Ranko Marinkovic, Prah

8/21/2019 Ranko Marinkovic, Prah

1/11

Ranko Marinković, Prah

Ah, pozna ga, pozna ga! To je ono oblo, pravilno n kao krila galeba. Na n ju je upozoravao nekaga ne piše u njegovoj adresi kao u. On nije Touko, nije Jaukiu, Japanac. On je Jankin, Tonko

plemeniti Jankin, a ne neki tamo Touko Jauiu, iu"iu, "iu#icu, zavojeva$ kineske pokrajine

%ragsigaznao! Na ovom ovdje n ima neki akcenat, neki mig, nešto re$eno, a neizgovoreno. Oh,n, n, kakve uspomene!&oznajem vas, gospo, poznajem vas ' po vašem n! A što sada ho(ete od mene nespretnjaka, odmene $udaka, osobenjaka i sakuplja$a starih klju$eva) * tim ste me rije$ima i ostavili pred deset,ne, pred jedanaest godina, zar se ne sje(ate) &red jedanaest godina dobili ste napadaj histerije i

pla$a i lupali ste no+icama po šljunku onda je ovdje bilo $istog, bijelog šljunka po ovim stazama, pred jedanaest godina- i vikali ste što (eš mi ti s tim starim klju$evima, ti... Ah, kako je tada bilalijepa, bo+e moj!- *tara /ucija vas je $ula gore u ku(i i pitala me poslije 0"jor Tonko, a što je ono

bilo sinjorini Ani)0 0*injorini Ani)0 rekao sam. 01bola se na list od palme...0 0Jerbo je spominjalaklju$eve0, promrmljala je /ucija, 0zato pitam.02nala je stara /ucija što je, i znala je da nije zbog palme, ni zbog klju$eva. 2nao sam i ja da nije

zbog klju$eva. 3a sakupljam klju$eve, to ste znali i ranije, to je znao svatko, cijelo mjesto, a ipak ste se sa mnom zaru$ili. 4ijelo je mjesto meni prodavalo interesantne starinske klju$eve, pa i vi, ivi sami, gospo5o, poklonili ste mi onaj krasni venecijanskogotski klju$, koji je bio ures i kraljmoje zbirke! Oh, Ana!-

Nije, ne, bilo zbog klju$eva, lijepa gospo, nego zbog geometra. 2bog geometra što nam je došaomjeriti zemlje. 2bog druga, druga geometra! Otuda histerija i pla$ i lupanje no+icama po šljunku!6 peticu ste tada slomili, pa smo slali /uciju postolaru da je popravi da biste mogli oti(i ku(i.#orali ste $ekati /uciju da se vrati s cipelicom mala bosa no+ica!-, pa ste sjeli na klupu me5uoleandrima i šutjeli ste srdito, jednu rije$ niste više htjeli progovoriti sa mnom. Osje(ao sam sekriv7 što sam ja onda, jadan, znao za geometra! #irisali su oleandri iznad vaše glave, ali vi nisteosje(ali toga mirisa. 6 zbog toga sam se osje(ao kriv, što vi ne osje(ate taj opojni, ljubavni miris odkoga se uzdiše. 6 ja sam uzdisao zbog vaše srdite šutnje, zbog mirisa, zbog svoje krivuje, koje nije

bilo kako si bila okrutna, Ana!- i pao sam na koljena pred vas, molio vas za oproštenje, odricao seklju$eva, obe(avao... i htio vam poljubiti no+icu u prste, a vi ste me tom istom, netaknutom,nepoljubljenom no+icom grunuli u prsa i oborili me u šljunak na stazi. 3oslovnoodgurnut,odba$en, da bih napravio mjesta geometru.ako vas je zapazio kroz svoje teodolite i smotao u ko+natu pljosku svoga metra, ne znam nidanas. No poludjeli ste bili za njim. Nije vas bilo stid iš$ekivati ga, udešavati susrete o svemu setada na sve strane govorilo, a mene je bilo stid, Ana-, a kad je završio posao i otputovao, odjuriliste za njim bez stida... A kasnije, kad je došao rat, $ak ste htjeli za njim i u šumu oti(i! Obu(i hla$ei biti partizanka!

