Međunarodni interdisciplinarni znanstveni skup

REFORMACIJA U EUROPI I NJEZINI ODJECI:

POVODOM 500. OBLJETNICE LUTHEROVIH TEZA

Osijek, 19. i 20. listopada 2017.

K n j i ž i c a s a ž e t a K a

Filozofski fakultet sveučilišta josipa jurja strossmayera u Osijeku,

2017.

Skup su materijalno i financijski podržaliFilozofski fakultet sveučilišta josipa jurja strossmayera u Osijeku

Hrvatski institut za povijest Podružnica za povijest slavonije, srijema i Baranje u slavonskom Brodu

Odjel za kulturologiju sveučilišta josipa jurja strossmayera u OsijekuVisoko evanđeosko teološko učilište u Osijeku

Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

Programsko-organizacijski odbor skupastanko andrić, Dubravka Božić Bogović, Gabriela Dobsai, Peter Kuzmič, jelena

Lakuš, Mirko Lukaš, Milica Lukić, Ljubica Matek, sonja novak, željko Pavić, Ružica Pšihistal, Zoran Velagić

Tajnik skupaLuka Pejić

NakladnikFilozofski fakultet sveučilišta josipa jurja strossmayera u Osijeku

Za nakladnikaLoretana Farkaš

Lektura i korektura knjižice sažetakaBranimir Belaj

Grafički urednik i prijelomKrešimir Rezo

TisakKrešendo, obrt za grafičke usluge

Naklada200 primjeraka

| 3 |

UVODNA RIJEČVjerski i društveni pokret reformacije, koji na tragu ideja renesanse i

humanizma započinje u 16. stoljeću, jedan je od najznačajnijih događaja u teološkoj, kulturnoj i političkoj povijesti europe, a njegovi učinci traju i danas. Reformacija se sučelila s ustrojem, praksom i teologijom tadašnje crkve, ali njezine posljedice, prije svega raskol Zapadne crkve, daleko su nadišle područje teologije i vjerske prakse. Vjerski sukobi utjecali su na po-javu ratova, promjene granica i političkih struktura u europi, a posljedice su bile vidljive i u umjetnosti i kulturi. Prijevod Biblije na nacionalne jezike, sloboda i pravo osobnog tumačenja Biblije te naglasak na odgovornosti i savjesti pojedinca kao ključnih za vlastito spasenje doprinijeli su jačanju in-teresa puka za pisanu riječ i uvelike promijenili odnos prema nacionalnim jezicima, što je potaknulo novi odnos prema književnosti i pojavu novih književnih vrsta te novog stila u umjetnosti. s obzirom na sveobuhvatnost uzroka, posljedica i odjeka reformacije ovaj skup predstavlja izvrsnu priliku za multiperspektivno znanstveno promišljanje brojnih tema.

Programsko-organizacijski odbor skupa

| 5 |

PROGRAM

Mjesto održavanja: Filozofski fakultet Osijek (Lorenza jägera 9, Osijek)

Četvrtak 19. listopada 2017.8.30 – 9.00 Registracija sudionika (pred-

vorje u prizemlju)studenti volonteri

9.00 – 9.30 svečana dvorana (br. 60, 2. kat)Otvaranje konferencije − pozdravni govori

9.30 – 10.00 (10.15)

svečana dvorana (br. 60, 2. kat)Plenarno predavanje s raspravom: prof. dr. sc. Mateo žagar (Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu): Jezik izdanja uraške tiskare u svjetlu ranonovovjekovnih koncepcija književnog jezika

10.15 – 11.30 Prostorija: 54 (2. kat) Moderator: Dubravka Božić Bogović

Dubravka Božić Bogović: Demo-grafski pokazatelji u matičnoj knjizi umrlih reformirane župe Kopačevo u 18. i početkom 19. stoljećastanko andrić: Počeci reformacije u ugarskom Podunavlju prema djelu Samuela Pathayasanja Lazanin: Naseljavanje pro-testanata u Slavonsko-srijemsku vojnu krajinu u 18. i 19. stoljećuPavao nujić: Protestanti u službi Petrovaradinske pukovnijeGoran Livazović: Reformacija, rad i slobodno vrijeme: izvori društve-nih i pedagoških promjena

Prostorija: 53 (2. kat) Moderator: Milica Lukić

Ljiljana Kolenić: Jezik Divkoviće-vih BesjedaMilica Lukić, Vera Blažević Kre-zić: Jezik Kratke azbukvice iz 1696. godinetanja Kuštović: Imenska sklonid-ba u Novom testamentu prema imenskoj sklonidbi u srednjojezič-nom razdobljusilvija Ćurak, irena Krumes: Pogled u jezik propovijedi Đure Rapića

11.30 – 12.00 Stanka za kavu (br. 40)

| 6 |

12.00 – 13.15 Prostorija: 54 (2. kat) Moderator: Željko Senković

željko senković: Kršćanstvo i uzaludnost – bilješka o Lutherovu utjecajustanko Pejić: Tumačenje misli Meistera Eckharta kod ranog He-ideggerasuzana Maslać: Pročišćenje religije u Hegela – Predavanja o Filozofiji religijeFilip Martin svibovec: Pustiti Bogu da govori: utjecaj prote-stantskih načela na filozofsko-reli-gijsku misao Blaise Pascala

Prostorija: 53 (2. kat) Moderator: Denis Njari

Lidija Barišić: Evangelici u vuko-varskoj prošlostiDenis njari: Reformacija kao sredstvo (o)čuvanja etničkoga identiteta u istočnoj Slavoniji u 16. i 17. stoljećuMihael sučić: Reformacija i pro-testantizam na području Valpov-štine koncem 17. i početkom 18. stoljećaHrvoje Volner: Vjerski prijelazi tijekom Drugog svjetskog rata na području Osijeka

13.30 – 15.00 Stanka za ručak (Restoran Galija)15.00 – 15.30(15.45)

svečana dvorana (br. 60, 2. kat)Plenarno predavanje s raspravom: izv. prof. dr. sc. Zrinka Blažević (Odsjek za povijest, Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu): Reforma-cija i njezini odjeci u suvremenim historijskih istraživanjima

15.45 – 17.00 Prostorija: 54 (2. kat) Moderator: Luka Pejić

Luka Pejić: Engelsova kritika Lutherovih stavova o njemačkom Seljačkom ratu (1524.–1525.)igor josipović: Sjevernoamerički kvekeri i razvoj modernog zatvor-skog sustava u 19. stoljećuiva Kolić: O moralnome stanju Ri-mokatoličke crkve iz vizure Matije Vlačića Ilirika i njegova Kataloga svjedoka istineDomagoj tomas: „Mračni Calvi-nov genij“ u očima Hilairea Bello-ca i Gilberta Keitha Chestertona

Prostorija: 53 (2. kat) Moderator: Željko Pavić

željko Pavić: Kulturna difuzija protestantske etike: povezanost odnosa prema radu i egalitarnog sindroma Vatroslav župančić: Oblici pije-tističke pobožnosti među njemač-kim Evangelicima u Slavoniji i Podunavlju Lana Bunjevac: Posljedice refor-macije na današnju Švicarsku

| 7 |

17.15 – 18.30 Prostorija: 54 (2. kat) Moderator: Ivo Džinić

ivan Macut: Luther i reformacija u očima pape Franjeivo Džinić: Erazmovo viđenje nužnosti reformi u CrkviDanijel Časni: Predreformator Jan Hus i njegova ekleziologijaGregory Thellman: The Presence of Christ in the Teaching of the Written Gospel: Reformational Trajectories and the Command –Promise of Matthew 28:18–20

Prostorija: 53 (2. kat) Moderator: Mirko Lukaš

antun Šundalić: Kršćanska vrijed-nost slobode u vremenu postmo-derne Marko cmrečnjak: Usporedba stavova prema reformaciji kod studenata Katoličkoga bogoslov-nog fakulteta u Đakovu i Teološ-kog fakulteta „Matija Vlačić Ilirik“

19.00 Društveni program: Posjet izložbi u Muzeju Slavonije (tvrđa)

Petak, 20. listopada 2017.8.30–9.00 Registracija sudionika (predvorje u prizemlju)9.00–9.30 (9.45)

svečana dvorana (br. 60, 2. kat)Plenarno predavanje s raspravom: dr. sc. stanko jambrek (Biblijski institut, Zagreb): Uloga Biblije u oblikovanju i razvoju tradicija refor-macije

10.00–11.00 svečana dvorana (br. 60, 2. kat)Predstavljanje knjige Glagoljski artikuli 1562. U predstavljanju su-djeluju prof. dr. sc. Mateo žagar, prof. dr. sc. stanko jambrek, prof. dr. sc. Peter Kuzmič, prof. dr. sc. Milica Lukić

11.00–11.30 Stanka za kavu (br. 40)11.30–12.45 Prostorija: 54 (2. kat)

Moderator: Ružica Pšihistal

Zlata Šundalić: „Hoditi k pra-vim prodikam Božju rič slišati“Ružica Pšihistal: Alegorija u hermeneutičkom obzoru Mati-je Vlačića IlirikaKrešimir Šimić: Reformacijska topika u Prekmurskoj (Mar-tjanskoj) pjesmarici (1593)ivana Mikulić: Kratek zavjetek zrokov ili o konverziji u službi kontroverzije

Prostorija: 53 (2. kat) Moderator: Davorin Ćuti

ivica Kelam: Izaziva li protestanti-zam klimatske promjene?Marijan Krivak: Ima li još (prote-stantske) etike i duha u kapitalizmu? Uz Badiouov esej o razumijevanju zlaDavorin Ćuti: Radikalna ortodoksija i teologija oslobođenja – politička teo-logija u postpolitičkom vremenu

13.00–14.30 Stanka za ručak (vlastiti aranžman)

| 8 |

14.30–15.45 Prostorija: 54 (2. kat) Moderator: Sonja Novak

jan Čapek: Sumus omnes Hus-sitae ignorantes. Wir sind alle Hussiten, ohne es zu wissen.tomislav Zelić, ena Pavičić: Die Nachklänge der Refor-mation in den Lutherschen Bearbeitungen der Äsopischen Tierfabelnstephanie jug: Die Gestalt Martin Luthers als Symbol der Wende in Kleists Erzählkom-plexsonja novak: Die Gestalt Martin Luthers im dt. Drama ab der zweiten Hälfte des 20. Jhs.

Prostorija: 53 (2. kat) Moderator: Stanko Andrić

Maja Ćutić Gorup: Svećenici glago-ljaši – djelatnici i suradnici uraške tiskare: borci za narodni jezik ili pro-testanti?Monika Đurak: Osnutak sjemeništa u Beču (1624.) i njegovo unutarnje uređenje – primjer posttridentske reforme u praksieldina Lovaš: Upute dane reformira-nom kleru u tekstu Kanona iz Kneže-vih Vinograda iz 1576. godinecarl Bethke: Evangelistička crkva Sarajevo − Istorija župe i zgrada

16.00–17.15 Prostorija: 54 (2. kat) Moderator: Sergej Filipović

Grgo Grbešić: Uzroci prote-stantske reformacijeGoran Dejanović: Problema-tika identiteta Zrinskih po pitanju reformacije i proture-formacije na prijelazu iz 16. u 17. stoljećesergej Filipović: Reformacija i protureformacija u školskim udžbenicima povijestiRobert Holjevac: Hrvatska predreformacijska i reforma-cijska baština u europskom kontekstu kroz prizmu Ivana Stojkovića, Andrije Jamome-tića te Markantuna de Domi-nisa

Prostorija: 53 (2. kat) Moderator: Sonja Novak

tihomir živić: An Ecumenist or a Relapsed Heretic: Ivan Supek’s Histo-rico–Literary Portrayal of Marko Antun de DominisKatarina žeravica: Suodnos dramskog prostora i dramskih likova u drami „Reformatori“ Nedjeljka FabriaZsombor Labadi: Djelovanje Mihálya Sztáraija, reformatora i književnika u interkulturalnom prostoru

| 9 |

17.30–18.45 Prostorija: 54 (2. kat) Moderator: Peter Kuzmič

David Kovačević: Doprinos reformacije hrvatskom identitetuana Lehocki-samardžić, Monika Molnar Ljubić: Onomastička građa matičnih knjiga Kopačeva od kraja 18. stoljećaZita jukić: Prikaz reformatorskih matičnih knjiga iz Zbirke matičnih knjiga Državnog arhiva u OsijekuBranislav Miličić: Reformacija u numizmatici: Reformationsmünzen i Hrvatska

19.00–19.30 Zatvaranje konferencije (br. 54, 2. kat)

PLENARNA

IZLAGANJA

| 13 |

Zrinka BLažeViĆ Filozofski fakultet Zagreb

REFORMACIJA I NJEZINI ODJECI U SUVREMENIM HISTORIJSKIH ISTRAŽIVANJIMA

s osloncem na hipotezu da je reformacija jedan od najreprezentativnijih translacijskih i transnacionalnih procesa i praksi u okviru ranonovovjekov-ne europske kulture, u predavanju će se analizirati kognitivne, interpreta-tivne i praktične istraživačke mogućnosti glavnih teorijskih paradigmi u okviru suvremenih studija reformacije. Osim etabliranih istraživačkih pri-stupa poput teorije konfesionalizacije u izlaganju će se ispitati analitičke i interpretativne mogućnosti i perspektive suvremenih paradigmi poput teo-rije kulturnog transfera, teorije konfesionalne mobilnosti, historijske teori-je mreža, intermedijalnih studija i historije vjerskih emocija. naposljetku će se istražiti teorijski impulsi i metodološke smjernice koje historijskim istra-živanjima reformacije pružaju suvremeni materijalni i prakseološki obrat.Prilikom ispitivanja heurističkih potencijala tih vrlo različitih istraživačkih pristupa i paradigmi posebice će se voditi računa o njihovoj primjenjivosti u interpretativnoj analizi distinktivnih obilježja reformacijskoga pokreta u hrvatskim zemljama.

Zrinka Blažević (1972.) redovita je profesorica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu. Objavila je četiri knjige (Pavao Ritter Vitezović, Croatia rediviva/Oživljena Hrvatska, Zagreb, 1998; Vitezovićeva Hrvatska između stvarnosti i utopije, Zagreb, 2003; Ilirizam prije ilirizma, Zagreb, 2008; Prevođenje povijesti, Zagreb, 2014), a autorica je i velikog broja znanstvenih i stručnih radova objavljenih u hrvatskim i inozemnim znanstvenim časopisima i zbornicima. Vodi-teljica je Poslijediplomskog doktorskog studija ranoga novog vijeka na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. temeljno je područje njezina znanstvenog inte-resa teorija historije,historijska imagologija, historijska antropologija,intelektualna i kulturna historija ranoga novog vijeka i rodna historija. Bavi se i prevođenjem latinske poezije i historiografske proze na hrvatski jezik te je do sada objavila ne-koliko knjiga prijevoda.

| 14 |

stanko jaMBReK Biblijski institut, Zagreb

ULOGA BIBLIJE U OBLIKOVANJU I RAZVOJU TRADICIJA REFORMACIJE

Biblija je imala središnju ulogu u oblikovanju i razvoju tradicija refor-macije. U predavanju se naznačuju starozavjetni model cikličkog obnavlja-nja odnosa naroda Božjega s Bogom te novozavjetni model kontinuiranog obnavljanja odnosa s Bogom, kako pojedinaca tako i crkve. analiziraju se temeljne karakteristike obaju modela obnove te njihova primjena u vrije-me reformacije. Primjenom povijesne i evanđeoske teološke metode te na temelju povijesne, teološke i kulturološke analize utvrđuju se plodovi i do-prinosi Biblije u oblikovanju i razvoju evangeličke, reformirane i radikalne tradicije reformacije.

stanko jambrek (1957.) doktorirao je iz teologije u saD-u (2001.) te iz povijesti na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu (2012.). Za tisak je priredio i uredio dvadesetak knjiga i zbornika među kojima je i Leksikon evanđeoskoga kršćanstva (2007). Objavio je sedam knjiga i niz članaka u domaćim i stranim časopisima. Utemeljitelj je i urednik evanđeoskog teološkog časopisa Kairos, koji od 2007. izlazi dvaput godišnje na hrvatskom i engleskom jeziku. Predaje povijest crkve i teologi-ju na Biblijskom institutu u Zagrebu.

| 15 |

Mateo žaGaR Filozofski fakultet Zagreb

JEZIK IZDANJA URAŠKE TISKARE U SVJETLU RANONOVOVJEKOVNIH KONCEPCIJA KNJIŽEVNOG

JEZIKA

Prema dominantnom tumačenju kanonske povijesti hrvatskoga jezika povijesni i kulturni doprinos reformacije, u odnosu na okolne srednjoeu-ropske zemlje, razmjerno je skroman: nije zahvatila široke plemićke slojeve, nije oblikovala crkvenu hijerarhiju, a i nije se ni dublje ukorijenila u puk. iako je tiskarski projekt u Urachu kraj tübingena (1561.−1565.) bio neu-sporedivo razgranatiji i plodonosniji nego bilo koji prethodni u povijesti nacionalnoga tiskarstva i iako o njemu raspolažemo pravim mnoštvom po-vijesnih izvora, osnovni učinak – oblikovanje hrvatskoga književnog jezika uz temeljni oslonac na prijevod cjelovite Biblije – nije u kanonu povijesti hrvatskoga jezika zauzeo primjereno mjesto – sukladno golemu trudu, en-tuzijazmu i vještini priređivača tih izdanja. Ubrzo s djelovanjem proture-formacije, kojoj nije bila namjera samo obračunati se sa srednjoeuropskim reformacijskim pokretima nego i istupanjem prema istoku nadoknaditi iz-gubljeno, poništeni su bili namjeravani kulturološki učinci izdanja uraške tiskare i prije nego što je karakteristična jezična koncepcija stigla pronaći svoje nasljedovatelje.

