Rad s Djecom Ovisnicima

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Metode rada s djecom ovisnicima

Citation preview

1

UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK: Pedagogija-psihologijaPREDMET: Savjetodavni odgojni radProf. Dr. Rua TomiSEMINARSKI RADRAD S DJECOM OVISNICIMA

Tuzla, April, 2009. STUDENTICE:

UVODOvisnost predstavlja pravi pakao za ovjeka. To je stanje u kojemu ovjek doslovno ne moe funkcionirati bez odreene supstance to dovodi to toga da on sve u svom ivotu podreuje toj ovisnosti. Nita nije bitno kao dobiti dnevnu dozu svog otrova. Veina njih u nekom dijelu svog ivota dodirne dno te se pokuava vratiti, ali volja nije dovoljna. Tijelo sada ide protiv ovjeka, a odvikavanje od ovsnosti takoer predstavlja mukotrpan proces koji naalost ne zavrava zako esto uspjehom. A sada zamislimo da je taj isti ovisnik dijete koje je jo u osnovnoj koli ili mlada osoba na poetku svog ivota. Ovisnost je tada nezamislivo teka jer djeca jednostavno nisu u stanju ni fiziki ni psihki se nositi s takvim teretom. I odrastao ovjek esto ne uspijeva, pa kako e onda dijete. Mi emo vam u svom radu opisati naine rada sa ovisnom djecom tako to emo prije svega pojasniti sam pojam ovisnosti, njegove vrste, fakore nastanka ovisnosti, oblike rada sa ovisnicima, stavove mladih o ovom problemu, ta kako roditelj moe primjetiti da je njegovo dijete ovisno i kako pomoi pri prvenciji. 1. DEFINICIJA OVISNOSTI''Ovisnost predstavlja stanje periodine ili hronine intoksikacije (trovanja) izazvane ponavljanim uzimanjem prirodne ili sintetike droge, odnosno sredstvima koja mijenjaju stanje svijesti, a posljediva toga su zdravstvene, psihike i socijalne potekoe za pojedinca i drutvo'' (Pedagoka enciklopedija II, 1989.)

1.1. Ovisnosti meu djecom i mladima

Ovisnosti koje su najprisutnije ukljuuju ovisnosti o cigaretama, alkoholu i drogama. Opistai emo svaku od ovisnosti i rezultate ankete sprovedene meu uenicima jedne osnovne kole.

1.1.1. Puenje

Poznata izreka glasi: vremena se mijenjaju i mi se mijenjamo u njima. Meutim, zato te promjene uvijek moraju biti u vidu toga da djeca neto ranije isprobaju. Zbog ega spominjem ovu izreku vezanu za vrijeme? Jer se dobro sjeam svojeg vremena u osnovnoj koli. To je bilo prije 6 godina, ali znam da je puenje bilo neto veoma rijetko meu djecom. U mom je razredu puio samo jedan momak i svi su na njega gledali udno. Osim toga, bio je veoma lo uenik bez puno prijatelja. Ali danas je situacija neto drugaija. Na puenje se gleda mnogo liberalnije i nije toliko neobino meu djecom da njihovi vrnjaci pue. Evo to je anketa pokazala o puenju:

46% ispitanika je probalo cigarete

od toga je 17% njih tada bilo sa roditeljima

63% sa prijateljima

11% sam/a

9% je navelo drugo (baka, rodice, ne sjeaju se...)

Sl. 1 Puenje meu osnovnokolcima jeste ozbiljan problem

Vidimo da je gotovo polovina ispitanika do svoje 14. godine probalo cigaretu. U razgovoru sa roditeljima dola sam do podatka da veina roditelja ne vjeruje da njihova djeca pue. To je veliko problem jer je nepriznavanje mogunosti postojanja problema smo uzokuje vei i tee rjeivi problem. Na alost, ovisnost o cigaretama kod nas se ne smatra velikim problemom, meutim, moramo uzeti u obzir da se ovdje radi o djeci koja nemaju razvijenu linost niti organizam kako bi se borili s bilo kakvom ovisnou, zbog ega svaku ovisnost moramo shvatiti ozbiljno.

1.1.2. Alkoholizam

Alkohol je oduvijek bio neizostavan dio zabave mladih i odraslih. Meutim, problem je u tome to uenje o konzumiranju alkohola potie jo iz kolskog doba. Slijedei podaci koje je pokazala anketa su veoma interesantni. Opet emo saznati jesu li uenici ispitanici ikada probali alkohol, s kime su tada bili i konzumiraju li ga sada.