ad je /ucija donijela cipelu, otišli ste, ostavili me bez jedne rije$i, bez stiska ruke. Nikad vasotada nisam vidio. ad je svršio rat, rekla mi je /ucija da ste se ipak udali za geometra. Ona mi jerekla da ste ga uhvatili ušljiva i izgladnjela oprosti, Ana-, i da ste ga oprali i nahranili, istucali muuši i povukli ga k sebi u krevet oh, Ana, Ana, ja sam tada plakao zbog tebe!-, a onda vas je iregistrovao kao svoju drugaricu.A što sad, što sad ho(ete s tim pismom) * ovim en poput krila u galeba) 3a se mo+da rugati nekanite... geometrijo)*jedio je na onoj istoj klupi u vrtu, kraj staze koja je nekad bila pred jedanaest godina- posuta

bijelim, $istim šljunkom, a sad se crni od gole, blatne zemlje. Oleandri su se rascvali i mirišu kao ionda kad je ona tu sjedila. On uzdahne u sebi, u sje(anju.

Ne znate vi, gospo, da sam se razbolio onda kad ste otišli i da sam buncao o vama u groznici, da

sam vas zvao... 8uncao sam da (u baciti sve klju$eve, osim onoga što ste mi vi poklonili, klju$ odraja... /ucija mi je kasnije pri$ala da sam spominjao klju$ od raja... Ona je mislila da umirem, dami je duša ve( na onom svijetu, pred rajskim vratima i da razgovara sa svetim &etrom. A ja samtra+io klju$ od raja, vaš klju$ ti si bila raj, Ana, moj raj-, s kojim sam htio otklju$ati i zaviriti uvašu okrutnu, vašu strašnu dušu. ad sam ozdravio, nazvao sam ga ključem od pakla i objesio sam

9


2/11

ga ondje gore, o $avao ispod prozora, gdje je prije visio kavez s kanarincem, koji je uginuo zamoje bolesti, zaboravljen ondje pod prozorom. Objesio sam tako klju$ od vrata paklenskih izvanku(e, ne bi li po no(i došao po njega onaj vrag što +ivi u vama... :ledao sam svako jutro, visi li

još pod prozorom, i, eto, jedne no(i vrag ga je odnio.;tio sam ti pisati, Ana, da ti nisam ja vratio taj klju$, nego da ga je vrag, tvoj vrag... Oprosti,nisam znao što radim. /ucija mi je poslije rekla da sam ti ja sam poslao taj klju$, da ga je onasama nosila na poštu, a ja se ne sje(am, ni$ega se ne sje(am, bio sam kao lud od +alosti.


3/11

03ragi Toni, pisalo je u pismu, $udno mi je i samoj što ti se javljam posilje svega... i nakon tolikogodina. 6mam jednu veliku molbu na tebe i nadam se da mi je ne(eš...0

Njegovo lice obli sjaj velikodušnosti. Tebi da odbijem, draga Ana! >eci samo, reci...-0...Nakon pet godina uzaludnog $ekanja, kad smo ve( bili izgubili svaku nadu, rodio mi se sin!03vaput je pro$itao re$enicu, a shvatio je tek tre(i put, kad ju je u sebi ponovio, rasvijetlio,

pretvorio rije$i u stvarnost. &et godina $ekanja! /ijepo! Na prozoru ste $ekali s geometrom dadoleti roda! Ah, to vi zovete čekanjem)8io je zloban cini$an, i svidio se sebi. Osjetio je na licu adekvatnu grimasu i po5e da je pogleda uzrcalu. 8ila je to tu+na maska razo$aranja, preko koje je silom navukao ironiju kao krivu rukavicu,

pa mu se lice $udno izobli$ilo kao u krivom ogledalu. No njemu se dopalo. #islio je da je to onajosmijeh što satire protivnika. Oprezno prenese svoju grimasu preko sobe, uzdignute glave, kao+ongler što nosi =lašu na nosu.Čekanje, čekanje... mrmljao je pun gorkih, uvredljivih slika. Ali da vidimo i 0molbu0)0Ti znaš, Toni, kakvi su oni znam, drugovi-, a ja ne bih htjela da mi dijete ostane bez krsta. Onisve samo ,registriraju@... ;ajde, za vjen$anje nisam marila to znamo da nisi, nije ni potrebno za — čekanje-, odrasli smo, razumni to je pitanje)-, znamo što radimo i to je pitanje!-, ali ovo nevino,

