Glas sv. PavaDrutvo Sv. Pavla postavilo temelje za ouvanje sela

Sretan Boic i Nova

2017. godina

Dr. ORIANO BULI

upan Grgo sa zlatnom krunom na glavi

AGRONOM MILAN ROJNI

Sve a delamo, delajmo ekoloki isto

POZNATI BARBANCI

Prof. Mario Kali, 30. obljetnica smrti

RAZGOVOR: DENIS KONTOI, NAELNIK OPINE BARBAN

STANISLAV LICUL, PREDSJEDNIIK DRUTVA Sv. PAVA:

GLASNIK DRUTVA SV. PAVA, Grandii, Broj 1 - Godina I.

Idemo dalje!

Glas svetog Pava2 Glas svetog Pava 3

DVA DESETLJEA DJELOVANJA DRUTVA SV. PAVLA

Sv. Pave Barbantini donio boljitakPrije dvadeset godina, u oujku 1996. godine, osnovano je Drutvo sv. Pavla, eliski-Bateli, koje je u prvome planu imalo obnovu crkve na brdu Sv. Pavla. . Posla se prihvatio Inicijativni odbor u sastavu: Stanko Licul, eljko Licul, edo Koli, Miro Mareta, Josip Batel, eljko Ljubi, vl. Petar Sinoi, Stanislav Licul, Miljenko Pavli, Dinko Grgorini i enio Licul

Robert BURI

Crkva Sv. Pavla kod sela eliski i Bateli na Barbantini uzdie se na vrhu istoimenog brda (289 m) s kojeg se prua vidik sve do mora. Jo su dva zanimljiva vrha na Barbantini: Kriica pored sela Orihi (330 m) i Kriniki vrh pored sela Triji 304 m).

DOMINANTNA POZICIJA CRKVE SV. PAVLA. Mr. Gordana Gri-Petrovi o crkvi je u prvom broju Barbanskog glasni-ka, zaviajnih novina Barbantine (1997.), napisala: Dominantna pozicija crkve Sv. Pavla daje joj veu monumentalnost nego njeni tlocrtni i visinski gabariti. To je grae-vina pravilna pravokutnoga tlocrta s izbo-enom polukrunom apsidom. Graena je od priklesanog kamena pravilno slaganog u redove s naglaenim kutnim klesanicama. Na zidu se uoava i kamen slagan kao riblja kost, ali na relativno malom dijelu zidne povrine. Jednostavno oblikovano proelje krasi kameni gotiki portal u ijem je za-glavnom dijelu luka isklesan dvojni pleter. Kamena preslica za zvono jedina je izrazita vertikala na objektu.

Prema tradiciji, crkva je sagraena u 14./15. st. Izvorno je vjerojatno bila neto kraa od dananje, s dva gotika prozora od kojih je jedan sauvan ispod fasadne bu-ke, dok su kameni dijelovi drugog prozo-ra uzidani na istonom zidu iznad apside. Druga faza gradnje obuhvatila je produe-nje crkve te izgradnju izbaene polukrune apside. Tada se formiraju i dva vea pravo-kutna prozora na junom i sjevernom pro-elju, a dva izvorno gotika zazidavaju. Ob-nova crkve krajem 19. st. njena je trea faza gradnje; zazidavaju se pravokutni prozori, a otvaraju novi polukrunog oblika koje na-lazimo i danas.

Zato uvodno o ovoj crkvi? MOTO: MI ZA DVIJETISULJEE

ISUSOVA ROENJA. Zato to je prije dva-deset godina, u oujku 1996. godine, osnova-no Drutvo sv. Pavla, eliski-Bateli, koje je u

prvome planu imalo obnovu ove crkve. Posla se prihvatio Inicijativni odbor u sastavu: Stan-ko Licul, eljko Licul, edo Koli, Miro Mar-eta, Josip Batel, eljko Ljubi, vl. Petar Si-noi, Stanislav Licul, Miljenko Pavli, Dinko Grgorini, enio Licul.

Svi su dali svoj doprinos, s blagoslovom tadanjeg upnika Petra Sinoia, koji je za sveenika zareen 1964., a preminuo 1999., nakon devet godina slube u barbanskoj upi Sv. Nikole. Nije naalost doivio ostva-renje programa Drutva sv. Pavla: do 2000. godine zavriti glavne zadatke iz programa iji je moto bio Mi za dvijetisuljee roe-nja Isusa Krista. Sve je trebalo, naime, biti gotovo do 29. lipnja 2000. kada se misnim slavljem obiljeilo drugo tisuljee i poe-tak novoga vijeka.

Godine 1998., sada Izvrni odbor Dru-tva sv. Pavao, inili su: Stanislav Licul, pred-sjednik, vl Petar Sinoi, zamjenik, Denis Kontoi, tajnik, eljko Licul, rizniar, la-novi: Stanko Licul, enio Licul, Josip Ba-tel, Dinko Grgurini, Miro Mareta, Mario Rojni, Nikola Bileta, Vazmoslav Vale.

Drutvo je u tri navrata tiskalo Barban-ski glasnik, zaviajne novine, Glas sv. Pava: 1997., 1998. i 1999. godine, ije pokretanje nastavlja opinsko glasilo, Barbanski gla-snik, koji izlazi od 2001. godine.

SIMBOLI ZAJEDNITVA I PRIPAD-NOSTI. Uvodnik prvog broja Barbanskog glasnika (27. lipnja 1997.) napisao je upnik Petar Sinoi, a tadanji opinski naelnik Stanko Kancelar u prigodi obnove crkve, meu ostalim, ustvrdio je da su crkvice na breuljcima Istre stoljeima poput svjetio-nika predstavljale simbol zajednitva i osje-aj pripadnosti i veze meu ljudima.

Predsjednik Stanislav Licul u svom je lanku ustvrdio: Ljudi e se na svoja ima-nja, u svoje selo, vraati iz interesa, a ne samo iz ljubavi prema krajoliku.

U opirnom lanku Sveti Pave dono-si boljitak Barbantine, Denis Kontoi, tadanji tajnik Drutva, danas barbanski opinski naelnik, istaknuo je: Revitali-

zacijom crkve Sv. Pavla izmeu sela e-liski i Bateli, poinje raanje i kreiranje polazne jezgre i ideje za razvoj seoskog i vjerskog turizma na Barbantini. Izgrad-njom odgovarajuih komponenti i sadr-aja, te osnivanjem Udruge Sv. Pavo, brdo sv. Pave postaje punkt (informativni, ugo-stiteljski, kulturni, turistiki i znanstveni) s kojeg e se krenuti u obilazak zanimlji-vosti Barbantine.

Kontoi je nabrojio ono to bi udru-ga Sv. Pave trebala ostvariti ili inicirati: pjeako-biciklistike i konjike staze, postaviti kri na Kriici; pokrenuti vjer-ski i seoski turizam; osnovati Turistiku zajednica. Usto, zalae se za oivljava-nje Katedre akavskog sabora, pokreta-nja Mala kole glagoljice, te prouava-nje i prezentaciju lika i djela kanonika Petra Stankovia.

Dvadeset godina poslije moe se ustvrditi da je veina programa Drutva sv. Pave ostvareno.

OUVANJE POVIJESNIH VRIJED-NOSTI ZAVIAJA. Nedavno je Dru-tvo, na ijem je elu Stanislav Licul, po novim propisima registrirano kao Dru-tvo sv. Pava; i dalje je nestranaka udru-ga koja djeluje u prostornom krugu: Goan-Badnjevari-Sankovii-padii-Ravnica-Benzinska pumpa-Sv. Ivan Hr-boki-Palijon-Borii-Stancija Balii-Ma-telii-Biii-Orihi-Goan.

Jedno od ciljeva Drutva sv. Pava je u-vanje i odravanje povijesnih vrijednosti na ovome prostoru, istraivanje i prezentacija objekata povijesne batine, te otkrivanje, obiljeavanje i briga za objekte u ovome prostoru.

GOAN EKA VALORIZACIJU. to znamo o Goanu? Bilo je to utvr-eno naselje iji su ostavi pronaeni na breuljku (374 m) izmeu Barbana i Svetvinenta. Brojnost pronaenih predmeta svjedoi o viestoljetnom ivotu, a keramika potvruje postoja-nje Slavena u junoj Istri i prije 11. st. Tada je tu bilo sredite goanske u-panije, prve slavenske upanije u Istri. Naselje je naputeno izmeu 12. i 14. st., vjerojatno u ruilakim pohodima Sergia Castropole iz Pule.

Luka Kirac, svojedobno barbanski u-pnik (1887.-1895.) u knjizi Crtice iz istar-ske povijesti, o goanskoj upaniji je, meu ostalim, zapisao: Prostirala se ispod Rae, od Kvarnera sve do Limske drage; obuhva-ala je kasnije razdrobljene manje upanije Rakalj, Barban, Svetvinent, minj, Sveti-vanac, a moda i druge; graniila je na jugu s okrujem grada Pule.

Staroslavensko naselje Goan jo uvijek eka svoju povijesno-znanstvenu Valoriza-ciju i prezentaciju. Moda Drutvo sv. Pava u tome pomogne.

Sve crkve BarbantineU samome mjestu Barbanu tri su crkve: upna crkva Sv. Nikole podignuta 1701., crkva Sv. Antuna opata pred Velikim vratima sagraena u 15. st., te Sv. Jakov apostol iz istoga stoljea, koju krasi ciklus legendi o sv. Jakovu, jedinstven u Hrvatskoj. Crkva Majke Boja od Oranice sagraena je 1664. Spominje se i pod ime-nom Gospe Karmelske ili Gospe od Pojasa. Ona u Punteri, Presvetog Troj-stva ili Svete Nedjelje, sagraena je u 14. st., a crkva Marijina Poroenja u Prnjanima 1587. na mjestu ranije.Crkva Sv. Margarete na Gubavici sagraena je nakon 1300., a Sv. Petra apo-stola u ajinima, prema predaji, 1400. godini. Za crkvu Sv. Martina u Biiima neki povjesniari smatraju da je prvotna podignuta na temeljima rimskoga hrama, boga Marta. Natpis na ulaznom zidu navodi da je posveena 1315. i da ju je dao izgraditi Bobosius, odnosno Martin Boboi, barbanski upan.

UvodnikIdemo dalje!

Nakon stanke od dvadeset godina, od pojavljivanja u ovakvom obliku komunici-ranja, Drutvo sv. Pava doista moe samo jedno poruiti: Idemo dalje! Prije dvade-set godina Drutvo je objavilo prvi broj zaviajnoga glasnika, sada to ini opet, i to gotovo u istome sastavu.

Ideje i duh Drutva nisu zamrle: koplje nije baeno u trnje, zrno baeno u zemlju urodilo je plodom. O tome svjedoe svi su-govornici na ovim stranicama. To su uglav-nom oni koji su se odazvali pozivu Drutva sv. Pava 1996. da zasuu rukave, glave stave skupa, da bi se uredila ruevna crkva i okoli Sv. Pava. Ti sugovornici, i ostali, svjedoe da su dobro postupili, da su postu-pili jako dobro.

Delo je uinjeno. Planirano, o emu gotovo svi u ovome

glasniku govore i spominju, ostvaruje se postepeno i nema odve nervoze. Ako je po-nekad tempo usporeno, nisu krivi ni ljudi ni makine, krivi su oldi.

Osnovno je I najbitnije: nitko od plani-ranoga ne odustaje. Sugovornici, svi redom, zrae optimizmom, ne kukaju i ne plau, budunost ne vide u mranome tunelu, ve na lijepoj barbanskoj zemlji, pod roenim nebom i roenim suncem koje tepli tijelo i duu I kada je iza oblaka.

Jamano e itatelj, kada bude proitao Glas sv. Pava, zakljuiti: Doista je lijepo i-vjeti na Barbantini!

Dela jo ima i bit e ga! Inicijator i voa toga puta, djela i zami-

sli, predsjednik Drutva sv. Pava Stanislav Licul, gotovo da ne mora strepiti da e sve to stati, da ga ljudi nee shvatiti i razumije-ti, jer je ve tolike zagrijao i ohrabrio ideja-ma ouvanja i vrednovanja onoga vrijedno-ga to se zove zaviajem Barbantine. Naa Barbantina!

Drugoga puta nema!Na nasadama programa Drutva sv.

Pava, svjedoi naelnik Denis Kontoi, poiva Opina Barban koja je uinila ogro-mne korake za svoje itelje, primjerice, po-digla poduzetniku zonu. A turizam! Svoje-dobno sam znao rei (to kaem i za daleku Liku): kada turisti budu otkrili sve ljepote i blagodati Barbantine, trebat e ih pukom vraati doma! Nedajboe, naravno! Isprati-ti ih treba: Bog daj zdravlja! I klitu!

Robert Buri

GLAS SV. PAVAGlasnik Drutva sv. PavaNakladnik: Drutvo sv. Pava, GrandiiZa nakladnika: Stanislav LiculIzvrni urednik: Robert BuriFotografije: Barbara Ban, Branko Blaina, Robert Buri, Josip Ivi, Vesna Medvedec Buri, Mirjana Vermezovi

Tisak: GRAFIKA, ReanciNaklada: 300 primjeraka

Drutvo sv. Pava osnovano 1996. Dobitnik priznanja Opine Barban 2016. u prigodi 20. obljetnice utemeljenja. Prvi broj zaviajnih novina Barbanski glasnik tiskan 27. lipnja 1997. godine.

