali su 13puta veÊi rizik za razvoj tog psihiËkog poremeÊaja Ëak 45 godina na-kon rata (Spiro, Schnurr i Aldwin, 1994). Ovi veterani su pokazali ka-ko izloæenost borbi moæe imati negativne, ali i pozitivne ishode (El-der i Clipp, 1989). Negativni ishodi uglavnom se odnose na osobnegubitke (ponajviπe na suborce) te neugodna emocionalna stanja, a po-zitivni na stjecanje vjeπtina i dodatnih resursa za noπenje s teπkim æi-votnim okolnostima. Veterani koji su u najveÊoj mjeri bili izloæeni bor-bi kao pozitivne ishode isticali su samodisciplinu, vrednovanje æivotate otpornost na stres opisujuÊi kako su u usporedbi s proæivljenomratnom traumom svakodnevni stresori gotovo pa nevaæni (Aldwin isur., 1994). Ipak, oni su najËeπÊe imali i veÊi broj emocionalnih poteπ-koÊa neposredno nakon prestanka vojne sluæbe kao i kasnije u æivo-tu te brojnije posttraumatske stresne simptome (Elder i Clipp, 1989).

Meu veteranima Zaljevskog rata unutar godine dana nakon po-vratka s bojiπta 19% pokazivalo je simptome PTSP-a, od toga 36% onihkoji su bili izrazito izloæeni borbi naspram 5% onih koji su bili lako iz-loæeni borbi (Sutker i sur., 1995). Po povratku s bojiπta u Afganistanui Iraku izmeu 12% i 17% veterana pokazalo je znaËajne simptome de-presije, anksioznosti i PTSP-a. Ono πto je posebno zanimljivo u ovimistraæivanjima jest da je tek 23% do 40% njih potraæilo profesionalnupomoÊ (Hoge i sur., 2004; 2008). Razlozi su u najveÊoj mjeri pripisa-ni stigmatizaciji i predrasudama poput negativnog obiljeæavanja, mar-ginaliziranja i izbjegavanja osoba upravo zato πto boluju od psihiËkebolesti. Razina PTSS-a poveÊava se i s obzirom na ulogu koju su po-jedinci imali nakon bitke. Na primjer, pronaena je znaËajno viπa ra-zina posttraumatskih simptoma kod veterana Zaljevskog rata koji su



66

bili zaduæeni za brigu o poginulima nakon bitke (McCarroll, Ursano iFullerton, 1995). Poviπeni posttraumatski simptomi pronaeni su i kodizraelskih veterana koji su bili ranjeni tijekom bitke u odnosu na onekoji nisu bili ranjeni, a sudjelovali su u borbi (Koren, Norman, Cohen,Berman i Klein, 2005). Prema tome, istraæivanja psiholoπkih posljedi-ca sudjelovanja u ratu nedvosmisleno ukazuju na povezanost izloæe-nosti borbi i posttraumatskih simptoma, pri Ëemu veÊa razina izloæe-nosti u veÊoj mjeri vodi prema razvoju psihiËkih poremeÊaja vezanihuz ratnu traumu.

S obzirom na kronoloπku dob branitelja Domovinskog rata, po-trebno je razmiπljati i kako izloæenost borbi dugoroËno utjeËe na so-cijalne, psiholoπke i fizioloπke funkcije, posebno u pogledu starenja.Starenje donosi nove prilike i izazove, ali i potencijalne æivotne stre-sore. To je dob kada se smanjuju radne i obiteljske obveze i odgovor-nosti koje je osoba prije imala, uz neizbjeæno razmiπljanje o proπlosti,kada na povrπinu mogu isplivati traumatska sjeÊanja te izazvati snaæ-nu reakciju (Khouzam, 2008; Palmer i Raskind, 2016). Posttraumatskisimptomi mogu mirovati tijekom vremena, sve dok se osoba ponov-no ne suoËi s nekim stresnim dogaajem koji budi traumatska sjeÊa-nja (Kang i sur., 2016). Starije osobe Ëesto se suoËavaju s vlastitimzdravstvenim poteπkoÊama, ali i s boleπÊu i smrÊu bliænjih. Ti izazovimogu pojaËati stres i umanjiti emocionalne, fiziËke i financijske resur-se, posebno kod osoba koje su u proπlosti bile izloæene snaænoj trau-mi, stoga im je potrebna podrπka te moguÊe i dodatna pomoÊ.

SuoËavanje s posljedicama traume:emocije, strategije i posttraumatski simptomi

Neposredno nakon traume, izbjegavanje podsjetnika na proæivljenestrahote prirodna je i uobiËajena reakcija. NauËiti kako odvratiti svojemisli i osjeÊaje od proæivljene traume i usmjeriti se na svakodnevnezadatke poput odlaska na posao ili kupnje namirnica moæe biti vrlokorisno i pomoÊi nam da nastavimo sa æivotom. Meutim, kada to iz-bjegavanje preraste u krajnost odnosno kada nam postane jedini na-Ëin suoËavanja sa stresom, moæe omesti oporavak u toj mjeri da uz-rokuje razvoj psihiËkog poremeÊaja. Upravo se strategija bijeg-izbje-



67

gavanje pokazala riziËnom za razvoj i pogorπanje posttraumatskihsimptoma (Benotsch i sur., 2000; Chung, Werrett, Easthope i Farmer,2004; Johnsen, Eid, Laberg i Thayer, 2002; Kashdan, Breen i Julian,2010; Kimerling, Clum i Wolfe, 2000; Krause, Kaltman, Goodman iDutton, 2008; Marshall i sur., 2006; Sutker i sur., 1995). Osobe kojekoriste ovu strategiju pri suoËavanju sa stresom ne pokuπavaju se ak-tivno usmjeriti na umanjivanje posljedica same traume ili stresa, veÊse usmjeravanju na bijeg od problema, izbjegavaju razgovor ili Ëak irazmiπljanje o svojim problemima te najËeπÊe jednostavno æele pobje-Êi od onoga πto im se dogaa. Poznato je da su takva izbjegavajuÊaponaπanja povezana s teæinom i kroniËnoπÊu PTSP-a (Ehlers i Clark,2000; KneæeviÊ i sur., 2016; Morris i Rao, 2013; Pietrzak i sur., 2011;Yehuda, 2001).

Prema kognitivnim teorijama PTSP-a, ako pojedinac ne æeli raz-miπljati o traumatskom dogaaju i ulaæe posebne napore kako bi svo-je simptome dræao pod kontrolom, upravo Êe to dovesti do jaËanjasimptoma, produæiti njihovo trajanje i oteæati oporavak (Ehlers i Clark,2000). Istraæivanja nedvosmisleno pokazuju kako ratni veterani koji suskloni koristiti pasivne strategije suoËavanja sa stresom, poput strate-gije bijeg-izbjegavanje, imaju pojaËane posttraumatske simptome i nji-hovo se stanje neprestano pogorπava, za razliku od onih koji koristeaktivne strategije suoËavanja. Konkretno, izbjegavanje suoËavanja sastresom kroz maπtanje da Êe se situacija sama od sebe promijeniti, æe-lju da problem nestane ili poricanje postojanja problema povezano jes jaËinom PTSS-a kod veterana Libanonskog, Zaljevskog, Vijetnam-skog i Drugog svjetskog rata (Olff i sur., 2009; Pietrzak i sur., 2011;Sharkansky i sur., 2000; Simms i sur., 2002; Solomon i sur., 1989; Sut-ker i sur., 1995). Na primjer, 348 veterana Zaljevskog rata (Benotsch isur., 2000) sudjelovalo je u istraæivanju u kojem je ispitivana razinasimptoma PTSP-a, otpornost na stres, strategije suoËavanja sa stresomi socijalna podrπka 14 i 24 mjeseca nakon povratka s bojiπta. Vetera-ni koji su imali jake simptome PTSP-a u veÊoj su mjeri koristili strate-gije izbjegavanja te su izvjeπtavali o znaËajnom nedostatku socijalne,prije svega obiteljske, podrπke i 14 i 24 mjeseci nakon traume. U dru-gom istraæivanju provedenom na 2949 ratnih veterana ustanovljeno je



68

kako su oni koji su koristili aktivne strategije suoËavanja sa stresompokazivali manji broj simptoma PTSP-a dvije godine nakon povratkas bojiπta u odnosu na one koji su se oslanjali na strategije izbjegava-nja (Sharkansky i sur., 2000). Posebno zabrinjava to πto se upravo tastrategija pokazala najviπe povezana sa suicidalnim idejama, npr. kodveterana koji su se vratili iz rata u Afganistanu i Iraku (Pietrzak i sur.,2011).

Sve viπe istraæivanja ukazuje na snaænu povezanost poteπkoÊa uregulaciji emocija s razvojem i odræavanjem PTSP-a. Osobe koje po-kazuju znaËajnu razinu posttraumatskih simptoma pokazuju ujednopoteπkoÊe u regulaciji emocija, npr. nesposobnost kontrole, nedosta-tak uËinkovitih strategija za upravljanje emocijama ili nejasnoÊu u ras-poznavanju emocija (Bardeen i sur., 2013). Takoer, osobe s poviπe-nim posttraumatskim simptomima u veÊoj mjeri iskazuju neugodnenego ugodne emocije (Amdur, Larsen i Liberzon, 2000), a kada su su-oËene s neËim πto ih podsjeÊa na doæivljenu traumu (situacijama, mjes-tima, ljudima) uz neugodne emocije iskazuju i obrambene reakcije(Badour i Feldner, 2013). U jednom su istraæivanju ratni veterani ko-jima je dijagnosticiran PTSP pokazali znaËajno intenzivniji psiholoπkidistres (uznemirenost koja se oËituje kao ljutnja, strah, anksioznost) itjelesnu uzbuenost (poviπen krvni tlak i razinu hormona stresa —kortizola) prilikom sluπanja zvukova ili gledanja slika povezanih s rat-nom zonom, u odnosu na veterane bez dijagnoze (Amdur i sur.,2000). ZnaËajan poremeÊaj u regulaciji emocija pronaen je i kod oso-ba koje su pretrpjele kroniËno traumatsko iskustvo poput zlostavljanjau djetinjstvu, πto ukazuje na to da izloæenost traumi moæe umanjitisposobnost reguliranja emocija (Cloitre i sur., 2005; Frewen i Lanius,2006).

U samoj definiciji traumatskog iskustva navodi se kako Êe takvoiskustvo izazvati snaæan emocionalni odgovor (strah, bespomoÊnost iuæasnutost). Neposredno nakon takvog dogaaja ljudi uobiËajeno ima-ju poviπene emocionalne i fizioloπke reakcije kada ih se suoËi s razli-Ëitim podsjetnicima na traumatski dogaaj. Kod veÊine se takve reak-cije smanjuju narednih nekoliko mjeseci, πto znaËi da snaæne emocio-nalne reakcije neposredno nakon traume same po sebi nisu dovoljne



69

za razvoj PTSP-a. Meutim, pojaËane reakcije zahtijevaju ulaganje po-jaËanih napora da bismo ih mogli regulirati. Pritom Êe nam smanjenasposobnost prepoznavanja, regulacije i kontrole emocija zasigurno uz-rokovati poteπkoÊe. Pokuπamo li smanjiti snaæne emocionalne i fizio-loπke reakcije, a pritom neprestano doæivljavamo neuspjeh, svojeemocionalne reakcije poËinjemo gledati kao neπto πto ne moæemopredvidjeti pa prema tome ni kontrolirati. NemoguÊnost noπenja s ne-ugodnim emocijama koje su vezane uz traumatski dogaaj moæe uz-rokovati i pojavu sekundarnih emocija poput krivnje ili srama pove-zanih s takvom reakcijom (Ehring i Quack, 2010; Tull i sur., 2007).Stoga moramo uloæiti dodatan napor da bismo regulirali i te neugod-ne sekundarne emocije, troπeÊi resurse koje bismo mogli uloæiti u po-naπanja koja bi pomogla naπoj dobrobiti. S vremenom se zapravo uËi-mo bojati situacija za koje oËekujemo da bi nam mogle uzrokovati teneugodne emocije (npr. druæenje s bivπim suborcima) pa ih poËinje-mo izbjegavati kako bismo to sprijeËili (Bardeen i sur., 2013; Tull isur., 2007). Ovo je vrlo vaæno s obzirom na to da strategija bijeg-iz-bjegavanje onemoguÊuje privikavanje na neugodne podraæaje koje jenuæno kako bi se poËetna snaæna reakcija smanjila (Badour i Feldner,2013).

Jedno longitudinalno istraæivanje ispitivalo je odnos strategije bi-jeg-izbjegavanje i jaËine posttraumatskih simptoma prije bolniËkog li-jeËenja, prilikom zavrπetka terapije te Ëetiri mjeseca kasnije kod 1073vojnih veterana koji su bolovali od kroniËnog PTSP-a (Badour, Bloni-gen, Boden, Feldner i Bonn-Miller, 2012). Oni veterani koji su prili-kom primitka u terapiju u veÊoj mjeri koristili strategiju izbjegavanja,prilikom izlaska iz bolnice imali su viπu razinu simptoma PTSP-a. »eti-ri mjeseca nakon toga, ti veterani koji su imali viπu razinu simptomaprilikom izlaska iz bolnice u veÊoj mjeri su koristili izbjegavanje kaostrategiju suoËavanja sa stresom. S druge strane, oni koji su imali viπurazinu simptoma PTSP-a prilikom primitka, nakon izlaska iz bolnicenisu pokazivali u veÊoj mjeri sklonost izbjegavanju te ova strategija ni-je bila povezana s poviπenim simptomima PTSP-a nakon Ëetiri mjese-ca. Ovi rezultati su vaæni jer ukazuju na to da je strategija bijeg-izbje-gavanje kod ratnih veterana oboljelih od kroniËnog PTSP-a povezana



70

s loπijim odgovorom na terapijske tretmane, kao i na to da pojaËanisimptomi nakon terapije mogu poveÊati koriπtenje izbjegavanja kaostrategije suoËavanja sa stresom. Ovakav odnos PTSP-a i strategija su-oËavanja sa stresom u skladu je s kognitivnim teorijama PTSP-a od-nosno modelima teorija uËenja prema kojima Êe izbjegavanje suoËa-vanja zapravo oteæati oporavak i produljiti trajanje simptoma PTSP-a(Foa i Kozak, 1986). Prema teoriji senzitizacije, prethodna izloæenosttraumi pojaËat Êe reakcije na stresne podraæaje. Na primjer, kada sesluËajno opeËemo pa potom dodirnemo Ëak i hladnu povrπinu, trza-mo se i na taj bezopasan dodir. Teorija senzitizacije opisuje kako Êese simptomi PTSP-a pojaËavati tijekom vremena sve do razvoja pore-meÊaja, a podloga je u neurobioloπkim promjenama uslijed traume(McFarlane, 2010). »ini se kako upravo ta pretjerana osjetljivost dovo-di do nemoguÊnosti upravljanja vlastitim emocijama i ponaπanjem.Ipak, potrebna su dodatna istraæivanja kako bi se sa sigurnoπÊu utvr-dila priroda odnosa i meudjelovanja PTSS-a i strategije bijeg-izbjega-vanje.

Neki teoretiËari objaπnjavaju kako se u trenutku samog traumat-skog dogaaja odvija uËenje putem klasiËnog uvjetovanja. To znaËi daosobe prilikom tako snaænog emocionalnog iskustva povezuju emo-ciju straha s neutralnim podraæajima koji nisu uzrokovali traumu, alisu u trenutku traume bili prisutni (slike, zvukovi, mirisi). Kada se po-novno susretnu s tim podraæajima, na njih reagiraju snaænim neugod-nim emocijama, prije svega strahom, iako opasnosti viπe nema (Foa iKozak, 1986). Ovakva reakcija svakako ometa svakodnevno funkcio-niranje jer osjeÊaj intenzivnog straha ostaje prisutan Ëak i kada nemanikakve naznake prijetnje ili opasnosti. Tijekom vremena, ove reakci-je postupno se smanjuju putem mehanizma koji se naziva habituacija(navikavanje). Habituacija oznaËava postupno slabljenje prvotne snaæ-ne reakcije na ponavljani, a bezopasni ili beznaËajni podraæaj. Ovo jenaËin na koji reagiramo gotovo svakodnevno na razne podraæaje, anismo toga ni svjesni. Na primjer, kada iznenada zabruji buπilica tije-kom radova na cesti obiËno se prvo trgnemo, ali se ubrzo naviknemo(habituiramo) na buku pa na nju viπe ne obraÊamo pozornost. U skla-du s tim, oËekuje se da bi se s vremenom i neugodne emocionalne



71

reakcije na podraæaje koje veæemo uz traumu trebale smanjiti. Meu-tim, osobe koje imaju slabije razvijenu sposobnost regulacije i kontro-le emocija u najveÊoj mjeri izbjegavaju izlaganje ovakvim podraæaji-ma, Ëime zapravo ometaju ovaj neophodni prirodni proces flgaπenja«snaæne emocionalne reakcije i produljuju trajanje simptoma (Badour isur., 2012; Badour i Feldner, 2013; Tull i sur., 2007).

Kvaliteta æivota hrvatskih braniteljaUsporedbom dobivenih rezultata za branitelje s izraæenim posttrau-matskim simptomima i rezultata za branitelje bez izraæenih simptomamoæe se zakljuËiti da su branitelji s izraæenim posttraumatskim simpto-mima znatno manje zadovoljni svojim æivotom u cjelini. Druga istraæi-vanja takoer pokazuju kako branitelji s PTSP-om imaju niæu kvalite-tu æivota od branitelja bez PTSP-a. Primjerice, u istraæivanju provede-nom 2011. godine u kojem je sudjelovalo 113 ispitanika podijeljenihu 3 skupine (branitelji Domovinskog rata s izraæenim simptomimaPTSP-a, branitelji bez simptoma i kontrolna skupina) pokazalo se dasu branitelji s izraæenim simptomima PTSP-a kvalitetu æivota ocijeniliniæom na svim mjerenim domenama (fiziËko zdravlje, mentalnozdravlje, socijalni odnosi i osjeÊaj sigurnosti) u usporedbi s branitelji-ma bez izraæenih simptoma PTSP-a i kontrolnom skupinom (AntiËe-viÊ, Kardum i BritviÊ, 2011). Prema Europskom istraæivanju o kvalite-ti æivota (Anderson, MikuliÊ, Vermeylen, Lyly-Yrjanainen i Zigante,2003) hrvatski graani su na skali od 0 do 10 stupnjeva svoje zado-voljstvo æivotom ocijenili prosjeËnom ocjenom 6,4 πto ukazuje na um-jereno zadovoljstvo æivotom. Takoer, prema podacima iz 2005. hr-vatski graani svoje æivotno zadovoljstvo procjenjuju kao umjereno(Kaliterna-LipovËan i PrizmiÊ-Larsen, 2006). Istovremeno, podaci iz2011. godine ukazuju i na poveÊanje zadovoljstva æivotom hrvatskihgraana s prosjeËnim rezultatom od 3,8 na skali od 5 stupnjeva (Lu-Ëev i Tadinac, 2010). Osobe pogoene ratnim zbivanjima svoje æivot-no zadovoljstvo procjenjuju umjerenim (AjdukoviÊ i sur., 2007).

Braniteljima tijekom i nakon Domovinskog rata nije pruæenaadekvatna psihosocijalna skrb, o Ëemu najviπe govori Ëinjenica da nepostoje primjerene veteranske bolnice i centri specijalizirani za rad s



72

ratnim veteranima. Zbog toga su se branitelji najveÊim dijelom samimorali suoËiti i nositi sa svojim poteπkoÊama, ukljuËujuÊi fiziËke i psi-hiËke bolesti koje se javljaju kao posljedica ratnih djelovanja, a traju idan danas. Kroz svoj oporavak i lijeËenje prolazili su sve administra-tivne poteπkoÊe kojima je izloæen zdravstveni sustav u Republici Hr-vatskoj, a na koje oni nisu bili spremni. Tako s jedne strane neposto-janje adekvatne i sustavne podrπke dræavnih institucija, a s druge viso-ka stopa smrtnosti (prema podatcima Ministarstva branitelja od 1998.do 2012. godine umrlo je 24 tisuÊe hrvatskih branitelja prosjeËne do-bi 50,9 godina), kod branitelja izaziva negativne psiholoπke reakcijekoje svakako mogu utjecati na sniæene procjene kvalitete æivota.

ProsjeËan rezultat osjeÊaja sreÊe (emocionalna sastavnica) hrvat-skih graana iznosi izmeu 7 i 8 na skali od 10 stupnjeva (Andersoni sur., 2003; Kaliterna-LipovËan i PrizmiÊ-Larsen, 2006) πto znaËi da sehrvatski graani u prosjeku procjenjuju kao umjereno ili vrlo sretni.Zlatni standard osjeÊaja sreÊe kod veÊine ljudi, provjeren meukultu-ralnim istraæivanjima na opÊoj populaciji, nalazi se izmeu ocjene 7 i8 (Mellor, Cummins i Loquet, 1999). U usporedbi s tim, hrvatski segraani nalaze unutar zlatnog standarda. No, distribucija osjeÊaja sre-Êe hrvatskih branitelja s izraæenim posttraumatskim simptomima kre-Êe se na donjoj polovici raspona moguÊih vrijednosti. Objaπnjenje ni-æih prosjeËnih vrijednosti zadovoljstva æivotom te niæih prosjeËnih vri-jednosti osjeÊaja sreÊe kod populacije hrvatskih branitelja s izraæenimposttraumatskim simptomima moguÊe je pronaÊi u veÊ spomenutojteoriji homeostaze subjektivne kvalitete æivota. Prema ovoj teoriji,zdrave osobe u normalnim æivotnim uvjetima sposobne su odræavatisubjektivnu kvalitetu æivota unutar optimalnog raspona koji je za njihadaptivan i funkcionalan. Meutim, uslijed djelovanja unutarnjih ilivanjskih stresora dolazi do naruπavanja homeostaze i pada kvaliteteæivota, pri Ëemu se aktiviraju mehanizmi zaduæeni za vraÊanje kvali-tete æivota na optimalnu razinu (Cummins i sur., 2003). Uz to πto bra-niteljima nije pruæena adekvatna psihosocijalna skrb, putem medijabranitelji su bili izloæeni marginalizaciji i stigmatizaciji te ih se Ëestoprikazivalo kao skupinu koja ostvaruje prava i povlastice bez ikakvogdoprinosa dræavi. Na taj naËin branitelji su dodatno traumatizirani



73

(Komar i sur., 2010). Putem takvih medijskih objava u πiroj javnostiostavlja se dojam da se radi o skupini ljudi koji su neobrazovani, emo-cionalno nestabilni, skloni alkoholu i impulzivnom reagiranju. Mogu-Êe je da upravo takav odnos prema braniteljima naruπava njihov sus-tav homeostaze te posredno utjeËe na pad kvalitete æivota.

Istovremeno, hrvatski branitelji kao direktni sudionici Domovin-skog rata bili su izloæeni brojnim traumatskim dogaajima, πto je utje-calo na njihovo loπije zdravstveno stanje i devetnaest godina nakonrata (Ministarstvo branitelja, 2012). Loπe zdravstveno stanje takoermoæe utjecati na naruπavanje sustava homeostaze te dovesti do sma-njenja kvalitete æivota. Odnos bolesti i kvalitete æivota je viπedimen-zionalan. Bolest ne uzrokuje samo fiziËke simptome, nego utjeËe i napromjenu u radnoj sposobnosti, potencijalno dovodi do izolacije i po-veÊanja ovisnosti o drugima, πto pak najËeπÊe dovodi i do promjenau psihiËkom stanju pojedinca. No, taj utjecaj na kvalitetu æivota naj-ËeπÊe je samo privremen (ako bolesti nisu kroniËne), odnosno dolazido pada kvalitete æivota samo u pojedinim domenama æivota, a s vre-menom se osobe preusmjere na druge aspekte æivota, dok se razinakvalitete æivota vraÊa na optimalnu razinu za pojedinu osobu odnos-nu na razinu na kojoj je bila i prije bolesti. Upravo to Ëini razinu kva-litete æivota stabilnom kroz vrijeme (Cummins i sur., 2003). Meutim,istraæivanja pokazuju kako traumatski æivotni dogaaji i ekstremniunutarnji ili vanjski Ëimbenici, poput kroniËnih bolesti, dovode dotrajnog ukupnog naruπavanja kvalitete æivota i osjeÊaja sreÊe, odnos-no subjektivnog blagostanja (Arnold i sur., 2004).

