Razvojna psihologija:Razvojna psihologija:

Teorijska grana psihologije koja istražuje čovjekov razvoj od začeća doTeorijska grana psihologije koja istražuje čovjekov razvoj od začeća do smrti.smrti. Proučava promjene koje nastaju s vremenom i čimbenike koji potiču oveProučava promjene koje nastaju s vremenom i čimbenike koji potiču ove promjenepromjene

Ciljevi:Ciljevi:1) Razumijevanje dobnih promjena: 1) Razumijevanje dobnih promjena: KADA, KAKO i ZAŠTO nastaju nastaju2) Objašnjenje individualnih razlika u ponašanju2) Objašnjenje individualnih razlika u ponašanju3) Razumijevanje utjecaja različitih konteksta3) Razumijevanje utjecaja različitih konteksta

Osnovni pojmovi:Osnovni pojmovi:RAZVOJRAZVOJ: relativno trajne promjene koje se odvijaju po određenom slijedu: relativno trajne promjene koje se odvijaju po određenom slijeduRASTRAST: kvantitativno povećanje tijela, ili dijela tijela, uslijed povećanja broja: kvantitativno povećanje tijela, ili dijela tijela, uslijed povećanja broja stanicastanicaSAZRIJEVANJESAZRIJEVANJE: razvojna promjena pod utjecajem bioloških čimbenika; očituje: razvojna promjena pod utjecajem bioloških čimbenika; očituje se u isto vrijeme i na sličan način kod pripadnike iste vrste se u isto vrijeme i na sličan način kod pripadnike iste vrste UČENJEUČENJE: : relativno trajne promjene u mišljenju, osjećajima i ponašanju kojerelativno trajne promjene u mišljenju, osjećajima i ponašanju koje nastaju na osnovi iskustva ili vježbe; ovisi o sazrijevanju – nema učenja beznastaju na osnovi iskustva ili vježbe; ovisi o sazrijevanju – nema učenja bez nužnog stupnja zrelostinužnog stupnja zrelosti

Periodizacija životnog ciklusaPeriodizacija životnog ciklusa Prenatalno razdoblje (od začeća-rođenje)Prenatalno razdoblje (od začeća-rođenje) Period novorođenčeta (1.godina)Period novorođenčeta (1.godina) Period malog djeteta (1- 3 godine)Period malog djeteta (1- 3 godine) Predškolski period (3 – 6 godina)Predškolski period (3 – 6 godina) Srednje djetinjstvo (6-12 godina)Srednje djetinjstvo (6-12 godina) Adolescencija (12 - 20 godina)Adolescencija (12 - 20 godina) Zrela dob (20 - 40 godina)Zrela dob (20 - 40 godina) Srednja dob (40 - 65 godina) Srednja dob (40 - 65 godina) Starija dob (65 godina i stariji)Starija dob (65 godina i stariji)

1

Povijesni pogledi na djetinjstvo:Povijesni pogledi na djetinjstvo:Tijekom vremena pojam djetinjstva dramatično se mijenjao. Antički Grci i Rimljani držali su da su djeca poput svojine koja se može razmjenjivati i trošiti. Tijekom srednjevjekovnog razdoblja Crkva je pomogla podizanju društvene slike o djeci naglašavajući njihovu čistoću i nevinost. Istovremeno je Crkva, dopuštajući samo religiozna objašnjenja ljudskog ponašanja, ometala znanstvena istraživanja za koja se obnovilo zanimanje tijekom renesanse. Puritanska sekta koja je proizašla iz reformacije konstruirala je prvi opsežan model dječjeg razvoja. Model se temeljio na ideji dječje urođene zle prirode i sklonosti prema grijehu, te na vjerovanju da djeca imaju veliku sposobnost učenja u ranoj dobi i da roditelji zato imaju priliku (i obvezu) da ih prikladno odgoje u nezavisnu, samopouzdanu individuu razvijene samokontrole koja se uspješno odupire iskušenjima. Rene Descartes postavio je temelje za znanstveno istraživanje ljudskog ponašanja predlažući dualistički sustav u kojem ne-fizički um upravlja mehaničkim funkcioniranjem fizičkog tijela (kartezijanski dualizam).

Prvi teoretičari:Čak i prije pojave psihologije kao zasebne discipline, tri su mislioca ponudila važne modele ljudskog razvoja koji neposredno prethode trima glavnim teoretskim tradicijama koje danas obilježavaju znanstvenu dječju psihologiju. JOHN LOCKE je smatrao da se dijete rađa kao tabula rasa. Svoj je pristup temeljio na strogoj okolinskoj teoriji prema kojoj se cjelokupna spoznaja stječe kroz iskustvo i učenje. Vjerovao je da djeca znanja stječu kroz načela nagrade, kazne i oponašanja. Zagovarao je važnost poticanja djece. JEAN-JACQUES ROUSSEAu predložio je nativistički model prema kojem su pokretačka snaga ljudskog razvoja urođena znanja i ideje koje se pojavljuju u predvidivim fazama. Teorija evolucije CHARLESA DARWINA ponudila je mogućnost da mnoga ljudska ponašanja imaju svoje porijeklo u prošlosti, kada su bila korisna za preživljavanje naših predaka.

Pioniri dječje psihologije:Znanstveno istraživanje djece započelo je s upitničkim istraživanjem G. STANLEY HALLA, koji je predložio teoriju razvoja temeljenu na načelima evolucijske rekapitulacije. JOHN B. WATSON doprinio je tome da dječja psihologija postane prirodna znanost uvodeći objektivne istraživačke metode utemeljene na opažljivm i mjerljivim ponašanjima. Njegova bihevioristička teorija razvoja drži da je uvjetovani refleks osnovna jedinica razvoja i da su okolinski i iskustveni činitelji u prvom redu odgovorni za promjene u ponašanju. SIGMUND FREUD predložio je teoriju faza u dječjem razvoju koja je izrasla iz njegova kliničkog rada u psihoanalizi. Moderne razvojne psihologe Freudova teorija ne zanima, ali njegovo interakcionističko gledište i njegov naglasak na iskustva iz djetinjstva i dalje ostaju važni pojmovi.Istraživanje djece ARNOLDA GESELLA obnovilo je zanimanje za biološko gledište nudeći

2

dokaze da urođeni maturacijski procesi objašnjavaju razvojne promjene. Njegova opservacijska istraživanja dala su dobne norme ponašanja koje su bile korisne i profesionalcima i roditeljima. JEAN PIAGET je do danas vjerojatno najutjecajniji razvojni teoretičar. Njegova genetička epistemologija bavi se razumijevanjem oblika dječje spoznaje i kvalitativnim promjenama kroz koje ona prolazi tijekom razvoja. LAV VIGOTSKI preložio je sociokulturalni model ljudskog, posebice mentalnog, razvoja koji odražava marksističko vjerovanje u socijalnu i kulturalnu sonovu individualnog razvoja i u važnost razmatranja razvoja iz povijesne perspektive.

Teorijske dileme – pitanja o prirodi razvoja:Teorijske dileme – pitanja o prirodi razvoja:

ULOGA NASLJEĐA ILI OKOLINE: NATIVIZAM – EMPIRIZAM – pitanje u kojoj su mjeri ponašanje i razvoj rezultat bioloških, prirodnih činitelja odnosno okolinskih, iskustvenih, odgojnih činitelja. AKTIVNA – PASIVNA PRIRODA RAZVOJA

KONTINUITET – DISKONTINUITET RAZVOJA

OBRAZAC RAZVOJA – teče li razvoj glatko i stabilno, tako da se nove sposobnosti, vještine i znanja postupno nadodaju razmjerno istom brzinom, ili se razdoblja spore promjene, i razdoblja brze, nagle promjene izmjenjuju POVEZANOST RAZVOJA – nadograđuju li se rana ponašanja jedna na druga i tako stvaraju kasnija ponašanja, ili se neki aspekti ponašanja pojavljuju relativno nezavisno od onih koji su im prethodili i ne može ih se previdjeti na osnovi djetetova ranijeg ponašanja

KRITIČNI-OSJETLJIVI PERIODI RAZVOJA

STABILNOST PONAŠANJA

KONZISTENTNOST PONAŠANJA

NORMATIVNI – IDIOGRAFSKI RAZVOJ – normativno istraživanje se fokusira na sličnosti i općenitosti u ljudskom razvoju, dok se idiografsko bavi uzrocima individualnih razlika, kao što su kulturalni utjecaji

Kontekst i razvoj- sustav utjecaja

DOBNO NORMATIVNI UTJECAJI – škola, pubertet.. POVIJESNO NORMATIVNI UTJECAJI – obilježje epohe, npr. ratovi, kompjuterizacija.. NENORMATIVNI UTJECAJI – samo pojedincima (pad godine zbog bolesti, smrt roditelja u djetinjstvu)

Funkcije teorija Integriranje postojećih informacija u cjelovitu sliku razvoja Testiranje hipoteza ili predikcija o razvoju

3

Raznolikost teorija koje naglašavaju različite aspekte razvoja; različitost rješenja razvojnih dilema

Psihoanalitička teorijaFreudova teorija faza psihoseksualnog razvoja čija je središnja teza da je svako dijete rođeno s određenom količinom seksualne energije (libida) koja se, kako dijete raste, biološki usmjerava na određena mjesta na tijelu- erogene zone. Dolazak libida na svaku točku u tijelu označava novu fazu u psihoseksualnom razvoju djeteta. Uspješan prelazak iz jedne faze u drugu zahtijeva da dijete primi prikladnu količinu ugode od svake erogene zone. Ako djetetova iskustva tijekom faze nisu onakva kakva bi trebala biti, jedan dio libida ostat će fiksiran u toj erogenoj zoni umjesto da prijeđe u sljedeću.Uprkos zamjerkama, Freudova teorija dječjeg razvoja sadrži dva temeljna pojma koja su i danas općeprihvaćena: prvi je interakcionističko gledište, prema kojem i urođeni procesi i okolinski činitelji snažno doprinose dječjem razvoju,a drugo pretpostavka da rana iskustva mogu imati važan utjecaj na ponašanje u kasnijem životu.

Freud i Erikson: Stadiji razvoja

DobFREUD

ERIKSONFaza Razvojni zadatak

o – 1 god. oralna odbijanje od prsapovjerenje vs.nepovjerenje

1 – 3 god. analna kontrola sfinkteraautonomija vs. srami sumnja

3 – 6 god. falusnaidentifikacija sroditeljem istog spola

inicijativa vs.krivnja

6 - cca 11 god.

latencije

razvoj obrambenihmehanizama

kompetentnost vs.inferiornost

adolescencijagenitalna

heteroseksualni interesi

identitet vs.konfuzija uloga

mlada odrasladob

intimnost vs.izolacija

srednja dobstvaralaštvo vs.stagnacija

starija dobego integritet vs.očajavanje

4

Psihosocijalna teorija

Erikson: Stadiji psihosocijalnog razvoja

DOB STADIJ/KRIZA RAZVOJNI ZADACIVAŽNE OSOBE

OPTIMALAN ISHOD

o – 1 god.povjerenje vs.nepovjerenje

sigurnost i podrška

njegovatelj/roditelj

optimizam i nada

1 – 3 god.autonomija vs. sram i sumnja

nezavisnost,samopouzdanje

njegovatelj/roditelj

volja, samoinicijativa

3 – 6 god.inicijativa vs.krivnja

istraživanje okoline

obiteljsmisao, svrhovitost

6 - cca 11 god.

kompetentnost vs.inferiornost

učenje vještinaškolska sredina

kompetentnost

adolescencija

identitet vs.konfuzija uloga

formiranje pozitivne slike o sebi

vršnjačka grupa

samosvjesnost, integrirani doživljaj sebe

mlada odrasladob

intimnost vs.izolacija

formiranje socijalnih odnosa

prijateljipartneri

bliskost, ljubav

srednja dobstvaralaštvo vs.stagnacija

briga za potomstvo i profesionalni uspjeh

obiteljkolege

produktivnost, briga

starija dobego integritet vs.očajavanje

osobno ispunjenje svi ljudi mudrost

Teorije učenja:Teorije učenja:

Biheviorizam

Psihološka teorija koju je prvi predložio John B. Watson, a prema kojoj je ljudski razvoj prvenstveno rezultat procesa uvjetovanja i učenja, a ne urođenih bioloških mehanizama. Watson je vjerovao da metoda uvjetovanog refleksa objašnjava kako se ljudsko ponašanje mijenja tijekom vremena. Smatrao je da sva ljudska ponašanja počinju kao jednostavni refleksi, a s vremenom, putem procesa asocijacije, različite kombinacije jednostavnih ponašanja bivaju uvjetovane na mnogo podražaja iz okoline. Što se proces uvjetovanja dulje nastavlja, to veze između podražaja i reakcije bivaju složenije.

Metoda uvjetovanog refleksa – naziv koji je Watson dao pavlovijanskom procesu uvjetovanja u kojem refleksne reakcije mogu biti uvjetovane na podražaje iz okoline.

5

Drugi pionir biheviorizma, B.F. SKINNER, revidirao je Watsonovu ranu teoriju biheviorističkog gledišta, umanjujući ulogu pavlovijanskih procesa u ljudskom razvoju. Ponašanja je podijelio na respondentna, refleksna i operantna – voljna ponašanja kontrolirana svojim posljedicama.ANALIZA PONAŠANJA – Skinnerova teorija okoline i učenja koja naglašava ulogu operantnog učenja u mijenjanju opažljivih ponašanja. Pretpostavlja da na djecu djeluju četiri tipa uvjetovanja i učenja: PRIVIKAVANJE (HABITUACIJA) – opadanje ili nestanak refleksne reakcije koje se javljaju kao rezultat opetovanog podraživanja, RESPONDENTNO (KLASIČNO) UVJETOVANJE, OPERANTNO UČENJE – oblik učenja u kojem se vjerojatnost pojave operantnog ponašanja mijenja kao rezultat njegovih potkrepljujućih ili kažnjavajućih posljedica i DISKRIMINACIJSKO UČENJE – vrsta učenja u kojoj djeca prilagođavaju svoje ponašanje prema podražaju koji signalizira priliku za potkrepljenje ili opasnost od kažnjavanja.

Teorija socijalnog učenja

Teorija socijalnog učenja, većinom temeljena na idejama ALBERTA BANDURE, daje veću važnost kognitivnim čimbenicima nego što to čini analiza ponašanja. Važna pretpostavka ove teorije jest da se učenje opažanjem odvija kad se ponašanje opažača mijenja kao rezultat ponašanja modela. Posljedice koje doživljavamo kada gledamo model, nazvane posredno potkrepljenje i posredna kazna, mogu utjecati na ponašanje opažača. Najvažniji rezultat modeliranje jest imitacija, koja može točno kopirati opaženo ponašanje ili ga apstrahirati u općem obliku. Inhibicija odgovora, drugi mogući ishod modeliranja, događa se kada imitacija opaženog ponašanja postaje manje vjerojatna – obično zato što je model primio kaznu za to ponašanje. Bandura razlikuje stjecanje modeliranog odgovora i njegovo izvođenje. Stjecanje je determinirano opažačevim procesima pažnje i pamćenja, dok je izvođenje pod kontrolom opažačevih izvedbenih i motivacijskih procesa.Bandura naziva svoj model ljudskog razvoja recipročnim determinizmom. On drži da je ljudski razvoj rezultat složenog međudjelovanja značajki osobe, njezina ponašanja i okoline.

Bandura: recipročni determinizam

ponašanje ponašanje

osoba okolinaosoba okolina

6

Kognitivističko-razvojni modeli

Kognitivističko-razvojni pristup ljudskom ponašanju temelji se na uvjerenju da su kognitivne sposobnosti osnovne i da one rukovode dječjim ponašanjem. Ključ za razumijevanje dječjeg ponašanja, prema tome, leži u razumijevanju načina na koji je strukturirano njihovo znanje u određenom trenutku i kako se ono mijenja tijekom rasta.Piaget je opisao ljudski razvoj u pojmovima urođenih funkcija i promjenjivih kognitivnih struktura. S razvojem strukture postaju progresivno sve složenije i razrađenije. Promjenama u strukturama rukovode dvije funkcije: ORGANIZACIJA (težnja za integracijom znanja u međusobno povezane spoznajne strukture) i ADAPTACIJA (težnja uklapanju u okolinu na načine koji pospješuju preživljavanje). Adaptacija se sastoji od ASIMILACIJE (interpretacije novih iskustava na osnovi postojećih spoznajnih struktura) i AKOMODACIJE (mijenjanja postojećih mentalnih struktura da bi se uskladile s novim iskustvima). Ti procesi odražavaju Piagetov konstruktivistički pogled na razvoj – uvjerenje da djeca konstruiraju svoje razumijevanje svijeta, umjesto da ga pasivno primaju od okoline. Čineći to, djeca prolaze kroz četiri stupnja ili perioda razvoja: SENZOMOTORIČKI PERIOD, PREDOPERACIJSKI PERIOD, PERIOD KONKRETNIH OPERACIJA i PERIOD FORMALNIH OPERACIJA.Modeli obrade informacija konceptualiziraju spoznaju kao trodijelni sustav sličan računalu. Podražaji iz vanjskog svijeta čine ulaz ili prvi dio, mentalni procesi djeluju na te informacije i predstavljaju drugi dio i ponašanja različite vrste predstavljaju izlaz tog sustava ili treći dio.