U razmjerno malenoj tiskari kroz nepunih pet godina otisnuto je na hr-vatskome jeziku desetak naslova u 28 izdanja, na tri hrvatska pisma (14 na glagoljici, 8 na i ćirilici i 6 na latinici), u nakladi više od 30000 primjeraka. Osnivanje tiskare nadgledao je, i pomno pratio njezinu djelatnost, veliki slovenski reformator Primož trubar, a u njoj je djelovalo desetak hrvatskih prevoditelja i redaktora, ponajviše popova glagoljaša iz istre i Dalmacije. Uz prijevode priručnika, teoloških i poučnih djela, uglavnom s njemačkoga, slovenskim posredovanjem, najvažnije je izdanje prijevod Biblije, odnosno Novi testament objavljen u dva dijela, i to glagoljicom (1562, 1563) i ćirili-com (1563).

s obzirom na to da je dobro poznato koliku su funkciju za oblikovanje novovjekovnih (srednjo)europskih standardnih jezika (posebice Hrvat-skoj susjednih – slovenskoga i mađarskoga) imali prvi biblijski prijevodi

| 16 |

na narodne jezike, vrlo je važno procijeniti jezičnu koncepciju toga kruga hrvatskih prevoditelja. U razmjerno bogatoj literaturi nataloženoj kroz po-sljednjih stotinjak i više godina navodi se kako je jezik biblijskoga prijevo-da sastavljen na osnovici istarskoga čakavskoga narječja hrvatskoga jezika kojemu su pridodani elementi štokavskoga. na temelju usporedbe glago-ljičkog i ćiriličkog izdanja Novog testamenta namjera je u skladu s dosadaš-njom literaturom i na temelju vlastita uvida procijeniti u kojoj se mjeri ta narječja u ovom prijevodu doista kombiniraju, koliko se prepoznaju tragovi starih liturgijskih glagoljskih knjiga i crkvenoslavenskoga jezika, mogu li se prepoznati tragovi slovenskoga predloška, na kojim se sve južnoslavenskim prostorima mogla očekivati razumljivost (posebice s obzirom na ćiriličko izdanje), u kojoj su mjeri odabrana načela funkcionalna, dosljedno prove-dena i ujednačena te naposljetku u kojoj je mjeri takav jezik zapravo imao „unutarnju potenciju“ da postane začetak hrvatskoga jezičnog standarda.

Mateo žagar (1965.), redoviti profesor u trajnom zvanju, predstojnik Katedre za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo Filozofskoga fakulteta sveučilišta u Zagrebu. Član suradnik HaZU-a. autor tri autorske knjige, urednik njih desetak. Predavao na dvadesetak europskih sveučilišta, znanstveno se usavršavao na sve-učilištima u Beču i Bonnu. Osnovnu istraživačku preokupaciju predstavljaju mu glagoljičko i ćiriličko pismo, jezik hrvatskih glagoljskih spomenika, posebice onih XVi. stoljeća te zapadnoćirilička (hrvatska, bosanska) baština. Urednik je časopisa Croatica. suautor je latiničkog prijepisa glagoljičkog protestantskog Novog testa-menta (Urach, 1562./1563.). Voditelj je projekta Jezik izdanja hrvatske protestant-ske tiskare u kontekstu književnojezičnih smjernica XVI. st. koji podupire Hrvatska zaklada za znanost.

SAŽECI

IZLAGANJA

| 19 |

stanko anDRiĆ Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest slavonije, srijema i Baranje, slavonski Brod

POČECI REFORMACIJE U UGARSKOM PODUNAVLJU PREMA DJELU SÁMUELA PATHAIJA

U izlaganju će se prikazati sadržaj najstarijega historiografskog sastavka koji se bavi širenjem reformacije u južnom dijelu ugarskog Podunavlja i u donjem međurječju Drave i save, koji su se u vrijeme nastanka toga djela nalazili pod turskom vlašću. autor je sastavka sámuel Pathai, rođen oko 1600. u Dunapataju, sjeverno od Kaloče. Školovao se u Debrecenu i nakon rektorskih i drugih službi u Laskóu/Lugu, Vörösmartu/Zmajevcu, tolni i soltu, postao je 1653. biskup Donjopodunavskog crkvenog okruga. Umro je u tolni oko 1662. Kao dekan u tolni 10. rujna 1647. uputio je istvánu Benjáminu szilágyiju, rektoru škole u sárospataku, opsežno pismo na latin-skom jeziku, izvješćujući ga o svojim nastojanjima da istraži početke refor-macije „u ovom zlosretnom kraljevstvu”, tijekom kojih je bilježio sjećanja starijih ljudi i tragao za rijetkim sačuvanim dokumentima. Pismo sadrži obilje podataka o prošlosti Donjopodunavskog i susjednog Baranjskog cr-kvenog okruga. taj je sastavak jedan od najranijih pokušaja povijesnog pri-kaza ugarske reformacije uopće.

integralni tekst Pathaijeva neobično vrijednog pisma sačuvao se zahva-ljujući Pálu emberu Debrecenskom (oko 1660.−1710.), protestantskom duhovniku u sjevernoj Ugarskoj i piscu utemeljiteljskog djela ugarske/mađarske protestantske historiografije koje međutim ember nije za života uspio objaviti. emberov je rukopis nešto kasnije poslan u Utrecht tamoš-njem evangeličkom duhovniku i sveučilišnom profesoru Friedrichu adolfu Lampeu (1683.−1729.), koji je emberovo djelo, uz manja kraćenja i prerade, 1728. objavio pod svojim autorskim imenom, stekavši tako, uvelike neza-služeno, začetničko mjesto u mađarskoj protestantskoj crkvenoj historio-grafiji. U toj temeljnoj knjizi, naslovljenoj Historia Ecclesiae Reformatae in Hungaria et Transylvania, tekst Pathaijeva pisma tiskan je na str. 661−673.

Ključne riječi: sámuel Pathai, crkvena historiografija, Donjopodunavski cr-kveni okrug, Baranjski crkveni okrug, 16.−17. stoljeće

| 20 |

Lidija BaRiŠiĆ

EVANGELICI U VUKOVARSKOJ PROŠLOSTI

Podaci iz popisa stanovništva daju obilje informacija za istraživanje neke etničke ili konfesionalne zajednice, ali i širih povijesnih i političkih procesa. na temelju podataka iz austrougarskih i starojugoslavenskih popi-sa stanovništva analizirat će se brojčani udio, etnička struktura, prostorni raspored,ekonomska struktura i društveni utjecaj evangeličkog stanovniš-tva obiju potkonfesija u gradu Vukovaru i na širem vukovarskom području, osobito s obzirom na državno-pravne promjene do kojih je došlo raspadom austro-Ugarske Monarhije i stvaranjem nove države Kraljevine srba, Hr-vata i slovenaca, odnosno Kraljevine jugoslavije. Modernizacija, saskro-mnom industrijalizacijom, zahvatila je i hrvatsko društvo polovicom 19. stoljeća,a na vukovarskom području odrazila se na porast broja nezavičaj-nog stanovništva u drugoj polovici 19. stoljeća. analizom podataka iz au-strougraskih popisa stanovništva utvrdit će se koliko je u tome sudjelovalo evangeličko stanovništvo, kojim je etnijama pripadalo, kakvog je ekonom-skog položaja bilo i koliki je moglo imati društveni utjecaj. nakon raspa-da austro-Ugarske Monarhije stanovništvo kojem hrvatski ili srpski nije bio materinski jezik postaje manjinsko stanovništvo, bez građanskih prava. Kako se navedena činjenica odrazila na broj evangelika na vukovarskom području, bit će analizirano zahvaljujući podacima iz starojugoslavenskih popisa stanovništva.

Ključne riječi: Vukovar, kalvini, Mađari, popisi stanovništva

| 21 |

carl BetHKe Universität tübingen

DIE EVANGELISCHE KIRCHENGEMEINDE IN SARAJEVO UND IHR UNGEWÖHNLICH REPRÄSENTATIVES

GOTTESHAUS

seit 1893 bestand in sarajevo eine evangelische Kirchengemeinde, an-fangs noch als Filialgemeinde von Franz josefsfeld, einem bosniendeut-schen Dorf in der Posavina. Den Mitgliederverzeichnissen in den jährlich erscheinenden Berichten nach, waren die Gläubigen in der sarajevo er Ge-meinde hauptsächlich Deutsche (incl., nach heutigem Verständnis Öster-reicher) sodann Ungarn, einige slowaken und sogar einige engländer,die damals zeitweise in sarajevo lebten. Die Zahl der Mitglieder wuchs und, nachdem die Gemeinde 1898 mit Ludwig schäfer ein eigenes Pfarramt er-halten hatte, bewarben dieser und der Kirchenvorsteher Balif, ein Baurat, schließlich die idee, für die Gemeinde ein repräsentatives Kirchengebäude an zu errichten. Mit diesem symbol wollte schäfer kirchlich-religös wie kulturell ein Zeichensetzen, und erhielt dafür die Unterstützung kirchli-cher Vereine in Österreich und Deutschland. Die errichtung des Gebäudes erfolgte durch den für seine Bauwerke in sarajevo bekannten architekten Karlo Paržik. nach der feierlichen eröffnung der Kirche am 18.11.1899 war diese nach R. Donia die größte in sarajevo und eines der größten und re-präsentativsten Gebäuden der ganzen stadt, zumal da das Gebäude 1911 durch seitenflügel noch erweitert wurde. als Kaiser Franz josef 1910 sa-rajevo besuchte,besichtigte er auch die evangelische Kirche, dem Proto-koll nach wurden ihre Vertreter damals symbolisch als fünfte Konfession in der stadt anerkennt,auf augenhöheanderen Glaubensgemeinschaften,und so war es auch der Fall beim schicksalhaften Besuchdes Thronfolger Franz Ferdinand 1914.

nach 1945wurde das Gebäude baufällig und drohte allmählich zu verfal-len. angeblich in absprache mit Vladimir nagel, einem früheren Mitglied der Gemeinde,welcher 1945 in der stadt geblieben war, wurde die frühere Kirche schließlich 1981in die Kunstakademie Bosnien und Herzegowinas umgewandelt. Die Forschung basiert auf akten der Gustav–adolf stiftung aus dem evangelischen Zentralarchiv Berlin (s. carl Bethke: Deutsche “Ko-lonisten” in Bosnien.Vorstellungswelten, ideologie und soziale Praxis in

| 22 |

Quellen der evangelischen Kirche. in: Filozofski fakultet u sarajevu, Hg. Zijad Šehić: Međunarodna konferencija Bosna i Hercegovina u okviru aus-tro-Ugarske 1878–1918. Zbornik radova. sarajevo 2011, s. 235–266), so-dann den Zeitungen Bosnische Post und sarajevo er tagblatt sowie Quel-len aus dem archiv Bosnien und Herzegowinas.

Schlüsselwörter: evangelisten, Geschichte, die Deutschen, Bosnien, sara-jevo, Österreich–Ungarn

| 23 |

Dubravka BOžiĆ BOGOViĆ Filozofski fakultet Osijek

DEMOGRAFSKI POKAZATELJI U MATIČNOJ KNJIZI UMRLIH REFORMIRANE ŽUPE KOPAČEVO U 18. I

POČETKOM 19. STOLJEĆA

U radu se na osnovi podataka zabilježenih u matičnoj knjizi umrlih pri-mjenom kvantitativne, analitičke i deskriptivne metode istražuju pojedini elementi biološkog života pojedinaca te društveno i kulturno uvjetovanih demografskih obilježja stanovništva reformirane župe Kopačevo u južnoj Baranji u drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća. analiza obuhvaća godišnju i mjesečnu raspodjelu umrlih, spolnu i dobnu strukturu umrlih te uzroke smrti. Utvrđeni se podaci uspoređuju s podacima za naselja u okolici kako bi se rezultati istraživanja stavili u kontekst širih povijesno-de-mografskih trendova. stanovništvo Kopačeva u promatranom razdoblju, u slučaju podataka sadržanih u matičnoj knjizi umrlih, pokazivalo je demo-grafska obilježja karakteristična za razdoblje prije demografske tranzicije, kao što su visoka smrtnost dojenčadi i djece u predfertilnoj dobi i niska prosječna doživljena dob.

Ključne riječi: južna Baranja, reformirana župa Kopačevo, kalvini, 18. i prva polovica 19. stoljeća, matična knjiga umrlih, povijesna demografija

| 24 |

Lana BUnjeVac

POSLJEDICE REFORMACIJE NA DANAŠNJU ŠVICARSKU

U prvoj polovici 16. st. među švicarskim kantonima izbijaju sporovi zbog konkurencije u trgovini kao i zbog suprotnosti između gradova i sela. U to doba u Zürich dolazi Ulrich Zwingli i provodi reformaciju. Züriški senat odlučio se 1525. na ukidanje mise u korist propovijedi, uništavanje slika i orgulja, sekularizaciju samostana, organizaciju škola i opće saniranje držav-nih financija, ukidanje celibata itd. sukcesivno su se za reformaciju odlučili gradovi Biel, st. Gallen, Glarus, schaffhausen, Basel, Mühlhausen i Bern.

Zahvaljujući sekularizaciji svi su ti gradovi stekli značajnu političku i gos-podarsku moć. no dio gradskih i većina seoskih kantona nije htjela napustiti stare običaje i tradiciju, a na selu je usto bio i značajan utjecaj moćnih obite-lji. Luzern, Uri, schwyz, Unterwalden i Zug udružili su se 1524. u tzv. blok ‘’Fünf Orte’’, a 1531. izbio je rat između protestantskih i katoličkih kantona; pobijedili su katolici, a savez se protestantskih kantona raspao. Godine 1536. francuski emigrant jean calvin dolazi u ženevu, nastavlja učenje Ulricha Zwinglija te pod njegovim vodstvom ženeva postaje svjetska protestant-ska metropola i mjesto izobrazbe teologa iz cijelog svijeta. nakon početnih žešćih nesuglasica kalvinistički nauk i onaj Ulricha Zwinglija ujedinjuju se 1566. godine dokumentom Confessio Helvetica posterior, a jedinstvo u refor-miranoj vjeri utvrđeno je na sinodi u Dordrechtu 1618./19.

Reformacija je također stvorila i novi tip čovjeka s izuzetno naglašenim radnim etosom, prije svega seljaka, ali i trgovaca i obrtnika, koji je uvelike olakšao industrijalizaciju i razvoj kapitalističkih središta poput ženeve, Ba-sela, Züricha i st. Gallena. ženeva se usto specijalizirala i za urarstvo, kao i zapadna jura, a u tom vremenu bilježimo i začetke bankarstva. Promijenjen je i izgled crkava koje su od tada građene skromno i jednostavno. nasuprot tome, u katoličkim mjestima i dalje je prevladavala barokna sakralna grad-nja, koja je trebala biti svjedok moći i veličine stare crkve koja je nadvladala sva svoja iskušenja i krize. Katolička Švicarska obuhvaćala je pretežno se-oske kantone i svega tri gradska kantona i bila je ekonomski puno slabija i industrijski slabije razvijena.

Ključne riječi: Švicarska, Ulrich Zwingli, jean calvin, kantoni, ženeva, urar-stvo, bankarstvo

| 25 |

Marko cMReČnjaK Filozofski fakultet u Mostaru

USPOREDBA STAVOVA PREMA REFORMACIJI KOD STUDENATA KATOLIČKOGA BOGOSLOVNOG FAKULTETA U ĐAKOVU I TEOLOŠKOG FAKULTETA

„MATIJA VLAČIĆ ILIRIK“

Usporedivost povijesno-religijskih stavova kod studenata Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu i studenata teološkog fakulteta „Matija Vlačić ilirik“ moguća je upravo zbog polaznih zajedničkih točaka studenata koja se očituju u njihovim istim znanstvenim studijskim područjima (filo-zofija i teologija), njihovim istim religijskim kutovima gledanja („zapadno kršćanstvo“) te povijesnoj višestoljetnoj (negdašnjom) pripadnosti Rimoka-toličkoj crkvi. shodno tome, ispitavanje povijesno-religijskih stavova stude-nata navedenih fakulteta o reformaciji, njezinu utjecaju i odjecima poglavi-to na hrvatskom prostoru predstavljat će predmet istraživanja ovoga rada.

Zasigurno će sama usporedba studentskih stavova, odnosno razlike i sličnosti u stavovima predstavljati svojevrsni istraživački problem. stoga će cilj istraživanja biti iznijeti ispitane stavove studenata navedenih fakulteta prema reformaciji te prikazati sličnosti i razlike u istima. namjera je istraži-vanja prikazati koliko studentska pripadnost kršćanstvu u vidu pripadnosti katoličanstvu (Rimokatolička crkva, Grkokatolička crkva) ili protestantiz-mu (evangelička crkva, reformirane kršćanske, tj. Kalvinske crkve, Bap-tističke crkve, evanđeosko-pentakostalne crkve i ostali), formirajući tako dvije odvojene populacijske skupine, utječe na pogled, shvaćanje i razumi-jevanje reformacije i njezina religijskog, teološkog i kulturnog utjecaja kroz povijest, ponajviše u nacionalnim okvirima, u kontekstu i perspektivi stu-dentice/studenta teologije u 21. stoljeću. istraživačka pitanja bit će usmje-rena prema propitivanju konkretnih stavova studenata dotičnih fakulteta, a anketnim upitnikom dobiveni stavovi poslužit će kao materija za daljnja istraživanja i dublje analize navedenih stavova.