Ispitivanje razlika izmeu branitelja s izraæenim posttraumatskimsimptomima i branitelja bez simptoma pokazalo je kako su oni s iz-raæenim simptomima manje zadovoljni svojim æivotom u cjelini (kog-nitivna sastavnica) te manje sretni nego branitelji bez izraæenihsimptoma. Ovi rezultati potvruju nalaze prethodnih istraæivanja kojapokazuju da branitelji koji boluju od PTSP-a imaju niæe subjektivnoblagostanje, ne samo od opÊe populacije, nego i od branitelja koji ne-maju izraæene simptome PTSP-a (Johansen, Wahl, Eilertsen, Weisaethi Hanestad, 2007; Lunney i Schnurr, 2007; Schnurr i sur., 2009; Schoki de Vries, 2005; Zatzick i sur., 1997). Istraæivanje provedeno na vijet-



74

namskim veteranima dvadeset godina nakon njihovog sudjelovanja uratu pokazalo je da veterani s izraæenim simptomima PTSP-a imaju ni-æe rezultate na mjerama subjektivne dobrobiti od veterana bez izraæe-nih simptoma PTSP-a (Zatzick i sur., 1997). Izrazito nezadovoljstvo na-cionalnim blagostanjem branitelja s izraæenim posttraumatskimsimptomima moæe biti uzrokovano visokim oËekivanjima braniteljskepopulacije opÊenito u pogledu upravljanja i vladanja dræavom. Naime,branitelji su dali veliku osobnu ærtvu za stvaranje hrvatske dræave, sto-ga je moguÊe da oËekuju i veÊi angaæman vlasti i dræavnih institucijau voenju i upravljanju dræavom, πto je u suprotnosti sa stanjem u ko-jem se Republika Hrvatska trenutno nalazi (uËestale korupcijske afe-re, troma administracija i sliËni problemi).


3.

Druπtveni Ëimbeniciprilagodbe i integracijebraniteljske populacije




77

U ovom dijelu knjige bavit Êemo se inter- i intragrupnom dinamikombraniteljske populacije, to jest naËinima na koje osjeÊaji zajedniπtva,pripadnosti i povezanosti utjeËu na spremnost pojedinaca da pridono-se druπtvu u kojem se nalaze. ImajuÊi na umu kako su veze izmeuosoba koje su zajedno prolazile kroz ratna, a time i traumatska isku-stva, jedne od najdubljih veza koje meu ljudima (Whitehouse,McQuinn, Buhrmester i Swann, 2014) potiËu izmeu ostalog i iznim-ne kapacitete za nesebiËno pomaganje pripadnicima grupe, zanimanas koliko se takve veze unutar grupe prenose na cijelu populaciju sobzirom na to da su iskovane u okolnostima u kojima se pripadnicigrupe izmeu ostalog bore za dobrobit cijele nacije.

GovoreÊi o druπtvenom potencijalu braniteljske populacije zani-ma nas takoer je li gubitak osjeÊaja korisnosti i socijalne relevantnos-ti, uzrokovan umirovljenjem i promjenama u radnoj strukturi, doveo ido udaljavanja od πire zajednice i vezanja uz uski krug suboraca s ko-jim su zbog zajedniËkih ratnih iskustava postali neraskidivo povezani.Upravo je ta dinamika izmeu ratnih iskustava, odnosa s braniteljima,prijateljima, obitelji i generalnom populacijom danas, te njena poslje-dica na prilagodbu i druπtveni angaæman samih branitelja, predmetovog istraæivanja. Naime, moæe se oËekivati da Êe unutar grupe poje-dinaca koji su proæivjeli traumatska iskustva poærtvovnost i spremnostza angaæman biti izraæena, no postavlja se veliko pitanje hoÊe li i ukojoj mjeri veÊa povezanost unutar grupe odabranih utjecati na sma-njenje suosjeÊanja i volje za pomoÊi svima koji nisu pripadnici te gru-pe.

Stjecanjem ovakvih spoznaja o prirodi zajedniπtva unutar brani-teljske populacije te razumijevanjem posljedica ovakve specifiËne so-cijalne dinamike otvara se moguÊnost da javnost adekvatno senzibili-



78

ziramo prema braniteljskoj populaciji, uspjeπnije krojimo socijalnu po-litiku te uËinkovitije angaæiramo braniteljsku populaciju da sudjeluje udruπtveno korisnim aktivnostima. Vjerujemo kako bi to pridonijelo nesamo integraciji i poveÊanju subjektivnog blagostanja braniteljske po-pulacije veÊ i okoline u kojoj se nalaze. Osim toga, razumijevanjemovih odnosa posljediËno otvaramo moguÊnost da dugoroËno uspjeπ-nije stvaramo i odræavamo osjeÊaje povezanosti, zajedniπtva, meu-sobne podrπke i odgovornosti u πiroj populaciji u svrhu poveÊanjakvalitete æivota kako branitelja tako i ostatka hrvatske javnosti.

VAÆNOST OSJE∆AJA ZAJEDNI©TVAZajedniπtvo, ili kohezija, danas se prouËava kao multidimenzionalan,dinamiËki, instrumentalni i afektivni konstrukt, no samo prouËavanjekohezije ili zajedniπtva u grupama uvelike je koËio i oËiti nedostatakkonsenzusa oko same definicije ili najboljeg naËina konceptualiziranjai mjerenja ovog konstrukta (Gross i Martin, 1952; Casey-Campbell iMartnens, 2009), a svako podruËje — bila to vojna ili industrijska psi-hologija, politiËke znanosti ili sociologija — definiralo je kohezijuunutar okvira svog interesa i πkole miπljenja (Casey-Campbell i Mar-tens, 2009). Generalno, kohezija se definira kao suma svih sila kojepojedince veæu za grupu (Festinger, Schachter i Back, 1950) te kao di-namiËan proces u kojem grupa ima tendenciju ostati povezanom i uje-dinjenom u ostvarivanju ciljeva koji utjeËu na zadovoljstvo Ëlanovagrupe (Paskevich, Estabrooks, Brawley i Carron, 2001). OsjeÊaj zajed-niπtva koji vlada u takvim grupama Ëini ih Ëesto Ëak uËinkovitijima uostvarivanju zajedniËkih ciljeva pa koheziju moæemo ukratko definira-ti kao tendenciju grupe da ostane povezana i ujedinjena u ostvariva-nju instrumentalnih ciljeva to jest ciljeva koji vode izmeu ostalog i dozadovoljavanja afektivnih potreba Ëlanova grupe (Carron, 1982; Car-ron, Brawley i Widmeyer, 1998; Carron i Brawley, 2000). Kohezija sedefinirala i kao otpornost grupe na vanjske, disruptivne, sile (Brawley,Carron i Widmeyer, 1988; Gross i Martin, 1952).

U vojnom kontekstu, kohezija se moæe okarakterizirati kao stanjeu kojemu su ciljevi vojnika, male skupine s kojom se identificiraju injihova zapovjedniπtva usklaeni te svi stavljaju lojalnost grupi na pr-


3. Druπtveni Ëimbenici prilagodbe i integracije braniteljske populacije

79

vo mjesto i spremni su riskirati æivot kako bi ostvarili zajedniËke cilje-ve (Henderson, 1985). Nadalje, jedna opÊa definicija zajedniπtva ili ko-hezije u vojnom kontekstu definira zajedniπtvo u jedinici kao koliËinupotpore i ohrabrenja koju osoba u ratnim aktivnostima prima od Ëla-nova svoje jedinice, nadreenih i vojske generalno (King, King, Vogt,Knight, i Samper, 2006) to jest kao interpersonalnu dinamiku koju ka-rakterizira snaga veza i potpore koju Ëlanovi vojne skupine primajujedni od drugih (Griffith i Vatikus, 1999). Za razliku od konceptualizi-ranja kohezije na temelju instrumentalnih aspekata poput ostvarivanjaciljeva, ovdje se naglasak stavlja na osjeÊaje bliskosti i odgovornostiza dobrobit ostalih pripadnika skupine. Uz to, u vojnom segmentu,razlikuju se i koncepti horizontalne i vertikalne kohezije (Siebold,1999). Horizontalna kohezija predstavlja koheziju izmeu pripadnikajedinice, a vertikalna se odnosi na povezanost vojnika i njihovih nad-reenih.

Vidimo dakle da se kohezija najËeπÊe konceptualizira ili kroz po-vezanost u ostvarivanju ciljeva ili kroz povezanost radi pruæanja druπ-tvene potpore, stvarajuÊi sliku dvaju odvojenih elementa kohezije —jedan vezan za predanost Ëlanova grupe ostvarivanju zajedniËkih ci-ljeva i drugi vezan uz druπtvenu, emotivnu i ostalu instrumentalnupotporu izmeu samih Ëlanova. Ovakvo dihotomno shvaÊanje kohe-zije bilo je prisutno od ranih zaËetaka istraæivanja kohezije, a prihva-Êeno je i danas.

U skladu s navedenim, glavno podruËje izuËavanja kohezije ilizajedniπtva unutar psihologije — posebice organizacijske psihologije— jest upravo u kontekstu doprinosa kohezije uËinkovitosti grupe uostvarivanju ciljeva. VeÊina meta-analiza provedenih na temu kohezi-je i uËinkovitosti (u mirnodopskom kontekstu) tako ukazuje na pos-tojanje znaËajne pozitivne povezanosti kohezije i uËinka grupe (Beal,Cohen, Burke i McLendon, 2003; Evans i Dion, 1991). Ipak, autoriupozoravaju kako treba biti i djelomiËno oprezan pri interpretacijiovih rezultata. Naime, veÊina je obuhvaÊenih studija korelacijska, a neeksperimentalna, te postoji i teorijska moguÊnost da barem kod dije-la studija bolji uËinak vodi do veÊe kohezije, a ne obrnuto. Takoer,snaga zabiljeæenog uËinka kohezije znaËajno varira od studije do stu-



80

dije πto upuÊuje na neke od znaËajnih nedostataka istraæivanja koja sebave ovom tematikom. Prvenstveno se to odnosi na nepostojanje uni-verzalno prihvaÊene definicije, a time i mjere kohezije, te koriπtenjerazliËitih kriterija ili neuzimanje u obzir moguÊih moderatorskih vari-jabli (Casey-Campbel i Martens, 2008; Griffith i Vatikus, 1999). To ob-jaπnjava i primjerice prividno nepostojanje povezanosti kohezije iuËinka grupe koje se pokazalo u nekim studijama (Stogdill, 1972; Mu-drack, 1989).

Vaænost kohezije i njenog uËinka na grupe nije proπla nezapaæe-no od strane vojnih struËnjaka, a promatranje zajedniπtva i njegova iz-nimnog doprinosa u kontekstu rata nije niπta novo. Od analiza vojnogfunkcioniranja njemaËkog Wehrmachta (Shils i Janowitz, 1948) do ana-liziranja ameriËke vojske u Drugom svjetskom ratu (Shils, 1950), po-vezanost izmeu pripadnika vojnih jedinica pokazala se ne samo kaojedan od najvaænijih faktora odræavanja vojnog morala i uspjeπnostiostvarivanja vojnih ciljeva, veÊ i kao bitan faktor zaπtite vojnika od ne-gativnih uËinaka vojnog stresa. Veliki napori su stoga uloæeni u ana-lize faktora nastanka i posljedica kohezije, kako vlastitih trupa tako ivojnih struktura drugih dræava. Analize su se veÊinom provodile s ci-ljem definiranja vodilja za poticanje, optimiziranje i iskoriπtavanje po-zitivnih posljedica kohezije u jedinicama (Henderson, 1985). Kada go-vorimo o uËinku kohezije na vojne jedinice, pregled literature poka-zuje da se uËinak kohezije promatrao, izmeu ostalog, u kontekstunoπenja sa stresnim dogaajima, individualne prilagodbe na vojsku ivojne aktivnosti, pruæanja grupne potpore, vodstva, otpornosti grupena dezintegraciju te individualnog i grupnog uËinka (Griffith i Vaitkus,1999). Meta-analize koje su prouËavale povezanost kohezije i uËinko-vitosti grupe na vojnoj populaciji takoer potvruju postojanje vezeizmeu tih dvaju konstrukata (Evans i Dion, 1991; Mullen i Cooper,1994; Oliver, 1990; Oliver, Harman, Hoover, Hayes, i Pandhi, 199l) priËemu veÊa kohezija predvia bolji uËinak grupe i poveÊava vjerojat-nost da grupa ostvari zadane ciljeve i zadaÊe. Ipak, kao i kod civilnihistraæivanja, isti metodoloπki problemi muËe i studije koje se trudeproniknuti u mehanizme djelovanja i procjenu korisnosti kohezije zaostvarivanje instrumentalnih ciljeva grupe, a ne ukazuju sve studije ni



81

jednoznaËno na pozitivne uËinke kohezije. Pokazalo se tako i da vr-lo kohezivne grupe mogu pokazivati otpor prema zapovjedniπtvu,stavljajuÊi interpersonalne odnose na prvo mjesto, te da kohezijamoæe zamagliti procese zakljuËivanja prilikom Ëega korelacije kohezi-je i uËinka mogu biti Ëak i negativne ako ciljevi grupe nisu usklaeni(Inghram, 1984).

Meutim, razumijevanje uvjeta nastanka osjeÊaja kohezije nije to-liko jednostavno. Casey-Campbel i Martens (2008) napominju kakoprouËavanje preteËa, tj. uzroka i izvora kohezije, nije bilo toliko izra-æeno u ranim socio-psiholoπkim studijama (Festinger, 1950; Festinger,Schachter i Back, 1950; Gross i Martin, 1952; Lott i Lott, 1965) te da suse istraæivanja, kao i same definicije, uglavnom fokusirali na posljedi-ce kohezije. Iz tog razloga danas moæemo iz ranih radova na temu ko-hezije i grupnog zajedniπtva iπËitati samo pretpostavku kako je pre-duvjet za stvaranje grupne kohezije tek privlaËnost grupe ili njenihËlanova (Lott i Lott, 1965), πto se ujedno koristilo i kao definicija sa-me kohezije (Festinger i sur., 1950). Festinger (1950) naime definirakoheziju kao rezultat svih sila koje djeluju na Ëlanove grupe kako biisti i ostali u grupi, ne pridonoseÊi time nuæno prouËavanju preduvje-ta nastanka kohezije.

Ipak, neke rane socioloπke teorije grupne dinamike meutimidentificiraju vanjske prijetnje kao izvore grupne kohezije (Simmel,1955; Coser, 1956; Stein, 1976). ©toviπe, Simmel (1995) promatra me-ugrupne sukobe u svojevrsnom pozitivnom svjetlu, smatrajuÊi kakose upravo kroz takve sukobe — i grupnu koheziju koja iz njih proiz-lazi — izgrauju odnosi izmeu i unutar druπtava u cjelini. Dakle, pre-ma njemu upravo su ti grupni sukobi i ratovi izvor socijalne integra-cije pripadnika druπtvenih grupa — primjerice nacija — jer se kroznjih stvara kohezija, revitaliziraju grupne vrijednosti i potiËe solidar-nost izmeu pripadnika grupe (Coser, 1955).

U prilog ovakvoj interpretaciji idu i kasnija socio-psiholoπka is-traæivanja i teorije koje ponovno upuÊuju na postojanje vanjske prijet-nje i sukoba kao jedan, moguÊe vaæan, faktor nastajanje kohezije. Ta-ko su Sherif i suradnici (1961) u svom klasiËnom socio-psiholoπkomeksperimentu druπtvenog sukoba pokazali da se uvoenjem konflika-



82

ta i nadmetanja za ograniËene resurse i prije sukobljene grupe mogupretvoriti u kohezivne suradniËke skupine na isti naËin na koji se bli-ski prijatelji mogu okrenuti jedni protiv drugih ako se (Ëak i nasumiË-nim odabirom) nau u suprotstavljenim grupama. Ovo je demonstri-rano na izviaËima u ljetnom kampu Robbers cave gdje su istraæivaËipodijelili sve sudionike kampa u dvije skupine i to tako da su prija-πnje bliske prijatelje razdvojili u razliËite grupe. Nakon toga su uvelikonflikt, to jest nadmetanje u nizu zadataka i sportskih dogaaja, πtoje vrlo brzo u tim novostvorenim grupama stvorilo osjeÊaj identiteta,pripadnosti, favorizma prema Ëlanovima vlastite grupe, ali i predrasu-dama prema Ëlanovima suprotstavljene grupe. Ukratko, uspostavila segrupna kohezija. Dakle, upravo su nadmetanje i vanjska prijetnja vlas-titoj grupi od strane druge grupe potaknuli jaËanje grupnog identitetai stvaranje zajedniπtva u grupi.

Isto se pokazalo i za vojne jedinice. ©to je veÊi izazov — bila toopasnost od neprijatelja ili zahtjevni treninzi — to je veÊi afinitet pre-ma Ëlanovima vlastite jedinice. Te veze mogu se javiti i u ratu, ali i umirnodopsko vrijeme, no vaæno je da pred grupu bude postavljen oz-biljan izazov koji zajedno moraju prevladati (Henderson, 1985). U timteπkim i stresnim vremenima stvara se kohezija. Istraæivanja iz podru-Ëja iznimne poærtvovnosti i zajedniπtva ukazuju upravo na moguÊnostda takva stresna i ugroæavajuÊa iskustva veæu pojedince u gotovo ne-raskidive zajednice u kojima dobrobit bliskih ljudi, suboraca, postajejednako vaæna ili vaænija od vlastite dobrobiti. Primjerice, u studiji pro-vedenoj u Libiji na tamoπnjim revolucionarima (Whitehouse i sur.,2014) i to u mjesecima nakon same revolucije, pokazalo se da je pro-lazak kroz to stresno razdoblje traume i konflikta utjecao na fuzijuvlastitog identiteta s identitetom grupe — to jest vlastitog bataljuna —i to tako da su se javili osjeÊaji povezanosti sa suborcima koliko i svlastitom obitelji. Fuzija identiteta je mjera sjedinjenosti vlastitog iden-titeta s identitetom neke druge grupe, to jest nepostojanja percepcijegranice na kojoj vlastita osoba prestaje, a poËinje grupa, a najveÊi os-jeÊaji fuzije biljeæe se upravo za Ëlanove obitelji (Swann, Gomez, Hui-ci, Morales i Hixon, 2010). Uz to, osobe koje su se aktivno borile i bi-le izloæene vojnim aktivnostima u veÊoj su mjeri bile sklone poveza-



83

nost s pripadnicima vlastitog bataljuna izjednaËivati s povezanosti svlastitom obitelji, ponovno svjedoËeÊi o potencijalnoj vaænosti trau-matskih i stresnih dogaanja na stvaranje dubokih veza izmeu poje-dinaca unutar vojnih jedinica (Whitehouse i sur., 2014). Ranije antro-poloπke studije na ratom zahvaÊenim podruËjima takoer svjedoËe daratovi i sukobi poveÊavaju koheziju, to jest da je u druπtvima u koji-ma su Ëlanovi izloæeni tim opasnostima primijeÊeno da su opasnostiaktivirale i pojaËale jedinstvo muπkih Ëlanova, ali i poveÊale solidar-nosti Ëlanova grupe (Murphy, 1957).

Upravo taj element apsolutne i naizgled potpuno protu-intuitivnepoærtvovnosti za osobe s kojima nismo genetski povezani jedna je oddefinirajuÊih karakteristika ljudske vrste. Takva poærtvovnost omogu-Êila nam je da stvaramo Ëvrste koalicije kako bismo se uspjeπnije odu-prli ugrozama za naπe preæivljavanje — dolazile one od prirode, pre-datora ili drugih skupina. Ta adaptacija, ako smo je skloni kao takvuinterpretirati, osiguravala je da povezujuÊi se s drugim pojedincimastvaramo entitet Ëija snaga premaπuje snagu samog zbroja pojedinaca(Kameda i Tindale, 2006; Kameda, Van Vugt i Tindale, 2015).

Kao πto Marijan (2008) navodi, kada govorimo o pobjedi hrvat-skih oruæanih snaga, bez dileme govorimo o svojevrsnom fenomenu.Mi bismo mogli nadodati — fenomenu suradnje. Za brigade Hrvatskevojske nije se prema pravilima vojne struke smatralo da su sposobneoduprijeti se djelovanju visoko organizirane i iznimno opremljene voj-ske kakva je bila JNA. Na vaænost kohezije za nadvladavanje brojËa-no i vojno-tehnoloπki superiornog neprijatelja ukazuje Henderson(1986) i to na primjeru uspjeπnog otpora sjevernovijetnamske vojskeameriËkim snagama. Vijetnamska vojska se tako za vrijeme sedmogo-diπnjeg rata uspjeπno othrvala najteæem (gledano prema brojnostivojne sile usmjerene prema jednoj vosci) vojnom napadu u povijestioslanjajuÊi se jedino na element nenadmaπive predanosti svojih vojni-ka, a prouËavajuÊi vojnu povijest vidljivo je da su taj element kohezi-je vojni stratezi uvaæavali joπ od Napoleona.

Dakle, dublje razumijevanje naËina na koji se stvaraju ili aktivira-ju osjeÊaji zajedniπtva unutar neke populacije, ali i razumijevanje pos-ljedica takvog zajedniπtva, moæe nam pomoÊi i barem djelomiËno ob-



84

jasniti kako se, usprkos naizgled nemoguÊim omjerima i malim izgle-dima za pobjedu, broj pripadnika hrvatskih oruæanih snaga u sveganekoliko mjeseci, od kraja 1991. do poËetka 1992., poveÊao sa 35.000na viπe od 200.000 ljudi (Æunec, 1998) te zbog Ëega su se uz ZNG-ui ostalim vojno-redarstvenim strukturama javljale i neformalne vojneorganizacije poput HOS-a, DobrovoljaËkih omladinskih jedinica (DOJ)ili Narodne zaπtite (NZ) (Æunec, 1998). Zbog Ëimbenika kao πto su iz-razit osjeÊaj nepravde, osjeÊaj ugroze i napada na vlastitu obitelj, pri-jatelje ili u πirem smislu naciju, te zbog Ëinjenice da se formalni vojniustroj razvijao paralelno s obrambenim naporima samih branitelja,Domovinski rat u Hrvatskoj u mnogoËemu odudara od ostalih ratnihsukoba. Iznimka i specifiËnost hrvatskog Domovinskog rata jest i toπto su Hrvatska vojska i hrvatski branitelji izborili svoj legitimitet nademokratskim izborima, a oruæani sukob zapoËeo je kao posljedicaneprihvaÊanja tih izbora od manjinske skupine pobunjenih Srba kojase uskoro pretvorila u organiziranu agresiju na hrvatski teritorij te su,poput mnogih drugih boraca za slobodu, i hrvatski dragovoljci bili su-oËeni s gotovo nemoguÊim omjerima, pa promatranje kohezije u kon-tekstu Domovinskog rata obeÊava pruæiti vrijedne perspektive kojenam mogu razjasniti i sam ishod rata, ali kao πto Êemo vidjeti i sudbi-ne hrvatskih braniteljima u godinama nakon rata. Ovo istraæivanje gle-damo kao prvi korak u tom smjeru.

No, osim pozitivnog uËinka na uspjeπnost vojnih jedinica pri ost-varivanju ciljeva u ratnim aktivnostima, kohezija u vojnim skupinamaima niz pozitivnih uËinaka na vojnike i nakon prestanka vojnih aktiv-nosti. Naime, potreba za pripadanjem temeljna je ljudska potreba(Baumeister i Leary, 1995), a ovakva vrsta povezanosti koja se javljaizmeu ratnika ima potencijal, kao sve druge druπtvene veze, rezulti-rati pozitivnim emocijama. Ipak, Ëini se da kohezija ne utjeËe samo nastvaranje pozitivnih emocija, veÊ i na otklanjanje negativnih emocija.Naime, kohezija se pokazala kao jedan od faktora koji πtite vojnike odmnogih negativnih uËinaka vojnog stresa i utjeËe na niz pozitivnih æi-votnih ishoda nakon rata i ratnih iskustava (Armistead-Jehle, Johnston,Wade i Ecklund, 2011; Griffith, 2002). Smanjen osjeÊaj zajedniπtva imaiznimno negativne posljedice na pripadnike vojnih jedinica za vrije-



85

me, ali i nakon ratnih aktivnosti. Rezervisti, kod kojih su za razliku odredovne vojske zabiljeæene niæe razine prijateljstva i kohezije u jedini-ci, poslije su imali viπe problema kod prilagodbe po povratku kuÊi teniæe zadovoljstvo brakom i viπe zdravstvenih problema (Browne isur., 2007). Kohezija u skupini prije odlaska na ratiπte, a i na samomratiπtu, utjeËe na niz faktora koji su posredno vaæni za kasniji razvojPTSP-a. U studiji Franz i sur. (2013) koja je obuhvatila 744 vojnikaameriËke vojske prije, za vrijeme i nakon povratka iz vojnih aktivnos-ti pokazalo se da kohezija u jedinici prije odlaska na bojiπte utjeËe nanaËin na koji vojnici procjenjuju borbene situacije u kojima se nalaze.U jedinicama u kojima je bila prisutna viπa razina kohezije prije od-laska u vojne aktivnosti vojnici su procjenjivali opasnost vojnih aktiv-nosti manjom. Takoer, kohezija u jedinici za vrijeme vojnih aktivnos-ti pokazala se povezanom ne samo s procjenom opasnosti vojnih si-tuacija, veÊ je i predviala vjerojatnost kasnijeg razvijanja simptomaPTSP-a. »ak i kod vojnog osoblja koje nije sudjelovalo u izravnim rat-nim aktivnostima, kohezija u jedinicama kontrolirala je uËinke prijaπ-njih æivotnih iskustava i trauma tako da je veÊa kohezija predvialamanju incidenciju PTSP-a (Brailey, Vasterling, Proctor, Costans i Fried-man, 2007). Ukratko, kohezija ima izniman obrambeni uËinak na psi-hosocijalno funkcioniranje pojedinaca, umanjujuÊi njihovu ranjivostna PTSP bilo zbog æivotnih iskustava prije ulaska u vojne aktivnosti,bilo zbog izloæenosti traumatskim dogaajima za vrijeme samih vojnihaktivnosti.

