Radionica VI. Konferencija HUSR-aZagreb, 16.10.2014.

INTEGRACIJA DUHOVNOSTI UPRAKSU SOCIJALNOG RADAUSMJERENU NA PODRŠKUPOJEDINICIMA I OBITELJIMAU SUOČAVANJU S KRIZAMA

Anita Dučkić, univ. spec. act. soc.Izv. prof. dr. sc. Slavica Blažeka Kokorić

• Cilj radionice:

Proanalizirati i prodiskutiratimogućnost integracije duhovnosti upraksu socijalnog rada.

Poseban naglasak na osnaživnajupojedinca i obitelji suočenih saživotnim krizama.

• Na što Vas asocira pojamduhovnosti?

DUHOVNOST

Kako je pojam duhovnostikonceptualiziran uliteraturi?

Neke od definicija pojmaduhovnosti…

Duhovnost predstavlja osobno otkrivanjeznačenja svrhe života, a odnosi se na: za egzistencijalnu potrebu za

pronalaženjem odgovora na pitanjao konačnom smislu života, bolesti ismrti,

na potrebu za vjerovanjem u neštoveće od nas samih, nešto što povezujesve ljude jedne s drugima (Kaschak, 2001.,prema Rothman, 2008.).

Duhovnost se često izražava na religijskinačin, kroz privatne i javne religijskeprakse (Davison i Jhangri, 2010.).

Pojam duhovnosti (spiritualnosti) unajširem smislu uključuje spiritualnepotrebe svake osobe, bez nužnostipripadanja određenoj religiji ilireligioznoj organizaciji (Ćorić, 1998., Leutar iLeutar, 2010.).

Duhovnost je snaga/energija kojauključuje kreativnu silu i inspiraciju.

Ona prije svega proizlazi iz odnosa sasobom, drugima i razvoja osobnog sustavavrijednosti, kao i kroz osobno traganje zaživotnim smislom.

Kao složen i multidimenzionalan dioljudskog iskustva, duhovnost imakognitivne, iskustvene i ponašajne aspekte(Anandarajah i Hight, 2001.):

(1) kognitivni aspekt - odnosi se na potragu zasmislom i istinom, na uvjerenja, ivrijednosti koje pojedinac živi;

(2) iskustveni aspekt - odnosi se na osjećajnade, ljubavi, mira, utjehe i podrške, ogledase kroz unutarnje resurse pojedinca zasuočavanje sa životnim izazovima;

(3) Ponašajni aspekt - manifestacijapojedinačnih duhovnih uvjerenja iunutarnjeg duhovnog stanja usvakodnevnom životu pojedinaca i grupa.

Nalazi li duhovnost svoje mjesto u suvremenojpraksi i teoriji socijalnog rada?

• Odredite svoj stav na skali od 1-5:

Socijalni radnici prepoznaju i koristeduhovnost u svom radu:

1 = izrazito malo2 = malo3 = osrednje4 = puno5 = izrazito puno

U Hrvatskoj je to relativno nerazvijenopodručje, dok su inozemna iskustvabogata…

ZAŠTO JE TOME TAKO?

Prepreke za integraciju duhovnosti upraksu socijalnog rada i drugihpomažućih profesija(Prest i Keller, 1993., prema Marterella i Brock, 2008.)

1. Sumnjičavost i nesigurnost kod pojedinihterapeuta i drugih stručnjaka, uzrokovanarazličitim osobnim negativnim stajalištimaspram religije.

2. Stav da su religija i duhovnost izravno ineizravno povezani sa krutim i represivnimkonceptima, s teškim pravilima ivrijednostima.

3. Pozitivistički koncept - subjektivnost trebapromatrati kao pristrani sadržaj koji trebaizbjegavati jer nije objektivan i štetiznanstvenoj utemeljenosti.

4. Etičke prepreke oko balansiranja vjerovanjakorisnika i njihovih interesa: kreirati okruženje u kojem će korisnici moći

otvoreno govoriti o svojim vjerskim i duhovnimstajalištima,

istovremeno potaknuti preispitivanje i promjenustajališta ukoliko oni štete dobrobiti pojedinca ilizajednice.