Ključne riječi: reformacija, teologija, povijest, stavovi, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, teološki fakultet „Matija Vlačić ilirik“

| 26 |

jan ČaPeK Universität Pardubice

SUMUS OMNES HUSSITAE IGNORANTES. WIR SIND ALLE HUSSITEN, OHNE ES ZU WISSEN.

Die Reformation in Deutschland und Martin Luther kamen nicht aus dem nichts. schon ein jahrhundert vor ihm war die Zeit von verschiede-nen religiösen Reformversuchen bestimmt. Zwei von Luthers Vorläufern lebten in Böhmen, es waren jan Hus (ca. 1369–1415) und Hieronymus von Prag (ca. 1378/9–1416), der als student in Oxford john Wyclifs Ge-danken nach Prag brachte und den damaligen Dekan der dortigen philoso-phischen Fakultät, jan Hus, damit zu großen Predigen inspirierte. jan Hus erhielt auch eine begeisterte Unterstützung durch den böhmischen adel, das Prager Bürgertum sowie das einfache Volk. seine Reformation blieb deshalb keine binnen theologische angelegenheit, sondern wurde zu einer politischen Macht und einem revolutionären Vorhaben. 1415 wurde jan Hus zum Konzil von Konstanz geladen, dort aber verurteilt und verbrannt, obwohl ihm freies Geleit zugesichert worden war. sein Märtyrertod lös-te in Böhmen aufstände aus, die in die bürgerkriegsähnlichen Hussiten-kriege (1419–1436) mündeten. Die wichtigsten Forderungen der Hussiten (freie, biblische Predigten; austeilung des abendmahls in Brot und Wein; trennung von Kirche und weltlicher Herrschaft; Überwindung von gesell-schaftlichen Ungerechtigkeiten) sowie Gottesdienst in der Landessprache, also zentrale Forderungen Luthers, waren schon einhundert jahre vor ihm in Böhmen umgesetzt worden.

Schlüsselwörter: john Wyclif, jan Hus, Hieronymus von Prag, Hussiten, Re-formation in Böhmen, Konzil von Konstanz, Märtyrertod, ablasshandel

| 27 |

Danijel Časni Biblijski institut Zagreb

PREDREFORMATOR JAN HUS I NJEGOVA EKLEZIOLOGIJA

U ovom se radu obrađuju predreformacijska gibanja koja su utjecala na kasniju reformaciju i reformu crkve. Radi se o valdeškom pokretu Pete-raValdesa, lolardima johna Wycliffa i husitima jana Husa. Poseban je na-glasak na češkom predreformatoru janu Husu, koji je odbacio rimsku de-finiciju crkve s papom na njezinu vrhu i kardinalima kao njezinu tijelu te naglasio da crkvu čine izabranici Božji na čelu s Kristom. nakon uvodnog dijela u radu su dani najvažniji bibliografski podaci o janu Husu te se poseb-no detaljno obrađuje njegova ekleziologija. naime Husova je vizija crkve slična ideji o „nevidljivoj crkvi“ iskrenih vjernika u vidljivoj strukturi crkve, što su kasnije podržali i vođe pokreta reformacije poput Luthera i calvi-na. U svojem djelu De EcclesiaHus naglašava da je Krist, a ne papa, glava kršćanske crkve. Prema njegovu stavu nemoguće je slijediti vodstvo samo jednog kršćanskog vođe zbog velike šizme koja onemogućuje odrediti tko bi trebao biti legitimni papa. U zaključku rada povezuje se djelovanje jana Husa u Češkoj i nastavak reformacijskog djelovanja u zapadnoj europi koje je proveo Luther. Znanstveni doprinos rada očituje se u aktualizaciji lika i djela jana Husa te u kritičkoj refleksiji Husove ekleziologije iz perspektive protestantizma.

Ključne riječi: predreformatori, jan Hus, ekleziologija, crkva, reformacija, Luther

| 28 |

silvija ĆURaK Filozofski fakultet, Osijek

irena KRUMes Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek

POGLED U JEZIK PROPOVIJEDI ĐURE RAPIĆA

U radu se opisuju glavne značajke jezika u propovijedima Đure Rapi-ća, koje su tematikom u skladu s protureformacijskim djelovanjem crkve u slavoniji. izvori su za jezični opis dvije zbirke Rapićevih propovijedi: Sva-komu po malo iliti pridike nediljne zajedno s korizmenima (1762) i Od sva-koga po malo, iliti kratko ispisanje života, mučeništva i slave pravih i svetih prijatelja Božjih (1764). Đuro Rapić je, kao i mnogi slavonski franjevci, svo-ja djela pisao štokavskom ikavicom, slavonskim tipom grafije te morfono-loškim načinom pisanja te je time dao svoj prinos u oblikovanju hrvatskoga standardnoga jezika. Osim navedenih jezičnih značajki u radu će se opisati morfološka, sintaktička, tvorbena i leksička razina.

Ključne riječi: Đuro Rapić, propovijedi, povijest hrvatskog jezika, jezik u slavoniji 18. st.

| 29 |

Davorin ĆUti Filozofski fakultet Zagreb

POLITIČKA TEOLOGIJA U POSTPOLITIČKOM VREMENU

Projekt Radikalne ortodoksije pokrenuo je john Milbank, anglikanski teolog i profesor religije na sveučilištu u nottinghamu. Uz Milbanka tu su i teologinja catharine Pickstock te teolog Graham Ward. Važno je napome-nuti da je uz njih troje u grupi okupljenoj oko tog projekta i pet rimokato-lika, tako da projekt poprima i ekumenski karakter. jedna od stvari koja mi se čini kontradiktornom jest to da se Radikalna ortodoksija ne pristaje le-gitimirati kao projekt koji je nastao i koji se „usavršio“ u postmodernizmu, ali se u isto vrijeme suprotstavlja samom modernizmu koji pokušava spasiti u nekakvoj alternativnoj verziji istog, pokušavajući pronaći put kroz nove uvide u kompleksne pripovijesti modernizma o progresu i emancipaciji u sekularnom društvu. sekularnost je jedna od točaka koju ćemo razmotriti i istražiti kroz čitanja jacoba taubesa, alaina Badioua jacquesa Ranciera, a s obzirom na to da Milbank smatra da je sama sekularnost neodvojiva od kršćanske tradicije i strogo vezana uz samu kršćansku tradiciju, što nas vodi i do samog političkog djelovanja u današnjem svijetu.

Ključne riječi: Radikalna ortodoksija, teologija oslobođenja, sekularnost, postmodernizam

| 30 |

Maja ĆUtiĆ GORUP Filozofski fakultet sveučilišta u Rijeci

SVEĆENICI GLAGOLJAŠI – DJELATNICI I SURADNICI URAŠKE TISKARE: BORCI ZA NARODNI JEZIK ILI

PROTESTANTI?

na temelju korespondencije između djelatnika i suradnika uraške tiska-re, koja je djelovala od 1561. do 1565. godine, autorica zaključuje kojim su djelatnostima svećenici glagoljaši sudjelovali u njezinu radu. neki svećenici glagoljaši pristali su uz reformaciju i kao djelatnici radili u uraškoj tiskari, dok su drugi ostali u svom zavičaju gdje su kao protestanti ili katolički sve-ćenici sudjelovali u korekturi, prijevodima, širenju i prodaji protestantskih knjiga. Prema relacijama pićanskih, porečkih i pulskih biskupa svetoj stoli-ci u Pazinskoj knežiji nedostajalo je knjiga na narodnom jeziku, a svećenici nisu znali strane jezike. Katolički su svećenici zbog tiskanja knjiga na na-rodnom jeziku počeli pomagati u velikom uraškom projektu. neki su po-stali i privrženi augsburškoj vjeroispovijesti te se u njihovu slučaju radilo o nikodemizmu. svećenici glagoljaši dali su velik doprinos tiskanju hrvatskih protestantskih knjiga kao i širenju reformacijskih ideja.

Ključne riječi: svećenici glagoljaši, Pazinska knežija, uraška tiskara, prote-stanti, reformacija, rani novi vijek

| 31 |

Goran DejanOViĆ srednja škola Petrinja

PROBLEMATIKA IDENTITETA ZRINSKIH PO PITANJU REFORMACIJE I PROTUREFORMACIJE NA

PRIJELAZU IZ 16. U 17. STOLJEĆE

Društveno-politički kontekst na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće definitivno je religijski obilježen. taj religijski segment, odnosno pitanje odnosa reforma-cije i protureformacije, poprimio je odlike političke igre koju je pragmatič-no koristila plemićka elita. Širenjem takve paradigme iz njemačkih zemalja podloga za razvoj reformacije postupno je izgrađena i u nasljednim zemljama Habsburške Monarhije, pa tako i Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Ključna problematika ovog istraživanja usmjerena je prema identitetu Zrinskih na spomenutom prijelazu stoljeća. Obitelj Zrinski, kao nepresušni izvor historio-grafskih istraživanja, u tom razdoblju akumulira sve veću društvenu, političku i gospodarsku moć na prostoru hrvatskih zemalja i Ugarske, ali je primjetan i rast obitelji u hijerarhiji cjelokupne Habsburške Monarhije. takve društvene obrasce započeo je koristiti nikola iV. Zrinski te je iste obrasce funkcioniranja u krugovima elite prenio i na svoje potomke, od kojih ću u radu izdvojiti jurja iV. Zrinskog te njegove potomke jurja V. i braću nikolu i Petra Zrinskog. svi navedeni činili su važan kotačić u društveno-političkim odnosima 16. i 17. stoljeća, a posebna će pozornost u ovom radu biti usmjerena prema pitanju odnosa prema reformaciji i protureformaciji. Što je uzrok religijskog okreta prema protestantizmu nikole iV. i jurja iV. Zrinskog? Odlukom sabora iz 1567. svi koji nisu bili katolici, bili su protjerani te nisu smjeli imati titule ili određena posjedovna prava. Plemstvo je, unatoč takvoj odluci, ostajalo ne-dirnuto. Zašto? Radi li se tu o pragmatičnom tumačenju odluke ili nas pak to može dovesti do zaključka da su plemići, u ovom slučaju Zrinski, slijedili svoje interese u pogledu vjere? Bilo da se radi o području Pokuplja, Međimurja ili dijelovima Ugarske, zanimljivo je promotriti odnose Zrinskih spram prote-stantizma i katoličke vjere. Uz neizostavan aspekt odnosa s Osmanlijama na vojnom i političkom planu pokušat ću u ovom radu dati odgovore na navede-na i brojna ostala pitanja te povezati višeslojne društvene i političke konotacije između pojedinih članova obitelji Zrinski u zadanom razdoblju.

Ključne riječi: identitet, elite, Zrinski, društveno-politički odnosi, reforma-cija i protureformacija, Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo

| 32 |

ivo DžiniĆ Odjel za kulturologiju sveučilišta josipa jurja strossmayera u Osijeku

ERAZMOVO VIĐENJE NUŽNOSTI REFORMI U CRKVI

Predavanje će se temeljiti na liku i djelu nizozemskog humanista erazma Roterdamskog (1465.–1536.) kao glavnog pokretača misli o novom viđenju crkve i idejnoga preteče reformacije. njegove riječi „ja sam polegao jaje, a Luther ga je razbio!“ istovremeno impliciraju visoku razinu svijesti o zna-čaju vlastite uloge u kontekstu ondašnjih previranja, ali i svojevrsno bolno propitkivanje o vlastitome doprinosu crkvenom raskolu. naime erazmova želja i nakana, kao i cilj cjelokupnog njegova kršćanskog humanizma, za-sigurno nisu smjerali stvaranju podjela u crkvi. Upravo suprotno, erazmo bi bio spreman sve podčiniti njezinu jedinstvu, pa tako i pitanje nužnosti nekih teoloških diskursa i istina.

Realni utopist možda je najbolji opis erazma. teško podnosi nesavrše-nosti, ali mu je svaki oblik ekstrema stran (j. Huizinga). na tom će se tragu u predavanju zauzeti stav o erazmovu viđenju nužnosti reformi u crkvi kao optimalnom modelu svakog oblika crkvene obnove. Uz otvoreno i snažno zagovaranje potreba za promjenama taj model pretpostavlja razboritost i razumijevanje te strpljivost i nadu. „Podržavam ovu crkvu sve dok ne bu-dem vidio da je druga bolja i crkva mora podržavati mene sve dok ja ne po-stanem bolji!“ – erazmove su riječi koje su kasnije nerijetko bile i krivo in-terpretirane, a koje potvrđuju njegovu privrženost spomenutim vrlinama.

U svakom slučaju lik i djelo toga čovjeka i danas, unatoč vremenskom odmaku od gotovo pola tisućljeća, predstavljaju velik izazov kako za Ka-toličku crkvu tako i za crkve protestantske provenijencije. taj se izazov, među ostalim, odnosi i na daljnji i zauzetiji ekumenski dijalog. Kao što je u ondašnjem povijesnom kontekstu erazmo zasigurno bio „persona non gra-ta“ i za jedne i za druge, tako bi ga danas bilo poželjno prihvatiti od strane tih istih kao svojevrsnu platformu za međusobno približavanje.

Ključne riječi: crkva, reformacija, erazmo Roterdamski, Martin Luther, cr-kveno jedinstvo

| 33 |

Monika ĐURaK Hrvatski institut za povijest

OSNUTAK SJEMENIŠTA U BEČU (1624.) I NJEGOVO UNUTARNJE UREĐENJE – PRIMJER POSTTRIDENTSKE

REFORME U PRAKSI

tridentski je koncil na dvadeset i trećem zasjedanju 1563. godine donio reformnu odredbu kojom je jasnije utvrđen i definiran način obrazovanja bu-dućih svećenika. Riječ je o obvezi podizanja sjemeništa, koja će svojim dje-lovanjem ubrzo postati osnovom za daljnji razvoj školstva i na taj način biti jednom od okosnica provedbe posttridentske reforme. U tom je kontekstu Zagrebački kaptol 1624. godine osnovao sjemenište u Beču, čime je dodat-no potvrdio spremnost za sudjelovanje u procesu katoličke obnove i provedbi odredbā tridentskoga koncila, omogućivši tako članovima sjemeništa obra-zovanje u skladu s reformnim načelima. Kaptol je podizanjem sjemeništa u Beču, samo godinu dana nakon osnivanja ugarskoga sjemeništa 1623. godine, nedvojbeno pokazao i stabilan institucionalni položaj koji se u prvome redu ogledao u financijskoj, a potom i u upravnoj samostalnosti u odnosu na insti-tucije pripadajućega ugarskoga crkvenoga područja. Drugim riječima, Kaptol je bio dovoljno ekonomski neovisan za samostalno provođenje tridentske re-forme u praksi i aktivno sudjelovanje u borbi protiv reformacije. U tom smislu, izlaganje na temelju diplomatičke građe razmatra okolnosti podizanja sjeme-ništa čiji se osnutak veže uz već raniju protureformacijsku djelatnost kanonika i Kaptola. Upravo zato što je obrazovanje pitomaca u Beču prvotno povjereno isusovcima – gorljivim protivnicima reformacije, Kaptol je pokazao odlučnost u suprotstavljanju protestantizmu i provođenju tridentske reforme. nadalje, problematiziranje institucionalnoga i gospodarskoga položaja katedralnoga Kaptola omogućit će jasnije sagledavanje implikacija samostalnijega djelova-nja zagrebačkih kanonika u okvirima posttridentske reforme. sastavljanjem regule kanonici su stvorili i potreban normativni okvir za funkcioniranje sje-meništa. U skladu s navedenim izlaganje stavlja naglasak na pitanje unutar-njeg funkcioniranja samoga sjemeništa odnosno razlaže na koji je način Kap-tol uredio novu instituciju i kako su kanonici njome upravljali. istraživanjem toga pitanja moguće je utvrditi kako je Zagrebački kaptol zamišljao provedbu katoličke reforme u praksi, razotkrivajući pritom način na koji se u stvarnosti odvijao opći proces dubinske obnove zapadnoga katoličkoga svijeta, a koji je dobrim dijelom nastao kao odgovor na Lutherovu reformaciju.Ključne riječi: Zagrebački kaptol, kanonici, sjemenište, Beč, posttridentska reforma, 17. stoljeće

| 34 |

sergej FiLiPOViĆ Filozofski fakultet Osijek

REFORMACIJA I PROTUREFORMACIJA U ŠKOLSKIM UDŽBENICIMA POVIJESTI

Rad će se baviti prikazom reformacije i protureformacije u školskim udžbenicima povijesti. Planirano je koristiti se udžbenicima korištenim u školama u Hrvatskoj tijekom 20. st. Kroz sadržaje udžbenika vezane uz re-formaciju i protureformaciju analizirat će se stavovi školskih vlasti prema istima, a time i školska politika, odnosno politika povijesti. Rezultati dobi-veni analizom stavit će se u društveno-politički kontekst vremena.