Pretpostavlja se da kohezija πtiti pripadnike vojnih jedinica upra-vo mijenjajuÊi percepcije stresnosti situacija jer djeluje kao forma dru-πtvene potpore koja smanjuje strah i procjene da Êe osoba biti ozlije-ena te se podiæe samopouzdanje i otklanja osjeÊaj bezizlaznosti (Co-hen i Wills, 1985). Taj smanjeni osjeÊaj stresa za vrijeme vojnih aktiv-nosti smanjuje i vjerojatnost kasnijeg razvijanja simptoma PTSP-a. ©to-viπe, istraæivanja pokazuju kako kohezija u jedinici πtiti vojnike odPTSP-a neovisno o razini stresa kojem su izloæeni (Dickstein, Steen-kamp i Benson, 2010). No pozitivni uËinci kohezije u vojnim jedinica-ma nisu ograniËeni samo na poveÊanje uËinkovitosti samih jedinicapoveÊanjem performansi vojnika i smanjivanjem disciplinarnih proble-



86

ma ili smanjivanjem vjerojatnosti nastanka PTSP-a. Kohezija je pove-zana i s veÊim zadovoljstvom æivotom i poslom (Oliver i sur., 1999).

Izmeu ostalog, povezanost izmeu vojnika koja ustraje i nakonratnih aktivnosti pokazala se i kao vaæan faktor njihovog druπtvenogæivota nakon rata, i nije rijetkost da veterani prijavljuju kako imajudublje i kvalitetnije odnose s drugim veteranima nego s ne-veterani-ma te da smatraju takve odnose vaænima za svoj oporavak. Istraæiva-nja su tako potvrdila vaænost uloge veterana u druπtvenoj potpori iprevenciji PTSP-a. Pokazalo se da veterani pruæaju visoku razinu pot-pore, uz nisku razinu stresa, a odnosi s drugim veteranima doæivlja-vaju se kao podræavajuÊi i ne zahtjevni. Za razliku od toga, odnosi pri-mjerice sa suprugama doæivljavaju se kao izvor velike potpore, ali ivelikog stresa (Laffaye, Cavella, Drescher i Rosen, 2008), objaπnjava-juÊi uvelike potrebu branitelja da se druæe i borave s drugim branite-ljima.

Ostaje otvoreno pitanje hoÊe li se ti iznimni osjeÊaji povezanostikoji su se stvorili unutar braniteljske populacije za vrijeme rata preni-jeti i na osjeÊaj povezanosti s ostatkom zajednice u mirnodopsko vri-jeme. Naime, iako je sama volja za sudjelovanjem u ratu svjedoËila dase te osobe osjeÊaju povezane i odgovorne za dobrobit hrvatskog na-roda u cjelini, nakon traumatskih iskustava za vrijeme rata i sekundar-ne traumatizacije i marginalizacije koje je dio branitelja doæivio nakonrata, javlja se pitanje hoÊe li kohezija meu braniteljima biti povezanas veÊom brigom za dobrobit cijele populacije ili samo s brigom za do-brobit braniteljske populacije. Nadalje, iz teorije socijalnog identiteta(Tajfel i Turner, 1986) jaki osjeÊaji pripadnosti jednoj grupi stvarajupozitivnu sliku i favoriziraju Ëlanove vlastite grupe pred Ëlanovimadrugih grupa stvaranjem iznimnih kohezivnih veza izmeu branitelja;njihova primarna grupa postaju branitelji, a ne svi hrvatski dræavljanii primjerice njihovi susjedi, πto ih moæe uËiniti manje povezanima sasvim ostalim sugraanima koji nisu branitelji.

Dakle, iako je oËito da je kohezija u postrojbama bila iznimno iz-raæena kod hrvatskih branitelja za vrijeme rata te da ona svakako i da-nas pridonosi dobrobiti barem dijela branitelja, ostaje vidjeti hoÊe liutjecati na to da i dalje budu zainteresirani i angaæirani radi dobrobi-



87

ti cjelokupne zajednice ili Êe se zbog toga povuÊi u druπtvo svojih su-boraca i svoj interes i brigu ograniËiti iskljuËivo na taj najuæi krug po-jedinaca s kojima osjeÊaju najveÊu povezanost.

Druπtvena ukljuËenostDruπtvena ukljuËenosti ili druπtveni angaæman moæemo promatratikao vjerovanje ili proces u kojemu osoba usvaja stav da moæe i trebateæiti biti pokretaË promjene (nabolje) unutar svoje zajednice (Doolit-le i Faul, 2013). Za stvaranje te promjene mora naravno posjedovatiznanje i vjeπtine, ali i usvojiti vrijednosti da je potrebno tako se angaæ-irati. Putem aktivnog sudjelovanja u druπtvenim organizacijama ljudi-ma se usauju vjeπtine suradnje i osjeÊaj zajedniËke odgovornosti zadruπtvo u cjelini. To sudjelovanje u za druπtvo korisnim aktivnostimai preuzimanje odgovornosti za stanje u druπtvu putem ukljuËivanja udruπtvene organizacije i akcije stvaraju formu druπtvenog kapitala ko-ji dugoroËno stvara bolje, zdravije, sretnije i produktivnije druπtvo(Putnam, 1993, 1995).

Putnam (1993) druπtveni kapital definira kao isprepleten i meu-sobno povezan skup vrijednosti, normi ponaπanja, druπtvenog angaæ-mana i suradnje koji oblikuje i odreuje kvalitetu druπtva. Kroz kom-ponente kao πto su kohezija, druπtvena osvijeπtenost i osjetljivost naprobleme drugih, povjerenje i reciprocitet, druπtveni kapital predstav-lja skup vrlina koje potom rezultiraju nizom pozitivnih ishoda kako zadruπtvo tako i za pojedinca, jer osjeÊaj povezanosti unutar zajedniceolakπava da se pojedinci okupe oko zajedniËkog cilja i uËinkovitijerjeπavaju probleme koji muËe i zajednicu i pojedinca koji joj pripada.Kao πto Putnam (1995) navodi, æivot je lakπi u zajednici «blagoslovlje-noj« socijalnim kapitalom; prvenstveno druπtvena ukljuËenost i inter-personalne mreæe koje gradi postavljaju temelj druπtvenih normi po-put reciprociteta i omoguÊavaju stvaranje povjerenja u druπtvu. Uz to,takve snaæne povezanosti smanjuju moguÊnost za politiËke manipula-cije na πtetu graana i za sebiËni oportunizam politiËkih elita. Tu su iekonomski boljitak, politiËka ukljuËenost, uËinkovitija vlast i smanje-nje kriminala kao samo neke od posljedica poveÊanog druπtvenog ka-pitala (Putnam, 1993, 2001). Druπtveni kapital se Ëini kao gotovo ma-



88

giËan sastojak u druπtvu koji potiËe ekonomski prosperitet i demokra-tizaciju politiËkih procesa (Putnam 2002). Druπtveni kapital je, ukrat-ko, zbroj svih stvarnih i potencijalnih resursa ugraenih u druπtvenestrukture — bili to odnosi izmeu pojedinaca ili neka forma dræavneregulative — koji se mogu u danom trenutku aktivirati kako bi se ost-varili druπtveno korisni ciljevi.

Chan, Cheung i Peng (2004) razlikuju joπ i iskustveni i oËekivanikapital. Iskustveni se odnosi na pomoÊ koja je do sada primljena, kaoi na pomoÊ koja je dana drugima unutar druπtvenog kruga pojedina-ca. OËekivani je druπtveni kapital oËekivanje uvjetne ili bezuvjetnepomoÊi u buduÊnosti. Uvjetna pomoÊ se nadograuje na normu reci-prociteta gdje se oËekuje kako Êe korist biti primljena ako je bila da-na, to jest primanje pomoÊi sa sobom nosi i obavezu reciprociteta ubuduÊnosti. Bezuvjetna pomoÊ se temelji samo na povjerenju i soli-darnosti.

Zanimljivo je takoer promatrati dinamiku stvaranja tog druπtve-nog kapitala. Putnam (1993, 1995) navodi kako je upravo druπtvenapovezanost, to jest stvaranje veza izmeu pojedinaca u druπtvu, klju-Ëan prediktor druπtvenog kapitala, a time i prosperitetnog druπtva. Pri-tom, te veze se ne moraju stvarati putem aktivnosti unutar strukturira-nih politiËkih stranaka ili politiËki aktivnih udruga; isti efekt stvara seproliferacijom apolitiËkih i neformalnih veza i grupa — poput zboraili sportskih natjecanja i liga (Putnam, 1993, 1995). U ovom sluËaju tobi ostavilo dojam da je sama kvantiteta veza vaænija od kvalitete te daprosperitet zajednice ovisi viπe o broju organizacija u koje su pojedin-ci ukljuËeni nego o vrsti organizacije (Putnam, 1993).

Kao kritiku Putnamovog nediskriminativnog pogleda na vrstuukljuËenosti i suradnje, neki autori ukazuju na Ëinjenicu da za stvara-nje druπtvenog kapitala nije dovoljno druæenje s drugim pripadnicimaiste (ponekad vrlo male) zajednice, veÊ da je potrebno dolaziti u kon-takt sa strancima. Naime, zbog izolacije i neizlaganja drugim grupamai pojedincima lakπe se razvijaju predrasude prema osobama koje nisupripadnici uæe interesne, etniËke ili bilo koje druge skupine. Time ne-Êe pridonositi πirem globalnom kapitalu, a njihove se predrasude mo-gu i negativno odraziti ne samo na pojedinca koji tada postaje izoli-



89

ran ili okruæen istomiπljenicima, nego i na druπtvo prema kojemu tak-vi pojedinci temeljem svojih predrasuda mogu pokazivati i antisocijal-ne tendencije.

Primjerice, Uslaner i Conley (2003) u svom radu o kineskoj ma-njini u SAD-u pokazuju kako povezanost unutar etniËke zajednicemoæe stvoriti efekt suprotan od onoga koji pretpostavlja Putnam(1993), jer se pojedinci koji su druπtveno povezaniji sa svojom etniË-kom skupinom i koji se s njom viπe identificiraju manje angaæiraju okoopÊih druπtvenih ciljeva te su skloniji pripadati organizacijama kojetvore samo pripadnici njihove etniËke manjine. Kao kljuËan razlog po-vlaËenja i nepridonoπenja opÊem druπtvenom kapitalu mnogi autorinavode nedostatak povjerenja (Banfield, 1958; Uslaner, 1998; Uslaneri Conley, 2003). U svojevrsnom zatvorenom krugu nepovjerenja i po-vlaËenja, osobe koje osjeÊaju nepovjerenje prema osobama koje nisupripadnici njihove uæe etniËke, religijske, geografske ili bilo koje dru-ge skupine, razvijaju strah od ostatka svijeta, bojeÊi se da ih ne razu-miju ili da Êe zbog toga πto Êe ih, jer ne dijele zajedniËke vrijednosti,na neki naËin iskoristiti. PovlaËenjem ponovo izbjegavaju smislenkontakt i angaæman s tim grupama i samim time onemoguÊuju da serazuvjere u navedene predrasude, dodatno umanjujuÊi povjerenje usve, osim svoje referentne skupine. Tom izolacijom stoga, iako su bli-sko vezani s odreenim krugom pojedinaca, ne pridonose globalnomdruπtvenom kapitalu. Prema Uslaner i Conley (2003) druπtvena uklju-Ëenost kreÊe prvenstveno iz stavova ljudi prema drugima te iz naËinana koji te stavove prenose u svoj svakodnevni æivot. Ova problemati-ka se nadovezuje na pitanje iznimne grupne kohezije za koju se pret-postavlja da je jedna od temeljnih karakteristika braniteljske populaci-je u Hrvatskoj te upravo naglaπava problem koji Êemo istraæiti, naimemoæe li se iznimna kohezija unutar braniteljske populacije, koju moæ-emo promatrati kao formu druπtvenog kapitala te zajednice, efektivnoprenijeti na druπtvo u cjelini.

PovjerenjeVidljivo je stoga da su koncepti druπtvenog potencijala i druπtveneukljuËenosti blisko vezani i uz koncept povjerenja. Povjerenje, ili vje-



90

rovanje da ljudi mogu biti pouzdani, poπteni i voljni pomoÊi, potiËeosobe da se i same ponaπaju na taj naËin jer oËekuju da Êe druπtvoreciprocirati njihove rizike i ulaæu u buduÊnosti kada Êe njima trebatipomoÊ (Fukuyama, 1995; Coleman, 1988; Putnam, 2000).

Za raspravu o povjerenju korisno je osvrnuti se na podjele kojese koriste u kontekstu politiËke psihologije gdje se razlikuje generali-zirano, interpersonalno i institucionalno povjerenje (Putnam, 2000).Generalizirano povjerenje odnosi se na ljude opÊenito — Ëak i na onekoje ne poznajemo. To je povjerenje u ljude koje ne poznajemo i upu-Êuje na vjeru u ljude s kojima prije nismo imali kontakte, s kojima nis-mo prijatelji niti smo u rodbinskim vezama te na spremnost na surad-nju s njima. Interpersonalno je povjerenje u ljude s kojima smo u blis-kom kontaktu, bila to naπa obitelj ili prijatelji. Odnosi se na druπtve-ne aktere za koje, zbog prethodnih interakcija ili zbog genetske po-vezanosti, vjerujemo i oËekujemo da se u njih moæemo pouzdati. Na-posljetku, institucionalno povjerenje odnosi se na πire druπtvene akte-re poput vojske, vlade ili medija.

Rothstein i Stolle (2002) generalizirano povjerenje u druπtvo i in-stitucije u cjelini smatraju samom sræi stvaranja druπtvenog kapitala jerse ono nalazi u osnovi demokratske politiËke kulture i stvara preduv-jete za suradniËka ponaπanja na druπtvenoj razini. Bez postojanja pov-jerenja u ostale Ëlanove druπtva da Êe jednako biti skloni ulagati i ært-vovati se za dobrobit skupine, ne postoji razlog ni da suraujemo sdrugima i borimo se za druπtveno dobro (Uslaner, 2002). Pretpostav-ke o ekonomskoj koristi postojanja generalnog povjerenja na druπtve-noj razini potvrene su u seriji meukulturalnih istraæivanja koja supromatrala povezanost povjerenja u ljude i ekonomskih pokazatelja tepokazala da se porast povjerenja prenosi u rast godiπnjih prihoda tepoveÊan investicijski dio BDP-a (Knack i Keefer, 1997; Zak i Knack,2001). Kao joπ jedna potvrda te povezanosti povjerenja i druπtvenogkapitala moæe nam posluæiti studija Chan, Cheung i Peng (2004) kojaje pokazala da iako u Japanu postoji veliko povjerenje u institucije iosobe koje dobro poznaju, pojedinci imaju puno manje povjerenje udruge osobe, bile one potpuni stranci ili primjerice susjedi, te poslje-diËno manje sudjeluju u volonterskim aktivnostima. Autori kao najve-



91

Êu prijetnju razvoju druπtvenog kapitala u Japanu navode upravo ne-dostatak povjerenja, to jest vjere da Êe im u buduÊnosti pomoÊ bitipruæena.

Nadalje, æelimo li ljude podijeliti s obzirom na strukturu njihovapovjerenja prema drugima, moæemo ih gledati kao generalno povjer-ljive osobe i kao specifiËno ili izolirano povjerljive (Uslaner 2002; Ya-magishi i Yamagishi, 1994). Jedni u ljudima vide i naglaπavaju sliËnos-ti, vjeruju da dijele zajedniËki skup vrijednosti i spremni su pomoÊiosobama koje se naizgled razlikuju od njih samih. Njihova uvjerenjao svijetu koji ih okruæuje odraæavaju pozitivan stav prema ljudskoj pri-rodi te vjeru da meugrupni kontakti mogu rezultirati pozitivnim is-kustvima. Drugi su skeptiËni prema svima koji nisu dio njihove gru-pe. Oni strahuju od razlika u vrijednosnim sustavima ili na njih nega-tivno gledaju te imaju jaku tendenciju povezivanja samo s pripadnici-ma svoje grupe (bili to uski krug prijatelja, obitelj, etniËka ili vjerskagrupa) te vide svijet u formi suprotstavljanja nas protiv njih (Uslaner iConley, 2004). Upravo ovaj kontrast izmeu ljudi koji imaju jak osje-Êaj povezanosti i povjerenja u manju grupu ljudi i onih koji viπe osje-Êaju generalizirano, ali i manje intenzivno, povjerenje, Uslaner i Con-ley (2004) smatraju izvorom razlika u druπtvenom doprinosu pojedi-naca. Izolirano povjerljive osobe i njihov jak osjeÊaj pripadnosti ma-njim grupama bit Êe prepreka generalnoj spremnosti za angaæman uπiroj zajednici. S druge strane, generalno povjerljive osobe bit Êe no-sioci druπtveno korisnih aktivnosti, ali razina njihove spremnosti nasuradnju teπko da Êe dosegnuti intenzitet i spremnost vidljive izmeuspecifiËno povjerljivih osoba. Njihovi rezultati takoer govore u prilogtome da generalno povjerenje predvia aktivizam na nacionalnoj ra-zini — konkretno, u navedenom sluËaju, ukljuËenost u ameriËku po-litiku kineske manjine, dok specifiËna povezanost i manji druπtvenikrug predvia povlaËenje iz te forme graanskih aktivnosti ili fokusi-ranje samo na one koje imaju etniËki predznak.

Zanimljiv uvid u odnos povjerenja, angaæmana u organizacijamai druπtvenog kapitala pruæa i Stolle (1998) prouËavajuÊi strukturu pov-jerenja u nizu dobrovoljnih udruæenja u NjemaËkoj i ©vedskoj koja suse razlikovala po stupnju angaæiranosti i druπtvene korisnosti koju ge-



92

neriraju. Pokazalo se da se u raznolikije i druπtveno angaæiranije ak-tivnosti i udruge uËlanjuju generalno povjerljivije osobe. Ipak, iakonakon uËlanjivanja u grupe Ëlanovi grupa doæivljavaju skok u genera-liziranom povjerenju, s boravkom u grupama njihovo generalno po-vjerenje slabi.

MoguÊe je i da povjerenje gradi sama Ëinjenica druπtvene uklju-Ëenosti. Primjerice programi provoeni u Japanu gdje se sudionikenagraivalo «komunalnom valutom« — vrstom novca koji se moæe tro-πiti samo unutar uske zajednice, a podijeljen je nakon sudjelovanja uvolonterskim aktivnostima — pokazali su da podizanje druπtveneukljuËenosti dugoroËno poveÊava i povjerenje u zajednicu (Richey,2007). Ipak, neki drugi autori koji se bave pitanjima uloge povjerenjau razumijevanju druπtvene ukljuËenosti dræe kako dokazi idu u prilogtvrdnji da upravo povjerenje utjeËe na druπtvenu ukljuËenost pojedi-naca (Uslaner, 2002; Uslaner i Conley, 2004). Pokazalo se kako, po-put druπtvene ukljuËenosti, i povjerenje moæe pridonijeti mnogim po-zitivnim druπtvenim Ëimbenicima poput sreÊe, subjektivne dobrobiti,povjerenja u institucije i ekonomskog rasta (Putnam, 1993, 1995).

UzimajuÊi u obzir i ekonomske probleme s kojima se suoËavajuhrvatski branitelji, Ëinjenicu da su po povratku s bojiπta bili stavljeni uznatno nepovoljniji poloæaj u kontekstu konkurentnosti na træiπtu ra-da te da su bili naglo suoËeni s ekonomski polariziranim druπtvom,oËekivano je da je uslijedio i gubitak povjerenja u institucije, ali mo-guÊe i u ostatak sugraana koji su kako je vrijeme napredovalo poËe-li gubiti osjetljivost i razumijevanje za njih. Iznimno relevantno uovom kontekstu jest i istraæivanje Kawachi, Kennedy, Lochner i Pro-throw-Stith (1997) koji su ukazali da upravo druπtvena nejednakostznatno utjeËe na povjerenje kako u pojedince tako i u institucije. Ne-jednakost time ne samo naruπava druπtveni kapital, veÊ posljediËnorezultira i poveÊanim brojem smrti uzrokovanih koronarnim i malig-nim bolestima. Time su se pridruæili brojnim drugim istraæivanjima ko-ja pokazuju povezanost druπtvene tj. financijske nejednakosti i morta-liteta (Lynch i sur., 1998).

Meutim, dok se Puntam (1993) slaæe da je povjerenje u drugetemeljni preduvjet za stvaranje socijalnog kapitala i uz njega vezane



93

suradnje, evidentan je naravno u ovom sluËaju i problem definiranjatj. razlikovanja generalne od specifiËne povezanosti. U naπem sluËaju,taj bi se problem odnosio na potrebu za razjaπnjavanjem hoÊe li po-vezanost unutar zajednice branitelja, tj. osjeÊaj kohezije koji ujedinju-je sve gore navedene faktore — od osjeÊaja povezanosti i razumijeva-nja, do izraæavanja spremnosti na pomaganje te potrebe za druæenjems drugim braniteljima — predviati sklonost generalnoj druπtvenojukljuËenosti. To jest, hoÊe li povezanost i povjerenje u branitelje —kao formu jake povezanosti — biti svejedno povezana s generalnimpovjerenjem. Naposljetku, hoÊe li povezanost izmeu branitelja, i ka-da izoliramo osjeÊaj generalnog povjerenja, predviati spremnost nadruπtveni angaæman.

Ova su istraæivanja posebno relevantna u kontekstu hrvatskihbranitelja zbog toga πto na djelu imamo opreËne faktore. S jedne stra-ne sudjelovanje u ratu moæemo smatrati najviπim Ëinom graanskeparticipacije u kojemu su radi boljitka veÊine i identifikacije s hrvat-skim narodom i nacijom pojedinci bili spremni ærtvovati i vlastiti æi-vot, no s druge strane nakon rata branitelji postaju izdvojena, pone-kad marginalizirana i u medijima nerijetko stigmatizirana skupina.

Taj osjeÊaj gubitka korisnosti te gubitka potpore druπtva, obitelji,mogao je imati negativne uËinke na osjeÊaje generalnog povjerenja, atime i na spremnost i volju branitelja za druπtvenu ukljuËenost uspr-kos poËetnom zajedniπtvu. Stoga je cilj ovog dijela naπe studije pro-motriti upravo tu dinamiku.

CILJCilj je istraæivanja sagledati naËine na koje ratna iskustva, druπtvenapotpora, opÊe povjerenje i povezanost s ostalim braniteljima utjeËu naangaæiranost braniteljske populacije u pomaganju zajednici kako bis-mo dugoroËno bolje razumjeli Ëimbenike koji utjeËu na spremnostbraniteljske populacije za daljnje ulaganje u razvoj hrvatskoga druπtva.Æelja nam je poveÊati razumijevanje faktora druπtvenog angaæmana,ali i dugoroËno omoguÊiti informirano postavljanje smjernica za pro-grame koji Êe efektivno utjecati na proces reintegracije branitelja u ci-vilne segmente druπtva, stavljajuÊi naglasak na faktor socijalne podrπ-



94

ke na svim razinama, od braniteljskih udruga i religije do potpore obi-telji i druπtva u cjelini.

METODASudionici

U istraæivanju je sudjelovalo 258 branitelja, veterana Domovinskog ra-ta. Od toga 244 muπkarca i 14 æena u dobi od 38 do 75 godina (M =49,7; SD = 5,66). VeÊinom su imali srednju struËnu spremu (83%), apostrojbama u Domovinskom ratu pristupili su veÊinom dobrovoljno(93%). U ratu su u prosjeku proveli od 1 do 73 mjeseca (M = 40,3; SD= 20.38), od toga prema datumu poËetka sudjelovanja u Domovin-skom ratu moæemo identificirati 79,8% dragovoljaca te 17,5% branite-lja (ostatak nije naveo datum pristupanja), od kojih je 145 sudjelova-lo u aktivnoj postrojbi, a 107 u priËuvnoj postrojbi. Od toga, veÊinasudionika (47,5%) ima zavrπenu srednju πkolu (4-godiπnju i gimnazi-ju), 22,4 zavrπenu srednju πkolu (do 3. godine i πkolu za KV i VKV),20,5% imaju visoko obrazovanje (fakultet, akademija, magisterij, dok-torat), 7,7% je s osnovnom i 0,4 bez zavrπene bilo koje πkole.

InstrumentiRatno-vojno iskustvoZa potrebe ovog istraæivanja osim sociodemografskih podataka ispita-li smo i datum i naËin pristupanja postrojbi, vrstu postrojbi u kojimaje zapoËeto sudjelovanje te duljinu sudjelovanja u Domovinskom ra-tu, ali i izloæenost neprijateljskoj vatri, ranjavanje i broj Ëlanova uæeobitelji koji su sudjelovali u Domovinskom ratu. Uz to, sudionici sunavodili i spremnost da se ponovo ukljuËe u po æivot opasne aktiv-nosti, kao πto je rat, ako se ponovo pokaæe potreba za time.