• Socijalni rad u svojoj osnovi ima kršćanskitemelj (Whiting, 2008.). osnovan je u kontekstu judeo-kršćanskih načela

i socijalnog evanđeoskog pokreta krajem 19.stoljeća (Barker, 2007.), pod utjecajem sekularizma poprimio je

isključivo značaj humanizma u stvaranjuvlastitih vrijednosti (Whiting, 2008.),

Mogućnosti za integraciju duhovnosti upraksu socijalnog rada

• U suvremenoj praksi socijalnog radavažno je poštovati etička načelasocijalnog rada - uvažavanje različitosti,pa tako i različitih religijskih vrijednostii duhovnih iskustava korisnika (Northcut,2005.).

• Duhovna i vjerska pitanja su važanelement razumijevanja korisnika (Murdock,2005.).

• Duhovnost nalazi svoje značajno mjestou suvremenoj praksi socijalnog rada jer:oslanja se na postmodernu paradigmu te

holistički, integrativni pristup,zalaže se za uvažavanje korisničke

perspektive, za prepoznavanje iosnaživanje različitih resursa korisnika,može doprinijeti učinkovitijem pružanju

usluga.

Značaj duhovnosti uosnaživanju osoba i obitelji zaprevladavanje životnih kriza

• Duhovnost oblikuje stil života pojedinaca iobitelji te pomaže u suočavanju sa stresnim ikriznim situacijama.

• Duhovnost predstavlja važan aspektosnaživanja pojedinca i obitelji te je ujedno isnažan izvor otpornosti (Walsh, 2006.).

Duhovnost kao resurs pomaže pojedincima: pronaći smisao u patnji, potiče suradničke odnose i međusobnu

podršku (Koenig, 2008.).

Duhovnost pomaže pojedincima da budu umogućnosti oprostiti, preuzeti odgovornost zavlastite postupke i mijenjati svoje stavove,misli i ponašanja.

Duhovnost promiče proaktivno djelovanje,a ne pasivizaciju osoba (Booher, 2006.).

Duhovnost i vjersko suočavanjeneopravdano se ponekad svrstava u skupinupasivnih strategija za suočavanje sastresom...

Pozitivne posljedice duhovnosti naindividualnoj razini očituju se kroz(Culliford, 2002.):

duhovni rast, usvajanje novih spoznaja, nove interpretacije osobnih situacija, prevenciju budućih sagorijevanja.

Duhovnost je važan resurs za suočavanjesa kriznim životnim situacijama ne samona razini pojedinca, već i na raziniobitelji.

Duhovni stavovi i uvjerenja mogusmanjiti psihološki stres i povećatiosjećaj kohezivnosti u bračnoj iobiteljskoj zajednici (Mullen i sur. 1993.,prema Tanyi, 2006.).

Zajednički sustav religijskih vrijednosti uobitelji omogućava članovima obiteljilakše prihvaćanje neizbježnih problemskihsituacija s kojima se obitelj susreće (Walsh,2009.).

Duhovna dimenzija pomaže obiteljima upronalaženju smisla, jačanju autonomije isamopoštovanja, te u razvojukonstruktivnih vještina za zajedničkorješavanje problema (Malluccio, Pine, Tracy,2002., Van Hook, 2008.).

• KOJA DUHOVNA MISAO/PORUKAJE ZA VAS POSEBNOOSNAŽUJUĆA U SUOČAVANJUSA ŽIVOTNIM TEŠKOĆAMA?

• KOJE RESURSE (JAKE STRANE)PREPOZNAJETE U VAŠOJOBITELJI ZA SUOČAVANJE SAŽIVOTNIM TEŠKOĆAMA?

• Na koji način duhovnost možepomoći ljudima u nadilaženjuživotnih kriza?

• Primjer prevladavanja krize identitetakroz duhovnost:

http://www.otvorenonebo.com/videoteka/u-potrazi-za-samim-sobom/

• Prikaz istraživanja:

DOPRINOS DUHOVNOSTI U JAČANJUKOHEZIVNOSTI I OTPORNOSTI U

OBITELJIMA PRIPADNIKAKARIZMATSKIH ZAJEDNICA

(Dučkić, 2012.)

