Saff [broj 268-269, 28.5.2010]

Hoće li izumrijeti bosanski jezik?w

ww

.saff

.ba

U iskušenjima se potvrđuje iman

Allah je Veliki

broj 268/26928. maj 2010.14. džumade-l-uhra 1431.

cijena 3 KM3 € / 15 kn / 4 $ / 6 SFR

97

71

51

26

51

00

4

IS

SN

1

51

2-

65

1X

Kolumna: Dr. Šemso Tucaković

Sudbine:Damir ef. Babajić Oružana

sila za genocid

Neobjavljene misliAlberta Ajnštajna o islamu:

0

5

25

75

95

100

Sadržaj

22

33

8

18

34

39

46

SAFF broj 268/269

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Kuds: Muhammed Selim

Uzvišeni princip istine

Evropa i islam

Evropski mediji otvaraju nove teze za razmišljanje i donošenje zakona o islamu u Evropi

Treba li zabraniti islam?

Feljton

Skrivena disertacija: I poglavlje: Predistorija, duhovni život u Bosni pre turskog osvajanja (I dio)

Zlonamjerno skrivanje dokaza o višehiljadugodišnjoj povijesti Bosne

Društvo

Sa tribine održane u općini Doboj-Jug

Mediji – neiskorištena blagodat ili smrtonosno oružje

Fetve

Aktuelna pitanja i dileme

Proricatelji sudbine, lovci na lakovjerne i nevoljnike

Naslijeđe

Bošnjačko arhitektonsko blago

Muslibegovića kuća među najljepšim na svijetu

Svijet medija

Demografija u Turskoj

Pad nataliteta kao posljedica naglog ekonomskog razvoja

3 28. maj - 14. džumade-l-uhra

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322fax: +387 32 403 301distribucija: +387 61 98 82 36Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPFadil Pezo

LektorSumeja Đurić

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Abdulvaris Ribo, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Safet ef. Pozder, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Abdulmedžid NezoOstali saradnici: Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Almir Mehonić

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaGIK OKO

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Šta je moglo natjerati načelnika Tuzle i Šta je moglo natjerati načelnika Tuzle i Šfunkcionera SDP-a Jasmina Imamovi-Šfunkcionera SDP-a Jasmina Imamovi-Šta je moglo natjerati načelnika Tuzle i funkcionera SDP-a Jasmina Imamovi-ta je moglo natjerati načelnika Tuzle i Šta je moglo natjerati načelnika Tuzle i Šfunkcionera SDP-a Jasmina Imamovi-Šta je moglo natjerati načelnika Tuzle i Šća da u programu Hrvatske televizije Šća da u programu Hrvatske televizije Š

optuži “sarajevske nacionaliste’’, ća da u programu Hrvatske televizije

optuži “sarajevske nacionaliste’’, ća da u programu Hrvatske televizije

odnosno Bošnjake u Saraje-optuži “sarajevske nacionaliste’’, odnosno Bošnjake u Saraje-optuži “sarajevske nacionaliste’’,

vu, da ih Jurišić ne zanima, ‘‘iz odnosno Bošnjake u Saraje-vu, da ih Jurišić ne zanima, ‘‘iz odnosno Bošnjake u Saraje-

prostog razloga što je čovjek Hrvat’’, te ‘‘da institucije BiH prostog razloga što je čovjek Hrvat’’, te ‘‘da institucije BiH prostog razloga što je čovjek

ne pomažu Jurišića i da u našoj Hrvat’’, te ‘‘da institucije BiH ne pomažu Jurišića i da u našoj Hrvat’’, te ‘‘da institucije BiH

zemlji po tom pitanju postoje ne pomažu Jurišića i da u našoj zemlji po tom pitanju postoje ne pomažu Jurišića i da u našoj

dvostruki standardi’’, aludira-zemlji po tom pitanju postoje dvostruki standardi’’, aludira-zemlji po tom pitanju postoje

jući na slučaj Ganić?! Pošto ni-kad niko u medijima nije dao jući na slučaj Ganić?! Pošto ni-kad niko u medijima nije dao jući na slučaj Ganić?! Pošto ni-

izjavu, napisao rečenicu, iz koje kad niko u medijima nije dao izjavu, napisao rečenicu, iz koje kad niko u medijima nije dao

bi se moglo naslutiti da se iko izjavu, napisao rečenicu, iz koje bi se moglo naslutiti da se iko izjavu, napisao rečenicu, iz koje

u Sarajevu raduje tragediji Ilije bi se moglo naslutiti da se iko u Sarajevu raduje tragediji Ilije bi se moglo naslutiti da se iko

