Rad

konkurencije. Nakon daljeg razvoja preduzeća i okrupnjavanja kapitala ova preduzeća lagano prelaze u oligopolska koja su veća i kapitalno snažnija. Kada jedno od tih oligopolskih preduzeća postane veće od ostalih nazivamo ga liderom na oligopolskom tržištu. U zadnjoj fazi rasta najveće preduzeće postaje toliko veliko i moćno da postaje monopolista. Tu na scenu stupa država koja uz pomoć antimonopolskog zakonodavstva vrši „razbijanja“ ovih preduzeća na više manjih podstičući konkurenciju među njima. Ovaj se proces neprekidno odvija.

Najčešće korišteni kriteriji za klasifikaciju tržišnih stanja su:

1. broj učesnika na strani ponude i/ili potražnje,2. stepen diferenciranosti proizvoda,3. stepen kontrole tržišnih cijena,4. metode prodaje,5. elastičnost potražnje,6. odnos graničnih troškova i tržišne cijene i drugi kriteriji.

Potrebno je znati na kom tržištu preduzeće posluje i u kom smjeru se kreće.Svako tržište ima svoje specifičnosti i karakteristike koje treba poznavati da bi mogli na adekvatan način primjenjivati odgovarajuće poslovne strategije na tržištu. To se može sagledati pomoću smjera kretanja kapitala i preduzeća na tržištu.

Shema 1. Skretanje kapitala i preduzeća na tržištu

Izvor: Fikret D.: Mikroekonomija, Bihać, 2008., str. 258.

Postoji trend postepene preorjentacije od strukturalističkih prema funkcijalističkim klasifikacijama. Funkcionalističke klasifikacije pored broja učesnika na tržištu posmatraju i niz drugih kriterija, kao npr. način prodaje, unakrsna elastičnost, stepen kontrole cijena itd.

U mikroekonomskoj teoriji najčešće se spominju tri klasifikacije: Štakelbergova, Samuelsonova, i Weintraubova. Oni su na osnovu različitih kriterija izvršili klasifikaciju tržišnih stanja čiji pregled pojedinačno prikazujemo.1

3. Vrste klasifikacija

3.1. Štakelbergova klasifikacija

Jedan od najčešće korištenih kriterija za klasifikaciju tržišnih stanja je broj učesnika na strani ponude i/ili potražnje. Koristeći ovaj kriterijum Štakelberg je 1934. godine, svodeći brojnost učesnika u tri kategorije: mnogo, malo i jedan učesnik, dobio matricu različitih tržišnih stanja, 1 Fikret D.: Mikroekonomija, GRAFIS Cazin, Bihać, 2008., str. 257.

1

SMJER KRETANJA KAPITALA

TRŽIŠTE OLIGOPOLA

TRŽIŠTE MONOPOLA

TRŽIŠTE MONOPOLISTIČKE

KONKURENCIJE

TRŽIŠTE POTPUNE KONKURENCIJE

KRETANJE PREDUZEĆA KRETANJE PREDUZEĆA

kao i u tabeli 1. Ako se uporede tržišnja stanja iznad i ispod dijagonale koju čine potpuna konkurencija, bilateralni oligopol i bilateralni monopol, prikazana matrica je simetrična.Monopolu odgovara monopson, oligopolu odgovara oligopson, a kvazimonopolu odgovara kvazimonopson. Iako ova klasifikacija predstavlja značajan doprinos tadašnjem proučavanju tržišnih stanja, ona nije mogla da obuhvati svu složenost tržišne privrede. Neki aktuelni oblici tržišne strukture nisu obuhvaćeni Štakelbergovom matricom.2

Tabela 1. Štakelbergova klasifikacija tržišnih klasifikacija

Broj kupacaBroj prodavaca

Mnogo Malo Jedan

Mnogo Potpuna konkurencija

Oligopson Monopson

Malo Oligopolist Bilateralni oligopolist

Kvazi monopson

Jedan Monopol Kvaz monopol Bilateralni monopol

Izvor: Fikret D.: Mikroekonomija, Bihać, 2008., str.259.