malo stvorenje... da vidiš kakav smiješan nosi( ima!... što ono jadno zna za našu politiku) #ogao bi mi kasnije predbacivati... pa sam mislila... Ovdje se nemam kome obratiti, sve sami... znašznam-, a ti si mi ipak ostao blizak i drag, kao brat hvala, sestro-, pak sam odlu$ila da ti se

povjerim i da te zamolim da budeš kum mom malom... ;o(eš li, Toni) ;m...- #oj mu+ o tomeništa ne zna. #i (emo to obaviti ujutro dok on bude u uredu, ve( sam sve uredila s dum %inkom.A mu+u sam rekla da (eš nam ti do(i u posjete na dvatri dana, da vidiš maloga, a on je rekao,Neka do5e.@ 2naš, on tebe cijeni, ka+e, ,iako je jedan od onih, nije sura5ivao s okupatorom. To jekarakter@! On, znaš, sve na politiku, koji put mi dodije ma nemojte)-, ali je ina$e dobar i =in, ne bini muhu ubio. *amo, što (eš ja) ništa!-, bio je $etiri godine u šumi, treba vremena dok se opet

privikne na mnogo toga, bez $ega mi ne mo+emo. #olim te, Toni, da mi ne odbiješ ovu molbu!;m...- Ako pristaješ, samo mi brzojavi kada dolaziš. *rda$no te pozdravlja ' Ana.

&. *. *akupljaš li još klju$eve) 6mam za tebe jedno iznena5enje!06 ja za tebe! re$e naglas, zgu+va i odbaci pismo. >u+an mu se osmijeh pojavi na licu. Obigravao jenajprije, kao omali nestašni 5avo, oko usana, oko nosa, skoknuo sad na jednu, sad na drugu stranulica, škakljao, drmao, budio te mlohave crte, te uspavane, tu+ne nabore, te lijene, ovješene kesice,uzbunjivao, podizao na ustanak. /ice je o+ivljavalo, budilo se iz tupe, dugogodišnje uko$enosti,

potezalo se, pokretalo, igralo, a smijeh je rastao sve više, sve neobuzdanije7 razbio je i porušio sveustave i brane namještenih, gr$evitih grimasa i razlio se nezadr+ivo i pobjedonosno po licu kao

poplava. *mijeh je tresao tu blijedu, glatko izbrijanu masku, pravi +ivi smijeh, sa svom silomubita$ne pakosti, koja je rušila u njemu sve obzire i pristojnosti, sve sentimentalnosti i male boli,iz kojih cure poto$i(i suzica. *mijao se psova$ki gromko i teško, primitivno, pro+drljivo, roktavokao svinja. 8ilo je u tom smijehu nešto gadno, neljudsko, neko strašno, osvetni$ko u+ivanje.

1stane, digne zgu+vano pismo s poda, poravna ga pomno i poklopi knjigom. 2atim zovne staru/uciju i pošalje je na poštu s brzojavom 03olazim sutra ' Tonko.0&arobrod je mirno klizio po glatkoj vodi, a starica je pri$ala, pri$ala... &ri$ala je o sinu koji je biou borbi, pak se o+enio i sada je u *plita 0na polo+aju0... 6de mu u posjete. A ima sina od dvijegodine, zlato moje, a dijete, prosti mi bo+e, nekršteno! Ah, moj šjor Tonko, strah me je da se, nedaj bo+e, djetetu što dogodi, pa kako (e, nekršteno $eljade, bo+e mi prosti, kako (e, recite,onekršteno ugledati lice bo+je) 6 kakvi su ovi, i kako je i njen sin, dobar kao kruh, ali je isti kao ioni, pak sve govori da je sve samo priroda, priroda... A tko je stvorio ovaj svijet, ovo sunce, i ljetoi zimu, i ovo more i ove dupine u moru, recite i sami, šjor Tonko, kako je mogla ta priroda sveovo stvoriti, da je sve to tako uredno i sve na svojemu mjestu) Ajme meni, ja ništa ne razumijem,

bri+na, nego gledam ono djeteta, zlato moje, bez blagoslova, pak mi same suze dohode na o$i, moj

šjor Tonko...On je šutio. Ozbiljnost kojom je starica govorila o sudbinskoj va+nosti krštenja bacila ga je urazmišljanje i zabrinutost. Odluka mu se pra(akala u mre+i vrlo zapletenih misli, koje je starica jošviše zamrsila, To su ipak svete stvari! A u njih se nije volio miješati.


4/11

Osjeti tremu i kajanje što se odazvao pozivu. No ipak, dijete (e se krstiti, on ne(e dirati u krštenje.