53% ispitanika je barem jednom konzumiralo alkohol

26% je alkohol prvi put probalo uz roditelje

72% uz prijatelje

2% je bilo sam/a

Sl. 2 Alkoholizam postaje najvei dio ''zabave'' meu mladimaIz navedenih rezultata moemo vidjeti da veina ljudi svoj prvi alkohol proba u okruenju prijartelja, ali i nije zanemariv podatak vezan za roditelje. U razgovoru sa roditeljima nekoliko je njih dozvolilo djetetu da kua alkohol zbog toga jer su znali da e ionako probati alkohol, pa da je bolje da to proba u jednoj sigurnoj okolini. Podatak koji govori o njihovom dananjem uzimanju alkohola je poraavajui:

11% njih redovno konzumira alkohol

47% njih povremeno konzumira alkohol (slavlja i izlasci)

42% njih nikada ne kozumira alkohol

Nemalo me je iznenedilo kada sam vidjela da je vie uenika konzumiralo alkohol, nego cigarete. Takoer je veoma zabrinjavajui podatak da veina njih u povremeno konzumira alkohol. Ipak moramo uzeti u obzir da se ovdje radi o djeci koja jo uvijek pohaaju osnovnu kolu. Problem nastaja kada se dijagnosticira ovisnost. Kada odrastao ovjek popije previe dva ili tri puta sedmino, on e kad tad biti prozvan pijanicom, ali kada to radio dijete koje je na pragu puberteta ili unjemu, to se smatra mladalakom ludosti te se i to poelo smatrati normalnim. Ali injenica je da alkohol ubija ivane stanice, doslovno truje mozak i krvni sistem, tako da zakljuak o normalnosti njegovog konzumiranja ne smije biti uzeta u obzir. 1.1.3. Narkomanija

Iako rangiranje ovisnosti nije preporuljivo jer svaku treba shvatiti ozbiljno, ovisnosti o raznim drogama kao ro je marihuana, te kokain i heroin svakako spadaju u najtee i za razliku od puenja i alkohola, droge svakodnevno uzimaju ivote djece i mladih, a veoma mali broj njih se uspije rehabilitirati. Odrstao ovje koji uzima droge doslovno prolazi pakao kada se odvikava od droga ili alkohola. To je tortura za njegovu psihu i organizam koju mnogi nisu u stanju podnijeti. A sada zamuislimo kako je to za jedno dijete, iji organizam niti imuni sistem nije u dovoljnoj mjeri razvijen da se bori protiv toga. Rad sa djecom ovisnicima je teak, veina djece se i neuspije vratitiu prvotno stanje, a smrt je nerijetko najesi zavretka. Ipak. Nada se ne treba gubiti niti treba odustati od pve djece jer oni naposljetku jesu samo djaca i ako mi sami odustanemo od njih zasto i oni ne bi odustali od samih sebe. Uprvo zbog najvee ozbiljnosti ove ovisnosti, dalje emo govoriti ponajvie o narkomaniji kod djece, faktorima nastanka istog, nainima rada sa takvom djecom, te raznim nainima prevencije i stavovima mladih o drogama.

2. FAKTORI NASTANKA OVISNOSTIMnogi faktori uticu na stvaranje ovisnosti. U interakciji su tri grupe koje su zacajne za nastanak ovisnosti:

1.Droga- farmakoloske osobine droge

2.Licnost (ovisnika)

3.Sredina- socijalni faktori.

Droga

Droga predstavlja prirodno ili sintetiko sredstvo koje ima negativne uinke na ovjekov mozak i kompletni ivani sistem, to utie na njegovo cjelokupno funkcioniranje, kako fiziko i psihiko, tako i socijalno. Droge se povremeno svrstavaju u lake i tee, a neke koje se danas najee koriste su marihuana, kokain, heroin, LSD i druga halucinogena sredstva. Koritenje bilo kojeg od navedenih sredstava dovodi do trajnog oteenja mozga i ivaca, ukoliko se osoba ipak na kraju oporavi, ali u veini sluajeva konzumiranje dovodi do smrti.Linost ovisnika