Ključne riječi: reformacija, školski udžbenici, politika povijesti

| 35 |

Grgo GRBeŠiĆ Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

UZROCI PROTESTANTSKE REFORMACIJE

Od 16. do početka 20. stoljeća i katolici i protestanti ponavljali su da uzro-ke reformacije treba tražiti u brojnim zloupotrebama u crkvi, a osobito u rimskoj kuriji. ta teza postala je klasična u historiografiji. Već je papa Hadrijan Vi. 1522. godine upro prst u rimsku kuriju kao izvor brojnih zala. istu misao ponovio je i papa Pavao iii. 1537. godine kao i različiti oci na tridentskom koncilu. Prve kritike tradicionalne teze o pokvarenosti rimske kurije kao jedinom uzroku protestantske reformacije počele su se javljati početkom 20. stoljeća. Danas su i katolici kao i protestanti složni u prihva-ćanju višestrukih uzroka koji su doveli do reformacije.U izlaganju se donosi pet glavnih uzroka toga pokreta: 1. Historijski uzroci: pad papinskog autoriteta – avignon, velika zapadna shizma, koncilijari-zam, pape renesanse; 2. teološki uzroci: dekadencija skolastike, nejasnoća i nesigurnost u nekim bitnim pitanjima koja se tiču sakramenata, crkve, opravdanja; 3. Duhovno-religiozni uzroci: lažni misticizam, evangelizam, svjetovan život u crkvi; 4. Politički, socijalni i psihološki uzroci: proturim-ski stav, otpor centralizmu, ekonomsko-socijalni uzroci, psihološka nesta-bilnost 15. stoljeća; 5. sama osoba Martina Luthera.

Ključne riječi: crkva, Martin Luther, reformacija, opravdanje, sakramenti

| 36 |

Robert HOLjeVac Hrvatski institut za povijest

HRVATSKA PREDREFORMACIJSKA I REFORMACIJSKA BAŠTINA U EUROPSKOM KONTEKSTU KROZ PRIZMU

IVANA STOJKOVIĆA, ANDRIJE JAMOMETIĆA TE MARKANTUNA DE DOMINISA

U svojem bih referatu htio dati pregled europske crkvene povijesti od 13.−17. stoljeća u kojem bi težište mojih razmatranja bila predreformacij-ska i reformacijska gibanja. Što se predreformacije tiče, posebno bih apo-strofirao dvojicu reformatora − engleza johna Wicklifa te Čeha jana Husa. Česi su, Husovi sljedbenici, nakon njegove tragične smrti na kostanačkom koncilu, imali vrlo značajne kontakte s hrvatskim teologom, inače Dubrov-čaninom i dominikancem,ivanom stojkovićem na Baselskom crkvenom koncilu. U tom bih kontekstu nastojao pokazati kako je hrvatska predre-formacijska i reformacijska baština išla ukorak s onom europskom te kako je ona njezin vrlo bitan gradivni dio, tj. conditio sine qua non. U tom bih kontekstu posebno predstavio djelovanje trojice hrvatskih teologa, redov-nika i svećenika u naslovu spomenutih koji djeluju svaki u svojem vreme-nu, a opet se vidi određen kontinuitet njihova djelovanja kako s povijesnog tako i s teološko-ekleziološkog aspekta. također bih u tom istom kontekstu nastojao pokazati i povijest papinstva te kako se koji papa bio odnosio pre-ma hrvatskim predreformacijskim i reformacijskim akterima te njihovom djelovanju. no isto bih tako htio pokazati i kako su se ti hrvatski crkveni reformatori odnosili prema općem pitanju papinstva te prema njima su-vremenim papama kao pojedinci, svaki prema svojem papi suvremeniku. Hrvatsku crkvenu povijest uklopio bih u opću povijest crkve.

Ključne riječi: predreformacija, reformacija, crkveni koncil, ivan stojković, andrija jamometić, Markantun de Dominis, papinstvo

| 37 |

igor jOsiPOViĆ Odjel za kulturologiju sveučilišta josipa jurja strossmayera u Osijeku

SJEVERNOAMERIČKI KVEKERI I RAZVOJ MODERNOG ZATVORSKOG SUSTAVA U 19. STOLJEĆU

autor u radu problematizira ulogu američkih kvekera iz savezne države Pennsylvanije i analizira utjecaj njihovih vjerskih običaja na razvoj moder-nih zatvora i zatvorskog sustava 19. stoljeća. Zatvori su tijekom 18. stoljeća bili mjesta utamničenja privremenog karaktera, u kojima je okrivljenik bio ispitivan ilije čekao presudu. teški i nehumani uvjeti pritvaranja, koji su bili obilježje svih zatvora toga vremena, potaknuli su sjevernoameričke kvekere da 1777. osnuju Filadelfijsko društvo za ublažavanje bijede javnih zatvora, kojem je cilj bio popravljanje teških uvjeta pritvaranja u tadašnjim zatvori-ma. njihova teologija i običaji, prije svega molitva u tišini i vjerovanje kako se Bog svakome pojedinačno obraća zbog čega su odbijali ideju postojanja svećenstva, oblikovali su način pristupa tome pitanju. tako su se zalagali za ukidanje smrtne kazne, uvođenje kazne lišavanja slobode i reformu zatvor-skog sustava. njihovo shvaćanje kako se molitvom i tišinom tijekom služe-nja kazne pozitivno utječe na rehabilitaciju zatvorenika postalo je sastav-ni dio njihova prijedloga reforme. taj je prijedlog postao zakonom države Pennsylvanije 1790., čime je uspostavljen pensilvanijski zatvorski sustav prema kojem zatvori postaju mjesta izvršenja kazne lišavanja slobode. Vrlo brzo počela je gradnja prve takve ustanove u cherry Hillu u Pennsylvani-ji, koja je 1820. službeno otvorena pod nazivom Eastern penitentiary. Bila je to kaznionica u kojoj su zatvorenici, utamničeni u ćelijama,cijelu svoju kaznu provodili u tišini i molitvi. Osnivanjem te kaznionice kvekeri su u praksi primijenili vlastite ideje zatvaranja i kažnjavanja, a pensilvanijski za-tvorski sustav postao je smjer razvoja zatvorskih sustava sjeverne amerike i europe 19. stoljeća. Radom će se upravo pokušati odgovoriti na pitanje kako su i kojoj mjeri kvekerski vjerski običaji utjecali na oblikovanje i razvoj modernog zatvorskog sustava.

Ključne riječi: kaznionica, east penitentiary, Filadelfijsko društvo za ublaža-vanje bijede javnih zatvora, pensilvanijski zatvorski sustav

| 38 |

stephanie jUG Filozofski fakultet Osijek

DIE GESTALT MARTIN LUTHERS ALS SYMBOL DER WENDE IN KLEISTS ERZÄHLKOMPLEX

Heinrich von Kleists novelle Michael Kohlhaas weist eine komplexe erzählstruktur auf. Die 1808 veröffentlichte erzählung behandelt einen historischen stoff um Hans Kohlhaase aus dem 16. jahrhundert. Die Ge-stalt Martin Luthers spielt in Kleists Bearbeitung des stoffes eine wichti-ge Rolle, da sie einen Übergang zwischen den erzählebenen einleitet. Der Beitrag geht von der These aus, dass der politisch und kulturell vieldeutige text in der Gestalt Martin Luthers darüberhinaus eine Deutungsinstanz des Geschehens enthält, die weitaus mehr als nur eine Legitimierung der fürstlichen Macht ist (Grathoff 2000: 71). Der einsatz der Gestalt in der erzählung soll daher genauer geprüft werden. Der Beitrag versucht die er-zählerische Funktion der historisch bedeutenden Gestalt zu analysieren. Die erzählung wird einer strukturellen analyse unterzogen, welche danach in kulturell-geschichtliche Umstände eingebettet wird.

Grathoff, Dirk: Kleist: Geschichte, Politik, sprache. aufsätze zu Leben und Werk Heinrich von Kleists. Wiesbaden 2000

Schlüsselwörter: Kohlhaas, Martin Luther, erzählfunktion, erzählstruktur, 18.–19. jahrhundert

| 39 |

Zita jUKiĆ Državni arhiv u Osijeku

REFORMIRANE (KALVINISTIČKE) MATIČNE KNJIGE U DRŽAVNOM ARHIVU U OSIJEKU

Državni arhiv u Osijeku čuva izuzetno bogatu i vrijednu zbirku matičnih knjiga s područja triju županija − Osječko-baranjske, Virovitičko-podrav-ske i Vukovarsko-srijemske − koja broji 1430 matičnih knjiga iz 158 župa, crkvenih općina i parohija raznih konfesija. Rad u kratkim crtama prika-zuje vrijeme i način njihova preuzimanja u arhivsku ustanovu, okolnosti zbog kojih je bilo potrebno cjelokupnu zbirku arhivistički obraditi i rezultat obrade i sređivanja. Reformirane (kalvinističke) matične knjige jedno su od najznačajnijih povijesnih izvora, posebice mađarskog stanovništva tog po-dručja. Osim demografskih podataka bogati su izvor i povijesti jezika. s obzirom na to da u 18. i 19. stoljeću u dotičnim naseljima matična knjiga ne znači samo evidenciju rođenih, vjenčanih i umrlih već su ju samosvjesni mještani i vjernici cijenili i kao knjigu, a jednako tako i one koji su ih pisali, odnosno pastora, one nerijetko sadrže zapisnike presbiterkog zbora, koji pak daju uvid u život samih naselja i njihovih stanovnika, sadrže popise konfirmanata, pa čak i predbračne ugovore, popise učitelja, učenika, a rev-niji pastori pisali su i spomenicu. Državni arhiv u Osijeku čuva matične knjige reformiranih iz 14 crkvenih općina s područja prvenstveno Baranje, ali i slavonije, a ukupan je broj knjiga 23. s obzirom na to da je sređivanje i obrada pružila prigodu, a i obvezu za opis i ocjenu fizičkih značajki te iznimne zbirke, rad se ukratko osvrće na stanje i zaštitu cjelokupne zbirke s posebnim osvrtom na stanje i mjere zaštite reformiranih matičnih knjiga.

Ključne riječi: reformacija, kalvinizam, matične knjige, Državni arhiv u Osi-jeku, zaštita matičnih knjiga

| 40 |

ivica KeLaM Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti sveučilišta u Osijeku

IZAZIVA LI PROTESTANTIZAM KLIMATSKE PROMJENE?

Postoji sve više dokaza da se klima trajno i nepovratno mijenja. ne samo da temperatura raste već su i znanstvenici složni da je čovjekovo djelovanje ključni čimbenik u fenomenu klimatskih promjena. Brutalno iskorištavanje prirodnih resursa uz istovremeno nesmiljeno uništavanje okoliša možemo bez sumnje nazvati iskonskim grijehom protiv prirode. Ovaj rad propitkuje tezu koju je 1967. godine postavio Lynn White u svom eseju „Povijesni ko-rijeni naše ekološke krize“. iako je White kršćanstvo prozvao odgovornim za trenutnu ekološku krizu, mi ćemo se u radu ograničiti na istraživanje uloge i možebitne odgovornosti protestantskih crkava i denominaciju u izazivanju i poticanju fenomena klimatskih promjena. U radu ćemo istra-žiti postoji li i kolika je odgovornost kršćana protestantske provenijencije u doslovnom tumačenju i provođenju biblijskog zahtjeva iz Knjige postanka 1, 28, koji je prema kritičarima kršćanskog odnosa prema okolišu doveo do antropocentrizma, dajući teološki temelj za nemilosrdno iskorištavanje prirode te posljedično izazivajući ekološku krizu i klimatske promjene.

Ključne riječi: Lynn White, antropocentrizam, klimatske promjene, Knjiga postanka, ekološka kriza, protestantizam

| 41 |

Ljiljana KOLeniĆ Filozofski fakultet Osijek

JEZIK DIVKOVIĆEVIH BESJEDA

Matija Divković objelodanio je Besjede Divkovića svrhu evanđel’ja ne-djeljnijeh priko svega godišta u Veneciji 1616. godine. Riječ je, kako i sam naslov kaže, o propovijedima (besjedama) koje je Matija Divković preveo iz različitih knjiga pisanih na latinskom jeziku, odnosno o kompilacijama. Pre-vodio je propovijedi trojice dominikanaca i jednoga franjevca. Rad govori o jeziku Divkovićevih propovijedi, koliko se taj jezik podudara s hrvatskim književnim jezikom na početku 17. stoljeća, koliko mu se gramatički opis propovijedi podudara s pravilima prve hrvatske gramatike (podsjetimo, gramatika Bartola Kašića objelodanjena je 1604. godine, dvanaest godina prije izlaska Besjeda). također se istražuju kasnije zbirke propovijedi koje su nasljedovale Divkovićev način pisanja i njegov jezik u propovijedima.

jedan dio rada popis je postojanih sveza riječi (ne nužno i frazema) koji se do danas rabi u crkvenoj književnosti i u katoličkom bogoslužju, poput dobra djela, ovaj svijet, na sliku i priliku Božju, stvari božanstvene, potom na antroponime i toponime koje nalazimo u biblijskim tekstovima jer i imena govore mnogo o hrvatskoj jezičnoj povijesti (primjerice Ižaija, Noje, židovi, Jeruzolim).

Hrvatska crkvena terminologija stvarala se od prvih početaka hrvatske pismenosti, a od naših najstarijih srednjovjekovnih tekstova na glagoljici i u Divkovićevim Besjedama ona je već dobro usustavljena i uz neke preina-ke sačuvana je do danas. Hrvatski književni jezik Divkovićevih propovijedi jest onaj koji možemo naći i u ostalim djelima hrvatske književnosti njego-va vremena.

Ključne riječi: Matija Divković, propovijedi, hrvatski književni jezik 17. sto-ljeća, gramatika, frazeologija

| 42 |

iva KOLiĆ Filozofski fakultet Zagreb

O MORALNOME STANJU RIMOKATOLIČKE CRKVE IZ VIZURE MATIJE VLAČIĆA ILIRIKA I NJEGOVA

KATALOGA SVJEDOKA ISTINE

U jeku borbi za opstanak protestantizma 33-godišnji istranin Matija Vlačić ilirik u Magdeburgu počinje s pisanjem „Kataloga svjedoka istine“, kojim želi ohrabriti Lutherove pristaše te pokazati kako su od samoga po-četka kršćanstva postojali brojni svjedoci istine koji su ustrajali protiv zlo-uporabe kršćanskoga nauka u samome vrhu crkve. Potkrepljujući brojnim primjerima tvrdnju kako je protestantizam stariji od vjere koju propovijeda crkva, Vlačić oslikava i moralno stanje u njoj. Dok je prvobitna crkva bila još daleko od zabluda, zlouporabe i tiranije papinstva, ona koja je uslijedi-la nakon nje predstavlja klicu sjemena tih, kako ih sam Vlačić oslovljava, „ogavnih“ pojava. Papu i kler optužuje za nedostatak skromnosti, zaređi-vanje u nedorasloj dobi bez temelja u naukama te mimo zasluga i sposob-nosti, nepoznavanje kanonskoga prava. nadalje, spočitava im i iznuđivanje darova, prodaju sakramenata, druženje i općenje sa ženama, potom raskoš, častohleplje i uopće nedostatak pobožnosti i vjere u tolikoj mjeri da se ne udostoje ni moliti u crkvi. O moralnome stanju crkve progovara i na sati-rično-humorističan način, kao primjerice u poglavlju „Magarčev ispovjed-nik“, nastalome na osnovi basne u stihovima iz sredine XiV. stoljeća u kojoj glavni likovi vuk, lisica i magarac redom predstavljaju papu, svećenstvo i svjetovnjake, a kojom želi pokazati kako papa i klerici gledaju jedni dru-gima kroz prste kada se radi o njihovim grijesima, dok svjetovnjake opte-rećuju pokorom i nepodnošljivim teretima. Vlačić raskol iz 1378. godine također pripisuje porocima pape i svećenstva te zaključuje kako se crkva odmetnula od Krista i približila sotoni. najveću osudu usmjerava na samo-ga poglavara crkve, kojega naziva antikrstom. takvoj Rimokatoličkoj crkvi suprotstavlja neupadljivost i poniznost prave, protestantske, vjere i učenja.

Ključne riječi: Matija Vlačić ilirik, Katalog svjedoka istine, reformacija, cr-kva, moral

| 43 |

David KOVaČeViĆ Visoko evanđeosko teološko učilište u Osijeku

DOPRINOS REFORMACIJE HRVATSKOM IDENTITETU

U hrvatskoj se javnosti malo prostora posvećuje reformaciji crkve u 16. stoljeću, a još manje njezinim odjecima u hrvatskim zemljama toga vreme-na. U skladu s tim malena je i razina svijesti kako je reformacija dala zna-čajan doprinos hrvatskome identitetu. cilj je ovoga rada istražiti doprinos reformacije hrvatskom identitetu.

jezik je jedna od temeljnih identitetskih odrednica određenog naroda. U skladu s tim brojne aktivnosti hrvatskih reformatora usmjerene prema prevođenju Biblije na hrvatski jezik i pronošenje imena „hrvatski jezik“ ši-rom europe 16. stoljeća značajan su doprinos hrvatskom identitetu. tomu u prilog ide i činjenica kako je prvo tiskano izdanje novog Zavjeta na hrvat-skom jeziku plod protestantske reformacije ili konkretno biblijskog zavoda u Urachu, čije su aktivnosti predvodili ivan Ungnad, stipan Konzul istranin i antun Dalmatin, a tisak dovršili 1563. godine.

sadržaj ovoga rada dotiče se brojnosti djela koja su izašla postvaralaštvu hrvatskih reformatora, njihovu trudu oko čistoće hrvatskog jezika, nagla-sku da forma toga jezika bude istovjetna govoru koji je bio u svakodnevnoj upotrebi hrvatskog naroda onoga vremena, doprinosu čakavskom i kajkav-skom narječju i razvoju književnosti na tim dijalektima te doprinosu razvo-ju hrvatske književnosti, posebice u plodovima katoličke obnove.