Iskustvo pripadnika karizmatskihzajednica o tome kako imduhovnost pomaže u suočavanjus krizama…

1. Doživljaj Božje bliskosti u teškimživotnim situacijama

»Ta sigurnost da je Bog sa mnom i da je Oniznad svih mojih situacija, problema i okolnosti,to mi daje snagu da se borim«. (5)

»Imamo povjerenje u Boga da nas neće ostavitiniti zapustiti i da se On brine za nas«. (2)

»Baš kroz te krizne i teške situacije nas je Bogvodio i blagoslivljao…«. (9)

2. Pridavanje smisla teškim životnimsituacijama

»Ako sam ja stavljen u takvu situaciju, nećuplakati i kukati nad situacijom nego ćupokušati čuti što mi to Bog želi kroz njuprogovoriti, što traži po meni u toj situaciji,što trebam učiniti«. (10)

»Za nas vjernike križ koji se nosi, kriznasituacija je milost jer smatramo da Bogodgaja po tim situacijama i nešto očitogovori«. (1)

3. Vjera i svjedočenje o Božjim čudesima

»Jedino što nas je podizalo u trenucima krizabilo je slušanje o čudesima koje Bog čini (...)Stvarno nam je bilo jako teško, no moja žena jedoista imala vjeru da će nam Bog dati djecu.Kada sam se prestao nadati i vjerovati da ćeBog učiniti čudo, kada sam izgubio svaku nadu,dogodilo se čudo!«. (6)

»Oboljela sam teško i rekli su da rezultatitrudnoće neće biti najbolji, no hvala dragomBogu, uz molitvu moja beba i ja smo izašle iztoga neozlijeđeno, a prognoze su bile loše«. (4)

»Ja sam danas u potpunosti zdrava i ne samofizički zdrava, nego me je ta situacija ojačala kaočovjeka uopće. Danas se manje brinem za nekestvari i postajem snažnija u nošenju sproblemima«. (5)

4. Osnaživanje kroz prakticiranjereligioznih praksi

»Prvo moram ući u duboku molitvu da bihnekako ojačala sebe i izdržala sve te napore isvakodnevicu…«. (4)

»Puno sam čitala u to vrijeme različite knjige,posebno duhovne tematike koje su mi pomogleda se uzdignem iznad tih i takvih situacija, da nepoludim (…) čitanje Božje Riječi mi je davalosigurnost i nadu da će biti bolje sutra«. (2)

»Molili smo se u osobnoj molitvi i u zajedničkojmolitvi. Sa svim svojim problemima smo dolazilipred Boga i iznijeli sve ono što nas muči i tražiliBožje mišljenje o tome kroz Božju riječ, krozrazgovor s Bogom (...) Duhovnost nam je usvemu bila utjeha, nada i potpora, i sve seokrenulo na dobro«. (9)

»Slušanje predavanja na različitim seminarima,kao i sudjelovanje na duhovnim obnovama, imalisu snažan utisak za moj život i pomogli su miizdići se iznad svih tih stresnih situacija iproblema«. (3)

»Tijekom duhovne obnove pala sam na koljena,te doživjela kako kroz molitvu i ispovijed Bogpočinje čistiti moje srce i mijenjati moje stavove.Puno su mi pomogla i svjedočanstva ljudi koji suprolazili slična stanja i slične situacije«. (12)

»Prijatelji i članovi zajednice su se molili zamoju situaciju, hrabrili su me, gurali naprijed dane klonem, da se ne predam«. (2)

»Lijepo je znati da netko moli za tebe, da te zovei pita kako si, treba li ti što. Znam da su memnogi svakodnevno podizali u molitvi i to mi jeod velikog značaja, jer me njihova molitva nosilakroz život. Stvorila sam jednu snažnu mrežupodrške u zajednici«.(3)

5. Oslanjanje na podršku vjerske zajednice

»Zajednica se interesirala za moju situaciju. Dokbih radila, dobivala sam mailove podrške«. (1)»Družila sam se s ljudima koji su me ohrabrivali(...) koji su dijelili sa mnom iste vrijednosti istavove«. (3)»Zajednicu kojoj ja pripadam čini manji brojljudi. Oni su nam bili istinska podrška u kriznim iteškim situacijama. Molili su za nas, tješili nas,zajedno s nama nosili naš križ, bodrili su nas islužili koliko su mogli i na način koji su u tomtrenutku prepoznali kao važnim za nas kaoobitelj«. (12)

