SADRŽAJ - franjevci-split.hr · SADRŽAJ 2 3 UVODNA RIJEČ Kroz burnu povijest… O vim riječima pjesme u čast Gospi od Anđela podsjećamo se na sve milosti koje nam je naša

GRAD NA GORI 1

UV

OD

SADRŽAJ

2 GRAD NA GORI GRAD NA GORI 3

UV

OD

NA

RIJEČ

Kroz burnu povijest…

Ovim riječima pjesme u čast Gospi od Anđela podsjećamo se na sve milosti koje nam je naša nebeska zaštitnica

isprosila od Boga tijekom stoljeća, a osobito na dar oslobođenja od turske vlasti. Svjesni veličine i važnosti tog dara slavimo 300. obljetnicu svečano i bogato, kako i dolikuje tom događaju, ali još više kako zaslužuje ona, Gospa od Anđela.

Upravo smo stoga, dragi čitatelji Grada na gori, dio ovogodišnjeg broja posvetili 300. obljetnici oslobođenja Imotskog i Imotske krajine od Turaka, točnije svemu onome što smo do sada učinili i što namjeravamo dogodine učiniti. Naravno, kao i obično dio župnog lista posvetili smo prigodnim razmišljanjima o Božiću, a ove godine i o milosrđu o kojem smo toliko slušali i razmišljali u jubilarnoj godini posvećenoj milosrđu. Uz redovite izvještaje o važnijim događajima iz života župe i samostana na kraju vam nudimo povijesno-kulturni kutak.

Vratimo se riječima pjesme Gospi od Anđela. Uistinu je povijest hrvatskog naroda, a osobito ovdje u Imotskoj krajini, bila burna, bila je teška i bolna. Moćnici ovoga svijeta, od Ugara i Habsburgovaca, preko Turaka i Mlečana sve do onih koji danas žele upravljati i odlučivati o sudbini čitavoga svijeta, nastojali su ostvariti svoje interese, gazeći i izrabljujući pritom hrvatski narod, često naivan i nezaštićen. Unatoč tome, taj je maleni i za moćnike nevažni puk našao svoju utjehu, svoj spas, mir i radost u vjeri u Boga i pouzdanju u Marijin zagovor i zaštitu.

Zar nismo u svojoj nedavnoj prošlosti iskusili kako je Bog velik, kako je Marijin zagovor moćan, kad su naši branitelji golih ruku, ali hrabra i snažna srca išli na premoćnog neprijatelja? I mi zajedno sa starozavjetnim psalmistom možemo reći: „Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim… Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio. Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu. Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.“ (Ps 44,2.4-6)

Da, u imenu Božjem i po zagovoru Gospinu zgazili smo one koji se na nas digoše. Tako je bilo 1717., tako je bilo i 1991.-1995., a tako može i treba biti i danas jer i danas živimo u burnom vremenu. Živimo u vremenu omalovažavanja i preziranja svega što je po volji Božjoj, u vremenu promicanja i borbe za nevrijedne i grješne stvarnosti.

Stoga u njoj, poput naših starih, gledajmo svoj spas. Ona je majka našega Spasitelja i Gospodina, čiji rođendan ovih dana slavimo. Kako je njegovala, čuvala i hranila svoga sina Isusa, tako neka bdije i nad nama, nad našim obiteljima, nad našim Gradom i krajem. Stoga joj u ovoj jubilarnoj 300. godini žarko i s pouzdanjem kao djeca majci vapijmo: Gospe Anđela, čuvaj i brani i danas svoj Imotski i Imotsku krajinu!

S tim mislima svima vama, dragi župljani Imotskog i čitatelji Grada na gori, želimo sretan Božić - rođenje Djevina sina Isusa, te mirnu, radosnu i dobrotom plodnu 2017. godinu!

Vaši fratri i časne sestre

Kroz burnu povijest stari su naši u tebi, Djevo, gledali spas,

kod tebe uvijek utjehu našli,ti si im sjala k’o neba kras.

LIST SAMOSTANA I ŽUPEGRAD NA GORI


UZ

30

0. O

BLJETN

ICU

OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTSK

E KR

AJIN

EUZ

30

0.

OB

LJET

NIC

U O

SLO

BO

ÐEN

JA I

MO

TSK

E K

RA

JIN

E

U osvit 300. obljetnice…

Mnogo smo puta u ovoj godini čuli, a dogodine ćemo još i više puta čuti broj 300 jer smo

na svetkovinu Gospe od Anđela središnjim euharistijskim slavljem koje je predvodio naš nadbiskup mons. Marin Barišić ušli u jubilarnu – 300. – godinu od oslobođenja Imotske krajine od Turaka. Možda će netko pomisliti ili reći da pretjerujemo u spominjanju i obilježavanju tog događaja. No, riječ je o uistinu vrlo važnom događaju za vjerski i politički život Imotskog i Imotske krajine i zbog toga ne pretjerujemo ni u spomenu ni u slavljima. Naime, oslobođenjem od Turaka praktički su uspostavljene današnje granice Republike Hrvatske, a od tada su se polako počele formirati današnje katoličke župe na ovim prostorima.

2. kolovoza 1717. Velike zasluge za oslobođenje Imotske

krajine pripadaju franjevcima koji su u to vrijeme djelovali na tom području. Oni su, naime, svojim djelovanjem u proteklim stoljećima izgrađivali Crkvu i kulturu u hrvatskom narodu. Osobito se to pokazalo u Bosni, u čijem je sastavu bila i Imotska krajina preko 400 godina. To je stoljećima bila zemlja patnje zbog prelamanja raznih političkih i društvenih interesa moćnih istočnih i zapadnih zemalja. Dok su se drugi svećenici povlačili pred turskom silom, franjevci su ostali jedini dušobrižnici katoličkog puka na ogromnom prostoru od Makarske do Budima, od Like do Bugarske. Da nije bilo franjevaca, Imotska bi krajina do danas ostala u bosanskom elajetu.

Dok su Turci, nakon katastrofalnog poraza pod Sinjem 1715. bili zauzeti velikim problemima na Savi, providur Mocenigo je, nakon dugog nagovaranja franjevaca, na čelu s fra Stipanom Vrljićem i fra Lovrom Šitovićem, odlučio poduzeti napad na imotsku tvrđavu, koja je u ono doba slovila kao neosvojiva. Providur Mocenigo, zatraživši od fra Stipana Vrljića da okupi domaće dobrovoljce, naredi providuru Balbiju i generalu Emu da skupe vojsku i krenu na Imotski. Fra Stipan Vrljić i

fra Lovre Šitović okupiše domaće dobrovoljce, uglavnom Imoćane iz zbjega u omiškom kraju, ali i nešto Sinjana.

Bodreni riječima i primjerom franjevaca, „nebeskim zalozima“ sreće i pobjede u zauzimanju Imotskog, „kršćanske su čete oživjele“, piše ljetopisac. Fra Lovro s ostalom svojom braćom redovnicima „u vrieme juriša križem naše blagoslivaše i odriešivaše umiruće, bodreć vojnike na osvajanje tvrđave, pokriepljivaše umiruće i pomagaše pokapati mrtve.“ Vojnici pod okriljem noći počeše bušiti litice za postavljanje mina u podnožju utvrde. Kada za to saznaše Turci, napusti ih svaka hrabrost. 30. srpnja izvjesiše bijelu zastavu i započeše pregovore o predaji. Tročlana turska delegacija 1. kolovoza uvečer pristade na predaju uz uvjet da im se dopusti odlazak u najbližu tvrđavu – Ljubuški. Tako Imotski, nakon teška osmodnevnog krvavog boja, 2. kolovoza, na Gospu od Anđela, osvanu slobodan od Turaka, koji se uz vojnu pratnju preko noći povukoše prema Ljubuškom, a 37 ih se preda i pokrsti.

Po zagovoru Gospe od AnđelaImoćani i Imoćanke shvatili su odmah da

nisu sami svojim snagama oslobodili svoj kraj, kao što ni Sinjani nisu sami obranili svoj grad. Prepoznali su u oslobođenju od turskog zuluma dar Božji po zagovoru Blažene Djevice Marije, koja se slavi 2. kolovoza kao Kraljica, odnosno Gospa od Anđela. Svjedoči nam to i crkvica Gospe od Anđela, podignuta u donjem dijelu tvrđave nakon oslobođenja, kao i slika Gospe od Anđela koju su franjevci pomoću milodara vjernika dali naslikati.

Što bi bilo od ovoga kraja da nije bilo fra Stipana i fra Lovre, okretnih i marljivih fratara koji su poticali Mlečane da poduzmu napad na Topanu? A što bi tek bilo od ovoga naroda da njegovu borbu nije pratio majčinski zagovor Marije Anđeoske? Kao što je zagovorom pratila pravednu borbu kod Lepanta, tako je pratila i borbu pod Topanom te borbu u Domovinskom ratu. Dijete koje nema majke siroče je i uistinu siromašno biće. Vjernici bez Marije siročad su i duhovna sirotinja jer je

ona Majka Krista i Crkve, Pomoćnica kršćana, Utočište grješnika, Utjeha žalosnih i Zdravlje bolesnih. Po njezinom poniznom majčinskom zagovoru Bog daje obilje milosti svojim vjernicima.

Slavljenje oslobođenja Imotske krajine od Turaka stoga je u prvom redu slavljenje svemogućega Boga i čašćenje naše nebeske zaštitnice i zagovornice Gospe od Anđela. Zato smo i inicirali izradu zavjetnog liturgijskog posuđa – kaleža, plitice i ciborija, što će biti znak zahvalnosti vjernika Majci Mariji za sve isprošene milosti tijekom protekla tri stoljeća. Zato ćemo i mi fratri koji živimo i djelujemo u Imotskoj krajini te oni koji su podrijetlom iz Imotske krajine i šire njoj u čast dati novo zvono na zvoniku crkve sv. Franje.

Do sada učinjenoPripreme za proslavu jubileja započele

su već prošle godine, a ove smo godine imali brojne aktivnosti kojima nastojimo vjernike Imotske krajine uvesti u atmosferu proslave jubileja. Naime, jubilej nije samo stvar Imotskog, već čitave Imotske krajine. No, usuđujem se reći da je jubilej još većeg značaja. Naime, na Kapitulu naše Franjevačke

provincije Presvetog Otkupitelja, održanom u travnju ove godine, određeno je da Provincija bude pokrovitelj ove proslave jer se to tiče čitave naše zajednice koja broji više od 230 članova koji djeluju diljem Domovine i svijeta.

Na duhovnom području ove smo godine već ostvarili dio planiranoga. Naime, tijekom korizme slika Gospe od Anđela „pohodila“ je 4 župe u našem samostanskom okružju (Vinjani, Zmijavci, Proložac i Studenci), gdje su održane pučke misije u godini milosrđa. Tijekom listopada održani su susreti bračnih parova, odgojnih zavoda naše Provincije i dječjih crkvenih zborova Imotske krajine. Početkom studenoga bio je susret Franjevačke mladeži Imotske krajine, a početkom prosinca duhovna obnova za učenike osmog razreda osnovne škole.

Planovi za 2017.Sljedeće godine u korizmi slika Gospe

od Anđela „pohodit“ će ostale župe našeg samostanskog okružja (Lovreć, Podbablje, Runović i Slivno). Uz to na duhovnom polju planiramo smotru velikih župnih pjevačkih zborova, duhovnu obnovu za prosvjetne djelatnike, hodočašće Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) Splitsko-dubrovačkog područja,


susret ministranata naše Provincije, smotru dječjih zborova Splitsko-makarske nadbiskupije i susret duhovnih zvanja Imotske krajine. Uz sve navedeno namjeravamo dogodine uoči devetnice Gospe od Anđela tiskati prigodni broj našega župnog lista Grad na gori.

Osim događaja na duhovnom polju, mi fratri zajednički pripremamo projekte sa Splitsko-dalmatinskom županijom, Gradom Imotskim, Turističkom zajednicom Grada Imotskog, Konzervatorskim odjelom u Imotskom, Osnovnom školom „Stjepan Radić“ i svim drugim institucijama koje žele prikladno obilježiti jubilej.

Što se kulturnog polja tiče, u tijeku je priprema za znanstveni simpozij koji bi se trebao održati početkom lipnja sljedeće godine. Cilj je simpozija dodatno osvijetliti povijest ovog kraja u razdoblju prije i poslije 1717. godine. Nakon simpozija trebao bi biti tiskan zbornik radova samog simpozija.

Dogodine uoči devetnice Gospi od Anđela predviđeno je održavanje oratorija „Molitva suprotiva Turkom“, koji je napisao mo. don Šime Marović, a ove je godine praizveden u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske.

Nadalje, u planu je obnova krovišta crkve Gospe od Anđela na Topani, zatim daljnje uređenje same tvrđave, što će financijski podržati Splitsko-dalmatinska županija.

Što se tiče Osnovne škole, gotovo svi

nastavni aktivi uključeni su u proslavu tako što s djecom pripremaju razne aktivnosti i sadržaje, što će sve biti promovirano polovicom svibnja dogodine u tjednu koji će se zvati „Dukati moga zavičaja“.

Već godinama osjećamo potrebu za izdavanjem monografije grada Imotskog. Ta bi se monografija konačno tiskala nakon završetka glavnog slavlja jer će i sama proslava biti dio te monografije.

Naravno, glavno jubilejsko slavlje održat će se dogodine krajem srpnja i početkom kolovoza. Riječ je zapravo o devetnici i svetkovini Gospe od Anđela. Još imamo nekoliko pripremnih susreta na kojima ćemo konačno dogovoriti plan slavlja u devetnici. Za sada možemo s radošću potvrditi da će središnje slavlje sa svečanom procesijom 2. kolovoza predvoditi uzoriti kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački. Uz duhovni dio nastojat ćemo samu devetnicu obogatiti kulturnim sadržajima, ali to još moramo definirati na sljedećim pripremnim susretima u prosincu i veljači.

Na kraju ističem da će od sljedeće godine slika Gospe od Anđela imati svoje stalno mjesto u župnoj crkvi sv. Franje. Naime, sliku smo do sada čuvali u samostanskoj kapeli, a od nedavno na pokrajnom oltaru sv. Paškala. Želja nam je da se postavljanje slike na stalno mjesto u crkvi dogodi uoči same devetnice kao uvod u glavni dio proslave jubileja.

UZ

30

0. O

BLJETN

ICU

OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTSK

E KR

AJIN

EUZ

30

0.

OB

LJET

NIC

U O

SLO

BO

ÐEN

JA I

MO

TSK

E K

RA

JIN

E

Susret odgojnih zavoda Provincije

U našem samostanu u nedjelju 23. listopada održan je ovogodišnji susret odgojnih zavoda Franjevačke

provincije Presvetog Otkupitelja. U susretu su sudjelovali sjemeništarci iz sjemeništa u Sinju, postulanti iz postulature u Imotskom, novaci iz novicijata na Visovcu i bogoslovi iz klerikata u Splitu i Zagrebu, svi u pratnji svojih odgojitelja.