Jurišića, izjava Jasmina Imamo-vića jedino se može protumačiti kao – laž Jurišića, izjava Jasmina Imamo-vića jedino se može protumačiti kao – laž Jurišića, izjava Jasmina Imamo-

i kleveta. Ali to nije obična i bezazlena laž vića jedino se može protumačiti kao – laž i kleveta. Ali to nije obična i bezazlena laž vića jedino se može protumačiti kao – laž

i kleveta, već mračnjačko optuživanje Boš-i kleveta. Ali to nije obična i bezazlena laž i kleveta, već mračnjačko optuživanje Boš-i kleveta. Ali to nije obična i bezazlena laž

njaka u Sarajevu da su – genocidni. Samo i kleveta, već mračnjačko optuživanje Boš-njaka u Sarajevu da su – genocidni. Samo i kleveta, već mračnjačko optuživanje Boš-

se u genocidnom ambijentu može radovati njaka u Sarajevu da su – genocidni. Samo se u genocidnom ambijentu može radovati njaka u Sarajevu da su – genocidni. Samo

što pripadnika jednog naroda ima manje. se u genocidnom ambijentu može radovati što pripadnika jednog naroda ima manje. se u genocidnom ambijentu može radovati

A upravo tu genocidnu osobinu Imamović što pripadnika jednog naroda ima manje. A upravo tu genocidnu osobinu Imamović što pripadnika jednog naroda ima manje.

je zakačio “sarajevskim nacionalistima’’, A upravo tu genocidnu osobinu Imamović je zakačio “sarajevskim nacionalistima’’, A upravo tu genocidnu osobinu Imamović

dakle Bošnjacima, rekavši da je uhapšeni je zakačio “sarajevskim nacionalistima’’, dakle Bošnjacima, rekavši da je uhapšeni je zakačio “sarajevskim nacionalistima’’,

Jurišić – “jedan Hrvat manje”. Monstru-dakle Bošnjacima, rekavši da je uhapšeni Jurišić – “jedan Hrvat manje”. Monstru-dakle Bošnjacima, rekavši da je uhapšeni

oznost ovakve podle podmetačine ogleda Jurišić – “jedan Hrvat manje”. Monstru-oznost ovakve podle podmetačine ogleda Jurišić – “jedan Hrvat manje”. Monstru-

se u činjenici da je Sarajevo, s punom pa-oznost ovakve podle podmetačine ogleda se u činjenici da je Sarajevo, s punom pa-oznost ovakve podle podmetačine ogleda

žnjom i solidarnošću, pratilo slučaj Ilije Ju-se u činjenici da je Sarajevo, s punom pa-žnjom i solidarnošću, pratilo slučaj Ilije Ju-se u činjenici da je Sarajevo, s punom pa-

rišića, a da se nijedna negativna konotacija žnjom i solidarnošću, pratilo slučaj Ilije Ju-rišića, a da se nijedna negativna konotacija žnjom i solidarnošću, pratilo slučaj Ilije Ju-

u tom pogledu nigdje nije mogla čuti. O rišića, a da se nijedna negativna konotacija u tom pogledu nigdje nije mogla čuti. O rišića, a da se nijedna negativna konotacija

čemu se onda radi? Zašto Imamović izvr-u tom pogledu nigdje nije mogla čuti. O čemu se onda radi? Zašto Imamović izvr-u tom pogledu nigdje nije mogla čuti. O

će činjenice? Iz istog razloga iz kojeg je po dolasku na vlast ukinuo obilježavanje bitke će činjenice? Iz istog razloga iz kojeg je po dolasku na vlast ukinuo obilježavanje bitke će činjenice? Iz istog razloga iz kojeg je po

na Brčanskoj Malti, kako bi se, vjerovatno, dolasku na vlast ukinuo obilježavanje bitke na Brčanskoj Malti, kako bi se, vjerovatno, dolasku na vlast ukinuo obilježavanje bitke

dodvorio Srbima i srpskim obavještajnim na Brčanskoj Malti, kako bi se, vjerovatno, dodvorio Srbima i srpskim obavještajnim na Brčanskoj Malti, kako bi se, vjerovatno,

mentorima. Njega nije zanimalo što će Tu-dodvorio Srbima i srpskim obavještajnim mentorima. Njega nije zanimalo što će Tu-dodvorio Srbima i srpskim obavještajnim

zla tako priznati ratni zločin, već ga je za-mentorima. Njega nije zanimalo što će Tu-zla tako priznati ratni zločin, već ga je za-mentorima. Njega nije zanimalo što će Tu-

nimala lična promocija pred beogradskim zla tako priznati ratni zločin, već ga je za-nimala lična promocija pred beogradskim zla tako priznati ratni zločin, već ga je za-

