1. RETORIKA KAO TEORIJSKA I PRAKTINA DISCIPLINA; OSNOVNI POJMOVI IZ RETORIKE

Grki termin za pravila i umjee ubjeivanja izgovorenom rijeju je retorika. Potie od grke rijei rethor ije je prvo znaenje bilo podnosilac zahtjeva na sudu, zatim se tom rijei oznaavo besjednik (onaj ko govori), dok je u helenistiko doba oznaavala i uitelja besjednitva. Latinski je orator - govornik, ali i onaj ko moli, ko se nekom obraa, poslanik. Na naziv je besjednitvo (od besjediti) ili govornitvo. Ruski je krasnorjeje. Besjednitvo je sposobnost elokventnog govora, vjetina ubjeivanja i pridobijanja slualaca. Prema Aristotelu retorika je pronalaenje svih moguih sredstava za ubjeivanje, dok ga Kvintilijan definie kao snagu ubjeivanja. Besjednitvo je vezano za izgovorenu rije mada se esto koriste i drugi elementi, kao to je sam govornik, njegov izgled, glas, nain govora, ali i neka stvar, kao simbol neega. Ono je vjetina rjeitog, elokventnog izraavanja sa namjerom da se sluaoci ubjede u neto.

Tokom razvoja retorike bilo je strucnjaka koji su osporavali njen znaaj kao nauke. Smatrali su je sastavnim dijelom drugih nauka. Razlozi za to su bili mnogobrojni Govornik se raa, a ne stvara. Smatraju da postoji prirodna, uroena rijeitost i da nju nita ne moe nadoknaditi. Govorniku nije potrebno poznavanje vjetina da bi imao ubjeenje(stara izreka Katona dri se teme rijei e same doi) To znai da ako neko ima smisla za javno nastupanje dovoljno je da zna o emu da pria Pravila retorike su zastarjela. To je posljedica kritikog i negativnog stava prema klasinoj retorici. Pravila retorike se ve nalaze u drugim naukama, jer veina znanja nisu izvorna ve pozajmljena od drugih nauka (pedagofije, gramatike, psihologije)

Ovo miljenje nije opravdano, mada se mora priznati da moe postojati prirodna obdarenost za besjednitvo. Po tome su poznati nai dinarski krajevi, Homerovi junaci, hrianski propovjednici, niko od njih nije imao formalno obrazovanje. Ako postoje naivni slikari moglo bi se rei da postoje i naivni retoriari. Naravno, najvee domete su ostvarili kolovanji retoriari. Retorika se naslanja na znanja drugih nauka, preuzima saznanja od istorije, gramatike, psihologije, medicine. Prve kole su nastale jo u Rimu i Grkoj jer se rano uvidjela potreba za prouavanjem retorike kao nauke. Postojale su metode i stilovi sa strogim pravilima (azijatski, atiki). Pisani su udbenici od kojih se neki i danas koriste (Kvintilijan- Obrazovanje govornika). Najvei govornici Demosten i Ciceron su marljivo vjebali . Govori oratora iako lie na nesto je spontano nastalo, iza njih stoje detaljne pripreme i vjebanja, sve je sastavljeno po strogim pravilima kompozicije, sastoje se iz tano odreenih dijelova. Retorika preko moi jezika djeluje na sluaoce i pokree ih. Retorika i besjednitvo su zbirni pojam i nisu sinonimi. Retorika je teorija, a besjednitvo je praksa. Sinonim za retoriku je korespodencija. Besjednitvo je umjetnost lijepog govora.

1. DRUTVENA ULOGA BESEDNITVA

Ubjediti svijet u jednu religiju (Isus Hrist, prorok Muhamed u 7. vijeku - Islamizam). Velike drutvene promjene po pravilu prate i veliki besjednici. Snagom besjede, vjetinom obrazlaganja i ubjeivanja oni su pokretali svoje saplemenke na pohode, na promjenu lovota, na odlazak u daleke krajeve. Tako je bilo sa jevrejskim mesijanstvom, islamom, istonjakom religijom. I hrianstvo ne bi imalo svjetski uspjeh da nije bilo proroka koji su ubjeivali mase svojom nadahnutom rijei.

Postoje tri osnovna zadatka besjednitva po Kvintilijanu Docere (pouiti, obavjestiti) Delectare (pridobiti, ubjediti) Movere (pokrenuti)

Velikim drutvenim pokretima je prethodila promjena u sistemu ideja, a njih prate i velika besjednitva. Trebalo je pokrenuti svoje saplemenike na borbu, a to je zahtjevalo veliku vjetinu obrazlaganja injenica i ubjeivanja. Politika se ne moe ni zamisliti bez obraanja masi radi njenog ubjeivanja. Besjednitvo najvie cvjeta u demokratiji kao sistemu. To je zato to sa irenjem demokratije iri se krug ljudi koji su pozvani da javno kau svoju misao. Francuska i Oktobarska revolucija, rat za nezavisnost Amerike, su propraeni vrsnim govorima. Posebno pogodno mjesti za razvoj retorike je sud. Ubjediti sudiju ili porotnike u neku injenicu oduvjek je bio izazov za besjednike. Vanu ulogu ima u moralnom vaspitanju mladih jer su retoriari trajan uzor estitosti, mudrosti, hrabrosti. Mjesta gdje se odrava besjeda su trgovi, skuptine, groblja, sveanosti, bitke, crkve. esto su Cicerona nazivali PSIHAGOG- onaj koji vodi ljudske due. Od kako postoji civilizacija besjednitvo je dio ivota. Do njegovog opadanja u starom Rimu je doslo zbog uvoenja principata i umalosti naroda. Diktaura i nije najbolje mjesto za besjedu. Postojalo je besjednitvo u trenutcima kada se vladar obraa narodu ili fornziko besjednitvo, ali procvat doivljavva tek sa razvoje demokratije. Engleski parlament je bio kolijevka savremenog besjednitva. Vinston eril je dobio i nagradu za svoje govore. Demokratija umire ako ne postoji sloboda govora. Ona stoji iznad dvije grupe procesa Stvaranje volje naroda podrazumjeva ideoloko nadmetanje i ubjeivanje Volja naroda se ostvaruje u predstavnikim tijelima i drugim organima vlasti. Parlamentarna debata je kljuna za demokratiju.

Sutina javnog istupanja u demokratiji je dijalog, rasprava. Dijalog je mogu ako u drutvu nema dogmi ako nema 100% izvjesnosti o tome ta je istina i ako se za drugaije miljenje ne kanjava. ovjek prirodno tei dijalogu, pa makar i sa samim sobom. Kritika nosilaca vlasti jos jedan bitan elemnet demokratije. U svakoj demokratiji postoji glasovi nezadovoljstva . to ne moraju biti ljudi koji su lideri ili koji veinu iza sebe ali su potrebni kao stalna kontrola svega sto vlada ini.U despotijama retorika slui nehumanim ciljevima, ali to je mogue i u demokratiji u vidu demagogije. Govornici su uspjevali da ljude zavedu i usmjere u pogrenom pravcu. Demagog znai voa naroda. Platon je smatrao da govornici slue za zamagljivanje istine, Tomas Makoli smatra da je cilj besjednitva ubjeivanje. Tipian primjer je Hitler.

1. GOVOR, GOVORNIK I PUBLIKASveto trojstvo besjednitva- tri osnovna elementa su govornik, publika i govor. Nekada se besjednitvo nije moglo zamisliti bez neposrednog kontakta sa auditorijumom sve dok tehnika nije omogucila praenje putem video zapisa.Prema Ciceronu govornik mora da: dokae svoje teze, priredi sluaocima uivanje i djeluje na njihovu volju. Besjeda mora biti lijepa. Sluaoci moraju i razumjeti i osjetiti besjedu. to znai da izgovorenu rije treba lijepo uobliiti i njom ljude nagovoriti, ubjediti, izmjeniti njihov stav, miljenje, nadgovoriti protivnika, izazvati snane emocije, to je i sutina toga. Prema nekim tepretiarima postoji razlika izmeu ubjeivanja i nagovaranja. Ubjeivanje znai da kod slualaca postoji otpor i da treba djelovati na spolja i obraati se razumu, dok nagovaranje znai da sluaoce treba pridobiti za neko miljenje ili slino, i na njega se djeluje iznutra i emocijama.Besjeda mora biti lijepa. Sluaoci moraju osjetiti i razumjeti besjedu. Odnos izmeu emocija i saznanja nije jednostavan. Osnovni cilj govornitva je da se lijepo uoblii izgovorena rije i da se njome postigne odreeni efekat.

1. RETORIKA KAO VETINA I UMETNOST

Stari Grci i Rimljani su besjednitvo smatrali i umjetnou i vjetinom. Prema Kvinitilijanu postoje dvije vrste besjednitva: - jedna koja je samo vjetina i kojom se mogu sluiti svi pa i neastan ovjek, - a druga ona koju moe koristiti samo moralna osoba i ona je umjetnost. Pored vjetine obraanja publici ija se pravila naue, potrebno je znati i primjeniti ta pravila kako bi ona imala efekta, to znai da je potrebna umjetnost i talenat (uroen dar, uenje, iskustvo). Prema starim Grcima i Latinima dva su vida bitna: 1. ars bene dicendi - umjetnost ili vjetina lijepog govora i 2. ars persuadendi -umjetnost ubjeivanja.

Retorika predstavlja vjetinu (ars tehne), a vjetina je skup pravila koja su nastala iz iskustva i naknadno su promiljena. Najvei domet postie se u spoju prirodne obdarenosti i uvjebanosti. Prema staroj klasifikaciji vjetine se djele na sedam disciplina, takozvani septium. Retorika sa gramatikom i dijalektikom ulazi u trivium, a kvadrivium ini artimetika, muzika i astronomiija. Prve tri nauke su duhovne, a ostale su prirodne. U triviumu prevlast je u poetku imala retorika, kasnije gramatika i na kraju dijalektika. Retorika vjetina do punog izraaja dolazi pred sudom. Po Ciceronu svaki govornik mora da prevazie prosjenost, rjeju, stilom i ljepotom govora. Materija retorike je razvrstana u pet dijelova: Inventio prikupljanje materijala, nalaenje argumenata i izbor tehnike ubjeivanja. Dispositio ralanjivanje govora na njegove glavne djelove i njihov raspored. Elocutio jeziki izraz i stil, raspored rijei u reenici. Memoria pamenje govora Actio dranje govora

Za elocutio je vano da ima jasnou, ukras i skladnost tako da je on povezan sa stilistikom. Postoje tri vrste stila niski (komedija), srednji i visoki (tragedija). Retorika vjetina sadri dijelove govora koji se sastoje od nekoliko dijelova (Aristotel uvod, izlaganje, jemstvo, zakljuak). Retorika se bavi sistemom pravila i tehnika ija primjena garantuje uinak uvjeravanja. Uvjeravanje se dijeli na tri stepena Pouiti ili obrazloiti (docere) Zabaviti ili pridobiti (delectare) Pokrenuti (movare)

1. LOGOS, PATHOS, ETHOS U RETORICI

Aristotel je u 4. vijeku prije Hrista dao ozbiljnost retorici. Prema njemu na ljude se deluje putem razuma (logos), preko oseanja (rathos) i putem linosti (ethos). 1. Logos je rije, misao, duh, logiko zakljuivanje. Besjeda mora poivati na dobroj logici, mora biti prihvatljiva sluaocu. Govornik mora imati obrazovanje, razvijenu logiku. To je naucni element retorike. 1. Pathos znai da je potrebno da govor ima emocije, strast, neto to dolazi iz ovjeka. To je umjetnicki aspekt retorike. 1. Etos (moral, etika) predstavlja moralnu poruku besjede, pozitivnu vrijednost. Govornik mora biti visoko moralna osoba.

Orator probus ebbe debet - orator mora biti poten. Svaka dobra besjeda mora imati ova tri elementa, jer u besjedi je veoma bitno TA govorimo, KAKO govorimo, KO govori (koje osobine ispunjava osoba koja govori).

1. RETORIKA I TEORIJA KNJIEVNOSTI (poetika)

Retorika se nalazi u tijesnoj vezi sa teorijom knjievnosti i teko ih je razgraniiti. U poetku kod starih Grka retorika se bavila prozom, proznim govorom, propisivala su se pravila lijepog govora u prozi, dok se poetika bavila iskljuivo stilom. Poetika - prva poetika Poetika tehne Aristotel, znai pjesnika vjetina. Danas je to teorijska disciplina o pjesnitvu. Poetika se iri i obuhvata sve, ak i prozu, odnosno retoriku. Ona predstavlja posebne specifinosti, odreeni principi nekog autora, zatim dodaje pjesnike ukrase i izraze u besjedu. Retorika je izvrila znaajan uticaj na pojavu proze, tako da dananja proza se zasniva na naelima prakse i teorije besjednitva. U grkoj retorika se bavila prozom (govor i jeziki sastav), a poezijom se bavila poetika. U srednjem vijeku se taj odnos ostvarivao kroz propovijedanje, diktiranje pisama i poetsku vjetinu. Svi engleski, Ruski, Francuski i Italijanski pisci od renesanse do 18. vijeka u svojoj edukaciji su proli i kurs retorike. Filologija je nauka o jeziku, jezik kao instrument izgraivanja ljudske kulture, mnogo ira i od lingvistike.