Nakon okupljanja uslijedilo je s početkom u 10:30 u crkvi sv. Franje svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio provincijal fra Joško Kodžoman. U koncelebraciji su bili fra Kristian Stipanović, magistar postulanata, fra Jure Šimunović, meštar novaka, fra Ivan Udovičić, prefekt sjemeništaraca, fra Nedjeljko Jukić, doprefekt sjemeništaraca, fra Ivica Jurić,

Prigodni susreti u proslavi 300. obljetnice

magistar bogoslova u Splitu, fra Domagoj Volarević, domagistar bogoslova u Splitu, fra Ivan Maletić, magistar bogoslova u Zagrebu, i fra Josip Repeša, provincijski promicatelj duhovnih zvanja. Na misi je bio i fra Stojan Damjanović, domeštar novaka. Pjevanje na svetoj misi animirao je zbor bogoslova i sjemeništaraca pod vodstvom fra Frane Bosnića.

U svojoj homiliji o. provincijal naglasio je da se susret odgojnih zavoda održava u Imotskom u sklopu proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka. Zatim je potaknuo sve prisutne vjernike da mole za kandidate svih odgojnih zavoda, kao i za nova duhovna zvanja jer nas na molitvu potiču misna čitanja, osobito prvo čitanje i evanđelje. Razmišljajući o navedenim čitanjima o.


provincijal rekao je da molitva treba biti ustrajna i ponizna, odnosno proizlaziti iz vjere u Božju svemogućnost i dobrotu. Naime, istinski vjernik ima povjerenje u Boga i zna da su Bogu poznate sve njegove potrebe. Cilj molitve treba biti zajedništvo s Bogom i bližnjima, a to je ustvari spasenje za kojim svaki čovjek u svom srcu čezne.

Na kraju mise svima se obratio gvardijan fra Kristian te pozdravio kandidate i odgojitelje svih odgojnih zavoda, a posebno o. provincijala. Zatim su kandidati gostujućih odgojnih zavoda ukratko predstavili svoje zajednice i život u njima, a na kraju je bogoslov fra Ivan Đuzel svjedočio o svom zvanju.

Poslije mise i zajedničkog fotografiranja bio je ručak u samostanskom blagovalištu. U 14 sati o. provincijal sastao se sa svim odgojiteljima, a kandidati su imali vrijeme za rekreaciju, što je dio njih iskoristio za nogometni turnir.

U 16 sati u crkvi sv. Franje bila je zajednička pobožnost Bl. Djevici Mariji, nakon čega su se svi gostujući zavodi uputili svojim kućama.

Smotra dječjih zborovaU našem je samostanu u subotu 29. listopada

održana smotra dječjih zborova imotskoga samostanskog okružja u sklopu proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka. U smotri je sudjelovalo oko 340 djece iz dječjih zborova Imotskog, Lovreća, Podbablja, Poljica, Prološca, Runovića, Studenaca, Vinjana i Zmijavaca, u pratnji svojih voditelja i župnika.

Susret je počeo u 10 sati u crkvi sv. Franje pripremom za svetu ispovijed, što je održao fra Denis Šimunović, župnik Vinjana. Nakon toga djeca su imala prigodu za ispovijed, a za vrijeme ispovijedanja molila se krunica, što je animirala s. Jasna Kasalo.

U 10:45 počelo je euharistijsko slavlje koje je predvodio gvardijan fra Kristian, uz koncelebraciju fra Nedjeljka Čarapića, župnika Podbablja, i fra Zorana Jonjića, župnika Studenaca.

Nakon svete mise svaki je zbor nastupio zasebno te otpjevao jednu pjesmu u čast Blažene Djevice Marije. Susret je završen ručkom ispod samostanskog cedra.

Susret Frama samostanskog okružjaU subotu 5. studenoga u našem je

samostanu održan susret mjesnih bratstava Frame imotskoga samostanskog okružja. U susretu je sudjelovalo stotinjak framaša sa svojim duhovnim asistentima iz mjesnih bratstava Imotskog, Lovreća, Podbablja, Prološca, Runovića, Vinjana i Zmijavaca.

Susret je počeo u 10 sati u crkvi sv. Franje pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio fra Jakov Udovičić, duhovni asistent Frame Vinjani. Nakon ispovijedi uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Josip Repeša, duhovni asistent Splitsko-dubrovačkog područja Frame, uz koncelebraciju fra Jakova Udovičića. Pjevanje na misi animirali su framaši iz više bratstava, pod vodstvom Katarine Šimunović i Vinka Topića.

Poslije svete mise i zajedničkog fotografiranja u crkvi je Mate Vukorepa, područni povjerenik OFS-a za Framu, održao svjedočanstvo o svom pozivu u Frami i OFS-u.

Nakon ručka u samostanskoj su dvorani framaši u 14 sati pogledali nekoliko kraćih filmova duhovne tematike, a susret je završen molitvom krunice božanskog milosrđa u 15 sati.

UZ

30

0. O

BLJETN

ICU

OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTSK

E KR

AJIN

EUZ

30

0.

OB

LJET

NIC

U O

SLO

BO

ÐEN

JA I

MO

TSK

E K

RA

JIN

E


UZ

30

0. O

BLJETN

ICU

OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTSK

E KR

AJIN

EUZ

30

0.

OB

LJET

NIC

U O

SLO

BO

ÐEN

JA I

MO

TSK

E K

RA

JIN

E

Zavjetni kalež, plitica i ciborij

N a samostanskim kapitulima, održanim 2. ožujka i 25. svibnja ove godine, mi fratri zaključili

smo da u župama našega samostanskog okružja potaknemo vjernike da daruju nakit za izradu zavjetnog kaleža i plitice o proslavi 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka. Želja nam je da taj kalež bude dar vjernika u znak zahvalnosti našoj zaštitnici Gospi od Anđela za oslobođenje i sve druge milosti koje nam je isprosila tijekom povijesti našeg naroda u Imotskoj krajini.

Tako smo od srpnja ove godine u svim župama poticali vjernike da daruju zlato, srebro ili novčani prilog u tu svrhu. Mnogi su se odazvali i dali svoje priloge. Budući da još uvijek vjernici donose svoje darove, konačan popis imena darovatelja i njihovih darova bit će objavljen u posebnom broju Grada na gori koji ćemo izdati dogodine o proslavi 300. obljetnice.

Izradu zavjetnog liturgijskog posuđa povjerili smo akademskom kiparu Tomislavu Kršnjaviju, koji je već radio na području Imotske krajine. Krajem listopada zlato i srebro odnijeli smo u Zagreb zlataru Josipu Rodiću koji će raditi zlatarske radove.

U ovom broju Grada na gori donosimo idejne skice za zavjetni kalež, pliticu i ciborij te njihovo tumačenje. Ovim putem još jednom od srca zahvaljujemo svima koji su dali svoje priloge za izradu zavjetnog posuđa te na sve njih i njihove mile i drage zazivamo obilje Božjeg blagoslova po zagovoru Gospe od Anđela.

KaležS prednje strane (prema narodu) na kaležu

je lik Gospe od Anđela. Okružuju je trojica arkanđela: Mihael, Gabrijel i Rafael.

Stup kaleža na sebi ima devet bisera, devet latica i devet udubljenja koji predstavljaju devet kora anđeoskih.

Na postolju kaleža ukupno je 14 dragih kamena koji predstavljaju sedam radosti i sedam žalosti Marijinih.

Sa stražnje strane (prema svećeniku) na kaležu je lik raspetog Isusa, Presvetog Otkupitelja, iz čijeg boka istječu krv i voda.

Uz križ stoji sveti Franjo koji pije iz Kristova boka – napaja se iz Kristova srca iz kojeg izviru sveti sakramenti i Crkva.

Uz Krista i Franju prikazane su tri suze koje predstavljaju suze sv. Franje jer je često plakao govoreći da Ljubav (Bog) nije ljubljena.

PliticaObrub plitice i mjesto na kojem stoji hostija

bit će od čistog zlata.Na obrubu plitice prikazana su četiri

arkanđela koji mirno lebde, usmjerujući pozornost na Presvetog.

Napomena: Umjesto četiri arkanđela na plitici će, jedan nasuprot drugog, biti dva kerubina koji se klanjaju prema Presvetom.

CiborijNa poklopcu ciborija prikazana su

sedmorica arkanđela. Na tijelu ciborija s jedne strane prikazana je

crkva Gospe od Anđela na Topani, a na drugoj strani bit će prikazan samostan sv. Franje.

Kao na kaležu, tako je i na ciboriju prisutna simbolika brojeva devet i sedam: devet kora anđeoskih te sedam radosti i sedam žalosti Marijinih.


N a svakom samostanskom kapitulu prošle i ove godine jedna je od tema proslava 300.

obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka. Mi fratri koji živimo i djelujemo u Imotskoj krajini na tim susretima predlažemo i osmišljavamo duhovni i kulturni program, odnosno događaje i pothvate u proslavi našeg važnog jubileja.

Jedan od prijedloga prošle godine bio je da se oglasi natječaj za tekst za novu pjesmu u čast naše zaštitnice. Naime, jedina pjesma u čast Gospe od Anđela koju imamo i pjevamo pjesma je „O dobra Majko Imotskog kraja“, pokojnog fra Vjeke Vrčića. Namjera nam je bila da novom pjesmom iskažemo zahvalnost našoj zaštitnici za sve isprošene milosti u proteklih 300 godina i uz to obogatimo repertoar pjesama njoj u čast.

Pjesme u čast Gospi od Anđela U

Z 3

00

. OB

LJETNIC

U O

SLOB

OÐ

ENJA

IMO

TSKE K

RA

JINEU

Z 3

00

. O

BLJ

ETN

ICU

OSL

OB

OÐ

ENJA

IM

OTS

KE

KR

AJI

NE

Za božićnih blagdana prošle godine oglasili smo u župnim obavijestima spomenutu ideju. Do predviđenog roka, odnosno do Uskrsa dostavljeno nam je osam pjesama. Objavljujemo ih sve u ovom broju Grada na gori. Od pristiglih pjesama za sada smo uglazbili pjesmu koju je napisao fra Ivan Režić, naš bivši župni vikar, a sada doktorand na papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu. Pjesmu je uglazbio fra Branimir Novokmet, član hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, student na postdiplomskom studiju na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu, smjer kompozicija.

Svima koji su napisali pjesme ovom prilikom iskreno zahvaljujemo i zazivamo na njih obilje Božjeg blagoslova po zagovoru naše majke i zaštitnice Gospe od Anđela.

Himna Gospi od AnđelaK’o zora Si čista što Biokovom rudi,K’o sunce Si sjajno što Krajinu zlati,Uz Imotski Ti stalno nam budi,Gospe od Anđela, mila naša mati.

Ostalo je u Krajini stoljećima sjemeI stalno niče u moru od kamena,I nikada ovdje neće stati vrijemeDok je, Majko, Tvog dragog imena.

Refren:Gospe od Anđela, majko Imotskoga,Čuvarice naša, utjeho KrajineDušo duše roda hrvatskoga,Ljubim, Majko, Tvoje sveto ime.

Još će biti zima ispred puka Tvoga,I još znoja, progona i jada, Ali dok je na kamenu Imotskoga,Ti uvijek ćeš biti naša nada.

Velimir Braco Ćosić

Gospi od AnđelaMajko naša, Gospe od Anđela, velika nam ti učini djela, u srcu si nama do davnine, na braniku Imotske krajine.

Gospe mila, kaži svome Sinu kako Hrvat brani domovinu,krunica je njemu oko vrata, draža mu je od suvoga zlata.

Pjevat ćemo svih Gospodnjih dana: obrani nas Gospa od dušmana. Mi smo vjeru sačuvali svoju,mila Majko, u najtežem boju.

Gospe draga, naša zaštitnice, tebi hvala, Marijo Djevice!Imotska je krajina vesela, hvala tebi, Gospe od Anđela!

Miro Šućur

Imotska Gospa od AnđelaHvala ti, Gospe, za ljubav tvoju,Sačuvala si narod i krajinu svoju; Hvala ti, Gospe, za davni spas, sačuvala si vjeru, sačuvala si nas.

Hvala ti, Gospe, za molitve zvuk, Sačuvala si ufanje, sačuvala si puk;Hvala ti, Gospe, za davni spas, sačuvala si vjeru, sačuvala si nas.

Refren: Gospa od Anđela imotska je mati, Što čuva vječno vjerni narod svoj; Gospa do Anđela ne prestaje slatimilosti mnogo, što ne zna im se broj.

Hvala ti, Gospe, za milosrdne boje, Udijelila si milosti vječne slave svoje; Hvala ti, Gospe, za davni spas, sačuvala si vjeru, sačuvala si nas.

Hvala ti, Gospe, za ljubav toliku, Vječno ćemo častit tvoju slavnu sliku; Hvala ti, Gospe, za davni spas, sačuvala si vjeru, sačuvala si nas.

Ante Juroš

Anđela GospeAnđela Gospe, Majko divna, lijepa, Koja iz svoga promatraš nas sjaja, Nas koje Tama obuhvaća slijepa, Sjeti se svoga Imotskoga kraja.

Pripjev: Obasjaj, brani i štiti nas, Budi nam vječni, besmrtni spas!

Bez Tvoga Sina i bez Tvoje moćiPatimo, Majko, teške su nam boli, I svoje tužne provodimo noći; Budi nam pomoć u žalosnoj doli.

Imotska Gospe, o čuj nam glas, Budi nam vječni, besmrtni spas!

O ne daj da nam obitelj strada, Čuvaj nam svaku dolinu, kamen, Pomoći Tvojoj rod nam se nada; Srce nek Božji razgara plamen!

O čuj nam, Majko, otužan glas, Budi nam vječni, besmrtni spas!

S. Marija od Presvetog Srca (Anka Petričević)

Majko Anđela(Imotskoj Gospi)

Majko Anđela, kruno vječnog Raja, Koju te Otac izabra za majkuLjubljenog Sina; stvori punu sjaja, Krasotu divnu i sanjanu bajku.

Pripjev: Čuj molbe naše, svog imotskog roda, Koje se Tebi dižu do Tvog svoda.

U teškom času pomoć si nam bila,Braneći rod nam od dušmana kletih, Dok krv se naša cijelom zemljom lila, Ganući duše i svih Tvojih svetih.

O spas nam budi imotskog kraja, Da postignemo sreću vječnog raja!

Ne ostavi nas u nevolji, boli, Ta tko nam pomoć snažnu može dati?Utjeha Ti si u žalosnoj doliI naša pomoć i jedina Mati!

Imotskog kraja zaštitnice krasna, U našoj boli čista Zoro jasna.