Etologija

Etologija je utemeljena na evolucijskim načelima koje je prvi predložio Charles Darwin. Etolozi vjeruju da ponašanja imaju neposredne i evolucijske odrednice. Ove znanstvenike prvenstveno zanimaju urođena ponašanja i oni pokušavaju objasniti složene oblike reagiranja i smislu njihove vrijednosti za opstanak vrste. Lorenz i Tinbergen, dvojica osnivača etologije, identificirali su četiri značajke urođenog ponašanja: ono je UNIVERZALNO, STEREOTIPNO, NE ZAHTIJEVA UČENJE I POD MINIMALNIM JE UTJECAJEM OKOLINE. Etolozi su opisali kako složeni nizovi urođenih reakcija (obrasci uobičajenog ponašanja) mogu biti potaknuti podražajima u

okolini i kako urođeni mehanizmi, poput utiskivanja (biološki proces tijekom kojeg mladunčad nekih vrsta stječe emocionalnu privrženost prema majci), utječu na proces učenja.

Sociobiologija predstavlja nov pokušaj objašnjenja socijalnog ponašanja u smislu evolucijskog modela prema kojem opstanak gena nadmašuje bilo koji drugi cilj. Vjeruje se da se ovaj mehanizam uglavnom izražava u kulturalnim i socijalnim strukturama.

Osjetljivo (kritično) razdoblje – razdoblje razvoja tijekom kojeg se određena ponašanja mogu lakše naučiti.

7

Ljudska etologija nije se pojavila sve donedavno jer se evolucijski procesi nisu činili nužnim za objašnjenje složenih ljudskih ponašanja. Kao rezultat istraživanja procesa privrženosti, mnogi se aspekti dječjeg razvoja danss istražuju s etološkog gledišta.

Ekološki pristup

Ekološki pristup – pristup istraživanju razvoja koji se usredotočuje na pojedinca u njegovu okolinskom kontekstu.

Mikrosustav: dijete, obitelj, vrtić, škola, vršnjaciMezosustav: odnos između mikrosustavaEgzosustav: rodbina, susjedstvo, zanimanje, medijiMakrosustav: stavovi ideologija kultura

Ekološki model: Transakcijski sustav

bračni odnosi roditeljstvo

razvoj djeteta

8

Ljudski mozak

Mozak djeluje putem komunikacijskih mreža koje obuhvaćaju milijarde živčanih stanica i nekoliko stotina tisuća milijardi veza među njima. Informacije putuju kroz živčane stanice u obliku električnih signala, koje primaju ulazni izdanci dendriti, a dalje ih predaju izlazni izdanci aksoni, obavijeni mijelinskom ovojnicom zahvaljujući kojoj se živčana aktivnost brže prenosi. Neurotransmiteri omogućuju prijelaz informacija preko sinapsi.Mozak ima tri glavna dijela – moždano deblo, srednji mozak i veliki mozak. Psihologe najviše zanima kora velikog mozga, koja upravlja mozgovnim funkcijama više razine. Neka područja kore velikog mozga specijalizirana su za određene funkcije, uključujući vidne, slušne i dodirne osjete.Razvoj mozga fetusa obuhvaća tri faze: stvaranje stanica, seobu stanica i elaboraciju stanica. Nakon otprilike 28 tjedana trudnoće više se ne stvaraju nove živčane stanice, ali se njihova elaboracija nastavlja još godinama. Živčane stanice, kao i sinapse, stvaraju se u prekomjernom broju, a zatim se otklanjaju. Proces njihova otklanjanja traje sve do adolescencije. Iskustvo također ima određenu ulogu u tome, djelomično na taj način što utječe na to koje će živčane stanice i sinapse odumrijeti.Lijeva i desna polutka mozga u određenoj su mjeri specijalizirane. Postojeći podaci upućuju na to da je već kod rođenja lijeva strana mozga pripremljena za upravljanje jezičnim funkcioniranjem, a desana strane za upravljanje spacijalnim i matematičkim funkcioniranjem. Međutim, pod određenim okolnostima jedna moždana polutka može preuzeti funkcije druge.

Smjer tjelesnog razvoja CEFALOKAUDALNO NAČELO (od glave prema repu)

Tendencija sazrijevanja dijelova tijela od glave prema stopalima PROKSIMODISTALNO NAČELO (od bližeg prema daljem) Tendencija razvoja dijelova tijela od trupa prema ekstremitetima

Jedan od izuzetaka od ovih pravila se pojavljuje u adolescenciji, kada rast nogu prethodi razvoju trupa za 6 do 9 mjeseci

9

Promjene u tjelesnim proporcijama i građi:

Neujednačena brzina rasta različitih dijelova tijelaDo uzrasta od približno 6 – 8 god. mozak raste znatno brže od tijela Kod adolescenata brži rast ekstremiteta od trupa U dobi između pete i dvanaeste godine zaustavljanje rasta reproduktivnih organa do puberteta i onda nagle promjene u dobi od oko 14 godina

Tjelesni razvoj u predškolskoj dobi:

Razvoj fine motorike i velikih mišića Razvoj mozga i živčanog sustava; do 3. godine ¾ veličine mozga odrasle osobe

Promjene u živčanom tkivu Porast broja sinapsi Povećanje mijelinizacije: stvaranje ovojnice koja ubrzava prijenos signala

Tjelesni razvoj u srednjem djetinjstvu Usporavanje tjelesnog razvoj u prvim godinama školovanja, nagli rast prije puberteta Rast kostiju brži od rasta mišića- osjećaj boli Potreba za češćom motoričkom aktivnošću- u školskom radu važne pauze s tjelesnom aktivnošću

Tjelesni razvoj i rad s djecom

OBILJEŽJA RASTA POSLJEDICE

Velike individualne razlike

Izbjegavati aktivnosti u kojima uspjeh ovisi o veličini ili snazi

Razvoj velikih mišićaOsigurati prostor za igru, trčanje na otvorenom

Razvoj fine motorike Poticanje aktivnosti

Višak energijePotreba za opuštanjem nakon tjelesne aktivnosti

10

Tjelesni razvoj u adolescenciji

Nagli rast u visinu; nagle promjene počinju kod djevojčica oko 9-10 god., kod dječaka oko 11 god. Porast težine posljedica porasta mišićnog tkiva kod dječaka, i masnog tkiva kod djevojčica Promjene u sekundarnim spolnim obilježjima: uloga hormonalnih promjena Kontinuirani razvoj mozga do kasne adolescencije- nepotpune veze između neurona razlog nedovoljne emocionalne, kognitivne nezrelosti

SEKULARNI TREND: trend sve ranije maturacije

Efekt promjena Povezanost tjelesnog razvoja i slike o sebi Veća nespretnost zbog neproporcionalnog rasta Zabrinutost zbog težine- više od 50% adolescentica žele smršaviti Veća potreba za spavanjem

Individualne razlike u vremenu sazrijevanja: različite reakcije djevojka i mladića koji ranije ili kasnije sazrijevaju - mladići koji ranije sazrijevaju češće se osjećaju privlačnijima od djevojaka koje ranije sazrijevaju – za djevojke poželjan vitak stas, a u pubertetu dobivaju masno tkivo i proširuju im se bedra, mladićima se povećava mišićno tkivo i šire ramena, što su obilježja koja odgovaraju idealnoj slici muškarca u zapadnoj kulturi.

Činitelji rasta: NASLIJEĐE

PREHRANA: pothranjenost često praćena smanjenim misaonim sposobnostima, doprinosti sporijem rastu i kasnijem početku puberteta Neodgovarajuća prehrana u prvoj godini uzrokuje slabiji rast stanica mozga Nedostatak cinka može biti naročito štetan za normalni metabolizam: može prouzročiti zaostajanje u tjelesnom rastu, atrofiju testisa i smanjenu veličinu pomoćnih spolnih žlijezda VJEŽBANJE – općenito ima povoljne učnke na razvoj, ali prekomjerno vježbanje može smanjiti brzinu rasta, uzrokovati kasnije spolno sazrijevanje, negativno utjecati na menstrualni ciklus itd.

11

Kognitivni razvojKognitivni razvoj obuhvaća razvoj složenih misaonih procesa obuhvaća razvoj složenih misaonih procesa (rasuđivanje, mišljenje, uočavanje i rješavanje problema)(rasuđivanje, mišljenje, uočavanje i rješavanje problema) Različiti teorijski modeli:Različiti teorijski modeli: Kognitivni razvoj kao posljedica međudjelovanja biološkog sazrijevanja iKognitivni razvoj kao posljedica međudjelovanja biološkog sazrijevanja i djetetove aktivnostidjetetove aktivnosti Za razvoj mišljenja je ključan odnos djeteta s odraslim osobamaZa razvoj mišljenja je ključan odnos djeteta s odraslim osobama

Teorije kognitivnog razvoja:Teorije kognitivnog razvoja: Piaget-ova teorija kognitivnog razvojaPiaget-ova teorija kognitivnog razvoja Teorija obrade informacijaTeorija obrade informacija Sociokulturalna teorija VigotskogSociokulturalna teorija Vigotskog

Na pristup J. Piageta (1896-1980) proučavanju spoznajnog razvoja utjecala je njegova naobrazba u filozofiji i biologiji. Filozofska naobrazba potakla ga je da naglasi temeljne oblike spoznaje; pojmove prostora i uzročnosti. Biološka naobrazba navela ga je da inteligenciju vidi kao organizaciju, budući da se znanje integrira u kognitivne strukture, ali i kao prilagodbu, budući da se dijete prilagođava svojoj okolini. Prilagodba se odvija kroz dva nadopunjujuća procesa: akomodaciju i asimilaciju. Zahvaljujući tim procesima dolazi do razvojnih promjena, a djeca prolaze kroz četiri razvojna stupnja, ili razdoblja, spoznajnog funkcioniranja.

Činitelji kognitivnog razvoja: SAZRIJEVANJE

FIZIČKO ISKUSTVO

DRUŠTVENO ISKUSTVO

EKVILIBRACIJA – sklonost da se uspostavlja ravnoteža na sve višim razinama

KONSTRUKTIVIZAM: djeca aktivno stvaraju znanje djelujući na dobivenu informaciju; njihovo znanje nije doslovna reprodukcija

12

Promjenama u strukturama rukovode dvije funkcije:ORGANIZACIJA - težnja za integracijom znanja u međusobno povezane spoznajne strukture) i ADAPTACIJA - težnja uklapanju u okolinu na načine koji pospješuju preživljavanje; sastoji se odASIMILACIJE - interpretacije novih iskustava na osnovi postojećih spoznajnih struktura i AKOMODACIJE - mijenjanja postojećih mentalnih struktura da bi se uskladile s novim iskustvima

Piagetova četiri razvojna razdoblja

RazdobljeDob (godine)

Opis

Senzomotoričko

o – 2

Dijete spoznaje svijet kroz izravno djelovanje. To djelovanje odražava se u senzomotoričkim shemama. Tijekom ranog djetinjstva te sheme postaju sve složenije i povezanije. Dolazi do decentracije a dijete počinje shvaćati stalnost predmeta.

Predoperacijsko

2 – 6

Dijete može rješavati probleme pomoću predočavanja, umjesto izravnim djelovanjem. Mišljenje je brže, učinkovitije, pokretljivije i više socijalno uklopljeno. Djetetovi početni pokušaji predočavanja pokazuju određena ograničenja kao što su egocentrizam i centracija.

Konkretno 6 – 12

Pojava operacija omogućava djetetu operacijsko nadvaladavanje ograničenja prewdoperacijskog mišljenja. Operacije su sustavi unutrašnjeg djelovanja koje se nalazi u podlozi logičkog rješavanja problema. Dijete počinje shvaćati različite oblike konverzacije, klasifikacije i odnosnog rasuđivanja.

Formalno 12 – odraslo

Daljnji razvoj operacija dovodi do operacijske sposobnosti hipotetičko – deduktivnog rasuđivanja. Misao započinje s pretpostavkom i kreće se sustavno i logično prema stvarnosti. Primjer takvog logičkog rasuđivanja jest znanstveno rješavanje problema.

13

Senzomotorički stadij

Šest senzomotoričkih stupnjeva

StupanjDob (mj.)

Opis

1. Uvježbavanje refleksa 0 -1Dijete je ograničeno na izvođenje urođenih refleksa – hvatanja ili sisanja.

2. Razvoj shema 1 – 4Refleksi se pretvaraju u adaptivne sheme

3. Otkrivanje postupaka 4 – 8Ponašanje postaje sve više usmjereno prema van. Dijete razvija postupke kojima može ponoviti zanimljive događaje.*

4. Namjerno ponašanje 8 – 12Pojavljuje se prvo istinsko namjerno ponašanje. Dijete može odvojiti sredstvo od svrhe i slijediti određeni cilj.

5. Novost i istraživanje 12 – 18

Dijete počinje sustavno mijenjati sheme kako bi proizvelo nove učinke. Problemi se rješavaju pomoću aktivnog procesa pokušaja i pogrešaka.

6. Mentalno predočavanje 18 – 24

Javlja se sposobnost predočavanja ili simboličkog funkcioniranja. Mentalno rješavanje problema zamjenjuje proces pokušaja i pogrešaka.

* MAGIČNA UZROČNOST – vjerovanje da općenito učinkovita uzročna aktivnost može proizvesti bilo koji željeni ishod, čak i kad ne postoji fizički dodir između uzroka i posljedice.

U senzomotoričkom stadiju, koji se proteže od rođenja do druge godine, dječja inteligencija razvija se u okviru senzomotoričkih shema, a razvoj se odvija pomoću procesa asimilacije i akomodacije. Ta zamisao o dječjoj inteligenciji odražava Piagetovo pridavanje važnosti djetetovu djelovanju kao izvoru spoznaje.Senzomotoričko razdoblje dijeli se na šest podstupnjeva (dob je dana kao grubi prosjek, i nije toliko važna točna dob, nego slijed – red kojim se izmjenjuju pojedini stupnjevi). Početni stupanj sastoji se od različitih urođenih refleksa. Refleksi se razvijaju u adaptivne sheme. Tijekom razvoja sheme postaju sve dorađenije, usmjerene prema van i međusobno sve usklađenije. Osobito važan primjer usklađivanja shema nalazimo na četvrtom stupnju kada se prvi put usklađuju sredstva i cilj u istinskom namjernom ponašanju. Vrhunac senzomotoričkog razdoblja je pojava mentalnih predodžbi na šestom stupnju.

Senzomotoričke sheme – uvježbani i uopćeni sklopovi odgovora pomoću kojih dijete djeluje i uči razumijevati svijet oko sebe.

14

Posebno važno senzomotoričko postignuće je STALNOST PREDMETA. Piagetovo istraživanje upućuje na to da djeca postupno prihvaćaju zamisao o stalnosti predmeta prolazeći kroz niz stupnjeva u kojima se svijest o postojanju predmeta polako odvaja od djetetovog djelovanja nja njega. Za Piageta, ta

pojava svjedoči o postupnosti procesa decentracije, tijekom kojeg egocentrizam novorođenčeta ustupa mjesto objektivnijoj spoznaji svijeta. Stalnost predmeta primjer je Piagetovog shvaćanja djetetova ovladavanje nepromjenjivim obilježjima. Kasnija su istraživanja velikim dijelom potvrdila Piagetov opis razvojnih stupnjeva. Međutim, u nekim slučajevima (npr. AB pogreška – sklonost

traženja predmeta na mjestu gdje je prvotno nađen , a ne na novom), novija istraživanja pokazuju važnost nekih činitelja koje Piaget nije obuhvatio svojom teorijom. Opći zaključak izveden na temelju nalaza novijih istraživanja kaže da je Piaget često podcijenio mogućnost djetetove spoznaje.

Postojanje tzv. kružnih reakcija: primarne, sekundarne i tercijarne Reakcije na podražaje u početku slučajne, zadovoljstvo zbog postignutog efekta; postupno stjecanje uvida kroz pokušaje i pogreške

Predoperacijski stadij

Drugo razvojno razdoblje u Piagetovoj podjeli je predoperacijska dob. Početak predodžbene inteligencije označava glavni napredak u odnosu na senzomotoričko funkcioniranje. Djetetova intelektualna prilagodba sada je brža, učinkovitija, pokretnija i društveno djeljivija. Predoperacijsko razdoblje je također vrijeme posebnih kognitivnih dostignuća, uključujući kvalitativni identitet, razlikovane pojavnosti od stvarnog i razumijevanje pogrešnih vjerovanja.Prijelaz od senzomotoričkog do predodžbenog osim napretka sadrži i određene teškoće, pa se zato naziva predoperacijskim. Mišljenje malog djeteta često je egocentrično, pokazuje nesposobnost da se otrgne od vlastite perspektive i da prihvati perspektivu drugih. Mišljenje malog djeteta također pokazuje centraciju, sklonost da se bude zaveden onim što je perceptivno očevidno. Jedan od oblika centracije i dječja nesposobnost konzervacije.

Dijete može rješavati problem predočavanjem, a ne samo izravnim djelovanjem

Stalnost predmeta – spoznaja o tome da predmeti imaju stalnost koja je neovisna o našem perceptivnom dodiru s njima.

Egocentrizam – u djetinjstvu, nesposobnost da razlikujemo sebe (vlastite postupke ili zamjedbe) od vanjskog svijeta. U kasnijem djetinjstvu to je nemogućnost razlikovanja vlastite perspektive (tj. vidnog iskustva, misli i osjećaja) od tuđe.