Štakelberg je u svom radu „Marktform und Gleicfgewicht“ prikazao klasifikaciju tržišnih struktura na sljedeći način:Sva tržišta podjelio je u dvije velike grupe ovisno o (ne)postojanju međuovisnosti robnih cijena. Ako međuovisnost postoji onda se radi o tržištima ograničene konkurencije. Kod jednostavnih tržišta ne postoji veza između kretanja cijena pojedinih roba, te se stoga svako od njih (tržište) može promatrati zasebno. Uzimjući u obzir pretpostavku da se broj sudionika i njihova ekonomska moć mogu promatrati kao veličine sa suprotnim kretanjima i svrstavajući broj sudionika u tri kategorije (mnogo, malo ili jedan) Štakelberg je došao do matrice koja označava devet različitih tržišnih stanja, koju smo gore prikazati.

Pojava ove klasifikacije predstavljala je značajan doprinos u promatranju tržišnih struktura. Međutim, iako je znatno opširnija, odnosno nudi veći broj tržišnih stanja u odnosu na prethodne modalitete, niti ona ne iscrpljuje svu složenost realnih odnosa. Ne obuhvaća one tržišne situacije u kojima osim jednog ili nekoliko krupnih prodavača – kupaca postoji i nekoliko, nazovimo ih „autsajdera“ od čijeg broja i ukupne ekonomske snage ovisi njihov uticaj na cijenu.

Još jedan nedostatak ove klasifikacije predstavlja sama pretpostavka o broju sudionika. Broj sudionika predstavlja značajan indikator njihove ekonomske moći (koncentracija ponude ili potražnje) ali nije dovoljan za ocjenu o stvarnom ponašanju sudionika i njihovim međusobnim odnosima na tržištu.3

3.2. Samuelsonova klasifikacija

2 Fikret D.: Mikroekonomija, GRAFIS Cazin, Bihać, 2008., str. 259.3 http://finditnow.osa.pl/atp/?said=3333g&q=weintraubova+klasifikacija+tr%C5%BEi%C5%A1nih+struktura

2

http://finditnow.osa.pl/atp/?said=3333g&q=weintraubova+klasifikacija+tr%C5%BEi%C5%A1nih+struktura

Potreba za cjelovitijim sagledavanjem tržišnih stanja inicirala je mnoge ekonomiste da pokušaju da upotpune Štakelbergovu klasifikaciju. Tako je, na primjer, Samuelson broju učesnika dodao nove kriterijume klasifikacije, kao što su: diferenciranost proizvoda, utjecaj kupaca i prodavaca na cijenu, primjenjene metode prodaje i dio privrede u kome određeno stanje prevladava. Po njemu, postoje tri osnovna tržišna stanja: savršena konkurencija, nesavršena konkurencija i monopol.Savršenu konkurenciju karakteriše velik broj proizvođača koji proizvode identičan proizvod i velik broj kupaca. Nijedan od učesnika na tržištu, nijedan kupac ni prodavac, nije u stanju da utječe na cijenu. Tržišna cijena je rezultat kolektivnog ponašanja svih učesnika i sa stanovišta pojedinačnog učesnika predstavlja datu veličinu.Samuelsonova klasifikacija obuhvata tri oblika nesavršene konkurencije:

1) nesavršenu konkurenciju koju karakteriše prisustvo velikog broja proizvođača i višestrukost stvarnih ili formalnih razlika u proizvodima,

2) nesavršenu konkurenciju koju karakteriše mali broj proizvođača i mali ili nikakva diferencijacija proizvoda i

3) nesavršenu konkurenciju sa malim brojem proizvođača i izraženom diferencijacijom proizvoda. U sva tri oblika nesavršene konkurencije postoji samo djelimičan utjecaj na tržišnu cijenu.