Pristup toj problematici metodološki može ići iz sljedećih smjerova: naj-prije po analizi same reformacije i njezinim dosezima u hrvatskim zemlja-ma;po plodovima u katoličkoj obnovi; po usporedbi s drugim zemljama, primjerice slovenijom, Mađarskom, njemačkom itd.; prema materijalnim dokazima koji su ostali, uglavnom tiskovine.U ovom radu držat ćemo se uglavnom prvih dvaju pristupa.

Zaključak je ovoga rada kako su brojne aktivnosti hrvatskih reformatora usmjerene prema prevođenju Biblije i tiskanju velikog broja knjiga na hr-vatski jezik kao i njihovom zalaganju oko čistoće jezika, očuvanja čakavskog i kajkavskog dijalekta te njihovom utjecaju na katoličku obnovu i kasniju hrvatsku književnost značajan doprinos hrvatskom identitetu.

Ključne riječi: reformacija, identitet, hrvatski jezik

| 44 |

Marijan KRiVaK Filozofski fakultet Osijek

IMA LI JOŠ (PROTESTANTSKE) ETIKE I DUHA U KAPITALIZMU? UZ BADIOUOV ESEJ O

RAZUMIJEVANJU ZLA

Pitanje etike danas postavlja se neuralgičnom točkom suvremenosti.Koli-ko je moguće uopće govoriti o moralnom djelovanju i imperativima u okružju sveprožimajućeg neoliberalnog kapitalizma? s time u vezi nameće se potreba i za preosmišljavanjem teorijskog okvira što nam ga je u nasljeđe ostavio Max Weber svojom Protestantskom etikom i duhom kapitalizma (1904). Koliko je još uvijek upotrebljiv taj vid nasljeđa reformacije i izvorna Lutherova učenja?

izlaganje pokušava dovesti u pitanje neke Weberove pretpostavke o mo-dernizaciji kao naravnoj osnovi za razvitak svjetskog ustroja. Može li se kroz tzv. „dinamički proces racionalizacije” uspostaviti okvir za očuvanje nekih još uvijek eminentno „etičkih vrijednosti”? Misaoni napor francuskog filozofa alaina Badioua usmjeren je na kritički pristup tzv. „etici humanita-rizma” kao osnovnom obliku etike za depolitizirani neoliberalni konsenzus. Badiou podvrgava etiku kritici i proglašuje ju ideologijom obrane zla u svi-jetu kakav jest zato što u ime univerzalnosti ovjekovječuje nešto povijesno nastalo kao vječno, prirodno i nužno. njegova kritika Kantova kategorič-koga imperativa, Lévinasove koncepcije otvorenosti Drugoga i, napokon, radikalna kritika ideologije „kulturalnih razlika” (Derrida i dekonstrukcija) polazi od stajališta da obrana posebnosti potkopava univerzalnost Zakona i istine time što učvršćuje opstojeći poredak ne-istine (ž. Paić). etika je zapravo etička ideologija jer ne može radikalno dopustiti promjenu istine o sebi promjenom karaktera globalnoga svjetskoga poretka izrabljivanja Dru-goga suptilnim metodama kulturalnih razlika. Kulturalizam i humanitari-zam samo su dvije strane iste ideologije opravdavanja statusa quo. Kultura-lizam je ideologija priznavanja Drugog i „kulturnih razlika” bez integracije. Humanitarizam je pak etička ideologija žrtvovanja iz kršćanskog milosrđa za sve koji pate. Prema Badiouukultura i etika postaju depolitiziranom re-ligijom humanitarizma za globalni Kapital! izlaganje završava plediranjem za repolitizaciju i filozofiju naspram depolitizirane etike kao temeljnog teo-rijsko-ideološkog okvira kapitalizma.

Ključne riječi: protestantizam, etika, kapitalizam, humanitarizam, repoli-tizacija

| 45 |

tanja KUŠtOViĆ Filozofski fakultet Zagreb

IMENSKA SKLONIDBA U NOVOM TESTAMENTU PREMA IMENSKOJ SKLONIDBI U SREDNJOJEZIČNOM RAZDOBLJU

najvažnije je djelo protestantske književnosti prijevod na hrvatski jezik Novoga testamenta (1562.−1563.), tiskan glagoljicom i ćirilicom u Urachu u njemačkoj. Dosadašnja jezična istraživanja protestantskih knjiga pokazala su da su prevoditelji bili svjesni činjenice da njihov jezik u Novom testamen-tu nije normirani sustav jezika. Velika je važnost pridana tome da biblijski tekstovi budu narodu maksimalno razumljivi.

U radu će se usporediti imenska sklonidba iz Novog testamenta sa sklo-nidbom u Artikulima koje je također objavila tiskara u Urachu. time će se pokušati utvrditi je li jezik njihovih knjiga bio u potpunosti dorađen (bar kad je o imenskoj sklonidbi riječ) ili su imali različita rješenja za različi-te vrste tekstova. nakon toga će se usporedbom s čakavskim i štokavskim obrascima iz srednjojezičnog razdoblja (od 16. do početka 18. st.) vidjeti postoje li među njima bitne razlike ili se protestantska rješenja podudaraju s onim što je napisano na hrvatskom prostoru 16. stoljeća.

Ključne riječi: protestanti, novi testament, artikuli, imenska sklonidba, srednjojezično razdoblje

| 46 |

Zsombor LaBaDi Filozofski fakultet Osijek

DJELOVANJE MIHÁLYA SZTÁRAIJA, REFORMATORA I KNJIŽEVNIKA U INTERKULTURALNOM PROSTORU

Poseban uspjeh u širenju reformacije u slavoniji i Baranji imao je Mi-hály sztárai (Mihael starin). Godine 1543. ili 1544. dolazi u Baranju. U La-skafeldu (Laskó-Lug) osniva školu i crkvu, a djeluje i u drugim mjestima slavonije i Baranje. sztárai je osnovao više od 120 mađarskih i hrvatskih protestantskih župa, pa je tako pojava protestantizma imala velik utjecaj na život i kulturu tamošnjeg naroda. Mihály sztárai bio je reformator, ali i književnik, koji je svojim djelima veličao reformaciju i ismijavao rimokato-licizam. napisao je mnoga djela na mađarskom i latinskom jeziku. neka su mu od najvažnijih ostvarenja dvije drame satiričnoga karaktera −Comedia de matrimonio sacerdotum i Comedia lepidissima de sacerdoto. Uz prika-zivanje povijesno-društvenog konteksta lokalne protestantske zajednice sztáraijeve drame vrlo su poznate i po tome što su postale utjecajne i u širenju osnovnih nauka reformacije. sztárai je tako bio među prvima koji je uspio napisati drame koje su imale velik utjecaj ne samo na dogmatiku reformacije nego i na razvijanje mađarskog književnog jezika. sztáraijeva ostala djela, kao što su Historia de vita beati Athanasii i Historia Judite i Holoferna, dokazuju da je kao jedan od najistaknutijih reformatora svog vremena prilično lako i spretno izlazio iz nacionalnih okvira kulture. nai-me bavio se i temama (martirologija, psalmi) koje su u to vrijeme bile vrlo aktualne i imale velik utjecaj na razvijanje svijesti i na kolektivno djelovanje predstavnika reformacije.

izlaganjem ću posebnu pažnju skrenuti na društveno-kulturni kontekst sztáraijevih djela, kao i na nove komunikacijske metode i spoznaje pomoću kojih su ideje reformacije pale na plodno tlo. jedna je od najdjelotvornijih komponenti reformacije sposobnost adaptacije i mogućnost aklimatizacije, što ću ovim izlaganjem staviti u prvi plan kao i spremnost na dijalog u mul-tikulturalnim okvirima.

Ključne riječi: Mihály sztárai, reformator, književnik, protestantizam, mul-tikulturalno okruženje

| 47 |

sanja LaZanin institut za migracije i narodnosti, Zagreb

NASELJAVANJE PROTESTANATA U SLAVONSKO-SRIJEMSKU VOJNU KRAJINU U 18. I 19. STOLJEĆU

Odjeci reformacije u Vojnoj krajini na području Hrvatske u 16. stoljeću bili su slabi. U Karlovcu kao glavnoj utvrdi Hrvatske krajine nalazio se prote-stantski propovjednik koji se brinuo o malobrojnim pripadnicima evangelič-ke konfesije koji su uglavnom dolazili iz redova časnika austrijsko-njemačkog podrijetla ili su bili pripadnici njemačkih vojnih posada. imajući u vidu slabu zastupljenost konfesija proizašlih iz reformacije na vojnokrajiškom području tijekom 16. i 17. stoljeća, autorica će se u izlaganju usredotočiti na postupnu promjenu te prakse krajem 18. i u 19. stoljeću do koje dolazi u novonastalim dijelovima Vojne krajine, od slavonije preko Banata do erdelja. na tom po-dručju, koje je nakon velikog rata s Osmanlijama krajem 17. stoljeća postalo dio proširene „vojničke zemlje“ (Vaničekovim riječima Soldatenland),tije-kom 18. stoljeća dolazi do velikih upravnih, demografskih, crkveno-konfesi-onalnih i gospodarskih promjena. U izlaganju će se naglasak staviti na migra-cije i plansko naseljavanje u slavonsko-srijemskom dijelu Vojne krajine koje se provodilo radi održavanja vojnokrajiškog sustava funkcionalnim. U okviru intenzivnih i brojnih migracija na području slavonsko-srijemskih pukovnija tijekom 18. i 19. stoljeća naseljavanje obitelji protestantskih konfesija (ange-siedleteaccatholische Familien) bilo je uglavnom koncentrirano na srijemski dio granice, osobito na Petrovaradinsku pukovniju. Broj pripadnika prote-stantske konfesije na području Vojne krajine početkom 19. stoljeća, kao što je pokazao Hietzinger u svojoj Statistik der Militärgrenze (1817.–1823.), bio je višestruko manji u usporedbi s prevladavajućim katoličkim i pravoslavnim stanovništvom. Uzimajući u obzir zakonski okvir i odredbe koje su regulira-le naseljavanje protestanata u Vojnu krajinu,cilj je rada na temelju izvornog arhivskog gradiva i usporedbom s objavljenim podacima prikazati tijek kolo-nizacije protestantskih obitelji, njihovo podrijetlo i uvjete pod kojima su na-seljavani. Pritom će se analizirati njihove materijalne prilike u novoj sredini, mogućnosti obavljanja vjerskih obreda, zatim odnos stanovništva većinskih konfesija prema njima te tzv. sekundarna migracija tijekom 19. stoljeća u dru-ge dijelove Vojne krajine ili Provincijala.

Ključne riječi: naseljavanje, protestantske obitelji, slavonsko-srijemska voj-na krajina, 18. i 19. stoljeće

| 48 |

ana LeHOcKi-saMaRDžiĆ Filozofski fakultet Osijek

Monika MOLnaR LjUBiĆ Filozofski fakultet Osijek

ONOMASTIČKA GRAĐA MATIČNIH KNJIGA KOPAČEVA OD KRAJA 18. STOLJEĆA

Kopačevo je mjesto u južnoj Baranji 8 km udaljeno od Osijeka smješteno uz Park prirode Kopački rit. na temelju onomastičkih podataka iz matičnih knjiga u drugoj polovici 18. stoljeća vidimo da je stanovništvo tog naselja većinom bilo mađarskog porijekla i reformatske vjeroispovijesti.

Običaji davanja i nasljeđivanja imena u manjinskim zajednicama reflek-tiraju nastojanja u čuvanju nacionalnog i vjerskog, ali isto tako i jezičnog identiteta koji se u 2. polovici 20. st. i prvoj polovici 21. st. značajno pro-mijenio. jezični identitet kao sociolingvistička pojava u vrijeme s kraja 18. st. i početka 19. st. značio je i ono što danas zovemo nacionalnim identite-tom, odnosno značio je pripadnost jednoj zajednici neovisno o stvarnom porijeklu pojedinca. U najnovije doba, kao posljedica globalnih društvenih kretanja, i manjinske zajednice mijenjaju odnos prema jeziku, a samim tim i prema načinu i običajima davanja imena koja više nemaju funkciju ozna-čavanja pripadnosti nekoj zajednici, bilo vjerskoj bilo narodnosnoj.

na temelju podataka iz matične knjige krštenih metodama onomastičke analize, ali isto tako i prikupljanjem građe na terenu metodom intervjua i anketnog ispitivanja, pokazat ćemo koje se navike davanja imena lokalnog stanovništva ogledavaju u građi matičnih knjiga i koje se sociolingvističke promjene uočavaju na navedenoj građi u razmaku od 200 godina. Uspo-redna onomastička analiza na temelju podataka iz matičnih knjiga krštenih Kopačeva s kraja 18. st. i početka 19. st. u usporedbi s podacima najnovijeg doba predstavljena u ovom izlaganju mogu poslužiti kao podloga za utvrđi-vanje nekih elemenata društvene povijesti i povijesti svakodnevice te otvo-riti neka pitanja i u drugim srodnim znanstvenim granama.

Ključne riječi: onomastička analiza, matične knjige, mađarska manjina u Republici Hrvatskoj, jezični identitet, nacionalni identitet

| 49 |

Goran LiVaZOViĆ Filozofski fakultet Osijek

REFORMACIJA, RAD I SLOBODNO VRIJEME: IZVORI DRUŠTVENIH I PEDAGOŠKIH PROMJENA

Povijesna i razvojna analiza fenomena slobodnog vremena kao socioge-netske pojave može se sagledavati u rasponu od neorganiziranih sadržaja i aktivnosti prvobitne ljudske zajednice, putem prijelaznih formi antičke dokolice i srednjovjekovnog „freyzeyta“, zatim „totalnog vremena“ indu-strijske civilizacije sve do visoko strukturiranih uloga slobodnog vremena u postindustrijskim društvima moderne i postmoderne. s obzirom na druš-tveno-povijesnu uvjetovanost razvoja slobodnog vremena, posebno s as-pekta njegove civilizacijske i pedagoške uloge, razdoblje reformacije imalo je istaknut utjecaj na rekonceptualizaciju odnosa ideala i vrijednosti obve-znog rada te slobodnog vremena. Kako su crkva i religija dominirali životi-ma ljudi postavljanjem stroge podjele životnih sfera, zbog vjerskih normi i dogme rad više nije shvaćan samo kao sredstvo preživljavanja već kao smi-sao života. Ritam životnih aktivnosti u ovoj epohi bio je strogo podijeljen na visoko cijenjeno vrijeme rada u kojem su pojedinci slijedili vlastitu pro-fesiju te slobodno vrijeme koje je u svjetlu reformatske pobožnosti smatrano moralno dvojbenim. Pokret Martina Luthera stoga je zbog naglaska na po-božnosti i predanom radu te umjerenom životu, ali i unošenjem promjena u vjerski, gospodarski, društveni i politički život, fundamentalno promi-jenio položaj i ulogu slobodnog vremena tadašnjih europskih društava, sa snažnim indirektnim sociološkim, ekonomskim i duhovnim implikacijama na razvoj kasnijeg kapitalističkog društva.

Ključne riječi: reformacija, rad, slobodno vrijeme, kapitalističko društvo, kultura

| 50 |

eldina LOVaŠ Filozofski fakultet Osijek

UPUTE DANE REFORMIRANOM KLERU U TEKSTU KANONA IZ KNEŽEVIH VINOGRADA IZ 1576. GODINE

Kanoni iz Kneževih Vinograda dokument je koji je nastao 16. i 17. ko-lovoza 1576. godine u Kneževim Vinogradima na prvoj kalvinskoj sinodi održanoj na prostoru današnje Hrvatske. Kanoni su značajan reformacijski dokument koji nam otkriva vjerovanje, praksu i organizaciju Reformirane crkve u 16. stoljeću. Dokument ima višestruku važnost: njime je utvrđena podjela sakramenata, pravila vezana uz bogoslužja, ali i utvrđen vjerski i društveni život svih slojeva vjernika. U svome izlaganju htjela bih prikazati sve one upute koje su definirane u tekstu Kanona, a odnose se na pastore i na njihovo duhovno djelovanje: održavanje bogoslužja i vjenčanja, krštenja djece, podjela sakramenata, vođenje matičnih knjiga, discipliniranje vjerni-ka, njihova uloga tijekom rastave brakova i slično. Metodom komparativ-ne analize zaključke navedenoga dokumenta usporedila bih sa zaključcima drugih kalvinskih sinodalnih dokumenata toga vremena koji su nastali na području Ugarske. takvim metodološkim pristupom dobili bismo jednu kompleksnu sliku o načinu djelovanja kalvinskih pastora i vjerske svakod-nevice njihovih vjernika u 16. stoljeću nedugo nakon pojave pokreta refor-macije.