Glas sv. Pava dijeli se besplatno.

impressum

Crkva Sv. Pavla nakon obnove, jo vra i ljepa pod barbanskim suncem

Glas svetog Pava4 Glas svetog Pava 5

Obiljeavanje 20. obljetnice djelovanja Drutva pokazalo je koliko su lanovi i nai graani zainteresirani za razvoj zaviaja kroz niz aktivnosti. Zahvalju-jui tim aktivnostima naa sela postaju poeljan dom i turistiko odredite

Drutvo sv. Pava, osnovano 1996. prema tada vaeim propisima, upisano je u registar udruga Republike Hrvatske 10. oujka ove godine. Cilj i djelatnost Drutva je uvanje i odravanje povijesnih vrijednosti u prostoru Sv. Pava. To znai: uvanje prirode i zatita okolia, istraivanje i prezentacija objekata povijesne batine; kulturno-umjetnike aktivnosti; izgradnja kapelice i kauna pod-no brda v. Pava, ureenje i oplemenjivanje okolia ove i crkve Sv. Petra u ainima, to se odnosi i na sve sakralne objekte u prostoru Drutva sv. Pava.

Od posebna interesa i skrbi Drutva je povijesni loka-litet Stari Goan. Tu su takoer potovi i staze u prosto-ru Drutva sv. Pava, lokve, pilje, jame, vale vrhovi: Sv. Ivan Hrboki, Trlji, Kriica, Goan, Park Glavani... To je prostor u Istri o kojem elimo dati znanstvene informa-cije, zanimljive za nau generaciju i budui razvoj.

Dovrava se Drutveni dom i vatrogasno sredite, izgraena je kapelica, radimo na projektu kauna, na-stavak gradnje eka igralite, pozornica i podij. Prio-ritet imaju lokve: konkulja, Rovina, Gustovac i to-pljorica.Cilj je sve prirodne vrijednosti, spomeniku

batinu, identificirati I staviti u funkciju izletnikog I turistikog interesa. Drutvo vrlo dobro surauje s Op-inom Barban, ukljuene su Hrvatske vode Labin, Na-tura Histrica.

Obiljeavanje 20. obljetnice djelovanja Drutva po-kazalo je koliko su lanovi i nai graani zainteresirani za razvoj zaviaja kroz niz aktivnosti. Zahvaljujui tim aktivnostima naa sela postaju poeljan dom i turisti-ko odredite.

Drutvo sv. Pava zainteresirano je za istraivanje i objavljivanje povijesti Barbantine i Istre. Ono to slije-di je preobraaj nas I naih. Od neprocjenjive je vri-jednosti za poznavanje povijesti Barbana I Bar-batine (nae Barban-tine) znanstveni skup Barban u srcu , pod vodstvom dr. sc. Slave-na Bertoe. O povijesti naega zaviaja knji-gu priprema dr. Oriano Buli.

Ova godina je pre-kretnica u program-skom i kadrovskom, te generacijskom smislu Drutva. Oekujemo i dalje podrku instituci-onalnog okruenja i re-alizaciju zadataka iz pla-na 2016.-2020. godine.

FETA NA BRDU SV. PAVA

Zaslunima uruena priznanja

STANISLAV LICUL, PREDSJEDNIK DRUTVA SV. PAVA

Mila i lipa, naa Barbantina

Dva desetljea djelovanja Drutva sv. Pava

Drutvo sv. Pava organiziralo je 25. lipnja, u prigodi 20. obljetnice postojanja, fetu na istoimenom brdu iznad eliski. To inae ini ve dvadeset godina.Svetu misu u crkvi Sv. Pavla sluio je barbanski upnik Bernard Jurjevi. upnik je istom prigodom blagoslovio novopodignutu kapelicu na putu od eliski prema brdu.Priznanja za razvitak Drutva sv. Pava tijekom dva-

deset godina djelovanja dobili su: Aldo Osip, Boris Koli, Damir Ljubi, Denis Kontoi, Dinko Grgorini, Dragutin Koli, Eugen Konovi, Eugen Licul, Josip Ba-tel, Mario Licul, Milka Bileta, Miljenko Pavli, Miljen-ko Vici, Miro Mareta, Nadalina Batel, Nikola Bileta, Nives Trot, Romano Baac, Stanko Licul, Velina Licul, Zoran Uravi, arko Rojni, eljko Batel, eljko Licul,

eljko Ljubi.U ime nagraenih zahvalio se naelnik Denis Konoi, koji je i sam potekao u/iz djelova-nja Drutva. U kulturno-umjetnikom i zabavnom pro-gram nastupili su lanovi KUD-a Barban i barbanski amateri - harmonikai, sopci, reci-tatori U veernjim satima nastupili su Duo Maglonija i Sero Vali. Svi su toga dana mogli uivati u besplatnom obroku graha.U malonogometnom turniru sudjelovali su seniori iz Grandii i eliski - pobjednici su Grandii, te tri ekipe limaa: Barban, Gran-dii/eliski i Hrboki, koje su se plasirale tim redom.Usto, uspjeni jaha na duge staze Stefano Osip iz Manjadvorci pokazao je svoje umi-jee, a oni koji su poeljeli jahati, mogli su to uiniti na konjima manjadvorskog rana Barba Tone. R.B.

Priznanja zaslunim lanovima Drutva

uruio je predsjednik Stanislav Licul, a u ime

nagraenih zahvalio se naelnik Denis Kontoi

Dobitnici priznanja Drutva sv. Pava

Na feti su nastupili mladi folklorai KUD-a BarbanDrutveni dom, dovrava se njegova gradnja

Kapelica na putu prema brdu i crkvi Sv. Pava

Glas svetog Pava6 Glas svetog Pava 7

DENIS KONTOI, NAELNIK OPINE BARBAN

Drutvo sv. Pavla postavilo vrste temelje za ouvanje sela BarbantineTada, kao to je to i danas, spiritus movens, kljuna oso-ba, glavni organizator, voditelj, predsjednik, ma kako to na-zvali, bio je Stanislav Licul iz Grandii. Dopala mi se tada dobra, pozitivna energija, kojom je sve odisalo i bio mi je pravi odmor druiti se s tim ljudima

Razgovarala Barbara BAN KOMPARI

Od samih poetaka s radom Dru-tva sv. Pavao bio je upoznat i ak-tualni barbanski naelnik Denis Kontoi. On je tada bio lan i tajnik drutva. Nakon izbora na naelni-ku poziciju projekte udruge potie koliko moe jer su oni za ovaj kraj Barbantine od velikog znaaja.

- Upoznati ste s radom Udruge sv. Pava od njezina pokretanja. Koliko se toga zahvaljujui radu udruge promije-nili u tih 20 godina na podruju njena djelovanja?

- Proteklo je ve dva desetljea od po-etka rada Drutva sv. Pavla. Ja sam u pr-vom kvartalu tog razdoblja, svojevrsnoj pr-voj petoljetki, bio imenovan tajnikom. To je uglavnom trajalo tijekom drugog opin-skog mandata, od 1997. do 2001. godine. Tada je naelnik Opine Barban bio Otavio Denis Prhat, u ijem sam mandatu bio lan Poglavarstva zaduen za kulturu, a toj je skupini pripadalo i Drutvo Sv. Pavla. Kada sam 2001. godine izabran za opinskog na-elnika, to je potrajalo etiri mandata do sada, time je i moj angaman u vie udruga polako prestao, jer su obveze voenja Opi-ne Barban nosile svoje.

Tada, kao to je to i danas, spiritus mo-vens, kljuna osoba, glavni organizator, vo-ditelj, predsjednik, ma kako to nazvali, bio je Stanislav Licul iz Grandii. Dopala mi se tada dobra, pozitivna energija, kojom je sve odisalo i bio mi je pravi odmor druiti se s tim ljudima. U ono sam vrijeme bio za-poslen kao rukovoditelj odjela Odrava-

nje, na odgovornom menaderskom poslu u Uljaniku, koji je po zavretku Domovin-skoga rata trebao vie nego prepoloviti broj zaposlenih, a produktivnost pritom znaaj-no poveati. Dolaziti iz stresnoga, napeto-ga Uljanika na brdo Sv. Pavla, gdje je smje-tena istoimena crkva, koja je bila nekakva ishodina toka naeg okupljanja, putokaz u prostoru i vremenu, bio je pravi odmor. Te te 97. i 98., vrlo su mi drage. Bila mi je svojevrsna blagotvorna terapija za ozdrav-ljenje due i tijela, hrvatskom branitelju s prve crte bojinice na likom ratitu 1994. Sjeam se naih okupljanja kod pok. bar-banskoga upnika vl. Petra Sinoia, kada se kroz alu i dosjetke u veseloj kumpaniji dogovaralo to e se raditi, koje e biti nove akcije, koga emo moliti za pomo, u kojim poduzeima imamo naih ljudi, Barbana-ca, a koji e nam zasigurno pomoi dona-cijama. Nakon to je raskren i od raslinja oien proplanak na vrhu brda, odnosno prostor oko crkvice Sv. Pavla, pred nama se pojavio glavni zadatak, a to je izgradnja no-voga krova crkve. Krov je bio vrlo derutan, a crkva je bila sredinje mjesto nekadanjeg okupljanja svih sela koja gravitiraju uzvisini Sv. Pavla, sredinje mjesto okupljanja naeg Drutva i sredinje mjesto buduih akcija.

I zaista, pomogli su dobri ljudi iz raznih tvrtki, u materijalu najee, cementu, va-pnu, drvu, radu. Nai ljudi uglavnom tako reagiraju kada se akcije pokrenu. Sjeam se da smo dobili pomo cementare Koroma-no, vapnare na Mostu Raa, tvrtke De Con-te, obrta elizar... i znali smo da e se krov crkve popraviti.

Napravili smo lijep, crven, novi krov, kao gljiva poslije kie, na uzvisini s koje puca predivan pogled. Time su stvoreni uvjeti za ponovna odravanja svetih misa u crkvi,

a obnovila se i proslava Sv. Pavla s okuplja-njem ljudi oko crkve, prigodnim kulturno-umjetnikim programom, pravom pukom fetom za sva okolna sela: Batele, eliske, Ivanoie, Grandie, Pavlie, Majie, Fu-mete, Goleovo... To traje do danas, puna dva desetljea.

Nakon to sam 2001. izabran za opinskog naelnika, drago mi je da se mogu malo i po-hvaliti, da nisam izostao niti jedne godine s proslave Sv. Pavla, u svih 16 godina, kao to sam i redovno dolazio na svete mise. To mi je svake godine pravo zadovoljstvo, taj blagdan krajem lipnja, upravo na poetku zahuktava-nja Barbanskoga ljeta, prije ljetnoga barban-skoga amora. Nakon toga, sve po redu, kre-u nae opinske manifestacije, svake sljedee subote po jedna: Smotra narodne glazbe i ple-sa Puljtine, Regata Barbanske rivijere, Dan sela Orihi, Zasvirimo u Barbanu, Barban cla-ssical music night, Dan sela Puntera, Dan sela Hrboki, Trka na prstenac, Sutivanjica, Feta smokve i smokvenjaka i zavretak s Barban-skim obrtnikim sajmom, sredinom rujna. Zato je proslava Sv. Pavla polazina, startna, odmorina, meditativna stanica, prije uskakanja u barbanski zahuktali vlak. Tu se napu-ne baterije, jer potom do rujna nema vie odmora.

- Za to ste bili za-dueni u Drutvu?

- Kao tajnik Drutva sv. Pavla bio sam zaduen za pisanje programske osnove ili bolje ree-no za kreiranje dobrih pria oko defini-ranih klju-nih ciljeva.

Osim konkretnih programskih zadataka, koji su predviali izgradnju odreenih objekata, meni se vie dopala ideja razvoja seoskog tu-rizma oko srca Barbantine, kako smo sli-kovito nazivali taj sredinji dio nae Opine, koji obuhvaa nekoliko uma (Boljunka, Rep-ovica, Blaievka), koji je okruen s nekoli-ko uzvisina visine 300 ili vie metara (Sv. Pave, Kriica, Krniki vrh), a ire obuhvaa ak i Orihe, Petehe, Goan.

Tu je i poela moja dobra barbanska tu-ristika i gospodarska pria, potom i dugo-godinja naelnika, u kojoj sam ispriao da moramo obnoviti sve stare kue i vizionarski predvidio i ustvrdio da e Europljani dolazi-ti odmarati se u naa sela, na pitomu, mir-nu i zelenu Barbantinu. Raspisao sam se o tome na dugo i iroko, a to je bio i dio mog predizbornog programa za opinskog nael-nika 2001. godine. Jo se sjeam pomalo zbu-njenih pogleda ljudi na predizbornim skupo-vima kada sam o tome govorio. Naprosto to nisu vjerovali. Danas imamo u Opini Barban 1.450 turistikih postelja u 250 objekata i ima-mo gotovo 200 iznajmljivaa. Gotovo da ne-mamo naselja bez turistikoga objekta, a sva-ke godine obaramo rekord u broju noenja. U zadnjih nekoliko godina imali smo svake go-dine po 10 tisua noenja vie, a ove 2016. go-dine imamo ve 15 tisua noenja vie u od-nosu na lanjsku godinu.

Dakle, izvorino, teoretskim postav-kama razvoja seoskog turizma, s trasira-njem pjeakih, biciklistikih i konjikih

staza, s izgradnjom vidikovaca, uree-njem barbanske transverzale, popreni-ce, ceste Petehi-Orihi-Trlji-kitaa-aj-ini-Glavani-Manjadvorci-Rebii-Uvala Blaz, i time pribliavanjem mora selima unutranjosti, postavljeni su temelji dijela mog naelnikog programa 2001. Godi-ne. To je sve bilo i publicirano u Glasni-ku sv. Pavla. Danas sva sela unutranjosti Barbantine imaju objekte seoskog turiz-ma, imaju dobro ureene okunice, sela su jako dobro ureena, nema vie divljih deponija, po zavretku turistike sezone kreu dogradnje, izgradnje novih objeka-ta i bazena. ivot cvate, sela se nisu uga-sila, mladi vie ne bjee iz sela.