Skala druπtvenog angaæmanaSkala druπtvenog angaæmana (Civic Engagement Scale) Doolittlea iFaula (2013) razvijena je unutar paradigme uËenja koje kombiniraedukacijske napore s prosocijalnim aktivnostima, tj. uËenje zalaga-njem u zajednici. UËenje zalaganjem u zajednici osmiπljeno je kao is-kustvena edukacija u kojoj se polaznici ukljuËuju u aktivnosti koje



95

odraæavaju potrebe i pojedinaca i zajednice, uz strukturirane prilike zaanalizu vlastitih djela i uËinaka kako bi se efikasnije postigle i pokre-nule pozitivne promjene u zajednici (Jacoby, 1996). Skala je razvijenana studentskoj populaciji i osmiπljena prvenstveno za testiranje uËin-kovitosti programa uËenja zalaganjem u zajednici kako bi rasvijetlilaodnose stavova prema prosocijalnim aktivnostima unutar zajednice iukljuËenost u njih. Skala reflektira πirok niz prosocijalnih, za zajedni-cu vaænih, ponaπanja te razdvaja same stavove od prosocijalnih djela.Stavovi druπtvenog angaæmana definirani su kao osobna uvjerenja iosjeÊaji koje osobe imaju o vlastitoj ukljuËenosti u zajednicu i njihovapercepcija sposobnosti da pokrenu i provedu pozitivne promjene uzajednici. Druπtveni angaæman tj. djela definiran je kao aktivnosti ko-je osobe poduzimaju kako bi ostvarile pozitivne promjene u svojoj za-jednici (Doolittle i Faul, 2013). Skala sadræi Ëetrnaest Ëestica, od togaosam mjeri stavove o druπtvenoj ukljuËenosti, a πest djela druπtveneukljuËenosti. Slaganje sa svakom od tvrdnja procjenjuje se na Likerto-voj skali od 1 (Nikada) do 7 (Uvijek). Cronbachov alfa koeficijent unu-tarnje konzistencije za skalu stavova o graanskom angaæmanu izno-si 0,94, a za djela graanske ukljuËenosti 0,93.

Skala opÊeg povjerenjaZa mjerenje opÊeg povjerenja koristili smo Ëestice skale koja ispitujevjeru u poπtenje i povjerljivost drugih (Yamagishi i Yamagishi, 1994).Upitnik ima πest Ëestica gdje se slaganje sa svakom od tvrdnja procje-njuje na Likertovoj skali od 1 (Iznimno se ne slaæem) do 5 (Iznimnose slaæem). Cronbachov alfa koeficijent unutarnje konzistencije za ge-neralno povjerenje iznosi 0,88.

Upitnik zajedniπtvaUpitnik zajedniπtva sastavljen je posebno za populaciju hrvatskih bra-nitelja na temelju fokus grupa (FG) provedenih s hrvatskim branitelji-ma (MiklouπiÊ i Jong, 2014). Kroz provedbu fokus grupa sudionici supruæili pun spektar uz zajedniπtvo vezanih ponaπanja. Sudionici su po-dijeljeni u fokus grupe ovisno o naËinu prikljuËivanja vojsci (drago-voljci ili unovaËeni) te ovisno o intenzitetu ratnog iskustva (visok ilinizak intenzitet). Fokus grupe su ukljuËivale dragovoljce s iskustvima



96

visokog intenziteta i s iskustvima niskog intenziteta te unovaËene bra-nitelje s iskustvima visokog intenziteta kao i one s iskustvima niskogintenziteta kako bi se pruæio πirok spektar svjedoËanstava koja opisu-ju njihove odnose i emocije prema pripadnicima postrojbe. Sve u sve-mu FG su dale duboku i bogatu sliku intenzivnih odnosa koje sudio-nici dijele s osobama koje su proæivjele ista ili sliËna iskustva. Od ve-likog broja izjava koje svjedoËe o tim odnosima, a koje su bile ekstra-hirane iz transkripata po zavrπetku FG-ova, struËni procjenitelji su seusuglasili o 27 kategorija koje obuhvaÊaju sve odnose izraæene tije-kom FG-ova. Te kategorije pretvorene su u prototipske izjave.

U upitniku se mogu razlikovati tri znaËajne, konceptualne, kate-gorije. Prva obuhvaÊa osjeÊaje iznimne povezanosti koje karakterizi-raju povjerenje i sigurnost (npr. flVjerujem da me moji suborci neÊe iz-dati«) te razumijevanje (npr. flKada se poæalim mojim suborcima, znamda Êe me razumjeti«). Druga kategorija jest (spremnost na) pomaganjei poærtvovnost (npr. flSiguran/a sam da Êe mi moji suborci pomoÊi ka-da mi je pomoÊ potrebna«), dok treÊa obuhvaÊa potrebe za socijaliza-cijom (npr. flVolim doÊi u druπtvo svojih suboraca«). Odgovori na sva-ku tvrdnju bili su na skali od 0 (Izrazito se ne slaæem) do 6 (Izrazitose slaæem). Cronbachov alfa koeficijent unutarnje konzistencije za Po-vezanost iznosi 0,96, za Pomaganje 0,90 te za Socijalizaciju takoer0,90.

Druπtvena potporaPrilikom osmiπljavanja mjere za procjenu druπtvene potpore kao vo-dilju smo koristili istraæivanje Wilson, O'Brien i Sesma (2009) koji ko-riste prilagoene podljestvice upitnika flDevelopmental Assets Profile«(DAP). Skalu koja se u cijelosti sastoji od 58 Ëestica razvio je InstitutSearch i koristi se prvenstveno u πkolskom okruæenju kao pouzdanai valjana procjena snaga i potpore koju mladi trebaju kako bi uspjeliu æivotu s ciljem unaprjeenja πkolske, ali ostale organizacije unutarneke zajednice. Pitanja obuhvaÊaju pojedinca, ali i njegovo druπtvenookuæenje, a koriste se za prouËavanje ne samo tendencija pojedinacaveÊ i okolinskih faktora koji su s njima povezani (Wilson, O'Brien iSesma, 2009). Po uzoru na Wilson, O'Brien i Sesma (2009) i koristeÊidimenzije navedene skale kao vodilju, za analizu smo konstruirali tri



97

pitanja koja obuhvaÊaju potporu obitelji (flImam obitelj koja mi pruæaljubav i potporu«), potporu vjerske zajednice (flDio sam vjerske skupi-ne i sudjelujem u njezinim aktivnostima«) i generalnu potporu okoli-ne (flOsjeÊam se cijenjen i poπtovan od drugih«). Procjena se obavlja-la na Likertovoj skali od 1 do 4 pri Ëemu 1 oznaËava Ne/Rijetko, a 4Iznimno/Gotovo uvijek.

OsjeÊaj korisnostiPo uzoru na istraæivanje Gruenewald, Karlamangla, Greendale, Singeri Seeman (2007) osjeÊaj korisnosti procijenjen je kroz dvije Ëestice:flOsjeÊam se korisnim svojoj obitelji i prijateljima« i flOsjeÊam da imamvaænu ulogu u æivotu svoje obitelji i prijatelja«. Procjena se vrπila naLikertovoj skali od 1 do 7, gdje 1 oznaËava Nikada, a 7 Uvijek.

PostupakUz pomoÊ braniteljskih udruga pristupili smo regrutaciji sudionika.Upitnike su distribuirali u tiskanom formatu istraæivaËi prilikom pos-jeta udrugama veterana diljem Hrvatske. Uz to, pozivno pismo posla-no je elektroniËkom poπtom Ëelnicima udruga, a oni su ga proslijedi-li svojim Ëlanovima. ElektroniËka poπta sadræavala je poveznicu naonline formular kojim su ispitanici sudjelovali u istraæivanju.

REZULTATIKako bismo provjerili u kojoj mjeri ratna iskustva, druπtvena potpora,opÊe povjerenje i povezanost s ostalim braniteljima predviaju angaæi-ranost braniteljske populacije u pomaganju zajednici, proveli smo dvi-je hijerarhijske regresijske analize prema koracima vidljivim u Tablica-ma 1 i 2, jednu za stavove o druπtvenom angaæmanu (Tablica 6) tedrugu za stvarni druπtveni angaæman (Tablica 7).

Rezultati (Tablica 6) su tako pokazali da vrijeme provedeno uvojsci ili ranjavanje (kao izniman vojni stres) ne predvia stavove pre-ma druπtvenom angaæmanu, no zajedniπtvo tj. kohezija je dosljedan iznaËajan prediktor stavova prema druπtvenom angaæmanu (ß=0,237).Sukladno i literaturi i ranijim istraæivanjima na ovu temu povjerenje setakoer pokazalo kao znaËajan prediktor stavova prema druπtvenom



98

angaæmanu (ß=0,156), a najbolji prediktor bio je osjeÊaj korisnosti(ß=0,336).

Kada gledamo regresijsku analizu za prediktore stvarne druπtve-ne ukljuËenosti (Tablica 7), vidimo poneπto drugaËiju situaciju. Osje-Êaj korisnosti je joπ uvijek najbolji prediktor druπtvenog angaæmana(ß=0,267), a zajedniπtvo (ß=0,154) i povjerenje (ß=0,151) i dalje zna-Ëajno predviaju druπtveni angaæman. Ipak, razlika izmeu stavova iuvjerenja u korisnost druπtvenog angaæmana i stvarnog aktiviranja ra-di promjene druπtvene okoline vidi se u vaænosti osjeÊaja poπtovanjai cijenjenosti od drugih (ß=0,229) koji se pojavljuje kao znaËajan pre-diktor. Takoer, aktivnosti u vjerskoj zajednici postaju prediktor dru-πtvenog angaæmana (ß=0,125), vjerojatno zbog same naravi vjerskihorganizacija koje u svoja djelovanja djelomiËno ukljuËuju i aktivnostivezane uz poveÊanje druπtvenog kapitala.

TTaabblliiccaa 66 — Multipla regresijska analiza za stavoveprema druπtvenom angaæmanu

1. 2. 3. 4. 5.korak korak korak korak korak

ß ß ß ß ß

Vrijeme provedeno u vojsci (mjeseci) -0,073 -0,117 -0,083 -0,085 -0,062

Prisutnost fiziËkog ranjavanja u vojsci 0,089 0,083 0,060 0,052 0,083

Izloæenost neprijateljskoj vatri 0,016 -0,008 0,066 0,076 -0,002

Zajedniπtvo 0,278** 0,292** 0,271** 0,237**

Obiteljska ljubav i podrπka 0,112 0,081 -0,023

Aktivnost u vjerskoj zajednici i njezinim aktivnostima 0,117 0,109 0,077

OsjeÊaj poπtovanja i cijenjenosti od drugih 0,348** 0,279** 0,172

Povjerenje 0,196** 0,156*

OsjeÊaj korisnosti 0,335**

Prilagoeni R 0,002 0,074 0,257 0,285 0,353

DR22 0,016 0,075 0,19 0,03 0,068

DF 1,146 17,842** 18,695** 9,334** 23,241**

Napomena: * p < 0,05; ** p < 0,01



99

RASPRAVANakon πto smo kroz ovo istraæivanje dobili bolji uvid u dinamiku iprediktore druπtvene ukljuËenosti i druπtvenog kapitala, postavlja sepitanje stvaranja programa koji Êe omoguÊiti da se prevladaju najistak-nutiji problemi stvaranja uspjeπnog i aktiviranog druπtva. S obzirom nato da je ovo pitanje univerzalno vaæno i da je prirodan nastavak stu-dija o druπtvenoj ukljuËenosti, bilo je postavljano i prije, no do sadaje ostalo bez jasnog odgovora. Naime, iako je Putnam (1993) u poËet-cima razmatranja ideje druπtvenog kapitala i angaæiranosti smatrao ka-ko se druπtveni kapital moæe stvarati samo principom flbottom up«, ta-ko da odnosi unutar druπtva moraju biti predvodnici stvaranja druπt-venog kapitala, kasnije se i sam priklonio ideji da vladajuÊe strukturezakonima i pravilima mogu graditi socijalni kapital. No, iako Êe se ve-Êina ljudi sloæiti da bi izgradnja zdravog i funkcionalnog druπtva u ko-

TTaabblliiccaa 77 — Multipla regresijska analizaza druπtveni angaæman

1. 2. 3. 4. 5.korak korak korak korak korak

ß ß ß ß ß

Vrijeme provedeno u vojsci (mjeseci) -0,039 -0,072 -0,041 -0,044 -0,022

Prisutnost fiziËkog ranjavanja u vojsci 0,226 0,227 0,198 0,194 0,219

Izloæenost neprijateljskoj vatri -0,033 -0,041 0,030 0,037 -0,031

Zajedniπtvo 0,191** 0,203** 0,185** 0,154**

Obiteljska ljubav i podrπka 0,087 0,059 -0,033

Aktivnost u vjerskoj zajednici i njezinim aktivnostima 0,162** 0,156** 0,125**

OsjeÊaj poπtovanja i cijenjenosti od drugih 0,380** 0,312** 0,229**

Povjerenje 0,183** 0,151*

OsjeÊaj korisnosti 0,267**

Prilagoeni R 0,028 0,059 0,278 0,302 0,346

DR22 0,041 0,035 0,225 0,026 0,045

DF 3,043* 8,087** 22,309** 8,127** 14,868**

Napomena: * p < 0,05; ** p < 0,01



100

jem Êe pojedinci iskoriπtavati svoje kapacitete i u kojem Êe se potica-ti dobrobit pojedinaca trebala biti jedan od ciljeva vladine politike, ni-je jasno jesu li i u kojoj mjeri postojeÊi programi uspjeπni u promovi-ranju druπtvenog kapitala.

Pri tome nije upitno moæe li vladina politika stvoriti druπtveni ka-pital. Putnam (2000) decidirano argumentira da moæe. Ipak, postojebrojni faktori, neke od kojih smo i ukljuËili u ovo istraæivanje, koji mo-gu utjecati na sposobnost vlade da implementira takvu politiku, to jestda politika ostvari æeljeni trag na pojedince. Jedan od tih faktora jesti povjerenje. Kao πto smo u naπem istraæivanju pokazali, generalnopovjerenje bilo je prediktor druπtvene ukljuËenosti. Jedan od pokaza-telja da bi investiranje u podizanje generalnog povjerenja, na nacio-nalnoj razini, moglo pozitivno utjecati na niz pokazatelja druπtvenograzvoja dolazi i iz ekonomskih studija koje su pokazale da dræave ukojima postoje stroæe i povjerljivije institucije koje se bore protiv ko-rupcije i oportunizma i u kojima je pravni sustav uËinkovitiji i flpraved-niji« imaju veÊi ekonomski rast (Zak i Knack, 2001). Treba naravno bi-ti oprezan pri izvoenju kauzalnih zakljuËaka iz korelacijskih istraæi-vanja. Primjerice, moguÊe je i da prosperitetnije zemlje uvode bolje iuËinkovitije zakone, a ne moæemo iskljuËiti niti da i ekonomski rast iuËinkoviti pravni sustav uzrokuje neki treÊi faktor koji su istraæivanjado sada previdjela.

Pretpostavka je da se ta veza korupcije, oportunizma i ekonom-skog rasta odvija djelomiËno preko generalne razine povjerenja u dru-πtvo. Populacija koja vjeruje u postojanje pravednog druπtvenog sus-tava bit Êe spremnija investirati u nove poslove i povezivati se sa πi-rim krugom ljudi i time facilitirati ekonomski rast. Takozvana institu-cionalizirana teorija generalnog povjerenja (Rothstein i Stolle, 2002)tako postulira kauzalni mehanizam koji pokazuje kako nepristrane inekorumpirane institucije mogu utjecati na poveÊanje generalnogpovjerenja, a time i ekonomskog prosperiteta i druπtvene ukljuËenos-ti branitelja, ali i svih ostalih graana. Graani percipiraju koje institu-cije su vaæne za smanjenje oportunizma i korupcije te koje institucijemogu πtititi njihove interese od potencijalnih izrabljivaËa. Percepcijatih institucija kao povjerljivih ili nepovjerljivih, i iskustvo s tim institu-



101

cijama, utjeËu na osjeÊaj generalnog povjerenja u populaciji, a time ina stupanj graanske ukljuËenosti. S obzirom na to da je posljednjihdvadeset godina Hrvatska na meunarodnom indeksu korupcije, kojije predloæio i proveo Transparency International, varirala sve od 74.mjesta (od 105) 1999. do 66. mjesta 2009. i time bila izrazito nisko sobzirom na ostatak europskih zemalja, vidljivo je kako je ovaj faktormogao znatno utjecati na sveukupno povjerenje. To je izravno tadamoglo utjecati i na spremnost populacije da bude druπtveno ukljuËe-na. Razlozi ovako visoke korupcije kompleksni su i obuhvaÊaju sveod socijalistiËkog sustava koji je obiljeæio znatan dio naπe modernepovijesti i koji je favorizirao neke oblike korupcije, do rata, netrans-parentne privatizacije koja je slijedila te hipernormativizma u zakono-davstvu koji uz mnogobrojne zakone i regulacije svih oblika druπtve-nih i poslovnih interakcija ne uspijeva adekvatno kontrolirati i kazni-ti koruptivne aktivnosti (Grubiπa, 2010). Uz to, ne samo da postoje ob-jektivne mjere visoke korupcije u Hrvatskoj, veÊ je svijest o visokojkorupciji u Hrvatskoj prisutna i kod graana, poduzetnika i meuna-rodnih organizacija. ©tulhofer (2004) takoer primjeÊuje problem ko-rupcije u Hrvatskoj te implicira kako je upravo korupcija zasluæna zapad druπtvenog kapitala kojem smo svjedoËili od 1995. do 2003. go-dine. S druge strane, isti ekonomisti koji ukazuju na vaænost general-nog povjerenja za stvaranje produktivnog druπtva i ekonomskog bo-ljitka izraæavaju skepsu u pogledu sposobnosti vlade da osmisli ili im-plementira programe koji bi utjecali na razinu generalnog povjerenjadovoljnu da ostvare znaËajnu druπtvenu korist (Zak i Knack, 2001).

PromatrajuÊi braniteljsku populaciju u ovom kontekstu, i kroz na-πe rezultate, moæemo uoËiti neke specifiËnosti. Primjerice povjerenje,koje se generalno pokazalo kao jedan od glavnih faktora i prediktoradruπtvene ukljuËenosti, iako i dalje vaæno, ima puno manju prediktiv-nu vrijednost od osjeÊaja kohezije i korisnosti. Iako su branitelji po-pulacija s kojom se puno manipuliralo nakon rata, a upravo je nepov-jerenje u vladajuÊe strukture bilo i razlog dugogodiπnjih prosvjedapred Ministarstvom branitelja, Ëini se da taj nedostatak povjerenja ni-je utjecao na druπtvenu ukljuËenost. Barem ne do mjere u kojoj bis-mo to, sukladno literaturi o vaænosti povjerenja, mogli oËekivati. Je-



102

dan pokazatelj za to jest pitanje o generalnoj spremnosti branitelja daponovno krenu u rat, ako bi to situacija zahtijevala. Velika veÊina, njihËak viπe od pedeset posto, izrazilo je apsolutnu spremnost da ponov-no krenu u rat (Graf 1) iako je ista dræava za koju su se spremni bo-riti po nizu kriterija (poput uËestalosti korupcije) mogla smanjiti gene-ralno povjerenje te populacije do razine da se danas odbijaju angaæi-rati na isti naËin na koji su to uËinili prije 25 godina.

Ipak, kroz koheziju ili osjeÊaj zajedniπtva s grupom ostvaruje seniz pozitivnih ishoda za Ëlanove grupe. S poveÊanim osjeÊajem kohe-zije poveÊava se i produktivnost grupe i njena sposobnost da ostvarisvoje ciljeve; ali i na individualnoj razini pojedinci iz visoko koheziv-nih grupa primaju druπtvenu podrπku koja im olakπava prilagodbu iostvarivanje interpersonalnih veza (Grifftih i Vaticus, 1999). Kohezijabi tako mogla biti zaπtitni faktor ne samo na individualnoj razini kaoforma druπtvene potpore, veÊ i kao naËin obrane druπtvenog poten-cijala od negativnih uËinaka korupcije.

GGrraaffiikkoonn 11 — Spremnost branitelja da ponovo sudjeluju u ratu,ako bi to situacija zahtijevala

Kada bi ponovno izbio rat te ako bi to situacija zahtijevala,koliko biste bili voljni ponovno iÊi u rat?



103

MoguÊe najvaæniji, i svakako iznenaujuÊi, nalaz naπeg istraæiva-nja jest da kohezija unutar braniteljske populacije, Ëak i kad se kon-trolira doprinos svih ostalih faktora, i dalje dosljedno predvia stavo-ve prema druπtvenom angaæmanu, ali i sam druπtveni angaæman. Ovajnalaz mogli bismo nazvati neintuitivnim jer grupe koje su se formira-le kroz konflikt s drugim grupama Ëesto postaju netolerantne, ne sa-mo prema vlastitim Ëlanovima koji svojim djelima ugroæavaju opsta-nak grupe ili ne prate pravila grupne solidarnosti (Coser, 1956), veÊsu sklone stereotipiziranju i predrasudama koje idealiziraju vlastitu, ademoniziraju sve ostale grupe (Sherif, 1956). U antropologiji se takavfenomen objaπnjava kao forma plemenskog mentaliteta pri Ëemu sub-grupe razvijaju druπtvenu koheziju nauπtrb πireg druπtvenog sustava.Za takav plemenski etos dovoljno je da postoji interakcija izmeu Ëla-nova i bilo kakav ideoloπki odstup ili dogma koju Ëlanovi prate (Boydi Richerson, 2005). Boyd i Richerson (2005) navode i da takva flpleme-nizacija« moæe dovesti i do relativizacije moralnih stavova i ponaπanjate kao primjer navode robovlasniπtvo ameriËkog juga ili racionalizaci-ju sebiËnog ponaπanja raznih interesnih skupina koje postoje u zapad-nim demokracijama. Primjer takve alijenacije koja se dogaa nakonπto dio populacije bude aktivno ukljuËen u ratne aktivnosti jesu i li-bijski pobunjenici gdje se pokazalo da je, iako se osjeÊaju gotovo jed-nako povezani sa svojim suborcima koliko i s Ëlanovima svoje obite-lji, tek jedan posto njih izjavio kako osjeÊaju apsolutnu fuziju identi-teta s ostalim Libijcima koji su podræavali revoluciju, ali nisu bili u njuukljuËeni (Whitehouse i sur., 2014). ©toviπe, pobunjenici koji su sud-jelovali u ratnim aktivnostima gledali su na sve osobe koje se nisu pri-druæile borbi kao na nekoga tko parazitira na tuem trudu i muci neizlaæuÊi se opasnosti, πto je poslije vrlo vjerojatno dovelo do podjelai nesuglasica meu revolucionarima.

I dok takvi stavovi moæda postoje i kod dijela braniteljske popu-lacije te uzrokuju trenje izmeu braniteljske i nebraniteljske populaci-je dodatno uËvrπÊujuÊi ovisnost i povezanost branitelja uz ostale bra-nitelje, branitelji u Hrvatskoj svejedno pokazuju angaæman za dobro-bit πiroke zajednice, a kohezija unutar braniteljske populacije je s ti-me povezana. Dobar primjer takvog aktivizma bila je i iznimna anga-



104

æiranost i organizacija branitelja diljem Hrvatske u trenutcima kada suSlavoniju pogodile velike poplave. Branitelji su tada neovisno o sluæ-benim putevima pomoÊi, koji su u mnogoËemu kasnili i zakazali, us-postavili sustav pomoÊi koji je nevjerojatno uËinkovito dostavljao ma-terijalnu pomoÊ i mobilizirao ljude da fiziËki pomaæu ugroæenim oso-bama. Ovakvo udruæivanje kako bi se pomoglo πiroj zajednici mogu-Êe je potaknuto Ëinjenicom da su poplave pogodile upravo Slavoniju— podruËje Hrvatske koje je pretrpjelo jedno od najteæih ratnih raza-ranja i na kojem æivi velik broj ljudi koji su i sami branitelji, no to nemoæe potpuno objasniti opseg te humanitarne akcije. Dijelom bi seaktivacija branitelja oko pomoÊi poplavama pogoenim podruËjimamogla objasniti prisutnoπÊu veÊe — zajedniËke opasnosti koja tadaveæe zajednicu. U ovom sluËaju to su prirodne nepogode koje mogupogoditi sve, i u bilo kojem trenutku, te je moguÊe da je narav krizebila faktor koji je pridonio formiranju kohezije na razini nacije, a nejedinice ili samo braniteljske populacije.