15

Upotreba SIMBOLIČKOG MIŠLJENJA: imenovanje premeta, upotreba jezika, odloženo oponašanje, simbolička (“Kao da..” igra); crtežKONKRETNOST MIŠLJENJA: razmišljanje o mentalno lako predočljivim predmetima ili povezanim s neposrednom situacijom – mišljenje o sada i ovdjeINTUITIVNO, a ne logičko mišljenje

Ograničenja mišljenja u predoperacijskom stadijuEGOCENTRIČNOST: nesposobnost razlikovanja osobne od tuđe perspektive; tendencija razumijevanja problema iz perspektive djetetaCENTRACIJA - sklonost djeteta usmjeravanju na samo jedan aspekt problemaIREVERZIBILNOST - razumijevanje odnosa među stvarima, pojavama samo kroz jedan smjer (“Ja imam sestru, moja sestra nema brata /sestru”)USMJERENOST NA STANJE, a ne na transformaciju – nema konzervacije pojmova

Obilježja mišljenja u predoperacijskom stadijuRAZLIKOVANJE POJAVNOSTI OD STVARNOSTI –djeca do 6 godine imaju poteškoća u razlikovanju izgleda stvari od onog što ona jest (“Lijepa vještica”)POGREŠNA UVJERENJA: shvaćanje da ljudi mogu vjerovati u nešto što nije točno (razlikovanje misaonog i nemisaonog) - problem s 3 godineANIMIZAM – pridavanje osobina živih bića neživima

“Drveće ima lišće jer ga ono grije” “Zvijezde trepere jer su sretne”

ARTIFICIJELIZAM – uvjerenje da su ljudi stvorili prirodna bića ili pojave u svrhu zadovoljenja nekih svojih ciljeva.

“Kiša pada jer netko prazni kantu za zalijevanje.” “Nebo je plavo jer ga je netko obojio.”REALIZAM- vjerovanje da su ljudi i predmeti u mislima i snovima stvarni (Čudovište iz sna je ispod kreveta)

Stadij konkretnih operacija

Tijekom razdoblja konkretnih operacija dijete postupno svladava različite oblike konverzacije. Dijete na stupnju konkretnih informacija također počinje shvaćati različite vidove razvrstavanja (također i uključivanje klasa) te odnosno rasuđivanje (uključujući i tranzitivnost). Piaget pripisuje ta i ostala postignuća srednjeg djetinjstva uspostavi konkretnih operacija, organiziranom sustavu unutrašnjih misaonih radnji. Prigovor toj teoriji jest da nije tako dosljedna kao što to zamisao o unutrašnjim strukturama pretpostavlja.Novija istraživanja pokazuju da je Piaget precijenio razliku između ranog i srednjeg djetinjstva. Kada se ispituju u pojednostavljenim uvjetima i predškolska djeca često su kompetentnija nego na Piagetovim standardnim

16

zadacima. Mala djeca nisu stalno egocentrična kao što to tvrdi Piaget, te pokazuju začetke vještina koje će se kasnije potpuno razviti u srednjem djetinjstvu.

Mogućnost LOGIČKOG RAZMIŠLJANJA i konzervacije na poznatim sadržajima Korištenje OPERACIJA mišljenja (Piagetov izraz za različite oblike mentalnih

radnji pomoću kojih starija djeca rješavaju probleme i logično rasuđuju) Ne može razmišljati o apstraktnim pojmovima KONZERVACIJA POJMOVA broja, mase, tekućine, dužine (između 6 i 7 god.):

spoznaja o tome da se kvantitativna svojstva predmeta ne mijenjaju s promjenom vanjskog izgleda

RREVERZIBILNOSTEVERZIBILNOST MIŠLJENJAMIŠLJENJA- operacije pomoću koji se može predočiti prijelaz iz jednog u drugo stanje; simboličko predočavanje vraćanja na početno stanje [argument kompenzacije (promjena u jednoj dimenziji, recimo dužini reda, se nadoknađuje ili ukida promjenom u drugoj dimenziji – razmaku između predmeta), inverzije, negacije (širenje reda se može vratiti u prvotno stanje)]

UUKLJUČENOSTKLJUČENOST KLASAKLASA- spoznaja da podrazredi ne mogu biti veći od razreda koji ih uključuje

OODNOSNODNOSNO RASUĐIVANJERASUĐIVANJE- SERIJACIJA: sposobnost redanja predmeta po nekoj količinskoj dimenziji, npr. dužina

TRANZITIVNOST – sposobnost logičnog kombiniranja odnosa kako bi se izveli nužni zaključci, npr. a>b, b>c -> a>c

Stadij formalnih operacija

Stadij formalnih operacija obično započinje u adolescenciji. Posebno obilježje formalnih operacija je mogućnost hipotetičko – deduktivnog rasuđivanja. Mislilac na stupnju formalnih operacija počinje s mogućnostima – svim hipotezama koje se mogu primijeniti na proučavani zadatak, a završava sa stvarnošću – posebnim rješenjem za koje je sustavna i logička provjera pokazala da je istinito. Takvo se mišljenje otkriva u mnogim zadacima znanstvenog istraživanja kao što je problem s klatnom (odrediti frekvenciju njihanja klatna i faktore (težinu utega, dužinu uzice, visinu s koje se uteg spušta itd.)Premda su kasnija istraživanja potvrdila Piagetov opći opis adolescentskog mišljenja, postavilo se pitanje o prikladnosti pojedinih metoda budući da su neki istraživači izvijestili o slabijem učinku nego što je to bio slučaj u Piagetovim istraživanjima, dok su drugi izvijestili o poboljšanoj izvedbi. Postavljaju se također i pitanja u vezi s točnošću Piagetova specifičnog modela formalnih operacija.

17

Razvijene internalizirane mentalne strukture: mentalno manipuliranje idejama rezoniranje na temelju verbalnih izjava bez konkretnih primjera razmišljanje o hipotetičkim problemima i apstraktnim pojmovima s kojima se

nikada prije nisu sretali sistematično i organizirano pristupanje problemu

Mišljenje adolescenta je apstraktno, idealističko i logično Adolescenti mogu razmišljati o idealnim obilježjima sebe, drugih i svijeta Mišljenje odgovara znanstvenom rješavanju problema Hipotetičko-deduktivno mišljenje Utjecaj na edukacijsku praksu SPREMNOST ZA UČENJE: važnost prethodnih iskustava → asimilacija novog u

postojeće; novo iskustvo koristi samo ako ga dijete razumije MOTIVACIJA ZA KOGNITIVNU AKTIVNOST: prenapredan ili prejednostavan

obrazovni kontekst nezanimljiv → potrebno je uvijek nešto više od trenutne razine- izazovno ako uzrokuje neravnotežu

SKUP ZNANJA O DJETETOVOJ SPOZNAJNOJ RAZINI

inteligencija kao djelovanje- obrazovanje graditi na prirodnoj RADOZNALOSTI DJETETA

Cilj: opis kognitivnih aktivnosti od ulaska informacija do odgovora (ishoda)  KAKO se informacije obrađuju  kompjutorska metafora skladišta pamćenja i kontrolni procesi usmjerenost na specifične kognitivne procese

Perspektiva obrade informacija glavni je suvremeni pristup proučavanju kognitivnog razvoja. Istraživači obrade informacija pokušavaju opisati kognitivne procese u podlozi kognitivnih izvedbi, oblike obrade informacija koji se događaju između podražaja i odgovora. Pritom se oslanjaju na suvremenu računalnu znanost, kao i na opća shvaćanja ljudske inteligencije, te specifične jezike i metode pomoću kojih oblikuju i provjeravaju svoje teorije.Pomoću Piagetove teorije, teorije obrade informacija pripadaju skupini kognitivno – razvojnih pristupa. Usto, kao i Piaget, naglašavajući pravila i strukture u pozadini, istraživači obrade informacija proučavaju i mnoge Piagetove pojmove, a neki od tih istraživača (katkad nazvani i neopiagetovci) predložili su teorije stupnjeva koj su povezani s Piagetovim stupnjevima.

18

Većina tih teoretičara ne govori o širokim i općim stupnjevima koje navodi Piaget. Njihovi su modeli ´´usko područni´´ zato što žele da budu točniji, potpuniji i provjerljiviji od Piagetovih.

Pamćenje u ranom djetinjstvu

Djeca se mogu sjećati od rođenja. Habitacija, klasično uvjetovanje i operantno uvjetovanje mogući su već u novorođenčadi. S razvojem se produžava vrijeme zadržavanja pojednih sadržaja, kao i količina i složenost materijala koji se moež zadržati.Istraživanja habitacije i uvjetovanja govore o pamćenju prepoznavanjem. Pamćenje dosjećanjem vjerojatno se pojavljuje na kraju prve godine života, ali novija istraživanja upućuju na to da se i taj oblik pamćenja vjerojatno javlja i ranije. Djetetova sposobnost traženja skrivenih predmeta navodi na takav zaključak, a oponašanje modela iz prošlosti također govori u prilog toj pretpostavci.

Pamćenje u starije djece

Većina istraživanja pamćenja u razdoblju nakon ranog djetinjstva usmjerena je na proučavanje dosjećanja, koje se u funkciji dobi poboljšava. Ponuđena su tri opća objašnjenja tog poboljšanja. Jedan od uzroka poboljšanja vidi se u razvoju mnemoničkih strategija, kao što su ponavljanje i organizacija. Općenito govoreći, tendencija upotrebe strategija, složenost strategija i vještine kojom se strategije provode povećavaju se s dobi. Naglasak na strategijama odražava važnu temu u okviru pristupa obrade informacija: postojanje ograničenja u obradi informacija i potrebu da se razviju tehnike (poput mnemoničkih strategija) u svrhu svladavanja tih ograničenja.Drugi pristup u objašnjavanju razvojnih poboljšanja u pamćenju naglašava važnost dječje metamemorije, koja uključuje znanje o vlastitom pamćenju. Obje vrste pamćenja poboljšavaju se s dobi. Premda su pokušaji povezivanja metamemorije i zapamćenog bili neuspješni, noviji podaci govore o tome da povećano znanje o vlastitom pamćenju poboljšava izvedbu. Proučavanje metamemorije povezano je s drugom ključnom temom u okviru pristupa obrade informacija – s potrebom za izvršnom kontrolom pri odabiru i usklađivanju kognitivnih aktivnosti. Treći pristup naglašava ulogu općeg sustava znanja u pamćenju. Istraživanja o konstruktivnom pamćenju pokazuju kako pamćenje često uključuje zaključivanje i konstrukciju koji nadilaze doslovne ulazne podatke. Starija djeca sklonija su bavljenjem konstruktivnom obradom od mlađe. Ona također imaju veće «područno» znanje od mlađe djece, i taj činitelj može znatno

19

pridonijeti poboljšanju njihovog pamćenja. Naposljetku, jedna strana kognitivnog razvoja usko povezana s pamćenjem jest pojava skriptova ili znanja o uobičajenoj strukturi svakodnevnih događanja. Istraživanja o odnosu djece i roditelja upućuju na to da razgovori s roditeljima doprinose razvoju različitih vrsta pamćenja, uključujući skriptove i autobiografsko pamćenje.

Mnemoničke strategije: PONAVLJANJE

ORGANIZACIJA (KATEGORIZACIJA) ELABORACIJA

češća upotreba strategija kod starije djece     NEDOSTATNA ISKORIŠTENOST: neuspjeh u iskorištenosti strategije kod manje

djece     NEDOSTATNOST IZVEDBE: djeca do 5 god. ne primjenjuju strategije spontano    ispitivanja u jednostavnom okruženju potvrđuju i kod male djece upotrebu

strategije

Metamemorija: znanje o vlastitom pamćenju s 5 godina znaju da je lakše upamtiti poznato od nepoznatog, lakše je

prepoznavanje od dosjećanja prolazak vremena pridonosi zaboravljanju djeca predškolske dobi precjenjuju svoje sposobnosti pamćenja razvoj metamemorije povezan s većom učinkovitosti pamćenja zbog

upotrebe strategije motivacijska uloga pogrešnih uvjerenja

Predočavanje i rješavanje problema

Poput pamćenja, dječje predočavanje i rješavanje problema značajno napreduje tijekom djetinjstva. Važan vid razvoja je oblikovanje shema ili predočavanje tipične strukture poznatih iskustava. Uz dodatak shema događaja (skriptova), sheme priča i sheme prizora najčešće su proučavanje sheme u djetinjstvu. Sheme se pojavljuju rano u životu i s razvojem se povećava njihova složenost. Jednom kad se ustroje, one utječu na proces obrade informacija i na reagiranje na okolinu.Razvoj pravila drugi je činitelj koji doprinosi razvojnim promjenama. Djetetovo razumijevanje različitih pojmova može se oblikovati pomoću mentalnih pravila koje upravljaju odgovaranjem. Rješavanje problema s vagom dosljedno slijedi jedno od četiri glavna pravila, a složenost i prikladnost pravila povećava se s dobi.Treći činitelj koji doprinosi rješavanju problema je prostor kratkotrajne pohrane. Rješenja mnogih problema zahtijevaju sposobnost kombiniranja rezultata više kognitivnih operacija. To je moguće samo ako djeca imaju

20

dovoljno prostora za pohranu kako bi se prisjetila prethodnih rezultata dok izvode nove operacije. Starija djeca imaju veći prostor za pohranu od mlađe djece stoga mogu izvoditi složenije oblike rasuđivanja i rješavanja problema. Suvremeni podaci upućuju na to da se povećanje prostora za pohranu pojavljuje zbog povećanja operacijske učinkovitosti. Operacijska učinkovitost pak ovisi i o biološkom sazrijevanju kao i o uvježbanosti pri izvođenju operacija.

Školske sposobnosti

Istraživanja u aritmetici pokazala su da djeca razvijaju različite strategije pri rješavanju aritmetičkih problema te da najčešće istodobno rabe više strategija. S dobi, postupno se sve češće rabe učinkovite strategije (kao što je dozivanje), a unutar svake dobne strategije dobri učenici rabe najnaprednije strategije i vještiji su u primjeni strategija od slabijih učenika.Istraživanja čitanja pokazuju da su temeljni kognitivni procesi opisani u pristupu obrade informacija važni i za čitanje. Strategije (kao praćenje razumijevanja), opće znanje (kao što su sheme priča), i kratkoročno pamćenje doprinose čitanju s razumijevanjem. Također je važna i fonološka svijest, uvid u to da slova odgovaraju glasovima i sposobnost prevođenja slova u glasove.

Kognitivni razvoj povezan je s promjenom efikasnosti obrade informacije

Mehanizmi promjene: ENKODIRANJE: prepoznavanje najvažnijih obilježja predmeta i događaja i

upotreba obilježja u stvaranju unutrašnjih predodžbi AUTOMATIZACIJA: povećanje učinkovitosti kognitivnih operacija nakon

uvježbavanje TVORBA STRATEGIJA: olakšava obradu i pohranu informacija: mnemoničke

strategije

Kognitivna promjena

Teoretičari obrade informacija postavili su nekoliko općih načela za teoriju kognitivne promjene. Jedno je da se teorije promjene moraju oslanjati na solidno znanje o različitim razvojnim fazama, tako da je potpuno jasno što se zapravo mijenja. Drugo je načelo da je djetetovo trenutačno znanje važna odrednica mogućih vrsta promjena. Treće se načelo odnosi na to da razvoj ima mnoge odrednice te stoga teorija promjene mora obuhvatiti brojne posebne mehanizme. Među metodama za proučavanje kognitivnih promjena istraživači obrade informacija najčešće rabe računalne prilagođavajuće simulacije i mikrogenetička proučavanja.

21

Tri su mehanizma važna za odvijanje kognitivnih promjena: ENKODIRANJE, AUTOMATIZAM i TVORBA STRATEGIJA. Razvojno napredovanje u enkodiranju omogućava napredak u rasuđivanju. Automatizacija oslobađa prostor za druge kognitivne aktivnosti. Tvorba strategija može pomoći u nadilaženju ograničenja sustava za obradu informacija. Ta tri mehanizma često djeluju zajedno. Primjerice, automatizacija dopušta djeci da se upuste u enkodiranje novih informacija, što može dovesti do stvaranja novih strategija.

Vigotski (1896-1934)

uloga socijalnog okruženja u kognitivnom razvoju Misaoni razvoj ovisi o savladavanju sustava znakova zajedničkim određenoj

kulturi Postupno učenje simboličkog sustava Učenje prethodi razvoju Kognitivni razvoj potiče se suradnjom djeteta s odraslima i vršnjacima Smjer razvoja: ponašanja kontrolirana izvana ponašanja

kontrolirana iznutra

Područje približnog razvojaPodručje približnog razvoja - - razlika izmeđurazlika izmeđuSSTVARNETVARNE RAZVOJNERAZVOJNE RAZINERAZINE: što dijete može samo i RRAZINEAZINE MOGUĆEGMOGUĆEG RAZVOJARAZVOJA: što dijete može uz tuđu pomoć

Znanja i vještine iznad područja približnog razvoja dijete ne može usvojiti ni uz tuđu pomoć

Djeca se razlikuju u stupnju poučljivosti

uloga poticanja: PRIVREMENI POTPORNJI (SCAFFOLDING: PODIZANJE SKELA)

Tharp i Galimore (1988) načini podizanja skela: modeliranje; potkrijepljenje; povratna informacija; izravno poučavanje;

postavljanje podpitanja; kognitivno strukturiranje: objašnjenje načela

važnost osjećaja neposrednog uspjeha i razvoja samostalnosti i odgovornosti za uspjeh

22

Što je inteligencija? – implicitne definicije “Sposobnost apstraktnog mišljenja” “Kapacitet za učenje i iskorištavanje iskustva” “Inteligencija je prilagodba na okolinu” “Inteligencija je ono što trebate učiniti kada ne znate što učiniti” “Inteligencija je ono što mjere testovi inteligencije”

Psihometrijski pristup

Testiranje inteligencije ili psihometrijski pristup inteligenciji donekle se razlikuje od piagetovskog pristupa i pristupa obrade informacija. Svrha je testova inteligencije da mjere INDIVIDUALNE RAZLIKE u intelektualnim sposobnostima. Takvi su testovi izvorno nastali iz praktičnih razloga i uvijek su imali praktičnu primjenu, npr. razvrstavanje učenika u školi. Takva mogućnost praktične primjene pridonijela je trajnim raspravama o njima. Testove inteligencije moraju biti pouzdani i valjani. Testovi inteligencije imaju zadovoljavajuču pouzdanost. Mnogo je teže utvrditi jesu li testove inteligencije valjana mjera inteligencije.Dječji testovi inteligencije povezani su s mjerama školskog učinka, važnim vanjskim kriterijem inteligencije u djetinjstvu. Odnos nije uvijek savršen. Štoviše, usmjerenost većine testove inteligencije na školske sposobnosti može značiti da oni nisu uvijek dobra mjera drugih vrsta inteligencije.