Naravno, i tada sam govorio da uspo-redno mora krenuti i gospodarski razvoj, izgradnja Poduzetnike zone Barban, od koje emo imati viestruko koristi: iz sela e nestati buni obrti i tako e se omogu-iti razvoj turizma, sela e postati mjesto dobroga ivljenja. Tvrtkama u zoni omogu-iti e se primjeren razvoj izgradnjom no-vih pogona, a to e omoguiti nova zapo-ljavanja. Barbanci nee morati putovati na posao u okolne gradove, ve e imati posao na korak od mjesta ivljenja. Sve to danas imamo, nakon samo 15 godina promilje-nog djelovanja. Imamo Poduzetniku zonu Barban u koju svaki dan na posao dolazi 150 ljudi, imamo ve est hala pod krovom, ne-koliko njih pred poetkom izgradnje, sve-ukupno samo u prvoj fazi imamo vie od

deset investicija. esto znam podsjetiti da ono to su nai oevi sanjali i arko elje-li, putujui na posao u Pulu, Rau ili Labin, vezano uz gospodarski razvoj Barbantine, to je danas naa stvarnost.

- Koliko Opina Barban pomae rad Udruge i njezinih inicijativa? Koji biste projekt izdvojili?

- Na Sv. Pavlu izgraen je Drutveni dom, izgradnju je financirala Opina Bar-ban, a uskoro slijedi i izgradnja garaa za vatrogasna vozila. Drutveni dom je izgra-en za potrebe Mjesnoga odbora Grandii, za sva njegova naselja, ali i za potrebe lova-ca. Time je ve napravljen kvalitetan pomak za uestalost dolaenja na ovaj prekrasan vidikovac, jer se u Dom dolaze proslavljati roendani, mladi se drue, a u crkvi je ve bilo i vjenanja, osim to se redovno najma-nje jednom godinje odri sveta misa. Ako bude interesa ili elja mjetana, mogue je da se i to promijeni na bolje, vie, pozna-vajui veliki angaman, elju i trud naeg upnika, vl. Bernarda Jurjevia, za oivlja-vanjem vjerskoga ivota na podruju upe Barban. Pokrenuta je i vrlo dinamina ak-tivnost upnoga zbora Barban, koji je ve izvrsno uvjeban, a pored toga to je nastu-pao diljem Istre, pjevao je i u Padovi, u Ma-riji Bistrici, ali i na Sv. Pavlu.

- to oekujete u budunosti od rada ove udruge? Koliko je ona bitna za oku-pljanje ljudi na podruju Barbantine?

- Zakljuno bih rekao: I da nita posebno novoga ne napravi, Udruga je ve puno na-pravila. Postavila je temelje i nasade dobre energije za ouvanje sela, ostanak mladih u selu, za promiljanja o daljnjim moguno-stima razvoja seoskog turizma, vjerskog, sa-kralnog, kulturnog turizma, za ukljuivanje mladih i djece u sve programe, pruanjem ruke povjerenja svakome, za promiljanja o svekolikom gospodarskom razvoju, izgrad-nji sportskih i rekreativnih sadraja u na-em okruenju... Mogao bih

nabrojiti jo dosta toga, mada ponekad ljudima to tako i ne izgleda tek povrnim pogledom na ovo Drutvo. Zapravo, i da-nas se jo uvijek osjeam tajnikom Dru-tva sv. Pavao, iako nisam. I tada sam, u onoj startnoj petoljetki, bio takav tajnik, neka-ko neformalni, kakvi su bili i svi ostali la-novi, bez ukalupljenih okvira, ali uvijek sa eljom stalnih vizionarskih vizualizacija barbanskoga boljeg ivljenja. Takvu elju imam i danas - ljudima initi dobro, pru-ati im prilike za bolje, na njihovom ognji-tu, u njihoven kortu. I stoga, Drutvu sv. Pavla elim sretnu i uspjenu novo tree desetljee ivota, dolazak mladih ljudi koji e pisati nove programe, kandidirati ih za EU fondove, koji e nastaviti dalje graditi na vrstome temelju i koji e priu nastaviti mladenakim, novim, neoptereenim i slo-bodarskim realnim sanjarenjem.

Tu je i poela moja dobra barbanska turistika i gospodarska pria, potom i dugogodinja naelni-

ka, u kojoj sam ispriao da moramo obnoviti sve stare kue i vizionarski predvidio i ustvrdio da

e Europljani dolaziti odmarati se u naa sela, na pitomu, mirnu i zelenu Barbantinu. Raspisao sam

se o tome na dugo i iroko, a to je bio i dio mog predizbornog programa za opinskog naelnika

2001. godine. Jo se sjeam pomalo zbunjenih po-gleda ljudi na predizbornim skupovima kada sam o

tome govorio. Naprosto to nisu vjerovali. Danas ima-mo u Opini Barban 1.450 turistikih postelja u 250

objekata i imamo gotovo 200 iznajmljivaa.

razgovor

Panorama Barbana

Glas svetog Pava8 Glas svetog Pava 9

Udruga sv. Pavao od svog osnivanja aktivno je suraivala sa sportskim drutvom Orihi i udrugom Levajmo se Orianci. Na tim po-ecima oba su drutva imala sline ciljeve i planove koje su, prema rijeima Orianca Damira Kontoia (50) ostvareni. Kontoi je lan Mjesnog odbora Petehi i Sportskog drutva Orihi, a suradnju s Udrugom sv. Pa-vao ocjenjuje odlinom.- Mi smo susjedi, pa smo ak napravili po-veznicu Kriica-Grandii. Mi i Mjesni odbor Grandii potaknuli smo ureenje ceste izmeu ta dva mjesta. Inae, nae je drutvo poelo djelovali 1998., a njihovo neto ranije, 1996. godine. Tada su oba drutva imala namjeru da se ta sela pokrenu jer su bila zaputena, obrasla u drau i kupinu. Na i njihov cilj bio je da pokrenemo sela tako da se urede javne povrine, da se zadre mladi. Sela su tada bila naputena, mladi ljudi su odlazili. Htjeli smo to sprijeiti, pria nam Kontoi.Tvrdi da se u tih dvadeset godina postojanja oba drutva s obzirom na njihove namjere puno toga pokrenulo. Danas je slika svih tih mjesta znatno drugaija.- Naili smo na dobro razumijevanje opine Barban koja je u to vrijeme poela razvijati ideju o seoskom turizmu. Njihov je cilj bio da se opina u jednu ruku razvije i kroz tu gospodarsku granu koja ima viestruki ui-nak. Tako su se tih godina sela poela urei-vati - irili su se i istili seoski putovi, istile

su se i ureivale javne povrine po selima. Takoer, u oba mjesna odbora uredili su se mjesni domovi. Nai su susjedi takoer bili jako vrijedni kada je bilo u pitanju ureenje povrina oko crkve sv. Pavla koja je bila za-rasla. Sada smo ta sela na neki nain doveli u red. U tih 20 godine mogu rei da je na-pravljen veliki pomak, tvrdi Kontoi.On kae da se velika razlika vidi i na cijeloj

Barbantini, a za svojevrsno podizanje kul-ture i naina ivota na selu u ovom kraju zasigurno je pridonio i seoski turizam. Tako, primjerice, u Orihima ljeti je vie turista nego samih itelja sela, a zahvaljujui tome ne samo da su ureene kue i javne povri-ne, ve se otvorio restoran i duan. U daljnjem razvoju ovog dijela Barbanti-ne svakako e pomoi i daljnje ureenje prostora oko crkvice sv. Pavla, miljenja je Kontoi: Sveti Pavao ima predivnu poziciju kao i naa Kriica u Orihima od kuda se vidi more. Njegovo daljnje ureenje od velikog je znaaja i svakako bismo eljeli da to reali-ziraju. Takoer, s Mjesnim odborom Grandii povezali smo se i kroz tri umska puta koja vode kroz tri nae ume koje nas spajaju. Ti su se putovi uredili uz pomo opine. Naa sela okruuju etiri vrha: Kriica, Sv. Pave, Krniki vrh i Goan. U sredini su te tri lijepe ume kroz koje su sada probijene ceste, pa sad mogu prolaziti pjeaci i biciklisti.Postoje i planovi za daljnju suradnju s Gran-diima i okolnim selima. Najvea im je elja asfaltirati cestu izmeu Grandii i Orihi.- To nije duga dionica. Ima moda kilometar i pol, a kree od Kriice i sputa se u Grandi-e. To je nekad bio kolski put za voz koji se sada oistio uz pomo opine. Tenja nam je da se, ako to bude mogue, poveemo i na taj nain. S Drutvom sv. Pavla suraujemo i po pitanju naih feti. Mi dolazimo na njiho-vu proslavu na Sv. Pavlu krajem lipnja, a oni su redovni gosti kod nas u Orihima na Danu sela Orihi. Usto, itelji sela Grandii ve po tradiciji dolaze na misu na otvorenom kod nas na Kriicu, zakljuuje Kontoi. B.B.

MJESNI ODBOR PETEHI: DAMIR KONTOI

Pokrenuli smo razvoj naih sela

SURADNJA MJESNOG ODBORA GRANDII I DRUTVA SV. PAVA

Vidljiv napredak u oplemenjivanju prostoraPlaniranom izgradnjom infopunkta za turiste i namjernike na brdu S. Pavla ostvarit e se mogunost zapoljavanja nekoliko osoba. Bit e takoer omoguena prezentacija i prodaja proizvo-da obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava na kunom pragu

D vadesetdevetogodinji Franko Andri-jani iz Grandii, graevinski tehni-ar zaposlen u pulskoj tvrtki Urbis, lan je Izvrnog odbora Drutva sv. Pava, a zaduen je za realizaciju svih projekata koje Drutvo planira oko brda Sveti Pavao. A njih ne nedostaje - od ureenja okolia crkve, do gradnje kauna, kapelice, doma

- Koliko ste ukljueni u rad ovog drutva i na kojim projektima?

- Ukljuio sam se prije godinu dana. Moje djelovanje najvie je usmjereno prema izradi projektne i izvedbene dokumentacije za zahvate u prostoru na ureenju lokacije Sv. Pava, te nad-zor prigodom izvoenja. U programu Drutva za razdoblje od 2017. do 2020. godine na-lazi se vie projekata ureenja i izgradnje od kojih izdvajam dovretak izgradnje drutvenog doma, ureenje okolia crkve Sv Pava, izgradnja kauna i multifunkcionalne pozornice s gledalitem.

- Projektirali ste igralite u Grandiima. to je kod tog projekta bilo najvanije?

- Najvanije je bilo stvoriti jedan ugodan vi-enamjenski prostor koji e svojim sadrajima i nainom koritenja postati mjesto okupljanja, kako za djecu, tako i za sve generacijske skupine. Osim malonogometnog igralita, koje je dovre-no, u planu je postavljanje mree za tenis te ure-enje travnatog igralita za odbojku. No, da bi lokacija u potpunosti zaivjela u planu je sljede-e godine dovriti park za najmlae s ljuljaka-ma, klackalicom i toboganom, te priprema do-kumentacije za izgradnju drutvenog doma.

- Koje su Vam zamisli oko projekta uree-nja brda Sveti Pavao?

- Kod ureenje brda Sv. Pava potrebno je stvoriti infrastrukturu za postojee sadraje i nain koritenja, no ujedno i planiranje razvoja same lokacije. To bi ponajprije znailo asfaltira-nje pristupnih prometnica i dovretak izgradnje drutvenog doma, ureenje okolia crkve uz ko-ordinaciju sa upom Barban,

proirenje postojee pozornice te ureenje gledalita kako bi se stvorio prostor za odravanje razliitih ma-nifestacija. Tu je i ureenje prostora nekadanjeg kamenoloma i dovretak sportskog igralita.

- U planu je, nakon kapelice kraj-putaa, i gradnja kauna.

- Ta je inicijativa pokrenuta s ci-ljem kako bi se dodatno obogatilo postojeu lokaciju. Ove godine postavili smo kapelicu, za koju je bitno napomenuti da je to postojea ka-pelica koja se uklopila u novo postolje, izraeno od masivnog kamena. Gradnja kauna planira-na je u podnoju brda Sv. Pava, naravno na tra-dicionalan nain, tj. suhozidom i izradom krov-ne kupole s kamenim kriljama.

- Kako bi u konanici brdo Sv. Pava sa svim sadrajima trebalo izgledati?

- U konanici bi trebalo ostati bez previe za-hvata i promjena izgleda, jer bi time sauvali izvor-nu vrijednost lokacije. Sa svojim sadrajima, kao to su drutvene prostorije, vienamjensko igrali-te i naravno crkva Sv. Pavla, u prvom redu trebalo bi sluiti lokalnom stanovnitvu. No, isto tako na-dam se da e s vremenom postati vana turistika toka opine Barban, koja e svojim ambijentom, ureenjem i sadrajima postati nezaobilazna do-maim i stranim posjetiteljima. B.B.

Drago mi je da se obnavlja brdo sv. Pavla zajedno s crkvicom i svim sa-drajima. Spreman sam izai ususret Drutvu sv. Pava kako bi taj punkt po-stao prepoznatljiv za vjernike i turiste, kae Romano Baac iz Draguzeti koji se bavi izradom ukrasnih i uporabnih predmeta, te kamenih kipova. Baac je pravi majstor svog zanata i jedna-ko vjeto izrauje kamene skulpture sova, domaih ivotinja, kunih ljubimaca, kao to gradi kaune. Smatra da bi na brdu trebalo izgraditi tradicionalni istarski kaun, za to je potrebno oko 35 kubika materijala. Osim materi-jala potrebno je puno dobre volje, ali i vremena,

jer je izgradnja tradicionalnog kauna puno kompliciranija od klasine grad-nje. Takav jedan moderan kaun, s vratima i prozorima, Baac je izgradio u dvoritu svoje kue, u kojem su po-stavljene skulpture koje je izradio ovaj vjeti majstor. - U eliskima sam izradio kamene skulpture koje se postavljene uz samu cestu. Kamen pronalazim svugdje gdje

je to mogue, kae Baac. Po zanimanju je slasti-ar i tim se poslom bavio 15 godina, nakon ega je , napominje, radio svata, da bi u mirovini izraivao skulpture. Osim toga, Baac svira har-moniku od svoje etvrte godine.