1. RETORIKA I OSTALE SRODNE NAUKE (lingvistika, teorija informacija i komunikacija, logika, etika)

StilistikaU staroj grkoj su postojala tri stila (nazijanski, atiki i rodski). Stilistika je nain izraavanja, pisanja, govorenja. Stilistika govornika ui kako da postigne odreeni stil, kako da se slui rijeima i reenicom. Glavno polje stilistike su stilske figure.Klasina retorika u velikoj mjeri je bila stilistika. To je bilo negativno za nju jer je stilistiki element dovodio retoriku u krizu. Umirao je njen ivi nastup. Retorika kao poetika podrazumjeva retoriku svedenu na elocutio. To je suena retorika jer sve manje se zanima za tipove govora, a vie za knjievnost. To je karakteristino za srednji vijek, Humanizam i Barok. Prva reformacija retorike je poela tek krajem 60. god 20. vijeka zahvaljujui francuskim strukturalistima (an Koen i Roland Bart). Oni smatraju retoriku kao teoriju stilskih figura.

Lingvistika Lingvistika je opta nauka o jeziku, ona prouava jezik kao fenomen. Retorici je vano gramatiko znanje zbog poznavanja pravila govora, padea. Ova veza je naroito postala vana u 20-tom vijeku. Ako se govornik ne pridrava osnovnih pravila gramatike i sintakse, on e kod slualaca izazvati podsmjeh prije nego to ih nagovori, ubjedi ili oduevi.

Najznaajniji za razvoj lingvistike su Fredinand Sosir (opta lingvistika). Roman Jakobson je povezao Sosirovu ideju sa komunikologijom i dao je teoriju o funkcijama jezika:1. Referencijalna ili kominitivna (saznajna) predmet o emu govorimo1. Emotivna na lini doivljaj odnos govornik poiljalac1. Konativna govor uvijek upuujemo nekome - odnos sluaoc primaoc 1. Poetska neglasak je na samom jeziku, samoj poruci

Lingvistika je sistem znakova kojim se sluimo , naravno uslov je da svi poznajemo te znakove tj kod. Elementi koda su poiljalac, kod, primalac i sve to rezultira porukom.

PoetikaAristotel je prvi napisao djelo Poetika tehne i to su pravila pisanja pjesmi. To je danas teorija knjievnosti. U poetku se prouavao samo stih, a danas je to sveobuhvatna nauka.

FilologijaJe etimologija jezika. Ona prouava drutveni uticaj koji ima na jezik. To znai jezik kao izgraivanje kulture. Od ostalih nauka retorika je u vezei sa logikom, psihologijom, pravom, sociologijom, politikom, glumom, akcentologijom.

1. SAMONIKLO BESEDNITVO

Samoniklo besjednitvo nije ueno besjednitvo. Postoji dosta poznatih krajeva u kojima ljudi znaju lijepo i slikovito priaju i izraavaju. Srbi su jedan od naroda koji je uvijek imao dobre besjednike i u crkvi, i meu politiatima, advokatima i profesorima. Rjeitost i vjetina besjednitva je ivopisna, leksiki bogata.Nemogue je utvrditi kada su ljudi prvi put poeli koristiti rije. Smatra se da ono sto razlikuje prve ljude od ivotinja su simboli (nije govor niti misao). Prema tom shvatanju ovjek je animal simolicum. Prvi simboli su bili grafiki znakovi, zatim piktografski i na kraju fonetski. Stara drutva su preteno usmena i epska. Smatra se da su poetci vezani za religiju, animalizam. Postojalo je laiko besjednitvo. Prvi sporovi oko imovine ili opstanka cijele grupe su traili dobre govornike. Poznat je govor poglavice Irokeza koji je uputio pitanje svijetu vezano za ekologiju (kada nestane bizona, nestae i nas). Ilijada i Odiseja su pune lijepih govora o besjednitvu. Na bliskom i dalekom istoku je preteno despotija tako da za politiko besjednitvo ima malo mjesta . Preovlauju sudska, pangerik i religijska besjeda. Vladari i svetenici su se obraali narodu u vidu samohvalospjeva koji su naroito njegovani u meurijeju Eufrata i Tigra. Sauvani su govori vladara (patesa) o stvarnim ili izmiljenim pobjedama u ratu, upjesima u lovu ili atletici. Dobar govor se tada poredio sa dragim kamenjem. Aramejske izreke savjetuju da se dobro razmisli prije nego se nesto kae jer je rije kao ptica kada jednom odleti ne moe se vratiti.

1. NASTANAK RETORIKE U ANTIKOJ GRKOJ: KORAKS, SOFISTI, LOGOGRAFI

Grci su prvi narod starog vijeka koji je poeo sistematski prouavati i analizirati nain na koji ljudi meusobno komuniciraju. Grka civilizacija je cijenila i njegovala lijepu rije i besjednitvo je bilo neophodno u javnom ivotu. Njihova civilizacija se zasnivala na usmenom izraavanju i politike institucije su funkcionisale kroz borbu rijei. Svaki kraanin je imao pravo i obavezu da uestvuje u optim poslovima drave polisa. Naroito u Atini su kolektivno donosili sve vanije odluke o ratu, miru, zakonima. Kod grka rijeit ovjek je prije mogao izai na dobar glas nego li dobar vojnik. Nauiti se besjednitvu je bio jedan od najvanijih ciljeva u Atini. KORAKSOsniva grke retorike je Koraks koji je sastavio prvi prirunik besjednitva. Srednom 5. vijeka u gradu Sirakuza na Siciliji. Koraks je otvorio prvu retorsku kolu i napravio prvi udzbenik tehne retorika. Taj udzbenik nije sauvan, ali se zna da je govor ralanjivao na pet dijelova: Uvod (eisdos ) Razlaganje problema (naraciju katastasis) Dokazivanje (agones prebacio) Dodatne napomene (parekbases) Zakljuak (epilogos peroracio)

Koraks je uveo argument vjerovatnog (eikos) koji je osnovni instrument grke retorike. Na primjerima je poduavao kako se koristi koja figura vjerovatnoe. Ovaj metod koji potpuno relativizira istinu dalje je razvio Tisija, Koraksov uenik, koji je pretea sofista. Kod njega se poduavanje retorici svodilo na izvrtanje istine u svoju korist.

SOFISTIRazvoj retorike svoj zamah je dobio sa Gorgiom. On je sa Sicilije prenio retoriku i za novac poduavao mlade Atinjane. On je bio meu prvim sofistima. Sofisti su kao putjui profesori poduavali omladinu filozofiji, matematici, fizikim vjetinama i retorici. Sofisti su bili jako veliki manipulatori, smatrali su da nije bitno kako, na koji nain pobjedite u sudu, bitno je da samo pobjedite. Oni retoriku nisu smatrali kao umjetnost, nego kao nain za ostvarivanje cilje-dobijanje spora.Poduavanje besjednitvu je diktirao sudski govor. Glavni cilj je bio da se osposobi uenik da dobije sporove. aci su memorisali opta mjesta (loci komunes) koja su se mogla upotrijebiti u govoru. Uitelji su formirali zbirke koje su sadrale uvode i epiloge. Retorika se uila iz udbenika koji su sadrali primjere besjeda, tehnika upustva, osnovne principe govornitva tj.Teoriju besjednitva. To je obuhvatalo teoriju, vjebu i prouavanje tuih govora. Svi udbenici su bili okrentuti sudskoj besjedi. Protagora je najpoznatiji sofista i smatrao je da niko ne moe biti siguran ta je istina. I svaki ovjek ima pravo na svoje uvjerenje (ovjek je mjera svega). On je vjebao svoje uenike da o svakoj stvari govore iz dva ugla. Ovo su koristili demagozi. Sofisti su nali na moralnu osudu grkih filozofa, naroito Platona.

LOGOGRAFISvaki Atinjanin se nekada morao pojaviti na sudu. Najvaniji atinski sud (Helieja) sastojao se od 6000 sudija, porotnika od kojih su se kockom birala manja sudska vijea. Za svaki spor odreivali su se neposredno prije suenja da bi se obezbijedila objektivnost. Svako je bio obavezan da se lino pojavi pred sudom i govori za samog sebe jer advokatura nije bila dozvoljena. Porotnici su bili ljudi iz naroda i oni bi na osnovu pravinosti glasali za stranku koja odri bolji govor i ostavi bolji utisak, ali to ne znai da je ta stranka imala najjae pravne argumente. Uitelji besjednitva su bili skupi pa se obino lice koje se mora pojaviti na sudu uzimalo par asova kod uitelja. Ponekada bi se samo naruio govor od logografa profesionalnih pisaca sudskih besjeda. Govor bi se uio napamet i izgovarao pred porotnicima bez itanja, kao da je spontan. Logografi se nisu cijenili kao i uitelji besjednitva. Logograf je bio prinuen da pie govore za one ljude koje je ranije napadao. Aktivnost logografa vie pripada pravu nego retorici. Skoro svi najpoznatiji grki besjendici bavili su se Logografijom barem u poetku svoje karijere.Antifon je prvi logograf.

1. PLATON

Platon optuuje Gordiju i sofiste zbog zloupotrebe retorike i samu retoriku smatra tetnom. On je bio Sokratov uenik i smatrao je da je osnovni cilj retorike ubjeivanje slualaca pomou logike i racionalnih argumenata u ono to je pravedno i moralno. Cilj besjenitva ne smije da bude nagovaranje po svaku cijenu, na tetu dobra i istine. Najpoznatije dijelo je Odbrana Sokrata u kojoj Platon prikazuje suenje Sokratu zbog uvrede bogova i kvarenja omladine filozofskim uenjem. U dijalogu Fedar najjasnije definie odnost prema sofistima to je laskanje masi koja ne poznaje istinu i donosi korist onima koji ine nepravdu, ali retorika moe biti vjetina i umjetnost, ako je zasnovana na istini. Tako je u retoriku unijeta i etika komponenta. Za pravog besjednika je potreban talent, obrazovanje. Manje je uio praktinim stvarima, a vie upuivao u prirodu i ciljeve retorike. Sve njegove knjige su pisane na isti nain - u obliku dijaloga. Sve to je elio da kae dao je u usta svom uitelju Sokratu (kao da Sokrat pria sa nekim, te je svako djelo dobilo ime upravo po tom sagovorniku). Platon je smatrao da retorika ne moe rei istinu, te da retoriku (sofiste) ne interesuje istina nego samo korist. Retorika moe govoriti istinu samo onoliko koliko je filozofija, koliko je njen cilj pravednost, ukoliko tei onome to je najbolje a ne onom to se sluaocima svia. Zbog toga, u retoriku je unijeta i etika i moralna komponeneta samog besjednika. Besjednik ne samo da mora lijepo govoriti nego mora imati i odgovarajue obrazovanje. Tako je Platon poduavao uenike uz filozofiju i logiku i retoriku u gaju koji je nazivao Akademijom. Njegovo uenje se svodilo pored praktinih savjeta na prirodu i ciljeve retorike. Njegov najznaajniji i najslavniji uenik bio je Aristotel. *Majeutika - babika vjetina, vjetina babice - koristio je Sokrat kako bi naveo sagovornika da radi ono to on eli da sagovornik kae, da se u sagovorniku rodi ta istina.

1. ARISTOTEL

Aristotel je bio Platonov uenik, i pored uticaja svoga uitelja nije se slagao s njima da retorika treba da predstavlja instrument za stvaranje dobrih graana a jo manje da je neasna i tetna. Aristotel se nije slagao sa idealistikim idejama da retorika treba da predstavlja instrument za stvaranje dobrih graana, a jo manje da je neasna i tetna. Prema retorici je imao nauni pristup i oko 330. nastao najuveniji udbenik retorike u tri knjige koji je sinteza svih grkih retorikih dostignua. On kritikuje dotadanje autore, usmjerava na proste pojedinane, tehnike savjete kako se sluaoci mogu nagovoriti. Ta uputstva su se davala za sudske besjede, a ne za uzviene (deliberativne). Smatrao je da je retorika nauka koja istrauje opte principe na kojima poiva svako besjednitvo, a ne samo sudsko. To je sposobnost iznalaenja svih raspoloivih sredstava uvjeravanja u svakoj prilici, a sredstva mogu biti: Logika (korienje silogizma) Etika (pozivanje na odreene vrijednosti) Emocionalno (izazivanje odreenih osjeaja)

Aristotelova retorika se sastojala od tri knjige.1. Prva knjiga se sastoji od definicija besjednitva, vrstama, ciljevima i logikim sredstivma ubjeivanja kojima se govornik koristi. Pomou silogizma u logici entitema tj. skraenog silogizma u retorici se vrilo dokazivanje.1. Druga knjiga. U drugoj knjizi Aristotel obrauje auditorium, emocionalna sredstava pomou kojih se sluaoci ubjeuju.1. Trea knjiga je posjeena besjedi, njenoj formi, nainima izraavanja misli, osjeanjima. On smatra da su dvije najosnovnije osobine besjede jasnoa i ljepota stila. Kod nas je Aristotelova retorika objavljena tek 1987. god. u prevodu Marka Viia.