Teorijski pristupi o strukturi inteligencije: generalni, opći (g faktor) i specifične sposobnosti (s faktor) (Spearman) Primarne mentalne sposobnosti (Thurston): Vizualne, spacijalne, perceptivna brzina, numeričke, pamćenje, verbalno

rezoniranje, rječitost

Testovi inteligencije - standardizirani postupci ispitivanja, načini primjene testova i vrednovanja postignutih rezultata

Mjerna obilježja testova: Objektivnost Pouzdanost Osjetljivost Valjanost Pouzdanost Valjanost – u kojoj mjeri testovi inteligencije utvrđuju obilježja inteligencije-

mjeri li ono što treba Kriterijska valjanost: povezanost s drugim obilježjima – npr. testovi znanja,

školsko postignuće Korelacija testova inteligencije i školskog postignuća: 0.5-0.7

23

Kontroverze u proučavanju inteligencije

USTROJ je jedno od glavnih pitanja u proučavanju inteligencije. Psihometričari izvode zaključke o ustroju inteligencije na temelju obrazaca koeficijenata korelacije u različitim mjerama inteligencije. Rezultati faktorske analize takvih korelacija podržavaju postavku o općoj inteligencij koja utječe na razinu izvedbe u mnogim zadacima. No ti nalazi govore i u prilog pretpostavke o posebnim sposobnostima koje doprinose izvedbi u pojedinoj vrsti zadataka. U tim su istraživanjima utvrđene i razvojne promjene u strukturi inteligencije tijekom djetinjstva. S djetetovim razvojem, kognitivne sposobnosti postaju sve diferenciranije, a senzomotoričko funkcioniranje zamjenjuje se apstraktnijim simboličkim vještinama.PITANJE STABILNOSTI KVOCIJENTA INTELIGENCIJE drugo je važno pitanje psihometrijskog pristupa inteligenciji. Longitudinalna istraživanja pokazuju nisku povezanost između kvocijenta inteligencije u ranoj dobi s onim u

kasnijem djetinjstvu. Taj očiti diskontinuitet u razvoju obično se pripisuje razlikama u sadržaju inteligencije u najranijem i kasnijem djetinjstvu. Noviji podaci upućuju na to da je reagiranje na novost moguća veza između ranog i kasnog djetinjstva. Poslije dojenačke dobi, inteligencije pojedinog uzrasta više međsobno koreliraju. Te korelacije nisu savršene, a katkad dolazi i do bitnih promjena.Treće klasično pitanje psihometrijskog pristupa tiče se PORIJEKLA INDIVIDUALNIH RAZLIKA. Tu se ističu tri metodološka pristupa:

ISTRAŽIVANJA OBITELJI, ISTRAŽIVANJA USVOJENE DJECE I ISTRAŽIVANJA BLIZANACA

Sve tri metode govore u prilog značajnog genetskog doprinosa individualnim razlikama u inteligenciji, no sva tri pristupa ističu i važnost okolinskih činitelja. Procjene nasljednosti inteligencije govore da je 5o-6o% varijacija među ljudima genetskog prorijekla.

Iskustvo i inteligencija

Pitanja iskustva i inteligencije mogu se proučavati na dva načina: ispitivanjem učinaka prirodnih varijacija u dječjem iskustvu i eksperimentalnim zahvatima koji mijenjaju dječju okolinu. Istraživanja u uvjetima prirodno nastale uskraćenosti (kao što je odgoj u sirotištima) prva su upozorila psihologe na važnost ranog iskustva. Takva istraživanja pokazuju negativne učinke osiromašene okoline, ali i povoljne učinke poboljšane okoline. Daljnja istraživanja otkrila su značajne, premda ne

24

i tako snažne učinke normalne varijacije u iskustvu u obiteljskoj sredini. Takva istraživanja (na kojima se obično primjenjuje HOME upitnik) govore o tome kako djetetov intelektualni razvoj potiču roditelji koji reagiraju na djetetove potrebe, koji s njim razgovaraju na prikladan način i koji stvaraju općenito poticajnu i raznoliku okolinu u kojoj dijete može slobodno istraživati. Poseban pristup proučavanju obiteljske okoline, ZAJONCOV MODEL KONFLUENCIJE, pokušava povezati djetetovu inteligenciju s intelektualnom razinom doma. Do danas provjera tog modela nije dala jednoznačne rezultate.Škole kao i obitelji mogu djelovati na djetetov intelektualni razvoj. Međukulturalna istraživanja pokauju da školovanje potiče mnoge kognitivne vještine, uključujući pamćenje, razvrstavanje i metakogniciju. Istraživanja unutar kultura pokazuju da su važni i «količina» i kakvoća školovanja.Eksperimentalna istraživanja uglavnom su bila usmjerena prema djeci koja su imala veće izglede za školski neuspjeh. Različiti intervencijski programi pokazali su da imaju povoljne učinke na djetetov razvoj. Neposredni učinci veći su nego dugoročni, a učinci na školsko postignuće općenito su veći nego oni na inteligenciju. Programi koji su izazvali najviše promjena u djetetovoj okolini imali su općenito i najviše utjecaja.

Alternativni pristupi prirodi inteligencije

Nezadovoljstvo tradicionalnim pristupom inteligenciji odražava se u četiri nova pristupa. Vigotski i kasniji sovjetski psiholozi ističu važnost onoga što djeca mogu učiniti uz odgovarajuću pomoć odraslih. Razlikovanje između onog što djeca mogu učiniti sama i onog što mogu učiniti uz tuđu pomoć naziva se područjem približnog razvoja. Djeca se mogu razlikovati u područjima približnog razvoja premda postižu iste rezultate na standardiziranim testovima inteligencije. Svaka prikladna pomoć od strane odrasle osobe ili kompetentnog vršnjaka može dovesti do novih oblika intelektualne kompetencije.

STERNBERGOVA TRIARHIČNA TEORIJA sastoji se iz tri podteorije. KOMPETENTNA PODTEORIJA pokušava utvrditi mentalne procese ili komponente koji se nalaze u podlozi inteligentnog ponašanja. KONTEKSTUALNA PODTEORIJA odnosi se na prilagodbu izazovima okoline. ISKUSTVENA PODTEORIJA odnosi se na vrste zadataka koji su prikladni za utvrđivanje inteligencije, s naglaskom na zadacima koji uključuju automatizam kognitivnih vještina.

25

GARDNEROVA TEORIJA VIŠESTRUKE INTELIGENCIJE uključuje više vrsta inteligencije koje nisu obuhvaćene psihometrijskim pristupom. Na temelju raznovrsnih izvora podataka Gardner drži da postoji šest razmjerno neovisnih vrsta inteligencije:JEZIČNA

PROSTORNA

LOGIČNO-MATEMATIČKA

MUZIČKA

TJELESNO-KINESTETIČKA INTELIGENCIJA

SOCIJALNA (INTERPERSONALNA I INTRAPERSONALNA)

Etološki pristup inteligenciji naglašava sadržaje važne za etološku teoriju općenito. Među istaknutim pitanjima kojima se bavi etološki pristup jesu EVOLUCIJSKA POVIJEST INTELIGENCIJE, BIOLOŠKI TEMELJI INTELIGENTNOG PONAŠANJA I METODOLOŠKA VAŽNOST PROUČAVANJA INTELIGENCIJE U PRIRODNIM UVJETIMA.

MORAL (lat. Mos, moris- običaj) skup pravila određenog društva o načinu i sadržaju uzajamnih odnosa ljudi i

ljudskih zajednica ispravnost, poštenje, čestitost, krepost, vrlina, etika ETIKA (grč. Ethos - običaj, navada, ćud)- filozofska disciplina koja proučava

načela moralnog dobrog djelovanja čovjeka kao pripadnika zajednice

Istraživanja moralnog razvoja pripadaju dvjema skupinama: jedna se bave moralnim ponašanjem, a druga moralnim rasuđivanjem. Većina njih nastoji odgovoriti na dva pitanja: prvo je jesu li moralna uvjerenja i ponašanja urođena i nepredvidljiva ili nastaju u društvo kroz osobno iskustvo. A drugo, imaju li moralna pravila univerzalan oblik ili su proizvoljna i stoga različita od kulture od kulture?Pripadnike kognitivističko-razvojnog usmjerenja najviše zanima moralno rasuđivanje i oni tvrde da moralni razvoj ovisi o kognitivnom razvoju te da ga obilježava situacijska dosljednost, slaganje između moralnih uvjerenja i postupaka, te razvoj kroz faze.

26

Piaget

1. PREDMORALNI STADIJ (2-4 godine)2. STADIJ HETERONOMNE MORALNOSTI (5-7 godina)

moralni realizam: fiksna pravila “crno-bijele” procjene postupaka na temelju posljedica: više je kriv onaj tko je

napravio veću štetu objektivna odgovornost- "objektivna moralnost” (loše je ono iza čega slijedi

kazna) neposredna pravda – brkanje moralnih i fizikalnih zakonitosti

3. STADIJ AUTONOMNE MORALNOSTI (8-11 godina) moralni relativizam- fleksibilna pravila "subjektivna moralnost"- namjere i motivi počinitelja kazna mora biti primjerena počinjenom djelu neka loša djela prođu nekažnjeno

4. STADIJ STVARANJA NOVIH PRAVILA; zanimanje za opća moralna pitanja

KOHLBERG: Stadiji moralnog razvoja

1. stadij: ORIJENTACIJA NA KAZNU I POSLUŠNOST

Pridržavanje pravilima s ciljem izbjegavanja kazne moralnost određuju autoriteti čija se pravila moraju poštivati; je li nešto dobro ili loše ovisi o kažnjivosti: nešto je loše ako se kažnjava; djeca su dobra da bi izbjegla kaznu

2. stadij: NAIVNI INSTRUMENTALNI HEDONIZAM

Poslušnost s ciljem dobivanja nagrade «Biti moralan znači voditi brigu o sebi». Dobro i loše ovise o tome što donosi nagradu i što ljudi žele.

Moralno ponašanje ima smisla ako služi vlastitim interesima. Djeca se pridržavaju pravila i surađuju zbog očekivanja

reciprociteta: «Udario si me, vratit ću ti! Pomogao si mi pomoći ću ti!»

3. stadij: MORALNOST DOBROG DJETETA (ODOBRAVANJE OD DRUGIH) «Biti moralan znači činiti nešto zbog čega ćeš se sviđati drugima». Dobro je sve što zadovoljava druge, što drugi odobravaju. Ponašanje

određuju pravila koja većina ljudi smatra ispravnim. Pravila se poštuju da bi nas cijenili ljudi do kojih nam je stalo: «Ne čini

drugima ono što ne bi htio da oni čine tebi!»

4. stadij: MORALNOST ODRŽAVANJA AUTORITETA

Konformiranje pravilima s ciljem izbjegavanja kritika autoriteta

27

Biti dobar znači činiti ono što je naša dužnost. Ispravno je ono što je u skladu sa zakonom.

Pravila vrijede za sve ljude i cilj je iskazati poštivanje nadređenom autoritetu s ciljem održavanja socijalnog reda. Zakoni su bespogovorno prihvaćeni i pridržavaju ih se.

5. stadij: MORALNOST UGOVORA

Pridržavanje društvenim pravilima zajednice Ljudska su prava važnija od zakona- moralnost se zasniva na zaštiti ljudskih

prava svih ljudi, uz održavanje društvenog sustava koji to omogućuje. Zakoni postoje radi zaštite, a ne ograničavanja slobode osobe. Postupci koji

štete društvu su pogrešni čak i kada su u skladu sa zakonom- zato zakone nekada treba mijenjati. U nekim situacijama pravo pojedinca može nadići zakon.

6. stadij: MORALNOST INDIVIDUALNIH PRINCIPA SAVJESNOSTI

Uvažavanje univerzalnih etičkih principa Moralno ponašanje je određeno individualnom sviješću o postojećim etičkim

principima: pravda, poštenje, jednakost, svetost ljudskog života, dignitet ljudskog bića.

Postojanje univerzalnih moralnih pravila koja su iznad svih zakona. Osoba koja se ponaša prema ovim pravilima dostiže potpunu odgovornost za svoja ponašanja.

Teorija moralnog rezoniranja- dobni trend dominantno rezoniranje na 2. stadiju kod 10-godišnjaka, na 3. stadiju kod 16-

godišnjaka adolescenti i mladi odrasli na višem stadiju moralnog rezoniranja od djece

nepromjenjivost slijeda stadija

Bihevioralna teorija učenje moralnosti kroz mehanizme potkrjepljenja i modeliranje HOFFMAN (1984): roditeljski disciplinski postupci i moralni razvoj 1. pokazivanje moći: moralno rasuđivanje na najnižoj razini 2. uskraćivanje ljubavi 3. induktivna disciplina (razgovor o razlozima zabrana): najviša razina

moralnog rasuđivanja, internalizacija moralnih normi

28

Kohlberg - teorija moralnog rezoniranja Odgovor na hipotetičnu moralnu dilemu (Heinzova dilema): odluka između

pridržavanja pravila i zakona i zadovoljenja ljudskih potreba važnost argumentiranja: Osobe u istom stadiju moralnog rezoniranja mogu dati suprotne odgovore

na moralnu dilemu. Osobe u različitim stadijima mogu dati iste odgovore uz različito

rezoniranje

Odnos moralnog rezoniranja i moralnog ponašanja – nisu uvijek povezani

29

Razvoj govora jedno od najznačajnijih i najneobičnijih postignuća u djetinjstvu

Zanimanje znanstvenika za razvoj govora od 60-ih god. 20. st. Interdisciplinarno područje: interes lingvista, antropologa, filozofa,

sociologa, psihologa, pedagogaOsnovna pitanja: ŠTO? KAKO? KADA?

IZGOVORSINTAKSASEMANTIKA

komunikacijska uloga govora

Proučavanje socijalne uporabe jezika Pravila komuniciranja: fraze Motiviranost djece za usvajanjem jezika kao učinkovitog sredstva

komuniciranja svojih potreba Govor kao sredstvo socijalizacije

TEORIJE UČENJA važnost okolinskih faktora OPERANTNO UVJETOVANJE: model potkrepljenja

Hipoteza komunikacijskog pritiska: roditelji češće potkrepljuju sadržajnu a ne gramatičku ispravnost

SOCIJALNO UČENJE: imitacija Djeca ovladaju jezikom sredine koja ih okružuje;

Uče nazive predmeta oponašajući druge

FUNKCIONALISTIČKA TEORIJA Važnost konteksta i djetetove motivacije za komunikacijom Djeca iz govora izdvajaju značenje Sustav jezične podrške (Bruner, 1983.) Formati: scenariji strukturiranih socijalnih interakcija (listanje slikovnica,

igre imenovanja, dječje pjesmice) Pojednostavljeni, tzv. “majčinski govor” (motherese ili baby talk)

30

Majčinski jezik Pojednostavljen govor s malom djecom Kratki izrazi, gramatički i artikulacijski ispravni; usporen govor; različite

varijacije u intonaciji; ponavljanje izraza; govor usmjeren na objekte i događaje “sada i ovdje”

Osjetljivost za djetetovu razvojnu razinu Povećava djetetov interes za govor; povezano s bržim govornim razvojem Koristan, ali ne neophodan i dovoljan

Povratna informacija o gramatičkoj ispravnosti“Konjevi trčiju po cesti!” rijetka reakcija neodobravanja: “Ne, to nisi točno rekao” Proširivanje: ponavljanje uz točan način Prepravljanje: korištenje drugačije strukture, npr. pitanje Pojašnjavajuće pitanje: pokazuje da se nije razumjela poruka (Što rade

konji?)