Ključne riječi: pastori, kalvinizam, Kanoni, Kneževi Vinogradi, 16. stoljeće

| 51 |

Milica LUKiĆ

Vera BLažeViĆ KReZiĆ Filozofski fakultet Osijek

JEZIK KRATKE AZBUKVICE IZ 1696. GODINE

Dobro je znano kako su naslov prvaka vjerske obnove i prosvjetnoga ži-vota u poslijeturskoj slavoniji 18. stoljeća svojim neumornim radom izbori-li isusovci i franjevci. U prilog isusovačkomu djelovanju na opismenjavanju slavonskoga puka i učvršćivanju vjere ponajprije idu početnice s osnovama vjerskoga nauka kakve su isusovci još prije Karlovačkoga mira izdali u tr-navi (Kratka azbukvica i kratak kerstjanski katoličanski nauk 1696., Kratka abekavica i kratak krstjanski i katoličanski nauk 1697.). naslonjene na tra-diciju izdavanja početnica s osnovama vjerskoga nauka njegovanu u okvi-ru hrvatskoglagoljskoga srednjovjekovlja i ranoga novovjekovlja (1527.), a onda i na izdavačku djelatnost hrvatskih protestanata u 16. stoljeću (1561.) te „istočnoslavenizatora“ u 17. stoljeću (1629., 1693.),Kratka azbukvica i Kratka abekavica dijelom su većega, Balkanu usmjerenoga, jezuitskoga programa rimske crkvene politike. Budući da se svaka crkvena politika izražavala i podržavala određenom jezičnom koncepcijom, tako je bilo i s isusovcima kojima je pogodovao bosanski jezik, odnosno štokavski književ-ni jezik uz latinično i ćirilično pismo. U radu će se stoga pozornost posvetiti grafijskim, fonološkim, morfološkim, tvorbenim, sintaktičkim i leksičkim obilježjima štokavskoga književnojezičnog izraza dvaju primjeraka Kratke azbukvice iz 1696. godine, i to primjerka koji se čuva u sveučilišnoj knjižnici u Grazu te primjerka koji se čuva u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (npr. bilježenje jerovskih znakova te fonema /ļ/ i /ń/, odraz jata, jotacijske promjene, sibilarizacija, razjednačivanje, rotacizam, gramatički morfem -ah u genitivu množine imenica muškoga, ženskoga i srednjega roda, gramatički morfem -im u lokativu množine imenica a-vr-ste, 1. lice jednine prezenta na -u, infinitiv i infinitivne konstrukcije, par-ticipi i participske konstrukcije, položaj i uporaba enklitika, zastupljenost tuđica, karakteristične fraze i dr.).

Ključne riječi: Kratka azbukvica (1696.), jezična politika, isusovci, slavoni-ja, jezične odlike štokavskoga hrvatskoga književnog jezika

| 52 |

ivan MacUt Katolički bogoslovni fakultet sveučilišta u splitu

LUTHER I REFORMACIJA U OČIMA PAPE FRANJE

nije tajna da kod visoko rangiranih kardinala, biskupa i teologa u Kato-ličkoj crkvi, kako u inozemstvu, a tako i kod nas, obljetnica 500. godina od objavljivanja Lutherovih teza, ali i svega onoga što se nakon toga događalo, do izražaja dolazi misao da se nema što slaviti, tj. da zbog podjela koje su kasnije nastale, vjerskih ratova i nemira, 31. listopada 2017. nikako ne može biti dan slavlja i proslave. Da ne misle tako svi u Katoličkoj crkvi, najzorniji je primjer papa Franjo koji je nedavno posjetio i Lund, ali i u drugim svojim govorima kod primanja različitih delegacija, ali i nastupima, na Luthera i reformaciju gleda u pozitivnom svjetlu. U ovom radu želimo proučavaju-ći same izvore istražiti koje to stavove zastupa papa Franjo kada je riječ o Lutheru i reformaciji, ali također želimo i vidjeti bitne naglaske njegove ekumenske teologije koji se mogu pronaći u njegovim nastupima i objavlje-nim dokumentima. Odstupa li papa Franjo u svojoj ekumenskoj teologiji od učenja Drugog vatikanskog sabora i svojih predhodnika, također će ovim izlaganjem biti dotaknuto.

Ključne riječi: papa Franjo, Martin Luther, reformacija, Katolička crkva, ekumenska teologija, Drugi vatikanski sabor

| 53 |

Filip Martin sViBOVec Filozofski fakultet Zagreb

PUSTITI BOGU DA GOVORI: UTJECAJ PROTESTANTSKIH NAČELA NA FILOZOFSKO-

RELIGIJSKU MISAO BLAISE PASCALA

Ovaj rad nastoji prikazati utjecaj protestantske misli na Pascalovo shva-ćanje religije, odnosno nastojat ćemo ukazati na činjenicu da je ponekad potrebno dopustiti Bogu da govori. Blaise Pascal na svojstven način, vođen životnim iskustvima i mističnim iskustvom božanskoga, okreće se filozof-sko teološkim promišljanjima. U svojim „Mislima“, Pascal razmatra nad vlastitom pozicijom čovječnosti i njezinu odnosu prema božanskom. Za njega je čovjek „misleća trska“ i kao takva neznatna trska čovjek se usudi pitati o onom prvom i posljednjem. to se posljednje određuje kao „sve ili ništa“ te je čak bolje po tom pitanju ići na „sve“, po principu nešto jest, ništa nije kako Pascal određuje svoju okladu. ipak božansko u Pascalovu iskustvu nosi osobnost Boga abrahamova, izaka i jakova, ne boga (pisano malim slovom) filozofa i učenjaka, već Boga živoga (pisano velikim slovom). Rad nastoji povezati utjecaj protestantskih načela sola fide i solagratia na Pascalovo razumijevanje odnosa čovjeka prema božanskom. načelo sola fide u Pascalovu iskustvu otvara čovjeka za prepuštanje Bogu jer Bog op-ravdava grešnoga čovjeka, „misleću trsku“ po njegovoj prepuštenosti Bogu – vjerovanju da Bog postoji. načelo sola gratia, s druge strane čovjeku kao grešnom odbačeniku, otvara put k ljubavi Božjoj jer po Božjoj milosti čo-vjek u Bogu prepoznaje Boga abrahamova, izaka i jakova, ne boga filozofa i učenjaka, već Boga živoga. iz spomenutih se načela dopušta skok vjere, Pascalova oklada, i mistično iskustvo božanskoga djelovanja u čovjeku, koje se ne zaustavlja samo na Pascalovu razumijevanju onostranog već se širi na čitava čovjeka, koji sebe stavlja u otvorenost prema vjerovanju i milosti Božjoj gdje Bog govori, a čovjek osluškuje.

Ključne riječi: Pascal, religija, Bog, antropologija, vjera, iskustvo božanskog, molitva

| 54 |

suzana MasLaĆ Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

PROČIŠĆENJE RELIGIJE U HEGELA – PREDAVANJA O FILOZOFIJI RELIGIJE

Ovaj rad nastojat će pobliže prikazati Hegelov pojam filozofije religije i sve što joj pripada kao takvoj. Religija u Hegela biva pobliže određena kao samosvijest Boga. Kada kažemo Bog u Hegela mislimo na razlikovanje sebe od samoga sebe, no istovremeno i identitet sa samim sobom, što nužno znači da se misli i na duh. Konačna svijest zna boga samo ukoliko bog u njoj zna sebe; tako je bog duh, i to duh svoje zajednice, tj. onih koji ga štuju. Lutherova predodžba religije počinje od nečega izvanjskog. Prisutni je bog samo u duhu i vjeri. i sama transsupstancijacija, kada bi se odvijala izvan vjere, bila bi tek puka stvar osjetila. U tom slučaju radilo bi se o pojmu tzv. reformirane predodžbe, jednog bezduhovnog prisjećanja na prošlost, pri čemu bi božanska prezentnost bila nejasna i nepotpuna, dakle ne bi se ra-dilo ni o kakvoj zbiljskoj duhovnosti. Događa se da religijski sadržaj bježi u pojam. Hegel ovdje uviđa i dvije suprotnosti unutar filozofije same: s jedne strane se čini da je protiv crkve, i to joj biva zajedničko s obrazovanjem (bu-dući da poima, ne zaustavlja se kod forme predodžbe, nego se mora pojmiti u misli, ali i spoznati formu predodžbe kao nužnu). Druga je suprotnost ona spram prosvjetiteljstva, koje Hegel proziva kao najžešćeg protivnika filozo-fiji koja ima za svrhu spoznati istinu, spoznati boga jer je on apsolutna isti-na. svrha Hegelovih predavanja o Filozofiji religije bila je upravo pomiriti um s religijom, spoznati religiju u njezinim raznolikim obličjima kao nužnu i u bjelodanoj religiji ponovno naći istinu i ideju. Kroz filozofiju u Hegela religija zadobiva svoje opravdanje polazeći od misleće svijesti te ću u tome smislu pokušati izložiti izabranu i predloženu temu.

Ključne riječi: samosvijest Boga, filozofija religije, Luther, reformirana pre-dodžba, prosvjetiteljstvo

| 55 |

ivana MiKULiĆ Filozofski fakultet Osijek

KRATEK ZAVJETEK ZROKOV ILI O KONVERZIJI U SLUŽBI KONTROVERZIJE

Hrvatska se kontroverzistička teologija najvećim dijelom odnosi na ra-sprave s pravoslavnim kršćanima, a samo je manji dio rasprava s predstavni-cima protestantizma. Katehetička knjižica Kratek zavjetek zrokov (1742/?/, 1747), premda bez autorske atribucije, gotovo se sa sigurnošću pripisuje isusovačkom misionaru i piscu jurju Mulihu (1694–1754), a pisana jeu obli-ku ispovijesti o obraćenju jednoga učenog luterana na katoličanstvo koji iznosi 40 razloga („zroka“) protiv luterana i kalvinista. iako je ispovijest pi-sana u prvom licu jednine, čime se implicira model konverzije, ne može se govoriti o samoprikazivanju subjekta, već je riječ o pokušaju objektivacije pojedinačne koncepcije religijskoga identiteta kroz model kontroverzije. U radu će se pozornost usmjeriti na narativne strategije Kratkeg zavjetka ko-jim se oblikuju predodžbe o protestantima kao krivovjercima, odnosno na interferenciju općih (posttridentskih) te specifičnih društveno-povijesnih okolnosti (protestantizam u Zagrebačkoj biskupiji u 18. stoljeću) u kon-strukciji konfesionalnog (katoličkog) identiteta. Budući da Kratek zavjetek u sadržajnom smislu korespondira s pojedinim dijelovima nedvojbeno Mu-lihova katekizma Posel apoštolski (1742) koji sadrži i rasprave s pravoslav-nima i muslimanima, u razmatranju se ukazuje na značajke Mulihove kon-troverzije s protestantima u širem kontekstu njegove kontroverzijske misli.

Ključne riječi: juraj Mulih, luterani, kalvinisti, konverzija, kontroverzija

| 56 |

Branislav MiLiČiĆ Muzej slavonije

REFORMACIJA U NUMIZMATICI: REFORMATIONSMÜNZEN I HRVATSKA

Martin Luther za mnoge je nijemce i danas najveći nijemac u povijesti, pa stoga nije čudno da su sama reformacija i njezini akteri i sami postali motivima novca ili medalja (Reformationsmünzen). autor će u radu pred-staviti vezu reformacije i numizmatike i time pokazati važnost same refor-macije. Radom autor ima želju prezentirati temu Reformationsmünzena, ali i pokazati kako je sama reformacija bila važan povijesni događaj i inspi-racija kakoza buduća stoljeća tako i za ovu posebnu temu numizmatike.cilj je radom dati pregled Reformationsmünzena koji se nalazi u hrvatskim muzejima i tako postaviti i Hrvatsku u kontekst opće baštine kako same reformacije tako i Reformationsműnzena.

Ključne riječi: reformacija, Reformationsmünzen, numizmatika, muzeji, Hrvatska

| 57 |

sonja nOVaK Filozofski fakultet Osijek

DIE GESTALT MARTIN LUTHERS IM DT. DRAMA AB DER ZWEITEN HÄLFTE DES 20. JHS.

Die Beschäftigung mit der Gestalt Martin Luthers ist immer noch ak-tuell in der Literatur und Kunst, auch 500 jahre nach dem Wittenberger Thesenanschlag. Dies beweisen zahlreiche und vielfältige im Laufe des 20. und 21. jhs. entstandene texte, die transformationen der historischen Person Luthers in den Mittelpunkt stellen: Wilhelm Kotzdes Die Witten bergisch Nachtigall (1917), carl Winderlichs Ein Luther-Faustus-Drama in sechs Handlungen (1921), Hans johsts Propheten. Schauspiel. (1922), Otto Gillens Heim-Weg des Doktor Martinus Luther (1923), Walter von Molos Mensch Luther (1928), Hans Lorbeers Die Rebellen von Wittenberg (1956–1963), Martin Walsers Das Sauspiel. Szenen aus dem 16. Jahrhundert (1975), Otthinrich Müller-Ramelslohs Martin Luther (1980), claus Ham-mels Die Preußen kommen (1981), stefan Heyms Ahasver (1981), Helga schützs Martin Luther (1983), ingo Zimmermanns Junker Jörg (1983), Det-lef Opitzs Clio. Ein Wirbel um L. (1996), Guido Dieckmanns Luther. Roman (2003), Lilli Klausens Allein um Gnade. Ein historischer Wittenberg-Krimi (2008), Thorsten Beckers Das ewige Haus. Roman (2009), stephanie Möl-lers Martin Luther. Die Wittenberger Nachtigall (2009), Bettina Kettschaus (u.a.) Der mutige Mönch. Ein Martin Luther Hörspiel (2010) oder Waldtraut Lewins Feuer. Der Luther-Roman (2014).

es ist interessant zu betrachten, ob diese texte den authentischen Luther zeigen oder ob sie der (post)modernen Demystifizierung und Demytholo-gisierung der Helden doch nicht entkommen können. Diese Frage wird am Beispiel von drei ausgewählten deutschen Dramen beantwortet, die ab den 1960er jahren entstanden sind: Leopold ahlsens Hör- und Fernsehspiel Der arme Mann Lutheraus dem jahre 1966/1967, Dieter Fortes Martin Luther & Thomas Münzer oder Die Einführung der Buchhaltung(1970) und Rolf Hochhuths9 Nonnen fliehen(2014).

Schlüsselwörter: Martin Luther, deutsches Drama, 20. jahrhundert, 21. jahrhundert, Demythologisierung

| 58 |

Pavao nUjiĆ Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek

PROTESTANTI U SLUŽBI PETROVARADINSKE PUKOVNIJE

Petrovaradinska pukovnija, kao najistočnija pukovnija Hrvatsko-slavon-ske vojne granice, nalazila se na prostoru srijema i u početku je obuhvaćala 254 selišta uz Dunav i 637 selišta uz savu. Godine 1751. imala je ukupno 53 sela s 4590 obitelji i raspoloživih 72 578 jutara oranica. Prema vjerskoj strukturi većinu su činili pravoslavci s približno 3/4 ukupnog stanovništva, dok su preostalu četvrtinu popunjavali uglavnom katolici uz manji broj pri-padnika ostalih vjeroispovijesti, prvenstveno židova i protestanata.

Detaljne liste vojnog stanja pukovnije prema pojedinim satnijama iz 1767. spominju svega 32 graničara koji nisu bili katolici ili pravoslavci. s obzirom na to da su u tu skupinu bili uključeni i djeca i starci, odnosno ukupno muško stanovništvo,broj za službu sposobnih pripadnika Petrova-radinske pukovnije iz redova nekatoličkog i nepravoslavnog graničarskog stanovništva bio je izrazito oskudan. Međutim situacija je bila donekle dru-gačija u slučaju časnika i činovnika. U premještajnim i pristupnim listama iz druge polovice 18. stoljeća nalazi se više svjedočanstava o pojedincima evangelističke vjeroispovijesti koji su dolazili na službu kao profesionalci, časnici ili kadeti iz raznih dijelova Monarhije. s obzirom na narav i sadržaj spomenutih izvora moguća je rekonstrukcijatog zabilježenog protestant-skog elementa koji je kroz vojne strukture dopirao do Petrovaradinske pu-kovnije. analiza je temeljena na uvidu u podatke o njihovu porijeklu, naravi dolaska, dužnosti koju su obnašali, činu koji su imali, posebnim zaslugama, prijašnjim i trenutnim zaduženjima, bračnom statusu, dobnoj starosti, sta-leškoj pripadnosti itd. U konačnici se oblikuje slika protestantskog časnika i službenika koji je svojom službom ostavio traga na tom relativno zatvore-nom graničarskom mikrokozmosu.

Ključne riječi: Petrovaradinska pukovnija, protestanti, činovnici, 18. stolje-će, Vojna granica, vojni popisi

| 59 |

Denis njaRi Filozofski fakultet Osijek

REFORMACIJA KAO SREDSTVO (O)ČUVANJA ETNIČKOGA IDENTITETA U ISTOČNOJ SLAVONIJI

U 16. I 17. STOLJEĆU

Reformacija je, uz osmanske provale, zasigurno druga najveća razdjel-nica između kraja srednjovjekovnog i početka (rano)novnovjekovnoga raz-doblja u istočnoj slavoniji. Reformacija se u istočnoj slavoniji javila vrlo rano te ju je moguće pratiti gotovo usporedno s reformacijskim događajima u zapadnoj i srednjoj europi. U njezinoj dugoj prvoj fazi, tijekom osman-ske vlasti, u slavoniji je utjecaj reformacije bio najizraženiji u području oko Donjega Miholjca i Valpovštine te na području južno od Osijeka. iako je teško, nezahvalno i ne u potpunosti pozdano pokušavati utvrditi etnički identitet tadašnjih reformiranih vjernika na tom području, dosadašnja je historiografija uglavnom suglasna s tim da su reformirani vjernici donjomi-holjačkoga i valpovačkoga područja uglavnom bili Hrvati, a oni osječkoga područja Mađari. Dodatni su pokazatelji u prilog toj tezi i podaci iz osman-skih poreznih popisa iz 16. stoljeća, kao i tadašnja toponimija. Prva velika promjena u etničkoj slici toga područja dogodila se u prvoj polovici 16. stoljeća osmanskim provalama, a druga krajem 17. stoljeća njihovim pro-tjerivanjem. U obje te smjene strukture vlasti broj postojećih naselja, kao zasigurno i stanovnika, značajno se smanjio. Broj Mađara na tom području u odnosu na srednjovjekovno se razdoblje, čini se, drastično smanjio. tije-kom osmanskoga je razdoblja postojao nezanemariv broj istočnoslavonskih ‘’hrvatskih reformiranih’’ naselja, a nakon nestanka neposredne osmanske opasnosti hrvatsko se stanovništvo uglavnom vrlo brzo vratilo katoličkoj vjeri, što se ne može reći i za lokalne Mađare. Osnovni je cilj ovoga rada po-kušati utvrditi koliku je ulogu u prihvaćanju reformacije mogla imati činje-nica da su reformirani svećenici vršili bogoslužje na narodnom jeziku, a ko-liku ulogu ostale značajke, među ostalim i nedostatak katoličkih svećenika.