Aristotelovom Retorikom su se sluili mnogi i rimski besjednici (Ciceron, Kvintilijan). Kod nas je objavljena 1987. g u prevodu Marka Vinjia.On djeli retoriku na: sudsku (forenzicku), to odnos pravedno/nepravedno politicku (deliberativnu) to je odnos dobro/lose prigodnu (deepidelicku).to je odnos hvalimo/kudimosmatra da postoje dva nacina zakljucivanja dedukcija (od opsteg ka posebnom). Glavni termin je logicki silogizam gdje se iz dvije premise dobija treca. Za retoriku je podesniji modifikovani silogizam gdje se izostavlja jedna premisa. indukcija (od posebnog ka opstem). To je zakljucivanje primjerom.

1. BESEDNITVO U STAROM RIMU

Do pojave besjednitva u starom Rimu dovele su politike borbe izmeu plejbejaca i patricija, izmeu raznih stranaka kao i dravno ureenje, naroito u vrijeme republike. U starom Rimu cjenila se rjeitost. Po Tacitu najasnija zanimanja su bila vojna sluba, pravo i besjednitvo. Besjednitvo je dolazilo do izraaja na senatu i forumu, u senatu prilikom donoenja odluka a na forumu prilikom obraanja okupljenom narodu i sudsko besjednitvo. Forum je znailo (na latinskom od foris napolju) trg, pijaca, arija. Forum romanum je rimski trg, zapadni dio trga se zvao ius i tu su pred pretorom zapoinjale parnice. Istoni se zvao komicij i tu su odravane skuptine. Na sredini trga je bila govornica sa koje su se govornici obraalu skuptini ili okupljenom narodu. U poetku Rimljane nije interesovala ni teorija a ni kole. O besjednitvu su znali najvie iz ovota ili iz onoga to su uli na sudu ili na komiciju. U mnogim znanjima Rim je slijedio grke uzore. Livije Andronik je otvorio u Rimu kolu gdje su Rimljani uili grki jezik i kulturu, a potom i filosofiju i besjednitvo. Krajem perioda Republike koji traje od 509 g. pre n.e. do 27 g. pre n.e. i poetkom perioda Principata (od 27. pre n.e. tj. od dolaska na vlast Avgusta do Dioklecijana) govornitvo je prouavano u okviru osnovnog obrazovanja, kao specijalizovano srednje obrazovanje i neka vrsta visokog kolstva, na retorskim kolama. Prvu retorsku kolu na latinskom jeziku otvorio je Polije 95 g. pre n.e. gdje su se uile politike besjede i sudski govori.

1. ETAPE REALIZOVANJA BESEDE I DELOVI BESEDE (RHETORICA AD HERENIUM)

Ovaj udbenik je dugo pripisivan Ciceronu, ali je utvreno da ni po stilu a ni nainu pisanja ne pripada Ciceronu. U tom udbeniku je napravljena vana podjela, odnosno razrada naina na koji nastaje besjeda i data je ema njenog nastanka u 5 faza:1. inventio - priprema besjede, biranje tema, priprema materijala1. dispositio - raspored prikupljenog materijala - uvesti sluaoce u razgovor, pripremiti ih1. elacutio - izraz, stil - opredijeliti se kako emo govoriti1. memoria - zapamtiti, posebne tehnike pamenja1. actio - izvoenje besjede, kako govoriti (glas, gest, stav, ime se sluiti, kako)

Djelovi besjede:1. exodiem - uvod1. naratio - izlaganje predmeta1. divisio - agrumentovanje1. confirmatio - kontraargumentovanje1. conclusio -zakljuak

1. KVINTILIJAN

Marko Fabije Kvintilijan je roen 40. godine prije nove ere porijeklom iz panije, kao djeak je doao u rim. Na njega je uticao Dominicije i Ciceron. Poslije kolovanja vratio se u paniju, ali ga je car panije poveo sa sobom u Rim ponovo. Preivio je sve prevrate i 4 vladara. Svoj udbenik retorike nije sam napisao ve su to biljeke njegovih uenika. Njegovo djelo Institucio oratoria kod nas je prevedeno kao Obrazovanje govonika u 12 knjiga. On smatra da ne postoji nikakva razlika izmeu pisanog i usmenog izraavanja i dobro sastavljen napisan tekst je preduslov za dobar govor. Manju je panju posvetio auditoriumu, a podrobno je prouio uitelja, uenika, koja znanja retor treba da posjeduje i kada da pone sa govorima na sudu. Retor je neka vrsta roditelja koga uenici treba da sluaju i da vole. Najvaniji dio je 10. i 12. knjiga. On smatra da postoje razliiti stilovi, ali ne daje prednost ni jednom. Postoji : Antiki stil zbijen i jednostavan Azijanski kitnjast i razuen Rodski sredina izmeu prethodna dva

On njeguje Antiku jednostavnost. On stihove dijeli prema snazi emocija i naini obraanja sluaocima se mogu podijeliti na: Genus subtile blagi ili jednostavni koji se koristi za izlaganje injenica, dokaznog materijala za ekspoziciju i on zahtjeva otroumnost (menelaj). Genus medium srednji stil naziva se i cvijetnim i to je bistra rijeka ije su obale obrasle umom. On slui da zabavi i pridobije sluaoce, a govornik treba da je blag, da koristi digresije, metafore i izreke. Stil grande atque robustum visoki ili sanni stil je upuen emocijama i koristi hiperbole, snaan glas i gest. (Ciceron, Perikle, Odisej).

Najvie panje posveuje sudskom besjednitvu i to kada se treba povui sa scene. Ne treba upotrebljavati prostake rijei, nemojte se razmetati dosjetkama, voditi rauna o linosti sudije, protivnika, ne vrijeati iri krug lica, voditi rauna o svom dostojanstvu. Najznaajnija djela su mu o obraanju emocijama, osmjehu, jasnoa stila.Definisao je pojam metafore i podjelio je stilske figure.

1. NAJVEI BESEDNICI ANTIKE: DEMOSTEN I CICERON

DEMOSTEN je veoma mlad ostao bez oca. Imao je govornu manu, slabaan i nejak glas, koji je kasnije ojaao uz viegodinje vjebe i neuvenu upornost, kao i glasno govorenje stihova na morskoj obali pokuavajui da nadjaa huk talasa. Kada su mu oteli imanje morao je da se ui besjednikoj vjetini kako bi vratio imanje. Slavu velikog besjednika stekao je Filipikama - politikim besjedama. Poslije bitke kod Heroneje se zavrava njegovo politiko besjednitvo. Dugo je pripremao svoje besjede (zezali su ga da mu besjede miriu na ulje od svjea-zbog duge pripreme). On je smatrao da je dobra prirpema govora osnovna garancija uspjeha. Imao je dobru tehniku vjetinu, dobar besjedniki ritam i bio majstor za gestikulaciju.Demosten je bio povezan sa dvojicom atinskih besjednika: Isejen i Eshinom. Sa Isejem je bio veliki prijatelj u mladosti i njemu duguje svoje prve besjednike uspjehe i logografsko umjee pri sastavljanju sudskih govora, a Eshin mu je bio suparnik u zrelim godinama i njemu duguje deliberativne besjede. Sauvano je ukupno oko 60 njegovih besjeda a od toga 40-tak sudskih. Demostenovo konano opredjeljenje bile su deliberativne besjede. uvena je njegova besjeda O vencu koja je predstavljala odbranu njegovog cjelokupnog politikog djelovanja. Nakon te besjede se povukao, pobjegao na ostrvo (320. godine) i popio otrov. Sauvan je njegov posmrtni govor (Epitafios) koji je izgovorio rtvama bitke kod Honoreje i jedna apatina, ljubavna besjeda (Erotikos).

CICERON je bio najpoznatiji rimski besjednik uz Demostena i svjetski besjednik. Roen je u Arpinu 106 g.pre n.e. i veoma mlad je pokazao veliku inteligenciju, a ubijen u politikim progonima 43. g pre n.e. Kao i Cezar smatran je zaetnikom klasinog latinskog jezika. kolovao se kod poznatih oratora Krasa i Marka Antonija, zatim pohaao Plotijevu kolu, a pravnim naukama uio ga je Kvint Mucije Scveola. Kada je Apoloniju odrao besjedu na grkom, uinio ga je neko vrijeme nijemim. Ciceron se bavio teorijom retorike. Sa 16. godina posjeuje forum da bi sluao rasprave u skuptini i senatu. Prvi govor mu je bio u krivinoj parnici i poslje toga je napustio rim jer se bojao osvete diktatora Sule. U Atini je onda odrao besjedu na grkom. Cezar mu je oprostio govore protiv njega, ali ga drugi trijumviri nisu htjeli potediti. Napisao je raspravu O govorniku, zatim O iznalaenju tema za besjedu. Po njemu govornik treba da bude ovjek velikog znanja, moralne snagem jer samo onaj koji je ubjeen u ono to govori moe ubjediti druge u to. Govornici treba da budu kratki, jasni, uvjerljivi iako je i sam bio vrlo opiran. 58 govora je sauvano. Ciceronov prvi odbrambeni govor U odbranu Kvinkcija se smatra poetkom zlatnog vijeka rimske knjievnosti. Ostavio je veliki uticaj na razvoj jezika i knjievnosti.Zakon smanjujueg arina je ublaavanje kriterijuma to se vie udaljavamo od sadanjeg vremena. Zato ponekada prema starim veliinama se ponaamo kao prema udu od djeteta. Ciceron je izbjegavao improvizacije, ali je znao u trenutku da smisli duhovit odgovor. Ciceron je vrcavog duha, dosjetljiv, doar poznavalac istorije, poezije, filozofije i oslanjao se na grke i rimske uzore. On je jedan od najitanijih autoriteta danas.

1. ANTIKO RETORIKO NASLEE I SAVREMENO BESEDNITVO

Nova retorika se odlikuje ekspanzijom govornitva, uticajem tehnikh sredstava, veim instistiranjem na zanimljivosti, improvizaciji. Govori su danas krai, oputeniji, neposredniji, bez patetike i teatralnosti. Pravila govora vie nisu ista samo se dri opte eme. Danas je bitan koncept i posveuje se vea panja prouavanju publike. Danas tradicionalna retorika vie nije primjenjiva, ali je neophodna za nastanak nove retorike.

Zaetnici moderne retorike su : Hju Bler profesor retorike i knjievnosti na Sent Endrju univerzitetu 1783. objavio predavanja iz retorike i knjievnosti. On retoriku posmatra pragmatino. Timon on je objavio besjedniku knjigu i smatra da se govornici dijele na tri vrste. Prvi koji itaju napisane govore, drugi koji izgovaraju govore koje su nauili napamet i trei koji improvizuju. Dejl Karnegi Je objavio knjigu u kojoj daje praktine savjete o pripremanju govora, primjere, nain oivljavanja govora i sl

1. SREDNJOVEKOVNO I HRIANSKO BESEDNITVO

Srednji vijek - od 5 do 15 vijeka (pad zapadnog rimskog carstva). Zadran je kontinuitet retorike i besjede, ali novi nain ivota je znatno promjenio besjedniku praksu. Poznati Panegerik (besjede kojima se hvale vladari) iz tog vijeka je car Konstantin. Propovjed je novi termin hrianskog besjednitva, koji se zasnivao na jednostavnom stilu i porukama, jer je bilo upueno neukom narodu. Hrianski besjednici su neumornim, uvjerljivim govorima propovjedali novu ideju o spasenju. Jezik propovjedi postao je grki jezik. Tako su nastali govori u slubi irenja hrianske nauke omilije. Kasnije se pod tim podrazumijvala jednostavna propovjed. Rije slovo je znaila re. *Apostol Pavle je propvojedao, njegove besjede pod nazivom poslanice su upuene paganima i neznabocima koje je pozivao na vjeru u Hrista. Prvi propovjdnik je apostol Pavle i poznat je po svojim poslanicama. Odlikuje ga jednostavnost, snaga rijei, sugestivnost koja vie djeluje na volju i emocije. 380. god hrianstvo se proglaava jedinom doputenom dravnom religijom, tako da je 4. vijek postao zlatno doba hrianskog besjednitva. Bilo je dosta pohvalnih, politikih, posmrtnih, sudskih govora.* Matej - 5 i 6 vijek* Hrianski besjednici: 1. Grigorije Bogoslov 2. Vasilije Veliki3. Jovan ZlatoustiHrianska crkva je u ast njih trojice uvela praznik Tri jerarha.

Na zapadu: sveti Augustin - 4 vijek - najpoznatiji latinski crkveni otac. On je vie teoretiar i dogmatiar i vie se obraa razumu, a manje emocijama. Sastavio je prvi udbenik o tome kako drati propovjed (dedoctrina christiana) Od njega poinje razvoj omilitike kao posebne teoloke discipline koja daje praktina uputstva za propovjedanje. Tomo Akvinski - napisao prve prirunike o tome kako se dri propovjed u hrianskom hramu. Zaetnik je sholistike - nauka koja govori o retorici, potie sa zapada.