Sa svoga križa Sin nas k Tebi dade, Vijekom nam budi zaštitnica krasna, Da blažiš naše nevolje i jade; U našoj boli naša Zoro jasna.

Imotskog kraja zaštitnice krasna, U našoj boli čista Zoro jasna.

S. Marija od Presvetog Srca (Anka Petričević)

UZ

30

0. O

BLJETN

ICU

OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTSK

E KR

AJIN

EUZ

30

0.

OB

LJET

NIC

U O

SLO

BO

ÐEN

JA I

MO

TSK

E K

RA

JIN

E


{

{

{

{

IMOTSKOJ GOSPI OD ANĐELA

stihovi: fra Ivan Režićglazba: fra Branimir Novokmet (2016.)

O tristotoj obljetnici oslobođenja imotske krajine od Turaka (1717. - 2017.)

™™

™™

™™

™™

™™

™™

3434

&Moderato

? ∑

&

3. U4. U

2. Ka1. Svr

5. Nekres

nino

sred

o

-

-

-

-

tiži

nenesvo

-

koćje

si,vo

vi-

-

-

-

ne

ona

lo

lja- i

čišim

baza

-

-

-

-

blasta

nadiku

ša,ka,

gerimšnji

-

-

-

-

-

Lju

naPo

ne

vijek

imosibaka

-

-

-

vi

motćni

cva

na

-

-

-

ski

date

ca

tu

-

-

-

-

kraslo

mibubi

lidilasiga,

-

-

-

-

-

plam,

kraj:ti.ti.

mir.

&

?

&

4. že

1. na

5. Ču

2. Vje3. Hva

vaj

ša

li

rula

-

-

-

-

- te

Go

Domo

krije

-

mo

pi,

tebi,

spe

-

-

-

-

vi

ljuGo

od

vjer-

no

An

nu

spebav

-

-

-

-

drasna

slijena

đe-

žila,

šu,

ga,dit,

-

-

-

-

-

I

zaDjeSi

po čujmo

vinnu

slo

-

-

-

-

Sisvo

bo

ćada

-

-

ni

nedunas

mu-

-

-

-

-

kliza

Predoć

i

ču

zasve

vjet

nam

-

-

-

ti!

ti.daj.

mir.nam.

-

&

? b#

&Međuigra i završetak

? n

œ œœ œ œ œœ œ œ œ ˙ ™œ œ ˙ ™ œ œœ œ œ œœ œ œœ œ ˙̇ Œ

‰ œ œ œ# œ œn œœ œ̇ œ ˙œ œ ˙Œ

œœj œœj œœj œœj œœj œœj œœ ˙̇ œœj œœj œœj œœj œœj œœj ˙̇

œ œœ œ œœ œ œ œ ˙ ™œ œ ˙ ™ œ œœ œ œ œœ œ œ œ ˙œ œ ˙Œ œ œ œ œ œ œ œ œ# œ œn œœ œ ™

œ œ œ œ ˙œJ ˙

œjœJ œj œ ™œJ œ ™œj œjœJ œJ œjœJ œœ ˙̇ œjœJ œj œœJ œ œœ œjœJ œj ˙œJ ˙

œ œ ™œ œ œ œ œ œj œ œ ˙ ™œ œ ˙ ™ œ œ œœ œ œ œœ œ œ ˙œ œ ˙œ œœ œ ˙ ™

œ œ œ œ œ̇ œ œœ œœ œ œ œ œœ œ ˙ ™œ œn œ ˙

œ̇ œ œ œ œœ œ œ ˙œ œ ˙ œ œœ œ œ œœ œ œœ œ ˙̇ Œ

ÓŒœ œœ œ œ̇ ˙ œ# œ œœ œ œ̇ œ ˙œ œ ˙

Œ

Gospi AnđelaKad se zvijezda nad jezerom javi, u blagosti Krajina je cijela, to Imotski svoju Gospu slavi, svoju dragu Gospu od Anđela.

Jutrom sunce zlatne niti prospei svečani dan osvane. Molimo te, od Anđela Gospe: Čuvaj svoje Imoćane!

Gospe draga, ti si naša mati,zagrli nas ko svoje anđele;molimo te, pjevamo ti, donosimo ruže bijele.

Milujemo tvoje sveto lice,zlatnu krunu oko čela, uzvišena naša zaštitnice, milostiva Gospe od Anđela.

U tebi, Gospe, tražimo spas, pusti na nas rajski sjaj, Gospe Anđela, moli za nasi čuvaj nam dragi imotski kraj!

Gospe draga, ti si naša mati,zagrli nas ko svoje anđele;molimo te, pjevamo ti, donosimo ruže bijele.

Ante Zdilar

Zaštitnice Imotske krajineOtišli smo puno puta, Majko,Odmakli se iz tvog zagrljaja,Tješila nas tvoja slika žarkoDa nas čeka tvoj komadić raja. Refren:Ti si ponos Imotske krajine,Kraljica si roda hrvatskoga,Ti si dika naše domovine,Zaštitnica kraja imotskoga! Dok Krajinu tuđinska je silaSvojom zvala jadna, nevesela,Kraljica si jedina nam bila,Majko naša Gospe od Anđela. Pregazila mnoga su nas carstva,Moćnici su bezbožni nas zvali,Mamila nas zemaljska bogatstva,A mi, Gospe, tvoji smo ostali. Razglasila tvoja djeca svuda,Svaki kamen ovdje jasno zboriI jezera veličaju čuda,Imotski je tvoj gradić na gori.

Petar Strinić

Imotskoj Gospi od AnđelaSvrni svoje oči blageNa imotski mili kraj,Naša Gospe od Anđela,Sinu svomu doć nam daj!

Kano nekoć našim starimPomoćnica budi ti!Vjeru krijepi, ljubav snaži, Djevin Sine Presveti!

Usred kušnji i nevoljaVijek si nada bila ti, Hvala tebi, Gospe draga,Za slobodu i za mir!

Ures ti si, neba dika, Ljubavi te krasi plam,Želimo te vjerno slijedit, Počuj danas zavjet nam!

Nek oživi loza naša, Neka cvatu sloga, mir, Čuvaj Domovinu našu, Imoćani kliču ti!

fra Ivan Režić

UZ

30

0. O

BLJETN

ICU

OSLO

BO

ÐEN

JA IM

OTSK

E KR

AJIN

EUZ

30

0.

OB

LJET

NIC

U O

SLO

BO

ÐEN

JA I

MO

TSK

E K

RA

JIN

E


Nedugo nakon početka nastave u novoj godini imala sam sa svojim djetetom termin za pregled kod

liječnika. Dok smo s ostalim roditeljima čekali rezultate pretrage, počela je priča o darivanju djece za vrijeme božićnih blagdana. Neki su spominjali sv. Nikolu, a neki Djeda Mraza ili, po novom, Djeda Božićnjaka. Potaknuta tim nazivima obratila sam se ženi do sebe. Rekla sam joj da svojoj djeci ne govorim o nikakvom Djedu Mrazu ili Božićnjaku jer darove ne donose ti čudni likovi koji, uostalom, ni ne postoje. Darove djeci dajemo mi roditelji jer tako Isus želi. Rekla sam joj da je Isus slavljenik jer za Božić slavimo njegov rođendan, a on želi darivati svoje mile i drage. Sugovornica me pogledala u čudu, vjerojatno misleći da „nisam sva svoja“.

Nastojim živjeti svoju vjeru. Znam da u tome ne uspijevam koliko želim, ali se trudim i trudit ću se i dalje. No, tko se god od kršćana trudi živjeti svoju vjeru, on ima „čudan pogled na svijet“. Ljudi oko te osobe smatrat će da ta osoba ne živi u modernom vremenu, da ne prati tokove kulture i života uopće.

Poticanje mašte

Razgovor se nastavio. Moja mi sugovornica govori da roditelji trebaju poticati da se mašta njihove djece razvija i da zato treba govoriti i o tim izmišljenim likovima, poput Djeda Mraza. Ostala sam šutke (za divno čudo) jer bi u suprotnom uslijedilo uvjeravanje i poučavanje kako trebam odgajati djecu.

Danima sam u mislima prebirala sve vezano uz navedeni razgovor. Žalosno je što olako odustajemo od svojih uvjerenja i prihvaćamo ono što nam drugi nameću, premda znamo da to nije ispravno. Pitam se zašto u adventu i božićnom vremenu ne potičemo djecu da maštaju o Isusu, o onome zbog kojega i slavimo Božić: o njegovu rođenju, obitelji, djetinjstvu… Isus ne nosi odijelo crvene ili neke druge boje, ne leti u saonicama, ne nosi u rukama isprazne i prolazne darove… Isus se rodio radi nas i

PRIG

OD

NA

RA

ZM

IŠLJAN

JAPRIG

OD

NA

RA

ZM

IŠLJ

AN

JA

Isus ili Djed Mrazradi našega spasenja, rodio se da nam donese istinu, da nam dade svoju ljubav i milosrđe, a to je ono što nam treba za sretan i ispunjen život.

Svakodnevno nam se, osobito u ove božićne dane, nameću izmišljotine i nevrijedne stvarnosti, a sve manje u društvenom životu čujemo istinu. U medijima se stvara slika ovozemaljskog savršenstva, sreće i zadovoljstva po ljepoti, materijalnom bogatstvu, slavi, putovanjima i pustolovinama… A svi oni koji ne razmišljaju tako, oni koji ne teže takvim prolaznostima, oni koji potiču na drukčiji put – put kojim je Isus prošao, svi oni nađu se na udaru kritika te ih se nastoji ušutkati ili ukloniti. Naš nam je Gospodin rekao: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: `Nije sluga veći od svoga gospodara. `Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.“ (Iv 15,18-21)

Voditi djecu Isusu

Isus Krist i Djed Mraz kao da stoje u ove božićne dane jedan do drugog. Ali mi vjerujemo da je Isus naš Bog, naš Gospodin, da je on stvaran i istinit, a znamo da Djed Mraz ne postoji, da je obična izmišljotina. Dijete kasnije razotkrije tu izmišljotinu i razočara se zbog laži u koju je vjerovalo. Zar očekujemo od djeteta kojemu smo punili srce lažima da vjeruje u Isusa? Nismo li svjesni da takvim lažima zapravo rušimo vjeru u Boga? Jer, ako je Djed Mraz izmišljen, a jest, zašto bi Isus bio stvaran? Zar ne vidimo opasnost u koju uvodimo svoju djecu?

S druge strane, važno je uočiti da pričama o Djedu Mrazu i njemu sličnim stvarima krademo slavlje od istinskog slavljenika, od Isusa. Na taj način ne donosimo djeci ništa

osim ispraznih priča i darova. Ako želimo svojoj djeci dobro, onda ih trebamo od malih nogu voditi Isusu, kao što su to činili mnogi roditelji dok je Isus javno djelovao: „Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. Nato će im Isus: ‘Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!’ I položi ruke na njih pa krene odande.“ (Mt 19,13-15)

Zaključujem ovo razmišljanje kratkim pismom Isusu, čiji rođendan slavimo na

Božić: „Dragi Isuse, želim i molim da u nama odraslima osnažiš kršćanski duh, da nam podariš mudrost i znanje da možemo svoju djecu ispravno odgajati. Za našu djecu želim i molim da uvijek budu blizu tebe te od tebe primaju i prihvaćaju tvoju istinu - riječi života vječnoga. Dragi Isuse, daj da ti mi budemo pravi dar, ne samo za Božić nego i u sve ostale dane svoga života. Amen!“

Lidija Tolić


Dotakni božićnu svjetlost„Ja jesam prah i život i cijelost svjetlosti,

i ništa više.“(Tin Ujević: Hymnodia to mou somate -

Himna mom tijelu)

Prošla je još jedna godina, godina s posebnim predznakom - GODINA MILOSRĐA. Na samom kraju

svake, pa i ove, iščekujemo veliku kršćansku svetkovinu – BOŽIĆ. Iščekujemo dan kojim proslavljamo dan Isusova rođenja. Mali Isus rodi se među domaćim životinjama, u štali, na slami. Sveto nas pismo uči tko mu se sve došao pokloniti, tko ga je slijedio, tko ga je priznao Sinom Božjim, tko ga je na križ razapeo kao razbojnika među razbojnike… U nemilosrdnoj borbi s neljudskim naumima, Isus ne mogaše biti vladarom svoga tijela. Ali, u svojoj strpljivosti i dobroti, postade Kralj kraljeva, vladar svoje i svih slobodnih ljudskih duša, pobijedi mrak i prostre Svjetlo svijeta.

Nije to obično svjetlo s ulice, svjetlo iz obiteljskih predsoblja ili kuhinja koje uz malo nepredviđene grmljavine izgubi svoju moć. Može biti i postojano u svojoj namjeni, a mi se često, iz neke ljudske neobjašnjive nepodnošljivosti, u neznanju što zapravo želimo, ljutimo na sve oko sebe govoreći:

Ugasi svjetlo!Upali svjetlo!Priguši svjetlo!Pojačaj svjetlo!Pa, tko bi to ljudskom tijelu ugodio? I, nije

zadovoljno, pa nastavi u istom intonacijskom stilu:

Smeta mi svjetlo.Treba mi više svjetla.Umara me svjetlo.Pomaže mi svjetlo.Zašto je ovo svjetlo ovako slabo?Zašto je ovo svjetlo prejako?Tako to biva u svakodnevnom životu,

sa svakodnevnom svjetlosti koju možemo paliti i gasiti kad god zaželimo, pojačavati i smanjivati koliko želimo, potpuno je ugasiti ako nam to odgovara.

U božićnoj noći, u kući svjetlosti - crkvi, progovara jedna druga i drukčija svjetlost, Svjetlost novog života, novog početka, istinskog događaja u radosnoj vijesti rađanja malog ISUSA KRISTA. Rodilo se dijete koje postade čovjekom koji je sama Ljubav, koji nam se u cijelosti daruje svojom smrću u nadi zajedništva u vječnosti. Jer „Krist nije izlika, nego Ljubav, kao bezgraničan događaj. On ne ukida naše bitke, nego nam pruža mogućnost pobjede u perspektivi Vječnosti – jedinoj perspektivi čovjekova trijumfa“ (V. Gotovac). Postizati trijumf značilo bi doticati božićno svjetlo cijelim bićem, ne upadati u mračna življenja, već ljubiti Svjetlo života - Boga, živjeti božićno svjetlo u svojim domovima pronoseći mir i istinu, Svjetlo koje izlijeva na nas i tišinu i pjesmu istodobno, koje nam daje mogućnost razgovora s njim upriličujući svakom istinskom vjerniku, u toj tajanstvenoj ljepoti, susret s Bogom „jer Bog i pojedinac ne mogu jedan bez drugoga.“

Stoga, ako ljubimo božićno svjetlo, ljubimo Ljubav, ljubimo Isusa Krista, ljubimo Boga u nama. Duša postaje čišća, razgovor pomirljiviji, misao istinskija, pogled iskreniji, savjest preispitanija. I epikurejski pjesnik Lukrecije kazao je da plamtimo, da gorimo, da živimo onim Bogom koji u nama živi. Da Svjetlo života i ljubavi u nama ne potamni, treba se čuvati Bogu mrskih djela kako ne bismo doživjeli vrstu moralne smrti kao što priznaje veliki hrvatski pjesnik Antun Gustav Matoš: „Kad god učinim djelo u neskladu sa svojom savješću, doživio sam moralnu smrt, a Bog u meni dajući mi SVJETLOST svog vječnog duha uskrsava me u osjećanju kajanja i duševnosti“ (iz novele Bog Uskrsa).