Potpuni monopol karakteriše situacija u kojoj jedan proizvođač proizvodi i prodaje proizvod koji nema neposredne supstitute i čiju tržišnu cijenu može u velikoj mjeri da kontroliše.4

Tabela 2. Samuelsonova klasifikacija tržišnih struktura

Tržišno stanje Broj učesnika

Diferenciranost proizvoda

Stepen kontrole cijena

Metode prodaje

Dio privrede u kome

prevladava

4 Fikret D.: Mikroekonomija, GRAFIS Cazin, Bihać, 2008., str. 259.

3

Savršena konkurencija Veliki

0 (homogeni proizvodi)

Nikakavrobna berza ili aukcija

Malo poljopr. Grama

Nesavršena konkurencija 1 Veliki

Velika i formalna Mali

EP i konkurencija

kvaliteta

Paste za zube i trgovina na

malo

2 MaliMala ili nikakva Mali -

Čelik, aluminijum

3 Mali Dosta izražena Mali -Automobili,

mašine

Monopol JedanVelika (nema

bliskih supstituta)

ZnatanPromocija, EP, Public Relations

Nekoliko usluga


Zbog navedenih nedostataka Štakelbergove klasifikacije i potreba za što boljim, odnosno realnijim poznavanjem tržišnih stanja pojedini autori uvode i nove kriterije. Tako P. Samuelson osim broja suudionika u svoju klasifikaciju uvodi kriterije diferencijacije proizvoda, utjecaj prodavača ili kupca na formiranje cijene. Njegova klasifikacija pokušava prikazati opću sliku i tipova konkurencije i tržišnih stanja u privredi SAD-a. Uz spomenuta tri kriterija (broj sudionika, zastupljenost diferencijacije proizvoda i utjecaj prodavača ili kupca na cijenu) koristio je i dva pomoćna pokazatelja – dominantne metode prodaje i dio privrede u kojem prevladava.5

3.3. Weintraubova klasifikacija

Polazeći od toga kakav je utjecaj preduzeća na visinu cijene. Weintraub je, koristeći tri kriterija:

1. broj učesnika,2. koeficijent elastičnosti supstitucije,3. koeficijent unakrsne elastičnosti potražnje,

definisao četiri tržišna stanja: potpunu konkurenciju, monopol, oligopol i ograničenu konkurenciju.

Broj učesnika kao kriterij klasifikacije ima isto značenje kao i u Samuelsonovoj klasifikaciji.Koeficijent elastičnosti supstitucije odnosi se na supstituciju između proizvoda jednog preduzeća i proizvoda njegovih konkurenata. Koeficijent unakrsne elastičnosti potražnje mjeri osjetljivost obima prodaje konkurenata na promjenu cijene proizvoda posmatranog preduzeća. Drugim riječima, on pokazuje kakav je utjecaj politike cijena posmatranog

5 http://finditnow.osa.pl/atp/?said=3333g&q=weintraubova+klasifikacija+tr%C5%BEi%C5%A1nih+struktura

4


preduzeća na ukupan prihod njegovih konkurenata. Weintraubova klasifikacija tržišnih stanja data je u tabeli 3.6

Tabela 3. Weintraubova klasifikacija tržišnih struktura

Tržišno stanje Broj učesnika Koeficijent elastičnosti supstitucije

Koeficijent unaksne elasničnosti potražnje

Potpuna konkurencija

VelikiBeskonačno

0

Monopol Jedan Određen (mali) broj

0

Oligopol

Ograničena konkurencija

Mali

Veliki

Beskonačno

Određen (veliki) broj

Određen broj

Određen broj


Prilikom analize određenosti cijena i outputa najviše se koristi Weintraubova klasifikacija koja uz korištenje tri kriterija donosi četri različita tržišna stanja. Ova klasifikacija je funkcionalistička s obzirom da polazi od načina formiranja cijena, odnosno od uticaja preduzeća na formiranje i visinu cijena.

Koeficijent elastičnosti supstitucije je svojevrstan pokazatelj elastičnosti supstitucije između proizvoda određenog preduzeća i proizvoda njegovih konkurenata. Možemo ga nazvati i pokazateljem „fizičko – hemijsko – biološke“ identičnosti, sličnosti ili različitosti proizvoda konkurentskih preduzeća, koje i uvjetuju njihovu međusobnu zamjenu u slučaju promjene cijene jednog od proizvoda.