- Organiziram Susret harmonikaa u Barbanu. Sviram od djetinjstva, i sad imam harmoniku na sebi, uivam o tome. Puno vremena posvetio sam harmonici i skulpturama i nemam previe slobod-nog vremena, pria ovaj svestrani 60-godinjak.Na pitanje to bi trebalo urediti na brdu sv. Pava, odgovara: Treba zavriti zapoeto!. - Treba dovriti Vatrogasni dom, a onda krenu-ti s daljnjom realizacijom planiranoga. Kad se neto zapone, treba to i dovriti. Svatko vue na svoju stranu. Ljudi se trebaju ujediniti da bi se neki projekt realizirao. Zasad se u crkvi na blagdan sv. Pavla odrava misa, a mogue je, ukoliko netko izrazi elju, vjenati se u crkvici na brdu, kae ovaj majstor od kamena. M.V.

ARKO ROJNI, LAN IZVRNOG ODBORA ZADUEN ZA KULTURU I ZABAVU

Prostor brda sv. Pava pretvoriti u parkOd samih poetaka djelovanja Drutva sveti Pava ukljuen je i arko Rojni (62) iz Bateli, koji je sudjelovao na svim radnim akcijama koje su se odvijale na brdu. Obnaa funkciju lana izvrnog odbora zaduenog za kulturu i zabavu. - Aktivni sam lan Drutva od samog osnivanja. Prisu-stvovao sam svim radnim akcijama. Kada smo krenuli istiti okoli, sve je bilo jako zaputeno. Do same crkve rasle su smrikve, kupina i draa. Svega je bilo. Nekad davno ljudi su tamo vodili stoku na ispau pa se i oko-li na taj nain odravao. Kasnije se to zapustilo. Sada to jako lijepo izgleda i na tome smo ponosni. Sve to radimo radi nae omladine jer nam je cilj da se tu nai mladi oku-pe, zabavljaju i rekreiraju, tvrdi Rojni, koji je akti-van i u KUD-u Barban kao lan izvrnog odbora. elja mu je da mladi s ovog podruja to okupljanje oko novih drutvenih prostora iskoriste i za uenje narodnih plesova, pjesme i svirke. Mladih u seli-ma ima dosta, puno je njih ukljueno u aktivnosti KUD-a. Takoer, svake godine upravo ti mladi su-djeluju u kulturno-umjetnikom programu koji se prireuje za proslavu sv. Pavla. On je u KUD uao odmah po njegovu osnivanju,1976. godine. - Jednu sam ih veer doao pogledati na probi. Tada sam se prikljuio. Najvie me privukao ples i ljubav za ples i nau tradiciju. Plesao sam 30 godina, ak i sa svoje tri keri. Mnoge sam nauio plesu, kae arko. Kada govori o planovima Drutva sv. Pava, istie gradnju nogometnog igralita, igralita za ruko-met i koarku. elja mu je da prostor oko brda bude i turistiki valoriziran te da se otvori jedan ugostiteljski objekt koji bi okupljao ljude. Tada bi se u itavu priu s promocijom mogla ukljuiti i opinska Turistika zajednica. - Znamo da nam za takvu priu jo treba sadra-ja. Na tom prostoru sagradit emo kaun, revitali-zirat e se okolne pilje i lokve koje bi mogle biti posjetiteljima jako zanimljive. Tu je Vicina pilja i Peina, a od lokvi konkulja, Rovina i amarinka. One jo uvijek dre vodu. Takoer, elja je da se urede stari putovi koji bi postali etnice. Kada bi se sve to uredilo, onda bi itav taj prostor postao jedan jedinstveni park, zakljuio je Rojni. B.B.

Nevia Koljan, predsjednica MO Grandii

Prvotni cilj lanova Drutva sv. Pava bio je stoljetnu crkvicu Sv. Pavla ponovno privesti svrsi, omoguiti da se u njoj kao i nekada mogu sluiti mise. Crkvica je znaajna i po tome to je jedna od tek dvije koje su posveene sv. Pavlu.

Prije dvadeset godina poelo je ienje oko-lia crkvice i njeno ureenje, iji je krov proki-njavao i prijetio uruavanjem. Radovi su dobro napredovali zahvaljujui zalaganjem i radom lanova Drutva i nekolicine mjetana uz pot-poru tadanjeg barbanskog upnika pok. Petra Sinoia.

Vidljiv je napredak u oplemenjivanju prosto-ra u i oko crkve Sv. Pavla. Na brdo je dovedena voda i telefonski prikljuak, postavljena javna

rasvjeta i prometna signalizacija, te nasipava-njem ureen prilazni put.

Na blagdan Sv. Petra i Pavla svake se godine ov-dje odravaju mise, okupe ljudi iz okolnih mjesta i njihovi gosti, prireuje zabava i druenje.

Domaice iz okolnih sela (eliski, Bateli, Ce-lii, Goleovo...) na feti za goste donose starin-ske kolae, kruh, rakije, svadbeni kola, med, domae marmelade, vino, suhe smokve... Pri-reuju se izlobe i degustacije to gosti dobro prihvaaju.

Na oblinjem igralitu u eliskima mladi or-ganiziraju nogometne turnire i druga sportske natjecanja. Usto, organizira se kao popratni sa-draj fete kod Sv. Pavla dolazak konja s rana Barba Tone iz Manjadvorci, pa je mogue i ja-hanje u predivnoj prirodi.

Suradnja Drutva sv. Pava i Mjesnog odbo-ra Grandii postaje sve bolja na dobrobit ljudi. Postoji niz planova koje namjeravaju zajedniki ostvariti, a odnose se na oplemenjivanja prosto-ra na brdu.

Blagdan Sv. Petra i Pavla proglaen je Danom MO Grandii, a slavi se zadnjeg vikenda u lipnju.

Drutveni dom jo nije potpuno dovren, ali radovi dobro napreduju. Planiranom iz-gradnjom svojevrsnog infopunkta za turiste i namjernike na brdu S. Pavla ostvarit e se mogunost zapoljavanja nekoliko osoba. Bit e takoer omoguena prezentacija i prodaja proizvoda obiteljskih poljoprivrednih gospo-darstava na kunom pragu. To e biti dobro za razvoj gospodarstva i bolji ivot mjetana.

Postoji puno planova za djelovanje, stoga vjerujem da e biti jo vie snage i htijenja za njihovo ostvarivanje.

FRANKO ANDRIJANI, GRAEVINSKI TEHNIAR, LAN IZVRNOG ODBORA DRUTVA SV. PAVA

Trebamo sauvati izvornu vrijednost prostoraSa svojim sadrajima - drutvene prostorije, vienamjensko igralite i naravno crkva Sv. Pavla, u prvom redu trebalo bi sluiti lokalnom stanovnitvu. Isto tako nadam se da e s vremenom ova lokacija postati vana turistika toka

ROMANO BAAC IZ DRAGUZETI, MAJSTOR OD KAMENA

Treba izgraditi kaun na brdu sv. Pavla

Kriica

Glas svetog Pava10 Glas svetog Pava 11

Dr. Oriano BULI

Godine 952. Istra je bila prikljue-na njemakom carstvu pod upra-vom najprije bavarskih, a kasnije korukih vojvoda. Ostaci osta-taka hrvatske drave, udruene hrvatske upanije, uspjele su sauvati odreene pri-vilegije. Posebne povlastice u hrvatskim u-panijama ili mjestima bile su slobodni izbor upana, podupana, sudaca, kanonika i u-pnika, uope javnih opinskih tijela. Time je ouvana netaknutom narodna samouprava Hrvatske u Istri, to se dogodilo i kasnije za vrijeme mletake uprave i uprave goriko-pazinskih knezova, ali u manjem obimu.

OGLEJSKI PATRIJARSI GOSPODA-RI ISTRE. Tijekom 11. i 12. st. past e sve kule i mjesta hrvatske Istre pod oglejske patrijarhe. Patrijarh Wolfger (1204.-1218.) postat e istarskim markgrofovom i fakti-ki gospodarom hrvatske i latinske Istre, to je odgovaralo politici njemakih careva da od oglejskog patrijarha stvore bedem protiv moi Mletaka. Istom, u srednjoj Istri ugni-jezdili su se goriki knezovi, zadobivi kao odvjetnici istarskih biskupa, a kadgod i pa-trijarha, razne kule, mjesta i posjede, iz ko-jih se razvila goriko-pazinska kneija.

Jedan istarski grad za drugim sklapa ugo-vore polonitva s Mlecima.

U 11. st. sve glavnije crkvene i svjetovne asti u zapadnim gradovima Istre obnaa-ju gotovo samo Nijemci, doim su hrvatske upanije zastupane po svojim upanima. Dade se stoga zakljuiti da su za njemaku gospodu hrvatske upanije bile tvra kost nego mekuni bizantski municipiji, te da upanije nisu strepile od najkruih feudal-nih tirana, kojima su vraale ilo za ognji-lo. Njemaka gospoda vladaju bezobzirno nekim zapadnim gradovima i kulama, do-im iz Istarskog razvoda razabiremo da se hrvatske upanije skrbe i odluuju o vla-stitim opinama, mimo feudalne gospode. Njemaki carevi u 11. st. veoma malo bri-

nu o Istri. Svoje vjerne pristae, njemake plemie, nagrauju darovnicama, istarskim feudima.

RASTE UTJECAJ MLETAKA. U 12. st. njemaka vlast u Istri slabi, a raste utjecaj Mletaka. Godine 1145. Pula prisie Mle-cima podlonost. Prvi meu graanima prisie Petar Hrvat. etiri godine kasnije (1149.) Pula mora opet Mlecima prisegnu-ti, sada s veim obvezama. I tada grad za-stupa Petar Hrvat sa sinom Hrvojem.

Maem i ognjem osvojena Pula, 4. ve-ljae 1243. godine, iznova prisie Mlecima uz jo tee uvjete i vee obveze. Prije toga, 1240. godine, iscrpljeni ratovanjem, Mleci-ma su se predali Labin i Plomin.

NAPAD NA BARBAN I SAVEZNI-TVO U OBRANI. Grad Pula uz podrku Venecije napadne 1199. godine Barban. Obrani Barbana prikljuilo se est udrue-nih starih hrvatskih upanija sa svojim u-panima, na elu s barbanskim banom Pri-bislavom. Jezgro stare hrvatske banovine istarsko-liburnijske predstavljalo je est u-panija: na sjevernoj strani rijeke Rae Ko-ur, Brgud i Vlahovo, a na junoj Barban, Planja i Goan. One su stale u obranu Bar-bana.

Izgleda da u tom krvavom ratu nije bilo pobjednika, ve dolazi do mirovnog spora-zuma pulskog kneza Ruggerija i bana bar-banskog Pribislava. On samostalno prego-

BARBANSKA BANOVINA: IZ RUKOPISA DR. ORIANA BULIA O POVIJESTI BARBANTINE

upan Grgo Belavi sa zlatnom krunom na glavi, kolajnom oko vrata i ezlom u ruciPovijest Istarski Slaveni u jednom razdoblju povijesti dijele se po upama

u kojima vladaju upani. I to u vrijeme vladavine Bizanta, Frana-ka, Germana, oglejskih patrijarha, Mletaka i Austrije. Feudalni gospodari u Istri, uz svoga kapetana, moraju potivati i upana. Kapetan je njihov inovnik, upan je poglavar naroda i upravitelj opinskih dobara. Da je tomu tako potvruje Istarski razvod, koji u hrvatskim upanijama ne poznaje ni gastalda, ni merige, ve samo upane i sucevara, a svjedoci su mu udrueni upani. Dok ban Pribislav sam zastupa upanije, uz kneza Ruggerija, gospodara Pule, nalazi se istarski knez Engelbert, koji se nije mijeao u spor, ve je vie slovio svjedokom, s time da privoli hrvatske upanije da popuste pri sklapanju mira.

Predmet spora bilo je staro naselje Gu-ran, koji je bio najjunija toka barbanske upanije, kojeg su u ratu Puljani osvoji-li i razorili. Kako je naselje Guran postalo predmetom najveeg spora hrvatskih u-panija i Pule, ban Pribislav sudjeluje i u mirovnom sporazumu goanskog upana Miroslava i pulskog kneza Ruggerija kao svjedok dogovora.

Prema ugovoru, sporno podruje Gura-na trebale su uivati obje strane, tj. ostalo je zajedniko zemljite, nazvano deferencije.

Zakljuujemo da je ban Pribislav bio tvrd orah i nije popustio ni na nagovor istarskog kneza Engelberta. Naeno je kompromisno rjeenje.

Hrvatskim kulama ili veim opinama, one hrvatske i one pod vlau oglejskih patrijarha, upravljali su banovi ili knezovi, kao to je, primjerice, Pribislav Brbanski.

PRIBISLAV BARBANSKI DUX/BAN. Listina, nadnevka 10. veljae 1199. godine, Pribislava Brbanskog naizmjence naziva duxom ili banom. Ta listina naziva upanom i Draicu iz Graia; upani su takoer bili Andrija iz Plomina te Slavo-nja iz Gornjeg Pazina. Listina, nadnevka 4. oujka 1199., spominje Stepicu, upa-na Planje, a Bernarda, podupanom Bar-bana.