PSIHOLINGVISTIČKA TEORIJA nativistički model Reakcija na teoriju učenja: djeca koriste fraze koje nisu prije čula, tipične

pogreške u dječjem govoru Sposobnost govora je genetski određena i svojstvena ljudskom mozgu:

lijeva hemisfera i govor; osjetljivost novorođenčeta za govor; lingvistička univerzalnost iste razvojne faze; postojanje kritičnog razdoblja za razvoj govora

Noam Chomsky (1959, 19665, 1980), lingvist Urođeno sredstvo za stjecanje jezika, LAD (language acquisition

device) Dubinska struktura jezika: urođeno znanje o jeziku

INTERAKCIONISTIČKA PERSPEKTIVA Interakcija naslijeđenih, bioloških i okolinskih faktora Razvoj govora kao posljedica kognitivnog razvoja, pod utjecajem biološkog

sazrijevanja te uvjetuje kulturalnu univerzalnost u razvoju govora Usvajanje jezika kroz interakcije s drugima i na temelju konkretnih

aktivnosti s konkretnim predmetima

31

FAZE U RAZVOJU GOVORA:

PREDVERBALNO RAZDOBLJE

Preferencija ljudskog glasa nad drugim zvucima Razlikovanje glasova od rođenja Predlingvistička vokalizacija:

Plač: različite vrste plača Gukanje (od 2 mjeseca) Slogovanje (brbljanje) (od 6 mjeseci)

PERIOD HOLOFRAZA

Izraz od jedne riječi koja izražava objekt, akciju ili stanje PRVA RIJEČ? oko 10. –13. mjeseca Prekretnica razvoja Prve riječi i eksplozija imenovanja – do 18 mj. oko 50 riječi

PREKOMJERNO PROŠIRIVANJE: rana pogreška govora kada se koriste poznate oznake za nove pojmove

(maca – sve četveronožne životinje) PREUSKE KATEGORIJE POJMOVA- preuska primjena poznatog imena (maca je

samo jedna) Izmišljanje riječi-neologizmi- nove riječi za nove predmetePrimjeri neologizamaLopatica- kopaticaVentilator- vrtilatorDvopek- dvogrizPrekidač- ugasivačMetla- čistilicaKoturaljke- padaljkeUdžbenik- čitanikNovčanik- dućanik

TELEGRAFSKI GOVOR

od 2. god. Spajanje dviju riječi, bez pomoćnih riječi

Od 3. godine povećanje broja riječi u rečenici, upotreba gramatičkih oblika (množina, pretjerano pridržavanje pravila: čovjek-čovjeki)

Nagli rast rječnika u predškolskom razdoblju, udvostručivanje svakih 6 mjeseci

Porast kompleksnosti rečenice, upotreba pomoćnih riječi Do 6 godina rječnik od 8000 - 10000 riječi

32

Dijete koje do kraja 5. godine ima teškoća u izgovaranju nekih glasova, zamjenjuje ih ili izostavlja, treba stručnu pomoć!

Važnost poznavanja tipičnog razvoja govora Uloga roditelja i odgajatelja u poticanju govornog razvoja Usvajanje stranog jezika: Bilingvalni razvoj?

Školsko doba: do 10% osmogodišnjaka može imati teškoća u izgovoru glasova (s, š, z, ž)

Prvoškolci ne razumiju različito naglašavanje riječi u rečenici (Njoj ne dam tu knjigu. Ne dam joj tu knjigu.)

Razdoblje srednjeg djetinjstva važno za širenje rječnika

33

SELF= kombinacija atributa, motiva, vrijednosti i ponašanja jedinstvenih za pojedinca

Self = hipotetički konstrukt (ne možemo ga spoznati samo kroz osjetila) koji se odnosi na kompleks fizičkih, ponašajnih i psiholoških karakteristika pojedinca.

Self je nešto za što vjerujemo da povezuje različite aspekte ličnosti SELF-KONCEPT

(pojam o sebi, SAMOPOIMANJE) = doživljaj sebe kao odvojenog pojedinca koji posjeduje jedinstven sklop karakteristika

Sustav pojma o sebi Znanje o sebi Vrijednosni self (samopoštovanje) Regulacijski self (samokontrola) Funkcija self koncepta: usmjeravanje i razumijevanje ponašanja, odluka,

želja

RAZVOJ SLIKE O SEBI Slika o sebi nije prisutna pri rođenju beba je svjesna predmeta oko nje, osjećaja iz svog organizma, ali nije

svjesna sebe kao odvojenog bića koje doživljava Doživljaj sebe kao odvojenog, integriranog "ja" ne razvija se sve do 2-3.

godine života. 2-3- god. djeca se počinju doživljavati samostalnim u ostvarenju svojih

prava, povećani negativizam, tvrdoglavost počinju koristiti osobnu zamjenicu "JA".

3 stadija razvoja djetetova samoopisa

"Looking-glass self" (zrcalni self) načini na koje druge osobe reagiraju prema nama u velikoj mjeri određuju

pojam o sebi drugi ljudi su nam poput ogledala koje nam govori tko smo mi zamišljamo kako nas drugi vide i procjenjuju, i ta pretpostavka o reakciji

drugih vremenom postaje naša slika o nama

"Značajni drugi " u razvoju selfa

34

U razvoju samopoimanja važne su osobe u našoj okolini i interakcija s njima.

Uloga roditelja, vršnjaka i nastavnika Asimetrične i simetrične interakcije

Uloga roditelja Značajne osobe s kojima ostvarujemo prve i najsnažnije socijalne kontakte Malo je dijete ovisno o brizi roditelja Sve što dolazi od roditelja dobiva posebnu vrijednost Roditelji pružaju prve informacije o djetetu, posreduju u kreiranju

očekivanja djeteta Roditelji nas uče kako da se procjenjujemo (Lagati znači biti loš) Nameću standarde kao "Ja bih trebao...“ Način na koji se roditelji ponašaju prema djeci njima daje poruku da oni

"zaslužuju" takvo ponašanje. Osjećaj osobne vrijednosti dijeteta rezultat je roditeljske procjene te

vrijednosti Procjene roditelja zadržavaju se i u odrasloj dobi kada ljudi još uvijek sebi

pripisuju karakteristike koje su im nametnuli roditelji. Utjecaj roditelja na realni i na idealni self

realni self- slika o sebi, ono što jesam

javni self- kako nas drugi vide/doživljavaju

idealni self- slika o sebi kakvi bi željeli biti

Osim internaliziranja stavova drugih o nama, na samopoimanje utječe i internaliziranje standarda društva. To znači da je naše samopoimanje socijalno određeno, predstavlja produkt učenja u interakciji s drugima

Vršnjaci dijete ima potrebu biti prihvaćeno od svojih vršnjaka Kada se osjeća odbačenim, nevoljenim, ismijanim njegovo samopoimanje

značajno je narušeno Začarani krug: pozitivno samopoimanje omiljenije kod vršnjaka loša slika o sebi zadirkivanje

Samopoštovanje Svijest o vlastitoj vrijednosti James, 1890.

Samopoštovanje= postignuće/očekivanje

35

Rosenberg, 1979.visoko samopoštovanje= realna procjena osobina i kompetencija+samoprihvaćanje

Izvor samopoštovanja: diskrepanca između onoga što bi željeli biti i onoga što mislimo da jesmo osjećaj podrške od značajnih drugih Procjena sebe odnosi se na naše svakodnevne usporedbe onog što bismo

trebali s onim što jesmo i onog što bi željeli = samopoštovanje Veće neslaganje između prave slike i onog što bismo željeli biti to je niže

samopoštovanje. Osoba koja živi u skladu sa svojim postavljenim standardima i

očekivanjima, kojoj se sviđa kakva je, što radi i gdje ide, imat će visoko samopoštovanje.

Postavljeni standardi trebali bi biti sukladni našima sposobnostima i ne previše odstupati od njih

Optimalno je postavljati si ciljeve koji su uvijek nešto viši od naših trenutnih mogućnosti; podciljevi koje lakše realiziramo

Uloga samonagrađivanja i selektivnost pažnje na informacije o sebi

Stabilnost samopoštovanja Izvor kod predškolske djece: socijalna prihvaćenost i kompetencija Visoko samopoštovanje i nerealistična samoprocjena predškolaca Promjene s polaskom u školu – usporedba s vršnjacima; kognitivni razvoj Promjene nakon prijelaza u srednju školu i pubertetskih promjena

Ispitivanjima školske djece Harter (1982) izdvojila 4 vrste kompetentnosti:1) KOGNITIVNA KOMPETENTNOST: biti dobar u školi, pametan, lako pamtiti, razumjeti što čita2) SOCIJALNA KOMPETENTNOST: imati puno prijatelja, biti popularan, važan, osjećati da se sviđa drugima3) FIZIČKA KOMPETENTNOST: biti dobar u sportu, biran za igre, dobar u novim igrama, radije se voli igrati nego gledati 4) GENERALNA VRIJEDNOST SELFA: siguran u sebe, dobra osoba, sretan kakav je, želi ostati isti

Coopersmith, 1967. Razlika između djece visokog i niskog samopoštovanja: Visoko samopoštovanje: realna slika o sebi, akademska i socijalna

uspješnost, popularni, rado sudjeluju u aktivnostima Nisko samopoštovanje: preosjetljivost na kritike, slabijeg akademskog uspjeha, okupirani svojim

problemima

36

Razlika između djece visokog i niskog samopoštovanja: odnos roditelja Djeca s visokim samopoštovanjem: roditelji koji se ponose njihovim uspjesima, toleriraju neuspjeh, prihvaćaju

i poštuju svoju djecu, emocionalno stabilne osobe koje postavljaju više ciljeve za svoju djecu, imaju konzistentna pravila , u odgoju više koriste nagrade od kazni.

Coopersmith, faktori koji određuju samopoštovanje: ZNAČAJNOST- osjećaj ljubavi i odobravanja od drugih KOMPETENTNOST- uspješnost u područjima koja se smatraju važnim VRLINA- postignuća očekivanih moralnih standarda društva MOĆ- mogućnost samokontrole i kontrole svog utjecaja na druge

Samopoštovanje i prilagodba Tjelesno i psihološko zdravlje Otpornost na stres Pozitivne emocije Efikasnost Zadovoljstvo životom

Školski pojam o sebi Školsko samopoimanje i školski uspjeh Značajnija procjena u tzv. formativnim predmetima (Lacković-Grgin)

potiče više samopoštovanje kod učenika boljih kognitivnih sposobnosti Povezanost specifičnog samopoimanja uz određeni školski predmet i

uspjeha u tom predmetu veća nego povezanost općeg samopoimanja i pojedinih uspjeha

Samoregulacija Razvoj unutrašnje samokontrole ponašanje do druge godine dominantno pod kontrolom okoline POSLUŠNOST: spremnost podvrgavanju zahtjevima okoline Treća godina: poticaj ka samostalnosti samokontroli Verbalne upute roditelj: “Ne!” Privatni govor- internalizacija poruka od 5.god ODUPIRANJE ISKUŠENJU

TEHNIKA ZABRANJENE IGRAČKE: ovisi o modeliranju, isticanju razloga; kod male djece moguća distrakcija irelevantnim samouputama

Sadržaj samoupute (“Ne smijem to dirati” učinkovit kod djece školske dobi)

ODGODA ZADOVOLJENJA- odgoda manje neposrednije nagrade s ciljem dobivanja veće

37

Dječje razumijevanje učinkovitih strategija povećava se s dobi, neučinkovito kod predškolaca

38

EMOCIJE – unutrašnje reakcije ili osjećaji koji mogu biti pozitivni (poput radosti) ili negativni (poput srdžbe).

AFEKTI – vanjsko izražavanje emocija putem izraza lica, gesti, intonacije i slično.

Privrženost između majke i djeteta počinje s rođenjem i ovisi o komunikaciji. Na početku, dijete za komunikaciju koristi plač. No uskoro se pojavljuju drugi elementi afektivnog sustava. Majka i dijete uzajamno reguliraju svoja ponašanja afektivnim ekspresijama i prepoznavanjem afektivnih ekspresija onoga drugoga. Djeca počinju izražavati relativno jednostavne emocije izrazom lica unutar prva dva mjeseca, dok se izražavanje emocija koje zahtijevaju viši stupanj kognitivnog razvoja javlja kasnije. Djeca počinju i razlikovati facijalne ekspresije unutar prvih šest mjeseci života. No, njihovo razumijevanje tih ekspresija nije vidljivo do druge polovice prve godine, a tek pred kraj prve godine ovo razumijevanje koriste za upravljanje vlastitim ponašanjem. U istraživanjima interakcije licem u lice, koja je najoubičajenija interakcija tijekom prva tri ili četiri mjeseca, koristi se tehnika MIKROANALIZE – dvije osobe se istovremeno snimaju pomoću dvije videokamere, a potom se snimke usporedno

analiziraju. Ova su istraživanja pokazala da kako djeca variraju iz stanja pažnje u stanja nepažnje, tako majke usklađuju vlastita ponašanja s tim ciklusima. Te se interakcije postupno razvijaju u obrazac naizmjeničnih reakcija, koji je možda najraniji oblik konverzacije.

Eksperimentalno mijenjanje majčina prirodnog ponašanja prema djetetu dovodi do njegovih negativnih reakcija, što upućuje na to da se susatav majka – dijete razvija u odnos koji je ugodan za oba sudionika.

Područja emocionalnog razvoja

1. ispitivanje razvoja emocija (opis razvojnih promjena u sposobnosti djece za izražavanje, prepoznavanje i interpertiranje emocionalnih signala).

2. ispitivanje individualnih razlika u temperamentu i ličnosti, biološki i okolinski uzroci razlika i razvojni trend

Interakcijska usklađenost ili sinkronost ponašanja – međusobna usklađenost ponašanja majke i djeteta

39

3. razvoj privrženosti s primarnim njegovateljem. Osjećaj sigurnosti kao osnova različitih aspekata psihološkog rasta.

Osnovna obilježja emocija: FIZIOLOŠKA PROMJENA

SUBJEKTIVNO ISKUSTVO

MANIFESTIRANJE PONAŠANJA

FUNKCIJA EMOCIJA

1. REGULACIJA KOGNITIVNIH PROCESA: učenje (naučiti izbjeći opasnost); pamćenje i emocije?

2. EMOCIJE KAO REGULATOR SOCIJALNOG PONAŠANJA

Djetetov plač ili smijeh potiče reakciju odgajatelja; uloga tuđih emocionalnih ekspresija na ponašanje djeteta

3. EMOCIJE KAO ČIMBENIK FIZIČKOG ZDRAVLJA

Dugotrajna izloženost negativnim emocijama umanjuje otpornost imunološkog sustava

Primjeri djece iz sirotišta koja se nisu fizički razvijala uslijed ekstremne emocionalne deprivacije (failure to thrive sindrom)

Emocionalni razvoj u djetinjstvu

IZRAŽAVANJE EMOCIJA: neverbalna ekspresija; iskazivanje složenih emocija ovisno o

kontekstu; kontrola izražavanja: unutrašnje stanje ne mora odražavati vanjsku ekspresiju

RAZUMIJEVANJE EMOCIJA: razumijevanje osobnog stanja; razumijevanje emocija drugih osoba

REGULACIJA: suočavanje s neugodnim ili ugodnim emocijama ili situacijama koje

ih izazivaju; iskazivanje emocija na odgovarajući način u odgovarajuće vrijeme

Razvoj bazičnih emocija Strah novorođenče -refleksni strah od gubitka podloge i jakog zvuka STRAH OD NEPOZNATIH OSOBA: između 7. i 9. mjeseca reakcije straha u susretima s nepoznatim osobama

40

SEPARACIJSKI STRAH: povećani protest kada se odvaja od poznate osobe koja ga čuva razvojni strahovi

Pravila za pokazivanja emocija SOCIJALIZACIJA EMOCIONALNE EKSPRESIJE – nije uvjetovana samo emocijom

koju dijete doživljava, oblik komunikacije s okolinom (npr. desetomjesečna djeca se u igri privlačnom igračkom više smješkaju kada ih majka promatra, nego kad to ne čini); do socijalizacije emocionalne ekspresije dolazi procesima potkrepljivanja – majke češće reagiraju pozitivno na dječje iskazivanje ugode nego na njihovo iskazivanje neugode

Društvene norme određuju kada i kako se mogu iskazivati emocije Pokušaji prikrivanja emocija rezultat povećanog razumijevanja

PRAVILA ZA POKAZIVANJE EMOCIJA – očekivanja i stavova društva prema izražavanju emocija

SPOLNO STEREOTIPIZIRANA PRAVILA: dječake se uči da nije prikladno pokazivati strah ili bol

Kroz inhibiranje nekih emocija onemogućuje se manifestiranje kompletnog emocionalnog repertoara

Razvoj regulacije emocija usmjerenost na emocije s ciljem smirivanja povećava se s dobi

Rano djetinjstvo : emocije kao način komuniciranja; rana socijalizacija i kasnije sposobnost praćenja i izražavanja emocija selektivne reakcije na emocije djeteta regulacija emocija u 1.-oj godini: senzomotorički procesi (skretanje

pogleda, samostimulacija)

Emocije predškolskog djeteta jednostavne, spontane česte i kratkotrajne snažne i nestabilne otvoreno pokazivanje emocija

Srednje djetinjstvo integracija emocija i simboličke funkcije jezika: verbalno etiketiranje

emocionalnih stanja; razvoj samokontrole suočavanje s afektivnim sukobom pomoću mašte, kroz igru

41

osviještenost osobnih emocionalnih stanja samoinstrukcije: kognitivna kontrola ponašanja

Razvoj emocionalne kompetentnosti uloga odraslih roditeljska ekspresivnost, pozitivne emocije ili depresivnost roditelja

(djeca depresivnih majki pokazuju više tužnihizraza od djece majki koje djeci pokazuju pozitivne facijalne ekspresije)

razgovor o emocijama s djecom potiče bolje razumijevanje emocija kod djece

važnost roditeljskog podržavanja djetetovih emocija obraćanje pažnje, potkrepljivanje djetetovih emocionalnih stanja kroz

prihvaćanje i njihovo osvješćivanje

relativno stabilne, individualne razlike u kvaliteti i intenzitetu emocionalne reakcije

bazični osobni stil u pristupanju i reagiranju na situacije

biološki uvjetovana osnova individualnih razlika ličnosti

Uloga temperamenta u razumijevanju individualnih razlika Svaki je pojedinac rođen sa specifičnim oblikom reagiranja na okolinu i

druge ljude. Obilježja temperamenta utječu na način kako pojedinac reagira na

okolinu i druge ljude Individualna obilježja pojedinca određuju način kako drugi ljudi

reagiraju prema njima.