Ako, dakle, primamo Božji dar Duha, ako prihvaćamo vedrinu, a ne tminu, ako priznajemo da je božićna Svjetlost stvarnost - knjiga bjeline, čistoće i ljubavi, s uvijek postojanom stranicom nade života u vječnosti, naš hod ovozemni, svi padovi i usponi, bit će uvijek svjetlo, proljeće i ljeto! Da tako i bude, izdvajam jedan od mnogih sličnih naputaka za sreću suvremenog čovjeka:

U ponoćTočno u ponoćPogasite svjetla varljive raskošiUpalite tek iskru ljubaviI put nadeUkazat će se pred umornim očimaJasan kao pučina podnevaŠto čeka snene lađeI srce će u slutnji znatiGdje naći mirKamo zaploviti. (Ivan Bitanga Šujan: Božić)

Suvišno bi bilo ovomu išta dodavati. Rastimo u ljubavi i miru, dotaknimo Svjetlo nade i iskreno zaželimo jedni drugima: SRETAN BOŽIĆ - POROĐENJE KRISTOVO!

Mara Pezo

PRIG

OD

NA

RA

ZM

IŠLJ

AN

JAPR

IGO

DN

A R

AZ

MIŠLJA

NJA


„Bog, bogat milosrđem“PR

IGO

DN

A R

AZ

MIŠ

LJA

NJA

Izvanredna jubilarna godina posvećena milosrđu završila je 20. studenoga na svetkovinu Krista

Kralja. Govoriti ili pisati o milosrđu nakon Godine milosrđa čini se kao promašaj ili barem kao da sam zakasnio s temom. Da, tako se čini na prvi pogled, ali razmišljajući o tome zaključio sam da je baš dobro da nastavimo s razmišljanjem o milosrđu i nakon Godine milosrđa jer je milosrđe tema koja treba uvijek biti prisutna u

našim razmišljanjima. Međutim, što je još važnije, mi kršćani moramo uvijek biti ljudi milosrđa. Ako o milosrđu govorimo i ako se trudimo oko milosrđa samo u godini koja mu je posvećena, onda je bolje da nismo ništa od toga činili. Milosrđe mora biti način, odnosno stil našeg života jer je Bog, kako kaže naslov ovog razmišljanja, bogat milosrđem.

Je li samo korizma vrijeme pokore? Mnogi ljudi, uvjeren sam, upravo tako misle i u korizmi se uistinu trude oko pokore, ali kad

završi korizma, pokore više nema u njihovom životu. Sveti Franjo u svojoj Oporuci kaže da mu je Gospodin dao da započne činiti pokoru i to je činio do svoje smrti. Pokora, odnosno trud oko našeg obraćenja mora biti trajno dio našeg života. Inače nismo kršćani. Tako je i s milosrđem: ako nije trajno dio našeg života, onda nismo kršćani, nismo Bogu posvećeni jer Bog je bogat milosrđem uvijek, vječno.

Bog bogato darujeBožje bogatstvo milosrđem svatko je

od nas doživio ili trebao doživjeti, barem u ispovijedi, ali zapravo u čitavom životu. Bogatstvo Božjeg milosrđa zaslužno je za sve što jesmo i što imamo. „Što imaš da nisi primio?“ (1 Kor 4,7) – pita nas sv. Pavao. Sve smo primili iz ruku milosrdnog Boga. Ta istina mora nam uvijek biti na pameti. Nažalost, često to zaboravimo.

Podsjećam na evanđelje koje smo slušali u prošloj crkvenoj godini: deset gubavaca pristupa Isusu i mole da ih očisti. Nakon što su se, hodeći prema svećenicima, očistili, samo se jedan vratio zahvaliti. Ostali nisu došli zahvaliti, vjerojatno smatrajući da je Isus to bio dužan učiniti kad mu je već Bog dao tako veliku moć kao što je dar ozdravljanja. Zar im nismo slični? Kao da mi je Bog dužan oprostiti, kao da je morao dati sakramente, kao da me morao stvoriti… Štoviše, umjesto zahvale imamo prigovore za Boga ili pametovanje u smislu da je mogao i bolje stvoriti nas ili naše bližnje ili čitav svijet. Kao da se Bog treba pred nama opravdavati. Zar smo mi veći od Boga? Zar smo mi stvorili Njega? Nevjerojatno je kako u svom srcu izokrenemo stvarnost.

Mojsije reče Izraelcima: „Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema.“ (Pnz 4,39) Pozivam i sebe i svakoga tko čita ovaj tekst da zasadimo u svoje srce: Bog me u svom milosrđu stvorio, obdario brojnim darovima i pozvao me da ga proslavim u zajednici u kojoj živim. Zasadimo to u svoje srce da to nikad ne zaboravimo jer sve što imamo potječe iz bogatstva Božjeg milosrđa.

Moje bogatstvoNo, moramo sada svoju pažnju usmjeriti

na same sebe još malo dublje i upitati se: Čime sam ja bogat? Što to ispunja moje srce, moju dušu? Jesam li, poput Gospodina, bogat milosrđem? Zapravo, postavimo sebi još važnije pitanje: što je istinsko bogatstvo mog života? Čime želim biti bogat? Za čim čezne moje srce? Ovo su prevažna pitanja, od temeljne važnosti za naše spasenje. Odgovor kršćanina treba biti da čezne za Bogom.

Sveta Terezija Avilska napisa: „Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv, sve postiže. Tko ima Boga, ima sve. Jedino Bog dostaje.” Da, jedino Bog dostaje jer Bog je sve što mi treba, on je jedino pravo životno bogatstvo. Ima li u mom životu nešto što mi je važnije od Boga? Ima li ijedna stvar, ijedna osoba koja mi je važnija od njega? Ako se iskreno preispitam, uočit ću da ima puno toga što mi je, kako se kaže, „prišnije“ od Boga. Samo trebam iskreno promisliti koliko vremena i energije ulažem u odnos s Bogom, a koliko u neke druge stvari u svom životu: u svađe, u opravdavanje samog sebe, u poznanstva i prijateljstva, u praćenje politike i drugih stvarnosti u svijetu, u svoje zdravlje… Svatko od nas može naći toliko toga što mu onemogućuje da mu jedino bogatstvo bude Bog. Trebamo biti bogati Bogom, bogati njegovom riječju, prisutnošću, ljubavlju, milosrđem. To je kršćanski život!

Franjino bogatstvoZaključujem ovo razmišljanje kratkim

otpjevom svetkovine sv. Franje: „Franjo, siromah i ponizan, ulazi bogat u nebo.“ Da, Franjo je bio siromah da nije mogao biti siromašniji, ponizan jer je uvijek sebi ponavljao da je sve dar Božji, a ipak bogat da nije mogao biti bogatiji. Njegovo je bogatstvo bio sam Gospodin i zato je Franjo bio duhovni milijarder, da se tako izrazim. No, duhovno bogatstvo ne može nam nitko odnijeti i, što je još važnije, ono ostaje zauvijek. Zato molimo Gospodina da nam On jedini dostaje, da čeznemo najprije i jedino za Njim, da budemo bogati Njime kao što je on bogat milosrđem.

fra Zoran Kutleša

PRIG

OD

NA

RA

ZM

IŠLJAN

JA


Blago milosrdnimaPR

IGO

DN

A R

AZ

MIŠ

LJA

NJA

PRIG

OD

NA

RA

ZM

IŠLJAN

JA

Kaže mi nedavno fra Kristian: „Bilo bi dobro da za župni list napišeš nešto o milosrđu, povezano s

iskustvima iz staračkog doma.“ Tako se dadoh u razmišljanja, u traženje početne ili središnje misli od koje ili oko koje ću posložiti cjelinu. Unatoč naporu traženja nečega konkretnog i aktualnog što bi bilo okosnica razmišljanja, misao se uporno vraća u fikciju i dane djetinjstva.

Dvoboj na smrtVrte mi se u sjećanju scene iz filmova,

„viteški“ dvoboji na smrt ili život, plemeniti junaci koji, iako su „dužni“ pobijeđenom protivniku oduzeti život, ipak to ne čine, čak ni onda kada to za sobom povlači teške posljedice za njih osobno. Sačuvati, poštedjeti, obraniti život. Razlikujemo li ljudsko od Božjeg milosrđa, onda u ovoj slici vidimo ono što je najbliže Božjem: čuvanje života. „Budite milosrdni kao Otac“, govori Isus. Kada nam kaže: „Idi, oprošteni su ti grijesi!“, nije li to očuvanje, poklanjanje, pošteda života? Nikakvo čudo što je u Godini milosrđa poseban naglasak stavljen na sakrament ispovijedi (iako je važan u svakoj jubilejskoj godini), jer dati (i primiti) oproštenje najsavršeniji je izraz milosrđa.

Slika dvoje protivnika u krvavom dvoboju, dramska napetost na kraju dvoboja kada pobjednik, umjesto da zarije mač u srce pobijeđenog, zabada ga u tlo ili sprema u korice, smrtni strah u očima pobijeđenog i olakšanje pomiješano s nevjericom i iznenađenjem koje uslijedi, slika je puna oporosti. Nema tu mjesta jeftinoj patetici, plitkoj sentimentalnosti ili prenemaganju. Milosrđe je gotovo uvijek popraćeno dozom oporosti, primjerice zbog situacije koja je prethodila činu milosrđa ili načina kojim se ono iskazuje. Tako Samarijanac, pripadnik neprijateljskog i prezrenog naroda, iskazuje milosrđe prebijenom Židovu, sin koji je napustio i „izdao“ vlastitog oca kuša očevu bezuvjetnu ljubav, David pušta Šaula iako mu ovaj radi o glavi…

Klasična je podjela djela milosrđa na tjelesna djela i duhovna. Tjelesna djela milosrđa, mislim da se slažete, lakše je vršiti. Osim sućuti čest

motiv vršenju istih jesu sažaljenje, „krpanje“ savjesti, sud javnosti, običaj, pomodnost itd.

Iskustva u domuRedovite posjete molitvene zajednice

„Božanskog milosrđa“ štićenicima Doma za stare i nemoćne u Runovićima pripadaju kategoriji „bolesna i utamničena pohoditi“, ali to je samo naslovna stranica priče. Koliko god mi dajemo štićenicima svojim dolascima, oni nama daju više, u prvom redu ljubavlju i radošću kojom nas dočekuju. Nemoguće se družiti s njima, a ne propitivati sebe. To je propitivanje u direktnoj vezi s očuvanjem života – vječnog. Među štićenicima doma borave ili su boravili uz one „prosječne“ i dvije vrste ekstrema. Jedni u stalnoj buni zbog situacije u kojoj se nalaze i oni koji žive gotovo savršeno prihvaćajući volju Božju. Prvi nas neprestanim mrmljanjem i ogorčenošću upozoravaju kakvi ne smijemo biti, a drugi, osim što pobuđuju divljenje, često nas posrame i time poučavaju i nukaju na promjenu.

Između nekolicine primjera izdvojit ću jedan. U domu je mladić po imenu Ivan. Nakon prometne nesreće doživljene u dvadesetoj godini života ostao je potpuno nepokretan, može micati samo glavu. Nedavno, prilikom posjeta, kaže on nama: „Danas su pune 24 godine da ovako ležim.“ Ali KAKO on leži! Sveto! Tiho, vedro, smireno. Pitali smo ga kako mu to uspijeva, a on je na to odgovorio: „Boravak u toplicama pomogao mi je više duhovno nego fizički. Tamo sam se sprijateljio s jednim momkom koji je slomio vrat skačući u Dunav. Njemu je najveća želja bila da završi u istom domu sa svojom materom. Vidio sam da ima onih kojima je gore nego meni jer sam se ja vraćao kući, materi, ćaći, bratu i sestri.“ Ivanovi su roditelji kasnije umrli, brat i sestra stvorili svoje obitelji i odselili. No, dolazak u dom nije narušio njegovu smirenost. „Ne mislim da je moj križ išta teži od vašega“ – kaže nam Ivan – „jedino što su neki križevi vidljiviji.“

Nakon ovakvog susreta i razgovora svatko bi trebao preispitati svoj odnos prema križu i posramiti se - jer je daleko od onog što treba

biti - te donijeti odluku o promjeni nabolje. Tako Ivan, čak i kad ništa ne kaže, vrši treće od duhovnih djela milosrđa – grješnika opomenuti. To isto milosrđe čine nam i oni nezadovoljni, prije spomenuti, te se nadamo da će im se to jednom uračunati.

U domu se nađe i pokoji ateist, pokoji pripadnik druge vjeroispovijesti. Na volju im je moliti ili ne moliti s nama, iako svi izaberu moliti, prije ili kasnije, te k tome postanu najrevniji molitelji. Često se sjetim jednoga starca iz Vrgorca, komunista. U početku nas je ignorirao, ležao je u sobi sa starim zvonarom iz Brista i jednim teškim invalidom iz Bosne. Nakon nekog vremena uključio se u molitvu koju smo s njima molili, valjda prvi put od djetinjstva ili rane mladosti. Kasnije je prvi dolazio u dnevnu sobu nestrpljivo čekajući molitvu krunice Božanskog milosrđa.

Više nego drugdje u domu je očevidno da je smrt dio života. Nakon svih ovih godina gotovo u dan mogu procijeniti blizinu nečijeg kraja. Neki umiru teško, a neki se samo ugase. Spomenuti Bosanac (tako smo ga zvali), teško je umirao, mučio se dugo, bilo je jezivo iz tjedna u tjedan slušati smrtne hropce. Zdušno smo molili za njega, ponekad i u suzama. I onda je nenadano, nakon jedne molitve Puta križa, došao k svijesti i tražio svećenika. Dan-dva kasnije, okrijepljen svetim sakramentima (na Cvjetnicu), preselio se u vječnost. Čudno je reći, ali među štićenicima doma zavladalo je veliko ushićenje i radost poslije njegove smrti. Mjesecima su prepričavali ovaj događaj. Istinski ih je obradovala nada u njegovo vječno spasenje.