MoguÊe je stoga da, iako postoji jak osjeÊaj povezanosti izmeuosoba koje su proπle Domovinski rat kao aktivni sudionici, svojevrsniosjeÊaj nacionalnog identiteta svejedno veæe branitelje za zajednicukoja ih okruæuje. Faktori koji utjeËu na to hoÊe li stvoriti osjeÊaj izra-æene nacionalne svijesti jesu zajedniËka povijest, zajedniËki skup vri-jednosti i vrlina te osjeÊaj odgovornosti za zajedniËku buduÊnost. Tajje osjeÊaj posebice izraæen ako je grupa proπla kroz rat, ili ratove, ka-ko bi obranila nacionalne granice i navedene vrijednosti (Henderson,1985). Zbog takvog snaænog osjeÊaja nacionalnog identiteta dio bra-nitelja postaje osjetljiv na probleme svoje grupe — u ovom sluËaju hr-vatskih sugraana. Ali, kao πto smo veÊ naveli, postaju osjetljivi i naËlanove svoje grupe za koje smatraju da izdaju naËela i vrijednostigrupe te opÊenito hostilnijima prema svima koji ne pripadaju toj soci-jalnoj kategoriji. Ovo nije bio predmet naπeg istraæivanja, ali svakakoje vrijedno istraæivanja i, ako je potrebno, osmiπljavanja intervencijakoje bi takve stavove regulirale. Naime, takvi rigidni druπtveni stavo-vi mogu pridonijeti raslojavanju i konfliktima unutar zajednice uspr-kos temeljnoj æelji za dobrobit zajednice. Dio objaπnjenja daju i Atran,Sheik i Gomez (2014), koji ponovnim analiziranjem podataka White-



105

housea i suradnika (2014) pokazuju da, iako osobe koje su proπlekroz bitku demonstriraju iznimnu meusobnu povezanost, najveÊupovezanost pokazuju osobe koje su proπle ratna iskustva, ali ih vezu-je i zajedniËka ideologija. Taj nalaz govori kako je osjeÊaj nacionalnogidentiteta mogao biti kljuËan osjeÊaj koji omoguÊava da se kohezija iz-meu branitelja prenese i na ulaganje u druπtveni kapital na nacional-noj razini.

Vaæan dio zajedniπtva, koji ovdje nismo istraæivali, jest i percep-cija uloge i karakteristika voe. Ne samo da kohezija grupe ovisi o to-me koliko se Ëlanovi grupe mogu identificirati s voom, veÊ Êe se ipercepcija grupe Ëesto temeljiti na percepciji osobe koju smatraju vo-diteljem grupe (Manning i Inghram, 1983). Ta osoba postaje tada ste-reotipni predstavnik grupe. Iz toga razloga iznimno je vaæno da bra-niteljska populacija polaæe veliku paænju na ponaπanje i izjave primje-rice politiËara koji se predstavljaju kao branitelji i koji se vezuju uzbraniteljsku populaciju. Predrasude koje se stvaraju prema branitelji-ma u velikoj Êe mjeri proizlaziti iz vrlina (ili mana) tih osoba te sezbog toga treba decidirano ograditi od osoba koje na bilo koji naËinkompromitiraju sliku branitelja ili imaju upitnu povijest i/ili moralnekvalitete. Takve Êe osobe udaljiti i velik dio branitelja, ali i krojiti jav-no mnijenje i dugoroËno mogu nanijeti veliku πtetu braniteljskoj po-pulaciji.

Naposljetku, jedan od najsnaænijih prediktora druπtvenog angaæ-mana bio je osjeÊaj korisnosti. ©to su se osobe viπe osjeÊale kao ko-risni i vaæni Ëlanovi svoje obitelji i druπtvenog okruæenja, to su viπevjerovale da je vaæno biti angaæiran u druπtvenim aktivnostima i to suviπe bile spremne angaæirati se. Iako je moguÊe kako sama Ëinjenicada su druπtveno aktivni mijenja njihovu percepciju vlastite relevant-nosti, postoji razlog da vjerujemo kako upravo djelujuÊi na angaæira-nje te populacije i mijenjanje njihove percepcije vlastite relevantnostiu obiteljskom i druπtvenom okruæenju moæemo potaknuti promjenu unjihovoj motivaciji da pridonose druπtvenom kapitalu. U skladu s na-πim nalazima, Okun (1994) ustanovljuje kako teænja za osjeÊajem ko-risnosti i produktivnosti predvia uËestalost sudjelovanja u volonter-skim aktivnostima. Takoer, pretpostavlja se da kod dijela populacije



106

volontiranje predstavlja strategiju odræavanja samopoπtovanja. ToupuÊuje na to da bi osjeÊaj korisnosti mogao biti vaæan prediktor psi-hofiziËkog zdravlja, posebice starije populacije. Potvruju to i studijekoje pokazuju da gubitak osjeÊaja relevantnosti utjeËe na zdravstvenistatus, psiholoπko funkcioniranje i kvalitetu æivota starije populacije.Primjerice, starije osobe koje se rijetko ili nikad ne osjeÊaju korisnimaza druge postiæu slabije rezultate na mjerama psihosocijalne dobrobi-ti te su izloæenije riziku smanjivanja mobilnosti i razvijanja degenera-tivnih bolesti (Gruenewald i sur., 2007). U istoj longitudinalnoj studi-ji pokazalo se i da osobe koje imaju smanjen osjeÊaj korisnosti imajuveÊi mortalitet od osoba koje su se Ëesto osjeÊale korisnima. Vezasubjektivnog osjeÊaja korisnosti i mortaliteta potvrena je i u longitu-dinalnoj studiji na uzorku 825 neinstitucionaliziranih starijih osoba uJapanu. Pokazalo se da je osjeÊaj subjektivne koristi bio zaπtitni fak-tor protiv mortaliteta, Ëak i kada su se korigirale zdravstvene i drugevarijable (Okamoto i Tanaka, 2004).

Dakle, starije osobe koje se ne osjeÊaju korisnima za druge ne sa-mo slabije pridonose druπtvenom kapitalu, veÊ i predstavljaju ranjividio populacije na koji bi trebalo usmjeriti psihosocijalne i medicinskeintervencije, a posebno se usmjeriti na aktivnosti koje promoviraju os-jeÊaje korisnosti. Ove studije provoene su u starijoj populaciji, πto jevrlo primjenjivo i na naπu braniteljsku populaciju, jer Êe se ta popula-cija osim problema vezanih specifiËno za posljedice njihovih ratnih is-kustva, uskoro suoËiti i s psihosocijalnim i zdravstvenim problemimavezanim uz starost, akumulirajuÊi riziËne faktore na veÊ traumatizira-ne temelje. Ova visoka povezanost osjeÊaja korisnosti s druπtvenimkapitalom u naπem uzorku, ali i spomenute studije koje govore o vaæ-nosti osjeÊaja korisnosti za zdravstveno i psihosocijalno funkcionira-nje, ima posebnu teæinu kada govorimo o braniteljskoj populaciji. Sprogramom umirovljivanja hrvatskih branitelja, gdje se velik broj hr-vatskih branitelja stavio u pasivnu druπtvenu poziciju vrlo rano u æi-votu i na vrhuncu radne sposobnosti, vidimo kako je ovaj vaæan as-pekt samopercepcije mogao biti naruπen te da je takva politika moglananijeti dodatnu veliku πtetu hrvatskim braniteljima.



107

Stoga, kao πto smo vidjeli i u naπem istraæivanju, stavovi premadruπtvenom angaæmanu, ali i sam druπtveni angaæman, bit Êe poveza-ni s osjeÊajem korisnosti. Uvaæavanjem æelja braniteljske populacije uvezi s aktivnostima kojima bi se htjeli baviti te osmiπljavanjem progra-ma koji bi branitelje ukljuËili u takve druπtveno korisne programe ima-mo priliku utjecati na njihov osjeÊaj vlastite korisnosti, poveÊati njihovdoprinos druπtvenom kapitalu, ali i dugoroËno pridonijeti smanjivanjurizika od razvijanja zdravstvenih i psihosocijalnih poremeÊaja i morta-liteta. Jedan je primjer takvog programa i program Experience Corps(Glass i sur., 2004; Fried i sur., 2004) u kojem se stariji volonteri uklju-Ëuju u aktivnosti u srednjim i osnovnim πkolama kako bi se poveÊalanjihova socijalna, fiziËka i kognitivna aktivacija, ali i pomoglo πkola-ma izvrπavati svoje obaveze. Program je poluËio dobre rezultate i uka-zao na potencijal takvih programa da poboljπaju zdravlje starije popu-lacije, ali i da pozitivno utjeËu na edukacijske ciljeve πkolske popula-cije. S ovime na umu pristupili smo zadnjem dijelu naπe studije — is-pitivanju preferiranih aktivnosti braniteljske populacije kako bismosteËene spoznaje o interpersonalnim i socijalnim faktorima prilagod-be braniteljske populacije mogli pretvoriti u programe osnaæivanja te,po mnogoËemu, specifiËne i ranjive populacije.



4.

Smjernice za dalje:preferirane aktivnosti

unutar braniteljskih udruga




111

Zadnji dio naπe studije usmjerio se na percepciju branitelja o preferi-ranim aktivnostima unutar braniteljskih udruga s ciljem utvrivanjaaktivnosti kojima bi se branitelji æeljeli baviti u sklopu udruga te naprava i pogodnosti koje smatraju da bi æeljeli dobivati Ëlanstvom uudruzi. Zbog kvalitetnije sistematizacije rada braniteljskih udruga, kaoi institucija koje su u doticaju s braniteljskom populacijom, vaæno jeznati za koje toËno aktivnosti branitelji iskazuju interes te koje su toË-no njihove potrebe. S godinama se potrebe i interesi branitelja mije-njaju, stoga je vaæno prilagoditi rad udruga i institucija stvarnim potre-bama i interesima populacije.

SUDIONICIIstraæivanje je provedeno na istom uzorku kao i istraæivanje opi-

sano u prethodnom poglavlju. Upitnike je ispunilo 258 branitelja udobi od 38 do 75 godina. Upitnici su distribuirani uz pomoÊ branitelj-skih udruga, a ispunjavali su se u tiskanom i online formatu.

INSTRUMENTIUpitnik o preferiranim aktivnostima, pravima i

pogodnostima unutar braniteljskih udrugaUpitnik o preferiranim aktivnostima, pravima i pogodnostima unutarbraniteljskih udruga konstruiran je temeljem podataka koji su prikup-ljeni u fokus grupama. Za potrebe fokus grupa sudionici su podijelje-ni ovisno o naËinu prikljuËivanja vojsci (dragovoljci ili unovaËeni) teovisno o intenzitetu ratnog iskustva (visok ili nizak intenzitet). Sudio-nici su kroz Ëetiri fokus grupe pruæili πirok spektar informacija koje supretvorene u prototipske izjave koje tvore upitnik o preferiranim ak-



112

tivnostima unutar braniteljskih udruga. Za prikupljanje podataka Ëes-tice su transformirane u upitniËku formu pri Ëemu su se odgovori nasvaku tvrdnju davali na skali od 0 do 5 (Nikako ne æelim — U potpu-nosti æelim) te je ostavljeno jedno otvoreno pitanje kojim su mogli iz-raziti potrebu za aktivnoπÊu koja nije obuhvaÊena upitnikom. Prvi dioupitnika (20 pitanja) odnosi se na aktivnosti koje bi branitelji æeljelirealizirati unutar braniteljskih udruga. Drugi dio upitnika (8 pitanja)usmjeren je na prava i pogodnosti koje bi branitelji æeljeli realiziratiunutar braniteljskih udruga.

REZULTATI I RASPRAVATablica 8 — Preferirane aktivnosti unutar braniteljskih udruga

M SD

Æelim sudjelovati u aktivnostima promicanja vrijednostiDomovinskog rata. 4,16 0,833

Æelim sudjelovati u obiljeæavanju obljetnica bitnih za branitelje. 4,04 0,962

Æelim sudjelovati u educiranju djece, mladih i svih zainteresiraniho istini i Ëinjenicama Domovinskog rata. 3,85 1,057

Æelim pohaati radionice o pravnim pitanjima branitelja. 3,66 1,147

Æelim sudjelovati u digitalizaciji ratne grae kako bi ona biladostupnija πiroj javnosti i znanstvenim institutima. 3,57 1,071

Æelim sudjelovati u rekreativnim sportskim aktivnostima. 3,56 1,085

Æelim sudjelovati u osmiπljavanju aktivnosti unutar udrugausmjerenih na djecu branitelja (sport, kultura, obrazovanje itd.). 3,47 1,096

Æelim sudjelovati u kreiranju edukativnih materijala oDomovinskom ratu (pisanje broπura, snimanje videomaterijala,intervjuiranje suboraca). 3,43 1,121

Æelim sudjelovati u natjecateljskom sportu. 3,34 1,131

Æelim pohaati teËaj stranih jezika. 3,29 1,191

Æelim sudjelovati u prodaji predmeta izraenih na teËajevimaza dobrobit humanitarnih udruga ili braniteljskih udruga. 3,14 1,072

Æelim pohaati psiholoπke radionice (npr. radionica usvajanjavjeπtina uspjeπne komunikacije, poduËavanje uËinkovitomrjeπavanju sukoba, usvajanje vjeπtina uspjeπnog suoËavanjasa stresom, radionica o ljutnji, tehnikama relaksacije i sliËno). 3,13 1,295


4. Smjernice za dalje: preferirane aktivnosti unutar braniteljskih udruga

113

Æelim sudjelovati u izdavanju braniteljskih novina ili biltena(pisanje Ëlanaka, fotografiranje, crtanje karikatura, osmiπljavanjeviceva ili kao urednik). 3,13 1,148

Æelim pohaati informatiËki teËaj. 3,10 1,279

Æelim se educirati u podruËju pripreme projekata za natjeËaj. 3,04 1,329

Æelim pohaati teËaj iz podruËja poljodjelstva (npr. teËajekoloπke poljoprivrede, teËaj uzgoja pËela i sliËno). 3,03 1,249

Æelim sudjelovati u veËerima domoljubne poezije (kao sluπatelj,autor ili interpretator djela). 3,02 1,164

Æelim pohaati teËaj drvodjeljstva. 2,74 1,166

Æelim pohaati teËaj iz podruËja novinarskih vjeπtina. 2,68 1,178

Æelim pohaati teËaj slikarstva. 2,38 1,190

Prema provedenoj anketi najveÊe prosjeËne vrijednosti dobivene sukod aktivnosti vezanih uz promicanje vrijednosti Domovinskog rata,obiljeæavanje obljetnica koje su za njih bitne, tj. obljetnica vezanih uzratne akcije i stradanja suboraca, informiranje o pravnim pitanjimabranitelja te digitalizaciju ratne grae.

Visoke prosjeËne vrijednosti izraæene su na Ëesticama koje uklju-Ëuju aktivnosti vezane za sudjelovanje u educiranju djece, mladih i os-tatka javnosti o Ëinjenicama vezanima uz dogaanja tijekom rata, aposebno po pitanju izrade materijala za izvoenje nastave povijesti ucjelinama koje se bave Domovinskim ratom.

Iako se tijekom nekoliko godina poradilo na koliËini gradiva ko-je se prezentira uËenicima, uoËene su manjkavosti grae te u naËinuizvoenja nastave. Tako se, primjerice, u udæbenicima nakladnika Al-fa iz 2014. godine i ©kolske knjige iz 2015. godine, a koji su trenutnoodobreni udæbenici od strane Ministarstva obrazovanja i znanosti,moæe primijetiti da bitni i kljuËni podatci nedostaju.

Prvi problem se nalazi u samom nedostatku kljuËnih podataka:tek nekoliko redaka posveÊeno je operacijama Bljesak i Oluja. Dakle,najznaËajnije operacije u oslobaanju Republike Hrvatske svedene suna tri-Ëetiri reËenice te spominju tek mjesec i godinu zbivanja. Tako,primjerice, za Bljesak Erdelja i StojakoviÊ (2015) navode sljedeÊi po-datak: flU svibnju 1995. Hrvatska je vojska vojno-policijskom operaci-



114

jom Bljesak oslobodila podruËje zapadne Slavonije i tako omoguÊilanesmetan prolazak vozila posavskim prometnim pravcima.« SliËan slu-Ëaj je i s Olujom kod istih autora: flPreostali dio hrvatskog teritorija podsrpskom okupacijom (s iznimkom istoËne Slavonije) osloboen je ukolovozu 1995. tijekom vojno-policijske operacije Oluja.«

Izrazito slabo je opisano ono πto su branitelji proæivljavali: teπkeuvjete, manjak oruæja, stres, strah te visoku motiviranost branitelja ko-ji su goloruki krenuli u obranu Republike Hrvatske. Autori udæbenikaza povijest propustili su opisati i okolnosti pod kojima je nastao Zbornarodne garde (ZNG) i tko su sve bili pojedinci koji su se pridruæiva-li tom prvom hrvatskom obrambenom sustavu. Udæbenici su neadek-vatno opremljeni za kapacitete koje uËenici imaju te se ne bave vaæ-nim pitanjima poput uzroka i posljedica. Autori su propustili takoerpozabaviti se i drugim kljuËnim dogaanjima: o akciji MedaËki dæeppiπe se u dva-tri retka u izdanju ©kolske knjige. Prigovori su se javilii zbog primjerice nespominjanja ratnih heroja poput Jean-Michela Ni-coliera koji su zaduæili Hrvatsku i kojemu je posveÊen vukovarskimost, a nije jasno objaπnjena ni uloga Rudolfa Pereπina. Tako se kodErdelje i StojakoviÊa (2015) iznosi samo ovaj podatak: flPilot RudolfPereπin pobjegao je iz JNA u zrakoplovu i spustio se u Austriju. U kas-nijoj fazi rata letio je u sastavu Hrvatskog zrakoplovstva; poginuo jena zadatku.

Iznesene Ëinjenice ukazuju na potrebu ukljuËivanja braniteljskepopulacije u procese pisanja udæbenika kada je posrijedi tema Domo-vinskog rata. Primjer dobre prakse predstavlja Ëitanka-priruËnik u iz-danju ©kolske knjige, vrijedan za sve nastavnike koji nisu aktivnoupoznati s Domovinskim ratom.

Interes je iskazan je i za aktivnosti vezane uz edukaciju o pravi-ma hrvatskih branitelja πto je oËekivano s obzirom na Ëeste izmjenezakonskih regulativa koje se odnose na braniteljsku populaciju. »inje-nica je da u trenutku testiranja nije postojao jedinstven zakon o pra-vima hrvatskih branitelja, pa je snalaæenje meu brojnim zakonimakoji reguliraju prava bilo kompleksno i pravnim struËnjacima. Dono-πenjem jedinstvenoga zakona o pravima hrvatskih branitelja znatno bise olakπalo razumijevanje i tumaËenje prava ovog dijela populacije. S



115

ovime u skladu evidentno je kako bi bilo poæeljno viπe paænje posve-titi edukaciji pravnih struËnjaka zaduæenih za informiranje branitelja onjihovim pravima, kao i proπiriti mreæe pravnih savjetnika koji bi bilidostupni na nacionalnoj razini.

Sportske aktivnosti, bilo da su rekreativnog ili natjecateljskogakaraktera, u fokusu su interesa ispitane populacije i tu Ëinjenicu do-bro je upotrijebiti za daljnje usmjeravanje projekata prema razvojusportsko-rekreativnih centara prilagoenih potrebama braniteljske po-pulacije. Poseban naglasak treba staviti na izgradnju centara koji suprilagoeni invalidima i starijoj populaciji jer su takvi centri potrebni,a na nacionalnoj razini su deficitarni.

Na Ëestici flÆelim pohaati psiholoπke radionice (npr. radionicausvajanja vjeπtina uspjeπne komunikacije, poduËavanje uËinkovitomrjeπavanju sukoba, usvajanje vjeπtina uspjeπnog suoËavanja sa stre-som, radionica o ljutnji, tehnikama relaksacije i sliËno) takoer je is-kazan interes ukazujuÊi na æelju dijela braniteljske populacije da radina vlastitim potencijalima. ZnaËajna pozornost pridana je vjeπtinamakoje su potrebne za napredak u poslovnom i privatnom okruæenju.Meu tim vjeπtinama na vodeÊem su mjestu komunikacijske vjeπtinekoje nam, kada su dobro razvijene, omoguÊuju da svoje misli i idejejasno prenesemo drugima: vjeπtine noπenja sa stresnim situacijama,vjeπtine rjeπavanja sukoba i sliËno. Razvojem tih vjeπtina direktno seutjeËe i na poboljπanje kvalitete æivota, stoga ulaganje u takav tip pro-jekata pridonosi pojedincima, ali i πiroj druπtvenoj zajednici.

Interes je iskazan i za aktivnosti vezane uz pohaanje razliËitih ti-pova teËajeva: teËaj stranih jezika, informatiËki teËaj, teËaj za pisanjeprojekata i sliËno.

Ovi rezultati ukazuju da ispitani dio populacije prati druπtvenaoËekivanja u pogledu cjeloæivotnog obrazovanja te da teæe ka usvaja-nju novih znanja i poboljπavanju vlastitih kompetencija πto osiguravaveÊu konkurentnost na træiπtu rada. Tranzicija iz iznimno aktivnog idinamiËnog posla i vojnog okruæenja u pasivno civilno okruæenje, bezadekvatnoga razdoblja prilagodbe, kod branitelja je mogla izazvati os-jeÊaj odbaËenosti od ostatka druπtva i gubitak uloge radno aktivnogËlana zajednice. SliËne negativne emocije nakon umirovljenja i osjeÊa-



116

ja gubitka relevantnosti zabiljeæene su u vojnom (Harris., Gringart iDrake, 2013) i civilnom okruæenju (Dixon, 2007).

Kako je takva prisilna umirovljenja pratilo i smanjenje prihoda, teizoliranost od populacije s kojom su generacijski povezani smanjuju-Êi veliËinu druπtvene mreæe i osjeÊaj svrsishodnosti i kompetencije, zaoËekivati je kako Êe takva politika utjecati na smanjenje subjektivnedobrobiti. Naime, upravo su socioekonomski status, veliËina druπtve-ne mreæe i osjeÊaj kompetentnosti jedni od glavnih prediktora dobro-biti starije populacije (Pinquart i Sörensen, 2000). UvaæavajuÊi Ëinjeni-ce o utjecaju navedenih faktora na kvalitetu æivota pojedinca, osigu-ravanjem prava na rad svakome, bez obzira na to je li osoba u miro-vini ili ne, osigurava se da umirovljenici zadræe steËeni standard æivo-ta i da ne doe do socijalne iskljuËenosti. Otvaranjem moguÊnostiukljuËivanja na træiπte rada, mogli bi se prevenirati riziËni faktori kojedonosi socijalna iskljuËenost braniteljske populacije.

Tablica 9 — Anketa o pravima i pogodnostima unutar braniteljskih udruga

M SD

Æelim da potrebiti branitelji imaju pravo na dobivanjejednokratne financijske pomoÊi. 4,44 ,717

Æelim odlaziti na plaÊeni godiπnji sistematski lijeËniËki pregled. 4,26 ,856

Æelim osnivanje ljetovaliπta za branitelje. 4,22 ,797

Æelim da branitelji imaju prednost pri prijemu u termalna ljeËiliπta. 4,20 ,800

Æelim osnivanje psihoterapijskog centra za branitelje. 3,96 ,863

Æelim organizirano pruæanje zdravstvenih savjeta unutar udruge. 3,93 ,853

Æelim organizirano pruæanje pravne pomoÊi unutar udruge. 3,90 ,823

Æelim organizirano pruæanje psihosocijalne pomoÊi unutar udruge. 3,89 ,946

AnalizirajuÊi rezultate u pogledu prava i pogodnosti koje bi bra-nitelji æeljeli ostvarivati unutar udruga, ponovno se potvruje zaklju-Ëak o visokoj meugrupnoj povezanosti branitelja i izraæenoj empati-ji prema suborcima. Tako se na prvome mjestu nalazi æelja da udru-ge financijski pomognu suborcima koji su u teπkoj financijskoj situa-



117

ciji. Meusobno pomaganje dio je svakodnevne prakse koju provodebranitelji, bez obzira na to jesu li vezani za neku udrugu.

Tu je nadalje izraæena potreba odlaska na sistematske preglede,πto je u skladu s oËekivanjima jer su ratne traume snaæno utjecale nazdravstveno stanje branitelja. Zbog izloæenosti ratnim uvjetima, brani-teljima je zdravlje trajno naruπeno i stoga je ulaganje u preventivne sis-tematske preglede i ranu dijagnostiku iznimno vaæno za oËuvanje nji-hova zdravlja. Takoer, velik interes iskazan je za osnivanje ljetovali-πta za branitelje, prijeme u termalna ljeËiliπta, kao i za osnivanje psi-hoterapijskih centara, πto moæe ukazivati da prava preko osnovnezdravstvene zaπtite nisu usklaena sa stvarnim potrebama braniteljskepopulacije.

PopoviÊ (2016) naglaπava vaænost pomicanja iz kulture traumeprema kulturi preæivljavanja, otpornosti i zahvalnosti s naglaskom nasport i rekreaciju, rad braniteljskih zadruga, poduzetniπtvo i sliËno. Zanavedene aktivnosti i usmjeravanje prema posttraumatskom rastu,prema rezultatima provedenoga istraæivanja branitelji su iskazali velikinteres i stoga dobiveni rezultati daju dobre smjernice za rad branitelj-skih udruga, ali i institucija koje su u doticaju s braniteljskom popula-cijom. Prilagoavanjem i organiziranjem djelatnosti u smjeru aktivnos-ti za koje su branitelji iskazali najveÊi interes, udruge i institucije svr-sishodnije Êe usmjeravati svoje ljudske i materijalne resurse.






121

ZAHVALE

Iskreno zahvaljujemo svim braniteljima koji su volonterskim angaæma-nom sudjelovali u provedbi ovog projekta.

Velika hvala i recenzentima, prof. dr. sc. Marijani Braπ i prof. dr.sc. Goranu Milasu na uloæenom trudu i vrijednim komentarima i suges-tijama.