Odnos covjeka I droge moze biti trostruk: Neki ljudi za zivota ne probaju drogu, neki probaju, ali ne postaju ovisnici, a oni koji poslije probaju postaju ovisnici. Po ovme se moze reci da postoje indvidulane presipozicije za ovisnost. Svijet je uvjek bio izazov, posebno za mlade ljude koje se trude da imaju sto vise iskustva. Otvorenost za novo I nepoznato dovodi mnoge posebno adolescente do ovisnosti. Covjekova urodjena potreba je potreba za pripadanjem. Vodjeni time mnogi mladi u identifikaciji sa grupom, idolom, prihvataju ponasanja drugi I bivaju vodjeni njihovim normama. To dokazuje da se droga po pravilu uvjek uzima u grupi, a rijetko kad u usamljenosti. Interesantno da vecina ovisnika I prije uzimanja odredjeni supstanci su bili nestabilne licnosti. Kriticno vrijeme je period fizickog I emocionalnog sazrijevanja kda mnogi mladi nisu u mogucnosti da se suoce sa odgovornosti koja ih ceka. Tada se javljaju prvi sukobi sa porodicom, okolinom tako mladi cesto misle da ce bjezanjem od stvarnosti rijesiti svoje interese, sukobe, strahove, nesigurnosti Ukratko ovisnici su nesamostalne I slabe licnosti koje ne podnose frustracije I stres. Ne podnose zivotne teskoce, ne cekaju duze na zadovoljavanje svoji potreba, ne trude se da postignu uspjeh, da zadobiju postovanje drugi niskog su samopostovanja, a cesto je to simptom poremecaja licnosti.

Socijalni faktori

Sira socijalna sredina podlozna promjenama ponasanja nudi nove drustvene I kulturne utjecaje. Razvoj zemlje donosi nesigurnost I kolebanje u vezi sa normama I sistemom vrijednosti, sto povecava broj ovisnika. Politika I ekonomija utice na stepen zloupotrebe droge. U Evropi je zabiljezeno da je najveci stepen zloupotrebe droge u zemljama koje su bile ekonomski zaostale.

Porodica kao sociopsiholoski faktor u formiranju licnosti svojim poremecenim odnosima utice na stvaranje ovisnosti. Naruseni I razoreni brakovi u kojima vlada netrepeljivost I emotivna hladnoca, pogresni odgojni stavovi stvara kod mladi osjecaj odbacenosti, nesigurnosti i emocionalne usamljenosti. Superiorni I ambiciozni roditelji sa vidokim zahtjevima cesto za djecu imaju narkomane I ovisnike. Cvrsta moralna I religiska uvjerenja znaju biti dobar stit od zloupotrebe droga. Vazno je takodjer kakvi su eticki principi I stavovi prema drogi u grupi u kojoj su mladi naklonjeni I sa kojima se poistovjecuju. Nagovor drugi jesu sve cesci razlog ulaska u svijet droge.

3. DISPOZICIJE ZA OVISNOST I POREMECAJ PONASANJA

Postoje ljudi koji u sebi nose dispozicije za razvoj ovisnoti. Ovo se odnosi na ljude sa neuravnotezenoscu u stavovima I ponasanju posebn u polju emocija, u nagonima, misljenju, opazanju I u odnosima sa drugim ljudima. To pocinje u djetinjstvu I ocituje se kroz cijeli zivot. To ne znaci da posve zdravi ljudi ne mogu postati ovisnici. Omalovazavanje normi, propisa I obaveza, neodgovornost, nizak prag za agresivno ponasanje, sklonost nasilju uocavaju se kod svih oni koji konzumiraju drogu. Ljudi sa emocionalnom labilnoscu imaju nestabilno raspolozenje imaju nestabilno raspolozenje, samokontrola im je uzdrmana ili blokirana osjetljivosti ili snaznih osjecaja. To dovodi do opasnog ponasanja. Upotreba narkoticki sredstava omogucava bjeg od stvarnosti, u svijet u kome u kome se moze zadobiti mir.4. SAVJETODAVNI ODGOJNI RAD S DJECOM OVISNICIMASavjetodavni rad predstavlja veoma odgovornu i suptilnu pedagoku djelatnost potem koje se postie svestraniji i potpuniji razvoj linosti. Da bi uspjeno mogao savjetovati pojedinca i grupu kolski pedagog mora poznavati sutinu odgoja kojim su odgajanici obuhvaeni. Savjetodavni rad se postepeno obogauje raznim formama (grupni i individualni savjetodavni rad), novim sadrajima tehnikama i postupcima. Na osnovu tih saznanja on kreira program svoga rada, vri izbor sredstava i postupaka savjetodavnog rada i praktino realizira savjetodavni rad bilo sa grupom bilo sa pojedincem. Funkcija savjetodavnog rada i pedagoga-psihologa je prije svega stvaranje pedagoke klime u kojoj se priznaje i potuje linost uenika, te prevazlaenje negativnih vidova ponaanja.