Temperament se odnosi na djetetov ukupni stil reagiranja. Ne postoji jedinstvena definicija temperamenta, no mnogi isttraživači drže da je temperament genetski uvjetovan, stabilan i vidljiv zarana. Razni istraživači koriste različite pristupe izučavanju temperamenta. NYSL projekt (Thomas, Chess) je utemeljen na longitudinalnom istraživanju, osmišljenom s ciljem da se utvrde raniji korelati kasnijih socijalnih i emocionalnih teškoća. Na temelju intervjua s roditeljima, u okviru ovoga pristupa utvrđena su tri tipa temperamenta:

LAKO DIJETE,

42

TEŠKO DIJETE i SUZDRŽANO DIJETE.

Pristup je međutim kritiziran zbog pretjeranog oslanjanja na izjave roditelja. Plominov i Bussov EAS model ima snažnu biološku orijentaciju. Definira temperament kao djetetovu

EMOCIONALNOST (odraz pobuđenosti živčanog sustava; opća reakcija na stresnu situaciju)

AKTIVNOST (odraz tempa i energičnosti- pobuđenost motoričkog sustava) i

SOCIJABILNOST (društvenost): interes za druge ljude i pozitivne emocije prema njima.

Rothbartova tvrdi da temperament odražava urođene razlike u dječjem fiziološkom funkcioniranju u dva područja: REAKTIVNOSTI (emocionalnosti) i SAMOREGULACIJI (sposobnosti kontrole emocionalnosti).

Pretpostavlja se da temperament utječe na interakciju majka – dijete i na privrženost preko STUPNJA PODUDARNOSTI1 – stupnja u kojem postoji podudarnost između djetetovih temperamentabilnih osobina i fizičke i socijalne okoline (neusklađenost dječjeg temperamenta i majčine ličnosti može uzrokovati stalni sukob i napetost za oboje; dijete koje ima visoku razinu aktivnosti može se loše osjećati ako živi u bučnom susjedstvu).

Pretpostavlja se da je temperament u vezi s djetetovim kasnijim problemima u ponašanju. Pokazalo se da su djeca klasificirana kao teška rizična u pogledu kasnijih poremećaja u ponašanju, iako mehanizam te veze ostaje nejasan. Bojažljiva djeca mogu pokazivati ranu temperamentalnu crtu, zakočenost, koja je vidljiva i u njihovim bihevioralnim interakcijama i u fiziološkim reakcijama na stresne situacije.

Procjena temperamenta u školskom okruženju

Nisko slaganje u roditeljskim i nastavničkim procjenama temperamenta Usmjerenost na različite dimenzije

Nastavnicima važniji: AKTIVNOST

ne može mirno sjediti; vrpolji se, diže se sa stolice USTRAJNOST

kada ga se prekine u nekoj aktivnosti, ponovno se vrati na isto DISTRAKTIBILNOST

buka izvana ili šaptanje lako ga "odvuku" od onoga što radi procjena temperamenta u školskom okruženju

1 Pojam stupnja podudarnosti izrastao je iz NYSL projekta.

43

Roditeljima važniji: ADAPTABILNOST

dugo vremena treba kako bi se prilagodio na novu sredinu (razred)

RASPOLOŽENJE

dobro je raspoložen kada je s drugom djecom PRISTUPAČNOST- POVUČENOST

izbjegava nove igre i aktivnosti, sjedi i gleda PRAG

pretjerano osjetljiv na jače podražaje, npr. osvjetljenje INTENZITET:

preintenzivno reagira u stresnim situacijama

Prilagodba i temperament teški temperament rizičan za razvoj odstupajućih ponašanja adolescencija: povezanost teškog temperamenta s izraženijom depresivnošću, zlouporabom droga, nižom razinom roditeljske podrške iritabilnost i distraktibilnost kod predškolaca povezane s eksternaliziranim problemima adolescenata jedno longitudinalno istraživanje pokazalo da djeca teškog temperamenta u odrasloj dobi imaju više problema u prilagodbi

Razvoj intenzivne emocionalne veze majke i djeteta koja obilježava period ranog djetinjstva.

Kontinuiran proces koji započinje od rođenja i kao afektivni sistem pretpostavka je za razvoj i ostalih socijalnih odnosa.

Privrženost kao aktivan, afektivan recipročan odnos između dvoje ljudi Figura privrženosti: osoba s kojom se razvoja privrženost (primarni

njegovatelj- majka)

Privrženost između djeteta i skrbnika razvija se u tri faze. Od rođenja do drugog mjeseca starosti djeca socijalno reagiraju gotovo prema svakome. U dobi od drugog do sedmog mjeseca djeca izravno socijalno reagiraju uglavnom na članove obitelji i razvijaju jedinstveni afektivni komunikacijski sustav sa skrbnikom. Jasna privrženost postaje

44

razvidna u dobi od šest do osam mjeseci. U ovoj se fazi dijete boji nepoznatih osoba, prosvjeduje zbog odvajanja od majke i koristi majku kao izvor utjehe i sigurnosti. Javljanje privrženosti povezano je s pojavom dvije druge razvojne prekretnice: pojavom straha kao glavne emocije i pojavom sposobnosti puzanja.

Faze u razvoju privrženosti:Faze u razvoju privrženosti: FFAZAAZA NEUSPOSTAVLJENENEUSPOSTAVLJENE PRIVRŽENOSTIPRIVRŽENOSTI (porod-6 tjedana) (porod-6 tjedana) FFAZAAZA POČETNOGPOČETNOG RAZVOJARAZVOJA PRIVRŽENOSTIPRIVRŽENOSTI (6 tj.- 6 do 8 mjeseci) (6 tj.- 6 do 8 mjeseci) FFAZAAZA JASNOJASNO USPOSTAVLJENEUSPOSTAVLJENE PRIVRŽENOSTIPRIVRŽENOSTI (6 do 8 mjeseci- 18 mjeseci do 2 (6 do 8 mjeseci- 18 mjeseci do 2

godine) godine) FFORMIRANJEORMIRANJE RECIPROČNIHRECIPROČNIH ODNOSAODNOSA (od 18 mjeseci do 2 godine i kasnije) (od 18 mjeseci do 2 godine i kasnije)

Najupotrebljavanija metoda za procjenu razvoja privrženosti jest AINSWORTHOV POSTUPAK ISPITIVANJA U NEPOZNATOJ SITUACIJI. Tom se metodom došlo do tri uobičajena obrasca dječjega reagiranja: obrazac A (ANKSIOZNO – IZBJEGAVAJUĆI [NESIGURNO IZBJEGAVAJUĆA PRIVRŽENOST] - neznatna nelagoda kod odvajanja, naklonost strancu često veća nego majci, kada se majka vrati, izbjegavaju je), obrazac B (SIGURNO PRIVRŽEN - otpor kod odvajanja, brzo se smire i raduju majčinom povratku koja ih najlakše smiruje) te obrazac C (ANKSIOZNO – OPIRUĆI [NESIGURNO AMBIVALENTNO PRIVRŽENI] - izrazito negoduju zbog odvajanja, drugi ih teško smiruju, kod ponovnog susreta s majkom dvosmislene reakcije – olakšanje i ljutnja). Većina djece pokazuje ponašanje obrasca B, no udio djece u svakoj kategoriji varira u raznim kulturama, očito odražavajući različite stavove prema odgoju djece.

Čini se da kvaliteta privrženosti između djeteta i skrbnika proizlazi ponajprije iz skrbnikove osjetljivosti. Majke koje su osjetljivije na signale svoje djece i koje prilagođavaju svoje ponašanje tako da se ono poklapa s ponašanjem djece, češće razvijaju odnos sigurne privrženosti. Majčina sjećanja iz njezina djetinjstva, kao i djetetov temperament, također igraju ulogu.

Čimbenici razvoja privrženosti Osobine njegovatelja : senzitivnost, responsivnost, iskustvo privrženosti u primarnoj obitelji, reakcija njegovatelja usmjerena potrebama djeteta Osobine djeteta : temperament

Pokazalo se da omjer klasifikacija varira u raznim državama i kulturama. Ove razlike vjerojatno odražavaju različite stavove i vrijednosti u odnosu na odgojne postupke prema djeci. Sigurna privrženost prema majci ima nekoliko pozitivnih utjecaja na djetetov razvoj. Djeca obrasca B, na primjer, pokazuju veću kognitivnu i socijalnu kompetentnost od djece koja su manje sigurno privržena.

45

Privrženost i ostali aspekti funkcioniranja sigurno privržena djeca socijalno kompetentnija – bolji odnos s vršnjacima ustrajniji u rješavanju kognitivnih problema stabilnost privrženosti povezanost ranog modela privrženosti i partnerskih odnosa

Cilj obitelji: Primarna socijalizacija Zadovoljenje potreba članova obitelji Emocionalna i materijalna sigurnost

Obiteljski sustav međuzavisnost odnosa održavanje homeostaze (uloga rituala i svakodnevnih rutina, i prilagodljivost na promjene) granice koje određuju izloženost vanjskim utjecajima (prekrute granice otežavaju osamostaljivanje članova izvan obitelji)

OBITELJ KAO SOCIJALNI SUSTAVOBITELJ KAO SOCIJALNI SUSTAV

BRAČNI ODNOSIBRAČNI ODNOSI

ODNOSIODNOSI RODITELJSTVO RODITELJSTVO BRAĆE/SESTARA BRAĆE/SESTARA

Obitelj je najvažnije okruženje u kojem dolazi do ranog socijalnog razvoja. Tradicionalna se obitelj dramatično promijenila u posljednjih nekoliko desetljeća. Psiholozi su zainteresirani za te promjene, budući da njihovim

46

ispitivanjem mogu vrednovati prijašnje zaključke u vezi s ljudskim razvojem, kao i zbog toga što one uključuju važna socijalna pitanja.

Roditeljski stil skup stavova prema djetetu koji kreiraju emocionalnu klimu u kojoj se

iskazuju roditeljska ponašanja

Osnovne dimenzije roditeljskog stila: EMOCIONALNOST – responsivnost, toplina, usmjerenost na dijete ZAHTJEVNOST – postavljanje pravila i granica ponašanja dimenzija KONTROLE – sputavanje autonomije, nezavisnosti

Niz rezultata istraživanja upućuje na to da je dječje socijalno ponašanje pod utjecajem roditeljskog stila odgoja. Dimenzije roditeljske topline i nadzora daju četiri osnovna stila roditeljstva. Djeca autoritarnih, ravnodušnih ili popustljivih roditelja često pokazuju socijalne i ponašajne probleme. Autoritativni roditelji imaju najnezavisniju i socijalno najkompetentniju djecu.

Opis autoritativnog stila Rezoniranje/indukcija: objašnjenje pravila Toplina i uključenost: pokazivanje ljubavi kroz zagrljaj, poljubac Demokratičan odnos: uvažavanje i poticanje djetetova nezavisna

mišljenja, dogovaranje s djecom Smirenost: strpljivost Responsivnost: odgovaranje na potrebe djece, igranje s djecom Nadziranje ponašanja i aktivnosti djeteta

Zašto je autoritativno roditeljstvo najbolje? Roditelji podržavaju postignuće i nezavisno mišljenje Postavljanje granica ponašanja:

jasna struktura i konzistentna disciplina umanjuju pojavu problematičnog ponašanja

Responsivnost djeluje poticajno na prihvaćanje roditeljskih vrijednosti Percepcija prihvaćenosti, uključenost roditelja i poticanje promoviraju

pozitivnu sliku o sebi

Opis autoritarnog stila Disciplina prisile ili gruba disciplina Tjelesno kažnjavanje; verbalna hostilnost Rigidna pravila, bez njihova objašnjenja Direktivnost Očekivanje bespogovorne poslušnosti, potiskivanje nezavisnog mišljenja

47

Niska toplina i uključenost, izostaje roditeljska podrška

Mehanizam autoritarnog roditeljstva Blokiranje nezavisnog mišljenja i nedovoljna roditeljska podrška razlogom

neodgovarajućeg razvoja socijalne kompetencije Akademsko postignuće ograničeno izostankom poticanja i ohrabrivanja Naglašavanje pravila djeluje pozitivno na obeshrabrivanje u iskazivanju

neposluha

Opis permisivnog stila Popustljivost, razmaženost Malo ograničenja i pravila i njihovo ne pridržavanje Visoka toplina Roditeljska podrška i uključenost Poticanje ekspresivnosti djeteta

Mehanizam permisivnog roditeljstva Nedostatak granica i roditeljskog nadzora povećava osjetljivost za

eksternalizirane probleme (agresija, delinkvencija, ovisnost) Roditeljska uključenost povezana je s višim samopoštovanjem koje štiti od

razvoja internaliziranih problema (anksioznost, depresivnost) Nepoticanje postignuća vodi slabijoj kognitivnoj kompetenciji

Opis neuključenog stila Malo ograničenja, nekonzistentna disciplina Zadovoljavaju bazične potrebe, ali emocionalno neuključeni i nesuportivni Nezainteresirani za brigu o djetetu Minimalna toplina i uključenost

Obilježja ponašanja djece autoritativnih roditelja Samopouzdanje, samokontrola Veseli i prijateljski nastrojeni Dobro se suočavaju sa stresom Kooperativni s odraslima Znatiželjni Usmjereni na cilj Orijentirani na postignuće Ostvaruju visoku kognitivnu i socijalnu kompetetnost

48

Obilježja ponašanja djece autoritarnih roditelja Bojažljivi, zabrinuti Ćudljivi, zlovoljni Nesretni Lako se naljute; skloni konfliktima Pasivno neprijateljski ili otvoreno agresivni Ranjivi u stresnoj situaciji Besciljni

Obilježja ponašanja djece permisivnih roditelja Buntovnički; neposlušni Niskog samopouzdanja i samokontrole Impulsivni Agresivni Dominirajući (potreba za vladanjem) Bez cilja Slaba kognitivna i socijalna kompetencija

Obilježja ponašanja djece neuključenih roditelja Zlovoljni, nesigurno privrženi, impulsivni, agresivni, neodgovorni Niskoga samopoštovanja, nezreli, otuđeni od obitelji Nemaju vještine za socijalna ili akademska postignuća Sklonost skitnji i besposličarenju, povezuju se s problematičnim vršnjacima, skloni delinkvenciji Prerana seksualna ponašanja

Djeca mogu razviti snažan odnos privrženosti s očevima, što, čini se, ovisi o očevoj osjetljivosti. Međutim, čak i sigurna privrženost između djeteta i oca, nije tako snažna kao odnos između djeteta i majke.

Specifičnost odnosa s majkom i s ocem majka - ekspresivna uloga

više emocionalno uključena veći osjećaj emocionalne bliskosti s majkom

češći svakodnevni konfliktiotac - instrumentalna uloga

uključen u rješavanje "životnih" problema: škola, profesionalni razvoj

Odnos s ocem očevi u prosjeku provode manje vremena s djecom od majki interakcija s ocem više kroz fizičku stimulaciju otac kao veza s vanjskim svijetom

49

važni sinovima u izgrađivanju identiteta; topao odnos s kćeri preduvjet njezina samopouzdanja i prihvaćanja spolne

uloge

Djedovi i bake općenito su najuključeniji u djetetov život ako je riječ o obitelji s jednim roditeljem. U pubertetu dječaci postaju bliskiji sa svojim djedovima i bakama, dok se djevojčice od njih udaljuju.Prilično nov činitelj u ranom socijalnom razvoju jest činjenica da sve više majki radi. U nekim je istraživanjima utvrđeno da majke i djeca koja pohađaju jaslice imaju slabiji odnos privrženosti, no značenje i važnost tih nalaza zasad nisu sasvim jasni.

Zaposlenost majke Uloga zaposlenosti majke: važnost roditeljskog stila pozitivniji stavovi prema ravnopravnosti spolova; viši edukacijski i profesionalni interesi djece poticanje nezavisnosti; problemi zbog manje supervizije veći kod dječaka

Zlostavljanje djece može štetiti djetetovom kognitivnom i socijalnom razvoju. Djeca su privržena majkama zlostavljačima, no taj odnos privrženosti nije siguran. Djeca majki koje imaju prekomjerno stimulirajući stil skrbi pokazuju A obrazac privrženosti, a djeca nedovoljno stimulirajućih majki pokazuju obrazac C. Dva su dodatna obrasca zamijećena kod zlostavljane djece: A – C obrazac i obrazac D (neorijentirana i neorganizirana djeca).