Ostali veliki besjednici u 8 vijeku - pokret ikonoborstva Jovan Damaski- uveni govornik i kompozitor crkvenih pjesama sv. irilo i Metodije - su misionari koji su irili po Evropi hrianstvo, ali i posebnu vrstu besjede Kliment Ohridski sveti Simeun sveti Sava

Besjednitvo se u srednjem vijeku - srednji vijek nije prekinuo prouavanje besjede. U Carigradu je osnovan Univerzitet ve u 5 vijeku, u Solunu i u tim Univerzitetima je obavezan predmet bila retorika. Srednji vijek je postavio dvije grupe predmeta koje se izuavaju: 1. triviun - skup tri nauke (gramatika, retorika i dijalektika - slobodne nauke)1. quadrivium - arimetrika, geometrija, arhitektura i muzika

Srednjovjekovno besjednitvo je razvila tri vrste/pravca retorike:1. ars predicadendi - umjetnost propovjedanja1. ars dictaminis - umjetnost diktiranja1. ars poetica - pjesnika vjetina

Sve ove vrste govornitva su bile u slubi jedne vrhovne nauke a to je teologija. aucila teologica - SLUKINJE TEOLOGIJE

1. RETORIKA OD RENESANSE DO ROMANTIZMA

Humanizam i renesansa - Dolazi poslije srednjeg vijeka (15. i 16. vijeka) - odlikuje ga preporod. ovjek se stavlja u centar zbivanja, dolazi do obnove retorike. Demosten, Platon, Aristotel bili uzor. Na Zapadu je bilo drugaije. *Aristotel, Kvintilijan i Ciceron - 3 pisca najvanijeDoprinos renesanse retorici je uvoenje novog vida retorike koji se zove ars dispukondi - umjee, vjetina diskutovanja. Renesansa je razvila kritiku misao i ovaj vid retorike je bio prirodni.Debata se razvila u renesansnoj retorici. Renesansa je snano bila naslonjena na Antiku, razvila se diskusija o tome da antike uzore treba bezrezervno slijediti a s druge strane da se to treba slijediti ali da o tome dodatno i novo - ono to dolazi, to slijedi (Petrark)Barok - Reakcija na prenaglaeno profilisanje ivota, vraa u duh renesansnu crkvu. Naputa ljupku jednostavnost renesanse, tei za ukrasom, pretjerivanjem, kienou, jakim kontrastima, naglaavanjem epiteta, poreenja, kiti reenicu..... Dan Batisto: itaoca treba zauditiKlasicizam (18. vijek) - prosvjeenost vraanja klasinim uzorima. Klasino je ono to potie iz klasine Grke i Rima. Kljuna rije kada govorimo o klasicizmu je PRAVILO. Trai se dosljedno praenje uzora, kako izvesti besjedu. Klasicizam je retoriku i umjetnost uinio podlunu pravilima i traio je strogi normativizam.Romantizam (19. vijek) javlja se kao reakcija na klasicizam i kao suta suprotnost klasicizmu. Dok je u klasicizmu vailo da je dobar umjetnik koji na osnovu strogih pravila moe da napravi uzorno djelo, romantizam je bio suta suprotnost tome. Kljuna rije za romantizam je SLOBODA, slobodno djelo, slobodno se iskazati. U romantizmu se pitanje stila shvata drugaije. Prema njemu stil je sam ovjek (rekao Bifon) to znai da je to ono nae posebno to pokaemo u pisanju besjede. Romantizam odbacuje strogu retoriku, ustvari odbacio je retoriku uopte. Prema romantizmu govornik je genije koji je ti da bi rekao neto svoje. Ovaj period se oznaava kao kriza retorike.

1. KRIZA RETORIKE I POKUAJI NJENE REHABILITACIJE (Perelman, Berk, francuski strukturalisti)

Period romantizma je oznaen kao kriza retorike. Krajem 19. i poetkom 20. vijeka javljaju se teoretiari koji pokuavaju prevazii krizu retorike. Tri znaajna faktora su uticala na razvoj retorike u 20. vijeku Preleman (Opta retorika), Kenet Berk (reotrika) i uenje francuskih strukturalista. Razvoj retorike ree uporedo sa raanjem nove civilizacije i novih tehnikih pronalazaka. To je uticalo na slabljenje komunikacije u drutvu. Nova uenja o retorici su reakcija na pojavu novog vremena, a to je kriza komunikacije odnosno slabljenje odnosa izmeu ljudi. Retorika se uvela kao mogunost prevazilaenja ove krize. Vraaju se ideje aristotela naroito njegovo objanjenje kako pronai argument. Perelman smatra da je kriterij istinistosti u ovjeku, u drutvu, ono to e veina prihvatiti kao istinito. Ubjedljivost argumenata treba traiti u publici i vrlo je bitan pristanak publike. Na taj nain retorika se pribliila stvarnom ivotu. Smatra se da ne postoje jednom za uvijek date istine ve ljudi postavljaju te kriterije.Kenet berk smatra da je bitan pojam identifikacije. Osnovni zadatak antike retorike je bio ubjediti nekoga u neto. A u savremenoj civilizaciji vanije od ubjeivanja je identifikacija. Danas su ljudi zli i ne vole moralisanje samim tim tee je prenijeti gotovu istinu. Govornik se mora identifikovati sa publikom i samo tako e publika da krene za njim. Razvio je teoriju zloupotrebe retorike. Tipian primjer je hitler koji je imao vjetinu poistovjeivanja sa publikom. Postoji razlika izmeu retorike kao zloupotrebe i dobre stvari. Uvodi pojam UVJERAVANJE MANIPULACIJA. Uvjeri bez obzira na loginost nekog dokaza. To u principu znai vjerovanje u neku vrijednost, (govoriti istinu, voljeti otadbinu).Francuski strukturalisti su se javili 30. i 40. god. u francuskoj. Oni predstavljaju novi pogled na knjievnost i umjetnost, ali u prvom redu u nauci. Prouavaju djela kao sklop od povezanih dijelova. Smatraju da stari nain retorike je suvie formalizovan, pa su ili ka tome da ispitaju jezike mehanizme u besjedi. Ispituje se ta je to u jeziku retorino tj. ta je nosilac sporazumjevanja.

1. RETORIKA KOD SRBA

Kada je u pitanju retorika kod Srba treba poi od nekoliko osnovnih karakteristika srba kao naroda. To je rjeitost srbi su epski narod koji ima dugu tradiciju usmenog predanja. Srbi su skloniji usmenoj nego pisanoj komunikaciji i narodna poezija spada meu najbolje poezije na svijetu. Naroito su neki krajevi poznati po ljudima koji se umiju slikovito izraavati Crna Gora, Hercegovina, Lika. Epska etikecija za epski mentalitet je karakteristino da se potuje tua linost. To znai da se na tue miljenje ne nasre grubo. Prepreke lijepom govoru kod srba su pretencioznost, osornost i netrpeljivost. Pretencioznost znai da su u koletivnom i pojedinanom biu skloni pretjerivanju jer ih solidna osrednjost uasava. Stanovnik male varoi vjeito srahuje da ne bude smijean, ali se trudi da druge zatekne u pogrenom koraku i da ih ismije. U humoru ima esto agresivnosti. Razlika izmeu srba i bugara je u tome to bugari znaju da su mali narod. Osornost i netrpeljivost znai da su preosjetljivi na antagonistiko miljenje. Tu se marginalne razlike se pretvaraju u provalije, a naznatno razmimoilaenje u miljenju u trajna neprijateljstva. Narcizam mraginalnih razlika je veoma izraen. Poetkom 18. vijeka u Vojvodini u Sremskim Karlovcima se formira prva srpska latinska kola. Izuavala su se dva osnovna predmeta srpski i latinski. Zbog nedostatka kadrova traena je pomo od rusije i iz rusije su poslati uitelji i njihovi udbenici sa duhovne ruske akademije. Prvi pisac kod srba je bio Dositej Obradovi. On prvi razmatra probleme retorike i smatra da je to vjetina lijepo govoriti na srca ljudi na dobro i korist upravljati. U doba turske vladavine je bilo zabranjeno otvaranje kola. Dositej je prvi uspio da se povee sa naunim tokovima evrope. U svom djelu o ivotu i prikljueniju je irio ideju retorike. Avram Mrazovi je objavio prvu retoriku u Budimu (rukovodstvo slovenskom krasnorjeju). Nema vei znaaj jer je samo preveo madarskog autora, a on opet starog grkog. Sterijina retorika je 1804. napisana i nikada nije objavljena do 1995. Sterija je bio pravnik po struci. Napisao je srpsku i njemaku gramatiku. On je retoriku shvatao kao optu teoriju proze i prihvatao je srednjevjenkovnu retoriku. Smatrao je da je dio prouavanja knjievnosti (retorika, poetika, stilistika). Prva tampana retorika je bila 1855. god. I izdao je ore Maleti, ali nije znaajna jer je prepis ve postojeeg. Nui izdaje najznaajniju retoriku kod nas 1933. god. Prvi je postavio retoriku kao nauku koja prouava tri onsovna elementa govornika, besjedu, publiku. Od ostalih poznatih su Gavrilo Stavanovi Vencilovi, Matija Bekovi, Momo Kapor, Brana Crnevi.

1. ODLIKE USMENOG GOVORA

Retorika se u zadnjih 50 godina kretala u nekoliko pravaca U pravcu kulture govora sa zahtjevom da se govori skladno u skladu sa normama jezika U pravcu tehnike govora koja je propisivale stroge zahtjeve uzornog ponasanja govornika pred auditorijumom U pravcu koriscenja u besjednickoj umjetnosti i zakonitosti formalne logike

Iz prakse je poznato da za dobar javni nastup mora se ovladati sadzajem i formom. Govor mora biti logicki organizovan u z pomoc valjanih argumenata i dokaza. Bitan je sadrzaj i dubina dokaza. Besjednik mora da predje govornu pripremnu i ona obuhvata:1. Govorne tehnike (dikciju, jacinu, tempo, ritam)1. Leksike i frazeologije (izbor materijala koji ce pomoci u prenosenju sadrzaja)1. Morfologija i sintaksa (organizacija materijala prema jezickim pravilima)1. Logika (vanjska struktura sadrzaja i zakonitosti njenog izrazavanja)1. Stilistike (skup govornih oblika koji ce najtacnije da prezentuju sadrzaj)1. Govora tijela (gestovi i mimika koji prate proces komunikacije)

Vec odavno je poznato da je pricati o dogadjaju teze nego opisati ga. Usmeni govor se uvijek cini tezim u poredjenju sa pismenim. Ovladavanje tekstologijom pisma podrzaumjeva oblikovanje fraza iz dijelova tudjih tekstova. Vjezbajuci pamcenje moguce je prenijeti navika iz pisma u usmeni govor. Usmeni oblik govora postoji onda kada je govor namjenjem drugom covjeku. Autentican usmeni govor se stvara u trenutku njegovog izgovaranja. Usmeni govor podrazumjeva improvizaciju. Osnovna karakteristika je nepripremljenost i nastaje u trenutku njegovog izgovaranja. U javnim nastupima uveliko su zastupljeni raznorazni klisei koji se ubacuju u govornu improvizaciju. Uvijek se racuna sa smisaonom recepcijom od strane sabesjednika izgovorenog iskaza. Primanje tudjeg govora zavisi brzine usmenog govora. Uobicajena brzina izgovaranja je 125 reci u minuti, mada moze da se prima izgovorena rijec do 400 reci u minuti. Razlika izmedju brzine izgovorene rijeci i intelektualne aktivnosti utice na odsustvo paznje.

1. BESEDA: POJAM I OSNOVNE ODLIKE

Svaka besjeda se sastoji od dvije osnovne komponente- logicke i estetske, odnosno sadrzine i forme tj. od onoga sta se govori i onoga kako se govori. Zavisno od toga cemu se pridaje vrijednost postoje dva pristupa: 1. Prvi su pristalice estetskog momenta- odnosno smatraju da ako je osnovna funkcija govora da izazove emotivnu reakciju kod slusalaca i da ih nagovori, onda retorika predstavlja skup formalizovanih pravila i tehnickih savjeta (kao kod sofista). 1. Ako se prednost da logickoj vrijednosti besjede, njenoj sadrini, onda se retorika koncetrise na intelektualnu reakciju i treba da ih uvjeri (kao kod Aristotela)- u tom sluaju retorika okuplja i niz drugih nauka i sadrzi osnovne principe.

Dobra besjeda mora biti logiki zasnovana, njen predmet mora biti takav da svojim znaajem pobuuje panju slualaca, a argumentacija takva da uvjerljuivo vodi ka zakljuku koji sugerie govornik.