2.1.Individualni savjetodavni rad s djecom ovisnicima Individualni oblik savjetovanja bidra se kada dijete, odnosno uenik ima ozbiljijih linih problema koje ne moe sam rijeiti, a ni roditelji ni kola ne mogu mnogo pomoi. Cilj ovog naina rada, konkrteno kod naeg problema jeste da ovisnik shvati izvore njegovih potekoa te da mu se pokae put kako rijeiti svoje probleme. Prednost individualnog rada je u tome to se puna panja posveuje tom ueniku.vano je napomenuti da bez obzira u kako se takom stanju uenik nalazio ne smije mu se oduzeti nada u to da se njegov problem moe rijeiti. Vano ga je usmjeriti u optimistikom pravcu to je vano za njegovu volju za rjeavanje vlastitog problema. Individualni nain rada moe naii na potekoe jer ovisnik nekada nee htjeti ili moi komunicirati, postaviti e se obrambeno, ali mi kao peagoz moramo biti strpljivi i pokazati empatian stav prema njima jer ovdje nije rije o nama nego o djeci s ozbiljnim problemom kojima oajniki treba pomo. Na osnovu intervjua i razgovora sa djetetom pedagog moe postaviti odreenu dijegnozu koja je e biti glavno polazite za lijeenje. Budui da se ovdje radi o ovisnosti, nije dovoljno da uenik povremeno dolazi pedagogu na razgovore. Ovisnici, bilo dijete bio odrastao ovjek moraju primati strunu pomo u instituciji predodreenij za to. Dijete mora imati advekatnu medicinsku njegu kako bi se njegovo tijelo moglo izboriti s ovisnou, te razne metode individualnog rada prilagoene ovomtipu problema.2.2.Grupni savjetodavni rad s djecom ovisnicima

Grupni savjetodavni rad bazira se na radu s grupom ljudi koji imaju zajedniki problem. U ovom sluaju su to djeca i mladi s problemom ovisnosti. Dokazano je da pripadnost grupi daje osjeaj sigurnosti, te podrke jer svi u grupi imaju isti problem te se na taj nain meusobno razumiju. Naglasak u grpnom obliku rada stavlja se na atosferu koja mora biti slobodna kako bi se svi lanovi grupe osjeali slobodno da sudjeluju u raznim aktivnostima, vode diskusije i bez straha pitaju ono to ih zanima. Lijeenje ovisnosti u grupi daje pozitivne razultate jer pojedinavc osjea pozitivni pritisak od svoje grupe da ustraje u onome to je poeo. Dijete vidi da nije samo u toj tekoj situaciji, da mnogi imaju probleme kao i on i da ih je mogue rijeiti ukoliko ustraje. Ove su grupe najee formalnof tipe sa terapeutskom ulogom. Grpno savjetovanje ovisnika trebaju obavljati visoki struni savjetnici koji imaju iskustva u radu sa ljudima i ovim problemom, koji poznaju tehnike i procedure rada u grupi i koji su spremni vriti korekcije ukoliko primjete da njihov nain rada ne daje pozitivne ishode. Potrebno je da pedagog-psiholog bude informiran o svakom lanu grupe u kojoj djeluje, da bude sposoban voditi takav nain grupnog rad u kojemu svaki pojedinac eli pomoi drugom, te da je sposoban kreirati pozitivnu atmosferu grupe. Tehnike koje se koriste varirju od uvjeravanja do kritikovanja. Svaka tehnika nije sama po sebi dobra niti loa, vano je kada i na koi se nain primjenjue. Rad s ovisnicima traje sve dokle se dijete u potpunosti ne oslobodi uticaja droge na svoje tijelo i psihu. Tretmani traju obino od tri mjeseca do godine dana ali ogranienost nije fiksna jer svaki pojedinac je drugaiji. Svako dijete je u razliitom trenutku svog kritinog stanja zatrailo pomo ili su to roditelji primjetili. Svako dijete imaju svoju podlogu koja moe ii u prilog lijeenja ovisnosti, ali i koja ga moe oteati. Pedagozi i razne institucije u svakom sluaju vie preferiraju kombinaciju dva navedena naina rada, a ne insistiraju na iskljuivosti bilo kojega. Dakle, ponekada je pojedincu potreban indvidualni oblik savjetovanja, a nekada je jednostavno potrebno da bude dio grupe u kojoj su svi kao i on. Ukoliko se ovisnost uoi u ranijim fazama, isodi esto mogu biti pozitivni, ali nerijetko se ovisnici vrate svojoj ovisnosti. Problem je u ponajvie u roditeljima jer oni ne ele vidjeti da je njihovo dijete ovisno, ignoriraju znakove jer ne mogu vjerovati da se tako neto deava u njihovoj porodici, jer ne mogu podnijeti osjeaj krivice da su oni tomr na neki nain pridonijelo. Ukoliko se kasno primjeti ovisnost, lijeenje je daleko tee a ishodi nisu tako esto pozitivni, takva djeca sto bjee i umiru pri zadnoj dozi koju uzmu.5. STAVOVI ADOLESCENATA PREMA DROGI