Zadnji barbanski upan, koji je samos-talno vladao, vjerojatno uz banovske asti, bio je Bobo, koji je dao podii crkvu Sv. Martina u Biiima 1315. godine.

Istarski Slaveni u tom razdoblju pov-ijesti dijele se po upama u kojima vlada-ju upani. I to u vrijeme vladavine Bizanta, Franaka, Germana, oglejskih patrijarha, Mletaka i Austrije. Feudalni gospodari u Istri, uz svoga kapetana, moraju potivati i upana. Kapetan je njihov inovnik, upan je poglavar naroda i upravitelj opinskih dobara. Da je tomu tako potvruje Istar-ski razvod, koji u hrvatskim upanijama ne poznaje ni gastalda, ni merige, ve samo upane i suce.

Kada su za dugogodinjeg rata Austrije s Mlecima (1508.-1516.) hrvatske upanije stradale, opljakane i spaljene, i kada ih je car Maksimilijan prodao imunu Taxisu za 5.557 dukata, smatrale su korisnim da izmeu dva zla izaberu manje, pa se svo-jevoljno podvrgoe Serenissimi. Godine 1516. u Mletke odlaze upan anto Vi-kovi i podupan Marin Vinodolac da bi potpisali podaniki ugovor. On je uglavljen u osam glava (kapitula); u etvrtom kapi-tulu priznaje se upanijama izbor upana i podupana s pravom sudovanja, a u pe-tom kapitulu, izbor upnika i zbornih ka-nonika.

MLETAKE VLASTI NETRAGOM POBJEGLE PRED NAPOLEONOM. Kada su jednoga kolovokoga dana 1805. godine Napoleonove ete provalile preko rijeke Rae, mletake vlasti pobjegoe ne-tragom iz barbanske kule, a na Velim vrati-ma doekae francuskog zapovjednika u-pan Ive Pavli i podupan Mate Mirkovi. Ponudili su ga kruhom i solju s poklikom u slavu jednakosti, bratstva i slobode.

Barbanom su kroz povijest vladali mno-gi gospodari. Ipak, formalnu vlast dugo su drali njihovi voe banovi, upani, podupani i suci. Sve do dolaska Mletaka

oni su nosili cjelokupnu vlast. Banovi su imali platove, krune i ostale simbole koji su ukazivali na njihovu mo. Ti su se sim-boli moi prenosili s bana na bana, kasnije na upana.

Barbanskim banom, sredinom 18. st., bio je Grgo Belavi iz sela Belavii, od Bar-bana udaljeno sedam kilometara. Njega su esto posjeivala gospoda iz okolnih kra-jeva, te barbanski velikodostojnici. Na tim gozbama jelo se i pilo, kojiput i previe. Po-znati barbanski kanonik Petar Stankovi ostavio je zapis o jednoj takvoj gozbi. On je bio uvjeren da se povijesni grad Nesactium nalazio u zatonu Blaz u kojem je upan Be-lavi pokazao vladarske simbole. Po tome i nekim ostalim okolnostima, Stankovi na-gaa da je to bila kraljevska kruna Epulova, a Blaz poloaj davnoga Nezakcija.

UPAN GRGO BELAVI U KRA-LJEVSKOM RUHU. Za jedne gozbe, ko-joj su nazoila barbanska i krnika gos-poda, nakon obilata uivanja i zdravica, ustane upan Grgo Belavi sa stola, ode u susjednu sobu i doskora se vrati u gostinj-sku sobu, preodjeven u neobino ruho: za-ogrnut platem, zlatnom krunom na glavi, kolajnom oko vrata i ezlom u ruci!

Gosti su ga zapanjeno gledali, a on je utke i dostojanstveno proetao gostinj-skom sobom, pa se vratio u sobu iz koje je bio preodjenut izaao. Uskoro se, izno-va preodjenut, vrati meu zauene goste. Pod dojmom neobine upanove pojave, gospoda su ga znatieljno stala zapitkivati kako je doao do toga ruha i nakita.

Meu gostima je bio i barbanski javni biljenik Toma Andrija Capponi, koji je drugoga dana sve vieno ispriao barban-skom kapetanu. Istoga dana uputi se kape-tan sa svojim kancelarom i ostalom gospo-dom upanu Grgi Belaviu, molei da mu pokae dragocijenosti. upan, meutim, zataji sve i svoju pojavu na gozbi i bla-go. Uinio je to poznavajui stroge mleta-ke odredbe u sluaju otkria blaga i kobne posljedice koje bi ga mogle snai. upan je kapetanu izjavio da su gosti bili toliko pija-ni da su vidjeli i ono ega nije bilo. Notar Capponi i ostali gosti uvjeravali su kapeta-na u istinitost dogaaja kojem su nazoili, no upan Belavi sve je nijekao.

Meu narodom je kolala pria da je u-pan Grgo Belavi prigodom svakoga krte-nja svoje mnogobrojne djece, novoroen-etu oko vrata stavljao kolajnu.

upan je umro u visokoj starosti i sa so-bom u grob ponio tajnu o kraljevskim zna-menjima.

Sve do prelaska pod Mletke, barbanska upanija prostirala se na upu, Rakalj, do Mutvorana i Filipanu s Guranom. Tek je mletaka vlast pretvorila Barbantinu u fe-udalnu gospotiju, a Rakalj izdvojila u po-seban feudalni posjed.

Kada su jednoga kolovokoga dana 1805. godine Napoleonove ete provalile preko rijeke Rae, mletake vlasti pobjegoe netragom iz barbanske kule, a na Velim vratima doekae francuskog zapovjednika upan Ive Pavli i podupan Mate Mirkovi. Ponudili su ga kruhom i solju s poklikom u slavu jednakosti, bratstva i slobode

Glas svetog Pava12 Glas svetog Pava 13

BORIS KOLI KOTRE, ELISKI

Peteh kukurie, iv je, fori je jo niki osta iv!

MILAN RAJKO, AJINI

Pamtim pla i oganj spaljena sela

ENIO LICUL, ELISKI

Neizbrisive ratne strahote

ratne prie

Vesna MEDVEDEC BURI

Kako je nastalo selo eliski ispriao mi je 83-godinji Boris Koli, zvan Kotre, koji me je doekao sa su-prugom Pjerinom (ro. ernjul iz sela Topid na Labintini) u svom dvoritu tog vrlo toplog prijepodneva poetkom li-stopada. Sa stabala su padali poutjeli listo-vi smokve, podsjeajui na slatke plodove iz kojih je Pjerina napravila smokvenjak za hladne zimske dane.

- Doao je ovdje ivjeti neki ovjek, kova po zanimanju. Nakon njegove smrti ostala je ena bez potomaka pa je selo ostalo pu-sto. Onda su iz Glavani doli Liculi i Ko-tre, tako je nastalo ovo selo. Od dva prezi-mena selo je dosta napredovalo, sada ih je pet-est, a od nekad osam familija, sada ih je priko dvajset. Dosta ljudi radilo je u Ulja-niku u Puli, a ostali su ivjeli od zemlje, vi-nogradarstva i stoarstva. Nekad je bilo i priko 500 ovaca i 100 krava, sada moda jo jedna-dvije, pria sjetno barba Koli.

Ima on jednu puno zanimljiviju priu - o dogaaju to se zbio dok je bio djeak u opasnim okolnostima Drugog svjetskog

rata. Priu koja ga saplee i titi u strahu da e ostati samo njegova, jer godine idu, a zdravlja je sve manje.

- elija san to nekome ispriati pri-je nego umrem. Tako se to dogodilo: Ni-jemci su izmeu Glavani i Divii pohvatali neke ljude. Bila je to godina 1944. Jedan je bio napravio mot neka pobjegnu, ali ljudi se nisu mogli maknuti od straha i sve su ih poubijali. Zbog toga, ali i drugih stvari, nai ljudi po selima bili su organizirani i dogo-vorili da e im neto vide alarmirati ljude. Faisti su znali da su nai iz sela ili u par-tizane. Jeno jutro, pred Boi, dok je susjed vodio krave na lokvu, vidio je ovjeka s pu-kom. Znao je da to nije partizan, a im ima puku to nee dobro finit. Diga je alarm i svi su se razbjeali. Moj barba Ive je ba ia kod strica po cigarete. Kad je uo za ovi-ka s pukom, je skoija u na korat i tu su se nali. Prije je ti ovik s pukom bio ku-rir u partizanima koji je prea faistima, pa je barba Ivu odmah prepoznao. Moj barba mu je reka: Mario, nikad nisam nikome na a uinija, gremo svaki svojin putem. Nije htio posluati, nego je barbu s pukom go-nio putem na livadu. Ja san poteka eni mu rei: Strina, barbu su faisti uhitili!. Kad su bili na jednoj koroni, barba Ive je bio na do-hvat puke i znao je da je to najbolja ura da ga napadne. Iskoristio je priliku, hitija se na puku pa na njega, ali on se dohvatio pito-le. Onda ga je uhvatio za vrat, pitolj mu je pao iz ruke. Barba je uzeo pitolj a on ga je ugriza izmeu palca i prsta i taj mu je oi-ljak ostao itav ivot. Uspio ga je ipak do-

hvatiti i zatuka mu je metak u srce. Puca je jo jedanput od straha da ako zavie, bi bili cilo selo spalili. Priao je to poslije mom ocu, ja san ima jedanaest godina i sve san slua. Barba je puku i mrtvog faistu osta-vio, uzeo samo pitolu i uputio se prema bunkerima pokriveni smrikvom. ene su imale obavezu svako jutro sii svjeu smri-kvu daleko, puno dalje, pa s granama po-krivati ulaz u bunkere. Moja mati i Ana Ko-li, su rekle: Putimo mrtvega di je, emo re da su hitali, mi ne znamo ki. Onda su doli Njemci i faisti, traili su partizane. Opkolili su selo i sve proeljali. Barba se bio skrio u bunkeru u kampanji, dva Ni-jemca dola su do njega, priinilo mu se da ga jedan gleda ravno u oi i pomislio da je gotovo s njim. Tada je jedan rekao: Nema nikoga!, i otili. Stavili su svo selo u stroj, ali nitko nije progovorio. Pucali su tri rafa-li, preko glava su im meci letili. Svi dan su pucali po selu, sriom u zrak. Otac se skrija ispod manjadura, u tali je bio bunker. I ja san bio s njin. Na veer smo uli peteha da kukurie, otac je reka: Peteh je iv, fori je jo niki iv!. Mati nan je javila da su oti-li. I barba je u bunkeru u kampanji nave-er uo kosie da pjevaju. To znai da vie nema nikog, pomislio je, izaao iz bunkera i uputio u partizansku stanicu Rebii, gdje

su ve bili javili da su ga uhvatili, ali nisu znali da se spasio. Doa je sav raskrvavljen. Sedan dan ga ni bilo doma. Poslije je na-stavio s radom i slao mladie u partizane u Gorski kotar, zakljuio je svoje kazivanje barba Koli.

Otac Mate imao je vie brae. Osim Ive, bili su jo Jakov, Martin, Miho i Mirko, te sestra Veronika. Svi narodnjaci. Mirko je bio sveenik u Funtani, Krnici, bandaju i Fukulinu. Unato tomu to je pomagao partizanima nosei im za vrijeme rata lije-kove, jednom su mu prigodom, neposred-no nakon rata, stavili icu preko ceste dok je vozio motor iz Porea prema Fukulinu i skoro je nastradao.

Premda je bio djeak, te ratne godine barba Koli dobro pamti. Koliko li je straha pretrpjela cijela obitelj?! Jednom, dok je u-vao krave, naao se izmeu dvije vatre: pu-cali su Nijemci i partizani, sve krave su mi bile ule. Faisti su im poetkom 1944. go-dine spalili kuu, nakon to su partizani na-pali jedan njihov kamion. Netko je vidio da je tu bio i Ive Koli, a bili su dva s istim ime-nom, pa su za ne baljat spalili i jednu i drugu kuu. Barba Ive je nakon rata radio u TE Vlaka, pomagao je u brojnim seoskim radnim akcijama, posebno kod izgradnje infrastrukture. Umro je 1964. godine.

Barba Ive izvukao ivu glavu: uspio je svladati faistu koji ga je go-nio preko livade s pukom u ruci, svladao ga je u hrvanju, dokraj-io te sakrio u bunkeru. Nijemci su pronali mrtvo tijelo, sakupili sve seljane, traili partizane, pucali im preko glave, sreom ne u tijela ve u zrak. Najeli su se straha

Stres je doivio kada su faisti zapalili kuu Ive Kolia, kada su ga doli uhititi i kada je uvao strau pred kuom u kojoj su bili partizani, meu kojima i otac, te ugledao da dolaze vabe

Osamdesettrogodinji enio Licul iz eliski jedan je od najstarijih mjetana sela, ali i okolice. Puno toga pamti kada je selo u pitanju, od toga da je u selu nekada bilo samo est obitelji prezime-na Licul i Koli, preko ratnih zbivanja etrdesetih godina, do poslijeratne obnove sela kroz gradnju cesta, vodovodne i elektrine infrastrukture pa sve do ureenja brda Sv. Pava. Ono to do dana dananjega nije zaboravio, ratna su zbivanja u Drugom svjetskom ratu. - Imao sam osam godina, a proivio sam tri velika stresa. Prvi je bio kada su faisti zapalili kuu Ive Kolia koji je bio voa ustanka. Toga dana zapalili su i kuu Grge Juree, oca Jakova Gobe koji je bio komandant partizana ovog kraja. Tada sam uvao ovce na Sv. Pavi. Nave-er se od straha nisam usudio vratiti kui pa su morali doi po mene. Drugi put sam proivio stres kada su u nau kuu doli otac, barba i jo nekoliko partizana koji su se skrivali u umi u bunkeru. Doli su neto pojesti, trebao sam im drati strau, kada sam vani vidio vabe.