1. BESEDA I ESEJ

Ove dvije vrste govora u mnogo cemu razlikuju, mada mnogi teoreticari smatraju da ista pravila vaze za oba stila. To je jeasnoca u izrazavanju, dobro slaganje rijeci, slikovito izrazavanje, zivost rijeci, stilska figura. Medjutim, ima ljudi koji su obdareni za usmeni izlaganje dok su u pismenom izlaganju jako losi i obrnuto. Neki teoreticari smatraju da je usmeni jezik prioritetniji jer je istorijski prije nastao. Govorni stil je direktniji i licniji. Besjednik je u neposrednom kontaktu sa slucaocima. Pisani govor je depersonalizovan i pisana rijec je fiksirana i nepromjenjiva Govorni stil ukljucuje vizuelne i auditivne elemente. Govor se gleda i slusa a napisano se samo cita. Kod usmenog govora je prisutna fizicka licnost autora i sa njim gestikulacija, boja glasa, . Govorni stil je manje obavezujuci, jer govornik moze unosti ton iskrenosti i jednostavnosti u svoj govor. Moze koristiti svakodnevni govor pa cak i sleng. Tako ostvaruje prisniji kontakt sa sluaocima. Govor se vise obraca emocijama a esej intelektu. Napisani govor moze biti upucen intelektu ili emocijama. Napisana rijec teze pobudjuje emotivnu reakciju. U pisanom tekstu izlaganje je obicno mirnije, ravnije, bezlicno. Govor cesce pocinje pitanjem na koje ce se na kraju dati odgovor. Izgovoreni tekst se sastoji iz iskaza a napisani iz recenica. Iskaz je kolicina rijeci koja se izgovori u jednom dahu kao misaona cijelina izmedju dva uzimanja vazduha. Odredjena je kapacitetom pluca i logikom iskaza. Iskaz obuhvata manje rijeci nego recenica.

1. PEDMET I CILJ BESEDE INVENTIO

Predmet o kome se govori je noseci element besjede. Uspjeh govora veoma zavisi od predmeta govora. Od njega zavisi nacin pripremanja govora, vrijeme njegovog trajanja i drugi elementi. Glavna ideja besjede mora biti savreno jasno samom besjedniku. Osnovna misao se mora provlaiti kroz govor kao lajtmotiv i trebalo bi je ponoviti vie puta. Treba se drati okvira koji su omeeni predmetom ali nekada je potrebno ii i izvan njih. Najbolje je izabrati temu o kojoj se dosta zna i u koju vjeruje. Ako je predmet sloen i komlikovan mora se to jasnije izvui u prvi plan nekoliko osnovnih misli. Najbolje je ako govor ima jednu osnovnu ideju. Ako je potrebno treba eliminisati neke ideje. Najznaajniji je epilog. Danas govore ne treba uiti napamet , ali nije na odmet imati neku skicu ili ve pripremljen nain zavretka govora. Predmet mora biti aktuelan i interesantan. Posmrtnom govoru ne prilici humor a sudskom emocije. Govori koji su vremenski ogranieni su velika iskusenja za govornike jer prelazak ogranienja smanjuje panju sluaocima. Cilj besjede (svrha) utie na izbor predmeta o kome e se govoriti. Za modernu retoriku je vazniji neposredni cilj koji moze biti informisanje, zabava, ubjedivanje, pridobijanje slualaca. Vazno je da se misli iznose logickim redoslijedom, da govornik nabroji osnovne elemente koje eli da sluaoci memoriu i da ih slikovito predstavi. Govor kojim se ubjeuje je najstarija i najea vrsta govora. Cilj mu je da uvrsti neko ubjedjenje kod slualaca ili da ih privoli da promjene svoj stav. esto se kroz govor trazi od slualaca da nesto uine. Svaki govor ima konkretan cilj.

1. PRIPREMA BESEDE INVENTIO

Prva faza u besjedi je priprema besjede. Koliko ce trajati priprema zavisi od govornika. Neko to dugo i pedatno radi a neko veoma kratko. Priprema poinje sa izborom predmeta besjede i razmisljanjem o temi. Razmisljanje je mozda i najznacajniji dio besjede. U pripremu spada i analiziranje okolnosti u kojima ce se odrzati besjeda, prikupljanje materijala, pravljenje koncepta i uvjezbavanje govora. Od prikupljanja materijala zavisi koliko ce biti govor uvjerljiv. Materijal moze biti razlicit, i to mogu biti injenice i svjedoanstva. injenice su dokumenti, dogaaji, statistiki podaci. Svjedoanstva su anegdote, lini iskazi. Izvori gdje se trae podaci su u prvom redu saznanja besjednika, zatim razgovor i razmjena miljenja sa ljudima, itanje zbirki citata ili biografija. Sve korisne podatke treba zapisati ili biljeziti poput kartica. Argumente treba paljivo izabrati jer oni utiu na uvjerljivost besjede. I najbolje pripremljen materijal nema vrijednost ako je sve postavljeno bez nekog reda. Mora se utvrditi taan redoslije izlaganja.

1. IZRADA KONCEPTA

Prema miljenju mnogih autora vaan je uslov dobrog govora. Koncept pomae govorniku da prije saopatvanja besjede otkrije neke slabe take svoje besjede. Bez koncepta govor je obino konfuzan jer besjednik lako zaboravi vaznu injenicu ili argument. Kocept treba imati sa sobom pri govoru besjede. Kod koncepta postoje tri stanovita: 1. Prvo pod konceptom podrazumjevaju cijeli govor. Ali to dovodi do itanja i dosadnog govora. Oni vjestiji ponekada pogledaju tekst i na taj nain zadrzavaju panju slualaca, ali se mogu izgubiti u tekstu. 1. Drugi smatraju da je koncept notiranje kljunih misli i fraza u cjelini. To su pojedini citati koji ce se izloiti. 1. Trea vrsta koncepta je da sadrzi samo osnovne teze o kojima ce se govoriti. Ovaj koncept je lak za pamenje i lak za snalaenje.

Moderna retorika se protivi bilo kakvom konceptu i zalae se za neposrednu usmenu pripremu govora. Svaki govor mora imati odredjeni redoslijed ideja koje e se izloiti. Zato je najbolje imati pregledan koncept govora sa osnovnim tezama. Ako se govornik zbuni onda najee razmatra iznova ono sto su ranije rekli dok se ne sjeti nastavka. U staroj grkoj uenici su morali da pamte cijele govore uitelja kako bi ih mogli iskoristiti ako im to zatreba. Danas je bolji metod uvjebavanje govora, odnosno ponavljanje govora. Pri ponavljanju obogauje se govor i bolje pamte kljuni elementi.

1. IMPROVIZOVANI GOVOR

Improvizovani govor je omiljen u savremenoj retorici. Klasina retorika je takoe vidjela neke njegove prednosti. Improvizovan govor ime elemente smjelosti i neustrasivosti. Logografi su znali za njegov psiholoki karakter pa su govore koje su pisali za svoje stranke pisali tako da izgledaju kao improvizovani. Nekada je improvizacija jedino rijesenje (ako treba odgovoriti na napad, rei neku rije u neoekivanoj situaciji). Prava improvizacija zahtjeva vjetinu i rutinu. Treba se usresrediti na predmet , govoriti jednostavno, samo o jednoj ili dvije poente, koristiti primjere u uvodu, vie voditi rauna o glavnoj ideji nego o ljepoti jezika, govoriti sporije nego obino. Zlatno pravilo dobro govora je primjer poenta argumenti. Treba zapoeti upeatljivim primjerom, iz njega izvui poentu to kae i jednostavnije i sve to potkrijepiti argumentima koji nisu mnogobrojni, ali dovoljno jakim. Abruptni, odnosno iznenadni govor nije ba esta pojava. To su obino govori koji se unaprijed pripreme i napiu pa onda pri saopstavanju improvizuje. Namjerno improvizovan govor postoji onda kada je govor usmen i govornik ima dovoljno vremena za pripremu teme. Poslije pripreme ne pristupa pisanju besjede vec odmah je izgovara. Prednosti ovakvog govora je spontanost, sugestivan, lako se prati reakcija slualaca i stvara se utisak da govornik odlino poznaje materiju.

1. ORGANIZOVANJE GOVORA DISPOZITIO

Kako e se rasporediti pripremljeni materijal zavisi od specifinih okolnosti, od sklonosti besjednika i auditorijuma. Jos u staroj grkoj bilo je sluajeva kada je govor poinjao bez uvoda, ok metodom to je efektivan i direktan nain ulaenja u problem (Ciceron). Moderna retorika je relativizirala znacaj bilo kakvih podjela govora po djelovima. Daje punu slobodu besjednicima. Govor bi trebao da ima glavu, trup i rep (Platon) kao i drugi prozni tekstovi. Koherentan govor obicno ima tri dijela uvod, razdradu i zakljucak.

1. UVOD U GOVOR (PROEMIUM)

Uvod je veoma bitan jer on treba da privue paznju slualaca i da ih postepeno vee za predmet govora. Uvod ne bi trebao biti previe dugaak, ali ne bi smio govor da pone bez ikakvog uvoda. Veoma je efektan iznenadni i neoekivani uvod. Najee se to izvodi prianjem anegdote, narodne poslovice, aforizma ili citata. Nova retorika rado preporuuje takav tip uvoda i smatra ga naroito zgodnim za kratke govore. U praksi se ipak najee koristi klasian uvod, koji se sastoji od dva djela, tj. ima dva cilja:1. govornik se najprije trudi da pridobije panju i simpatije publike,2. a potom je upoznaje u osnovnim crtama sa svojom besjedom

Stari besjednici su imali pripremljene zbirke uvoda. I danas se deava da se bjesednici koriste TOPOIMA- optim mjestima. Tipian primjer topoa u uvodu je naglaavanje skromnosti besjednika da bi se dopao sluaocima, pohvala nekoj osobini auditorija, ili da je besjednik nagovoren da govori. U uvodu sipatije slualaca treba osvojiti na zanimljiv nain. Treba skrenuti panju na sam predmet i uvesti ih u glavni dio besjede. Korisno je tada postavljanje pitanja, ak i provokativnih. U uvodu se moze navesti serija snaznih i interesantnih tvrdnji. Uvod se zavrsava jasnim nagovjetajem ili izriitim saopatavanjem svog osnovnog stava. Ako je govor sloeniji uvod se moze zavriti pregledom dijelova predmeta o kome e se govoriti.

1. TITULISANJE I OSLOVLJAVANJEOdgovor nije iz knjige

Nain oslovljavanja titulom esto je u upotrebi, posebno kada se obraa osobama sa odreenim, specifinim zanimanjem. ak i kada se osobi ime zna, iz potovanja se moe uti obraanje kao npr. "Profesore...", "Doktore...". Titulisanje se moe vriti prema funkciji koju netko obavlja ili stupnju strune spreme. Meutim, nisu samo lijenici oslovljeni kao doktori, ovaj nain titulisanja se odnosi i na nekog tko je doktorirao iz bilo kojeg podruja. Naravno, uz ovu titulu ide prezime osobe kojoj se obraa. Od kulture, tradicije, naina ivota, obiaja, drutvenog ureenja, zavisi nain oslovljavanja i titulisanja.U nekim zemljama vlada jednostavniji nain obraanja, kao na primjer u Velikoj Britaniji. Rjee se sree titulisanje, osim kada su u pitanju osobe plemikog roda. Uobiajan nain oslovljavanja je: Mr, Mrs i slino. Slino je u Njemakoj, gdje se koristi: Herr. ini se da se u istonim zemljama, u kojima je dugo vladao socjalistiki drutveni poredak, vie koristio nain oslovljavanja titulom, po funkciji ili stepenu obrazovanja. Ova vrsta titulisanja je, vjerovatno, njegovana kao slobodnji nain obraanja s posebnim potovanjem, u elji da se pobjegne od neizbjenog: drue, drugarice.

Oslovljavanje zavisi od dobi starosti, relacije: mukarac ena, hijerarhijskih i drugih odnosa. Prilikom upoznavanja, obraanje tee sledeim redosljedom: Gospodin ...., Gospoa ....., pri emu je prvo predstavljena muka osoba enskoj ili mlaa starijoj. Ukoliko starija osoba (po godinama, hijerarhiji) predloi moe se prei na oslovljavanje linim imenom.U profesionalnim odnosima, u institucijama u kojima postoji vrsta podjela po statusu i hijerarhiji, oslovljavanje se vri po zanimanju ili funkciji, npr. Gospodine profesore, Gospodine direktore, Gospodine ministre, Gospodine predsjednie itd. Crkvenim velikodostojnicima moe se obratiti jednostavno sa Oe ili sl.U zemljama u kojima postoje plemike titule, one predstavljaju veliku poast i izdvajaju te graane od drugih, pa se koriste prilikom oslovljavanja, npr. Grofe..... itd.Ako se neko obraa veem skupu, redosljed oslovljavanja je Dame i gospodo ili Gospoe i gospodo.Na simpozijima i skupovima posveenim jednoj profesiji, moe se obratiti sa Potovane kolege.... ili pojedincu Kolega.........Za pismeni nain obraanja vae slina pravila kao za usmeno oslovljavanje, s tim to se mogu koristiti i druge utive rijei. Najee se poinje sa: Potovani....