Adolescentna populacija iz koje se kasnije mogu da registriraju narkomani nije homogena u pogledu stavova I interesovanja u odnosu na A bi se moglo reci da je vrlo diferencirana I da su stavovi maldih prema drogi prilicno saroliki neujednaceni. Zato se uglavom svi adolescenti iz prakticnih razloga djele na pet grupa.

1.Veliki broj savremeni adolescenata ne pokazuje ne pokazuje nikakvo interesovanje za drogu u bilo kom pogledu, niti odobrava njihovo uzivanje.

2.Jedan dio savremeni adolescenata pokazuje interesovanje za mlade narkomane I njihovo ponasanje ali bez zelje da prihavti drogu I njihov nacin zivota.

3.Trecu grupu cine oni koji se emocionalno poistovjecuju sa narkomanima, a I sami uzimaju drogu. Za vecinu njih uzimanje droge je vise vid jednog demnostriranja svoje opedjeljenosti nego li znak neodoljive unutrasnje potrebe za drogom.

4.Cetvrtu grupu cine mladi koji su se identifikovali sa narkomanima u pogledu stavova, obicaja, ponasanjai odnosa prema drogi. Ipak predstavnici ovih grupa zadrzavaju izvjenu distancu prema drogi ne podlijezuci joj nikad potpuno.

5.Jos uvjek su relativno najmanabrojni oni koji su potpuno osiromasili svoje relacije I uobicajene socijane odnose, a psihicki I fizicki su zavisni od droge I tako poprimili narkomansko ponasanje I njihova obiljezja.

Srecom daleko veci broj adolescenata pripada prvoj I djelimicno drugoj grupi. Pripadnici cetvrte I pete grupe koji su dugo predstavljali ekstremnu manjinu u posljednji godina sve manje bivaju ekstremna manjina jer se njihov broj znatno uvecava I njihovi su stavovi I citavo ponasanje devijantni, a psihicko I tjelesno zdravlje najugrozeniji.

Historiju razvoja ovisnika karakterisu konflikti u porodici, neujednaceni vaspitni stavovi roditelja, stalno izrazeno I prisutno osjecanje otudjenosti, ugrozenosti, nezaposlenost, skitnicenje itd. Ocigledno da slab razvoj licnosti ovisnika usporava proces sazrijevanja I socijalizacije. Nezrelu licnos ovisnika nadvladaju nagonske pulzije, koje on nije u stanju da prilagodi spoljnom svijetu. Postepeno napustajuci objektne odnose sa relanim svijetom koje nikad nisu bile narocito cvrste ovisnik je uvjek na ivici psihicke dezintegracije I gubitka veze sa realnoscu. Sva interesovanja I zelje ovisnik postepeno zamjenjuje farmakoloskom zeljom ili odredjenom substancom.