Toliko sam se prestra-io da sam se popikio. Javio sam im, pa su se brzo iskrali u talu gdje je bila iskopana rupa u koju su se skrili. Sre-om, Nijemci nisu ulazili u kuu, ve su samo proli kroz selo. Ipak, svi smo se bojali, veli Licul. Trei stres doivio je kada su faisti doli u selo uhvatiti Ivu Kolia pa su opkolili selo. Uhvatili su ga, ali on je us-pio ubiti jednoga od njih i pobjei. Sve sam to vidio na svoje oi, napominje enio Licul.Sjea se i osnovne kole koja je nekada bila u eliski u kui kod Usipa Kolia Kotre. Bila je to talijanska kola koja je okupljala djecu iz eliski, Bateli, Majii, Ivanoii i Fumeti.- Uiteljica je ivjela u kui mog djeda Mihe Li-cula. Sjedili smo u vrlo uskim klupama, svi stije-njeni, prisjea se barba enio, iji su se preci iz Sutivanca u eliske doselili 1894. godine. Osnov-nu kolu zavrio je u Grandiima, ali ne u novoj koli, ve u jednoj obiteljskoj kui gdje je, kako kae, sjedio pod napom. Nakon ratnih godina, 1948. upisao je rudarsko-industrijsku kolu u Vineu koju je zavrio 1951. Nakon odsluenja vojnog roka u Rajlovcu radio je osam godina kao vatrogasac u Rai, a potom

u tvornici vapna na Mostu Raa kao pear, pa voa smjene. Tu je 1990. doekao mirovinu. Oduvijek je bio drutveno angairan; bio je i vijenik u tadanjoj opini Labin koja je pod svojom kapom imala i Barbantinu (od 1962. do 1970.). lanovi vijea skuptine uz njega su s ovog podruja bili i Fumica Ciceran, Josip Mauri i Frane Roce. - U to vrijeme puno smo toga uinili za na kraj. Sjeam se kada smo dobivali struju, 1963. godi-ne, da smo sve morali sami raditi na ruke. Sami smo kopali rupe za postavljanje elektrinih stu-pova, a svaka je obitelj morala pripremiti i dva duba koja su se koristila za stupove. Vodu smo dobili 1977. Opet smo sami morali kopati glavni kanal dugaak tri kilometara, i onda jo priklju-ke do kua. Isto je bilo i s telefonom 1986. godi-ne, kae 83-godinji enio Licul. Kada je dolo vrijeme, prikljuio se akciji uree-nja brda Sveti Pavao. - Nekada su oko crkve bile samo niske smrikve. Tu smo uvali blago. Tada boka nije bila tako visoka kao danas pa je pogled bio fenomenalan. Vidjela se Uka, Sveti Martin, Labin, Trlji, kita-a, ajini, Filipana, Borinii, more, Loinj, Cres, Osor, Mutvoran, Bratulii pa sve do Manjadvorci, nabraja barba Licul. Iznimno je zadovoljan da se okoli oko crkve devedesetih godina uredio kada je obnovljen u krov crkve. Veliku podrku imali su od sveenika pok. Petra Sinoia.U ienju okolice crkve SV. Pavla, napominje, sudjelovali su mjetani sela eliski, Ivanoii, Grandii, Pavlii, Koljani, Goleovo, Bateli i Bori-nii. B.B.

S nepunih petnaest godina zaposlio se u graevine, u 23. godini izgubio je ruku u nesrei na radu u Istarskim ugljeno-kopima Raa, ustrajnou zavrio je Viu upravnu kolu u Zagrebu i stekao zvanja pravnika

Teko je prepoznati ajine iz doba nakon za-vretka Drugog svjetskog rata u odnosu na dananje vrijeme. Mi smo u siromatini vie za-jedniki djelovali, iako praktiki nikakvih uvjeta nije bilo. Znali smo organizirati seoske zabave po kuama, jedno vrijeme i u koli. U centru mjesta 1956. ili 1957. izgradili smo tarac, bo-tenirali smo ga naim delom i malim oldima, prisjea se Milan Rajko, roen 1939. godine u ajinima. Kae da se sve napravilo vrijednim rukama svih mjetana, ali netko je zadovoljan, a netko nije. Objektivno, ne moemo biti nezadovoljni jer smo si vlastitim radom priutili bolji ivot, kae Rajko. On je, zajedno s obitelji, uspio preivjeti pokolj u ajinima koji se dogodio u noi 8. na 9. sijenja 1944. godine kada su u selo upali nacisti i spalili ga do te-melja te pobili 52 ljudi. Tada je imao pet godina. Nacisti su istom spalili i Bokordie, gdje su ubili 22 ljudi, a 30 odveli u njemake logore, odakle se nikad nisu vratili.- S mamom i tetom sta-jao sam kod prozora i uo sve te strahote, pla, oganj, nebo u plame-

nu, velike eksplozije. Do danas mi je ostao u sjeanju taj uas. Ostale su ene s djecom, sve je bilo uniteno. Naa kua nije spaljena jer je bila izdvojena, na rubu sela. Nisam izgubio nikoga, otac je bio odbornik u NOB-u, kazuje Rajko. Oni koji su preivjeli uhvatili su se u ukotac sa strahotama i postepeno se selo po-elo obnavljati. Prvo zaposlenje u graevini Rajko je pronaao sa svega etrnaest i pol godina. Nije imao ni osnovnu kolu kada se zaposlio u ugljenokopi-ma Raa gdje je, u 23. godini, kao predradnik u tekoj nesrei izgubio ruku. - Preivio sam, bilo je dosta peripetija i muke da mi se omogui napredak. No, zahvaljujui mojoj volji i elji, uspio sam upisati Viu uprav-nu kolu u Zagrebu i doao do zvanja pravnika. Pripravniki sta odradio sam u Opini Raa. Bio sam i osniva ugostiteljskog poduze-a Rudar Labin koje se odvojilo od tadanjih ugljenokopa Raa i zapoljavalo 240 ljudi, pri-povijeda Rajko. U radnom vijeku dugom 40 go-dina i dva mjeseca uspio je od nekvalificiranog radnika stei zvanje pravnika. Tada se zaposlio u TE Plomin 2 na mjestu rukovoditelja opih, pravnih i kadrovskih poslova. Bio je prvi odbor-nik u nekadanjem Vijeu mjesnih zajednica u tadanjoj Opini Pula.- ajini prije 40-ak godina, oko 1973. godine, nisu imali ni vode, ni struje, ni ceste, ni asfalt. Za Glavane se nije moglo proi ni seoskim vo-zom. Na groblje u kitai takoer se nije moglo ni vozom, ni kravama, prisjea se na sugovor-nik. Napominje da se cijeli kraj podigao tru-dom mjetana ajina, ali i Biia, Glavana, Trlja, kitae, Orbania, Divia i Filipane, sela koja su bila u mjesnoj zajednici u sklopu Opine Pula. M.V.

Boris Koli Kotre ispred spomen ploe koju su postavili Katedra akavskog sabora i Mjesna org SUBNOR-a Barban u eliskima 19. stude-noga 1977. na kojoj pie: Ivanu Koliu Kotri / 1901 - 1964 / narodnjaku rodoljubu borcu

Glas svetog Pava14 Glas svetog Pava 15

Autoservis Filipovi iz Frkei jedan je od veih poduzetnika na Barbantini, a bavi se popravkom i odravanjem motornih vozila, servisiranjem vozila, vulkanizer-skim uslugama, trgovinom autodijelovima na veliko i malo, uslugama vune slube pri emu surauje s Hrvatskim autoklu-bom te autotransportom i rent a carom. Jedan je od lokalnih poduzetnika koji je u poduzetnikoj zoni Barban izgradio novu poslovnu halu. Zgrada je gotovo dovrena, a vlasnik obrta 37-godinji Damir Filipovi, koji je automehaniarsku struku i radnju naslijedio od oca, preseljenje planira u proljee.

- Preostalo je urediti okoli i prila-znu cestu te postaviti ogradu. Kada smo poeli s investicijom, najprije smo imali imovinsko-pravnih pro-blema kod rjeavanja zemljita jer ono nije u potpunosti opinsko. Imali smo i velikih problema zbog konfiguracije terena jer nije bilo pogodno za gradnju. Morali smo zatrpavati dio terena zbog statike

pa je to potrajalo. Kada smo to rijeili, krenuli smo s gradnjom. Mnogi su me pitali zato se se-lim. Da sam se morao seliti u Pulu ili neku drugu zonu udaljeniju od Barbana, vjerojatno se na to

ne bih odluio. Ali ovo mi je blizu, a okunica u selu je sve manja za poslovnu djelatnost. Nije da se alimo na prostor gdje smo sada, meutim, postao je premali. Jednostavno nam treba vea i modernija radnja, veli Filipovi. Novi poslovni prostor ima oko 500 kvadrata, a u njega su uloili oko milijun i pol kuna. - Veinom smo uloili vlastita sredstva, bez zadu-ivanja. Nemam nikakvih dugovanja ni ita slino i jako dobro poslujemo. Trenutno nas je zaposle-no sedmero. Planiramo zapoljavati, ali ne mislim se prenagliti. Nisam sklon tomu da se opteretim i da posao ne mogu odraditi, zakljuuje Damir Filipovi. B.B.

PODUZETNICI: AUTOSERVIS FILIPOVI

U poslovnu zonu selimo na proljee

OBITELJ FILIPOVI, VODEI PROIZVOA MASLINOVA ULJA NA BARBANTINI

Maslina arobno dotakla i osvojila Mladena

SVE A DELAMO, DELAJMO EKOLOKI ISTO

Trend: hrana proizvedena im blie pijatu

EDI RADOLA, GRANDII

Hia Marije i Johana Rojnia postaje Muzej vina Radola vjeruje u razvoj vjerskog i kulturnog turizma, budunost malih Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-a) koja e turistima nuditi i prodavati domae proizvode za ime Europa luduje. I od toga pristojno ivjeti!

poduzetnici

poduzetnici maslinarstvo

Edi Radola iz Grandii jedan je od onih lanova Drutva sv. Pava koji garanti-ra stabilnu budunost, kako Drutva, tako i itave ove ivopisne zajednice. Prednosti su mu viestruke: osim to spada u red ako ne mlaih, onda svakako onih lanova Drutva koji imaju ve odreeno radno i ivot-no iskustvo i primjerenu ivotnu dob - zaao je u peto desetljee, Radola ima jasnu viziju razvo-ja Grandii i okolnih sela i potrebnu energiju da je ostvari. Onako kako su to inili utemeljitelji Drutva prije dva desetljea.

- Naa opina prepoznala je vrijednost ulaga-nja u vjerski turizam u emu, kao opinski vije-nik, i sam sudjelujem. Mislim da u tome i mi kao Drutvo i itava zajednica moemo puno dati i dobiti. Istarskim nainom zidanja kamenom kao tradicijskim graditeljskim elementom bavim se toliko koliko postoji nae Drutvo sv. Pava. Svoje znanje i iskustvo elim podijeliti sa svojim suse-ljanima. Sve a je vezano za istarski nain zida-nja i kamen, nastojim valorizirati ugradnjom u postojee objekte i okoli, veli Radola.

ovjek je pun planova!- Planiram hiu Johana i Matije Rojni u

selu pretvoriti u muzej vina. Bila je to pozna-ta i priznata obitelj. Godinje su proizvodili do est tisua litara grandianskog terana. U vrime Italije, ak 700 litri tog se terana pilo u Musso-linijevoj rezidenciji. Svo okolno zemljite bilo je u brajdama, konkuriralo je ostalim istarskim vinorodnim podrujima. U hii je ostalo goto-vo sve netaknuto i originalno: bave, makine za sumporat i sve ostalo za praviti vino. Tu je i puno povijesne dokumentacije (rauni, inven-ture, molbe i izvjetaji, pisma...) od 1791. do 1952. godine za koju u svakako trebati pomo strunih ljudi u prijevodu i arhiviranju. Mislim da e to biti korisno svima jer emo moi sa-

znati kako se vodilo gospodarstvo i priprema-lo vino u to vrijeme. Prema nekim dokumenti-ma koje sam prouavao, obitelji je trebalo 6.000 litara vode za kicat lozu svaki put, inili su to pet-est puta godinje a svaki put im je treba-lo sedam do deset dana da to uine. Zamislite koji je to bio posao!, oduevljen je saznanjima Edi Radola.

Zanimljivo da obitelj Rojni nakon Drugog svjetskog rata nije morala dati sve u osnivanje seoske zadruge. Uspjeli su se oduprijeti namje-rama tadanje vlasti jer su tijekom rata obilato pomagali partizane.

Radola vjeruje u razvoj vjerskog i kulturnog turizma, budunost malih OPG-ova koji e tu-ristima nuditi i prodavati domae proizvode za ime Europa luduje. I od toga pristojno ivjeti!

- Ljudi jo ne vjeruju u to, ali mislim da smo na dobrom putu. Planiramo na Barbantini

osnivati OPG s prodajom na kunom pragu, iz liijere, a mi opinski vijenici pomoi emo ljudima u tome. Planiramo izraditi katalog u kojem bi bile sve potrebne informacije o lju-dima, objektima, ponudi. I to nuditi turistima kao dodatnu ponudu, ime emo promovirati itavu Barbantinu i na nain ivota. Umreit emo i Sv. Pava kao izletite, konkretan je po-duzetni Radola.