Milosrdni ili nemilosrdni?Za razliku od naše, ljubav Božja nema

granica. Izuzetna je povlastica doživjeti situaciju u kojoj je moguće nazrijeti, kušati, biti dionikom veličine i snage Njegove ljubavi. Zapravo se ne radi o povlastici, radi se o Božjem „očekivanju“ da kušamo, dotaknemo, budemo dionici i sudionici, kreatori ljubavi, one istinske, izvorne, Njegove. Čak nam je na neki način „prebacio lopticu“, „izazvao nas u igru ljubavi“. Svakodnevni život naš je poligon za igru.

Vratimo se slici dvoboja. Ta je slika zapravo slika naše svakodnevnice. Koliko god bili fizički slabi ili jaki, nevažni ili važni,

poznati ili nepoznati, dobri ili zli, pravedni ili nepravedni, nadređeni ili podređeni, više puta dnevno stojimo nad nekim, nekoga držimo ukliještena i u prilici smo život dati ili oduzeti, oružje upotrijebiti ili odložiti. Bilo to fizički ili duhovno, ovako ili onako, živote drugih „držimo u svojoj ruci“. Život onih nerođenih ili onih koji su na samrti pa čak i život mrtvih (mrtvoga pokopati, za žive i mrtve Boga moliti). Naše misli, riječi, pokreti, djela, šutnja, propusti, neaktivnost ili aktivnost, sudovi ili prihvaćanja, opraštanja i neopraštanja…, sve su to oružja kojima možemo oduzeti ili dati život. S ljudima oko sebe, članovima obitelji, kolegama na poslu, susjedima, prijateljima, poznanicima i mnogim drugima u stalnoj smo interakciji, svi smo na „poligonu“, možemo se međusobno ubijati ili oživljavati, a to i činimo, ponekad namjerno, ponekad nenamjerno, ponekad usput i povremeno, ponekad ustrajno. Iz dana u dan skupljamo bodove, pozitivne ili negativne. Kakav će rezultat biti na kraju? Kakva ocjena: milosrdni ili nemilosrdni? Znat ćemo kad se nađemo oči u oči sa Sudcem sviju, a on je davno rekao: „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!“ (Mt 5,7)

Vesna Ujević


Franjevci našega samostanskog okružja i časne sestre koje žive u Imotskom na blagdan Prikazanja

Gospodinova – Svijećnicu u utorak 2. veljače svečano su proslavili Dan posvećenog života. Vrhunac slavlja bilo je euharistijsko slavlje s pjevanom Večernjom, koje je u 18 sati u crkvi sv. Franje predvodio župni i samostanski vikar fra Zoran Kutleša, uz koncelebraciju gvardijana fra Kristiana Stipanovića i još sedmorice svećenika. Slavlje je počelo blagoslovom svijeća, a nastavilo se molitvom Večernje.

IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A

Dan posvećenog životaU prigodnoj propovijedi fra Zoran je rekao

da je Dan posvećenog života uveo papa Ivan Pavao II. 1997. godine. Podsjetivši sve na važnost redovnika i redovnica u životu Crkve, fra Zoran je istaknuo njihovu ulogu u povijesti Imotske krajine. Bez fratara i časnih sestara ne možemo ni zamisliti povijest ovog kraja. Fra Zoran je zatim potaknuo redovnike i redovnice na zahvalnost Bogu za dar zvanja. Propovijed je zaključio poticajem svim vjernicima da mole za svoje fratre i časne sestre da vjerno obavljaju poslanje koje im je Bog povjerio.

Uz pobožnost korizmenih petaka, u kojima se u crkvi sv. Franje moli križni put, a zatim slavi sveta

misa s prigodnom korizmenom propovijedi, jedna je od korizmenih tradicija u Imotskom održavanje križnog puta za mlade Imotske krajine. Već godinama na četvrtu korizmenu nedjelju povorka vjernika ide iz crkve sv. Franje ulicama grada do Topane, do spomenika poginulim braniteljima. U pobožnosti svake godine sudjeluje više stotina vjernika, ne samo mladih nego i djece i odraslih.

Tako je ove godine križni put za mlade Imotske krajine održan 6. ožujka s početkom u 16 sati. Pobožnost je predvodio fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog. Hod među postajama pjevanjem i molitvenim zazivima animirao je gvardijan fra Kristian Stipanović. Na kraju križnog puta fra Zoran je križem blagoslovio mlade i obitelji Imotske krajine.

Križni put za mlade


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

AIZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A

Pasionske tradicije Imotske krajine u Ogulinu i Zagrebu

U sklopu jubilarnih svečanosti Pasionske baštine Hrvatske veliki župni zbor i glumci Muke Isusove

iz Imotskog, pučki pjevači iz Studenaca i Gorice te pučki kantači iz Zagvozda, Grubina, Zmijavaca i Slivna održali u Ogulinu i Zagrebu koncert „Uputi se tužna mati“. Koncert su osmislili dr. Joško Ćaleta i Anđelko Nikolić, a njime su predstavljene pasionske tradicije Imotskog i dijela Imotske krajine.

U nedjelju 13. ožujka u 18 sati u župnoj crkvi sv. Križa u Ogulinu sudionici koncerta bili su na svetoj misi koju je pjevanjem animirao župni zbor iz Imotskog, nakon čega su održali predviđeni program. Glavni nastup bio je u bazilici Srca Isusova u Zagrebu u ponedjeljak 14. ožujka u 20 sati.

Tijekom koncerta, u kojem su se izmjenjivali korizmeni napjevi iz Imotskog i njegove okolice, glumci iz Muke Isusove, koja se od 1998. godine održava na Cvjetnicu u

Imotskom, prikazali su dvije scene iz Muke: Isusovo primanje križa na početku križnog puta te susret Isusa i Gospe.

U Glavini Donjoj u našoj župi svake se godine svečano proslavi naslovnik crkve i zaštitnik mjesta sv. Josip. Za

proslavu su se vjernici u Glavini pripremali trodnevnicom, koju su predvodili fra Kristian Stipanović, gvardijan i župnik, i fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar.

Na samu svetkovinu, u subotu 19. ožujka u 10:30 počela je procesija kao uvod u svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Nedjeljko Čarapić, župnik Podbablja. U koncelebraciji su bili fra Kristian i fra Zoran, zatim fra Denis Šimunović, župnik Vinjana, fra Jakov Udovičić, župni vikar Vinjana, te fra Ivan Vuletić, student crkvene povijesti u Rimu. Pjevanje na misi animirao je dječji zbor iz Glavine pod vodstvom s. Sofije Vuković.

Na kraju slavlja fra Kristian je zahvalio fra Nedjeljku i svima koji su na bilo koji način doprinijeli dostojanstvenoj i svečanoj proslavi Sv. Josipa. Svima koji nose ime sv. Josipa čestitao je imendan, a po ustaljenoj tradiciji u kripti crkve nakon mise bilo je prigodno čašćenje.

Proslava Sv. Josipa


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A

Cvjetnica u ImotskomProcesija i misa

Na Cvjetnicu 20. ožujka u 9 sati vjernici naše župe po tradiciji su se okupili na Topani da tu

obave blagoslov maslinovih grančica i upute se u procesiji prema crkvi sv. Franje te tako proslave svečani Isusov ulazak u Jeruzalem. Na čelu procesije, iza križonoše, išla su djeca u židovskim nošnjama s palminim i maslinovim granama, a iza njih glumci koji su predstavljali apostole i Isusa, podsjećajući sve prisutne na ambijent Kristova ulaska u

grad njegove proslave. Isusa je ove godine u procesiji glumio Ivo Bilopavlović.

Nakon ulaska u crkvu nastavilo se euharistijsko slavlje koje je predvodio samostanski i župni vikar fra Zoran Kutleša, uz koncelebraciju gvardijana i župnika fra Kristiana Stipanovića. U svetoj je misi po običaju svečano ispjevana Muka: pripovjedača je pjevao Anđelko Nikolić - Đelo, Isusove riječi fra Kristian, a ostale uloge članovi zbora pod ravnanjem s. Sofije Vuković.

Dramski prikaz Muke IsusoveNa Cvjetnicu navečer Imotski je 17. put

postao Jeruzalem iz Isusova vremena jer je i ove godine održana čuvena Imotska Muka. Dramski prikaz Muke Gospodina našega Isusa Krista započeo je pozdravom samostanskog i župnog vikara fra Zorana. Zahvalio je svima koji su zaslužni za održavanje Muke – sponzorima, tehničkoj i stručnoj podršci, glumcima, a osobito gledateljima, zbog kojih se i održava Muka. I ove se godine Muka mogla pratiti u prijenosu na samostanskoj web stranici te na mnogim portalima na internetu.

Od početka održavanja Muke (1998.) ovo je prvi put da ulogu Isusa nije odigrao jedini profesionalni glumac u Muci Tomislav Martić. On je došao u Imotski nekoliko dana prije Muke na probe, ali je tijekom generalne probe u subotu 19. ožujka osjetio jaku bol

u leđima zbog čega nije mogao nastupiti u nedjelju. Umjesto njega ulogu Isusa odigrao je gvardijan fra Kristian, osim scene križnog puta u kojoj ga je zamijenio Ivo Bilopavlović.

Po običaju, scene Posljednje večere i uhićenja u Getsemaniju održane su u samostanskom vrtu, a zatim se povorka s glumcima i statistima uputila na mjesto suđenja pred Pilatom. Nakon osude na ulicama Imotskog prikazan je Isusov križni put, na kojem je susreo svoju majku Mariju, Veronika mu je rupcem obrisala lice, a Šimun Cirenac pomogao nositi križ do Kalvarije, koja je predstavljena imotskom tvrđavom Topanom. U završnoj sceni na Kalvariji prikazano je Isusovo razapinjanje i smrt. Muka je završila scenom skidanja Isusova tijela s križa, odnosno slikom praznog križa, što nas podsjeća na ulazak u Veliki tjedan.


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A

Održan 16. Vodički festival žudija

Na Uskrsni ponedjeljak 28. ožujka u našem je gradu održan Vodički festival žudija. Taj se festival svako

šestu godinu održava u Vodicama, a ostalih godina održava se u župama u kojima postoje i djeluju žudiji (čuvari Isusova groba). Festival je prvi put održan 2001. u Vodicama, a ovo je bio 16. po redu. Ove je godine sudjelovalo oko 500 čuvara Isusova groba iz 32 župe.Nakon okupljanja sudionika u 9 sati u crkvi sv. Franje počela je sveta misa koju je predvodio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, uz koncelebraciju imotskog gvardijana fra Kristiana Stipanovića i još trojice svećenika. Na misi je pjevanje animirao župni zbor pod ravnanjem Anđelka Nikolića i s. Sofije Vuković. Na kraju misnog slavlja prisutne je pozdravio gvardijan te je zahvalio svima koji su doprinijeli održavanju festivala. Potom

je Šime Strikoman, jedan od organizatora festivala, pozdravio prisutne, zahvalio domaćinima te najavio daljnji program. Uslijedilo je postrojavanje žudija u ulici Ante Starčevića i mimohod na imotsku tvrđavu Topanu, gdje je na nogometnom igralištu Gospin dolac Šime Strikoman snimio svoju 509. milenijsku fotografiju. Nakon povratka sudionika do samostana uvodnim pozdravom Luke Lipića, organizatora festivala, i Ante Nadomira Tadića Šutre, voditelja, započeo je sam festival. Prvi su nastupili domaći čuvari Isusova groba te su izveli dvije scene iz Imotske Muke: krunjenje Isusa trnovom krunom i susret s Gospom. Potom su se izmjenjivali nastupi pojedinih župa, u kojima su čuvari Isusova groba prikazali prisutnima osobitosti običaja u svojim župama u Vazmenom trodnevlju. Susret je završio ručkom svih sudionika i njihovih gostiju.

Cvjetnica u ImotskomProcesija i misa

Na Cvjetnicu 20. ožujka u 9 sati vjernici naše župe po tradiciji su se okupili na Topani da tu

obave blagoslov maslinovih grančica i upute se u procesiji prema crkvi sv. Franje te tako proslave svečani Isusov ulazak u Jeruzalem. Na čelu procesije, iza križonoše, išla su djeca u židovskim nošnjama s palminim i maslinovim granama, a iza njih glumci koji su predstavljali apostole i Isusa, podsjećajući sve prisutne na ambijent Kristova ulaska u


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A

Slavlje sakramenta potvrde

1. Ivana Bago2. Lucija Bago3. Ivica Bekavac4. Žana Boras5. Josip Brečić6. Marija Brnas7. Josip Bubalo8. Josipa Bubalo9. Marijan Budimir10. Jelena Buljan11. Ante Carević12. Mario Čagalj13. Zdravko Čelan14. Marin Ćerluka15. Ivana Divić16. Joško Divić17. Milena Divić18. Mara Đuzel19. Slavica Grabovac20. Tina Grančić21. Adam Grbavac22. Sanda Grbić23. Matej Gudelj24. Petra Jović25. Martina Katić26. Ivan Kolovrat27. Matea Kolovrat28. Mijo Kolovrat29. Suzana Kolovrat30. Ana Kopač

31. Ante Kujundžić Lujan32. Ana Kukavica33. Ivan Kukavica34. Mateo Kukavica35. Monika Kukavica36. Matija Lasić37. Vladimir Lasić38. Marko Lelas39. Marko Lubina40. Ana Mia Mandić41. Iva Maršić42. Ante Medvidović43. Ante Medvidović44. Ante Meter45. Hrvoje Milardović46. Josipa Mršić47. Anđela Mustapić Jogun48. Ana Olujić49. Petra Olujić50. Danijel Ostojić51. Nikola Ostojić52. Luka Patrlj53. Mario Pavić54. Mateo Pavić55. Ana-Marija Perić56. Ivana Petričević57. Mate Petričević58. Ante Protrka59. Anamaria Puljak60. Antonio Puljiz

Popis krizmanika

2016.

IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A

61. Anamaria Rajič62. Ivan Rašić63. Nediljko Rebić64. Mila Selak Zeljko65. Ivan Skender66. Ana Slišković67. Matea Smoljko68. Ivan Soldo69. Ivan Strinić70. Kristina Strinić71. Ivan Šarić72. Stjepan Šimić73. Katarina Šimunović74. Marta Šimunović75. Vlade Šimunović76. Jure Šutalo77. Marija Tandara78. Stana Tandara79. Martina Tomas80. Zorana Tomasović81. Helena Tonković82. Nina Tonković83. Marija Mihaela Vidak84. Nediljka Vilenica85. Dominik Vujčić86. Antonela Zdilar87. Magdalena Zdilar88. Matea Znaor89. Mateo Znaor

Slavlje sakramenta potvrde ili krizme održano je u našoj župi u nedjelju 8. svibnja s početkom u

11 sati. Ove je godine taj sakrament primilo 89 mladih iz naše župe.