Koeficijent križne elastičnosti potražnje mjeri osjetljivosti promjene obima prodaje konkurenata u odnosu na promatrano preduzeće. Govori nam za koliko će se postotaka promjeniti obim prodaje konkurentskih preduzeća na tržištu, odnosno sudionika tržišta, ako promatrano preduzeće promjeni cijenu svog proizvoda za jedan postotak. Možemo reći da je on ustvari pokazatelj utjecaja politike cijena nekog promatranog preduzeća na prihod njegovih konkurenata.7

U potpunoj konkurenciji veliki broj ponuđača nudi isti, homogeni, proizvod. Elastičnost supstitucije između proizvoda posmatranog preduzeća i proizvoda njegovih konkurenata je


7 http://finditnow.osa.pl/atp/?said=3333g&q=weintraubova+klasifikacija+tr%C5%BEi%C5%A1nih+struktura

5


savršena. Svaki pokušaj bilo kojeg ponuđača da poveća cijenu iznad cijene konkurenata dovodi do prelaska svih njegovih kupaca na kupovine proizvoda konkurencije.Svaka akcija ponuđača u pogledu politike cijena nema utjecaj na položaj njegovih konkurenata jer je njegovo učešče u ukupnoj ponudi zanemarljivo.Zato je koeficijent unakrsne elastičnosti potražnje jednak nuli.

Kod monopola postoji određena mala mogućnost supstitucije, što znači da je potražnja samo relativno neelastična. Kupci u određenoj (maloj) mjeri reaguju na promjene u nivou cijene monopola određenim promjenama u obimu svojih kupovina. Pošto drugih konkurentnih preduzeća nema, unakrsna elastičnost potražnje je jednaka nuli.

Kod oligopola ne postoje elementi diferencijacije proizvoda. Svaki onaj oligopolist koji bi podigao cijenu svojih proizvoda iznad cijene konkurenata bio bi eliminisan sa tržišta.Zbog toga je i ovdje, kao i kod potpune konkurencije, elastičnost supstitucije savršena.Međutim, unakrsna elastičnost potražnje kod oligopola postoji.Pošto se radi o malom broju ekonomski jakih učesnika, promjene u cijeni jednog preduzeća odražavaju se na obim prodaje i prihoda njegovih konkurenata.

Ograničenu konkurenciju karakteriše veliki broj učesnika sa izraženom diferencijacijom proizvoda. Nosioci ponude imaju u izvjesnoj mjeri izolovano svoje tržište na kome je moguć relativno lak ulaz konkurenata. Na tržištu graničene konkurencije ne postoji, kao kod potpune konkurencije, savršene već relativno velika elastičnost supstitucije.Unakrsna elastičnost potražnje je veća od nule jer promjene u cijeni jednog ponuđača utječu na obim prodaja njegovih konkurenata koji prodaju različite varijante iste vrste proizvoda.8

4. Obilježja tržišnih struktura

4.1. Obilježje potpune konkurencije

Iako ovaj oblik tržišne konkurencije predstavlja idealiziranju stvarnosti i uzima u obzir niz pretpostavki koje u realnom svijetu nisu prisutne, za teorijsku analizu ostalih (stvarno pristutnih) tipovi tržišnih stanja predstavljaju solidnu polaznu tačku.

Ovo tržište karakterizira veliki broj prodavača koji nude isti proizvod. Drugim riječima, proizvodi različitih proizvođača koji sudjeluju na tržištu nisu zaštićeni zaštitnim znakom, markom ili bilo kojom drugom oznakom kojom bi se diferencirali od konkurentskih proizvoda. U ovakvom idealiziranom stanju krivulja potražnje za svako pojedinčno preduzeće je savršeno elastična, a svaki pokušaj pojedinog prodavača da podigne cijene rezultiralo bi njegovom eliminacijom s tržišta. Činjenica da preduzeća nude homogen proizvod rezultira time da je elastičnost supstitucije između proizvoda različitih sudionika tržišta savršena.