- Zajednikim smo poslom kroz vikend-ak-cije poeli lani. Gotovo svake subote vodio sam kolu tradicijskog istarskog zidanja. Podigli smo ve puno metri zida. Koristi se samo stari, ve ugraeni kamen i blato ili pamporot, zemlja cr-venica od boksita. Do sada smo uinili oko 200 metara zida u selu, sada radimo jo sto. Ljudi dou svaku subotu, ue se zidanju to e im ko-ristiti za svoje korte. Vapno i pijesak financira opina, ostalo su donacije. Mjetani se organi-ziraju i kuhaju te donesu pie, tako da su koristi viestruke. Skupi se grupa od pet do petnaest ljudi, dou neki i izvana. Super nam je!, veseli se Edi Radola.

Selo Grandii, kao i ostala sela: Mirkovii, Rojnii, Radole, Andrijanii, Martinii..., bo-gato je brajdama i stokom pa bi u budunosti mogli, smatra Radola, uspjeno nastaviti s po-ljoprivredom i turizmom iznajmljivanjem kua za odmor. Nije vano imati samo smjetaj, tre-ba ljudima jo neto ponuditi i zaraditi. Ljudi nisu dovoljno upueni, zato ih je strah uputati se u to, no mi emo im pomoi da ostvare pro-jekt Sto posto made in Grandii, kae Radola.

- Johan i Matija im u tome mogu biti primjer, a s istim projektom moe se nastaviti i u svim okolnim selima. Blaga imamo dovoljno vino, ocat, maslinovo ulje, sir i meso, suveniri.... Pla-niramo urediti i lokvu Gustovac, znaajnu za selo i okolni kraj jer su druge lokve presuile. U njoj su se sada pojavile i kornjae anare, stro-go zatiena hrvatska vrsta kornjaa. Planiramo i etnicu prema selu Orihi i brdu Kriica s pe-inom, svetitem, vrtu s vie od 50 vrsta samo-niklog i zainskog bilja, okrueno suhozidima. Bio bi to pravi etnovrt s prekrasnim pogledom na more prema Cresu i Loinju, s jedne, Briju-nima, s druge strane. Bogom nam je dan ovaj kraj, na nama je samo da ga valoriziramo, za-kljuuje Edi Radola.

Nema dvojbe: s toliko dobrih ideja, entuzi-jazma i jasnih vizija, Radola i suseljani podii e jo (kilo)metri suhozida. I ostvariti vrt blagosta-nja. V.M.B.

Milan ROJNI

Moj dragi brbanski kraj je zaradi svoje nerazvi-jenosti ouva svojstveni znaaj i krajolik ki nudi iroki izbor mogunosti razvoja jer je ta ve let neobraena zemlja mogua osnova za uvi mo-menat trendovske prehrane. Zemlja je ista od otrova, umjetnega gnjoja i tetoina, a njoj daje najvei potencijal za razvoj ekoloke poljopri-vrede. Trendi u prehrani su sada poveano zani-manje za sredozemsku, ekoloki istu te lokalnu proizvodnju, da je hrana proizvedena im blie pijatu, da je friko naberena i da se uda ne pe-lja. I da se zna kadi je resla, od ke fameje je.A jer je osnova sredozemske prehrane maslinovo ulje, kega je na Brbanini ve dosta lipih litri, pensan da se to razvija i dalje te da se dodatno pome delat i druge proizvode od ulik: da se hi kisa, daje u slanicu te razliiti namazi od ulik.Klimatski uvjeti na Brbanini dozvoljavaju pro-izvodnju sredozemskega ranega povra i voa, ki je trno zanimljivo, da se ga proizvest prije od drugih i takovo dostie najveu cijenu. Puno lju-di ne ide hranu iz plastenika tako da imamo i tu prednost pred kontinentalnin dijelon Hrvatske. Ni zanimljivo samo rano povre i voe, nego i kasno jer imamo daleko kanije zimu nego dru-gi. Ko ne dojde rani mraz i led se da uda uinit. Radi, blitva, pinaca, broskva rane erinje, briskve, marelice, kreke,smokve.S tin moremo do na mrkat prije od drugih. a se ne riva pro-dat, se more pokisat, uinit marmeladu i druge preraevine ki su jako iskane; sve se da prodat po dobroj cijeni.Za niko dalje razdoblje more se posa-dit, a dostie dobru cijenu, orihi, mendule, linjaki,pomikaki,a ki se fida bi moga i poet z agrumi ki su odporni na mraz i zimuEkoloka ita poveena z malinon, te prizvodi od njih (kruh, kolai, far, ustupana trukinja) sve su to neiskoriene mogunosti.a se tie blaga, Brbanina ima velike mogu-nosti za ovce, koze, domae kokoe i jaja, au-tohtone istarske krave, prasce i z tin povezano ekoloki ovji, kozji i kravlji sir, prut na kega smo skoro i zabili, a i dobar potencijal za eko-

loki gnjoj ki ga tribaju uni a bi delali povre i voe, jer je povrarstvo, ratarstvo i stoarstvo zaokruena cjelina.Nae brajde i nae vino triba uinit prepoznat-ljivijim, delat ga po starinski i kako takovega i prodavat z posebnon oznakon.Triba se povezat z savjetodavnon slubon da nudi znanje, pogotovo kako iskoristit olde ki hi nudi evropska unija, jer tih oldi je uda samo triba hi znat pobrat. Na Brbanini je dosta pa-rug, ljekovitega bilja, piurak, zdrinjule, kupine i sve je to mogue brat, preraivat i sigurno se more i od tega nito uinit.Hranu triba povezat z turizmon jer sve vie ljudi osim mira i dobrega zraka ie i domau hranu poveenih za obiaje i kulinariku ljudi kamo su doli poinut. Zato bimo morali nainit niki ku-linarini doivljaj Brbanine niki festival hrane, povezat ga z morskon hranon. Tribe predstavit nau domau hranu u koj smo se zgojili, ponaj-prije manetru z svin i svain i na sve mile foze. Uno a su kuhale nae krbne matere i babe. Pravi primjer takovega naina dela je feta od smokav i smokvenjaki, te degustacija vina i ulja, samo bi to tribalo delat vie put u sezoni s tin da obavijestimo sve nae turiste. Na placi provajmo uinit jedan mali mrkat, moremo uinit i jenu po-kretnu butigu ki bi opskrbljivala turiste po hiah za odmor, po naih seli. Van sezone se prodaje u kolu, po butigah, otarijah, hoteli, itd., ko bude uda, imamo i izvoz u druge zemljePensan da bi bilo dobro zatitit proizvode z Barbanine z geografskin porijeklon, da nan ne bi ki a zmaka, unako kako mi pensamo da je najbolje. Nainit niki brend, bimo rekli moderno. Sve a nosi oznaku zdravo, ekoloko, domae, lokalno proizvedeno se da lipo prodat, jer je to trend ki nee vreda pasat iz mode.Za kraj: sve a budemo delali, delajmo ekoloki isto jer je to za zdravlje nas, nae dice i svih unih ki budi jili tu nau hranu z blagoslovljene-ga i najlipega kraja svita. Budimo ponosni da ivimo tu kadi smo, pomorimo jedan drugemu u znanju, mehanizaciji, razdilimo si starinska sime-na, delajmo tu nau zemlju u ljubavi i putimo je istu unin ki gredu za nami - naoj dici, nain unukon!

Mladen Filipovi meu prvima krenuo u avanturu podizanja maslinarskih nasada na Barbantini: broji 1300 stabala, ove godine urod od sedam i pol tona donije-lo mu 850 litara maslinova ulja; sada su u planu investicije u postrojenje za preradu

Branko BLAINA

Pretpostavljam da su graditelji crkve sv. Pavla, na istoimenom brdacu, bili za-divljeni pitomim krajolikom, koji je od-njegovao mnoga dobra to su barban-skom seljaku ivot uinila podnoljivijim. Tada su vinogradarski nasadi, itna polja, oranice za-saene krumpirom, povrtlarske kulture i ogro-mna stabla nudili privlaan prizor obiteljima doseljenih iz Dalmacije, za ije je duobrinike potrebe izgraena ova crkva. Dolazei iz kra-jeva, gdje je maslina bila hraniteljica ivota, u obuhvatu pogleda s brda sv. Pavla, nje nije bilo. I to zato to maslina otuda ne vidi more. Kli-matski uvjeti bili su njezin glavni neprijatelj.

KONANI ODGOVOR DAJE PRIRODA. Nekako, s poetkom obnove crkvice sv. Pavla, prije dvadesetak godina, poeo je intenziv-niji uzgoj maslina i na ovom podruju. Jesu li se promijenili klimatski uvjeti ili su strunjaci uspjeli uzgojiti otpornije sorte maslina? Kona-ni e odgovor dati priroda, koja e prihvatiti ili odbaciti to plemenito stablo. Dosadanje isku-stvo govori da jedno i drugo ima utjecaja na sudbinu te kulture.

Po slobodnoj procjeni, na Barbantini u to vrijeme posaeno je oko 30 tisua mladih ma-slina, od ega ih je na nekim mikrolokacijama stradalo blizu sedam tisua. U svakom sluaju, to je upozorenje poljoprivrednicima da masli-narstvo mora biti u suivotu s prirodom. Za maslinike treba odabrati tople, sunane poloa-je na padinama, prozrane i bez jakih vjetrova. Vana su i tla, koja moraju biti rahla kako ne bi dugo zadravala vodu. Barbantina ima neke od tih karakteristika, gdje pod blagim utjeca-jem sredozemne klime i blizine mora maslina moe opstati. U odabiru sorti vodi se rauna na one masline koje su otpornije na hladnoe. Jed-na jaka zima, s dvoznamenkastim minusima, bila bi kobna za maslinike.

Pravi je uitak sadnja i uzgoj maslina, osobi-to u godinama kada one svojim urodom nagra-uju trud poljoprivredniku, kao to je to sluaj ove godine. To najbolje zna Mladen Filipovi, koji je meu prvima krenuo u avanturu podi-zanja maslinarskih nasada. Sasvim sluajno... Politiki aktivan i angairan u tijelima opinske uprave, poticajno je djelovao u podizanju prvih maslinika u svom kraju, za to je iz Porea na-bavljao sadnice za itelje Barbantine.

OBITELJ ZADOVOLJNA. To ga je potaklo da i sam, 1995. godine, posadi tridesetak ma-slina, na lokaciji Javornik, uz barbansku zao-bilaznicu. Maslina ga je osvojila, pa je sljede-ih godina sadio nove, dok nije popunio itavu njivu. Potom je potraio nove lokacije i malo

po malo doao do 500 stabala. To nije sve: od 2013. do 2015. godine zasadio je novih 800 sad-nica. S ukupno 1300 stabala vodei je proizvo-

a maslinovog ulja na Barbantini. Poticao je i ostale tako to je u svojim maslinicima organi-zirao struna predavanja o rezidbi i odravanju maslinika. Mnogi su tu prvi put uli o sortama: Leccino, Pendolino, Ascolana, Istarska bjelica, Carbonaca, iolera, Leccino del Corno i Bua, koja je najzastupljenija. Provodi sve potreb-ne agrotehnike mjere, pa je i urod pristojan: ove su godine masline dale urod od sedam i pol tona, to mu je donijelo 850 litara ulja.

O maslinarstvu skrbi uglavnom Mladeno-va obitelj, a u vrijeme berbe i prerade u pomo uskau dva radnika. Obitelj je za sada vrlo zado-voljna tom djelatnou, to daje poticaj za dalj-nja ulaganja. Ne vie u podizanje novih nasada, ve u postrojenje za preradu. U planu je insta-liranje prve uljare na Barbantini, to e biti od koristi svim maslinarima, koji svoje masline prerauju u udaljenijim mjestima.

Glas svetog Pava16 Glas svetog Pava 17

IVAN BORULA, VLASNIK KONOBE AJINKA

Ljudi vole seoski turizam

MIRO MARETA, BORINII

Turisti se svemu ude VEDRAN ROJNI IZ PETEHI

Zadovoljan razvojem turizma Vedran Rojni iz mjesta Petehi, koji ve 22 godine ima tvrtku za meunarodnu pediciju, znaajno je pomogao u akciji obnove i ure-enja brda sv. Pavla. Vlastitim je kamionom u desetak navrata besplatno dovezao materijal potreban za nasipavanje.- Zamolili su me da dovezem materijal. Uinio sam to rado za na kraj, za nae ljude. Opina je organizirala, a ja san pelja ljunak i mljeve-ni asfalt, kae Rojni. Smatra da bi se na brdu trebalo ee organi-zirati razliite manife-stacije: Ako se u neto uloi, tribalo bi ee koristiti, neto organizi-rati. Ako je novi prostor namijenjen narodu, tribali bi se ljudi ee okupljati, druiti se, igrati karte, organizirati roendane dici. U su-protnom, taj prostor propada. Na Barbantini je puno drutvenih domova: I na je Mjesni odbor Petehi dobio novi dom, ali bi u budunosti trebalo izgraditi viena-mjensko sportsko igralite za nogomet i ko-arku, poput onog na podruju MO Prnjani. - Zadovoljan sam kako su rijeeni javna ra-svjeta, voda i struja na podruju naeg mje-snog odbora, a u budunosti bi svako selo trebalo dobiti kontejnere za selektivno priku-pljanje otpada. U Petehi je samo jedan kontej-ner kod kole, pa bi niki iz Poljaki triba smee odnest tamo, a ljudi to ne delaju, kae Rojni. S druge strane, zadovoljan je razvojem turiz-ma na podruju ovog mjesnog odbora, gdje je 30-ak smjetajnih objekata, ali i cijele opi-ne, u kojoj je ak 245 kua za odmor. Na po-druju cijele opine u prvih je devet mjeseci ostvareno 82.680 noenja, to je ak 21 posto vie nego u istom razdoblju lani. Istodobno je zabiljeeno 9.354 dolazaka, 23 posto vie nego lani. Dakle, ve je u prvih devet mjeseci premaena itava 2015. godina, kada je ostva-reno 69.583 noenja i 7.864 dolazaka. Na podruju opine Barban registrirano je 178 iznajmljivaa s 1.454 turistika kreveta kojih je 18 posto vie nego lani, kada ih je bilo 1.232. U odnosu na prolu godinu povean je i broj iznajmljivaa sa 157 na 178, kao i broj smje-tajnih jedinica, s 219 na 245. M.V.