Zahvaljujemo i Janji Sekula GibaË i Leoni SlatkoviÊ HarËeviÊ na sa-vjetima i pomoÊi pri pisanju povijesnog pregleda Domovinskog rata teTiffany Matej HrkaloviÊ za pomoÊ kod skupljanja i unosa podataka.

NajveÊa hvala naπim obiteljima na njihovoj ljubavi, strpljivosti i po-drπci.

Ovom studijom æeljeli smo na skroman naËin izraziti duboku zah-valnost svim hrvatskim braniteljima na ærtvi koju su podnijeli za domo-vinu. Hrvatski branitelji se i danas, Ëetvrt stoljeÊa nakon Domovinskograta, u javnosti suoËavaju s predrasudama i nerazumijevanjem. Nadamose da Êe struËnjaci i laici koji su u kontaktu ili dolaze u kontakt s bra-niteljskom populacijiom iskoristiti znanstvene spoznaje iznesene u ovojknjizi kao podlogu za bolje razumijevanje i adekvatniji rad.

Sandra, Igor i Martina



123

1. poglavljeBaranowsky, A. B., Young, M., Johnson-Douglas, S., Williams-Keeler, L.,

McCarrey, M. (1998). PTSD transmission: A review of secondary trauma-tization in Holocaust survivor families. Canadian Psychology/Psycholo-gie canadienne, 39(4), 247.

BegiÊ, N., Sanader, M., i Æunec, O. (2008). Ratni veterani u starom Rimu i udanaπnjoj Hrvatskoj. Polemos: Ëasopis za interdisciplinarna istraæivanjarata i mira, 10(20), 11-30.

Bleich, A. (1992). From front line to home front: A study of secondary trau-matization. Family process, 31(3), 289-302.

Bowles, S. (2009). Did warfare among ancestral hunter-gatherers affect theevolution of human social behaviors? Science, 324(5932), 1293-1298.

Bowles, S. (2012). Warriors, levelers, and the role of conflict in human socialevolution. Science, 336(6083), 876-879.

Brailey, K., Vasterling, J. J., Proctor, S. P., Constans, J. I. i Friedman, M. J.(2007). PTSD symptoms, life events, and unit cohesion in U.S. Soldiers:Baseline findings from the neurocognition deployment health study.Journal of Traumatic Stress, 20(4), 495-503.

Brewer, M. B. (1979). In-group bias in the minimal intergroup situation: Acognitive-motivational analysis. Psychological bulletin, 86(2), 307.

Brewin, C. R., Andrews, B., Valentine, J. D. (2000). Meta-analysis of risk fac-tors for posttraumatic stress disorder in trauma-exposed adults. Journalof Consulting and Clinical Psychology, 68(5), 748-766.

Budak, J. (2007). Corruption in Croatia: Perceptions rise, problems remain.Croatian Economic Survey, 9, 35-68.

Caselli, L. T., Motta, R. W. (1995). The effect of PTSD and combat level onVietnam veterans' perceptions of child behavior and marital adjustment.Journal of clinical psychology, 51(1), 4-12.

Cohen, S. i Wills, T. A. (1985). Stress, social support, and the buffering hy-pothesis. Psychological bulletin, 98(2), 310.

LITERATURA



124

Darwin, C. (1871). Sexual selection and the descent of man. London: Mur-ray.

Dekel, R., Solomon, Z. (2006). Secondary traumatization among wives of Is-raeli POWs: the role of POWs' distress. Social psychiatry and psychia-tric epidemiology, 41(1), 27.

Dijkers, M. (1998). Community integration: conceptual issues and measure-ment approaches in rehabilitation research. Topics in Spinal Cord InjuryRehabilitation, 4(1), 1-15.

Dinshtein, Y., Dekel, R., Polliack, M. (2011). Secondary traumatization amongadult children of PTSD veterans: the role of mother—child relationships.Journal of Family Social Work, 14(2), 109-124.

–oreviÊ, V., Braπ, M., MilunoviÊ, V., BrajkoviÊ, L., Boban, M., BiËaniÊ, I. iLaco, M. (2011). Self-perceived social support in Croatian war veteranssuffering from combat-related posttraumatic stress disorder — whatshould not have happened. Acta clinica Croatica, 50(2), 177-183.

Franz, M. R., Wolf, E. J., MacDonald, H. Z., Marx, B. P., Proctor, S. P. i Vas-terling, J. J. (2013). Relationships among predeployment risk factors,warzone — hreat appraisal, and postdeployment PTSD symptoms. Jou-rnal of traumatic stress, 26(4), 498-506.

Ginges, J. i Atran, S. (2009). What motivates participation in violent politicalaction. Annals of the New York Academy of Sciences, 1167(1), 115-123.

Goodall, J. (1979). Intercommunity interactions in the chimpanzee popula-tion of the Gombe National Park. u Hamburg, D.A. i McCrown, E.R.(Ur.)., The great apes, Benjamin/Cummings Publ., Menlo Park, Califor-nia.

Hebrang, A. (2013). ZloËini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Re-publiku Hrvatsku. Zadar; Zagreb: Matica hrvatska, ogranak Zadar; Udru-ga hrvatskih lijeËnika dragovoljaca 1990.—1991.; ©kolska knjiga.

HINA (2016). http://www.nacional.hr/nazor-hmdcdr-trenutno-raspolaze-s-imenima-14-912-smrtno-stradalih-u-domovinskom-ratu/. Pribavljeno 12.1. 2017, s http://www.nacional.hr/nazor-hmdcdr-trenutno-raspolaze-s-imenima-14-912-smrtno-stradalih-u-domovinskom-ratu/

Hoge, C. W., Castro, C. A., Messer, S. C., McGurk, D., Cotting, D. I. i Koff-man, R. L. (2004). Combat duty in Iraq and Afghanistan, mental healthproblems, and barriers to care. New England Journal of Medicine,351(1), 13-22.

Hoge, C. W., Terhakopian, A., Castro, C. A., Messer, S. C., Engel, C. C. (2007).Association of posttraumatic stress disorder with somatic symptoms,


Literatura

125

health care visits, and absenteeism among Iraq war veterans. AmericanJournal of Psychiatry, 164(1), 150-153.

Iversen, A. C., Fear, N. T., Ehlers, A. A., Hughes, J., Hull, L. L., Earnshaw, M.M., Greenberg, N., Rona, R., Wessely, S., Hotopf, M. M. (2008). Risk fac-tors for post-traumatic stress disorder among UK Armed Forces person-nel. Psychological Medicine, 38, 511-522.

Johnson, D. W., Johnson, R. T. (1989). Cooperation and competition: Theo-ry and research. Interaction Book Company. Edina, MN

Jordan, B. K., Schlenger, W. E., Hough, R., Kulka, R. A., Weiss, D., Fairbank,J. A., Marmar, C. R. (1991). Lifetime and current prevalence of specificpsychiatric disorders among Vietnam veterans and controls. Archives ofGeneral Psychiatry, 48(3), 207-215.

Jug, D. (2004). PoËeci sustavne izobrazbe Ëasnika i doËasnika u HrvatskojVojsci. POLEMOS: Ëasopis za interdisciplinarna istraæivanja rata i mira,7(13-14), 107-128.

Kameda, T., Van Vugt, M. i Tindale, S. (2015). Groups. U Zeigler-Hill, V.,Welling, L. L. M., Shackelford, T. K., (Ur.). Evolutionary perspectives onsocial psychology. New York: Springer, str. 243-253.

Kang, H. K., Natelson, B. H., Mahan, C. M., Lee, K. Y., i Murphy, F. M. (2003).Post-traumatic stress disorder and chronic fatigue syndrome-like illnessamong Gulf War veterans: a population-based survey of 30,000 vete-rans. American journal of epidemiology, 157(2), 141-148.

Kessler, R. C., Sonnega, A., Bromet, E., Hughes, M., Nelson, C. B. (1995).Posttraumatic stress disorder in the National Comorbidity Survey. Archi-ves of general psychiatry, 52(12), 1048-1060.

King, D. W., King, L. A., Foy, D. W., Keane, T. M., Fairbank, J. A. (1999).Posttraumatic stress disorder in a national sample of female and maleVietnam veterans: risk factors, war-zone stressors, and resilience-reco-very variables. Journal of abnormal psychology, 108(1), 164.

King, L. A., King, D. W., Fairbank, J. A., Keane, T. M., Adams, G. A. (1998).Resilience-recovery factors in post-traumatic stress disorder among fe-male and male Vietnam veterans: Hardiness, postwar social support,and additional stressful life events. Journal of personality and social psy-chology, 74(2), 420.

Koenen, K. C., Stellman, S. D., Sommer, J. F., Stellman, J. M. (2008). Persis-ting posttraumatic stress disorder symptoms and their relationship tofunctioning in Vietnam veterans: A 14-year follow-up. Journal of trau-matic stress, 21(1), 49-57.



126

Kruglanski, A. W., Chen, X., Dechesne, M., Fishman, S. i Orehek, E. (2009).Fully committed: Suicide bombers' motivation and the quest for perso-nal significance. Political Psychology, 30(3), 331-357.

Marijan, D. (2001). Slavonija u ratnoj 1991. godini, Scrinia Slavonica, I/1, 282--283.

Marijan, D. (2004). The Battle of Vukovar. Zagreb: Hrvatski institut za povi-jest.

Marijan, D. (2008). Sudionici i osnovne znaËajke rata u Hrvatskoj 1990.—1991. »asopis za suvremenu povijest, 40(1), 47-63.

Marijan, D. (2016). Domovinski rat. Zagreb: Despot infinitus — Hrvatski in-stitut za povijest.

Miπkulin, I. (2005). Iz æivota 122. brigade Hrvatske vojske 1991.—1993. Scri-nia slavonica, 5, 338-365.

Motyl, M., Vail III, K. E. i Pyszczynski, T. (2009). Waging terror: Psychologi-cal motivation in cultural violence and peacemaking. U The Impact of9/11 on Psychology and Education (str. 23-36). Palgrave Macmillan US.

Nazor, A. (2011). Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih (Republika Hr-vatska i Domovinski rat: pregled politiËkih i vojnih dogaanja 1990.,1991.—1995./1998.) . Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijskicentar Domovinskog rata.

Nazor, A. (2011). Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih. Zagreb: Hrvat-ski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata.

Okun, M. A. (1994). The relation between motives for organizational volun-teering and frequency of volunteering by elders. Journal of Applied Ge-rontology, 13(2), 115-126.

Praljak, S. (2007). Procjena ratnih πteta u Hrvatskoj nastalih zbog agresije napodruËju ili s podruËja BiH: izravni i neizravni troπkovi za razdoblje1991.—2015.. Zagreb: Oktavijan.

Prigerson, H. G., Maciejewski, P. K., Rosenheck, R. A. (2002). Population at-tributable fractions of psychiatric disorders and behavioral outcomes as-sociated with combat exposure among US men. American journal of Pu-blic Health, 92(1), 59-63.

Riggs, D. S., Byrne, C. A., Weathers, F. W. i Litz, B. T. (1998). The quality ofthe intimate relationships of male Vietnam veterans: Problems associa-ted with posttraumatic stress disorder. Journal of traumatic stress, 11(1),87-101.

Rona, R. J., Hooper, R., Jones, M., Iversen, A. C., Hull, L., Murphy, D., Ho-topf, M., Wessely, S. (2009). The contribution of prior psychological


Literatura

127

symptoms and combat exposure to post Iraq deployment mental healthin the UK military. Journal of Traumatic Stress, 22, 11-19.

Shea, M. T., Vujanovic, A. A., Mansfield, A. K., Sevin, E. i Liu, F. (2010). Post-traumatic stress disorder symptoms and functional impairment amongOEF and OIF National Guard and Reserve veterans. Journal of trauma-tic stress, 23(1), 100-107.

Sherif, Muzafer; O. J. Harvey, B. Jack White, William R. Hood i Carolyn W.Sherif (1988). The Robbers Cave Experiment. Middletown, CT: Wesley-an University Press. [Prvo izdanje 1961.]

SoldiÊ, M. (2009). A land fit for heroes: Croatian veterans of the homelandwar. MA-thesis: Oslo University.

Solomon, Z. i Mikulincer, M. (1990). Life events and combat-related posttrau-matic stress disorder: The intervening role of locus of control and socialsupport. Military Psychology, 2, 241-256.

©terc, S. i Pokos, N. (1993). Demografski uzroci i posljedice rata protiv Hr-vatske. Druπtvena istraæivanja, 2(2-3 (4-5)), 305-333.

Thorpe, I. J. (2003). Anthropology, archaeology, and the origin of warfare.World Archaeology, 35(1), 145-165.

TomiÊ, A. (2017). KAKO JE SAMOSTALNA HRVATSKA DRÆAVA POSTALAPOPUT ©VICARSKOG FRANKA. Branitelji su kao bankari. Nikako da imotplatimo dug. A rate su sve veÊe. jutarnji.hr. Pristup 12. oæujka 2017.,http://www.jutarnji.hr/komentari/kako-je-samostalna-hrvatska-drzava-postala-poput-svicarskog-franka-branitelji-su-kao-bankari-nikako-da-im-otplatimo-dug-a-rate-su-sve-vece/5681723/

Van der Kolk, B. A. i McFarlane, A. C.(1996). The black hole of trauma. U B.A. van der Kolk, A. C. McFarlane, L. Weisaeth (ur.), Guilfold Press, Trau-matic stress: The effects of overwhelming experience on mind, body,and society, 3-23.

VukusiÊ, H., Wilson, J. P., Gregurek, R., Komar, Z., PaviÊ, L. i GogiÊ, B.(2003). Secondary victimization of war veterans with post-traumaticstress disorder: the Croatian experience. Psychiatria Danubina, 15(1-2),13-23.

Waysman, M., Mikulincer, M., Solomon, Z. i Weisenberg, M. (1993). Secon-dary traumatization among wives of posttraumatic combat veterans: Afamily typology. Journal of Family Psychology, 7(1), 104.

Wilier, B., Ottenbacher, K. J., Coad, M. L. (1994). The Community IntegrationQuestionnaire: a comparative examination. American Journal of Physi-cal Medicine and Rehabilitation, 73(2), 103-111.



128

Wrangham, R. W. (1999). Evolution of coalitionary killing. American Journalof Physical Anthropology, 110(S29), 1-30.

Wrangham, R. W. i Peterson, D. (1996). Demonic males: apes and the ori-gins of human violence. Boston, MA: Houghton Mifflin.

Zatzick, D. F., Marmar, C. R., Weiss, D. S., Browner, W. S., Metzler, T. J., Gol-ding, J. M., Stewart, A., Schlenger, W.E., i Wells, K. B. (1997). Posttrau-matic stress disorder and functioning and quality of life outcomes in anationally representative sample of male Vietnam veterans. AmericanJournal of Psychiatry, 154(12), 1690-1695.

ÆiviÊ, D. (2001). Izravni demografski gubitci (ratne ærtve) Hrvatske (1990.—1998.) uzrokovani velikosrpskom agresijom i neke njihove posljedice.Druπtvena istraæivanja, 3(53), 451-484.

Æunec, O. (1998). Rat u Hrvatskoj 1991.—1995. 1. dio: Uzroci rata i operaci-je do Sarajevskog primirja. Polemos, 1(1), 57-89.

Æunec, O. (2006). Apsolutna ærtva i relativna kompenzacija: proturjeËja dru-πtvenog poloæaja veterana i dræavne skrbi za ratne veterane i invalide.POLEMOS: Ëasopis za interdisciplinarna istraæivanja rata i mira, 9(18),11-42.

2. poglavljeAbouzeid, M., Kelsall, H. L., Forbes, A. B., Sim, M. R. i Creamer, M. C. (2012).

Posttraumatic stress disorder and hypertension in Australian veterans ofthe 1991 Gulf War. Journal of Psychosomatic Research, 72(1), 33-38.

Agaibi, C. E. i Wilson, J. P. (2005). Trauma, PTSD, and resilience: a reviewof the literature. Trauma Violence Abuse, 6(3), 195-216.

AjdukoviÊ, D., KraljeviÊ, R. i PeniÊ, S. (2007). Kvaliteta æivota osoba pogo-enih ratom. Ljetopis socijalnog rada, 14(3), 505-526.

Aldwin, C. M., Levenson, M. R. i Spiro, A. (1994). Vulnerability and resilien-ce to combat exposure: can stress have lifelong effects? Psychology andAging, 9(1), 34-44.

AmeriËka psihijatrijska udruga (2000). DijagnostiËki i statistiËki priruËnik zaduπevne poremeÊaje DSM-IV-TR (4. izdanje). Washington D.C.: Ameri-can Psychiatric Association.

AmeriËka psihijatrijska udruga (2014). DijagnostiËki i statistiËki priruËnik zaduπevne poremeÊaje (DSM-V) (1. izdanje). Washington D.C.: AmericanPsychiatric Association.


Literatura

129

Amdur, R. L., Larsen, R. i Liberzon, I. (2000). Emotional processing in com-bat-related posttraumatic stress disorder: a comparison with traumatizedand normal controls. Journal of Anxiety Disorders, 14(3), 219-238.

Anderson, R., MikuliÊ, B., Vermeylen, G., Lyly-Yrjanainen, M. i Zigante, V.(2003). Second European Quality of Life Survey. Pribavljeno 16. 9. 2014.s adrese https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_files/pubdocs/2009/02/en/2/EF0902EN.pdf

Andrews, B., Brewin, C. R., Philpott, R. i Stewart, L. (2007). Delayed-onsetposttraumatic stress disorder: a systematic review of the evidence. Ame-rical Journal of Psychiatry, 164(9), 1319-1326.

Andrews, B., Brewin, C. R., Stewart, L., Philpott, R. i Hejdenberg, J. (2009).Comparison of immediate-onset and delayed-onset posttraumatic stressdisorder in military veterans. Journal of Abnormal Psychology, 118(4),767-777.

AntiËeviÊ, V., Kardum, G. i BritviÊ, D. (2011). War Veterans' Quality of Life:The Impact of Lifetime Traumatic Experiences, Psychological and Phy-sical Health-Related Characteristics. Druπtvena istraæivanja, 20(4), 1101-1118.

Armour, C. (2015). The underlying dimensionality of PTSD in the diagnosticand statistical manual of mental disorders: where are we going? Euro-pean Journal of Psychotraumatolpgy, 6: 28074.

Arnold, R., Ranchor, A. V., Sanderman, R., Kempen, G. I. J. M., Ormel, J. iSuurmeijer, T. P. B. M. (2004). The relative contribution of domains ofquality of life to overall quality of life for different chronic diseases.Quality of Life Research, 13(5), 883-896.

Badour, C. L., Blonigen, D. M., Boden, M. T., Feldner, M. T. i Bonn-Miller,M. O. (2012). A longitudinal test of the bi-directional relations betweenavoidance coping and PTSD severity during and after PTSD treatment.Behaviour Research and Therapy, 50(10), 610-616.

Badour, C. L. i Feldner, M. T. (2013). Trauma-related reactivity and regula-tion of emotion: associations with posttraumatic stress symptoms. Jour-nal of Behavior Therapy and Experimental Psychiatry, 44(1), 69-76.

Bae, S. M., Hyun, M. H. i Ra, Y. S. (2015). Mediating effects of forgivenessand emotion-focused coping on post-traumatic stress disorder symp-toms caused by physical injury and perceived threat. Asia-Pacific Psy-chiatry, 7(2), 164-172.

Bardeen, J. R., Kumpula, M. J. i Orcutt, H. K. (2013). Emotion regulation dif-ficulties as a prospective predictor of posttraumatic stress symptoms fol-lowing a mass shooting. Journal of Anxiety Disorders, 27(2), 188-196.



130

BejakoviÊ, P. i Kaliterna-LipovËan, L. (2007). Quality of life in Croatia: Keyfindings from national research. Paper presented at the European Foun-dation for the Improvement of Living and Working Conditions in Dub-lin.

Benotsch, E. G., Brailey, K., Vasterling, J. J., Uddo, M., Constans, J. I. i Sut-ker, P. B. (2000). War zone stress, personal and environmental resour-ces, and PTSD symptoms in Gulf War veterans: a longitudinal perspec-tive. Journal of Abnormal Psychology, 109(2), 205-213.

Besser, A. i Neria, Y. (2009). PTSD symptoms, satisfaction with life, and pre-judicial attitudes toward the adversary among Israeli civilians exposedto ongoing missile attacks. Journal of Traumatic Stress, 22(4), 268-275.

Blanchard, E. B., JonesAlexander, J., Buckley, T. C. i Forneris, C. A. (1996).Psychometric properties of the PTSD checklist (PCL). Behaviour Resea-rch and Therapy, 34(8), 669-673.

Boden, M. T., Westermann, S., McRae, K., Kuo, J., Alvarez, J., Kulkarni, M.R., . . . Bonn-Miller, M. O. (2013). Emotion Regulation and Posttrauma-tic Stress Disorder: A Prospective Investigation. Journal of Social andClinical Psychology, 32(3), 296-314.

Braga, L. L., Fiks, J. P., Mari, J. J. i Mello, M. F. (2008). The importance of theconcepts of disaster, catastrophe, violence, trauma and barbarism in de-fining posttraumatic stress disorder in clinical practice. BMC Psychiatry,8, 68.

Brewin, C. R., Andrews, B. i Valentine, J. D. (2000). Meta-analysis of risk fac-tors for posttraumatic stress disorder in trauma-exposed adults. Journalof Consulting and Clinical Psychology, 68(5), 748-766.

Brewin, C. R. i Holmes, E. A. (2003). Psychological theories of posttraumaticstress disorder. Clinical Psychology Review, 23(3), 339-376.

Bryant, R. A., O'Donnell, M. L., Creamer, M., McFarlane, A. C. i Silove, D.(2013). A multisite analysis of the fluctuating course of posttraumaticstress disorder. JAMA Psychiatry, 70(8), 839-846.

Chung, M. C., Werrett, J., Easthope, Y. i Farmer, S. (2004). Coping with post-traumatic stress: young, middle-aged and elderly comparisons. Interna-tional Journal of Geriatric Psychiatry, 19(4), 333-343.

Cloitre, M., Miranda, R., Stovall-McClough, K. C. i Han, H. (2005). BeyondPTSD: emotion regulation and interpersonal problems as predictors offunctional impairment in survivors of child abuse. Behaviour Therapy,36, 119-124.


Literatura

131

Cummins, R. A. (1995). On the Trail of the Gold Standard for Subjective Well-Being. Social Indicators Research, 35(2), 179-200.

Cummins, R. A. (1998). The second approximation to an international stan-dard for life satisfaction. Social Indicators Research, 43(3), 307-334.

Cummins, R. A. (2000). Objective and subjective quality of life: An interacti-ve model. Social Indicators Research, 52(1), 55-72.

Cummins, R. A. (2002). International Wellbeing Index Version 2. Pribavljeno27. 8. 2014. s adrese http://acqol.deakin.edu.au/inter_wellbeing/Index-CoreItemsDraft2.doc.

Cummins, R. A., Eckersley, R., Pallant, J., Van Vugt, J. i Misajon, R. (2003).Developing a national index of subjective wellbeing: The AustralianUnity Wellbeing Index. Social Indicators Research, 64(2), 159-190.

Delahanty, D. L. i Nugent, N. R. (2006). Predicting PTSD prospectively basedon prior trauma history and immediate biological responses. Annals ofthe New York Academy of Science, 1071, 27-40.

Diener, E. (2006). Guidelines for national indicators of subjective well-beingand ill-being. Applied Research in Quality of Life, 1(2), 151-157.

Diener, E., Emmons, R. A., Larsen, R. J. i Griffin, S. (1985). The SatisfactionWith Life Scale. Journal of Personality Assessment, 49(1), 71-75.

Diener, E. i Rahtz, D. E. (2000). Advances in quality of life theory and re-search. Dordrecht: Kluwer Academic Publishers.

Eftekhari, A., Zoellner, L. A. i Vigil, S. A. (2009). Patterns of emotion regula-tion and psychopathology. Anxiety, Stress and Coping, 22(5), 571-586.

Ehlers, A. i Clark, D. M. (2000). A cognitive model of posttraumatic stress di-sorder. Behaviour Research and Therapy, 38(4), 319-345.

Ehlers, A., Clark, D. M., Hackmann, A., McManus, F. i Fennell, M. (2005).Cognitive therapy for post-traumatic stress disorder: development andevaluation. Behaviour Research and Therapy, 43(4), 413-431.

Ehring, T. i Quack, D. (2010). Emotion regulation difficulties in trauma sur-vivors: the role of trauma type and PTSD symptom severity. BehaviorTherapy, 41(4), 587-598.

Elder, G. H. i Clipp, E. C. (1989). Combat Experience and Emotional Health— Impairment and Resilience in Later Life. Journal of Personality, 57(2),311-341.

Ferrajao, P. C. i Oliveira, R. A. (2016). The effects of combat exposure, abu-sive violence, and sense of coherence on PTSD and depression in Por-tuguese colonial war veterans. Psychological Trauma, 8(1), 1-8.



132

Field, A. (2013). Discovering statistics using IBM SPSS statistics (4. izdanje).London: SAGE Publications Ltd.

Flaskerud, J. H. (2016). Emotional Reactions to War: What's in a Name? Is-sues in Mental Health Nursing, 37(8), 609-612.