5/11

strojem u nedu+nobijelom, svilenom papiru i s vrpcom, s tom atentatorskom, ubojnom bombom,tempiranom za sutra ujutru, poslije krštenja... 8it (e radoznala, gorjet (e od nestrpljenja...>azmotat (e paket, pogledati dar od kuma kuma!- i ' pras! &rasnut (e bomba i zemlja (e se

potresti od zadovoljstva.Tresao se od straha. Ne od bombe, nego od Ane. :ovorio je neke misli u sebi, ali to su bile samorije$i, ne misli, misli su se skupile, zavla$ile se jedna u drugu, krile se pred Anom.Ana stoji tamo na obali i $eka.


6/11

' Ovamo, šjor Tonko, ovamo. ' Odvla$ila ga je nekamo u stranu, gdje je gu+va bila manja.6zgubio je Anu iz vida, potonula mu je u masi dok je sebi kr$io put na obali.2noj ga je oblio, isko$ile mu +ile na $elu i vratu, zaboljela ga le5a i ruke, razma+ene, nenavikle nateret, a nigdje mjesta da spusti košaru. Tada osjeti lagan dodir na laktu ' Toni!*tane, zbunjen, dr+e(i jednako košaru preda se, a srce mu je lupalo u ušima teškim, paradnimkorakom, kao da mu vojske marširaju u glavi.1sta su joj bila +arko crvena i zubi bijeli, prozirni i o$i vedre kao nebo, podsmješljive. >ugala se.:ledao ju je dugo tako, s košarom u rukama, i ništa nije shva(ao. Ništa. O$ajno, beznadno stanjeneke okrutne uzetosti sputalo mu je svaki pokret, $inilo se da (e tako i ostati, vje$ito zagledan uAnu. No starica ga sjeti da spusti košaru, i on je spusti, automatski, idiotski, ne prestaju(i gledati unju. 2atim prihvati pru+enu malu, puna$ku ruku, jednako mehani$ki, kao u hipnozi, i sagne se da

je poljubi, no ruka se naglo spusti duboko dolje, kao da stidljivo bje+i pred poljupcem. On sesagne ja$e, po5e za rukom i zaglavinja smiješno, kao da ga je netko munuo u le5a. Ona senasmije. >uga se, pomisli on i uspravi se, crven i zbunjen. Ne smije se više ljubiti ruku,zabranjuju... zna ona...

' Ostario si, Toni, ' a pri tom mu je gledala i sjedine na sljepo$icama, A ona) ' jedva sam je

prepoznao, toliko se izmijenila! Osve(ivao se u mislima. 2ar mislite da ste mladi) A tu mi se ponašaš kao djevoj$ica! Nestašna curica! Nije znao bi li joj govorio ti ili vi, pa je izmucao bez zamjenice nešto nalik na ironi$nikompliment, koji je zauvijek propao u op(em +amoru luke, kao biser u mulju.:ledao je lice na kome se po$ela tiho gasiti nekadašnja Anina ljepota. &ojavile se pjegice po nosui sitni nabori oko o$iju, plavi$asti podo$njaci... >azmekšala se ko+a na vrhu, a ni+e, dolje podvratom, u dekolteu gdje su se nekada odlu$no odbijale dvije $vrste kugle, u lijepoj, glatkoj cezuri,kao dolina izme5u dva vala, kao ah izme5u dva poljupca!- slilo se gusto tijesto i pritisnulo s objestrane stidljivu, tanku crtu, što je izdisala pod pritiskom i razlila se naglo u tugaljivoj deltinamreškane ko+e pod vratom. Tu se po$ela gnijezditi starost, pomisli i tu+no odvrati pogled.Ona to osjeti i povu$e dekolte naviše, lako pocrvenjevši.

' Onda, ho(emo li) ' re$e zatim +ivahno i prihvati ga oko lakta. No starica ga je otraga ve( dr+ala za drugu ruku i povjerljivo je trzala. ' A dar, šjor Tonko) ' govorila je starica misle(i da šap(e. ' 3ar ste opet zaboravili) ' pa mututne u ruke njegov paketi( i uz to dva ogromna, pomno odabrana grozda s jedrim, nabubrelim

bobama, tvrdim kao grudi... Nekadašnje...