MARIO LICUL, IVANOII

Zasui rukave i uini deloNae je selo bilo aktivno u svakoj opini kojoj smo pripadali Barbanu, Vodnjanu, Labinu, Puli pa opet Barba-nu. Nismo in dali nikad mira. Govorili smo: Dajte nam samo projekt, mi emo ga sami ostvariti! Nije bilo akcije koju smo poeli a da je uspjeno nismo priveli kraju

Mario i Dragica iz Ivanoii sretni su jer su oboje njihove djece, sin Dra-gan i kerka Jadranka, ostali blizu njih u selu. To njima osobno, tako-er i selu, garantira budunost, onakvu kakvu svaki roditelj pa i sama zajednica ele. Zato su se i angairali u osnivanju i potpori radu Dru-tva sv. Pava znajui da zajednitvom i predanim angairanjem mogu postii mnogo.

- Sveti Pava obiljeio je mnoge generacije, pa tako i nau. Bio je prisutan itavog mog ivo-ta. Bilo je vrime da se obnovi to brdo, da se na-pravi drutveni dom. Zahvalan sam svima koji su u tome sudjelovali. Ljudi su ovdje navikli na radne akcije i zato danas imamo sve i stru-ju i vodu, asfalt i telefon, veli vitalni 82-godinji Mario Licul.

itava ivota bio je angairan u raznim dru-tvenim strukturama svog sela i opine. Drutvo sv. Pava puno je uinilo za zajednicu, a puno ga akcija jo i eka. Za razvoj su nuni kvalitetni putevi, a jedan od njih je i pravac eliski-Maj-ii. Drutvo je oduvijek bilo sakuplja ljudi u kojem se razgovorom, dogovorom, odluivalo kako u dobru tako i zlu. Brdo i crkvicu gdje smo

ili na dontrinu treba i dalje oivljavati jer sve to se napravi sada, bit e dobro iduim generacija-ma, savjetuje Licul.

To zna iz vlastita iskustva. Nakon Drugog svjetskog rata, sjea se, u selo se gotovo nije moglo doi niti pjeice, a kamoli prijevoznim sredstvom. Veina obitelji je iseljavala zbog neimatine, a danas imamo i previe, kue od 200-300 kvadrata i jedno dijete. Samo slonim radom doivjeli smo ono to smo nekada sanja-li. Zato ponavljam: sve to smo napravili za na-eg ivota, a to vrijedi i za nae Drutvo, dobra je podloga za budunost. Zato bih volio da ovi mladi koji ostaju i dolaze rade kao i mi, i jo bo-lje, zalae se Licul.

Kae da je od pionira uvijek bio u nekoj or-ganizaciji.

- Kao mali san tra babi i didu do Grandii javljati da dolaze faisti, poslije rata sudjelovao u svim seoskim i opinskim akcijama. Nae je selo bilo aktivno u svakoj opini kojoj smo pripadali Barbanu, Vodnjanu, Labinu, Puli pa opet Bar-banu. Nismo in dali nikad mira. Govorili smo im: Dajte nam samo projekt, mi emo ga sami ostvariti! Uvijek je tako bilo. Zasui rukave i ui-ni delo, bila je naa dobitna kombinacija. Zato moramo zahvaliti ljudima koji su sudjelovali i vjerovali nam, sluali nas makar su mnogi znali rei da od toga nee biti nita. A mi smo uvi-jek uinili delo. Nije bilo akcije koju smo poe-li a da je uspjeno nismo priveli kraju, ponosno veli Licul.

Zanimljiva je povijest o nekadanjim kola-ma na ovom podruju. Za vrijeme Italije, sjea se Licul, u eliskima je bila osnovna kola. Bilo je puno dobrih uenika. Moj brat Dragan bio je odlian uenik, nudili su mu da ide u sjemeni-te u Pazin. Poslije Drugog svjetskog rata u pri-vatnoj kui bila je etverogodinja kola u Gran-diima, a onda nova osnovna kola kao zahvala narodu za sve to je uinio za vrijeme rata, pri-sjea se jor Mario.

Po zanimanju je stolar i zidar, zalagao se da se izgrade pristupni putevi i stanovi.

- Ljudi su po njih osmero spavali u jednoj prostoriji, drugi u tali. U Puli sam zavrio Vojnu industrijsku kolu, tamo sam sve nauio. Pede-setih godina poeo sam raditi u Uljaniku, deset godina bio sam u Stolariji Labin, a onda u Poljo-privrednoj zadruzi Vodnjan na odravanju, tako 12 godina, dok su se integrirali s rijekim Kon-struktorom. Onda sam preao u Prvomajsku Raa do penzije jo 12 godina. U mirovini sam od 1992. Ve sam se tufa bit u penziji! Pomagao sam ljudima da si izgrade ili urede prostor gdje e ivjeti u normalnijim uvjetima. I ova kua koju vidite, sve je to mojih ruku delo, ponosno kae Mario Licul. V.M.B.

Umirovljenik Milan Buli iz ajina predsjednik je tamonjeg boarskog kluba koji ima 22 lana, to redovna, to dopunska. U svom je radnom vijeku proao niz poslova: radio je kao trgovac, potom se zaposlio u Teritorijalnoj obrani tadanje Opi-ne Pula, a vodio je i obrt za meunarodni cestov-ni prijevoz. Boanjem se, kae, bavi iz hobija. Bo-arski klub ajini redovito se natjee na podruju bive pulske opine, u opinskoj ligi.- Aktivni smo i srini jer imamo dosta mladih lanova, to nam je i intencija, iako u klubu ima osoba svih dobi, onih od 20 i od 60 godina. Kod drutvenog doma imamo ureeno boalite, a odlazak na natjecanja financira Opina Barban, kae Buli. Dodaje da u ajinima postoji i nogo-metno igralite, ali, naalost, nema igraa.- Tu je nastao vakuum. Nema zainteresiranih, klub bi se mogao formirati, ali mladi su se okupili u nogometnom klubu koji djeluje na razini cijele opine i u kojem su lanovi svih uzrasta, a Opi-na ga financijski prati, kae Buli. Kada je rije o perspektivama razvoja mjesta, napominje da je u barbanskom proraunu za 2017. godinu predvieno milijun i pol kuna vri-jedan projekt ureenja stare kole u ajinima u poduzetniki inkubator, koji bi se financirao nov-

cem europskih fondova. Opina takoer planira sanirati krovove drutvenih domova u ajinima i Biiima, a u perspektivi je i instaliranje tedljive javne rasvjete (LED arulje).- Proteklih 50 godina svjedoimo razvitku nae opine i praktiki je nemogue shvatiti da smo od kolskih putova dosegnuli moderne standarde u 1980-im godinama. Stanovnitvo je u 90 posto sluajeva vlastitim volonterskim radom sudjelo-valo u razvitku opine. Struju smo dobili 1963., prva kurijera stigla je 1965., voda 1979., a telefon 1990. godine. Prvi automobil u ajinima bio je

fio. Stanovnitvo je masovno radilo u ugljeno-kopima Raa, pulskom Uljaniku i Tvornici stakla, nakon toga i u turizmu. Vrijedni ljudi Barbanti-ne, zajedno s nama u ajini, pratili su trendove razvoja u turizmu, poljoprivredi, vinogradarstvu, maslinarstvu. Bila je dosta zastupljena proizvod-nja sjemenske robe, prisjea se Buli. Perspektive razvoja su, dodaje, dobre i one ne ovise o ljudi-ma, nego o okolnostima.- Nai su ljudi uvijek bili aktivno ukljueni u dru-tveno-politiki rad u svim prilikama u mjesnoj za-jednici, pa u nekadanjoj Opini Pula, a i sadanji rad Opine Barban vrlo je kvalitetan. Barbantina je nekad imala svoje delegate u Saveznoj skupti-ni Jugoslavije, potom u Saboru RH. Nitko nam u bivoj opini ne bi nudio kurijeru da sami nismo traili, kae Buli.Govorei o mogunostima razvitka ekoloke po-ljoprivrede, kae da je ranije bilo vie agrarnog stanovnitva koje je obraivalo vee obradive povrine. - Nekad su se vikovi nosili u skladite, u Puljan-ku, uzeli bi makar i dvije kile enja, prisjea se Buli. Danas je stanje drukije, poljoprivredna proizvodnja vie nije isplativa, pa su se ljudi ori-jentirali na vinarstvo i maslinarstvo. M.V.

MIRKO BULI, AJINI

Za razvitak Barbantine zasluni svi vrijedni mjetani

Ivan Borula iz ajina vlasnik je konobe ajin-ka koja je otvorena cijele sezone, sve do 20. listopada, nakon ega se obitelj posveuje maslinarstvu, branju plodova i proizvodnji ulja. Borula zajedno sa suprugom i sinom u potpu-nosti vodi konobu u kojoj plasira vie od 85 posto vlastitih proizvoda. Samo maslinovog ulja godinje proizvedu oko 450 litara, 25 do 30 hektolitara malvazije i terana, te razno po-vre: krumpir, mrkvu, graak. Uzgajaju i kozlie, kokoi i svinje. - Nas troje sve stignemo, od kuhanja, peglanja, pranja, ienja, voenja konobe. Supruga i ja smo u penziji, a lokal vodi sin, kae Borula. Posao ove obitelji odlino se uklapa u viziju

razvitka opine Barban koja se temelji na turiz-mu, ekolokoj poljo-privredi, ali i malom poduzetnitvu. Osim ugostiteljske djelatnosti, namjeravaju se, poput mnogih drugih mjeta-na, baviti i iznajmljivanjem: njihova kua za od-mor s tri sobe u zavrnoj je fazi izgradnje. - Ljudi vole seoski turizam. U kontaktu sam s gostima i vidim da se mnogi vraaju, i to kod istih iznajmljivaa, to znai da su zadovolj-ni boravkom, da su se domaini maksimalno potrudili i ostavili dobar dojam. Seoski turizam svakog dana sve vie napreduje, kae Borula. Kada je rije o ureenosti mjesta, napominje

da bi trebalo vie voditi rauna o okoliu jer se, neovisno o postavljenim kantama za smee, uvijek mogu pronai divlji deponiji.Na pitanje koji su potencijali ajina, ali i cijele opine, kae da su na ovom podruju lijepe ume, osobito prema Grandiima, gdje postoje i biciklistike staze. Problem je to ima pre-malo djece, te podsjea da je u ajinima prije Drugog svjetskog rata bilo vie od 400 ljudi, a sada ih je fori niti stotinu i nito. Ivan nas je doekao pozdravom na engleskom te objasnio da je ivio i u Australiji. Ondje je radio svugdje gdje je osjetio novac, u ugosti-teljstvu, kao konobar.- Prvo sam 1972. otiao u vicarsku, a nakon toga triput u Australiju. Mislio sam tamo i ostati. Pogrijeio sam to nisam jer sam u ovoj zemlji oekivao puno vie od ljudi koji imaju chicken brain ili pilei mozak, otar je Ivan Borula. M.V.

Keri su otile, eni i meni polovica kue je dovoljna. U suradnji s Turisti-kom zajednicom Barban iznajmljujemo ve etiri godine. Puni smo uglavnom dva mjeseca, a najvie dolaze Nijemci i Nizozemci. Prva plaa im je Krnica, odu i na Blaz, u Dugu uvalu

Miro Mareta iz sela Borinii jasno se sjea to ga je potaklo da se prije 20 godina ulani u Drutvo sv. Pavla: Tu je bila kupina i draa, smrikve, naa crkvica od starine bila je zaputena. elio sam da se sve oivi i da se ljudi tamo okupljaju. Tako smo okupljeni poeli delati u selu, masovno su se ljudi odazivali, dolazili su svi oni koji su bili u stanju neto uraditi.

Prole su 73 godine otkako se rodio ovdje, u Boriniima, tu je sagradio sa suprugom Ljubicom obiteljsku kuu, imaju dvije keri, Oliveru i Sonju, te e-tvero unuadi. Bilo je to nekada malo vee selo, danas ima tek pet obitelji. Su-pruga mu je najmlaa u selu, on odmah iza nje. Djeca dolaze, ali kad nas ne bude vie bilo, ne znam to e biti..., veli zamiljeno.

Mareta je radio 42 godine u pulskom Uljani-ku. Na radno je mjesto putovao, posljednjih 20 godidna, svaki dan. No, nije samo ovo istarsko brodogradilite obiljeilo njegov ivot. S istim arom, a moda i jo vie, peat je na njegov i-vot ostavila glazba. Neko sam vrijeme stanovao u Puli gdje sam uz posao zavrio i glazbenu ko-lu, harmoniku, kod Stanka Mihovilovia. Toliko sam bio u to zaljubljen, radio sam u Uljaniku, a na veer iao u kolu i nije mi bilo teko. Bio sam mlad, veli. Svirao je u tri sastava, u Duo Kompa-ri, M&D, a u Akordima je svirao sintisajzer. Tako je, pogotovo tijekom ljetnih mjeseci, proao ita-vu Istru, a zimi mnoge svadbe. Na jednoj od njih upoznao je Ljubicu iz abrunii s kojom se 1978. godine oenio.

- Borinii su uvijek bili mali - napominje - ali puni. Stari su poumirali, mladi otili, neki se u za-

dnje vrijeme