Euharistijsko slavlje u našoj župnoj crkvi predvodio je don Alojzije Čondić, profesor pastoralne teologije na KBF-u u Splitu, uz koncelebraciju fra Zorana Kutleše, samostanskog i župnog vikara. Ceremonisti su

bili gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović i župni vikar fra Lazar Perica.

Na kraju svete mise fra Kristian je čestitao svim slavljenicima i njihovim obiteljima te zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se slavlje krizme odvije svečano i dostojanstveno. Osobito je zahvalio predvoditelju slavlja don Alojziju koji je u ime nadbiskupa pohodio našu župu i podijelio sakrament potvrde.


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A

Slavlje prve pričesti

Popis prvopričesnika2016.

S lavlje prve pričesti u našoj je župi bilo na svetkovinu Duhova 15. svibnja. Ove smo godine

imali 96 prvopričesnika. Kao i prijašnjih godina, svečanost je započela procesijom u 10:30. Svetu je misu predvodio naš župni i samostanski vikar fra Zoran Kutleša, a pjevanje je animirao dječji zbor „Gospini anđeli“ pod ravnanjem s. Sofije Vuković.

U euharistijskom slavlju prvopričesnici su recitirali, čitali čitanja, pjevali psalam, predmolili molitvu vjernika i prinosili svoje darove, od kojih posebno valja istaknuti dar za siromašne - skupili su 2.100 kn za potrebite.

Na kraju slavlja fra Zoran je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se svečanost prve pričesti odvije na lijep i skladan način.

1. Antonio Aračić2. Josip Aračić3. Marta Aračić4. Antea Bago5. Petra Barešić6. Dani Bilić7. Andrea Brečić8. Anđela Brnas9. Matea Buconjić10. Ante Budimir11. Jana Češljar12. Marija Ćorić13. Ante Ćosić14. Ante Divić15. Ivan Divić16. Marko Divić17. Petar Domazet18. Ana Gadžo19. Nikola Glavota20. Ivona Grančić21. Lucija Grančić22. Ante Grbavac23. Marko Gudelj24. Anđela Jažić25. Lana Jažić26. Ljubomir Jažić27. Franko Jukić28. Ivan Jukić29. Ivan Juričević30. Matea Juroš31. Laura Katanušić32. Šime Katić

33. Lana Kelava-Vrdoljak34. Antea Kilić35. Ivan Knezović36. Tamara Knežević37. Ana Kujundžić38. Marin Kujundžić39. Marta Kujundžić40. Mateo Kujundžić41. Marko Kukavica42. Luka Kukavica43. Lana Kutleša44. Ana Matija Kuzman45. Pave Lasić46. Ivan Lončar47. Toni Lončar48. Filip Lozo49. Ivan Ljubičić50. Renato Majić51. Mila Malenica52. Magdalena Mandić53. Mia Mandić54. Nika Mandić55. Roko Markota56. Ela Matić57. Ante Matković58. Milan Matković59. Ivona Medvidović60. Lucia Mendeš61. Slaven Milardović62. Ivana Mrkonjić63. Ivan Mršić64. Josipa Mršić

65. Ruža Mršić66. Josip Parlov67. Nikola Pavić68. Ratko Petričević69. Branimir Petrušić70. Ela Petyo71. Neda Protrka72. Mara Puljić73. Ante Puljiz74. Ana Rajič75. Antonija Rašić76. Duje Rebić77. Jakov Rebić78. Marija Rebić79. Lara Rogić80. Tonko Sabljić81. Stipe Sočo82. Marino Šerlija83. Domagoj Šimić84. Josipa Šimić85. Josipa Štrljić86. Mate Šućur87. Mirka Tolić88. Meri Tonković89. Anđela Ujević90. Tomislav Ujević91. Dino Vidak92. Dinko Vidulin93. Antonija Vujčić94. Mislav Vuković95. Eva Zdilar96. Pavao Zdilar


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A

Susret ministranata

U našem je samostanu u subotu 28. svibnja s početkom u 9:30 održan susret ministranata. U susretu je

sudjelovalo 125 ministranata iz 8 župa naše Provincije: Imotski, Lovreć-Opanci, Proložac, Runović, Slivno, Studenci, Vinjani i Zmijavci. U pripremi i održavanju susreta pomagali su naši bogoslovi i postulanti.

Nakon doručka ispod samostanskog cedra u 10 sati u crkvi sv. Franje bilo je pokorničko bogoslužje, koje je predvodio fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar. U 10:30 procesijom je započelo euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Zoran, uz koncelebraciju četvorice svećenika. Misu je pjevanjem animirao dječji zbor pod ravnanjem s. Sofije Vuković.

Poslije mise uslijedio je kviz znanja u samostanskoj dvorani, a u crkvi je za to vrijeme održan prigodni program za ostale ministrante. U tom su programu najprije djeca iz Vinjana održala predstavu o Božjem milosrđu, što je pripremila vjeroučiteljica Marija Škeva. Nakon toga bogoslov fra Ivan Đuzel predstavio je ministrantima odgojne zavode naše Provincije, osobito bogosloviju. Kviz znanja vodio je bogoslov fra Filip Čogelja.

U kvizu su prvo mjesto osvojili ministranti iz Vinjana, a drugo mjesto ministranti iz Studenaca.

Poslije kviza bio je ručak za sve ministrante pod samostanskim cedrom. Nakon ručka započeo je nogometni turnir u kojem su pobijedili ministranti iz Zmijavaca, a drugo mjesto osvojili su ministranti iz Prološca.


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A

Proslava Gospe od AnđelaDevetnica

U nedjelju 24. srpnja u Imotskom je počela devetnica Gospi od Anđela, zaštitnici Imotskog i Imotske

krajine. Prvi dan devetnice u crkvi sv. Franje euharistijsko je slavlje predvodio fra Frano Laco, župnik Zmijavaca, uz koncelebraciju fra Kristiana Stipanovića, gvardijana i župnika. Pjevanje na misi animirao je zbor iz Zmijavaca pod ravnanjem s. Jasne Kasalo.

Običaj je da se prvih šest dana devetnice u čast Gospe od anđela održava u crkvi sv. Franje, a zadnja tri dana kod crkve Gospe od anđela na Topani. Ove je godine prvu večer na Topani u subotu 30. srpnja euharistijsko slavlje predvodio don Petar Čondić, župnik Poljica, župe čiji su župljani taj dan hodočastili Gospi od Anđela. U koncelebraciji je bio fra Lazar Perica, župni vikar Imotskog, a pjevanje na misi animirao je župni zbor iz Poljica.

UočnicaNa uočnicu svetkovine Gospe od Anđela

u crkvi sv. Franje u ponedjeljak 1. kolovoza u 12 sati svečano je otvoren porcijunkulski oprost. Oprost je otvorio gvardijan, a otvorenju su prisustvovali franjevci iz imotskoga samostanskog okružja i vjernici imotske župe. Nakon otvorenja oprosta vjernici su imali priliku za sakrament pomirenja.

Zadnji dan devetnice svečano je proslavljen kod crkve Gospe od Anđela. Od 18 sati vjernici su imali priliku ispovjediti se na prostoru ispod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima. S početkom u 19 sati uz crkvu je slavljena sveta misa koju je predvodio dr. fra Željko Tolić, župnik Slivna i profesor na KBF-u u Splitu. U koncelebraciji su bili fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog, fra Josip Sušić, dušobrižnik u Kölnu, i fra Rafael Begić, ispovjednik u samostanu. Na

zadnji dan devetnice i ove su godine Gospi od Anđela hodočastili vjernici iz Slivna, a pjevanje je animirao župni zbor iz Slivna.

SvetkovinaU utorak 2. kolovoza svečano smo proslavili

svetkovinu Gospe od Anđela, zaštitnice Grada i Imotske krajine. Nakon devetodnevne priprave na svetkovinu su u crkvi sv. Franje slavljene mise u 7 i 10:30, a središnje je slavlje započelo u 18 sati procesijom od crkve sv. Franje do Topane, do spomenika poginulim braniteljima, gdje je euharistijsko slavlje predvodio nadbiskup splitsko-makarski i metropolit mons. Marin Barišić. Procesiju do Topane animirao je gvardijan fra Kristian, a glazbeno su je popratili članovi HPO Gradska glazba Imotski, predvođeni kapelnikom prof. Ivanom Glibotom Crnim.

U euharistijskom slavlju u koncelebraciji s Nadbiskupom bila su 22 svećenika. Pjevanje na središnjem slavlju animirao je veliki zbor sastavljen od župnih zborova župa imotskoga samostanskog okružja, pod ravnanjem Anđelka Nikolića i s. Sofije Vuković.

U svojoj propovijedi mons. Barišić naglasio


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A

je da ovogodišnjim slavljem započinjemo proslavu 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka, što ćemo završiti sljedeće godine na svetkovinu Gospe od Anđela. Zanimljivo je da se danas navršava 800 godina od ustanovljenja blagdana Gospe od Anđela (1216.), kad je sv. Franjo izmolio od pape Honorija III. porcijunkulski oprost. Sjećamo se u ovoj proslavi oslobođenja od Turaka, kao i oslobođenja od neprijatelja u Domovinskom ratu. Riječ je o oslobođenju od vanjskih neprijatelja, ali je puno važnija sloboda od unutarnjeg neprijatelja, a to je grijeh. U našem srcu vodi se svakodnevna borba za slobodu, slobodu od grijeha, slobodu života djece Božje. Zato nam je važna izvanredna jubilejska godina milosrđa Božjega jer nas upućuje na Onoga koji nam može dati tu prijeko potrebnu slobodu za sretan i osmišljen život.

O. nadbiskup istaknuo je da danas slavimo Gospu kao Kraljicu anđela. Anđeli su poslanici, preteče, glasnici Božji ljudima. Kao što je u evanđelju anđeo Gabrijel donio radosnu vijest Mariji, tako su i nama naši pređi, naši očevi i majke, djedovi, bake i ostali prije njih predali polog vjere i radosnu vijest o Marijinu

zagovoru u oslobođenju od ondašnjih neprijatelja. I mi trebamo biti anđeli svojim bližnjima – osobito roditelji svojoj djeci – te im donijeti radosnu vijest i svjedočanstvo Božjeg milosrđa koje čovjeku donosi slobodu, novi život, odnosno čini da čovjek već sada i ovdje uskrsne.

Mons. Marin zaključio je podsjetivši sve da se svetkovina Gospe od Anđela počela slaviti u crkvici Porcijunkuli, što znači mali dio, komadić, parcela. Svi mi možemo biti parcela raja, komadić neba ako se otvorimo Božjoj milosrdnoj ljubavi koja čovjeka preobražava i uskrisuje. Ako budemo u svom srcu imali Boga, onda ćemo mi, naše obitelji, naš kraj, naša domovina biti porcijunkula rajskog zajedništva s Bogom, Marijom i svima svetima.

Na kraju misnog slavlja prisutnima se obratio o. gvardijan zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se svetkovina Gospe od Anđela proslavi na svečan i dostojanstven način. Osobito je zahvalio o. nadbiskupu koji je ove godine predvodio središnje slavlje i uputio svoju pastirsku riječ okupljenim vjernicima.

Ove smo godine Dan mučenika Provincije obilježili u nedjelju 25. rujna, kada je ujedno počela

devetnica sv. Franji, zaštitniku i naslovniku samostana i župe.

Sveta misa za ubijene fratre slavljena je u crkvi sv. Franje u 19 sati, a predvodio ju je župnik Podbablja fra Nedjeljko Čarapić. U koncelebraciji su bili gvardijan fra Kristian Stipanović, župnik Slivna fra Željko Tolić i još šestorica svećenika. Na početku slavlja o. gvardijan pozdravio je prisutne vjernike te pročitao imena naših fratara ubijenih od 1942. do 1948.

Fra Nedjeljko je u prigodnoj propovijedi rekao da sjećanje na ubijene fratre budi u nama razne osjećaje. Kao Kristovi učenici ne smijemo dopustiti da nam srce obuzme mržnja i osvetoljubivost prema progoniteljima Crkve, nego ponos na naše mučenike koji su nam svijetli primjer kako se svjedoči Isusa Krista u teškim vremenima. Naše će sjećanje na njih biti pravo i potpuno ako se ugledamo u njih te i sami budemo svjedoci Evanđelja u današnjem svijetu.

Dan mučenika Provincije


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A

Proslava Sv. FranjeDevetnica

I ove smo se godine za svetkovinu naslovnika i zaštitnika naše župe pripremali devetnicom.

Propovjednici u devetnici bili su fra Nedjeljko Čarapić, župnik Podbablja, te naši svećenici fra Lazar Perica, fra Kristian Stipanović i fra Zoran Kutleša.

Na zadnju večer devetnice sv. Franji u ponedjeljak 3. listopada u 19 sati slavljena je svečana misa uočnica koju je predvodio fra Zoran, uz koncelebraciju gvardijana fra Kristiana i još šestorice svećenika. Fra Kristian i fra Zoran ujedno su od 1. do 3. listopada vodili trodnevnu duhovnu obnovu za Franjevački svjetovni red imotskoga samostanskog okružja.

Nakon svete mise fratri iz samostanskog okružja u zajedništvu s ostalim vjernicima slavili su Obred preminuća sv. Franje. Na kraju obreda, koji je predvodio gvardijan, prisutni su vjernici mogli iskazati štovanje moćima sv. Franje.

U 21:30 počelo je bdijenje pred Presvetim, što je pripremio i predvodio fra Kristian.

SvetkovinaU utorak 4. listopada svečano smo proslavili

svetkovinu Sv. Franje Asiškog, zaštitnika naše župe i samostana. Središnje slavlje počelo je u 10:30 procesijom koju je animirao fra Kristian, a sviranjem su je pratili članovi HPO Gradska glazba Imotski, predvođeni kapelnikom prof. Ivanom Glibotom Crnim.


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A

Nakon procesije u crkvi sv. Franje slavljena je sveta misa koju je predvodio fra Josip Grbavac, uz koncelebraciju o. gvardijana i još devetorice svećenika. Pjevanje na misi animirao je veliki župni zbor pod ravnanjem Anđelka Nikolića, uz sviranje s. Sofije Vuković.

U prigodnoj propovijedi fra Josip je predstavio lik sv. Franje, svetca koji u sebi i danas ima neodoljivu privlačnost za mnoge. Zatim je istaknuo ulogu franjevaca Hrvatskoj, osobito na području Imotske krajine gdje su upravo franjevci najzaslužniji za očuvanje vjere te hrvatske kulture i identiteta. Fra Josip je u kratkim crtama predstavio sudjelovanje ondašnjih franjevaca u oslobađanju Imotskog i Imotske krajine od Turaka te njihovo kasnije djelovanje na dobrobit naroda toga kraja.

Na kraju misnog slavlja prisutne je vjernike pozdravio o. gvardijan, zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli skladnoj i dostojanstvenoj proslavi. Svima je čestitao svetkovinu sv. Franje, osobito članovima franjevačke obitelji.