1. RAZRADA IZLAGANJE PREDMETA (NARATIO)

Razrada (rasprava) ini najobimniji glavni dio besede.Tu se govornik vie obraa razumu slualaca, dok se uvod i zakljuak upueni i njihovim emocijama.dva osnovna elementa glavnog dela govora, koje je postavila jo antika retorikasu izlaganje predmeta (expositio) i dokazivanje (argumentatio).Poto je u uvodu zainteresovao sluaoce za predmet, govornik sada ima dva zadatka: da otvori problem u svim njegovim vanim aspektima, odnosno da u svest slualaca usadi svoje stanovite.Prezentiranje problema, odnosno izlaganje predmeta moe se ostvariti na razne naine. Jedan od najeih je irenje i razbijanje pitanja na njegove sastavne dijelovei iznoenje razliitih stavova o njima(divisio, partitito, amplificatio), da bi potom usledilo dokazivanje i pobijanje neprihvatljivih-suprotnih shvatanja (confirmatio, refutatio). Saoptavanje injenica se moe kretati od optih ka posebnim ili obnuto.model prezentiranja predmeta moe pratiti hronologiju zbivanja(od uzroka ka posljedici ili obrnuto). Objanjavanje predmeta se moe zasnivati na nizu definicija, tumaenja, slikovitom opisivanju, navoenju primjera, sagledavanju pitanja po pojedinim oblastima(npr. Iznose se prvo pravni, pa moralni, socijalni razlozi itd.).Korisno je da rasprava ima to manje raznorodnih djelova. Govor vanja koncentrisati samo na one glavne take koje su od sutinskog znaaja.mnogo podjela i mnogo poenti zamara sluaoca i razvodnjava osnovnu poruku. Poneto od pripremljenog materijalagovornik mora rtvovati i eliminisati. jednostavnost je oblik istine-stara je mudrost koja se pripisuje katonu. Mnogo je vanije da se u raspravi predmet govora saopti jasno i upeatljivo, u nekoliko ideja sa nekoliko snanih argumenata, nego iroko, zapetljano i razvodnjeno, sa obiljem blijedih i dosadnih dokaza.

1. ARGUMENTACIJA U BESEDI

Dokazivanje-argumentisanje je po mnogima najznaajniji deo besede. to nije dokazano, isto je kao da ne postoji, je davna pravnika izreka, zapisana u Justinijanovim Digestama, koja se odnosi u potpunosti i na besednitvo. Ne samo broj, nego i raspored dokaza je veoma vaan. Nui je primetio da esto dokazi nisu slabi sami po sebi, ve njihova jaina zavisi od mjesta na kome e ih besednik upotrebiti. Besednik moe sloiti argumente od slabijeg ka najsnanijem(gradacija) i obrnuto. Preporuuje se da kad se govori pred neprijateljski raspoloenim auditorijumom, da se argumenti rasporede tako da na poetak doe najsnaniji kako bi pokolebao bar deo slualaca. Dokazivanje sa stanovita logike moe imati formu induktivnog ( od pojedinanog ka optem) ili deduktivnog (od opteg ka pojedinanom). Deduktivni oblici koji se najee koriste jesu silogizam (kada se iz dvije premise izvodi zakljuak), entimem 8 skraeni silogizam, kada se zakljuak izvodi iz jedne premise, npr. Poto su oni potpisali, treba i mi da potpiemo) i dilema ( izvoenje zakljuka iz dvije premise koje se meusobno iskljuuju-npr. Ili emo potpisati ili e nas bombardovati).Jedan od najomiljenijih argumenata sudskog besednitva stare Grke bila je figura verovatnoe, eikos.poreenja 8 u obliku razliitih stilskih figura-metafore, alegorije...), kao i primjeri su veoma upeatljivi argumenri. Kao dokazi se mogu koristiti miljenja razliitih autoriteta, uenih ljudi, narodne mudrost...Redosled izlaganja moe se zasnivati i na hronologiji zbivanja. Ponekag je vrlo efektan, jer moe odravati panju auditorijuma koji iekuje ta e se sledee dogoditi.Ovaj nain se obino mora kombinovati sa dugim.

1. ZAKLJUAK (CONCLUSIO)

Zakljuak je, verovatno, ipak najvaniji deo besede. U njemu treba zaokruiti i konano plasirati osnovnu poruku jasni i efektno. U zakljuku se ponovo saoptava osnovna poruka besede, ali na kratak i ubedljiv nain. On obino poinje rekapitulacijom iznetih problema i argumenata. Ponavljanje i sumiranje ne sme da bude detaljno i dosadno, ve efektno podseanje.Potom obino sledi obraanje emocijama slualaca radi ostvarivanja neposrednog govornikovog cilja (peroratio-strasni deo). Zakljuak moe sadrati zahtev da se odmah ili kasnije neto uini ili ne uini( donese presuda, glasa za neto...), prihvati ili ne.Sam kraj zakljuka (epilogos), poslednja reenica govora, ima najvei znaaj, ona predstavlja zavrni udar na razum i emocije. On moe dobiti oblik izazovnog pitanja (Hoete li i dalje trpeti nepravdu?), snane tvrdnje, znaajan citat, predvianja( Uinimo to sada ili nas eka muna budunost). Ponekad se zavrni deo govora moe svesti na jednu ili dve-tri rei-pokli-parolu ili na dirljiv trik posle uzbudljive peroracije, kako je to uinio Ciceron:Ovde moram zavriti. Od suza vie ne mogu govoriti.Lepota i efikasnost zavrne reenice, zavisi od talenta i inventivnosti besednika.U epilogu besede treba se kloniti npr. zavrne reenice Hvala na panji i sl, izvinjavati se to nije govorio bolje ili izvinjenje zbog sopstvenih misli. Treba se truditi da sluaoci nastave da razmiljaju o onome to je reeno. Muno je kad besednik ne naini jasan i dobar zakljuak, pa sluaoci ostanu u nedoumici ta je u stvari hteo da kae.Lo utisak se ostavlja ako kraj govora nastupi iznenadno, te sluaoci steknu utisak da je nastupio defekt u memoriji besednika. Nema dobre besede bez snanog epiloga, ali je najgora varijanta zavriti govor bez ikakvog zakljuka ili bez veze sa onim o emu je bilo rei.

1. POJAM I VRSTE STILA

Uspeh besede, zavisi od onoga ta se govori, ali i od toga kako se govori. Na ovo drugo, utie izbor teme, dobar raspored grae, nain kazivanja i gestikulacije, ali je ipak veoma vano kako govorniik koristi jezik pri saopatavanju svojih misli, tj. kakav mu je govorniki stil. Prava re, na pravom mestu, to je za Donatana Svifta dobar stil. Govornici se najvie razlikuju po tom elementu, koji uz sva nauena pravila, uvek ostaje individualan i daje prepoznatljivo obeleje jednom oveku kao linije dlana.Stil govora se u antici dijelio na 1. atiki (zbijen, sadrajan) i 1. azijanski (kitnjast i razvodnjen), 1. a rjee se pominjao i rodski (po ostrvu Rodosu, koji je na sredini ova dva).

Kod rimljana se ustalila i podjela prema snazi emocija koje govor izaziva, na 1. jednostavan (prost), 1. umjeren (srednji) i 1. uzvien (snaan)-to je u osnovi ostalo i do danas.

Kakav e se stil koristiti zavisi od sklonosti govornika i od anra besede. Govorniki stil mora biti jednostavan, jasan i razumljiv. Govorni jezik mora biti odmah shvaen, jer ako nije onda se gubi panja sluoca. Mnotvo rijeci LOGODIJAREJA je loa osobina stila govornika. Svaka rije mora da pogaa odreeni cilj. Treba koristiti kratke i dobro poznate rijeci i pojmove. Reenice moraju biti jednostavne, jasne i lako razumljive. Sloene recenice se tee prate od kratkih. ivo i slikovito izraavanje je takoe veoma bitno. Takav vid izlaganja je upuen i razumu i emocijama. Zato se ee koristi figurativno izraavanje koje vezuje panju. Tako govornik poruuje sluaocima vie od onoga to je rekao.

1. RETORIKA I STILISTIKA

Postoji niz pravila nauke koja se bavi stilom pisane rijei (stilistika), koja se primjenjuju i na govorni stil: jasnoa u izboru i slaganju rijei, slikovito izraavanje, ivost rijei, stilska figura-sve to besednik bora znati i primjenjivati. Svako ko treba da dri govor, stalno trebada se vraa teoriji knjievnosti i osnovnim pravilima kojima ui stilistika.Osnovne razlike izmeu govornog i pisanog stila:0. Govorni stil je direktniji i liniji.Beseda se saoptava grupi slualaca s kojima je besednik u neposrednom kontaktu, on istog asa opaa njihove reakcije i ako je vjet moe da prilagoava besedu potrebama i okolnostima.0. Govorni stil u sebe ukljuuje niz drugih, prije svega vizuelnih i auditivnih elemenata.Napisano se ita oima, a govor se gleda i slua.Pri itanju je iskljuena fizika linost autora, a linost besednika je vaan dio opteg utiska o besedi.Gestikulacija, ton, boja glasa, ritam-sve to pridodaje govornikom stilu.0. Govorni stil je manje obavezujui od pisanog. Govornik ima pravo na pojednostavljivanje, ima veu slobodu da koristi svakodnevni govor, pa i pokoju rije slenga.0. Govor se vie obraa emocijama, a esej intelektu. Govor ee poinje pitanjem na koje e se tek kasnije dati odgovor, tako da izaziva napetost kod auditorijuma, a izlaganje je ivlje sa iznenadnim obrtima, uzbudljivo.0. Napisani tekst se sastoji iz reenica, a izgovoreni tekst iz iskaza. Osnovna jedinica pisanog teksta je reenica (prosta, proirena ili sloena). Govor je sastavljen od iskaza-koliine rijei koja se izgovori u jednom dahu, kao misaona cjelina izmeu dva uzimanja vazduha.

1. PRETPOSTAVKE DOBROG STILA U BESEDNITVU

Odlika dobrog govornikog stila je korienje kratkih, poznatih i konkretnih rijei i pojmova. Strane rijei se esto koristeumjesto domaih, ne bi li se izazvao utisak uenosti, to esto ostavlja suprotan utisak.esta razjanjenja nepotrebno iskoritenih stranih rijei mogu izazvati samo podsmjeh.Reenice, odnosno iskazi moraju biti jednostavni i jasni, lako razumljivi sluaocima. Sloene reenice, koje sadre vie subjekata i predikata, auditorijum e tee pratiti od kratkih. Bolji efekat e ostaviti misli izraene u aktivu nego u pasivu, one koje citiraju direktan nego indirektan govor (Rekao joj je: Ubij ga daleko je efektnije no Rekao joj je da ga ubije.Mnogo su efektnije reenice u upitnom obliku nego u iskaznom, pa i uzvinom (Zar to nije sramota? je jae od To je sramota.Povoljan efekat izazivaju i nepotpune tzv. djelimine reenice, kojima nedostaje subjekat, objekat ili glagol, te se sluaoci uvlae u misao govornika, tako to sami sebi dopunjavaju reenicu. Sline posljedice izazivaju tzv. periodine reenice, omiljene u antikoj retorici, koje razvio Isokrat. Ta se reenica zapone najavom glavne misli, koja se zadrava i saoptava tek na kraju.ivo i slikovito izraavanje takoe predstavlja vanu odliku govornikog stila, koritenje figurativnog izraavanja.

1. STILSKE FIGURE: POJAM I PODELA

ivo i slikovito izraavanje predstavlja vanu odliku govornikog stila. Doprinosi punom efektu koji govor treba da izazove, jer je upuen ne samo razumu, nego i emociji i mati slualaca. Zbog toga se u govoru ee no u u pisanom tekstu koristi figurativno izraavanje koje vezuje panju. Retorske figure su ukrasikoji ine da govor postane neobian i originalan. Razne figure se koriste i svakodnevnom govoru(Zapad stoji na stanovitu). Stilistika je razvrstala figure na razliite naine: figure misli i figure govora, odnosno figure rei, stila, dikcije, figure konstrukcije, rasporeda, a potom i figure kretanja, zaustavljanja itd. Srodni figurama su tropi. Figure daju ivost govoru tako to rijei, mada zadravaju svoje znaenje, mijenjaju oblik iskazivanja, stilistika i retorika razlikuje trope- govorne obrte, gdje rijei dobijaju prenosna znaenja, tj. mijenjaju ne samo svoj oblik nego i znaenje. Kod figura rijei ostaju iste, u svom obinom znaenju, te se oiglednost i ivost postie dodavanjem drugih rijei (npr. zlatno klasje, tvrdo srce...), dok kod tropa glavna rije mijenja svoje uobiajeno znaenje (npr. zlatno grlo,-tj. divan glas, proljee ivota-tj. mladost, kukovo ljeto-tj nikad). Vanije figure koje se koriste su:1. poreenje (figura kod koje se dobro poznata stvar uporeuje s drugom,npr. dua mu je meka kao pamuk)1. epitet (ukraava se glavna rije-ruse kose)1. ponavljanje (skree se panja na odreeni stav, pojam, radnju i sl. Npr-on je taj koji vas je pokrao)1. gradacija (figura u kojoj se pojave reaju postupno po jaini)1. anafora (svaka reenica poinje sa isti rijeima-dosta je nepravde, dosta je zala, dosta je tiranije) 1. retorsko pitanje, figura vjerovatnoe, antiteza, personifikacija, ironija......