Ključne riječi: reformacija, istočna slavonija, Mađari, etnički identitet, vjer-ski identitet

| 60 |

željko PaViĆ Odjel za kulturologiju sveučilišta josipa jurja strossmayera u Osijeku

KULTURNA DIFUZIJA PROTESTANTSKE ETIKE: POVEZANOST ODNOSA PREMA RADU I

EGALITARNOG SINDROMA

Prema poznatoj tezi njemačkog sociologa Maxa Webera protestantska je etika, osobito u svojoj kalvinističkoj inačici, dovela do pojave duhovnog sklopa kompatibilnog razvoju industrijskog kapitalizma. Prema toj tezi naglasak na Božju milost kao mehanizam spasenja doveo je do „unutar-svjetovnog asketizma“, duhovne vrijednosti rada te motivacije za štednju i reinvestiranje dobiti. teorijski i empirijski osporavana već u vremenu svoga nastanka točnost te teze osobito je sporna u vremenu transformacije kapi-talizma i njegove povezanosti s potrošačkom kulturom i hedonističkim vri-jednostima, ali i sekularizacije zapadnog svijeta. U ovom se radu argumen-tira da se suvremena važnost Weberove teze očituje na nekoliko različitih načina. Prije svega moguće je reći da se događa pomicanje tako shvaćene protestantske etike u novije protestantske denominacije koje imaju važnu ulogu u izgradnji kapitalističke radne etike u gospodarski nerazvijenim ili polurazvijenim zemljama. isto tako protestantska je etika možda doživjela svoju unutarnju sekularizaciju i postala dio kulturološkog okružja u kojemu njezini religijski korijeni nisu tako vidljivi, a religijska motivacija više nije tako izražena. Kako bi se provjerila ideja o kulturološkoj difuziji protestant-ske etike, osim analize postojećih komparativnih istraživanja, u ovom se radu prezentiraju i rezultati istraživanja provedenog na uzorku studentske populacije, kojim se nastojalo utvrditi dimenzionalnost skale protestantske etike i njezinu povezanost s konstruktom egalitarnog sindroma, odnosno antitržišnog mentaliteta.

Ključne riječi: Max Weber, protestantska etika, egalitarni sindrom, kapitali-zam, kultura, anketno istraživanje

| 61 |

Luka PejiĆ Filozofski fakultet Osijek

ENGELSOVA KRITIKA LUTHEROVIH STAVOVA O NJEMAČKOM SELJAČKOM RATU (1524.–1525.)

Pišući neposredno nakon revolucionarnih zbivanja 1848./1849., 30-go-dišnji Friedrich engels objavio je kraći, no za rani marksistički kanon ne-upitno važan i utjecajan osvrt na pobunu seljaštva u njemačkim zemlja-ma početkom 16. stoljeća, naslovljen Njemački seljački rat (Der deutsche Bauernkrieg, 1850.), evaluirajući pritom djelovanje te stavove Martina Lut-hera u kontekstu navedenih nemira. Razmatrajući historijske fenomene kroz prizmu dijalektike materijalizma, engels je neuspjeh seljačkog pokre-ta, uz „klasnu izdaju“ samog Luthera (1525. godine objavio tekst „Protiv ubojitih i razbojničkih seljačkih hordi“), pripisao i ekonomskim uvjetima na području njemačke koji tada nisu bili na tragu kapitalističke privrede, za-ključivši kako komunističku revoluciju može provesti jedino urbani prole-tarijat. Ukratko, svrha izlaganja bit će realizacija sažetog pregleda engelso-ve kritike te ključnih argumenata usmjerenih protiv Lutherova djelovanja u vremenu seljačkih pobuna 1520-ih. Usto, namjera je obrazložiti dugoročnu formativnu važnost engelsovih stajališta o navedenim pitanjima za kasnije marksističke teoretičare poput Karla Kautskog i ostalih.

Ključne riječi: njemački seljački rat, 16. stoljeće, Friedrich engels, socijali-zam, marksizam

| 62 |

stanko PejiĆ

TUMAČENJE MISLI MEISTER ECKHART KOD RANOG HEIDEGGERA

Heidegger je na početku svog filozofskog stvaralaštva bio jako zainte-resiran za proučavanje misli Meistera eckharta, ali se iz određenih razloga okreće proučavanju aristotela. nakon dosta vremena, točnije u njegovu-kasnom stvaralaštvu,Heidegger se vraća proučavanju Meistera eckharta. autor u radu ima cilj prikazati ključne trenutke koji su naveli Martina Hei-deggera da počne proučavati djelo tog mističnog autora. Da bi to postigao, autor će najprije prikazati osnovne teze djela Meistera eckharta, a zatim će prikazati osnovne teze koje je Martin Heidegger smatrao ključnima. Heideggerovo angažiranje vezano uz misao Meistera eckhartaima za cilj prikazati ona mjesta u djelu ovog mislioca koja su bila problematična za tumačenje. točnije, Heidegger je želio prikazati način na koji je Meister eckhartiz nozio svoju misao.

Prilikom tumačenja djela Meistera eckharta može se doći do pogrešnih zaključaka, a tome doprinosi način na koji je on svoje misli iznosio. iz tog razloga on je nakon smrti proglašen heretikom. iz navedenih razloga au-tor ima za cilj prikazati one trenutke koji su bitni za razumijevanje misli tog mistika. Da bi to rasvijetlio, autor će prikazati Heideggerovo tumačenje Meistera eckharta.

Ključne reči: Martin Heidegger, Meister eckhart, misticizam, religiozni ži-vot, subjekt

| 63 |

Ružica PŠiHistaL Filozofski fakultet Osijek

ALEGORIJA U HERMENEUTIČKOM OBZORU MATIJE VLAČIĆA ILIRIKA

Zahtjev cijeloga humanističkoga razdoblja za jasnim, sigurnim i čistim razumijevanjem tekstova, što je vodilo utemeljenju filološko-povijesnoga znanja (Dilthey), usmjerio je Vlačićevu hermeneutiku prema kritici i otklo-nu od patrističke i srednjovjekovne alegoreze, posebice u njezinu kodifici-ranome obliku (quadriga). Znakovito je u tom smislu njegovo odbacivanje alegorija kojima se poništava literarni smisao Pisma, kao i ostalih oblika „učitavanja“ vlastitih misli i tlapnji tumača koji umjesto da objašnjavaju Pismo, zamračuju njegov smisao priljepljujući mu „voštani nos“. Povratak literarnom smislu Pisma, koji nije istoznačan doslovnome smislu, nije me-đutim dokinuo alegorijski smisao koji pod drugim nazivima (typus, figura, forma) ostaje i dalje temelj kristološkoga čitanja starog zavjeta. Konačno, rodno mjesto kršćanske alegorije (Gal 4, 24) za Vlačića je ključ svetoga pi-sma jer se u njemu otkriva odnos između Zakona i evanđelja na temelju Pa-vlova „alegorijskoga“ izvoda o odnosu Hagare i sare. Uvrstivši alegoriju kao kontinuiranu metaforu u figure riječi koje podliježu gramatičko-retorič-kom tumačenju i izdvojivši tipove/tipologiju kao vrste božanske usporedbe ograničene na realnost Krista i crkve, Vlačić slijedi metodološki zaokret koji je već bio pripremljen u otačkoj i skolastičkoj tradiciji razlikovanjem dvaju tipova alegorija (allegoriainverbis/ allegoriainfactis) podupirući ga postulatom analogije vjere kao doktrinarnim temeljom cjelovitoga razumi-jevanja svetoga pisma.

Koji su legitimni oblici alegorije i alegorijskoga tumačenja u odnosu na temeljna hermeneutička načela i pravila izložena u prva četiri poglavlja drugoga dijela Vlačićeva Ključa, gdje su granice literarnoga smisla i je li održivo cjelovito i samodostatno tumačenje Pisma bez alegorijskoga posta-menta pitanja su koja otvara ovo izlaganje.

Ključne riječi: Matija Vlačić ilirik, alegorija, tipologija, sveto pismo, her-meneutika

| 64 |

željko senKOViĆ Filozofski fakultet Osijek

KRŠĆANSTVO I UZALUDNOST − BILJEŠKA O LUTHEROVU UTJECAJU

našu epohu obilježavaju stalna žarišta i ratišta iza kojih su raznovrsni militantni dualizmi. Oni su nekada imali primarno religijski ton, a danas su preparirani u kvazipolitički diskurs. Lutherovi impulsi još uvijek traju jer su još uvijek važne hermeneutičko-vjerske rasprave, pitanja o vjeri i sum-nji, o osobnom vjerskom činu i navlastitom čitanju. s jedne strane na djelu je „religijsko prosvjetiteljstvo“ i napor da se religijska zažarenost određe-nog povijesnog tipa mijenja novim simboličkim omotom kao imunizato-rom prethodnih stupnjeva. Pored toga povijesno shvaćanje prosvjetiteljstva treba europski duh kritike shvatiti i kao metastazu Lutherove pobune. na tragu nietzschea, Marxa i dvadesetstoljetne (frankfurtske etc.) kritičke te-orije potrebno je dijagnosticirati dinamiku modernog doba, uzaludnosti i nedovršenosti prosvjetiteljstva i „kršćanskog prosvjetiteljstva“ od vremena individualističkog renesansnog duha do suvremene „duhovne Hirošime“ (sloterdijk).

Ključne riječi: kršćanstvo, Luther, prosvjetiteljstvo, društvo, uzaludnost

| 65 |

Mihael sUČiĆ Muzej slavonije

REFORMACIJA I PROTESTANTIZAM NA PODRUČJU VALPOVŠTINE KONCEM 17. I POČETKOM 18. STOLJEĆA

Za bolje proučavanje reformacije i protestantizma pojedinog područ-ja u određenom razdoblju važno je upoznati suodnos vjerskih zajednica i trenutačne vlasti. Koncem 17. i početkom 18. stoljeća na području Valpova živjelo je stanovništvo koje je pripadalo različitim vjerskim zajednicama. na temelju izvještaja komorskih popisa, kanonskih vizitacija i izvještaja upravitelja posjeda možemo uočiti da su neki bili katolici, a neki kalvini. U okviru povijesne znanosti istraživanju su reformacije i protestantizma na promatranom prostoru doprinijeli znanstvenici poput ive Mažurana, stje-pana sršana i josipa Buturca. na temelju radova spomenutih autora i dru-gih, kao i pisanih izvora, naročito je bitno utvrditi suodnos kalvina, katolika i trenutačne osmanske i habsburške vlasti kao i razlike u religijskoj praksi između katolika i kalvina.

U prvom je redu važno napomenuti da je rasprostranjenost naselja s kalvinima ovisila o političkim i gospodarskim okolnostima i smještaju na-selja. tijekom osmanske, ali i habsburške vlasti nalazila su se izvan glavnih kopnenih i vodenih putova. ta su naselja bila okružena šumama i močva-rama pa nisu bila zanimljiva za život muslimanima trgovcima i obrtnicima. Zbog istih okolišnih čimbenika katolički svećenici potpomagani habsbur-škom vlasti nisu uspjeli u prvim desetljećima habsburške vlasti doprijeti do spomenutih. iz toga su razloga u naseljima kao što su Marijanci, Kapelna i sveti Đurađ, ali i u naseljima poput tiborjanaca, Poreča i Rakitovice kanon-ski vizitatori primijetili i kada su postali katolici da se ne ponašaju u skla-du s naukom Rimokatoličke crkve za razliku od stanovnika drugih naselja. nekadašnji su kalvini i njihove obitelji manje sudjelovali na bogoslužjima i primali sakramente. na to su utjecali i navedeni okolišni čimbenici, ali i drugačija religijska praksa koja im je ostala kao kulturno-vjerska baština od vremena dok su još bili kalvini.

Ključne riječi: Valpovo, kalvini, katolici, okoliš, religijska praksa

| 66 |

Krešimir ŠiMiĆ Filozofski fakultet Osijek

REFORMACIJSKA TOPIKA U PREKMURSKOJ (MARTJANSKOJ) PJESMARICI (1593)

Prekmurska (Martjanska) pjesmarica sastoji se od pet dijelova (u prva četiri dijela nalaze se religiozni sastavci, dok je peti dio većinom ispunjen svjetovnim sadržajem: Pjesma o Sigetu, žalostno vidim grlico, Tužim vnogo Bogu, Oženil se je jedan junak, Dobro hišnici vi poslušajte, Zorjo, moja zorjo, pervoga vrejmena, Tužil se je jeden mladenc). Franjo Fancev ju je datirao u 1593. godinu, a hrvatska književna historiografija (Mihovil Kombol, Marin Franičević, Olga Šojat) tu je dataciju prihvatila. iako se tvrdilo da je ona najstarija poznata zbirka hrvatske kajkavske lirike, jer je Pavlinska pjesma-rica pisana 1644, a Drnjanska ili Ščrbačićeva 1687. godine, pjesmarica je u kroatističkom studiju zanemarena. ne čudi stoga da hrvatski književni historiografi nisu primijetili protestantski karakter pjesmarice. Doduše, protestantski karakter pjesmarice u nekoj je mjeri skriven i zbog toga što su protestantske pjesme nastajale na temelju medievalne latinske himnodije te stoga što su Prekmursku (Martjansku) pjesmaricu koristili i rimokatolici, o čemu svjedoče poneka prekrižena mjesta. Upravo tâ prekrižena mjesta ukazuju na reformacijsku topiku: proganjanje vjernika, čistilište koje se na-lazi na zemlji, milost Božja, spominje se izravno obraćanje Bogu, ispovijeda se vjera u svetu crkvu (dakle ne spominje se sveta crkva katolička) itd. Konačno, u pjesmarici nema marijanskih i svetačkih himni, a pjesmarica je i sadržajno slična najstarijim njemačkim i mađarskim protestantskim pje-smaricama: sadrži uglavnom liturgijske pjesme za određene crkvene blag-dane (advent, Božić, tri kralja, Korizma, Uskrs, Duhovi), ali nema izrazito psalmičnih pjesama (izuzev prafraze 128. psalma Blaženi so ludje ki se Boga bojo), koje se redovno nalaze u protestantskim pjesmaricama 16. stoljeća.

Ključne riječi: Prekmurska (Martjanska) pjesmarica, protestantizam, refor-macijska topika

| 67 |

antun ŠUnDaLiĆ ekonomski fakultet u Osijeku

KRŠĆANSKA VRIJEDNOST SLOBODE U VREMENU POSTMODERNE

temeljne vrijednosti društvenoga života u svim razdobljima ljudske po-vijesti nisu uvijek bile iste. Dodavale su se i oduzimale već prema tome ka-kva je bila svjetovna, ali i duhovna vlast kao i odnosi među njima. Vrijednost slobode je međutim bila jedna od konstanti prema kojoj se dano društvo određivalo slobodnim, demokratskim, društvom jednakosti, pravednosti i slično. U ovome članku bit će razmatrana vrijednost slobode s kršćanskog motrišta u vremenu postmoderne te će se pokušati opravdati teza da je vri-jednost slobode conditio sine quanon održanja ljudskog dostojanstva. Kao temeljni predlošci za ovaj rad poslužit će dvije rasprave: rasprava M. Lut-hera „O slobodi kršćanina“ i rasprava H. Künga „sloboda u svijetu“. Može li kršćansko poimanje slobode, koje svoje uporište ima u istini evanđelja, biti uporište životne orijentacije u društvu postmoderne? Koliko je vrijeme postmoderne u kojemu je inzistiranje na pravu na različitost i na suživot do jučer nespojivih egzistencija otvoreno orijentaciji na kršćansko poimanje slobode? također se u članku analiziraju stavovi mladih o vrijednosti slo-bode, njezinu značenju i sadržajima kojima je sloboda ispunjena u društvu postmoderne. to su osnovne teme kojima se članak bavi.