Poslije euharistijskog slavlja članovi OFS-a iz Imotskog pripremili su ispod samostanskog cedra zakusku za svoje goste iz drugih bratstava OFS-a imotskoga samostanskog okružja.

U nedjelju 16. listopada u našoj je župi svečano proslavljena 25. obljetnica posvete crkve sv.

Josipa u Glavini Donjoj. Svečano euharistijsko slavlje predvodio

je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, a u koncelebraciji su bili gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović te samostanski i župni vikar fra Zoran Kutleša. Pjevanje na misi animirao je veliki župni zbor pod ravnanjem Anđelka Nikolića i s. Sofije Vuković, a ceremonist je bio nadbiskupov tajnik Gabrijel Kamber.

Prije svete mise djeca i mladi iz Glavine Donje održali su kratki uvodni program, koji

Proslava 25 godina crkve sv. Josipa u Glavini Donjoj

su s njima pripremile i uvježbale učiteljice iz područne škole u Glavini.

U svojoj homiliji o. Nadbiskup povezao je slavlje obljetnice posvete crkve sv. Josipa, koja je prostor posvećen bogoslužju i molitvi, s nedjeljnim misnim čitanjima u kojima se govori upravo o molitvi. Posebno je istaknuo molitvu Mojsija na brdu dok su se Izraelci borili s Amalečanima. Taj nam događaj ponajprije govori da svaka istinska molitva zadire u sve pore ljudskog života, odnosno povezana je s konkretnom životnom stvarnošću.

Mons. Barišić istaknuo je Mojsijeve uzdignute ruke kao simbol molitve. Dok


Na kraju je naglasio da je sv. Josip zaštitnik Hrvatskog sabora i čitave Domovine, kao i Glavine Donje u kojoj danas slavimo srebrni jubilej crkve posvećene njemu. Preporučio je zagovoru i zaštiti sv. Josipa čitav hrvatski narod, a osobito Glavinu Donju da svi živimo po Božjoj volji u miru i radosti.

Na kraju euharistijskog slavlja prisutnima se obratio gvardijan zahvalivši svima koji su zaslužni za izgradnju i uređenje crkve sv. Josipa, u kojoj se svake nedjelje i svetkovine slavi sveta misa, a subotom održava vjeronauk za djecu i mlade iz tog mjesta. Zahvalio je svima koji su doprinijeli svečanosti proslave 25. obljetnice posvete crkve, na poseban način o. Nadbiskupu koji se rado odazvao na slavlje i uputio svoju pastirsku riječ vjernicima.

Nakon mise u dvorani koja se nalazi u kripti crkve mještani Glavine pripremili su zakusku.

Ideja o gradnji crkve u Glavini Donjoj nastala je već šezdesetih godina prošlog stoljeća kad su mještani iz brdskog predjela počeli graditi kuće u polju, čime

je naselje polako raslo te se osjetila potreba za filijalnom crkvom u tom dijelu imotske župe. Zahtjev za gradnju crkve upućen je

nadležnim državnim tijelima 19. veljače 1986., kad je gvardijan i župnik bio pokojni fra Ante Madunić. Zbog nesklonosti tadašnjih vlasti dozvola je izdana tek 3. veljače 1989. Kamen temeljac postavljen je 18. ožujka iste godine. Naime, te je godine Cvjetnica bila 19. ožujka, tako da se Sv. Josip slavio dan ranije.

Nakon više od dvije godine gradnje crkvu je u nedjelju 25. kolovoza 1991. posvetio tadašnji splitsko-makarski nadbiskup mons. Ante Jurić.

su ruke bile uzdignute, Izraelci su pobjeđivali, a kad su ruke bile spuštene, Izraelci su gubili. Naš je ljudski život obilježen trajnom borbom, borbom za dobro, odnosno za istinu, pravdu, obitelj, život… Ako u toj borbi ruke nisu uzdignute, tj. ako našu borbu ne prati molitva, onda sigurno gubimo, onda zlo jača i odnosi pobjedu.

Citirajući jednog židovskog pjesnika koji je rekao da njegov narod nije gubio zbog manjka oružja niti pobjeđivao zbog obilja oružja, o. Nadbiskup osvrnuo se na borbu za hrvatsku slobodu i nezavisnost. U molitvi uzdignute ruke branitelja i čitavog našeg naroda učinile su da, unatoč premoći neprijatelja u naoružanju, pobijedimo i izborimo toliko željenu slobodu i mir.


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A

Slavlja vojske i policijeSlavlje Imotske bojne

U srijedu 1. lipnja u Imotskom je svečano obilježena 25. obljetnica osnutka 3. bojne 4. brigade

Zbora narodne garde, poznate kao Imotska bojna. Proslava je počela u 10 sati na Topani polaganjem vijenaca kod spomenika poginulim braniteljima, nakon čega je fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar, izmolio odrješenje za sve poginule pripadnike Imotske bojne.

U 10:30 u crkvi sv. Franje fra Zoran je predvodio misu za poginule branitelje. U koncelebraciji je bio fra Jakov Udovičić, župni vikar Vinjana.

U prigodnoj propovijedi fra Zoran je rekao da je proslava 25. obljetnice osnutka Imotske bojne počela na Topani, kod spomenika poginulim braniteljima blizu crkvice Gospe od Anđela. Ta nas mala, ali draga crkva podsjeća na veliku pobjedu koju su naši pređi izvojevali prije gotovo 300 godina, kada je 1717. o blagdanu Gospe od Anđela Imotska krajina oslobođena od Turaka. Slaveći obljetnicu osnutka Imotske bojne sjećamo se na poseban način Domovinskog rata i pobjede koju smo

ostvarili po Gospinu zagovoru. Zahvalni smo Bogu i Gospi na pobjedi, na žrtvi naših poginulih branitelja i na svima onima koji su svoje živote izložili za slobodu naše Domovine. Dobro je da se okupljamo na ovim slavljima jer smo pozvani i danas zajedno se boriti za istinu i pravdu, za ponos i čast naše Imotske krajine i čitavoga hrvatskog naroda.

Proslava 25. obljetnice osnutka 115. brigadeU petak 29. srpnja svečano smo obilježili

25. obljetnicu osnutka 115. brigade, poznate kao Imotska brigada. U 10 sati na Topani bilo je polaganje vijenaca kod spomenika poginulim braniteljima, nakon čega je fra Zoran izmolio odrješenje za sve poginule branitelje. Poslije toga s početkom u 10:30 u crkvi sv. Franje fra Zoran je slavio svetu misu za poginule pripadnike 115. brigade. U koncelebraciji su bili fra Ante Kukavica i don Jakov Cikojević.

U prigodnoj propovijedi fra Zoran je rekao da više puta tijekom godine slavimo misu za pokojne branitelje. U tim i sličnim prigodama nastojimo Bogu zahvaliti za njihovu žrtvu za

„Dijamantni pir“ u obitelji Mustapić

N a prvu nedjelju došašća 27. studenoga na župnoj misi u 9 sati bračni par Marijan i

Draga (Mara) Mustapić proslavili su 60 godina bračnog života (dijamantni pir). Marijan i Draga rođ. Rebić vjenčali su se 24. studenoga 1956. u Vinjanima. Iz njihovog braka poteklo je petero djece (sin i četiri kćeri), 18 unučadi i 24 praunučadi.

Svetu misu predvodio je gvardijan fra Kristian, koji je na kraju slavlja Marijanu i Dragi u ime samostana i župe čestitao njihov veliki bračni jubilej te im uručio apostolski blagoslov pape Franje o 60. godišnjici braka.


IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

A

Zavjetovanje i ulazak u novicijat u OFS-u Imotski i Zmijavci

N. svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, u utorak 8. prosinca

2016. na večernjoj misi u 18 sati u crkvi sv. Franje u Imotskom bilo je zavjetovanje i primanje u novicijat u mjesnim bratstvima OFS-a Imotski i Zmijavci. Euharistijsko je slavlje predvodio fra Zoran Kutleša, duhovni asistent OFS-a u Imotskom, uz koncelebraciju fra Frane Lace, duhovnog asistenta OFS-a u Zmijavcima.

Nakon homilije pred ministrom imotskog bratstva Ružicom Budimir trajne zavjete dale su Vesna Jerković, Marija Strinić i Katica Zec, zavjete na godinu dana dali su Tomislav Kvesić – Toša i Antonija Milas, a u novicijat su primljeni Nediljko Gudelj i Lidija Peko-Lončar. Svjedoci su bili Jasna Šabić i Dragutin Koštro.

U zmijavačkom bratstvu pred ministrom Jasnom Šabić trajne su zavjete dale Kristina Biočić, Manda Ivkošić i Valentina Vidak, a u novicijat je primljena Marija Gudelj. Svjedoci su bili Ružica Budimir i Dragutin Koštro.

Iz života Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke

mladežiPredstavljanje monografije „Macelj 1945.“

U srijedu 11. svibnja s početkom u 19:45 u organizaciji našeg samostana i OFS-a Imotski u dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Imotskom održano je predstavljanje monografije „Macelj 1945.“.

Na početku predstavljanja, nakon pjevanja himne, prisutne je pozdravio gvardijan fra Kristian Stipanović. Kao uvod u predstavljanje monografije član OFS-a Imotski Dragutin Koštro, profesor povijesti u imotskoj gimnaziji, održao je kratko predavanje o političko-društvenom kontekstu u kojem su se dogodila stradanja Hrvata u Macelju nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Nakon tog predavanja o radu Udruge Macelj govorio je književnik i publicist Mihovil Bogoslav Matković, a zatim je autor Damir Borovčak detaljno predstavio samu monografiju. Moderator predstavljanja bio je pukovnik Branko Lubina, a pjevanjem je događaj obogatila klapa Bratovština sv. Stjepana iz Gorice.

nastojimo Bogu zahvaliti za njihovu žrtvu za slobodu naše Domovine. Možemo sigurno reći da, nažalost, naša Domovina nije onakvom kakvu su je sanjali i za nju se borili naši pokojni branitelji. No, danas nismo tu da bismo govorili o tome, nego da bismo se molili i za vječni pokoj naših poginulih vitezova i za sadašnjost i budućnost Lijepe naše. Zato molimo svemogućeg Boga, u čijoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi, da dade vječni mir u nebesima našim pokojnicima, a da našu Domovinu obdari mirom i blagostanjem za sve njezine žitelje.

Proslava 26. obljetnice osnutka policijskih snaga

U petak 7. listopada u organizaciji Udruge policijskih branitelja iz Imotskog svečano je proslavljena 26. obljetnica osnutka policijskih snaga. Prije 26 godina 40 Imoćana uključilo se u hrvatske redarstvenike, a od njih su dvojica dala svoj život za slobodu Domovine.

U 16 sati na Topani je bilo polaganje vijenaca, a zatim je gvardijan fra Kristian Stipanović izmolio odrješenje za sve poginule branitelje. U 16:30 u crkvi sv. Franje bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Kristian.

U svojoj je propovijedi povezao slavlje Gospe od Krunice s proslavom obljetnice osnutka policijskih snaga u Imotskom. Crkva se na ovaj dan spominje pobjede u pomorskoj bitci kod Lepanta, u čemu su vjernici jednodušno pripisali glavne zasluge zagovoru Blažene Djevice Marije. I naši su branitelji u Domovinskom ratu s pouzdanjem u Gospin zagovor s krunicom oko vrata išli hrabro u obranu Domovine. Njihovu borbu pratila je ustrajna i pouzdana molitva u obiteljima i crkvama. Poticaj nam je to da danas obnovimo molitvu u našim obiteljima jer samo s pomoću Božjom, samo s Marijinim zagovorom možemo ostvariti sretnu sadašnjost i budućnost.


Izbori u mjesnom bratstvu FrameU petak 7. listopada u bratstvu naše

Frame održani su izbori za novo vijeće tog bratstva. Izborima je predsjedala Magdalena Kartelo, članica Područnog vijeća Splitsko-dubrovačkog područja Frame.

Nakon molitve i zaziva Duha Svetoga naši su framaši izabrali sljedeće vijeće:

Slavica Grabovac, predsjednicaLucija Bago, potpredsjednica Josipa Zdilar, tajnicaAnte Carević, blagajnikIvana Divić, voditeljica formacije.Oni su nakon izbora prihvatili svoju službu

te primili Božji blagoslov kako bi mogli raditi na dobro cijeloga bratstva.

Uz njih petero član je vijeća i fra Lazar, duhovni asistent.

Izbori u mjesnom bratstvu OFS-aU nedjelju 6. studenoga u imotskom

bratstvu OFS-a održani su izbori za novo

vijeće tog bratstva, koje će u naredne tri godine voditi i animirati život i rad bratstva. Izborima je predsjedala Mila Šuto, ministra Splitsko-dubrovačkog područja OFS-a.

Tajnica izbora bila je Marija Strinić, a brojačice glasova Marina Mršić i Veliborka Zadrić.

Nakon molitve i zaziva Duha Svetoga birani su novi vijećnici. Kao novo vodstvo bratstva Imotski izabrani su:

Angela Koštro, ministra Tomislav Matković, doministarAnkica Olujić, tajnicaZdravko Olujić, blagajnikDragutin Koštro, učitelj formacijeIvana Mršić, bratska animatorica Frame. Uz njih šestero član je vijeća fra Zoran,

duhovni asistent. On je na kraju izbora zahvalio dosadašnjim vijećnicima i čestitao novima, a potom zazvao blagoslov na nove vijećnike i čitavo bratstvo.

IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE

I S

AM

OST

AN

A IZ Ž

IVO

TA Ž

UPE I SA

MO

STAN

AObećanja u bratstvima Frame

samostanskog okružjaObičaj je u našem samostanskom okružju

da novi članovi svih bratstava Franjevačke mladeži svoja prva obećanja daju na večernjoj misi na svetkovinu Sv. Franje. Tako je i ove godine 90 mladih po prvi put obećalo da će svoju mladost posvetiti Kristu u bratstvu Frame. Obećanja su dali framaši iz sljedećih bratstava: Imotski (23), Lovreć (8), Podbablje (9), Proložac (16), Runović (6), Vinjani (16) i Zmijavci (12).

Euharistijsko slavlje u 18 sati u crkvi sv. Franje predvodio je fra Lazar Perica, naš župni vikar, uz koncelebraciju petorice svećenika. Nakon svete mise slavlje se nastavilo zakuskom za framaše pod samostanskim cedrom.


POV

IJES

NO

-UM

JET

NIČ

KI

KU

TAK

Nažalost, sve je to kratko trajalo. Krajem 1971. započeo je okrutni obračun sa svim promicateljima hrvatske državnosti. Doslovno je vojno i policijski okupirana cijela Hrvatska, uslijedila su masovna uhićenja, nasilja, progoni, zatvori, zabrane, podvale, etiketiranja, smjenjivanja i šikaniranja, na udaru je bio svaki Hrvat koji je domoljubno i vjernički disao, a kamoli djelovao.