1. TROPI

Srodni figurama su tropi.Figure daju ivost govoru tako to rijei, mada zadravaju svoje znaenje, mijenjaju oblik iskazivanja, stilistika i retorika razlikuje trope- govorne obrte, gdje rijei dobijaju prenosna znaenja, tj. mijenjaju ne samo svoj oblik nego i znaenje. Kod figura rijei ostaju iste, u svom obinom znaenju, te se oiglednost i ivost postie dodavanjem drugih rijei (npr. zlatno klasje, tvrdo srce...), dok kod tropa glavna rije mijenja svoje uobiajeno znaenje (npr. zlatno grlo,-tj. divan glas, proljee ivota-tj. mladost, kukovo ljeto-tj nikad).Vaniji tropi su:1. Metafora (trop koji predstavlja skraeno poreenje,npr. elina volja, munja reitosti)Tropi slini metafori su alegorija i personifikacija.1. Metonimija (trop u kome se jedna rije zamjenjuje drugom, ije je znaenje blisko i u vezi s njom, npr. bilo je hiljadu puaka-tj.vojnika) tropi slini metonimiji su eufemizam (ublaavanje) i ironija (podsmeh)1. Sinegdoha( trop u kojem se zamjenjuje znaenje jedne rijei drugom, npr. izgubio je svoje ognjite tj kuu, Srbin udari na Turina).Tropi bliski sinegdohi su hiperbola (preterivanje-npr. kuka da se uje do neba) i lipota (smanjivanje-npr. nije loe-tj. dobro je).

1. FIGURE MISLIOdgovor nije iz knjige

Poreenje nastaje kada se neto s neim usporeuje na temelju nekih zajednikih osobina koje redovno nisu neposredno uoljive

Antiteza posebna vrsta poredbe koja se zasniva na opreci, odnosno suprotnosti. (Sit gladnu ne vjeruje.)

Slavonska antiteza posebna vrsta antiteze koja se zasniva od pitanja, negacije tog pitanja i odgovora

Hiperbola svojevrstan nain poredbe . To je figura preuveliavanja radi naglaavanja odreenog stava prema predmetima, pojavama ili radanjama: Rekao sam ti tisuu puta

Litota figura suprotna hiperboli. Umjesto preuveliavanja, ona umanjuje i ublauje jer prvi izraz zamjenjuje slabijim i to negativnim i suprotnim: Nee ti tamo biti loe. (U znaenju: Bit e ti jako dobro.)

Gradacija nastaje takvim izborom rijei, slika i misli kojima se izaziva postupno pojaavanje ili slabljenje od poetne predodbe ili misli:Kod gradacije razlikujemo klimaks i antiklimaks, koji znae nizanje rijei od najslabije do najjae i obrnuto.

Ironija pjesnika figura putem suprotnosti; misli se zapravo suprotno od onoga to se kae. (Ti si mi krasan prijatelj!)1. Sarkazam okrutna, gorka i zajedjiva poruga, najee u obliku ironije koja potpuno obescjenjuje ono to se ironizira:1. Paradoks figura u koj se izrie neka misao naizgled u sebi protuslovna ili suprotna opem miljenju odnosno vjerovanju.Paradoks se obino pojavljuje u vidu protuslovnog zakljuka koji, meutim, upozorava na dublji smisao onoga to je reeno (Znam da nita ne znam Sokrat).1. Oksimoron posebna vrsta paradoksa u kojem se spajanjem protuslovnih pojmova stvara novi pojam odnosno predodba: mudra ludost, rjeita utnja, itd.1. FIGURE JEZIKAOdgovor nije iz knjige

Asonancija nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja odreenog zvukovnog ugoaja ili efekta (pr. oko sokolovo, jesenje vee).

Aliteracija ponavljanje istih suglasnika ili glasovnih skupina, ili ponavljanje istih suglasnika ili slogova na poetku vie rijei (pr. Vijavica. Vjetar vije.).

Onomatopeja figura u kojoj se glasovima oponaaju zvuci iz prirode (pr. graktati).

Anafora znai ponavljanje rijei na poetku stihova.

Epifora figura u kojoj se ponavljaju rijei na kraju stihova.

Simploka ujedinjenje anafore i epifore; ponavljanje rijei i na kraju i na poetku stihova.

Anadiploza figura u kojoj se jedna ili vie rijei s kraja stiha ponavlja na poetku idueg.

1. DRANJE GOVORA ACTIO

Za razliku od italaca, sluaoci besede pored toga to obraaju panju na njenu sadrinu (predmet), organizaciju govora i besedbiki stil, svoj utisak o besedi formiraju i na osnovu auditivnih i vizuelnih elemenata.Cjelokupan govornikov nastup, njegova pojava i izgled su od velikog znaaja za uspjeh besede.Glas i gest moda predstavljaju najvaniji dio besede, jer je dopunjuju, daju joj duu i ine njenu sutinu. Bez izlaganja, beseda nije beseda ve mrtvo slovo na papiru. Zato je vei kompliment ako se za nekog kae da je odrao dobru besedu, nego da je sastavio dobar govor. Dobrog govornika ini dobro izlaganje govora, inae ostaje samo dobar pisac.Moderna retorika izlaganju daje primat nad ostalim elementima. Razmatraju se do detalja razni aspekti izlaganja besede od fizikih i fiziolokih (nain formiranja glasa, glasovne mogunosti) do psiholokih i literarnih.Sredstva pomou kojih se saoptava poruka (glas, poruka i ilustracija reenog) mogu presudno uticati na utisak koji e auditorijum poneti o besedi i besedniku.Svaki dobar govornik je i pomalo glumac.Na jezik daje govorniku dobru podlogu za lijepo i melodino oblikovanje besede. Srpski jezik je jedan od najmelodinijih.Dobrom artikulacijom glasova, a naroito modulacijom govornik moe u svojoj besedi razviti lijepu muziku govora.

1. VOKALNA EKSPRESIJAOdgovor nije iz knjige

Glas za svakog govornika je veoma bitan i moze biti znacaj hendikep ili privilegija. Neko ima snazan glas i lijepu boju a neko opet piskav glas. Rasporedom akcenata, artikulacijom i raznim akusticnim elementima se dobija osoben govor svakog lica. Dobija se njegov govor i njegova dikcija. Dikcija je pravilno izgovaranje rijeci i recenica, artikulacija, akcentuaciju i akustiku. Artikulacija je nacin izgovaranja odredjenih glasova. U vokalnu ekspresiju spadaju svi oblici neverbalne komunikacije kao to su: zevanje, kaljanje, smejanje, tucanje, pla, jauk i oni predstavljaju mone poruke ali utanje takodje moe da bude uspena igra moi i da napravi dramski obrt u dijalogu.Spadau paralingvistiku vrstu komunikacije.1. AKCENAT SRPSKOG JEZIKA

Akcenat (naglasak) je vaan glasovni elemenat od koga zavisi pravilna dikcija. Postoje jezici sa slobodnim akcentima, kod kojih nema vrstih pravilao tome koji e dio rijei biti naglaen, kao to je sluaj sa ruskim. Postoje i jezici kod kojih je akcenat vezan za odreeni slog:latinski, makedonski. Na jezik je negdje na sredini-akcenat je djelimino vezan, tj. moe biti na na bilo kom slogu, osim na poslednjem (koji se zove ultima). Ali i tu ima izuzetaka-neke rijei stranog porijeklamogu imati akcenat na poslednjem slogu: asistent, deterdent,dirigent. Smatra se da najpravilniji akcenat imaju Hercegovci, Crna Gora iako pripada ijekavskom govornom podruju, ne stoji dobro sa akcentima. U nekim delovima Srbije (dolina June morave) postoji tendencija akcentiranja srednjih slogova (palanka, igranka, koulja) i skraivanja dugih akcenata.Nepravilna akcentuacija i dikcija uopte skrenue panju sluaocima besede sa sadrine besede na tehnike propuste.

1. RETORSKI UMOVIOdgovor nije iz knjige

Govor je znatno zahtevniji od pisanja jer istovremeno morate razmiljati o onome ta govorite i kako govorite, odnosno o sadraju i formi.Danas "public speaking" predstavlja nezaobilaznu disciplinu na univerzitetima u Americi.Za kvalitetan govor nuno je odstraniti i retorske umove, odnosno nepotrebno upotrebljavanje potapalica.To su sve one rei koje ljudi upotrebljavaju pre poetka govora, poput "znai", "mislim", "ovaj", "dakle". Te parazitske rei uzele su maha ak i u akademskim krugovima, na govor se njima kvari, takvo obraanje ostavlja veoma lo utisak na publiku.Kada ujete sebe kako govorite bezveze tj.umite tokom prezentacije, probajte da vebate malo: ako uklonite sve bla-bla trenutke, izostavite sva izvinjenja i zahvaljivanja, izostavite SVE osim onoga to je INTERESANTNO, ostae ono to zaista vredi i to e publika sluati paljivo.Kao jednu od najboljih alatki za eliminisanje retorskih umova predlae se cezura, odnosno pauza u govoru. Tiina je veoma mona, jer se pauzom u govoru podie panja publike to provocira razmiljanje. Umesto da kaete znai, vi zastanite. Bolji je trenutak utanja, nego trenutak ispraznog teksta. Cezura daje samopouzdanje, ona je siguran spas od treme i ona predstavlja onaj "bold", "italic" ili "underline". Pauza pre kljune rei aktivira sluaoce da pomisle ta je glavni problem, uju odgovor i prihvate ga ili ne prihvate. Korienjem tog malog trika koji je pronaao Karnegi, delujete i kao ozbiljniji govornik.

1. JEZIK GESTOVA

Gestovi su vaan element besede.Pokreti rukom, prstima, glavom, tijelom,kao i mimika-izraz i pokreti lica, treba da dopune rijei, da zajedno sa rijeima tumae misli i osjeanja govornika. Gestovi ine da isti tekst izaziva potpuno razliit efekat.Psiholozi kau da nain kako govornik stoji moe pokazivati samopuzdanje i indukovati sigurnost na sluaoce, ali i obrnuto. Govornik treba da stoji vrsto i uspravljeno, ne klatei se sa noge nanogu i ne savijajui glavu u pogrbljen stav. Pogled mora biti to ee usmjeren na sluaoce, a ne na papirie sa konceptom. Pogled ne smije ni ignorisati jedan dio slualaca i biti usmjeren samo na jednu stranu.Ruke moraju biti slobodne i spremne za izvoenje gestova, tj. najpogodnije ih je drati lako oslonjene na govornicu.Novija retorika smatra da prekomjerno korienje gestova moe uiniti govor neozbiljnim i pretvoriti govornika u cirkuzanta. Osmeh je vaan element kojim se pridobijaju sluaoci.Stisnuta pesnica izraava odlunost, udaranje akom od stol ili pult odaje estoku misao, prinoenje ruke grudima treba da pokae osjeajnost, a pokazivanje prstom ili rukom na glavu-pozivanje na razum.Pruena ruka sa kaiprstom ima efekta kada se neko optuuje itd. Prilikom nabrajanja mogu se redom pruati prsti savijene ake.Izrazom lica se moe iskazati radost, gnev, tuga, sumnja, strah, mrnja, zadovoljstvo, uenje...

1. TEHNIKE ILUSTROVANJA U BESEDI

Ilustrovanje onoga o emu se govori predstavlja, posebnu vrstu gestova. Danas besednik ima na raspolaganju niz tehnikih pogodnosti, vizuelnih pomagala, koji mogu uticati na uspjeh govora. Ilustracija bitno uveava panju auditorijuma, razbija monotoniju i poveava uvjerljivost.I kada neki od materijala koji slui kao dokaz odnosno ilustracija je tee prikazati radi malih dimenzija, on se moe pokazati najbliim sluaocima, uz poziv ostalim koji to ele da ga pogledaju na kraju besede.Kao ilustracija mogu se koristiti razni materijali koji na oigledan dokazuju i ine izvjesnom neku injenicu ili ideju: dijagram, grafik, statistiki podaci, fgotografija, film, vide ili foto zapis, neki predmet, ak i osoba.Jedan od psiholoki najsnanijih dokaza u sudskoj besedi je pokazivanje predmeta kojim je je izvren zloin, predmeta koji je ostao poslije zloina ili pokazivanje nekog dokumenta ili potpisa koji suprotna strana nije oekivala.Na predavanju ili naunom skupu fotokopija dokumenta o kome treba da se govori treba da bude dostupna veem broju slualaca, tako da se govornik moe pozivati na taj dokument.Nekada se materijal moe postaviti na pripremljeni pao u potrebnim dimenzijama.Ilustracija predstavlja danas jedan od najefektnijih prateih elemenata govora, zato je veoma korisno prilikom besede razmisliti da li ju je mogue obogatiti nekim vizuelnim detanjem kao ilustracijom.