Foa, E. B. i Kozak, M. J. (1986). Emotional processing of fear: exposure tocorrective information. Psychological Bulletin, 99(1), 20-35.

Folkman, S. (1984). Personal control and stress and coping processes: a theo-retical analysis. Journal of Personality and Social Psychology, 46(4), 839--852.

Folkman, S. i Lazarus, R. S. (2011). Ways of coping questionnaire (WOC). Jas-trebarsko: Naklada Slap d.o.o.

Forbes, D., Creamer, M. i Biddle, D. (2001). The validity of the PTSD check-list as a measure of symptomatic change in combat-related PTSD. Be-haviour Research and Therapy, 39(8), 977-986.

Forbes, D., Creamer, M., Bisson, J. I., Cohen, J. A., Crow, B. E., Foa, E. B.,Ursano, R. J. (2010). A Guide to Guidelines for the Treatment of PTSDand Related Conditions. Journal of Traumatic Stress, 23(5), 537-552.

Ford, J. D., Schnurr, P. P., Friedman, M. J., Green, B. L., Adams, G. i Jex, S.(2004). Posttraumatic stress disorder symptoms, physical health, andhealth care utilization 50 years after repeated exposure to a toxic gas.Journal of Traumatic Stress, 17(3), 185-194.

Fordyce, M. W. (1998). A review of results on the happiness measures: A 60-second index of happiness and mental health. Social Indicators Re-search, 20, 355-381.

Forman-Hoffman, V. L., Carney, C. P., Sampson, T. R., Peloso, P. M., Wool-son, R. F., Black, D. W. i Doebbeling, B. N. (2005). Mental health co-morbidity patterns and impact on quality of life among veterans servingduring the first Gulf War. Quality of Life Research, 14(10), 2303-2314.

Frewen, P. A. i Lanius, R. A. (2006). Toward a psychobiology of posttrauma-tic self-dysregulation: reexperiencing, hyperarousal, dissociation, andemotional numbing. Annals of the New York Academy of Sciences,1071, 110-124.

Gates, M. A., Holowka, D. W., Vasterling, J. J., Keane, T. M., Marx, B. P. i Ro-sen, R. C. (2012). Posttraumatic stress disorder in veterans and militarypersonnel: epidemiology, screening, and case recognition. Psychologi-cal Services, 9(4), 361-382.


Literatura

133

Gutner, C. A., Rizvi, S. L., Monson, C. M. i Resick, P. A. (2006). Changes incoping strategies, relationship to the perpetrator, and posttraumatic dis-tress in female crime victims. Journal of Traumatic Stress, 19(6), 813-823.

Guyker, W. M., Donnelly, K., Donnelly, J. P., Dunnam, M., Warner, G. C.,Kittleson, J., Bradshaw, C. B., Alt, M. I Meier, S. T. (2013). Dimensiona-lity, reliability, and validity of the combat experiences scale. Military Me-dicine, 178(4), 377-384.

Harvey, A. G. i Bryant, R. A. (2002). Acute stress disorder: a synthesis andcritique. Psychological Bulletin, 128(6), 886-902.

Hines, L. A., Sundin, J., Rona, R. J., Wessely, S. i Fear, N. T. (2014). Posttrau-matic stress disorder post Iraq and Afghanistan: prevalence among mi-litary subgroups. Canadian Journal of Psychiatry, 59(9), 468-479.

Hoge, C. W., Castro, C. A., Messer, S. C., McGurk, D., Cotting, D. I. iKoffman, R. L. (2004). Combat duty in Iraq and Afghanistan, mentalhealth problems, and barriers to care. The New England Journal of Me-dicine, 351(1), 13-22.

Hoge, C. W., Castro, C. A., Messer, S. C., McGurk, D., Cotting, D. I. iKoffman, R. L. (2008). Combat duty in Iraq and Afghanistan, mentalhealth problems and barriers to care. US Army Medical Department Jou-rnal, 7-17.

Hoge, C. W., Riviere, L. A., Wilk, J. E., Herrell, R. K. i Weathers, F. W. (2014).The prevalence of post-traumatic stress disorder (PTSD) in US combatsoldiers: a head-to-head comparison of DSM-5 versus DSM-IV-TR symp-tom criteria with the PTSD checklist. Lancet Psychiatry, 1(4), 269-277.

Hoge, C. W. i Warner, C. H. (2014). Estimating PTSD Prevalence in US Vete-rans: Considering Combat Exposure, PTSD Checklist Cutpoints, andDSM-5. Journal of Clinical Psychiatry, 75(12), E1439-E1441. doi: Doi10.4088/Jcp.14com09616

Horesh, D., Solomon, Z., Zerach, G. i Ein-Dor, T. (2011). Delayed-onsetPTSD among war veterans: the role of life events throughout the life cy-cle. Social Psychiatry and Psychiatric Epidemiology, 46(9), 863-870.

Hunt, N. i Evans, D. (2004). Predicting traumatic stress using emotional intel-ligence. Behaviour Research and Therapy, 42(7), 791-798.

Jennings, P. A., Aldwin, C. M., Levenson, M. R., Spiro, A. i Mroczek, D. K.(2006). Combat exposure, perceived benefits of military service, andwisdom in later life — Findings from the normative aging study. Re-search on Aging, 28(1), 115-134.



134

Johansen, V. A., Wahl, A. K., Eilertsen, D. E., Weisaeth, L. i Hanestad, B. R.(2007). The predictive value of post-traumatic stress disorder symptomsfor quality of life: a longitudinal study of physically injured victims ofnon-domestic violence. Health and Quality of Life Outcomes, 5.

Johnsen, B. H., Eid, J., Laberg, J. C. i Thayer, J. F. (2002). The effect of sen-sitization and coping style on post-traumatic stress symptoms and qua-lity of life: two longitudinal studies. Scandinavian Journal of Psycholo-gy, 43(2), 181-188.

Jones, E. (2010). Shell Shock at Maghull and the Maudsley: Models of Psy-chological Medicine in the UK. Journal of the History of Medicine andAllied Sciences, 65(3), 368-395.

JukiÊ, V. (2013). Postraumatski stresni poremeÊaj (PTSP): povijesni, medicin-sko-psihijatrijski i socijalni aspekti. Motriπta (69-70), 15.

Kaliterna-LipovËan, L. i PrizmiÊ-Larsen, Z. (2006). Kvaliteta æivljenja, æivotnozadovoljstvo i osjeÊaj sreÊe u Hrvatskoj i Europskoj uniji. Zagreb: Insti-tut za javne Financije, Zaklada Friedrich Ebert.

Kang, S., Aldwin, C. M., Choun, S. i Spiro, A., 3rd. (2016). A Life-span Pers-pective on Combat Exposure and PTSD Symptoms in Later Life: Fin-dings From the VA Normative Aging Study. Gerontologist, 56(1), 22-32.

Karatzias, T., Chouliara, Z., Power, K., Brown, K., Begum, M., McGoldrick,T. i MacLean, R. (2013). Life satisfaction in people with post-traumaticstress disorder. Journal of Mental Health, 22(6), 501-508.

Kashdan, T. B., Breen, W. E. i Julian, T. (2010). Everyday strivings in war ve-terans with posttraumatic stress disorder: suffering from a hyper-focuson avoidance and emotion regulation. Behavior Therapy, 41(3), 350-363.

Keane, T. M., Fairbank, J. A., Caddell, J. M., Zimering, R. T., Taylor, K. L. iMora, C. A. (1989). Clinical evaluation of a measure to assess combatexposure. Psychological Assessment, 1, 53-55.

Khouzam, H. R. (2008). Posttraumatic stress disorder and aging. PostgradMed, 120(3), 122-129.

Kilpatrick, D. G., Resnick, H. S., Milanak, M. E., Miller, M. W., Keyes, K. M.i Friedman, M. J. (2013). National estimates of exposure to traumaticevents and PTSD prevalence using DSM-IV and DSM-5 criteria. Journalof Traumatic Stress, 26(5), 537-547.

Kimerling, R., Clum, G. A. i Wolfe, J. (2000). Relationships among trauma ex-posure, chronic posttraumatic stress disorder symptoms, and self-repor-


Literatura

135

ted health in women: Replication and extension. Journal of TraumaticStress, 13(1), 115-128.

KneæeviÊ, M., KrupiÊ, D. i ©uÊuroviÊ, S. (2016). Coping Strategies in War Ve-terans 20 Years after the Exposure to Extreme Stress. Druπtvena Istraæi-vanja, 25(3), 353-370.

KneæeviÊ, M., KrupiÊ, D. i ©uÊuroviÊ, S. (2017). Emotional competence andcombat-related PTSD symptoms in Croatian Homeland War Veterans.Druπtvena istraæivanja, 26(1), 1-18.

Komar, Z., LonËar, M., VukuπiÊ, H., DijaniÊ PlaπÊ, I., FolnegoviÊ-GroπiÊ, P.,Groznica, I. i Henigsberg, H. (2010). Percepcija obolijevanja od PTSP-akod hrvatskih branitelja. Medix (89/90), 3.

Komar, Z. i VukuπiÊ, H. (1999). Post-traumatic stress disorder in Croatian warveterans: prevalence and psychosocial characteristics. (rad predstavljenna simpoziju Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti «Novi uvidi upost traumatski stresni poremeÊaj«, Zagreb.

Koren, D., Norman, D., Cohen, A., Berman, J. i Klein, E. M. (2005). Increa-sed PTSD risk with combat-related injury: a matched comparison studyof injured and uninjured soldiers experiencing the same combat events.American Journal of Psychiatry, 162(2), 276-282.

KozariÊ-KovaËiÊ, D., Hercigonja, D. K. i Grubisic-Ilic, M. (2001). Posttrauma-tic stress disorder and depression in soldiers with combat experiences.Croatian Medical Journal, 42(2), 165-170.

KozariÊ-KovaËiÊ, D., KovaËiÊ, Z. i Rukavina, L. (2007). Posttraumatski stresniporemeÊaj. Medix, 71, 5.

Krause, E. D., Kaltman, S., Goodman, L. A. i Dutton, M. A. (2008). Avoidantcoping and PTSD symptoms related to domestic violence exposure: alongitudinal study. Journal of Traumatic Stress, 21(1), 83-90.

Lawton, M. P., Moss, M. i Duhamel, L. M. (1995). The Quality of Daily-Lifeamong Elderly Care Receivers. Journal of Applied Gerontology, 14(2),150-171.

Lazarus, R. S. (1993). Coping Theory and Research — Past, Present, and Fu-ture. Psychosom Med, 55(3), 234-247.

LonËar, M., PlaπÊ, I. D., Bunjevac, T., HrabaË, P., JakπiÊ, N., Kozina, S., He-nigsberg, N., Sagud, M. I MarËinko, D. (2014). Predicting symptom clus-ters of posttraumatic stress disorder (PTSD) in Croatian war veterans:the role of socio-demographics, war experiences and subjective qualityof life. Psychiatria Danubina, 26(3), 231-238.



136

LuËev, I. i Tadinac, M. (2010). Provjera dvaju modela subjektivne dobrobitite povezanosti zadovoljstva æivotom, demografskih varijabli i osobinaliËnosti. Migracijske i etniËke teme, 26(3), 263-296.

Lunney, C. A. i Schnurr, P. P. (2007). Domains of quality of life and symp-toms in male veterans treated for posttraumatic stress disorder. Journalof Traumatic Stress, 20(6), 955-964.

MarkanoviÊ, D. i JokiÊ-BegiÊ, N. (2011). Kvaliteta æivota psihiËki bolesnihosoba. In G. VuletiÊ (Ed.), Kvaliteta æivota i zdravlje — elektroniËko iz-danje Osijek: Filozofski fakultet SveuËiliπta u Osijeku.

Marshall, R. D., Turner, J. B., Lewis-Fernandez, R., Koenan, K., Neria, Y. iDohrenwend, B. P. (2006). Symptom patterns associated with chronicPTSD in male veterans — New findings from the National Vietnam Ve-terans Readjustment Study. Journal of Nervous and Mental Disease,194(4), 275-278.

Mayer, J. D., Caruso, D. R. i Salovey, P. (1999). Emotional intelligence meetstraditional standards for an intelligence. Intelligence, 27(4), 267-298.

McCarroll, J. E., Ursano, R. J. i Fullerton, C. S. (1995). Symptoms of PTSD fol-lowing recovery of war dead: 13-15-month follow-up. American Journalof Psychiatry, 152(6), 939-941.

McDonald, S. D. i Calhoun, P. S. (2010). The diagnostic accuracy of the PTSDChecklist: A critical review. Clinical Psychology Review, 30(8), 976-987.

McFarlane, A. C. (2010). The long-term costs of traumatic stress: intertwinedphysical and psychological consequences. World Psychiatry, 9(1), 3-10.

Mellor, D., Cummins, R. A. i Loquet, C. (1999). The gold standard for life sa-tisfaction: Confirmation and elaboration using an imaginary scale andqualitative interview. International Journal of Social Research Methodo-logy, 2(4), 263-278.

Miller, M. W., Wolf, E. J., Martin, E., Kaloupek, D. G. i Keane, T. M. (2008).Structural equation modeling of associations among combat exposure,PTSD symptom factors, and Global Assessment of Functioning. Journalof Rehabilitation Research and Development, 45(3), 359-369.

Ministarstvo branitelja (2012). Istraæivanje pobola i smrtnosti Rezultati rada udvije godine mandata. Zagreb: Ministarstvo branitelja.

Ministarstvo ratnih veterana Sjedinjenih AmeriËkih Dræava (2017). PTSD: Na-tional Center for PTSD. Pribavljeno 22. prosinca 2016. s adresehttp://www.ptsd.va.gov/index.asp


Literatura

137

Miπura, D. (2011). Model odræive sreÊe. U G. VuletiÊ (ur.), Kvaliteta æivota izdravlje-elektroniËko izdanje. Osijek: Filozofski fakultet SveuËiliπta uOsijeku.

Morris, M. C. i Rao, U. (2013). Psychobiology of PTSD in the acute aftermathof trauma: Integrating research on coping, HPA function and sympathe-tic nervous system activity. Asianian Journal of Psychiatry, 6(1), 3-21.

Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora (2000). Deklaracija o Domovin-skom ratu. Zagreb: Narodne novine d.d.

Olff, M., Sijbrandij, M., Opmeer, B. C., Carlier, I. V. E. i Gersons, B. P. R.(2009). The structure of acute posttraumatic stress symptoms: flReexpe-riencing«, flActive avoidance«, flDysphoria«, and flHyperarousal«. Journalof Anxiety Disorders, 23(5), 656-659.

Ozer, E. J., Best, S. R., Lipsey, T. L. i Weiss, D. S. (2003). Predictors of post-traumatic stress disorder and symptoms in adults: a meta-analysis. Psy-chological Bulletin, 129(1), 52-73.

Pacella, M. L., Hruska, B. i Delahanty, D. L. (2013). The physical health con-sequences of PTSD and PTSD symptoms: a meta-analytic review. Jour-nal of Anxiety Disorders, 27(1), 33-46.

Page, W. F. (1988). A Report of the Longitudinal Follow-up of Former Priso-ners of War of World War II and the Korean Conflict: Data on Depres-sive Symptoms from the 1984-1985 Questionnaire. Final report to theVeterans Administration under contract V101(93)P-1088. Washington,DC.: Medical Follow-up Agency, Institute of Medicine.

Palmer, B. W. i Raskind, M. A. (2016). Posttraumatic Stress Disorder andAging. American Journal of Geriatric Psychiatry, 24(3), 177-180.

Peterson, A. L., Luethcke, C. A., Borah, E. V., Borah, A. M. i Young-McCaug-han, S. (2011). Assessment and treatment of combat-related PTSD in re-turning war veterans. Journal of Clinical Psychology in Medical Settings,18(2), 164-175.

Pietrzak, R. H., Goldstein, M. B., Malley, J. C., Rivers, A. J. i Southwick, S. M.(2010). Structure of posttraumatic stress disorder symptoms and psycho-social functioning in Veterans of Operations Enduring Freedom and Ira-qi Freedom. Psychiatry Research, 178(2), 323-329.

Pietrzak, R. H., Harpaz-Rotem, I. i Southwick, S. M. (2011). Cognitive-beha-vioral coping strategies associated with combat-related PTSD in treat-ment-seeking OEF-OIF Veterans. Psychiatry Research, 189(2), 251-258.

PlaËko, V. (1999). Vojni invalidi Domovinskog rata na podrucju Kriæevaca iposttraumatski stresni poremecaj. Polemos, 2(1-2), 171-217.



138

Rakovac, M. i Heimer, S. (2007). ©to je kvaliteta æivota, kako je mjeriti i ka-ko je tjelesna aktivnost moæe unaprijediti. Rat predstavljen na meuna-rodnoj znanstveno-struËnoj konferenciji Sport za sve u funkciji unapre-enja kvalitete æivota odræanoj u Zagrebu.

Rapaport, M. H., Clary, C., Fayyad, R. i Endicott, J. (2005). Quality-of-life im-pairment in depressive and anxiety disorders. America Jozurnal of Psy-chiatry, 162(6), 1171-1178.

Richardson, L. K., Frueh, B. C. i Acierno, R. (2010). Prevalence estimates ofcombat-related post-traumatic stress disorder: critical review. Australianand New Zealand Journal of Psychiatry, 44(1), 4-19.

Sachs-Ericsson, N., Joiner, T. E., Cougle, J. R., Stanley, I. H. i Sheffler, J. L.(2016). Combat Exposure in Early Adulthood Interacts with RecentStressors to Predict PTSD in Aging Male Veterans. Gerontologist, 56(1),82-91.

Santiago, P. N., Ursano, R. J., Gray, C. L., Pynoos, R. S., Spiegel, D., Lewis-Fernandez, R., Fullerton, C. S. (2013). A systematic review of PTSD pre-valence and trajectories in DSM-5 defined trauma exposed populations:intentional and non-intentional traumatic events. Plos One, 8(4),e59236.

Schnurr, P. P., Lunney, C. A., Bovin, M. J. i Marx, B. P. (2009). Posttraumaticstress disorder and quality of life: extension of findings to veterans ofthe wars in Iraq and Afghanistan. Clinical Psychology Review, 29(8),727-735.

Schok, M. L. i de Vries, J. (2005). Predicting overall quality of life and gene-ral health of veterans with and without health problems. Military Psy-chology, 17(2), 89-100.

Seal, K. H., Bertenthal, D., Miner, C. R., Sen, S. i Marmar, C. (2007). Bringingthe war back home: mental health disorders among 103,788 US veteransreturning from Iraq and Afghanistan seen at Department of Veterans Af-fairs facilities. Archives of International Medicine, 167(5), 476-482.

Sharkansky, E. J., King, D. W., King, L. A., Wolfe, J., Erickson, D. J. i Stokes,L. R. (2000). Coping with Gulf War combat stress: Mediating and mode-rating effects. Journal of Abnormal Psychology, 109(2), 188-197.

Simms, L. J., Watson, D. i Doebbeling, B. N. (2002). Confirmatory factor ana-lyses of posttraumatic stress symptoms in deployed and nondeployedveterans of the Gulf War. Journal of Abnormal Psychology, 111(4), 637--647.

Slavuj, L. (2012). Objektivni i subjektivni pokazatelji u istraæivanju konceptakvalitete æivota. Geoadria, 17(1), 73-92.


Literatura

139

Smid, G. E., Mooren, T. T. M., van der Mast, R. C., Gersons, B. P. R. i Kle-ber, R. J. (2009). Delayed Posttraumatic Stress Disorder: Systematic Re-view, Meta-Analysis, and Meta-Regression Analysis of Prospective Stu-dies. Journal of Clinical Psychiatry, 70(11), 1572-1582.

Solomon, Z., Mikulincer, M. i Benbenishty, R. (1989). Locus of control andcombat-related post-traumatic stress disorder: the intervening role ofbattle intensity, threat appraisal and coping. British Journal of ClinicalPsychology, 28 ( Pt 2), 131-144.

Spiro, A., 3rd, Schnurr, P. P. i Aldwin, C. M. (1994). Combat-related posttrau-matic stress disorder symptoms in older men. Psychology and Aging,9(1), 17-26.

Stein, M. B., Walker, J. R., Hazen, A. L. i Forde, D. R. (1997). Full and partialposttraumatic stress disorder: Findings from a community survey. Ame-rican Journal of Psychiatry, 154(8), 1114-1119.

SuÊeviÊ, D., MomiroviÊ, A., Fruk, G. i Augustin, B. (2004). Kognitivni never-balni test - KNT. Jastrebarsko: Naklada Slap Ltd.

Sutker, P. B., Davis, J. M., Uddo, M. i Ditta, S. R. (1995). War Zone Stress,Personal Resources, and Ptsd in Persian-Gulf-War Returnees. Journal ofAbnormal Psychology, 104(3), 444-452.

©uÊuroviÊ, S. (2014). Kvaliteta æivota hrvatskih branitelja s izraæenim simpto-mima PTSP-a. Neobjavljeni diplomski rad, zagreb, Hrvatski studiji.

TakπiÊ, V. (2003). Emotional regulation and control questionnaire: factorestructure. Psychological Topics(12), 43-54.

TakπiÊ, V. (2002). Upitnici emocionalne inteligencije (kompetentnosti) UEK(Vol. 1). Zadar: Odjel za psihologiju SveuËiliπta u Zadru.

TakπiÊ, V., MohriÊ, T. i Munjas, R. (2006). Emocionalna inteligencija: teorija,operacionalizacija, primjena i povezanost s pozitivnom psihologijom.Druπtvena istraæivanja, (4-5 (84-85)), 24.

Tedeschi, R. G. i McNally, R. J. (2011). Can we facilitate posttraumatic growthin combat veterans? American Psychologist, 66(1), 19-24.

Thomas, J. L., Wilk, J. E., Riviere, L. A., McGurk, D., Castro, C. A. i Hoge, C.W. (2010). Prevalence of mental health problems and functional impair-ment among active component and National Guard soldiers 3 and 12months following combat in Iraq. Archives of General Psychiatry, 67(6),614-623.

Tull, M. T., Barrett, H. M., McMillan, E. S. i Roemer, L. (2007). A preliminaryinvestigation of the relationship between emotion regulation difficultiesand posttraumatic stress symptoms. Behavior Therapy, 38(3), 303-313.



140

VidakoviÊ, B., UljaniÊ, I., PeriÊ, B., Grgurevic, J. i Sonicki, Z. (2016). Myofas-cial pain of the head and neck among Croatian war veterans treated fordepression and posttraumatic stress disorder. Psychiatria Danubina,28(1), 73-76.

Vincek, A. (2016). Strategije suoËavanja sa stresom i izloæenost borbi kod ve-terana Domovinskog rata. Diplomski rad. Zagreb, Hrvatski studiji.

Vogt, D., Smith, B., Elwy, R., Martin, J., Schultz, M., Drainoni, M. L. i Eisen,S. (2011). Predeployment, deployment, and postdeployment risk factorsfor posttraumatic stress symptomatology in female and male OEF/OIFveterans. Journal of Abnormal Psychology, 120(4), 819-831.

Vogt, D. S. i Tanner, L. R. (2007). Risk and resilience factors for posttrauma-tic stress symptomatology in Gulf War I veterans. Journal of TraumaticStress, 20(1), 27-38.

Wilson, J. P. (1994). The historical evolution of PTSD diagnostic criteria: fromFreud to DSM-IV. Journal of Traumatic Stress, 7(4), 681-698.

Wisco, B. E., Marx, B. P., Wolf, E. J., Miller, M. W., Southwick, S. M. i Pietr-zak, R. H. (2014). Posttraumatic stress disorder in the US veteran popu-lation: results from the National Health and Resilience in VeteransStudy. Journal of Clinical Psychiatry, 75(12), 1338-1346.

Xue, C., Ge, Y., Tang, B. H., Liu, Y., Kang, P., Wang, M. i Zhang, L. L. (2015).A Meta-Analysis of Risk Factors for Combat-Related PTSD among Mili-tary Personnel and Veterans. Plos One, 10(3).

Yehuda, R. (2001). Biology of posttraumatic stress disorder. Journal of Clini-cal Psychiatry, 62 (17), 41-46.

Yehuda, R. (2004). Risk and resilience in posttraumatic stress disorder. Jour-nal of Clinical Psychiatry, 65 (1), 29-36.

Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i Ëlanova njihovihobitelji. Narodne novine, br. 19/2013.

Zatzick, D. F., Marmar, C. R., Weiss, D. S., Browner, W. S., Metzler, T. J., Gol-ding, J. M., Stewart, A., Schlenger, W. E. i Wells, K. B. (1997). Posttrau-matic stress disorder and functioning and quality of life outcomes in anationally representative sample of male Vietnam veterans. AmericanJournal of Psychiatry, 154(12), 1690-1695.

Zeiss, R. A. i Dickman, H. R. (1989). PTSD 40 years later: incidence and per-son-situation correlates in former POWs. Journal of Clinical Psychology,45(1), 80-87.

Zerach, G., Greene, T., Ginzburg, K. i Solomon, Z. (2014). The Relations Be-tween Posttraumatic Stress Disorder and Persistent Dissociation Among


Literatura

141

Ex-Prisoners of War: A Longitudinal Study. Psychological Trauma-The-ory Research Practice and Policy, 6(2), 99-108.