Jugoslavenska armija, milicija i tajne službe, koji su uporište imali u onom drugom – unitarističkom dijelu hrvatskoga republičkog vodstva i ostalim prevrtljivim i anacionalnim komunističkim slugama, režimlijama i doušnicima – zaveli su najkruću vojno–političku diktaturu. Započela je hrvatožderska histerična odmazda protiv, kako su oni govorili, „kontrarevolucionara“, „frankovaca“, „ustaša“, „separatista“, „nacionalista“, „šovinista“, „klerikalaca“, „desničara“, „reakcionara“, „razbijača socijalističke, samoupravne i nesvrstane Jugoslavije“ i slično.

„Hrvatska je poklekla, ali ne i pala“, reče jednom netko o tim bolnim danima hrvatskoga naroda. Slom Hrvatskoga

Ove godine navršava se 45 godina od burnih političkih, gospodarstvenih i kulturnih

zbivanja 1971. u Hrvatskoj, koja je narod zbog snažnoga nacionalnog buđenja i procvata od milja prozvao Hrvatsko proljeće. Međutim, to značajno i časno doba još je uvijek nedovoljno poznato novim hrvatskim naraštajima, gotovo je nepravedno palo u zaborav i, usprkos vremenskom odmaku, još uvijek nije objektivno vrjednovano i stavljeno na mjesto koje mu prema svim okolnostima stvarno pripada u hrvatskoj povijesti.

Ovaj osvrt ne ulazi u iscrpne analize nastanka, trajanja i sloma Hrvatskog proljeća (o tome možda drugom prilikom), nego je tek prigodno, pomalo i emotivno sjećanje ondašnjega mladog zagrebačkog sveučilištarca na to povijesno razdoblje u kojem su Imoćani, a poglavito imotski sveučilištarci, dali golem nacionalni doprinos.

Radi lakše predodžbe iznijet ću za neupućenije u par crta političko stanje u Hrvatskoj od završetka Drugoga svjetskog rata (1945.) do početka renesansnoga doba sedamdesetih godina 20. stoljeća. Naime, tragičnim slomom Nezavisne Države Hrvatske (1941.–1945.) Hrvatima je „zaslugama“ svjetskih velesila nametnuta komunistička Jugoslavija i zavladao je srbo-komunistički režim te se sustavno uništavalo sve što je hrvatsko i katoličko. Mnogi znani i neznani Hrvati ispaštali su zbog svoga domoljublja, ali neslomljivi hrvatski duh davao im je silnu snagu u borbi za slobodu svoje Domovine.

Sazrijevanje mlade poratne generacije, potpomognute starijima, u jednom pomnjivo pripremanom trenutku otkrilo je tračak nade za hrvatski spas – došle su sedamdesete godine. Duboko osviješćen i politički obrazovan hrvatski narod tih je godina doživio vrhunac poslijeratnoga nacionalnog preporoda.

Svenarodni masovni pokret tada je uključio sve slojeve hrvatskoga pučanstva – od radništva i seljaštva, preko energičnih sveučilištaraca i intelektualaca do

POV

IJESNO

-UM

JETN

IČK

I KU

TAK

Odjeci Hrvatskoga proljeća 1971.

nacionalno obraćenoga reformiranog dijela komunističkoga republičkog vodstva. Uz njih, veliku su potporu pokretu u Domovini pružali brojni politički i ekonomski iseljeni Hrvati diljem svijeta. Poseban obol podizanju i oplemenjivanju nacionalne svijesti dala je Katolička Crkva, koja je uvijek tijekom hrvatske povijesti vjerno pratila i služila svom narodu. Naglašavam: ovaj romantični pohod bio je jedinstven i skladan, iako je u sebi okupio ljude različite, ali međusobno uvažavajuće političke orijentacije, pa je među njima bilo pravaša, radićevaca i nacionalno obraćenih komunista.

Mirne bi se duše moglo reći da je hrvatski nacionalni pokret sedamdesetih godina imao sva demokratsko – pluralistička obilježja, iz kojeg bi se tada sigurno razvio višestranački politički sustav. Zajednički je cilj svih sudionika bio uspostava suverene hrvatske države.

Zatočeni sveučilištarci u krugu i na krovu jednog od ženskih paviljona Sveučilišnog doma „Stjepan Radić“ u jutarnjim satima koji su tijekom dana i noći na razne načine probijali blokadu

i, zajedno s ostalim sveučilištarcima iz ostalih zagrebačkih domova, pridružili se desecima tisuća ogorčenih Hrvata koji su uznosito demonstrirali protiv vladajućega jugoslavenoga

komunističkog režima na današnjem Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Od rane prohladne i tmurne nedjeljne

zore 12. prosinca 1971. započela je zračna i zemaljska vojno – milicijska okupacija svih

prilaza Zagrebu, javnih mjesta po gradu i posebno sveučilišnih domova (na slici je

blokada Sveučilišnog doma Stjepan Radić).

proljeća nije pokolebao Hrvate da, u daleko nepovoljnijim uvjetima, strpljivo i odlučno nastave borbu za svoju državu u kojoj će samostalno i suvereno živjeti i ne dati se više nikada naivno zavesti prozirnim i podmuklim idejama o nekim „bratskim“ zajednicama.

Dvadeset godina poslije (1991.), Hrvati su u tome uspjeli. Uskrsla je neovisna Republika Hrvatska, koju su Hrvati u Domovinskom ratu (1991.-1995.), uz velike ljudske i materijalne žrtve, neviđenom hrabrošću i ustrajnošću obranili i oslobodili od srpsko-jugoslavenskog agresora. To je bila i ostat će pobjeda svih Hrvata, koji su u svojoj višestoljetnoj povijesti živjeli, patili i umirali za svoju slobodnu i neovisnu Hrvatsku.

Napomena: Ove objavljene povijesne fotografije (imam ih još), vezane za ondašnje događaje, snimio je i dao mi ih je prije 45 godina moj domski kolega (cimer) i prijatelj iz nezaboravnih zagrebačkih sveučilišnih dana, sada umirovljeni prof. Jure Jović iz Sinja, rodom iz Dragljana kod Vrgorca. Hvala mu!

Ante Čelan Gaganić

UV

OD

GRAD NA GORIGRAD NA GORI

OST

ALO

OSTA

LOO

STA

LOO

STALO

PjesmeU ime ničega

Propali su njihovi vjekovi,uzgibala se mora izgubljenih snova.

U ime ničega.Ispisane su stranice,

one ostaju zaključane mrakom.Pogažena su dječačka nadanja u

probuđeni svijet.Spašeno

postalo je izgubljeno.Kolona živih mrtvaca odmicala je

naprijedi nosila biljeg osuđenih na propast.

Lelek sebrana udaru oluja

koje huče.Crvenilo se umrljalo crnilom.

I kamen priča o izdaji,drvo viče o osvetnicima,

a kaplje zraka romone o nevinim kostima.

Sve u ime višega i boljega –sve u ime ničega.

Imotski, 13. svibnja 2013.

Povratak GospodaraGospodar se vraća,

a moje ruke previše su izgubljeneda ga prime.

Sumnja raste kao rijekai bojim se da će zarobiti moje

tijelo na muljevitom dnu.Hoće li Tvoja ljubav biti dostatna

da me spasi mržnje?

Toplina nestajeu zapletenom korijenju grijeha

i ne će biti dovoljno istineda ga pozovem k sebi.

Hoće li Tvoje oči moći progutatisjenu koja me odavno prati?

Domu nestaje vjerei bojim se da ne će ostati vrata

da se otvore Njemu.Hladno je koži

i osjećam još samo prazninu.Hoće li Tvoje riječi biti dovoljne

da mi podare govor?

Gospodine,uzmi što je ostalo!

Neka Gospodar zatraži svojei pripiše moje ime k sebi.

Frohnleiten, 18. travnja 2015.

Molitva na raskršćuKoračam ovom Zemljom

u bunilu oštroga sna.Misli su odveć teške,

svijet ih prigiba k sebi.Život je postao tek mrtva riječ,

moj dah odavno vene.Nisi tu.

Izgubila sam te.Ostavila na nekom raskršću.

Raskršću Tvoje cestei ceste propalih i izgubljenih tijela.

Slutim da Tvoje vjerno okojoš i sad čeka.

Na istom mjestu.Slutim da i sad vjeruješu lakomislenog stvora

i na onom raskršću moje propastičekaš na povratak.

Na onom raskršću Tvoje cestei ceste propalih i izgubljenih tijela.

Želje su bile varkestvarnosti koja proklinje svetost.I ta me stvarnost učinila iluzijom.

I sadkoračam ovom Zemljom

u bunilu oštroga sna.Koračam umorna od težine

krivih puteva.

Milost Tvoja neka me vrati.Pošalji vjetru glas o mome spasenju

i on će me pronaćikako bi me probudio iz tame

da više nikada ne usnem.Udahni mi moć svojeg poljupca

da moja stopala više ne učine grješkuna onom raskršću Tvoje ceste

i ceste propalih i izgubljenih tijela.

Imotski, 15. ožujka 2013.

OdlazakAko ikada odem prerano

ostavite moje sitnice razasutepo sjećanjima

tamo me čuvajtei nemojte na me trošiti suze

ja ću letjeti dubinama vaših mislii koračati u sjenama

vaših koraka

Ako ikada odem preranozaboravite moje godine

život je ionako tek šačicatrenutaka

uvijenih u privid vječnostia moj privid bio je

jedan od ljepših

Ako ikada odem preranoutješite moju majku

i podsjetite je da smrt je tek početakda ću joj se uvijek vratiti

u notamanjenih i svojih najdražih pjesama

Ako ikada odem preranomom ocu ne dajte da plače

recite mu da ostajem zauvijek njegovadijete

u kojem je vidio djelić sebe

Ako ikada odem preranoneka bude jutro kao što je ovo

svitanje neka pozdravimoj posljednji preobražaj

Zagreb, 29. lipnja 2015.

...

Zar će me uzidati ukamen

i ostavitibez krvi i otkucaja?

U bezobličnu masu već su uronjenastopala,

polako prestajembivati.

Hoću li ikada opet bitičovjek?

Zagreb, 3. lipnja 2016.

POV

IJES

NO

-UM

JET

NIČ

KI

KU

TAK PO

VIJESN

O-U

MJET

NIČ

KI K

UTA

K

58 59

Daniela Todorić

GRAD NA GORI

POV

IJES

NO

-UM

JET

NIČ

KI

KU

TAK

61

POV

IJESNO

-UM

JETN

IČK

I KU

TAK

Ante Čelan Gaganić60

PričePriče

Ona će ga voditOkupljeni za stolom započnu

razgovor o braku. Čule su se kojekakve zadjevice, tako da je jedan oženjeni muškarac rekao da nije u braku nego u mraku. Govorilo se o složenosti braka s puno uvažavanja i odricanja, o borbi za opstojnost djece, unučadi, zatim kako se ne žene samo muškarac i žena, već u brak ulaze i obostrana njihova rodbina, je li smisao braka i života uopće tek razmnažanje, postoji li prst sudbine po sklapanju braka…

Šjora Dubravka uključi se u zanimljivo raspredanje i ispripovjedi im jednu staru poučnu predaju:

„Na svojin putovanjin po Izraelu, Isus i apoštol Petar prolazili su kroz neki klanac. Opaze kako se u ladovini pod stablon izležava neki mladić. Tili su se raspitat za daljnji put i obrate mu se. Mladić, ne dižuć se, poluotvoreni’ očiju bezvoljno in promrsi kudan tribaju ić.

Nakon izvisnog vrimena susretnu mladu pastiricu i upitaju je za nastavak puta. Ona in, i ne znajuć ko su, srdačno sve objasni, te se ponudi da će ji dijo puta ispratit.

Oni odbiju zafaljujuć se i krenu dalje.

Kome je težeU školskoj zbornici zametne se

razgovor čiji je posao vrjedniji, složeniji i teži. Nadobudni profesor marksizma podbada starijega profesora tjelesnog odgoja.

„Lako je Vama! Samo dođete na igrališće, zakoturate loptu učenicin, sidnete ispo’ oraja i čekate da završi školski sat!“

„Mladi kolega, Vi i ne održavate nastavu! Kada započne školski sat, samo otvorite vrata razreda i učenicin viknete: ‘Nema Boga!’, a poton, ne ulazeć unutra, zatvorite vrata i odete di Vas je volja!“

Ništa, školska, ništaZovnula Ljilja svoga školskog kolegu

Ranka da joj popravi telefon. Kako se radilo o malome kvaru, vrli meštar ukloni ga za nekoliko minuta.

Po završetku posla Ljilja ga počasti te se prisjetiše školskih dana. Kad je izlazio iz kuće, ona ga uljudno upita:

„Koliko san dužna?“„Ništa, školska, ništa!... Šta ti je... Bog

bijo s tobon!“„Fala ti! Evo ti bar za kavu dvajes’

kuna.“„Daj trijes’!“ sa smješkom će joj

školski kolega.

Posl in ručkaPropio se Mijo, žena ne može s

njim na kraj i zamoli doktora da ga poplaši ne bi li prestao toliko piti.

Dođe muž u doktora, a ovaj odmah s vrata:

„Propa si, ne smiš pit, ukopa’ će te!“„Bi li moga bar malo?“„Nimalo!“„Baren poslin ručka.“„Dobro, ali samo jednu čašu vina

ka’ ručaš.“Nakon tjedan dana žena opet dođe

doktoru: „Ne minja se, opet je stalno pijan.“„Pošalji mi ga!“Čim je Mijo sutradan došao u

ordinaciju, doktor se nakostruši:„Ne otriznjivaš se, a obeća si da’š

popit samo jednu čašu poslin ručka.“„Toga se i držin!“„Pa, kako se onda naliješ?“„Više puta ručan!“

Petar zamoli Isusa: ‘Gospodine, podari ovoj dragoj divojci dobroga muža!’

Isus mu odgovori: ‘Naša san već muža za nju!’

‘Koga si jon to naminijo, Gospodine?’, Petar u čudu zapita.

‘Onog ispo’ stabla!’Zapripašćen, Petar reče snebivajuć

se: ‘Ajme, Gospodine, kako jon mo’š natovarit ‘naku linčinu?’

‘Ona će ga vodit!’ - glasijo je Isusov odgovor.“

Ante Čelan Gaganić


LIST SAMOSTANA I ŽUPEGRAD NA GORI

SADRŽAJ

64 GRAD NA GORI

Documents

SADRŽAJ - franjevci-split.hr · SADRŽAJ 2 3 UVODNA RIJEČ Kroz burnu povijest… O vim riječima pjesme u čast Gospi od Anđela podsjećamo se na sve milosti koje nam je naša