1. PAMENJE PRIPREMLJENOG GOVORA MEMORIA

Od optih intelektualnih sposobnosti za govornika je posebno vana memorija. Govornik mora da zapamti bar u osnovnim linijama ono to eli da saopti, a neke dijelove govora da naui napamet. Ako govornik nije siguran u svoju memoriju ili ako se boji da e trema omesti da se sjeti svega to je elio da kae, moe se sluiti podsjetnikom, moe imati kod sebe tekst koji eli da saopti inakoji e povremeno baciti pogled.Kada iz bilo kog razloga govornik izgubi misao, vjetiji govornici tada obino razmatraju ono to su do tada rekli. To od publike skriva lapsus memoriae, a daje vremena govorniku da se lake sjeti nastavka. Klasina antika retorika, i naroito Kvintilijan, je posebnu panju poklanjala problemu memorisanja. Pamenje pripremljene besede je predstavljalo poseban predmet izuavanja.Meutim, detaljno memorisanje sopstvenog govora, izaziva nelagodnost, optereuje intelekt, stvara nepotrebno strahovanje da e se zaboraviti neki dio.Poto je danas klasini pristup sa detaljnim memorisanjem naputen, povean je znaaj dobro sainjenog koncepta i uvjebavanja prpremljenog govora.Pri svakom ponavljanju besede, makar u mislima, javljaju se nove ideje koje obogauju govor. Ipak, najvaniji efekat vjebe je provjera da li je govornik dobro zapamtio ta je elio rei, ili je neto ispustio.

1. FIZIKI (SPOLJANJI) FAKTORI KOJI UTIU NA KVALITET BESEDNIKA

1. Spoljanjost govornika -Izgled Urednost i neupadljivost je prvi i osnovni zahtev za govornika.Lice, stas i stav djeluju na sluaoca i prije nego to izgovori ijednu rije, i u toku govora djeluje na auditorijum. Nain odjevanja, frizura, minka treba da budu prilagoeni prilici.1. DUHOVNI (UNUTRANJI) FAKTORI KOJI UTIU NA KVALITET BESEDNIKA

1. Etika vrednost Samo ovek od nesumnjivih vrlina moe biti dobar govornik.

2. Ubeenje.Poten ovek ne moe da govori ono u ta ne veruje; ne moe da se zalae za neto za ta nije ubeen da je ispravno. Bez ubeenja ni spoljna manifestacija govora nee moi da bude prirodna i neusiljena:Ako re ne dolazi iz due, ona i pored sve svoje lepote nee moi da pobedi srce slualaca. (Gete).Ako hoete da izmamite suzu iz mog oka, zaplaite vi sami prvi (Horacije).

Ubeenje je izvor iz koga izbija sva snaga bedede.

3. Mo koncentracije Po miljenju B. Nuia, mo koncentracije je ustvari misaona arhitektura koju govornik gradi u svojoj mati od temelja do krova, tako da svaki deo te graevine bude i samostalan i pogodan svojoj nameni, ali da zajedno sa ostalima ini jednu celinu, jedinu i jedinstvenu. Ona je potrebnija kod improvizacije, nego li kod dobro pripremljenih i ak napisanih beseda. Meutim, mo koncepcije za improvizacije se najbolje stie samom pripremom govora iz solidnog i to obuhvatnijeg znanja i iroke kulture

4. Znanje-ObrazovanjeJasno je da ne moemo govoriti o predmetu koji ne poznajemo. Moramo prethodno temeljno prouiti predmet o kojem emo govoriti. To se mora obaviti blagovremeno da bi se graa sistematizovala i obuhvatili svi relevantni podaci, i, najposle, uspeno izloili.

5. Mo vladanja sobom Govornik koji ne vlada sobom, nije kadar da zavlada svojim sluaocima.Najee smetnje: 0. Digresije, tj, nikad ne treba zaboraviti osnovni cilj i svoju osnovnu misao. Bez toga on odluta u stranu i nije kadar da se vrati.0. Rasejanost0. Podleganje sopstvenim oseanjima. Dakle, Treba biti gospodar sopstvenih oseanja, ako elite da zagospodarite drugima. 0. Potinjavanje raspoloenju slualaca, odnosno govornik mora da dari uzde raspoloenja publike vrsto kao i svoje sopstvene.

6. Mo vladanja nepredvidljivimMasa je unapred nepoverljiva prema govorniku, a ponekad i neprijateljski raspoloena. To iziskuje oprez od besednika. Moe doi do upadica, do bezrazlonog i zlonamernog smeha, do nagle reakcije idejnih protivnika. To ga ne sme izbaciti iz koncentracije. Na upadicu treba na adekvatan nain uzvratiti, a ako je deplasirana outati.Na duhovitost, treba duhovitou uzvratiti, ali i sa dostojanstvenom ozbiljnou. Duhovitost i mo brzog snalaenja su manje-vie talenat, ali se daju i razvijati treningom. Najvanije je ta govornik kae, zatim da se razume ta je reeno, pa tek onda kako je neto reeno 1. GLAS KAO FAKTOR BESEDE

GlasInstrument oveijeg glasa je najsavreniji od svih instrumenata koji postoje: najbolji i najverniji registrator svekolikih ljudskih oseanja.1. Artikulacija1. Dikcija Dikcija je zapravo naglaavanje rei jainom i bojom svoga glasa, ve prema njihovoj vanosti.1. Modulacija Modulacijim nazivamo muziku reenice i njen ritam.

1. GOVORNE I GOVORNIKE MANE

Veliki su hendikep. Nedostaci u artikulaciji kao : piskav ili promukao glas,mucanje, tepanje, ukanje, meanje slova i , i d, valjanje slova r itd. I ovi nedostaci se mogu otkloniti (demosten i Ciceron). Danas tu prua veliku pomo logopedija nauka o pravilnom izgovoru. Obino skoro svako ima problema sa sopstvenim glasom. Kada slua njegov snimak, ini mu se kao da je tui i obino je zauen i nezadovoljan pogotovo njegovom bojom. To ne treba nikome da prestavlja problem. Nekada zaista ima razloga za nezadovoljstvo ako je glasni organ takav da se njime postoje objektivne tekoe, bilo pri formiranju pojedinih glasova (ukanje, vrskanje, kotrljajue r) ili pri izgovaranju rijei u cjelini, (piskavost, unjikavost nazalnost, tepanje maenje i sl. ). Uzbuenom govorniku se esto promjene boja i kvalitet glasa pa poinje da kreti , prelazi u falset. Nedostatci glasovne artikulacije su brojni i prilino iroko zastupljene ali se danas sa njima mnogo lake izlazi na kraj nego u Demonstenovo vrijeme. Nisu potrebne godine vjebanja sa ljunkom ispod jezika nego je najee dovoljan odlazak kod logopeda i dobra volja. To nije sluaj sa pravim govornim manama i ogranienjima koja su fizioloki uslovljena. U posljednje vrijeme se sve ee sreu naroito kod mladih problemi artikulacije koji nisu posljedica uroenih hendikepa (od kojih je mucanje jedan od najteih) ve su rezultat govrnog nemara kao to je ljenost usana , mrmljanje, gutanje slova i glasova, razvlaenje ili ak mjeanje lokala i td. S obzirom na to da je rije o govornim osobinama koje su steene a genetski usaene njima je samo potrebno posvetiti vie panje ime se lako otklanjaju.

1. VRSTE AUDITORIJUMA

Od standardnih kriterijuma obino se navode starost, pol, obrazovanje, stav prema govorniku i veliina slualita. U naim okolnostima je nezaobilazna i politika opredjelenjost auditorijuma. ivotna dob slualaca treba da utie na skoro sve elemente govora. Preteno uzrastu se moraju prilagodti vokabular, duina govora, glasnost, ton, stepen formalnosti, korienje duhovitosti, struktura besede, stilske figure, primjer. Mladi ljudi su danas prilino nestrpljivi i pragmatini, oekuju jasne poruke, tako da spor i dug govor u kome se pojenta dugo iekuje nema skoro nikakv anse. Starije sluaoce je tee ubjediti jer su obino konzervativniji i manje prijeivi za nove ideje.Politika pripadnost postaje sve znaajniji faktor u svakodnevnom ivotu, pogotovo na naim prostorima. U koliko govrnik tvrdo zastupa neku politiku opciju nevodei rauna o veinskom raspoloenju auditorijuma posljedice mogu biti ne samo loe prihvatanje govora u cjelini nego i neeljena reakcija publike. Pod politikom opredjeljenou se nepodrazumjeva samo pripadnost politikim strankama nego itava lepeza stavova na koje su ljudi danas esto veoma osjetljivi. Veliina auditorijuma je neizmjerno vaan faktor. Nije isto da li se govori grupi od nekoliko ljudi , desetini ili stotinama slualaca, ili moa hiljadama pa i milionima kada se govornik obraa preko masovnih medija. Najea govorna situacija je u kojoj je auditorijum ini petnaestak do tridesetak slualaca. Grupa od oko stotinjak sluaoca ve moe da se tretira kao masovni auditorijum.to je vei broj sluaoca to je mogunost interakcije sa njima manja. Od veliine auditorijuma zavisi da li e se koristiti video bim ili e se sluaocima podijeliti tekst sa izvodima, da li e govor biti preteno analitian ili sveden na par argumenata i poruku, da li govoriti sa mikrofonom ili bez njega, kako e se ostvariti vizuelni kontakt sa sluaocima, na koji nain odravati njihovu panju itd.Stav prema govorniku zavisi od niza okolnosti : da li sluaoci znaju govornika i neke njegove stavove, da li je rije o poznatom ili nepoznatom auditorijumu, kakva poruka treba da se saopti itd. U zavisnosti od toga auditorijum se obino dijeli na prijateljski, neprijateljski i neutralni.Pol i razlike u psihologiji enskog i mukog auditorijuma se smatraju veoma vanim. U realnom ivotu su rijetke prilike da je auditorijum iskljuivo muki ili enski. U obraanju enskom auditorijumu uglavnom se preporuuje vie pozivanje na emocije (pathos ), a na argumentaciju (logos) kod mukog. Za enske sluaoce se biraju primjeri vezani za porodicu (pria o djetetu , razvodu, ) dok muke vie dotiu dogaaji na planu sporta, automobilizma. ene e vie interesovati pitanja obrazovanja, zdravstvene zatite, drutvene nejednakosti, a mukarce ekonomija, vojska, policija. Govorniki arm obino ostavlja jai utisak na ene. Obrazovanje sluaoca treba da direktno orijentie pripremu govora. Prema tome e se prilagoavati opti nivo izlaganja, upotreba rijei iz stranih jezika, stepen do koga e se ulaziti u detalje pojedinog pitanja. Nita nije gore nego kad govornik objanjava sluaocima ono to oni ve dobro znaju. Gore je jedino govoriti toliko struno i nerazumljivo da se sluaoci osjete potpuno inferiorno i izgube svako interesovanje. Uvaavajui znaaj pomenutih podjela ini se da bogatstvo i nepredvidivost situacija koje raa ivot nameu mnogo veu fleksibilnost u razmiljanju o potencionalnom auditorijumu. Imajui to u vidu auditorijum se moe odrediti kao: preteno poznat ili nepoznat, profesionalno povezan ili struno raznolik, tolerantan ili prgav, formalan ili oputen, siromaan ili bogat, voljni ili natjerani, hrabar ili kukaviki, pospan ili oran, kompententan ili neuk, kulturan ili primitivan, zainteresovan ili nezainteresovan, paljiv ili nemiran, a ameriki prirunici naroito ukazuju na znaaj seksualne orijentacije veine prisutnih, njihovu vjersku pripadnost i sl.

1. TREMA

Je est pratilac javnih nastupa. Ima mentalne, psihike i fizike simptome. Tremor- strah, drhtanje. Uzroci treme- oseanje odgovornosti, strah da se nije doraslo zadatku, da se ne iznevere oekivanja, da se ne obruka. Glavni razlozi treme su psiholoko-socijalnog porekla: to je pre svega briga za sopstveni presti i ugled, zabrinutost zbog miljenja drugih o sebi, preveliko oekivanje od samog sebe, izraena odgovornsot ili, pak, nedostatak vjere u svoje kvalitete, a najee sve to zajedno. Pored psiholokih, tu su i fiziki uzroci, ili bolje rei, manifestacije treme. To su oni uveni leptiri, upanje, pa i bol u stomaku, kako veina opisuje nain na koji osjea i tremu i uzbuenje. Trema je neizbena i u granicama korisna. Bez sopstvenog uzbuenja se teko moe izazvati uzbuenje slualaca. Protiv nje se bori vebanjem, javnim istupanjem, vremenom se napetost smanjuje, govor prelazi u rutinu. Tremu imaju svi, samo je neko manje ili vie uspjeno skriva i kontrolie. Besedniku nervozu je lake savladati nego tremu koja se moe pojaviti u nekim dr. situacijama, a pogotovo se lake savladava nego egziste