Ključne riječi: sloboda, kršćanstvo, postmoderna, solidarnost, pluralizam, demokracija

| 68 |

Zlata ŠUnDaLiĆ Filozofski fakultet Osijek

„HODITI K PRAVIM PRODIKAM BOŽJU RIČ SLIŠATI“

središte hrvatskog protestantizma bilo je u Urachu, a njegov glavni pokretač ivan Ungnad (1493–1564) koji je osnovao tiskaru i s okuplje-nim suradnicima uspio u svega nekoliko godina (1561–1564) otisnuti oko 25 000 hrvatskih vjerskih knjiga na glagoljici, ćirilici i latinici. U Ungna-dovomuraškom „Biblijskom zavodu“ u prevodilačko-izdavački rad bili su uključeni stjepan Konzul istranin i anton Dalmatin, ali i drugi suradnici, većinom prevoditelji (juraj cvečić, juraj juričić, Matija Pomazanić, Gjuro pl. Drinovački i dr.). Pomoću knjiga tiskanih na narodnom jeziku željelo se širiti reformaciju među južnim slavenima. nakon izdanja na glagoljici (npr. Tabla za dicu, 1560; Katekizam, 1560; Postila, 1562; Prvi del novo-ga teštamenta, 1562; Drugi del novoga teštamenta, 1563) pojavila su se i ona na ćirilici, a na kraju i ona na latinici. U kontekstu naznačene uraške misije u radu se naglasak stavlja na jedan žanr i jedno pismo. Riječ je o propovijedima tiskanim na latinici. U istraživanje je uključena „predika od kriposti“objavljena u djeluKatehismus. Edna malahna kniga, u koi esu vele potribni i prudni nauki i artikuli prave krstianske vere, s kratkim istuma-čenem za mlade i priproste ljudi. I edna predika, od kriposti i ploda prave karstianske vere, krozi Stipana Istrianina, s pomoću dobrih Hrvatov, sad naiprvo istumačena (1564), čiji prijevod potpisuju stjepan Konzul i anton Dalmatin, kao i Parvi del Posztile evanyeliov, koi sze vszaku nedillu po obit-sayu otsito u czrikvi tstu, zatsanòsi od adventa ili priʃʃaßtya do vazma. Po goßpodinu Ivanu Brencziu tumatseni i predikani. Potle u harvaczki yazik iz latinßkoga verno obracheni i ßtumatseni po Antonu Dalmatinu, i Sztipanu Ißtrianinu(1568), koji je također uključen u istraživanje. U radu se analizi-ra funkcijapropovijedi („prave prodike“) u uraškoj misiji te propovijed kao književni tekst na sadržajnoj, kompozicijskoj i stilskoj razini.

Ključne riječi: hrvatski protestantizam, propovijed, Katehismus, Parvi del Posztile

| 69 |

Gregory tHeLLMan Visoko evanđeosko teološko učilište u Osijeku

THE PRESENCE OF CHRIST IN THE TEACHING OF THE WRITTEN GOSPEL: REFORMATIONAL TRAJECTORIES

AND THE COMMAND-PROMISE OF MATTHEW 28:18–20

the real presence of christ in the reading and preaching of scripture is a strong reformation emphasis, closely associated with the doctrine of sola scriptura, and also linked with the reformational understanding of self-au-thenticating scripture. surprisingly, the reformers did not make these con-nections in their interpretations of Matthew 28:18–20, where jesus’s com-mission to make disciples by teaching all he had commanded is buttressed by his promised presence. nevertheless, this paper will attempt to show that: 1) christ’s presence in scripture, sola scriptura and self-authentica-tion can be confirmed and refined by the rhetorical function of this text in its original setting, and that 2) these reformational interpretive trajectories have also allowed this text to later be interpreted as a universal mission commandment for all christians, an interpretation that has proven to be immensely influential in the worldwide growth of christianity. in an his-toricized reading, the command to make disciples by baptizing in the triune name and teaching “all that jesus commanded” was actualized in the oral kerygma, in which the risen christ was spiritually, not bodily, present with the apostles. But, for both Matthew’s earliest and ideal reader-disciples, the command rhetorically functions to refer to and authorize jesus’ deeds and teaching as written in Matthew’s Gospel itself, so that christ’s presence and authority (vs. 18) may be understood as realized through the teaching and implementation of this Gospel in the continuing community of disciples in every time and place until the end of the age. The reformation principles ofsola scriptura, self-authentication, and the real presence of christ in the reading and preaching of scripture therefore both find a basis in Matthew 28:18–20, and also prove to be interpretative trajectories that made a uni-versal mission reading possible.

Key terms: presence, reformation, sola scriptura, self-authentication, mis-sion, written Gospel

| 70 |

Domagoj tOMas Filozofski fakultet Osijek

„MRAČNI CALVINOV GENIJ“ U OČIMA HILAIREA BELLOCA I GILBERTA KEITHA CHESTERTONA

na početku rada primjenjuje se strukturalistički teorijsko-metodološki model „konjunktura“ kako bi se razjasnile promjene koje u mentalitetu kr-šćanskoga Zapada sa sobom donosi kalvinizam, kontekstualizirajući ih u općem smislu putem relevantnih stranih historiografskih studija različitih autora (Pierre chaunu, jean Delumeau, steven Ozment, Owen chadwick itd.). U nastavku se u središnjem dijelu rada kalvinizam promatra kao mo-guće ishodište, odnosno ključni uzrok kasnijega nastanka društveno-eko-nomskoga sustava industrijskoga kapitalizma oslanjanjem na autore poput Hilairea Belloca i Gilberta Keitha chestertona. također, uzima se u obzir i mogućnost predreformacijskih promjena u odnosu dijela kršćanskoga Za-pada prema kapitalu, trgovini, bankarstvu, lihvi te individualnom stjecanju imovine, o čemu u svojim radovima govori jacques Le Goff. Konačno, na temelju korištene literature iznosi se zaključak o bitnim promjenama i po-sljedicama na društvenom i kulturnom planu, koje u okvir zapadne civili-zacije unosi učenje jeana calvina.

Ključne riječi: kalvinizam, industrijski kapitalizam, Hilaire Belloc, Gilbert Keith chesterton

| 71 |

Hrvoje VOLneR Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek

VJERSKI PRIJELAZI TIJEKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA NA PODRUČJU OSIJEKA

nakon travanjskog rata prostor Kraljevine jugoslavije razbijen je na niz teritorijalnih cjelina koje su na različite načine odgovarale potrebama okupatora. Prostor Hrvatske nominalno je funkcionirao kao nezavisna hr-vatska država, no u stvarnosti je bio podijeljen na interesne zone moćnih članica sila Osovine – italije i njemačke. iako s ograničenim suverenite-tom, uprava kvislinške tvorevine nastoji provoditi vlastitu politiku inspiri-ranu ideologijom nacizma. Prihvaća rasne zakone usmjerene protiv židova i Roma, ali ih proširuje i na srbe. asimilacija autohtonih srba u hrvatsku naciju trebala se provoditi kroz njihov vjerski prijelaz. iako ustaške vlasti dopuštaju prijelaze židova na katoličku i protestantsku vjeru, pokazat će se da židovi, kao i Romi, nisu mogli biti asimilirani. Rad će se baviti pri-mjerima prelaska srba na protestantsku vjeru i akcijom središnjih vlasti da te pojave spriječi. Primjeri prelaska srba u evangeličku ili starokatoličku vjersku zajednicu pokazuju svu opasnost koju jedna vjerska i nacionalna manjina može očekivati u malignom represivnom sustavu. Rad će se zbog navedenog osvrnuti i na vjerske prilike na širem području Osijeka, na pri-jelaze židova na protestantske denominacije – evangeličku i starokatolič-ku – kao i na probleme vjernika i svećenika Hrvatske starokatoličke crkve.Dijelom će se koncentrirati i na suživot među vjerskim zajednicama kao i na svrhovitost vjerskog prijelaza.

Ključne riječi: vjerski prijelaz, Hrvati, srbi, židovi, katolici, pravoslavci, protestanti

| 72 |

tomislav ZeLiĆ Odjel za germanistiku sveučilišta u Zadru

ena PaViČiĆ sveučilište u Zadru

DIE NACHKLÄNGE DER REFORMATION IN DEN LUTHERSCHEN BEARBEITUNGEN DER ÄSOPISCHEN

TIERFABELN

Dieser Vortrag beschäftigt sich mit den literarischen nachklängen der Reformation in den Lutherschen Bearbeitungen der Äsopischen tierfabeln.

Der literarische Korpus wird nicht nur einer sorgfältigen und text nahen analyse und interpretation unterzogen, um Form und inhalt sowie erzäh-lerstandpunkt, explizite und implizite Botschaften und Lehren, gattungs-theoretische Gemeinsamkeiten und Unterschiede zwischen tierfabel, Pa-rabel und Predigt herauszustellen, sondern auch um die didaktische und homiletische Frage nach der Belehrung durch die Predigt zu bearbeiten. Dabei stehen spannungen zwischen sinn und Unsinn der religiösen Lehre und dessen literarischer Gestaltung im Mittelpunkt der aufmerksamkeit.

Unter Rückgriff auf den Begriff der „Kontrafaktur“ aus der Musik- und Literaturwissenschaft und auf den Begriff der „aufpfropfung“ aus der post-strukturalistischen Dekonstruktion nach jacques Derrida gilt es außerdem eine weltanschauliche ideologiekritik an der lutherischen Orthodoxie (z.B. dem religiösen Pauperismus im anschluss an den mittelalterlichen ar-mutsstreit) zu üben.

im ergebnis sollte sowohl der Gebrauch als auch der mögliche Miss-brauch der religiös engagierten Literatur im Dienst der Lutherschen Refor-mation verdeutlicht werden.

Schlüsselwörter: Martin Luther, Reformation, Literatur, tierfabel, Äsop

| 73 |

Katarina žeRaVica Umjetnička akademija Osijek

SUODNOS DRAMSKOG PROSTORA I DRAMSKIH LIKOVA U DRAMI „REFORMATORI“ NEDJELJKA FABRIA

Drama „Reformatori“ (1968.) nedjeljka Fabria s podnaslovom „kronika u dva dijela i pet scenskih fresaka s međufreskom“ povijesna je drama koja problematizira, kako ističe i Krešmir nemec, tezu „o revoluciji koja guta vlastitu djecu“ i to pokazuje na primjeru dvaju antipoda – Martina Luthe-ra, vođe koji je iznevjerio svoje ideale, kompromitirao samog sebe, svoje učenje i ideje za kojima se u početku vodio te Matije Vlačića ilirika koji se i dalje beskompromisno želi boriti za ideale koje je Luther zaboravio i izne-vjerio. Kako bi dodatno istaknuo taj dramski sukob i naglasio ideju o prola-znosti pozicije „vođe“, o kojem u kontekstu ove drame jozo Puljizević piše da je „Fabrio induktivnim postupkom stigao do općeg okvira: vođa je za-bluda!“, Fabrio svoje likove smješta u prostore koji su ispunjeni simbolikom i koji svojim izgledom, od baroknih i bogato ukrašenih do mračnih, slabo osvjetljenih i vlažnih, prate motivaciju dramskih likova. Povrh toga Fabrio u maniri realizma kroz prostore i njihove detaljne opise također daje psi-hološke karakterizacije svojih likova. analiza suodnosa dramskog prosto-ra i dramskih likova u drami „Reformatori“ glavni je predmet proučavanja ovoga rada, a dodatna će se pozornost obratiti i na samu inscenaciju drame, posebno na scenografiju/rekvizitu kako bi se utvrdilo u kolikoj mjeri i sama izvedba prati dramski tekst i odnos likova i dramskog prostora kako je to upisano u „Reformatorima“.

Drama „Reformatori“ svoju je praizvedbu doživjela 1968. godine u na-rodnom kazalištu „ivan Zajc“ u Rijeci u režiji tomislava tanhofera, dok je za scenografiju bio zadužen Dorian sokolić. te iste godine na 13. jugo-slavenskim pozorišnim igrama (sterijino pozorje), predstava „Reformatori“ dobila je nagradu za najbolju scenografiju.

Ključne riječi: reformacija, hrvatska dramska književnost, „Reformatori“, nedjeljko Fabrio, dramski lik, prostor

| 74 |

tihomir žiViĆ Odjel za kulturologiju sveučilišta josipa jurja strossmayera u Osijeku

AN ECUMENIST OR A RELAPSED HERETIC: IVAN SUPEK’S HISTORICO-LITERARY PORTRAYAL OF

MARKO ANTUN DE DOMINIS

The paper examines novelistic reflections of stephen jay Greenblatt’s new Historicism in the european context of ivan supek’s Heretik. integrat-ing the events from the 1620s and the Roman castel sant’angelo,the ones from split and the episcopalian english court of james i stuart, and those from the 1920s, supek’s Heretik (1968) thematizes Reformation by its de-scriptions of “heresy” and martyrdom of the 17th-century split archbishop Marko antun de Dominis and his confrontation with the Pope Urban Viii (Maffeo Vicenzo Barberini) and the incipiently hesitant official inquisitor, cardinal Desiderio scaglia, with a delicately interwoven leitmotif of espio-nage and subversion, as a jesuit nun and Dominis’ confidante, symbolically named “Fides,” turns out to be scaglia’s concubine. Heretik, a noted oeuvre among the 20-odd novels written by the croatian academician ivan su-pek, represents an upgrade to the 19th- and the 20th-century philosophical attitudes that formed them, especially to a Hegelian relation between an individual and the state and a relation between an individual and a commu-nity, as well as to a realization that the world’s history epitomizes a gradual development of spiritual consciousness with regard to liberty and, thereby, implies an alterable developmental degree of the entire humankind of a specific period. closer to a Millian comprehension of values of an individ-ual and his or her stimuli than to a Feuerbachian persistence on a “spiritual material” or to a comtean “recognitional union,” supek is literally mostly following the steps of Bertrand Russell by his disarmament advocacy, hu-manism, and pacifism.

Keywords: Marko antun de Dominis, ivan supek, Heretik, stephen jay Greenblatt, new Historicism, Reformation

| 75 |

Vatroslav žUPanČiĆ Biblijski institut Zagreb

OBLICI PIJETISTIČKE POBOŽNOSTI MEĐU NJEMAČKIM EVANGELICIMA U SLAVONIJI I PODUNAVLJU

Prvi njemački doseljenici stigli su u Podunavlje nakon izdavanja habs-burškog Patenta o naseljavanju (impopulationspatent) cara Leopolda i 1689. godine. Patentom se htjelo potaknuti naseljavanje kršćanskog stanov-ništva u prazna područja oslobođena od Osmanlija.

Vjerska struktura prvih njemačkih doseljenika bila je, sukladno vjerskoj politici Habsburga, dominantno rimokatolička. ipak, krajem 18. stoljeća na područja Banata i Bačke, a kasnije i srijema i slavonije, dolaze i protestanti (reformirani i evangelici), koji tamo osnivaju svoje župe i započinju svoj život i vjersko djelovanje. nova naseljavanja u Podunavlje za vrijeme indu-strijalizacije povećavaju broj evangelika te je njihov postotak na početku 20. stoljeća među nijemcima iznosio oko jedne petine (20%) stanovništva.evangelici u Podunavlju stekli su tek u drugoj polovici 19. stoljeća potpuna konfesionalna prava te su za vrijeme austro-Ugarske bili organizirani unu-tar Ugarske evangeličke crkve augsburške konfesije u kojoj su uz nijemce bili zastupljeni i Mađari i slovaci te mali broj južnoslavenskih naroda. nakon Prvog svjetskog rata i osnivanja novih država njemački evangelici uspije-vaju na području Kraljevine jugoslavije osnovati zasebnu i dobro organizi-ranu njemačku evangeličku crkvu augsburške vjeroispovijesti s biskupom na čelu, koja je postojala do 1945. godine kada dolazi do etničkog progona nijemaca iz Podunavlja od strane komunističkih vlasti.

U radu će se stoga, a u skladu s njegovim temeljnim ciljem, razmatrati termin pijetizam i njegova glavna obilježja primijenjena na djelovanje pi-jetističkih zajednica u Podunavlju. Pijetizam je poseban oblik pobožnosti nastao kao reakcija na intelektualne i teološke izazove unutar evangelič-kih crkava na području njemačke nakon utvrđivanja reformacije. Pokret je objedinio mnoge teologe, svećenike i laike koji su zahtijevali vjersku pojed-nostavljenu upotrebu liturgije i pobožnosti prema ranocrkvenim i biblij-skim uzorima. Pijetizam se najviše proširio na sjeveroistoku njemačke te osobito na području pokrajine Württemberg, gdje je dobio naziv Švapski pijetizam (schwäbischer Pietismus). Upravo iz te pokrajine Dunavom su

| 76 |

stigli brojni doseljenici pijetisti u Podunavlje. Glavna obilježja pijetizma su sljedeća: 1) satovi proučavanja Biblije odvojeni od liturgijskih i nedjeljnih bogoslužja. ti satovi (Bibelstunden) održavali su se u privatnim domovima uz odobrenje ili toleranciju lokalnih župnika; 2) Karitativni radi socijalna uključenost vjernika; 3) Obnova crkve (stalna reformacija); 4) Misija, tj. navještaj evanđelja izvan župnih „granica“.

cilj ovoga rada je otkriti i objaviti istraživanja vezana uz djelovanje pi-jetističkih zajednica u Podunavlju. Glavna će pitanja biti: Koji su oblici i obilježja pijetizma uspjeli zaživjeti u Podunavlju?, Koja su mjesta i gradovi obilježeni pijetizmom?, tko su bile glavne osobe i nosioci pijetizma na po-dručju srijema i slavonije? također je važno otkriti postoje li i dalje vidljivi tragovi pijetizma u hrvatskom protestantizmu danas te kako su pijetisti na-stavili svoj rad među prognanim nijemcima.

Ključne riječi: njemačka, Podunavske Švabe, pijetizam, asketski protestan-tizam, Štundisti, srijem, slavonija

| 77 |