Zbog velikog broja prisutnih konkurenata, svaki prodavač ima izrazito mali udio na trištu (i ponude ali i potražnje za faktorima proizvodnje) te ne može utjecati na cijenu. Na taj način cijena se formira na tržištu interakcijom agregatne ponude i agregatne potražnje a svako je preduzeće pojedinačno prihvaća kao zadanu. Činjenica da je udio svakog pojedinačnog preduzeća na tržištu malen rezultira time da je svaka promjena u politici cijena pojedinčnog


6

preduzeća zanemariva, odnosno beznačajna za ostale konurente što drugim riječima znači da je koeficijent križne elastičnosti potražnje jednak nuli.

Još jedna bitna karakteristika ovog modela je sloboda ulaza i izlaza preduzeća sa tržišta po vlastitom izboru. Nepostoje zapreke ulaska u granu kao što su ograničene mogućnosti nabave sirovina, premoć prometnih organizacija, patenti, licence, i slično. Također ne postoje ni ograničena u smislu kretanja cijena (prema gore ili dole), odnosno ne postoje direktne mjere državnog intervencionizma u području cijena.

U anglosanksonskoj literaturi postoje razlika između čiste i savršene konkurencije. Prva, čista konkurencija zahtjeva manji broj pretpostavki. Glavna odrednica ove konkurencije je da sudionici tržišta prihvaćaju cijenu kao zadanu veličinu. Da bi bilo tako moraju biti ispunjeni ovi uvijeti: velika brojnost prodavača i kupaca, homogenost proizvoda i maksimizirajuće ponašanje svih sudionika u razmjeni.

Uz veliku brojnost prodavača i kupaca niti jedan od njih nije u stanju mijenjati razlinu cijena. Homogenost proizvoda uvjetuje da koeficijent supstitucije između proizvoda svakog pojedinčnog preduzeća i ostalih konkurenata na tržištu teži beskonačnosti maksimizirajućeg ponašanja svih sudionika u razmjeni zahtjeva da svaki prodavač teži maksimizaciji pozitivne razlike između ukupnih prihoda u ukupnih troškova u određenom vremenskom razdoblju, a da svaki kupac teži što većem zadovoljenju potreba u granicama raspoloživog dohotka.

Savršena konkurencija predstavlja stanje koje uz ptretpostavke čiste konkurencije traži još dvije, uvjetno rečeno dopunske pretpostavke o savršenoj mobilnosti preduzeća i pretpostavku o savršenom predviđanju.9

4.2. Obilježje monopola

Čisti monopol predstavlja suprotnost potpunoj konkurenciji. Možemo reći da su ta dva tržišna stanja (monopol i potpuna konkurencija) dvije krajnosti mogućih oblika tržišnih stanja. Monopol je tržišna situacija koju karakterizira postojanje samo jednog proizvoda za koji ne postoji supstitut, a drugi proizvođači nemaju slobodni pristup proizvodnji i tržišni pristup tog proizvoda. Neke od zapreka slobodnom ulasku u granu su: patenti, licence, kontrola nad značajnim faktorima proizvodnje, zaštitni znak, politika cijena usmjerena na odbijanje potencijalnih konkurenata iz grane i slično.Kao što je slučaj i s potpunom konkurencijom i ovdje je riječ o jednom idealiziranom stanju koje u realnom svijetu teško moće postojati. Nezamislivo je da u jednom globalnom, složenom i kompliciranom ekonomskom sustavu neko može ponuditi proizvod za koji nema supstituta. Ako uzmemo monopol kao drugu krajnost modaliteta tržišnih stanja, doduše samo kao realiziranu teoretsku postavku, i imajući na umu procese formiranja cijene i uspostavljanja ravnoteže na tržištu, korisno ga je proučiti s obzirom da ćemo na taj način bolje shvatiti ostale modalitete koji se nalaze između potpune konkurencije i monopola.