7/11

' "to to radiš) ' oga vraga mi je to dala! ' bjesnio je. ' *amo da mi se rugaš) ' Ne, Toni, ne rugam ti se ' a smijala se i dalje, podrugljivo.ukovali su se. &oznavali su se još 0odonda0, od prije rata. To se nije spominjalo ' bilo je u tomenešto stidno za obojicu.

Ona je sada stajala izme5u njih kao +ivahni, nasmiješeni veznik, kao krasna ,raskošna kop$a7htjela ih je spojiti, sprijateljiti, povezati razgovorom, ljubaznostima, sitnim obzirima, iz kojih svremenom nastaju simpatije.1ostalom, geometar nije trebao njene pomo(i. Njegova se ljubaznost nije istr$avala isprednjegove prirodnosti, njegove ponešto grube neposrednosti kad je Tonka, ve( nakon prvih nekolikokonvencionalnih rije$i, stao $vrsto tapšati po ple(ima kao najintimnijeg prijatelja.


8/11

djetetova prsa. Onda (e se izmijeniti uloge, mislio je. Onda (u ja tebe pokroviteljski tapšati,dru+e... he, he...

Natjecali su se, on i ona, Ana, Ana!- tko (e mu više ljubaznosti u$initi. #azili su ga naprosto. 0%iste naš, doma(i... nemojte se ni najmanje +enirati...0 Tako on, a ona 0Toni, smatraj se kao kodsvoje ku(e...0%olio bi on rezerviraniji odnos, manje =amilijarnosti, jer ovo ovako sve obavezuje, suviše otvorenoo$ekuje protuuslugu, a on je spremao izdaju. 3vostruku izdaju. 3vostruki pobjednik i ' dvostruki izdajnik, eto rezultata! A svemu je ona kriva! Ah, Ana, zašto si me zvala!


9/11

udarena strujom iz onog tamo strašnog stroja, što se giba, bjesni, tutnji u mraku i pokre(e cijeli jedan +ivot nada, snova, muka i gr$a.&od jastukom napipa nešto šuštavo i tvrdo. 3uguljasti zamotuljak u crvenom celo=anu crvenom!-sa zlatnom vrpcom. 1 celo=anu je bio klju$, onaj ključ od raja, što ga je ispod prozora pred

jedanaest godina 5avo odnio. 6 evo ga, tu je, u paklu! lju$ je sada bio pozla(en pokvaren pozlatom, Ana!- s ugraviranim brojkama i slovima. Na zupcu godina 9HF, a na gotsko$ipkastomgornjem dijelu 9HBG. 1 sredini je bilo ugravirano s jedne strane TON6J1, a s druge ANA. Tako. To

je bilo ono Anino iznena"enje iz pisma. 06mam za tebe jedno iznena5enje0. &ozla(eno...Ali bio je dirnut tom pozlatom, tom posvetom, brojkama i slovima, imenima, svojim i njenim,spojenim odnosom pade+a, ljupkoš(u pa+nje u neki nje+ni, intimni dodir, kao u poljupcu.

Naje+io se od tog osje(anja po cijelom golom tijelu. Ana! 2noj mu je curio niz le5a, teško jedisao7 no( je bila gusta i sparna, bez najmanjeg lahora.&ri5e prozoru.#ahanje... pred jedanaest godina. Jutarnji pozdrav s prozora bijelim ru$nikom, a kroz dalekozor vidi nju na drugom prozoru kako se smiješi, lijepa i svje+a od sna, i odmahuje... zatim je slijedilo

pismo, svakog dana 0Jedini, jedini moj Toni... "to ti je ruka bila lijena ju$e kad si mi mahao)

Jedva se micala, kao da u njoj više nema ljubavi) &iši mi, piši mi odmah, i pošalji po /uciji, nemogu $ekati do sutrašnje pošte. ;o(u sada odmah da pro$itam kako me voliš, kako samo mene,samo mene voliš do ludila! Napiši baš 0do ludila0!Onda oni tu+ni dani kad nije smjela odmahivati. 0Jedini, jedini moj... Teta >oza nešto sumnja.%idjela je /uciju kad je donijela pismo, ali pismo nije vidjela. *ad svako jutro, baš u vrijeme naših