Bračni odnosi zadovoljavajući odnosi ključni za dobro funkcioniranje obitelji bračni konflikti negativna emocionalnost i ponašanja prema djeci

slabija socijalna i kognitivna kompetentnost djece veća osjetljivost dječaka na negativne efekte obiteljske disharmonije Izloženost djece bračnim sukobima otvoreni neprijateljski i fizički sukobi imaju najveći negativni utjecaj na

djecu izloženost bračnim sukobima ima neposredne, kratkoročne i dugoročne

posljedice indirektni efekt bračnih konflikta kroz odražavanje na kvalitetu roditeljstva

i obiteljske odnose (braća)

Uloga braćeRedoslijed rođenja Prvorođeni i jedinci

50

Karakteristike prvorođenih: orijentacija na odrasle; viša samokontrola, konformiranje, veća anksioznost od braće; veće akademsko i profesionalno postignuće

Jedinci slični prvorođenima, manje anksiozni i bolje socijalno prilagođeni

Negativni primjeri obiteljskog života Obiteljsko nasilje Zlostavljanje i zanemarivanje djece:

Emocionalno zlostavljanjeFizičko zlostavljanjeSeksualno zlostavljanje

Nasilje u obitelji nasilje roditelja nad djecom bračni sukobi nasilje između djece nasilje nad starijim članovima obitelji

Teorije o odnosima s vršnjacima

Tri glavna teorijska pravca u dječjoj psihologiji nude svoj način gledanja na odnose s vršnjacima. Prema kognitivističko – razvojnom pristupu vršnjaci su važni kao pokretači promjena u spoznajnom razvoju. Piaget i Kohlberg ističu da se iz kognitivnog dukoba s vršnjacima razvija sposobnost uvažavanja tuđeg mišljenja, dok Vigotskijeva teorija naglašava podučavajuću ulogu kompetentnijih vršnjaka. Vršnjaci su važni i zbog toga što dijete o njima razmišlja, što ulazi u područje socijalne kognicije. Prema kogitivističko – razvojno usmjerenim teoretičarima, način djetetova razmišljanja o vršnjacima određuje njegovo ponašanje prema njima.Prema teoriji socijalnog učenja vršnjaci pridonose socijalizaciji djeteta na tri

načina. Oni potkrepljuju ili kažnjavaju neke postupke, i tako povećavaju ili smanjuju vjerojatnost njihove pojave. Osim toga, vršnjaci služe i kao modeli koji izravno utječu na djetetovo ponašanje. I konačno, vršnjaci su jedan od izvora

51

procjene samoefikasnosti. Interakcije među vršnjacima dobar su primjer recipročnog determinizma, odnosno međudjelovanja osobnih činitelja, ponašanja i značajki situacije.Etološki pristupi zastupaju mišljenje da ponašanja prema vršnjacima (poput altruizma i agresije) imaju biološku (urođenu) osnovu koja odražava evolucijsku povijest razvitka vrsta. Osnosi među vršnjacima važni su u mnogim vrstama, i zbog toga se njihova uloga u ljudskom razvoju najbolje može odrediti komparativnim istraživanjima. I konačno, etolozi ističu vrijednost opažanja ponašanja u prirodnim uvjetima, uključujući i ponašanje prema vršnjacima.

Uobičajeni odnosi među vršnjacima

Tijekom dječjeg razvoja dolazi do velikih promjena u odnosima s vršnjacima. Već i šestomjesečne bebe pokazuju zanimanje za druge bebe i pozitivno reagiraju na njih, a s vremenom njihovo druženje s drugom djecom postaje sve češće, složenije i ´´uzvratnije´´. Tijekom cijelog djetinjstva na druženje s vršnjacima utječu dob i iskustvo. U predškolskoj dobi interakcije s vršnjacima još su češće i složenije. Odnosi s vršnjacima počinju se sve više razlikovati, a simbolički oblici interakcija počinju prevladavati nad tjelesnim. Igra se usavršava u spoznajnom smislu i s obzirom na društvenu organizaciju pa se sve češće pojavljuje suradnička igra. S obzirom na sve češće druženje, vršnjaci postaju važan socijalizacijski činitelj koji potkrepljuje i kažnjava određena ponašanja te ima ulogu modela.U školskoj dobi nastavlja se razvoj društevnih ponašanja. Tako, primjerice, igra postaje sve složenija i bolje oragnizirana. Osim toga, istaknutu ulogu dobivaju formalne i neformalne grupe. Proučavanja dječjih grupa otkrivaju važnost zajedničkih interesa i ciljeva za nastanak grupe, te važnost organizacije i dogovorenih normi za njezinu djelotvornost. Premda grupa može imati velik utjecaj na oblikovanje vrijednosti i na ponašanje, roditeljski utjecaj i dalje je važan, a vršnjačka i roditeljska uvjerenja u mnogome su slična.Na druženje s vršnjacima utječu i situacijski činitelji. Aspekti fizičkog okruženja, kao što su poznavanje i veličina prostora, te priroda raspoloživih mogućnosti u njemu (manje igračaka potiče svađe ali i razvija kooperativnu igru i konverzaciju), mogu biti veoma važni. Društvena okolina također ima svoju ulogu. Tako, na primjer, na druženje djece mogu djelovati broj djece i jačina njihove međusobne bliskosti - manje grupe poznate djece potiču intenzivniju i kooperativniju izmjenu, dobno mješovite grupe poticajne za razvoj i starije i mlađe djece.

Kognitivističko – razvojni pristup osobito ističe utjecaj kognitivnih sposobnosti na odnose s vršnjacima. Na temelju razvijenosti kognitivnih sposobnosti moguće je prilično točno predvidjeti kakvi će biti odnosi s vršnjacima. Međutim, istraživanja nisu uvijek ustvrdila postojanje te veze, a i kad je

52

utvrđena, obično je umjerene jačine. Neovisno o tome, tri vrste dokaza potvrđuju da kognitivni činitelji djeluju na odnose s vršnjacima. To su:

1) usporedne promjene u dječjem kognitivnom razvoju i u složenosti interakcija s drugom djecom,

2) korelacija između kognitivnih sposobnosti i društvenog ponašanja unutar istih dobnih skupina i

3) učinci podučavanja u određenim kognitivnim sposobnsotima na dječje društveno ponašanje.

Prijateljstvo

Prijateljstvo je osobito važan odnos među vršnjacima. S tim se slažu i djeca: od predškolske dobi nadalje djeca drže da su prijatelji drukčiji od ostalih vršnjaka. Kako rastu, djeca sve istančanije rasuđuju o prijateljstvu. Mala djeca razmšljaju o prijateljima vrlo konkretno – kao o izvorima neposredne ugode. Starija djeca češće misle da je prijateljstvo trajan odnos koji obilježavaju prisnost i odanost. Takve promjene u shvaćanju prijateljstva teku usporedno s općim promjenama u djetetovim kognitivnim sposobnostima.Djeca biraju prijatelje po sličnosti njima samima. Na izbor prijatelja utječu sličnost po dobi, spolu i rasi. Važna je i sličnost u ponašanju: prijatelji obično imaju sličan pristup školi i učenju te slične interese izvan škole. Istraživanja pokazuju da različiti procesi pridonose nastanku priajteljstva. To su izmjena informacija, davanje podataka o sebi i uspješno rješavanje sukoba.Ponašanje prema prijateljima različito je od ponašanja prema drugoj djeci. Prosocijalni postupci, poput dijeljenja i pomaganja, češći su prema prijateljima (prema to nije uvijek tako jer percipirano natjecanje katkada dovodi do manje dijeljenja s prijateljem). Premda nastankom prijateljstva ne nestaju sukobi, njihovo rješavanje je općenito mnogo uspješnije među prijateljima nego među onima koji to nisu. I konačno, prijatelji mnogo češće razmjenjuju osobne informacije, a kako djeca rastu, sve više se povećava važnsot prisnosti. Prijatelji konačno postaju sastavni dio društvene mreže većine djece i važan su izvor društvene podrške u teškim vremenima.

Formiranje prijateljstva u djetinjstvu 0 stadij: Egocentričnost djeteta razlog da su mu prijatelji oni koji blizu žive ili se s njim igra 1. stadij: dijete je sposobno prepoznati da njegov prijatelj ima drugačije emocije i namjere, prijatelj je bilo tko pokuša učiniti nešto lijepo za njega 2. stadij: prijateljstvo podrazumijeva recipročnost, dijeljenje, uzajamno poštovanje, ljubaznost i osjećajnost 3. stadij kod predadolescenata: svijest o ličnosti i preferencijama vršnjaka, prijatelji su oni koji imaju slične interese i vrijednosti, uzajamna podrška i dijeljenje intimnih osobnih informacija

53

4. stadij: rana adolescencija: odnosi su istodobno međuovisni i intimni, uz poštivanje autonomije drugoga

Omiljenost i teškoće u odnosima s vršnjacima

Djeca se međusobno vrlo razliku u kvaliteti odnosa s vršnjacima. Takve se razlike obično utvrđuju sociometrijskim tehnikama kojima se prikupljaju vršnjačke procjene djece. Djeca se smatraju omiljenima kad imaju mnogo pozitivnih, a malo negativnih procjena.Istraživanja odrednica omiljenosti bavila su se proučavanjem razmjerno posrednih i razmjerno neposrednih ponašajnih korelata omiljenosti. Prvoj skupini varijabli povezanih s omiljenošću (premda ne u potpunosti) pripadaju REDOSLIJED ROĐENJA, INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI, TJELESNA PRIVLAČNOST I IME. Ponašajne vještine za koje se čini da razlikuju omiljenu i manje omiljenu djecu mogu se svrstati u tri skupine: VJEŠTINE ZAPOČINJANJA INTERAKCIJE, VJEŠTINE ODRŽAVANJA INTERAKCIJE i VJEŠTINE RJEŠAVANJA SUKOBA.

Sociometrijskim mjerenjem otkrivaju se i djeca s teškoćama u odnosima s vršnjacima. ODBAČENA djeca imaju malo pozitivnih i mnogo negativnih vršnjačkih biranja, KONTROVERZNA djeca imaju mnogo biranja iz obje skupine, dok ZAPOSTAVLJENA djeca imaju vrlo malo bilo kojih biranja. (POPULARNA DJECA – puno pozitivnih, malo negativnih procjena)Odbačena i zapostavljena djeca imaju slabo razvijene socijalne vještine, premda se njihovi ponašajni problemi pojavljuju u različitim oblicima. Mnoga (ali ne sva) odbačena djeca postupaju agresivno, antisocijalno i neprikladno situaciji, dok su mnoga (ali opet ne sva) zapostavljena djeca stidljiva i povučena. Premda se na temelju teškoća u odnosima s vršnjacima mogu predvidjeti i kasniji problemi, intervencijskim programima mogu se poboljšati i socijalne vještine i sociometrijski položaj djeteta.

54

Popularnost djece i socijalne vještine

2-5 godina: sve učestalija interakcija s drugom djecom; zajednička igra, prva prijateljstva osnovna obilježja za preferenciju vršnjaka i popularnost: ovisi i ukupnoj razini davanja i primanja pozitivnih ponašanja (pokloni, pažnja, prihvaćanje) negativna ponašanja (agresija odbacivanje, neposluh) povezana sa odbacivanjem Masters i Furman, 1981. ističu razliku između popularnosti i prijateljskih odnosa- pozitivniji odnosi s prijateljima

predikcija socijalnog statusa djece u školi na temelju njihovih reakcija na eksperimentalnu situaciju reakcije na problematične socijalne situacije –

npr., netko traži pomoć u igri - traženo je objašnjenje reakcije - djeca koja ulaze u grupu vršnjaka koristeći relevantnu u konverzaciju kasnije vjerojatnije imaju viši sociometrijski status

važnost točne percepcije trenutnog ponašanja u grupi djeca koja imaju irelevantne izjave ili nastoje prekidati

vjerojatnije su kasnije odbačeni

nepopularna djeca se češće ignoriraju kada se približe nekoj dijadi odbačena djeca češće pokazuju neodgovarajuća i agresivna ponašanja u razredu i na školskom igralištu djeca sama prepoznaju negativna obilježja slabog statusa: odbačenu djecu vide kao više iritirajuće, agresivne, stalno se žale, nameću, narušavaju ili mijenjaju pravila igre i smetaju drugima dok rade

školska dob: raste efikasnost interpersonalne komunikacije i preuzimanje uloga, raste prosocijalno, a opada agresivno ponašanje

istraživanje Dodga, 1983. pokazalo da djeca koja na početku druženja s vršnjacima imaju neodgovarajuće socijalno ponašanje kasnije su odbačeni ili zanemareni

nepopularna djeca u igri češće pokazuju neslaganje, ne daju razloge neslaganja niti nude konstruktivne alternative kada kritiziraju vršnjake

Agresija Ponašanje s namjerom nanošenja štete ljudima ili predmetima

Prema obliku:VerbalnaTjelesna

Prema funkciji:instrumentalna: cilj je dobiti što želihostilna (neprijateljska): s ciljem nanošenja boli

55

Odrednice agresivnosti Biološki čimbenici:

Muški hormoni (testosteron) Temperament Evolucijsko objašnjenje: dominacija, hijerarhija nadmoći

Društvene i okolinske odrednice- učenje Obitelj

Modeliranje agresivnog ponašanja Disciplina prisile

Nasilje u medijima: Modeliranje Veća tolerancija nasilja Kružan odnos promatranja nasilja i agresivnosti

Utjecaj kognitivnih procesaAtribucijski model agresivnosti: pogrešna interpretacija tuđih namjera (Dodge, 1990)

Kontrola agresijeo Zamjenska ponašanjao Teorija katarze: preusmjeravanje energijeo Podučavanje roditeljao Učenje tehnika rješavanja problemao Poticanje empatijeo Važnost razvoja samokontroleo Razvoj poslušnosti

Obitelj

Isksutva što ih djeca stječu u obitelji povezana su s ponašanjem prema vršnjacima. Kao socijalni objekti, braća i sestre u mnogočemu su slični

vršnjacima, a odnosi s braćom i sestrama imaju osobine koje su važne i u odnosima s vršnjacima, osobito s prijateljima. No, te se dvije vrste odnosa u nekim aspektima ipak razlikuju i osobite kvalitete odnosa s braćom i sestrama samo su katkada prisutne i u odnosima s vršnjacima.Roditelji na različite načine utječu na vrstu odnosa koje će njihova djeca imati s vršnjacima. Osjećaj sigurnosti i privrženosti roditeljima u ranom djetinjstvu povezan je s dobrim odnosima s vršnjacima u kasnom djetinjstvu. Roditeljsko

56

sudjelovanje u ranoj dječjoj igri pretvaranja može olakšati igru s vršnjacima. Na učestalost i prirodu interakcija s vršnjacima utječu različiti roditeljski postupci, od izbora susjedstva do izravnog započinjanja i upravljanja djetetovim druženjem. I konačno, roditeljske odgojne metode mogu pomoći pri stjecanju socijalnih vještina potrebnih za uspjeh u vršnjačkoj skupini. U korisne roditeljske postupke ubrajaju se stvaranje toplog obiteljskog ozračja punog podrške, upotreba spoznajno usmjerenih tehnika kažnjavanja i roditeljsko modeliranje društveno prihvatljivih postupaka.

Pripadnost vršnjačkoj skupini

Adolescenti teže pripadnosti grupi djece iste dobi s kojima imaju slične interese i stavove Potreba za pripadanjem vršnjacima rezultat prijelaznog razvojnog statusa (pubertet,želja za odvajanjem od roditelja) Ne žele se više doživljavati djecom, a nisu još ni odrasli- podrška prijatelja popunjavanje emocionalne praznine radi udovoljavanja potrebe za pripadanjem uključivanje u grupe omogućuje preuzimanje odgovornosti

eksperimentiranja u suočavanju s novim situacijama, učenje na tuđim pogreškama;

formiraju se pravila ponašanja u područjima gdje ne žele tražiti savjet roditelja

određuje se stil odijevanja, frizure, muzike i slobodnog vremena različit od ukusa odraslih

grupna pripadnost omogućuje mladima donošenje vlastitih odluka, osjećaj pripadnosti grupi koja se razlikuje od odraslih

Vršnjačke grupe u adolescenciji

Osnovna grupa od nekoliko vršnjaka (do 6) najčešće istog spola, većinu vremena provode zajedno, često iz iste škole ili susjedstva: KLIKA

Veći broj vršnjaka (od 15-30) često iz razreda, škole, ili iz istog kafića, sličnih interesa, podrazumijeva zajedničke grupne norme ili aktivnosti: “ŠKVADRA”, “KOMPA”

facilitacija razvoja heteroseksualnih odnosa Veća grupa mladih najčešće devijantnog ponašanja koja štiti svoje članove u definiranom teritoriju: BANDA

Funkcija vršnjačke grupe

Kontrola agresivnih impulsa kroz učenje rješavanja sukoba

57

Socijalna i emocionalna podrška vršnjaka često kao zamjena za roditeljsku podršku

Razvoj socijalnih vještina- diskusije, rješavanje problema Razvoj stavova o odnosu prema suprotnom spolu i seksualnosti Razvoj moralnog rezoniranja Razvoj samopoštovanja kao rezultat prihvaćenosti od vršnjaka

Konformnost

sklonost djelovanja na način kako to čine drugi ljudi, ili na temelju onoga što se smatra da drugi očekuju od pojedinca, ili s ciljem ostavljanja povoljne impresije važnost vršnjačke prihvaćenosti kod mnogih mlađih adolescenata uvjetuje potrebu za konformiranjem grupnim standardima- promjene u srednjoj školi kada se postupno šira grupna pripadnost zamjenjuje selektivnijim izborom prijatelja adolescenti više od drugih uzrasta zabrinuti bliskim konformiranjem vrijednostima i ponašanju vršnjaka

podložnost vršnjačkom utjecaju najveća u dobi od 11-13 godina u odnosu na skupinu od 7-9 , 15-17 i 19-21 godinu isti razvojni uzorak za djevojčice i dečke- nešto veća sklonost konformiranju kod djevojčica konformnost opada u vrijeme srednje škole, nakon vrhunca u višim razredima osnovne utjecaj vršnjaka veći u ranoj adolescenciji