Kako spomenuta dva modaliteta predstavljaju dvije krajnosti za predpostaviti je da postoje i značajne razlike sa stajališta analize procesa formiranja cijene i uspostavljanja ravnoteže

9http://docs.google.com/viewer?a=v&q=cache:Ged26cXsWBEJ:maturski.weebly.com/uploads/3/8/8/4/388442/ekonomika_preduzea_-_skripta_pitanja_i_odgovora.doc+samuelsonova+klasifikacija+tr%C5%BEi%C5%A1nih+struktura&hl=bs&gl=ba&pid=bl&srcid=ADGEEShmWgAdjHvudxYINJC6mq4gKwztYmpc3cUcDZpdo0jRwHE_ZuDo7gtUHit_ZscGPB-yNNqseEi6svtob2ByfB4DrqkxLzsxe2phFkvKw0paDWijozFCyJ-LxFuFa390hutTdN6f&sig=AHIEtbQVujmCWvE6bKrVl9HaRAQr_MPtog

7

preduzeća u uvijetima monopola u odnosu na uvijete potpune konkurencije. Dvije su bitne razlike koje ćemo navesti.

Prva razlika je u tome što u potpunoj konkurenciji pojedinačna preduzeća ne mogu utjecati na cijenu svojih proizvoda i prihvaćaju je kao zadanu veličinu, dok preduzeća u uvijetima monopola može aktivno voditi politiku cijene svog proizvoda. To znači da u potpunoj konkurenciji preduzeća nastoje maksimizirati dobit pronalaženjem opsega proizvodnje pri kojem postižu izjednačavanje graničnog troška sa tržišnom cijenom koja je za njega zadana veličina. U slučaju monopola preduzeće maksimizira dobit pronalaženjem odgovarajuće kombinacije između opsega i troškova proizvodnje, te cijene i obila prodaje.

Druga razlika je da u slučaju čistog monopola preduzeće identificirano s proizvodnom granom tako da funkcija potražnje s kojom se ona suočava na tržištu ima isti oblik kao i funkcija agregatne (tržišne) potražnje u slučaju potpune konkurencije.10

4.3. Obilježja oligopola

Oligopol je tržište na kojem samo nekoliko preduzeća međusobno konkurira, a ulazak novih preduzeća je ograničen. U tom smislu treba razlikovati diferencirani oligopol, na kojem preduzeća proizvode ekonomski heterogene (diferencirane) proizvode, te čisti ologopol na kojem preduzeća nude ekonomski homogene proizvode.

Oligopol je najrasprostranjeniji oblik tržišne strukture u industriji, a uključuje industrije automobila, čelika, aluminija, naftnih derivata, računala i slično.11

5. ZAKLJUČAK

Proučavati savremene tržišne strukture bilo bi nemoguće bez shvatanja iako se ono u takvom svom obliku (pojedinačno) rijetko kada pojavljuju na savremenim tržištima.Najčešće one predstavljaju kombinaciju više teoretskih zamišljenih tržišnih stanja, ali odnosi koji vrijede za takve teorijske strukture vrijede i u realnim, savremenim tržišnim stanjima.

Možemo reći da je ograničena konkurencija narašireniji oblik tržišne strukture savremenih privreda.Ona predstavlja mješavini potpune konkurencije i monopola. Elementi potpune konkurencije znatno su zastupljni uz malu strpljenost monopolske moći.

10http://docs.google.com/viewer?a=v&q=cache:Ged26cXsWBEJ:maturski.weebly.com/uploads/3/8/8/4/388442/ekonomika_preduzea_-_skripta_pitanja_i_odgovora.doc+samuelsonova+klasifikacija+tr%C5%BEi%C5%A1nih+struktura&hl=bs&gl=ba&pid=bl&srcid=ADGEEShmWgAdjHvudxYINJC6mq4gKwztYmpc3cUcDZpdo0jRwHE_ZuDo7gtUHit_ZscGPB-yNNqseEi6svtob2ByfB4DrqkxLzsxe2phFkvKw0paDWijozFCyJ-LxFuFa390hutTdN6f&sig=AHIEtbQVujmCWvE6bKrVl9HaRAQr_MPtog11 http://oliver.efri.hr/~javnisek/zbornik/pauletic.pdf

8

http://oliver.efri.hr/~javnisek/zbornik/pauletic.pdf

To tržišno stanje implicira međusobnu konkurenciju preduzeća ali sadrži i elemente monopola u vidu da svako preduzeće ima svoj poseban proizvod koji je na neki način (iako sličan) drugačiji od proizvoda konkurentskih preduzeća.