3. poglavljeArmistead-Jehle, P., Johnston, S. L., Wade, N. G. i Ecklund, C. J. (2011). Post-

traumatic stress in US Marines: The role of unit cohesion and combatexposure. Journal of Counseling & Development, 89(1), 81-88.

Atran, S., Sheikh, H. i Gomez, A. (2014). Devoted actors sacrifice for closecomrades and sacred cause. Proceedings of the National Academy ofSciences, 111(50), 17702-17703.

Banfield, E. (1958). The moral basis of a backward society. New York: FreePress.

Baumeister, R. F. i Leary, M. R. (1995). The need to belong: desire for inter-personal attachments as a fundamental human motivation. Psychologi-cal bulletin, 117(3), 497.

Beal, D. J., Cohen, R. R., Burke, M. J. i McLendon, C. L. (2003). Cohesion andperformance in groups: a meta-analytic clarification of construct rela-tions.

Boyd, R. i Richerson, P. J. (2005). The origin and evolution of cultures. Ox-ford University Press.

Brawley, L.R, Carron, A.V. i Widmeyer, W.N. (1988). Exploring the relation-ship between cohesion and group resistance to disruption. Journal ofSport and Exercise Psychology, 10, 199-213.

Browne, T., Hull, L., Horn, O., Jones, M., Murphy, D., Fear, N. T., Greenbert,N., French, C., Rona, R.J., Wessely i S., Hotopf, M. (2007). Explanationsfor the increase in mental health problems in UK reserve forces whohave served in Iraq. The British Journal of Psychiatry, 190(6), 484-489.

Carron, A. V. (1982). Cohesiveness in Sport Groups: Interpretations ani Con-siderations. Journal of Sport psychology, 4(2), 123-138.

Carron, A. V., Brawley, L. R., i Widmeyer, W. N. (1998). The measurement ofcohesiveness in sport groups. Advances in sport and exercise psycho-logy measurement, 213-226.

Carron, A.V. i Brawley, L. R. (2000). «Cohesion: Conceptual and measurementissues«. Small Group Research. 31 (1): 89-106.

Casey-Campbell, M. i Martens, M. L. (2009). Sticking it all together: A criticalassessment of the group cohesion-performance literature. InternationalJournal of Management Reviews, 11(2), 223-246.



142

Chan, R. K., Cheung, C. K. i Peng, I. (2004). Social capital and its relevanceto the Japanese-model welfare society. International Journal of SocialWelfare, 13(4), 315-324.

Coleman, J. S. (1988). Social capital in the creation of human capital. Ameri-can journal of sociology, 94, S95-S120.

Coser, L. A. (1956). The functions of social conflict (Vol. 9). Routledge.

Dickstein, B. D., Steenkamp, M. M. i Benson, T. A. (2010). Unit cohesion andPTSD symptom severity in Air Force medical personnel. Military medi-cine, 175(7), 482.

Doolittle, A. i Faul, A. C. (2013). Civic engagement scale: A validation study.Sage Open, 3(3), 2158244013495542.

Evans, C. R. i Dion, K. L. (1991). Group cohesion and performance. A meta-analysis. Small group research, 22(2), 175-186.

Festinger, L. (1950). Informal social communication. Psychological Review,57, 271-282

Festinger, L.; Schachter, S. i Back, K. (1950). The Spatial Ecology of GroupFormation str. 141-161. Social Pressure in Informal Groups. StanfordUniversity Press: Stanford.

Fried, L. P., Carlson, M. C., Freedman, M., Frick, K. D., Glass, T. A., Hill, J. iWasik, B. A. (2004). A social model for health promotion for an agingpopulation: initial evidence on the Experience Corps model. Journal ofUrban Health, 81(1), 64-78.

Fukuyama, F. (1995). Trust: The social virtues and the creation of prosperi-ty. Free Press Paperbacks.

Glass, T. A., Freedman, M., Carlson, M. C., Hill, J., Frick, K. D., Ialongo, N.,Rebok, G.W., Seeman, T., Tielsch, J. M. i Wasik, B. A. (2004). Experien-ce Corps: design of an intergenerational program to boost social capi-tal and promote the health of an aging society. Journal of Urban Health,81(1), 94-105.

Griffith, J. (2002). Multilevel analysis of cohesion's relation to stress, well-be-ing, identification, disintegration, and perceived combat readiness. Mili-tary Psychology, 14(3), 217.

Griffith, J. i Vaitkus, M. (1999). Relating cohesion to stress, strain, disintegra-tion, and performance: An organizing framework. Military Psychology,11(1), 27.

Gross, N. i Martin, W. E. (1952). On group cohesiveness. American Journalof Sociology, 42, 546-554.


Literatura

143

Grubiπa, D. (2010). Anti-corruption policy in Croatia: benchmark for EUaccession. PolitiËka misao, (05), 69-95.

Grunewald, T. L., Karlamangla, A. S., Greendale, G. A., Singer, B. H. i See-man, T. E. (2007). Feelings of usefulness to others, disability, and mor-tality in older adults: The MacArthur study of successful aging. The Jou-rnals of Gerontology Series B: Psychological Sciences and Social Scien-ces, 62(1), P28-P37.

Henderson, W. D. (1985). Cohesion, the Human Element in Combat. NATIO-NAL DEFENSE UNIV FORT MCNAIR DC.

Ingraham, L. H. (1984). The boys in the barracks. Philadelphia, PA: Institutefor the Study of Human Issues.

Kameda, T. i Tindale, R. S. (2006). Groups as adaptive devices: Human do-cility and group aggregation mechanisms in evolutionary context. Evo-lution and social psychology, 317-341.

Kawachi, I., Kennedy, B. P., Lochner, K. i Prothrow-Stith, D. (1997). Socialcapital, income inequality, and mortality. American journal of publichealth, 87(9), 1491-1498.

King, L. A., King, D. W., Vogt, D. S., Knight, J. i Samper, R. E. (2006). Deplo-yment risk and resilience inventory: A collection of measures forstudying deployment-related experiences of military personnel and ve-terans. Military Psychology, 18, 89-120.

Knack, S. i Keefer, P. (1997). Does social capital have an economic payoff?A cross-country investigation. The Quarterly journal of economics,112(4), 1251-1288.

Laffaye, C., Cavella, S., Drescher, K., i Rosen, C. (2008). Relationships amongPTSD symptoms, social support, and support source in veterans withchronic PTSD. Journal of Traumatic Stress, 21(4), 394.

Lott, A. J., i Lott, B. E. (1965). Group cohesiveness as interpersonal attraction:a review of relationships with antecedent and consequent variables.Psychological bulletin, 64(4), 259.

Lynch, J. W., Kaplan, G. A., Pamuk, E. R., Cohen, R. D., Heck, K. E., Balfour,J. L. i Yen, I. H. (1998). Income inequality and mortality in metropoli-tan areas of the United States. American Journal of Public Health, 88(7),1074-1080.

Manning, F. J. i Ingraham, L. H. (1983). An investigation into the value of unitcohesion in peacetime (No. WRAIR-NP-83-005). WALTER REED ARMYINST OF RESEARCH WASHINGTON DC DIV OF NEUROPSYCHIATRY.



144

Marijan, D. (2008). Sudionici i osnovne znaËajke rata u Hrvatskoj 1990.—1991. »asopis za suvremenu povijest, 40(1), 47-63.

MiklouπiÊ, I. i Jong, J. (2014). Ritual and intragroup relations during the Cro-atian homeland war. Presented at the annual meeting of the HumanBehavior and Evolution Society, Natal, Brazil.

Mudrack, P. E. (1989). Group cohesiveness and productivity: A closer look.Human Relations, 42(9), 771-785.

Mullen, B. i Copper, C. (1994). The relation between group cohesiveness andperformance: An integration.

Murphy, R. F. (1957). Intergroup hostility and social cohesion. AmericanAnthropologist, 59(6), 1018-1035.

Okamoto, K. i Tanaka, Y. (2004). Subjective usefulness and 6-year mortalityrisks among elderly persons in Japan. The Journals of Gerontology Se-ries B: Psychological Sciences and Social Sciences, 59(5), P246-P249.

Oliver L. W., Harman J., Hoover E., Hayes S. M. i Pandhi N. A. (1999). Aquantitative integration of the military cohesion literature. Military Psy-chology 11(1):57-83

Oliver, L. W. (1990). The relationship of cohesion and performance: A meta-analysis and critique of the literature. Unpublished manuscript, US Ar-my Research Institute.

Paskevich, D. M., Estabrooks, P. A., Brawley, L. R. i Carron, A. V. (2001).Group cohesion in sport and exercise. Handbook of sport psychology,2, 472-494.

Putnam, R. (2001). Social capital: Measurement and consequences. CanadianJournal of Policy Research, 2(1), 41-51.

Putnam, R. D. (1993). The prosperous community. The american prospect,4(13), 35-42.

Putnam, R. D. (1995). Bowling alone: America's declining social capital. Jour-nal of democracy, 6(1), 65-78.

Putnam, R. D. (2000). Bowling alone: America’s declining social capital. InCulture and politics (str. 223-234). Palgrave Macmillan US.

Putnam, R. D. (2002). Democracies in flux: The evolution of social capital incontemporary society. Oxford University Press.

Richey, S. (2007). Manufacturing trust: Community currencies and the crea-tion of social capital. Political Behavior, 29(1), 69-88.

Rothstein, B. i Stolle, D. (2002). How political institutions create and destroysocial capital: An institutional theory of generalized trust. U Delivery at


Literatura

145

the Annual Meeting of the American Political Science Association, Bos-ton, August-September.

Sherif, M. (1956) Experiments in group conflicts. Scientific American, 195, 54-8.

Sherif, M., Harvey, O. J., White, B. J., Hood, W. R. i Sherif, C. (1961). Inter-group conflict and cooperation: The Robbers Cave experiment. Nor-man, OK: University of Oaklahoma Press.

Shils, E. A. (1950). Primary groups in the American army. Continuities in so-cial research: Studies in the scope and method of the American soldier,16-39.

Shils, E. A. i Janowitz, M. (1948). Cohesion and disintegration in the Wehr-macht in World War II. Public Opinion Quarterly, 12(2), 280-315.

Siebold, G. L. (1999). The evolution of the measurement of cohesion. Milita-ry Psychology, 11(1), 5.

Simmel, G. (1955). Conflict and the Web of Group-Affiliations. New York:Free Press.

Solomon, Z., Mikulincer, M. i Benbenishty, R. (1989). Locus of control andcombat-related post-traumatic stress disorder: The intervening role ofbattle intensity, threat appraisal and coping. British Journal of ClinicalPsychology, 28(2), 131-144.

Stein, A. A. (1976). Conflict and cohesion: A review of the literature. Journalof conflict resolution, 20(1), 143-172.

Stogdill, R. M. (1972). Group productivity, drive, and cohesiveness. Organi-zational behavior and human performance, 8(1), 26-43.

Stolle, D. (1998). Bowling together, bowling alone: The development of ge-neralized trust in voluntary associations. Political psychology, 497-525.

Swann Jr, W. B., Gómez, A., Huici, C., Morales, J. i Hixon, J. G. (2010). Iden-tity fusion and self-sacrifice: Arousal as a catalyst of pro-group fighting,dying, and helping behavior. Journal of personality and social psycho-logy, 99(5), 824.

©tulhofer, A. (2004). Perception of corruption and the erosion of social capi-tal in Croatia 1995—2003. PolitiËka misao, (05), 74-86.

Tajfel, H. i Turner, J. C. (1979). An integrative theory of intergroup conflict.U W. G. Austin i S. Worchel (ur.), The social psychology of intergrouprelations (str. 33-Ê47). Monterey, CA: Brooks/Cole.

Uslaner, E. M. (1998). Social capital, television, and the «mean world«: Trust,optimism, and civic participation. Political psychology, 19(3), 441-467.



146

Uslaner, E. M. (2002). The moral foundations of trust. Cambridge UniversityPress.

Uslaner, E. i Conley, R. (2003). Civic engagement and particularized trust.American Politics Research, 31(4), 331-360.

Whitehouse, H., McQuinn, B., Buhrmester, M. i Swann, W. B. (2014). Bro-thers in Arms: Libyan revolutionaries bond like family. Proceedings ofthe National Academy of Sciences, 111(50), 17783-17785.

Wilson, D. S., O'Brien, D. T. i Sesma, A. (2009). Human prosociality from anevolutionary perspective: Variation and correlations at a city-wide sca-le. Evolution and human behavior, 30(3), 190-200.

Yamagishi, T., i Yamagishi, M. (1994). Trust and commitment in the UnitedStates and Japan. Motivation and emotion, 18(2), 129-166.

Zak, P. J., i Knack, S. (2001). Trust and growth. The economic journal,111(470), 295-321.

Æunec, O. (1998). Rat u Hrvatskoj 1991.—1995. 1. dio: Uzroci rata i operaci-je do Sarajevskog primirja. Polemos, 1(1), 57-89.

4. poglavljeBrewer, M. B. (1979). In-group bias in the minimal intergroup situation: A

cognitive-motivational analysis. Psychological bulletin, 86(2), 307.

Dixon, A. L. (2007). Mattering in the later years: Older adults' experiences ofmattering to others, purpose in life, depression, and wellness. Adult-span Journal, 6(2), 83-95.

Erdelja, K., StojakoviÊ, I. (2015). Koraci kroz vrijeme 4. — udæbenik povijes-ti u Ëetvrtom razredu gimnazije, ©kolska knjiga, Zagreb, 2015.

Harris, K., Gringart, E., i Drake, D. (2013). Military retirement: Reflectionsfrom former members of special operations forces. Australian ArmyJournal, 10(3), 97.

Johnson, D. W. i Johnson, R. T. (1989). Cooperation and competition: Theo-ry and research. Interaction Book Company.

Kruglanski, A. W., Chen, X., Dechesne, M., Fishman, S., & Orehek, E. (2009).Fully committed: Suicide bombers' motivation and the quest for perso-nal significance. Political Psychology, 30(3), 331-357.

Motyl, M., Vail III, K. E. & Pyszczynski, T. (2009). Waging terror: Psycholo-gical motivation in cultural violence and peacemaking. U The Impact of9/11 on Psychology and Education (str. 23-36). Palgrave Macmillan US.


Literatura

147

Pinquart, M., i Sörensen, S. (2000). Influences of socioeconomic status, socialnetwork, and competence on subjective well-being in later life: a meta-analysis.

PopoviÊ, B. (2016). Od kulture otpornosti i zahvalnosti do druπtvenog priz-nanja. Polemos:

Ëasopis za interdisciplinarna istraæivanja rata i mira, 19(37), 33-50.

Tajfel, H. i Turner, J. C. (1979). An integrative theory of intergroup conflict.U W. G. Austin & S. Worchel (ur.), The social psychology of intergrouprelations (str. 33-47). Monterey, CA: Brooks/Cole.



149

SAÆETAK

Ratna i poslijeratna iskustva Ëine vrlo specifiËan set stresora koji je utje-cao na æivote branitelja Domovinskog rata. Za oËekivati je kako su strespovezan s ratnim djelovanjem i poteπkoÊe s povratkom u civilno druπtvonakon rata ostavili traga na psiholoπku dobrobit ove populacije te utjecalina meuljudske odnose. Ovom knjigom æeljeli smo znanstveno pristupitiistraæivanju karakteristika branitelja, prirode njihovih ratnih iskustava tepotencijalnih posljedica koje su ta iskustva ostavila na njih kao pojedince,ali i na njihove odnose s obitelji, prijateljima i suborcima. Takoer, æeljelismo istraæiti kvalitetu potpore πire zajednice kako bismo osigurali podlo-gu za daljnji razvoj sustava psihosocijalne pomoÊi i podizanja kvalitete æi-vota hrvatskih branitelja.

U prvom poglavlju knjige donosimo kratak pregled Ëinjenica o Do-movinskom ratu kroz brojeve, datume te pojedine specifiËnosti vezane uzustroj Hrvatske vojske. Drugo poglavlje bavi se psiholoπkim posljedicamasudjelovanja u borbi te prikazuje rezultate istraæivanja odnosa izloæenostiborbi, strategija suoËavanja sa stresom, emocionalne kompetentnosti, re-gulacije i kontrole, kvalitete æivota i posttraumatskih stresnih simptomakod branitelja Domovinskog rata. U treÊem poglavlju usmjerili smo se naËimbenike vezane uz intergrupnu (odnosi izmeu branitelja i ostalihdruπtvenih skupina) i intragrupnu dinamiku (odnose unutar grupe brani-telja) te njihove posljedice na druπtveni kapital. Knjigu zavrπavamo iska-zima i miπljenjima samih branitelja o aktivnostima kojima bi se æeljeli ba-viti unutar braniteljskih udruga te preporukama za unapreenje politikeprema ovoj populaciji.

Razumijevanjem navedenih procesa i odnosa, a uzimanjem u obzirspecifiËnosti Domovinskog rata i poloæaja hrvatskih branitelja, pokuπalismo definirati kljuËne probleme i otvoriti vrata za osmiπljavanje informi-ranih programa koji Êe na individualnoj i grupnoj razini pruæati branite-ljima potporu upravo u onim dijelovima koji su kljuËni kako bi se osigu-ralo njihovo nesmetano funkcioniranje u πirem druπtvu. Neprepoznava-njem i nerazumijevanjem problema koje donosi rat uËinjeni su brojni pro-



150

pusti u pristupu braniteljskoj populaciji, no uvijek postoji moguÊnost is-pravljanja propusta i okretanja prema buduÊim koracima. Vjerujemo daÊe ovakvo rasvjetljavanje karakteristika i unutargrupnih odnosa u brani-teljskoj populaciji ne samo osnaæiti braniteljsku populaciju kako bi se nji-hovi potencijali za suradnju i suosjeÊanje usmjerili u svrhu poboljπanjakvalitete æivota branitelja, njihovih suboraca i obitelji, veÊ i dugoroËnopridonijeti boljitku lokalne zajednice u kojoj æive. U institucionalnim i po-jedinaËnim djelovanjima vaæno je sluæiti se znanstvenim temeljima, a ovastudija moæe biti ishodiπte za ta djelovanja.


151

Psychosocial Adjustment of Croatian Homeland WarVeterans: Individual and Social PerspectiveIt is very well known that soldiers face diverse and severe stressors dur-ing active combat, but the impact of these stressors on one’s psycholog-ical wellbeing, social relationships, and quality of life does not end withthe conclusion of the armed conflict. This book presents the findings ofseveral studies investigating psychosocial characteristics of CroatianHomeland War veterans, the nature of their war and post-war experien-ces, and the potential long-term effects of these experiences on their per-sonal and social life. Our goal was to enable setting a groundwork for amore efficient system of psychosocial aid, in hope to eventually increasethe well-being of this population.

The first chapter features a brief overview of the Croatian HomelandWar through relevant numbers, dates and specific information related tothe formation and structure of the Croatian Army. The second chapter ad-dresses the issue of long-term psychological consequences of active com-bat. It presents findings from research on the relationship between com-bat exposure, coping strategies, emotional competence, regulation andcontrol, quality of life and posttraumatic stress symptoms in HomelandWar veterans. The third chapter focuses on intergroup (relations betweenveterans and other social groups) and intragroup dynamic (relationshipswithin the veterans’ population), as well as their impact on social capital.The final chapter presents the results of a survey examining preferred ac-tivities among veterans, focusing on their true needs and interests.

By understanding these processes and taking into account the spec-ificities of the Homeland War and Croatian War veterans’ status, we triedto define key issues that are important for designing programs that willprovide support for veterans at both individual and group levels and en-sure the improvement of the quality of their personal and social life. Thelack of recognition and understanding of the consequences of the Home-

SUMMARY



152

land War has caused numerous oversights in institutional policies andpublic image of war veterans, but there is always a possibility and hopethat we can do more. We hope our findings will empower HomelandWar veterans to focus their potential for cooperation and compassion to-ward increasing their personal wellbeing, as well as the wellbeing of theircomrades and their families, leaving a positive impact on the whole com-munity. In both institutionally sanctioned or individually motivated activ-ities and programs it is important to rely on sound scientific foundations.We believe this study can be a reference for such future endeavors.


153

Sandra ©uÊuroviÊMag. psych. Sandra ©uÊuroviÊ (djevojaËko TaliÊ) roena je 5. listopada1973. godine u Gelsenkirchenu. Kvalificirala se za menadæera odnosa sjavnoπÊu na Medijskom uËiliπtu Studia Intermedia i istovremeno upisalastudij psihologije na Hrvatskim studijima SveuËiliπta u Zagrebu te 2014.godine dobila titulu magistre psihologije. Od 1991. do 1995. godine su-djelovala je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnica 1.gardijske brigade flTigrovi«, 8. lakojuriπne brigade i 1. HG Zdruga. NakonDomovinskog rata nastavlja raditi u Ministarstvu obrane do 2004. godine.Sudjelovala je u organizaciji 2. Svjetskih vojnih igara te vodila organizaci-ju niza sportskih dogaaja kao i projekata vezanih uz rad s braniteljskompopulacijom. Potpredsjednica je ©portskog druπtva veterana Domovin-skog rata i osnivaËica internetskog portala Braniteljski.hr. PodruËje inte-resa su joj braniteljske teme s naglaskom na istraæivaËki pristup te psiho-logija u podruËju sporta i vojna psihologija. Dobitnica je Rektorove na-grade za akademsku godinu 2012./2013. za rad flZadovoljstvo kvalitetomæivota hrvatskih branitelja«. Meu ostalim priznanjima istiËu se i Spome-nica Domovinskog rata, medalja flLjeto 95.« te medalja flOluja«. Voditeljicaje projekta «Istraæivanje psihosocijalnih Ëimbenika koji utjeËu na osnaæi-vanje i podizanje kvalitete æivota hrvatskih branitelja« koji je proveo Zborudruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi u suradnji s Hrvatskim stu-dijima, Institutom Ivo Pilar i Udrugom specijalne policije te uz potporuMinistarstva branitelja.

Igor MiklouπiÊDr. sc. Igor MiklouπiÊ psiholog je zaposlen kao viπi asistent u Institutudruπtvenih znanosti Ivo Pilar. Diplomirao je psihologiju na Hrvatskim stu-dijima SveuËiliπta u Zagrebu 2006. kao prvi u generaciji, a 2014. stjeËedoktorat iz psihologije na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebupod mentorstvom prof. dr. sc. Denisa Bratka i prof. dr. sc. Borisa MlaËi-

O AUTORIMA


Êa. PodruËje interesa su mu psihologija liËnosti, evolucijska psihologija tepsihologija moralnosti i suradnje. Sudjeluje u brojnim znanstvenim i træiπ-nim projektima u Institutu Pilar, izmeu ostalog, 2008.—2009. kao istra-æivaË na projektu flHrvatska vojska, hrvatsko druπtvo« gdje se bavio ana-lizom medijskog sadræaja vezanog uz Domovinski rat. Od 2013. godineistraæivaË je na studiji flPsihosocijalni Ëimbenici koji utjeËu na osnaæivanjei podizanje kvalitete æivota hrvatskih branitelja« koju je proveo i koordi-nirao Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi u suradnji s Hr-vatskim studijima, Institutom Ivo Pilar i Udrugom specijalne policije te uzpotporu Ministarstva branitelja.

Martina KneæeviÊDr. sc. Martina KneæeviÊ (djevojaËko Zeba) zaposlena je kao poslijedok-torandica na Hrvatskim studijima SveuËiliπta u Zagrebu, gdje je diplomi-rala psihologiju. Doktorat znanosti stekla je na interdisciplinarnom sveu-Ëiliπnom poslijediplomskom znanstvenom studiju flJezik i kognitivna neu-roznanost« Centra za poslijediplomske studije SveuËiliπta u Zagrebu. Do-bitnica je Fulbrightove stipendije za poslijedoktorande, stipendije za dok-torande Hrvatske zaklade za znanost, Huygensove stipendije za izvrsnestudente nizozemskog Ministarstva obrazovanja, kulture i znanosti te na-grade Rektora SveuËiliπta u Zagrebu za studentski rad. StruËno se usavr-πavala desetomjeseËnim boravkom na SveuËiliπtu u San Diegu, Kaliforni-ja, SAD te desetomjeseËnim boravkom na SveuËiliπtu u Amsterdamu, Ni-zozemska. 2013./2014. vodila je istraæivanje pod nazivom flSocijalna kog-nicija u branitelja« u sklopu projekta flIstraæivanje psihosocijalnih Ëimbe-nika koji utjeËu na osnaæivanje i podizanje kvalitete æivota hrvatskih bra-nitelja« koji je proveo Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postroj-bi u suradnji s Hrvatskim studijima, Institutom Ivo Pilar i Udrugom spe-cijalne policije te uz potporu Ministarstva branitelja. Bila je suradnica od-nosno voditeljica nekoliko domaÊih i meunarodnih znanstvenih proje-kata, sudjelovala je na viπe znanstvenih skupova i edukacija u Hrvatskoji inozemstvu te objavila znanstvene i struËne Ëlanke u domaÊim i meu-narodnim Ëasopisima.


154


Documents

PSIHOSOCIJALNA PRILAGODBA HRVATSKIH BRANITELJA … · 2020-02-10 · 1. Domovinski rat: kratki pregled 15 riËkih dolara, od Ëega je samo izravne πtete 56,5 milijardi ameriËkih