pozdrava, stavlja papagaja na prozor i dugo s njim razgovara. O znam ja, nije to zbog papagaja,nego zbog mene. *ve gleda prema mom prozoru, vreba me, i govori papagaju #uon giorno, amor mio, $uon giorno, tesoro mio, a to ide meni, znam ja. *tara je i ljubomorna... Jedini moj, strpi se,ne(u ti odmahivati nekoliko dana, ali ti meni maši, maši, dragi, ludi moj...06 maše do današnjeg dana, ludi, ludi $ovjek s ru$nikom na prozoru, svako jutro. A senilna staradjevojka teta >oza igra se tamo, na onom Aninom prozoru, sa starim papagajem i tepa mu tesoro,

amor mio... Tobo+e papagaju7 ona je stidijiva djevojka, ne smije odati svoju ljubav, nego $eka da je mladi( zaprosi, sva gori od ljubavi. A on pozdravlja uspomenu s prozora, on...&un i svijetao mjesec spustio se na crtu horizonta i šaljivo isplazio dugi +uti jezik po staklenojvodi sve do njega, dovde, do prozora, kao da se ruga.Ona mi se ruga s tim pozla(enim klju$em, sine mu odjedanput. 6 s tim godinama i imenima... sve

je to... dogovorena podvala njih dvoje.*jeti se njih tamo... 1 ku(i je sada vladao umoran, sanjiv mir.


10/11

&usti da mu glava u velikom stilu klone na prsa, kao glumcu u potresnim tragedijama, a svojutu$eni, besciljni pogled upravi u pod. No nije gledao pod nego svoje mršane, tanke noge,opletene vijugavim zmijama nabujalih, plavih vena, u koje se izlila neka gusta i tamna, mrtva krv.#rtvo je bilo sve u njemu, mrtvo i bezvoljno, i neko tamno osje(anje umora i nehaja nanese mumisao A mo+da je sve to dobro, dobro od Ane... i od geometra) #o+da i on zna za krštenje,samo...) Ah, što zna $ovjek!Osje(ao je kako ga, +ivac po +ivac, svladava nešto kao bolest, kao gripa, neka slabost u svimzglobovima i tetivama, i mu$nina od svog dugog i mršavog, golog tijela i od misli, strašnih,opakih... :le, tu je taj eksploziv. 1zme paket sa no(nog ormari(a. Ja... ja bih onaj tamo brak mogao baciti u lagum!:anuo ga je teatralni patos te mogu(nosti, i odjednom, mo+da upravo zbog ganu(a, otkrije u sebineku neo$ekivanu, osamljenu, gotovo smiješnu dobrotu, kao cvijet što je preko no(i izrastao nasme(u, pa stoji samodopadno sam sa svojim mirisom usred smrada. On je praštao. 6z svoga malogcvjetnog vjen$i(a osipao je prašak pomirenja i kadio mirisom one, neo$ekivane- dobrote to stanjestvari oko sebe, $ak je i blagoslovio onu tamo bra$nu $injenicu posve(enom vodicom svojihvlastitilh suza. &lakao je tiho i nesretno, kao jadan $ovjek koji je odjednom osjetio u sebi $ast

viteške +rtve.>azvezao je crvenu vrpcu, razmotao svileni papir i uzeo jedno pismo iz hrpe pisama u paketu. Na plavkastom omotu boje neba, Ana!- bila je marnim rukopisom ispisana njegova adresa, u kojoj sedirljivo isticalo slovo n s nje+no naglašenim linijama i oblicama, kao da je ruku vodila neka jošnigdje nenapisana ljubav.*puštaju(i se na pod ljubio je ta obla, meka slova i onu ruku koja ih je pisala i onu dušu koja jeosje(ala tu oblu, dobru, pa+ljivu ljubav, što se tu marljivo, nje+no, pomno pretopila u ta slovanjegova imena... 3rago, drago n! mucao je zanesen. ao da te svojim lijepim, oblim grudimaotisnula dojka ' dolina ' i dojka. *latka!/udovao je.