Pritisci od strane vršnjaka: za uključivanjem: provođenje

slobodnog vremena sudjelovanje u školskim i

vanškolskim aktivnostima konformiranje normama vršnjaka u

odijevanju za neodgovarajućim oblicima

ponašanja (droga, alkohol, seksualna sloboda i delinkventno ponašanje)

preostali pritisci manje snažni u odnosu na 1.- utjecaj adolescenata jednih na druge nije nužno asocijalan i kontra obitelji

podložnost adolescenata pritiscima

58

hipotetičke situacije u kojima ih dobar prijatelj moli da nešto učine - istraživanje potvrdilo da su adolescenti od 12-18 godina manje spremni učiniti nešto asocijalno u odnosu na nešto neutralno

Vršnjački pritisak – spolne razlike: djevojčicama više važna vršnjačka pripadnost, više se konformiraju očekivanjima grupe, češće imaju problema zbog vršnjačkog pritiska dečki se više konformiraju kod neodgovarajućih oblika ponašanja djevojčice više zabrinute zbog posljedica slaganja ili smanjenog slaganja s prijateljima (Pearl i sur, 1990); veća uključenost djevojaka povezana s većom intimnošću u prijateljskim odnosima

sposobnost preuzimanja tuđe perspektive povezuje se sa sposobnošću održavanja prijateljstava

bolja sposobnost onih koji mogu zauzeti tuđu ulogu- bolje zaključuju o potrebama drugih- fleksibilnost u preuzimanju uloge objašnjava njihovu popularnost

Povezanost obilježja ličnosti i sklonosti konformiranju:

više se konformiraju: djeca s višim stupnjem samookrivljavanja djeca s nižim socijalnim statusom

djeca s višim samopoštovanjem i osjećajem kompetentnosti manje se konformiraju

mladi su manje pod utjecajem onoga što čini veća grupa nego pod utjecajem stavova prijatelja

pitanje jesu li bliski prijatelji sličniji jer utječu jedni na druge znatno ili sličnost između njih dovodi do toga da postanu prijatelji

o tradicionalno viđenje adolescencije – “storm and stress” - prihvaćanje stereotipa o razdoblju “bura i oluja”

59

“proročanstvo koje se samo ispunjava” ignoriranje ozbiljnih problema pretjerano reagiranje inhibiranje rasta

Biološko sazrijevanje – glavno obilježje: POSTIZANJE SEKSUALNE ZRELOSTI (reproduktivna sposobnost)

Psihološke posljedice bioloških promjenao emocionalna nestabilnost o nagle reakcije; impulzivnosto promjene raspoloženjao promjena slike o sebio promjene u odnosima s roditeljimao promjene u odnosima s vršnjacima i suprotnim spolomo svijest o vlastitoj seksualnosti

Glavni razvojni zadaci u adolescenciji:O POSTIZANJE AUTONOMIJE I NEZAVISNOSTI OD RODITELJA

O FORMIRANJE IDENTITETA – osjećaj integriranog selfa (kombinacija različitih komponenti ličnosti;

jedinstveni sklop osobina, stavova, uvjerenja)

Tri stadija adolescencije RANA ADOLESCENCIJA (12-14 GOD.)

brzi fizički i intelektualni rast; sekundarna spolna obilježja – prilagodba na promjene

SREDNJA ADOLESCENCIJA (14-16 GOD) težnja ka autonomiji; prisna prijateljstva, heterosocijalni odnosi

KASNA ADOLESCENCIJA (17-20) ravnoteža nezavisnosti i interpersonalne povezanosti; usvojene socijalne uloge i životni ciljevi

Kognitivne promjene u adolescenciji hipotetičko-deduktivno mišljenje baratanje apstraktnim pojmovima sustavno rješavanje problema: kompleksne strategije efikasniji načini usvajanja i pohranjivanja informacija; razvijena

metamemorija

60

Kognitivne promjene i psihološko funkcioniranje adolescenata Razmišljanje o odnosima među ljudima: zabrinutost za socijalna, politička i moralna pitanja Osjećaj neusklađenosti moralnih normi i ponašanja Sklonost maštanju, fantaziranju, idealiziranju Suprotstavljanje idealnog i realnog: promjene u doživljavanju roditelja Promjena u odnosu s autoritetom; sklonost kritiziranja institucija Povećana sposobnost introspekcije egocentričnost adolescenata fenomen “zamišljene publike”: osjećaj stalnog procjenjivanja; zaokupljenost samim sobom fenomen “osobne priče”: osjećaj jedinstvenosti; neshvaćenosti; nedodirljivosti Sklonost rizičnom ponašanju

Kriza identiteta Odnos prema sebi: samokritičnost; prilagodba na promjene Odnos prema odraslima - otpor autoritetu

o otvoreni: izazovno ponašanje, neposluho prikriveni: nezainteresiranost, površnost

Potreba za prihvaćanjem pretjerano prilagođavanje tuđim zahtjevimaZbunjenost uočenom razlikom između “lažnog” i “pravog” selfa Rješenje krize identiteta ovisi o iskustvu u prošlim razdobljima (osjećaj pripadanja, povjerenja, kompetentnosti)

Status identiteta, Marciao Ispitivanje načina rješenja krize identitetao 4 statusa identiteta s obzirom na:

POSTOJANJE KRIZE (razdoblje svjesnog donošenja odluka, preispitivanje starih vrijednosti i izbora) i POSTOJANJA ODLUKE (ishod preispitivanja kroz konačan izbor uloge i uvjerenja)

Statusi identiteta

DIFUZIJA IDENTITETA - ne razmišlja o ulogama i vrijednostima odraslih, bez dugoročnih ciljeva, nezainteresiranost, mala ili nikakva predanost poslu, drugima

61

SPRIJEČENI/ZATVORENI IDENTITET - nije doživljena kriza, dovoljna je identifikacija s roditeljskim vrijednostima, prihvaćanje odluka koje su donijeli drugi MORATORIJ – razmatranje različita gledišta i eksperimentiranje s ulogama bez konačnih odluka; proživljavanje krize OSTVARENI IDENTITET – pojedinac je pošao kroz krizu identiteta istražujući razne opcije i odlučio se; predan je poslu, drugim ulogama i odnosima s drugim osobama

Odnosi s roditeljima Konflikti zbog različitih očekivanja (nesklad između izgleda odrasle osobe i psihološke nezrelosti) Ambivalencija između potrebe za odvajanjem i straha od odrastanja Neprihvaćanje odgovornosti odraslih generacijski jaz

Izvori stresa u adolescenciji Normativni stresori

zahtjevi škole, testovi, ispiti znanja nesigurnost zbog tjelesnog izgleda problemi u odnosima s prijateljima konflikti s roditeljima problematični obiteljski odnosi: odnosi između roditelja izbor i promjena škole

Nenormativni stresori smrt člana obitelji ili prijatelja zdravstveni problemi (osobna kronična bolest ili bolest člana obitelji) fizička nesposobnost siromaštvo obiteljsko nasilje razvod roditelja

Odnosi s vršnjacimao Vršnjačka grupa kao izvor informacija o sebi o priklanjanje vršnjacima zbog separacije od roditeljao traženje idolao pritisak vršnjaka i sklonost konformiranju s ciljem prihvaćenosti od drugiho slika o sebi ovisno o pripadnosti vršnjačkoj grupi

62

Seksualnost mladihheteroseksualna i homoseksualna orijentacijao prvo spolno iskustvoo pseudoseksualnosto nedovoljna seksualna educiranosto spolno zlostavljanjeo promiskuitetno ponašanje kao znak emocionalnih

problema

Prilagodba adolescenata

OPTIMALNO PSIHOLOŠKO FUNKCIONIRANJE: samoprihvaćanje, prihvaćanje od strane drugih i realiziranje ciljeva od osobne i društvene važnosti MODEL DEFICITA u adolescenciji: neprilagođenost u adolescenciji je normativna, neizbježna i univerzalna Istraživanja govore suprotno: upitnost mita o "turbulentnom" razdoblju: većina dobro prilagođena često otežano razlikovanje normalnog od problematičnog ponašanja (povremeno iskazivanje neodobravanog ponašanja adolescenata) u procjeni odstupanja važnost učestalosti i ozbiljnosti problematičnog ponašanja iskustvo normativnih i nenormativnih stresora

Zaštitni čimbenici OSOBINE LIČNOSTI: prilagodljivost, pozitivna slika o sebi, tolerancija na

frustraciju, ustrajnost OBITELJ: dobri odnosi s roditeljima, pozitivan model suočavanja sa stresom OKOLINA: manje stresora; suportivno školsko okruženje

Uobičajeni pokazatelji problema u prilagodbi• osjećaj bezvoljnosti, besperspektivnosti• povlačenje • depresivnost• agresija (suprotstavljanje, bijes, nasilje)• zanemarivanje školskih obaveza• bijeg iz škole• somatske pritužbe

63

Čimbenici rizičnog funkcioniranjao Rano javljanje problematičnog ponašanjao Slab školski uspjeh i niska očekivanjao Asocijalna ponašanja i ispadi ponašanjao Neotpornost na pritisak devijantnih vršnjaka o Neodgovarajući odnos s roditeljima

Neprilagođeno fukcioniranje mladih oko 10-20% mladih razvija neprilagođeno funkcioniranje važnost učestalosti i ozbiljnosti problematičnog ponašanja za procjenu odstupajućih ponašanja uočavanje čimbenika rizika i prepoznavanje zaštitnih mehanizama

Oblici neprilagođenog funkcioniranja mladih Usamljenost Depresivnost Suicidalnost Delinkventna ponašanja Ovisnosti Poremećaji hranjenja

Zaključak:

Adolescencija je razdoblje intenzivnih fizičkih i psihičkih promjena Nije nužno razdoblje “bura i oluja” Uz uobičajene razvojne promjene i normativne izazove, važno je razumijevanje i individualnih specifičnosti radi pravovremene intervencije

64

SPOL – biološko određenje pojedinca kao muškarca ili ženeSPOLNA DIFERENCIJACIJA – proces javljanja biološki uvjetovanih razlika među spolovimaRAZLIKE MEĐU SPOLOVIMA – postupci ili osobine po kojima se muškarci i žene obično razliku, što je posljedica bioloških ili okolinskih činiteljaSPOLNA ULOGA ILI STEREOTIP O SPOLNOJ ULOZI – sklop ponašanja koji se smatra prikladnim za žene ili muškarce u kulturi u kojoj živeSPOLNO TIPIZIRANJE – proces tijekom kojeg se u djece razvija spolna uloga koja se u njihovoj kulturi smatra prikladnomSPOLNI IDENTITET – svijest o vlastitom spoluSPOLNA STABILNOST – shvaćanje da spol ostaje isti cijelog životaSPOLNA DOSLJEDNOST – shvaćanje da se spol ne može izmijeniti promjenama u odijevanju, zanimanju i sl.SPOLNA NEPROMJENJIVOST – shvaćanje da je spol trajni dio vlastitog bića, spolnu stabilnost i spolnu dosljednostSPOLNA SHEMA – kognitivna struktura koja se upotrebljava za organizaciju podataka što se odnose na vlastiti spolSPOLNI SCENARIJ – poznat slijed ili niz događaja koji se tipično povezuju samo s jednim spolomRAZDVAJANJE ILI RASCJEP SPOLOVA – nastojanje dječaka i djevojčica da se igraju s djecom istog spolaZNANJE O SPOLNIM ULOGAMA – shvaćanje da se određena igračka, aktivnost ili osobna karakteristika smatraju prikladnijim za određeni spol

Spolno tipiziranje i nastanak razlika među spolovima

Spolno tipiziranje je temelj razvoja spolnih uloga. Ono je jedva primjetno u tek rođene djece i u djece do druge godine života. Predškolska djeca starija od dvije godine, međutim, pokazuju želju za igračkama i aktivnostima koje se tradicionalno vežu uz određeni spol. Dječaci imaju uže interese od djevojčica koje se češće uključuju i u aktivnosti suprotnog spla. U tom razdoblju počinje razdvajanje spolova i prilično je izraženo tijekom cijelog djetinjstva.Postupanje s djetetom od rođenja je određeno njegovim spolom. Novorođenčad je odmah izložena tradicionalnom razlikovanju što ga određuje kultura, a roditelji i drugi odrasli postupaju s dječacima i djevojčicama na sterotipne načine. U predškolskom razdoblju razlike u postupanju s djecom različitog spola postaju sve izraženije. Roditelji daju djeci igračke i potiču ih na aktivnosti prikladne njihovu spolu. Odgajatelji u jaslicama i vrtićima te

65

vršnjaci odobravaju i neodobravaju postupke koji odgovaraju djetetovu spolu. Djevojčicama se dopušta veći raspon ponašanja, dok se dječacima prigovara

kad odstupe od mnogo uže određene muške uloge.Spolno tipiziranje postiže se i modeliranjem. Laboratorijska istraživanja pokazuju da djeca više pažnje obraćaju na model istog spola i češće oponašaju njegove postupke. No i ovdje se u djevojčica opaža oponašanje postupaka muškog modela. U svakodnevnom životu većina djece ima mnogo modela tradicionalnih spolnih uloga. Televizijske emisije i reklame te karikature u novinama također prikazuju ljude na spolno stereotipan način. Očevi se više od majki brinu o održavanju tradicionalnih spolnih uloga u djece. Očevi s izraženijim spolnim stereotipima imaju djecu koja ranije nauče razlikovati

spolove.

Razumijevanje spolnih uloga i stereotipa

Spoznajna pitanja u razvoju spolnih uloga uključuju dječju svijest o spolu i spolnim ulogama, odnos između znanja o spolnim ulogama i pojave spolno tipiziranih postupaka te učinke spolno tipiziranih oznaka.Svijest o spolnim ulogama uključuje znanja o vlastitom spolu, ali i znjanja o osobinama spolnih uloga i očekivanjima drugih ljudi. Istančana svijest o spolu razvija se kroz tri faze:SPOLNI IDENTITET (oko treće godine),SPOLNA NEPROMJENJIVOST (oko četvrte godine) iSPOLNA DOSLJEDNOST (u petoj godini).Pojam stalnosti spola povezan je s Piagetovim pojmom konzervacijskih sposobnosti.Znanje o spolnim ulogama uključuje svijest o pojmovima muško i žensko te kulturalno određene stereotipe. Djeca obično oko druge godine razumiju temeljne pojmove muško i žensko. Svrstavanje igračaka u muške i ženske počinje oko treće godine, a svijest o spolno tipiziranim osobinama ličnosti javlja se oko pete godine života. Odrastanjem djeca sve više uviđaju da spolne uloge određuje društvo i zahvaljujući tome njihova uvjerenja o kršenju spolnih uloga postaju manje kruta.Prwma kognitivističko-razvojnoj teoriji različiti oblici poznavanja spolnih uloga prethode odgovarajućim spolno tipiziranim postupcima. Istraživanja uglavnom nisu potvrdila takvo gledište predma je u nekoliko studija utvrđena povezanost između shvaćanja spolnih uloga i nekih vidova spolno tipiziranog ponašanja.Pridavanje spolnih oznaka utječe na dječje ponašanje. Kad postoji mišljenje da su neke aktivnosti ili predmeti prikladni za određeni spol, djeca pokazuju sklonost aktivnostima koje odgovaraju vlastitom spolu, a izbjegavaju one

66

prikladne za suprotni spol. Osim toga, djeca su uspješnija u aktivnostima koje odgovaraju vlastitom spolu nego u onima “rezerviranim” za suprotni spol.

Razlike među spolovima u spoznajnom i društvenom području postoje i nakon ranog djetinjstva. U spoznajnom području djevojčice su uspješnije od dječaka u stjecanju jezika i općenito u verbalnim sposobnostima premda te razlike nestaju tijekom adolescencije. Takve razlike vjerojatno su uzrokovane zajedničkim djelovanjem bioloških faktora i majčinim češćim verbalnim ophođenjem s kćeri. Premda u srednjem djetinjstvu djevojčice počinju ranije brojiti i bolje računaju, tijekom adolescencije dječaci postaju bolji u matematici, osobito u matematičkom rasuđivanju. Pretpostavlja se da su za to odgovorni i biološki i socijalizacijski činitelji. Dječaci su uspješniji od djevojčica u zadacima prostornog predočavanja i ta se razlika u odrasloj dobi povećava. Ona se ne može u potpunosti objasniti ni biološkim niti socijalizacijskim činiteljima. Uočene su i razlike među spolovima u složenim kognitivnim procesima poput pamćenja, no moguće je da one naprosto odražavaj urazlike u verbalnim i numeričkim sposobnostima.U području društvenih i osobnih razlika dječaci su tjelesno aktivniji, treba im više prostora i više se igraju grubih igara od djevojčica. Dječaci dojenačke dobi češće istražuju predmete dodirujući ih i kad su sami; djevojčice iste dobi češće istražuju predmete pogledom te kad za to dobiju podršku i ohrabrenje. Društveni utjecaj dječaka često se sastoji od prijetnji i upotrebe tjelesne sile, dok djevojčice češće izabiru nagovaranje i rasuđivanje. Djevojčice se općenito opisuju altruističnijima, spremnijima na pomaganje i suradnju, premda je utvrđeno malo razlika između dječaka i djevojčica u njihovu stvarnom ponašanju. Tijekom djetinjstva dječaci su skloniji tjelesnoj agresiji od djevojčica, no ta se razlika smanjuje s odrastanjem. Kasnije se, međutim, pojavljuju drugi oblici agresije.

67