Kako monopolska moć pojedincima daje mogućnost da se ponašaju na savremenom tržištu kao da na njemu vladaju uvijeti kakve možemo pronaći na tržištima u uvjetima monopola ključno je regulirati takva tržišta. U prvom redu ovdje mislimo na zaštitu tržišnog natjecanja koje predstavlja osiguranje jednakih uvjeta poslovanja za sva poduzetnike, a u korist potrošača u vidu većeg izbora između različitih proizvoda (supstituta).

Možemo zaključiti da iako je u nekim slučajevima monopol (prirodni monopol) potreban kako bi preduzeća uopće opstala na tržištu ona moraju biti striktno regulirana od strane države i to na način da im se odredi na koji način smiju formirati cijenu kako bi se održala ekonomska efikasnost a spriječilo ostvarivanje izrazito visokih profita na teret potrošača.

Postupno, na važnost dobijaju funkcionalističke definicje tržišnih stanja zasnovane na ocjenama o elastičnostima potražnje, odnosu graničnih troškova i tržišne cijene, odnosu ostvarene i moguće efikasnosti korištenja raspoloživih resursa i slično.

Štakelberg je 1934. godine, svodeći brojnost učesnika u tri kategorije: mnogo, malo i jedan učesnik, dobio matricu različitih tržišnih stanja. Pojava ove klasifikacije predstavljala je značajan doprinos u promatranju tržišnih struktura. Međutim, iako je znatno opširnija, odnosno nudi veći broj tržišnih stanja u odnosu na prethodne modalitete, niti ona ne iscrpljuje svu složenost realnih odnosa.

Samuelson broju učesnika dodao nove kriterijume klasifikacije, kao što su: diferenciranost proizvoda, utjecaj kupaca i prodavaca na cijenu, primjenjene metode prodaje i dio privrede u kome određeno stanje prevladava. Po njemu, postoje tri osnovna tržišna stanja: savršena konkurencija, nesavršena konkurencija i monopol.

Weintraub je, koristio tri kriterija: broj učesnika, koeficijent elastičnosti supstitucije, koeficijent unakrsne elastičnosti potražnja. Weintraub je definisao četiri tržišna stanja: potpunu konkurenciju, monopol, oligopol i ograničenu konkurenciju.

LITERATURA

1. Prof. dr. sc Dervišević F., „Mikroekonomija“, Bihać, 2008. godina.2. Prof. dr Jurin S., Šohinger, J., „ Teorija tržišta i cijena, drugo dopunjeno izdanje, Zagreb, 1990. Godina3. Prof. dr Koutsoyiannis A., „Moderna mikroekonomika“, MATE, Zagreb, 1996.godina

9

IZVORI



http://docs.google.com/viewer?a=v&q=cache:Ged26cXsWBEJ:maturski.weebly.com/uploads/3/8/8/4/388442/ekonomika_preduzea_-_skripta_pitanja_i_odgovora.doc+samuelsonova+klasifikacija+tr%C5%BEi%C5%A1nih+struktura&hl=bs&gl=ba&pid=bl&srcid=ADGEEShmWgAdjHvudxYINJC6mq4gKwztYmpc3cUcDZpdo0jRwHE_ZuDo7gtUHit_ZscGPB-yNNqseEi6svtob2ByfB4DrqkxLzsxe2phFkvKw0paDWijozFCyJ-LxFuFa390hutTdN6f&sig=AHIEtbQVujmCWvE6bKrVl9HaRAQr_MPtog

ILUSTRACIJE

Sheme:

1. Shema smjera kretanja kapitala i preduzeća na tržištu....................................

3

10




Tabele: 1. Štaklebergova klasifikacija tržišnih stanja...................................................... 2. Samuelsonova klasifikacija tržišnih stanja...................................................... 3. Weintraubova klasifikacija tržišnih stanja......................................................

4 6 7

11

Documents

Rad