11/11

šumi kroz prozirno, pjenasto tkivo. 2adr+avaju(i dah slušao je na hodniku u mraku ta dva takoraznolika, tako nespojiva sna, a ipak spletena i zagrljena u jednoj zajedni$koj no(i... i zajedni$komkrevetu. On ih je rasplitao, odvajao i milovao onaj drugi, treperavi... kao povjetarac što šumi usvilenoj zavjesi... Namjestio je usta na poljubac i ljubio u zraku Anin dah. A onda se oprezno

primaknuo vratima i prislonio na njih usne u jedan beskrajan, strahovit poljubac, kao da je njimehtio prilijepiti na ta vrata prokletstvo svoje ljubavi za sva vremena. 6 šapne zbogom, Ana...%ra(aju(i se hodnikom govorio je rije$i oproštenja, a la+na +elja za umiranjem dra+ila je u njemuonu vrst samodopadne, va+ne tuge nad samim sobom, u kojoj se $ovjek gotovo ugodno osje(ao,kao na nekom pijedestalu uzornog pa(eništva. ome je kao njemu... i zar bi to itko, itko mogao

podnijeti) %apio je za revolverom, za otrovom, za neboderom, sa kojeg bi se mogao sunovratiti svelikom gestom...A zapravo, ogledavao se po sobi za nekim 0blagim sredstvom0, kao da se radi o $iš(enju, a ne oumiranju. Njegov je pogled izbjegavao sve što je podsje(alo na no+, u+e i visine... sve je to bilo

prosto, nedostojno... Odjednom opazi da dr+i u ruci svilenu vrpcu što ju je skinuo s Aninih pisama.3a, ne(e puknuti... /agao je. *vidjela mu se bizarna simboli$nost tog, u neku ruku, poeti$nogsredstva, pa kad mu je rukama iskušao $vrsto(u, i to je u$inio simboli$no i neiskreno, i vrpca je

lako izdr+ala probu. Napravio je zatim om$u, uvukao u nju glavu vidite li što radi ovaj $ovjek)-,a drugi kraj vrpce privezao za kvaku na prozoru.Tako, rekao je tada, A sad ' zbogom!... i neka je svima sve oprošteno... Okrenuvši le5a prozoru,re$e jedan, dva, tri... kao djeca kad neodlu$no ska$u u vodu, i $u$ne naglo pustivši noge da mu seodskliznu po nalaštenom, glatkom parketu...8um! odjekne po cijeloj ku(i. On se odjednom na5e sjede(i na podu, raširenih nogu me5u Aninim

pismima. Osjetio je najprije strahovit šum u ušima i neki udarac u glavi, pa je tako i ostao,iznena5en, zblenut, s crvenom vrpcom oko vrata kao prestrašeni psi( što je s prozora pao na ulicu.&rije nego je uspio da se sna5e a što mu je sve to trebalo)-, otvore se vrata i u sobu uleti geometar trljaju(i o(i, bude(i se teško pred tim prizorom na podu. #alo zatim dotr$i i ona, Ana, bosonoga, uku(noj haljini, koju je na brzinu navukla, pa joj je raskop$ana na prsima i otkriva joj dojke gotovo

do vrha. ' Toni, zaboga! ' klikne ona, a od straha i ne vidi da je on sasvim gol. :eometar je ostao kodvrata i polako shva(ao vidi komad vrpce na prozoru, a ostatak o vratu... *poji ta dva kraja umislima. Jasno. &ojavi mu se na licu grimasa gadljivog sa+aljenja.

' Toni, što ti je) ' drš(e Ana nad njim i ništa ne shva(a7 još nikako ne primje(uje da je gol. A onosje(a svoju sramnu golotinju na podu, pa uzme navla$iti pisma na sebe, kao liš(e, da bi pokriostid svoj, kao Adam u raju zemaljskome, kad mu se o$i otvoriše, što veli #ojsija, i vidje da je gol.Ona tek tada opazi, u tom sakrivanju, njegovu golotinju i u isti $as osjeti svoja gola prsa, pa tihovrisne od stida, pokrije prsa i zaklopi o$i. A on, on se zagleda u njene bose no+ice, koje su gazile

po pismima što su ih pisale one gore ru$ice... i smiješio se prazno i beznadno, kao $ovjeko$ajnik što sjedi na dnu svog vlastitog +ivota i ništa više ne o$ekuje.

*hvatio je geometar i taj pogled na Anine no+ice pro$itao je odozgo po$etak jednog pisma0Jedini, jedini moj Toni0- i taj jadni smiješak ovog golog nesretnika, pa mu pri5e bez rije$i skinemu smiješnu om$u s vrata, podigne ga na ruke kao dijete i ponese u krevet.On se prepuštao tom samaritanstvu, kao mrtvo tijelo, skinuto s vješala, i šaptao je povjerljivogeometru 0%i ste mislili da sam ja nesretan... i da (u se najmanje... objesiti zbog toga) 3obro samse s vama našalio) ;e)0

99

Documents

Ranko Marinkovic, Prah