6. Jačanje obiteljskog zajedništvakroz vjeru

»Ne bih se mogli nositi u tim situacijama danema snažne emocionalne veze između nassupružnika, a onda između nas i djece. No,svakako tu je ključnu ulogu odigrala molitva ito molitva koja proizlazi iz srca nakoljenima«. (4)

»Najviše nam je pomoglo uzajamno priznavanjepogrešaka. Uz sakramentalnu ispovijed,potrebno je otvoreno priznavanje svojihpogrešaka. To je izuzetan čin ljubavi.Priznati da smo jedno drugom nanijeli bol.U tim trenucima se ta ljubav rasplamsa.Međusobno opraštanje i jasno zajedništvo, bezobzira na probleme«. (12)

»U nekim trenucima bih znala biti totalnoizgubljena i uznemirena pa nisam bila kadra nimoliti, no muž je tada bio uz mene. On bi mepoticao na molitvu, puno bi razgovarali, skupabi čitali sveto Pismo.I tako sam svakim danom postojala sve hrabrijai sigurnija da će sve biti dobro i imala samsvakim danom sve više pouzdanja u Božjudobrotu, čvrsto sam stajala na Božjoj riječi istvarno se je očitovao Božji blagoslov«. (5)

Doživljavaj pripadnika karizmatskihzajednica o integraciji duhovnosti

u rad stručnjakas osobama suočenim s krizama

1. Dobrobiti od integracije duhovnogpristupa u rad s korisnicima

»Taj spiritualni dio je veoma važan u praksi(...), na taj način stručnjaci mogu potaknutiljude koji im dolaze po pomoć da sami negdjeunutar sebe pronađu ta pitanja i da zajedno sterapeutom pronađu smjer ka rješavanjusvojih problema«. (12)

»Bila bih oduševljena kada bi školski pedagogili psiholog s mojim sinom radio i na njegovojduhovnosti. Sigurna sam da bi donijelo boljerezultate kada bi se uvažila ta pitanja i kad bise na njima malo proradilo«. (4)

»Kad bi se rješavanju duhovnih problemapristupilo kroz duhovni način, onda bi se onimogli lakše riješiti, životi bi se mogli debelopromijeniti (...), mislim da bi rezultati i plodovibili sasvim drugačiji«. (7)

2. Važnost interdisciplinarnog pristupa

»Stručnjaci bi trebali znati prepoznati kadatreba osobu s problemima duhovne sfereusmjeriti dušobrižniku ili redovnici koja se bavitakvim stvarima«. (1)

»Potrebno je više uključiti dušobrižnike udjelovanje pomažućih profesija.

Potrebno je sve to objediniti jer bez te duhovnedimenzije pomoć je nedostatna, nije kompletna.

Stručnjaci će pomoć čovjeku u tom trenutku naljudskoj razini, ali ostati će nešto nedostatnošto samo Bog može ispuniti«. (1)

3. Razvijanje duhovnog senzibiliteta kodstručnjaka

»Smatram da bi se terapeuti trebali dodatnoeducirati za područje duhovnosti«. (12)

»Potrebno je educirati stručnjake, na primjer ucentru za socijalnu skrb, da mogu omogućitikorisnicima razgovor o njihovim duhovnimpitanjima te da korisnici mogu doživjetivrednovanje tih pitanja«. (3)

»Terapeut koji radi s ljudima treba sebi jasnoartikulirati osobna duhovna pitanja i stavove,kako bi znao pristupiti čovjeku, prepoznatiprirodu problema i usmjeriti čovjeka«. (1)

»Izuzetno je važno da se stručnjaci dodatnoeduciraju iz područja duhovnosti kako bi naadekvatan način znali pristupiti svakom čovjekute uvažiti različita duhovna uvjerenja iiskustava korisnika.» (5)

• SMJERNICE ZA INTEGRACIJUDUHOVNOSTI KAO RESURSAOSNAŽIVANJA U RADU NAMENTALNOM ZDRAVLJU(Canda, 2013)

https://spiritualdiversity.ku.edu/sites/spiritualdiversity.ku.edu/files/docs/Mental_Health/spiritual%20strengths%20assessment%20for%20mental%20health%20recovery%20brochure.pdf