Na osnovu ovoga mozemo zakljuciti da ovisnici imaju u licnosti dosta neurotskih, pa I sizoidnih crta, sto daje za pravo da na ovisnike gledama kao na grupu devijantrnih licnosti, kojima je prije svega potreba psiholoska pomoc. 6. PREVENCIJA OVISNOSTI Jedna od vanih karika u sustavu djelovanja protiv ovisnosti su centri za socijanu skrb. Centri imaju zadatak djelovati preventivno, odnosno pomoi mladim konzumentima te djelovati u skladu s Kaznenim zakonom i Zakonom o sudovima za mlade. Osim toga, strunjaci centara moraju intervenirati na temelju dojave policije i dravnog odvjetnitva te provoditi mjere koje je izrekao sud, a u okviru kojih je jedna od vanih smjernica promjena stava ovisnika prema psihoaktivnim tvarima; zadatak im je i pomoi u stvaranju novog kvalitetnijeg stila ivota.

Obitelj je jedan od osnovnih initelja u prevenciji i borbi protiv zlouporabe opojnih droga kao i u socijalizaciji mladih, bivih ovisnika. Ona svojim potencijalima mladom ovjeku ve od njegove najranije dobi moe dati zatitne resurse kako ne bi uao u rizino podruje konzumiranja droge. Funkcionalna obitelj i uinkovito roditeljstvo najbolji su izvori samozatite djeteta i njegovog adekvatnog ponaanja ako se nae u kontaktu s rizinom situacijom.

Obiteljska drama zapoinje otkrivanjem ovisnika od paninog sumnjanja do potrage za dokazima. Panika kulminira u trenutku traenja izlaza iz situacije te stvaranja osjeaja krivnje kod ovisnika i ostalih lanova obitelji. Rjeenje se na kraju trai u demonizaciji vrnjaka i lijeenju. Stigma koju obitelj nosi je jo jedna od oteavajuih okolnosti u ovoj situaciji, te je zato potrebno u tretman uz ovisnika ukljuiti lanove obitelji. Meutim, roditelje valja ukljuiti i u preventivne programe.

Psihosocijalni imbenici koji su karakteristini za djecu koja su konzumenti alkohola i psihoaktivnih sredstava se odnose na nisko samopotovanje, znakove depresije kod enskih konzumenata, na antisocijalno i delinkventno ponaanje.

Zbog sve zahtjevnijeg i iscrpljujueg naina ivota roditelji ponekad, kao i ukupna obitelj, nemaju dovoljno unutarnjih resursa za pruanje djetetu i mladom ovjeku pravovremene i adekvatne zatitne snage. Zato je sve vanija uloga drave i njenih instituta, poput skole.

Istrazivanja pokazuju da na rizina ponaanja djece utjeu smanjen roditeljski nadzor, nepostojanje roditeljskih pravila ponaanja, specifina tolerantnost roditelja prema pojedinim sredstvima ovisnosti (puenje roditelja) te financijska situacija i obrazovanje roditelja.

Kako bi drava i obitelj zajednikim potencijalima uspjeno mogle djelovati u cilju suzbijanja zlouporabe droge, potrebno je unaprijediti nekoliko segmenata na razini drutva i obitelji, a to su: a) kvaliteta ivota, odgoja i obrazovanja djece i mladih u procesu odrastanja, b) stavljanje pod struni nadzor konzumente droga i ovisnika u sklopu sustava za tretman jer su upravo oni opasnost za jo uvijek zdrave lanove mlade populacije, c) uinkovitiji rad represivnog aparata radi smanjenja velike ponude i lake dostupnosti droge i d) na lokalnoj razini vano je rano prepoznavanje rizine skupine djece i mladih te pruanje zatite u okviru razliitih preventivnih programa.

Uz osnaivanje obitelji i njegovanje visokih moralnih vrijednosti izdvojeni su osnovni zakljuci, a to su: a) preventivnu djelatnost valja pojaano usmjeriti na djecu u to ranijoj dobi, b) kod djece i mladih izgraditi pozitivan stav prema sebi i drugima c) pomoi im da usvoje kognitivne i socijalne vjetine za uspjeno suoavanje s rizinim faktorima iz ue i ire okoline d) osnaiti roditelje u njihovom roditeljstvu, ojaati njihovu kompetenciju i aktivnije ih ukljuiti u programe prevencije ovisnosti e) uinkovitim djelovanjem izgraditi povjerenje graana u sustav policije i pravosua, f) ukloniti nedostatke u zdravstvenoj i socijalnoj zatiti ovisnika, g) aktivnije preventivno djelovati na lokalnoj razini putem razliitih modela programa i njihovih aktivnosti.

Suzbijanje zlouporabe droga zahtijeva pravovremeni angaman drutva na globalnoj i lokalnoj razini od pojedinca u obitelji do dravnih tijela na najvioj razini koji mora biti utemeljen na znanstvenim i strunim spoznajama. Djelotvorna i koordinirana suradnja institucija, izvaninstucionalnog sektora te lanova zajednice predstavlja siguran put do razvoja uinkovitog sustava u borbi protiv ovisnosti o drogama.6.1. Zato ovisnici ne mogu sami prestati uzimati drogu?

Gotovo svi ljudi koji su ovisni u poetku misle da sami, bez tue pomoi, mogu prestati uzimati drogu i veina pokuava prestati bez ukljuivanja u tretman. Meutim, veina ovih pokuaja zavri neuspjeno i ovisnici ne uspiju ostvariti dugoronu apstinenciju. Istraivanja pokazuju da dugorona upotreba droga stvara promjene u funkcionisanju mozga koje postoje dugo nakon to osoba prestane koristiti droge. Ove promjene u mozgu koje su uzrokovane upotrebom droga mogu dovesti do poremeaja u ponaanju, ukljuujui stvaranje neodoljive elje za uzimanjem droge uprkos negativnim posljedicama to predstavlja osnovnu karakteristiku ovisnosti.

Shvatanje da ovisnost ima vanu bioloku komponentu moe pomoi da se objasni zato je osobi teko da ostvari i odri apstinenciju bez adekvatnog tretmana. Psiholoki stres na poslu ili porodini problemi, prepreke u drutvu (kao to su susreti sa osobama iz prolosti kad je uzimao drogu) ili okolina (ulice, predmeti ili mirisi koji su povezani sa upotrebom droge) mogu podstaknuti bioloke faktore da utjeu na postignutu apstinenciju i da osoba napravi recidiv. Istraivake studije pokazuju da i ovisnici sa najduim staom konzumiranja droga mogu aktivno sudjelovati u tretmanu i da je upravo aktivno sudjelovanje kljuno za postizanje dobrih rezultata.

ta trebam uraditi prilikom izbora tretmana za lana porodice?

Najee lanovi porodice moraju odluiti o tome kada i gdje e potraiti tretman za osobu koja je ovisna. Osoba kojoj je pomo potrebna moe biti zbunjena ili neodluna. Ili je kriza na vrhuncu, pa je porodica odluila da je vrijeme da se neto uradi.

To je velika odgovornost i moe biti veoma zastraujua za one koji o tome odluuju. Prije svega trebate imati povjerenja u svoju odluku da je tretman neophodan i da osobu poznajete dovoljno dobro da biste mogli donositi odluku u njeno ili njegovo ime.

Neke faktore koji utjeu na vau odluku neete moi kontrolisati, kao to je finansijska situacija ili postojanje i dostupnost tretmana.

Imajte na umu da vam ljekar ili predstavnik neke od nevladinih organizacija ili savjetovalita moe pruiti informacije o raspoloivim mogunostima za tretman i pomoi vam da doneste odluku. Neke od moguih mogunosti za tretman moete pronai ovdje.

Trebam li odabrati mjesto za tretman gdje niko nee poznavati nau porodicu?

Neke porodice se boje ponienja ukoliko potrae pomo u svojoj zajednici razumljiva (i ponekad opravdana) briga, ali dugorono gledano, moe imati manje smisla nego to mislite.

Programi tretmana su zakonski obavezni da tite privatnost ljudi koji su ukljueni u tretman, stoga, ukoliko je lan vae porodice ukljuen u lokalni program tretmana to ne bi trebalo postati poznato izvan ustanove u kojoj se tretman obavlja.

Vi i osoba koja ima problem trebate odluiti o tome kome ete rei. Ljudi kojima kaete za probleme kroz koje prolazite trebali bi vam biti oslonac i podrka tokom oporavka. Veliki broj ljudi koji se ukljue u tretman naputa program prije njegovog zavretka. Porodica i prijatelji mogu motivisati osobu da se ukljui u tretman i ostane u tretmanu pruajui mu emocionalnu potporu i vjerujui u uspjean ishod tretmana. Oni mogu nastaviti pruati podrku i nakon zavretka tretmana.

Porodina terapija je takoer vaan element tretmana, osobito za adolescente. Istraivanja pokazuju da prisustvo porodice tokom tretmana utjee na povoljniji ishod.

Porodina terapija je takoer vaan element tretmana, osobito za adolescente. Istraivanja pokazuju da prisustvo porodice tokom tretmana utjee na povoljniji ishod.

Kako nekog motivisati da prihvati tretman?

Ako ste ve isprobali razliite naine da navedete osobu koja koristi droge da shvati da ima problem i neto poduzme, mi vam predlaemo dodatne korake koji vam mogu pomoi:

Ukljuite ostale lanove porodice i prijatelje. Takoer, osobe koje su prole tretman mogu vam biti od pomoi.

Recite osobi koja ponaanja ete tolerisati, a koja neete i da neete prihvatati nikakva opravdanja.

Postavite osobi ultimatum: ili uspostavi dui period apstinencije (npr. tri mjeseca) od alkohola i drugih droga ili iseli iz kue. Recite mu ili joj da je malo ljudi koji su ovisni o drogama uspjelo da to postigne bez ukljuivanja u tretman, putem kojeg su dobili podrku i smjernice koje e im pomoi da to lake ostvare.

Interveniite.

Kako porodica i prijatelji mogu pomoi nekome kome je potreban tretman? Porodica ima kljunu ulogu u motivisanju osoba koje imaju problema s drogom da uu i ostanu u tretmanu. Porodina terapija je veoma vaana, osobito za adolescente. Ukluivanje lana porodice u program tretmana moe ojaati osobu i produiti korisne efekte program6.2. Znakovi koji roditelje mogu uputiti na ovisnost njihovog djeteta

Droge imaju taj uinak da mijenjaju nau svijest pa samim tim i ponaanje. Promjene u fizikok izgledu su takoer oigledne. Neki od znakova na koje roditelji moraju obratiti panju jesu:

Fiziki znakovi: izmorenost, uestalost poremeaja zdravlja, crvene i staklaste oi, neprestani kaalj

Emocionalni znakovi: promjena linosti, nagle promjene raspoloenja, neodgovorno ponaanje, nisko samopouzdanje, nezainteresiranost

Porodini znakovi: zapoinjanje svaa, krenje pravila, povlaenje od obitelji

kolski problemi: opadanje zanimanja, negativan satv, loe ocjene, odsustvo s nastave, problemi sa disciplinom

Drutveni problemi: problemi sa zakonom, prihvatanje neobinih stilova odijevanja ZAKLJUAK

Borba protiv ovisnosti je teka, pogotovo za dijete koje nema predispozicije da se s tim nosi. Zapravo, moemo rei da je gotovo nemogue da se ono samo izbori s ovisnou. Potrebna mu je pomo strunjaka u odgovarajuoj instituciji, te podrka obitelji i okoline koji moraju pokazati tom djetetu da njegov ivot vrijedi previe da bi ga droga odnijela. Uloga pedagoga-psihologa je znaajna jer on pravilnim djelovanjem moe u velikoj mjeri uticati na dijete i stvaranje slike djetea o sebi. Ipak, uloga roditelja se ne smije time umanjiti. Roditelji su ti koji najvie vremena provode sa svojom djecom i oni ih najbolje pozanaju, zbog ega je njihova poetna intervencija esto kljuna i ini veliku razliku. Priznati samome sebi da ti je dijete ovisno je neopisivo teko priznanje i normalno je da roditelj ne zna to uraditi, te miljenje da se ne moe nositi s tim. Ipak, skretanje pogleda sa problema nee uiniti da problem nestane, samo moe biti gore. Danas postoje razne litarature i broure koje roditeljima u velikoj mjeri mogu pripremiti na to da prepoznaju ovisnost kod svoje djece. Potrebno je odmah reagirati, kako ne bi bilo prekasno, jer ovisnosti djeci i mladima svakodnevno uzimaju ivote.LITERATURA:

Pedagoka enciklopedija II, Zavod za udbenike, Beograd, 1989.Sinanovi, O., Ovisnosti o drogama, Tuzla, 2001.Tomi, R., Savjetodavni odgojni rad, Tuzla, 2006.

Tomi, R., Poremeaji u ponaanju kod djece, Tuzla, 2005.

www.vjesnik.hrwww.plivazdravlje.hrwww.drogeinfo.forum.hrwww.medicina.hrwww.mojedijete.net