vlastima. Ali tuzlanski “Izet Fazlinović” nimala lična promocija pred beogradskim vlastima. Ali tuzlanski “Izet Fazlinović” nimala lična promocija pred beogradskim

nije se zaustavio na tome, već je ukinuo i spomenik ubijenima na tuzlanskoj Kapi-nije se zaustavio na tome, već je ukinuo i spomenik ubijenima na tuzlanskoj Kapi-nije se zaustavio na tome, već je ukinuo i

ji, čije je obnavljanje uzalud tražilo 3.000 spomenik ubijenima na tuzlanskoj Kapi-ji, čije je obnavljanje uzalud tražilo 3.000 spomenik ubijenima na tuzlanskoj Kapi-

građana putem posebne grupe na Facebo-ji, čije je obnavljanje uzalud tražilo 3.000 građana putem posebne grupe na Facebo-ji, čije je obnavljanje uzalud tražilo 3.000

oku. Imamoviću je bilo preče da se dodvori građana putem posebne grupe na Facebo-oku. Imamoviću je bilo preče da se dodvori građana putem posebne grupe na Facebo-

zločincima nego da ispoštuje demokratsku oku. Imamoviću je bilo preče da se dodvori zločincima nego da ispoštuje demokratsku oku. Imamoviću je bilo preče da se dodvori

volju građana koji traže obnavljanje spome-zločincima nego da ispoštuje demokratsku volju građana koji traže obnavljanje spome-zločincima nego da ispoštuje demokratsku

nika koji je on ukinuo. O ljudskom pijetetu volju građana koji traže obnavljanje spome-nika koji je on ukinuo. O ljudskom pijetetu volju građana koji traže obnavljanje spome-

prema žrtvama da i ne govorimo, jer takvi nika koji je on ukinuo. O ljudskom pijetetu prema žrtvama da i ne govorimo, jer takvi nika koji je on ukinuo. O ljudskom pijetetu

ljudi jedino vide sebe i svoje interese. Za-što se onda čuditi što je Jasmin Imamović ljudi jedino vide sebe i svoje interese. Za-što se onda čuditi što je Jasmin Imamović ljudi jedino vide sebe i svoje interese. Za-

bez ijednog argumenta optužio Bošnjake što se onda čuditi što je Jasmin Imamović bez ijednog argumenta optužio Bošnjake što se onda čuditi što je Jasmin Imamović

u Sarajevu da su genocidni, jer bez ijednog argumenta optužio Bošnjake

u Sarajevu da su genocidni, jer bez ijednog argumenta optužio Bošnjake

se raduju kad je manje Hrvata?! u Sarajevu da su genocidni, jer se raduju kad je manje Hrvata?! u Sarajevu da su genocidni, jer

U isti repertoar treba svrstati i se raduju kad je manje Hrvata?! U isti repertoar treba svrstati i se raduju kad je manje Hrvata?!

odluku tuzlanskog načelnika U isti repertoar treba svrstati i odluku tuzlanskog načelnika U isti repertoar treba svrstati i

da baš 7. maja, na Dan džamija, odluku tuzlanskog načelnika da baš 7. maja, na Dan džamija, odluku tuzlanskog načelnika

kada bi se svaki bosanski antifa-da baš 7. maja, na Dan džamija, kada bi se svaki bosanski antifa-da baš 7. maja, na Dan džamija,

šista trebao prisjećati 1.000 po-rušenih džamija – u Tuzli orga-šista trebao prisjećati 1.000 po-rušenih džamija – u Tuzli orga-šista trebao prisjećati 1.000 po-

nizira masovno veselje i plesanje rušenih džamija – u Tuzli orga-nizira masovno veselje i plesanje rušenih džamija – u Tuzli orga-

valcera na Trgu slobode. Da je nizira masovno veselje i plesanje valcera na Trgu slobode. Da je nizira masovno veselje i plesanje

3.000 ljudi plesalo na glavnom valcera na Trgu slobode. Da je 3.000 ljudi plesalo na glavnom valcera na Trgu slobode. Da je

banjalučkom trgu, u čast ruše-3.000 ljudi plesalo na glavnom banjalučkom trgu, u čast ruše-3.000 ljudi plesalo na glavnom

nja Ferhadije, rekli bismo da su banjalučkom trgu, u čast ruše-nja Ferhadije, rekli bismo da su banjalučkom trgu, u čast ruše-

četnici doživjeli masovnu eksta-nja Ferhadije, rekli bismo da su četnici doživjeli masovnu eksta-nja Ferhadije, rekli bismo da su

zu. Ali, kad se ovo četništvo plasira u Tuzli, četnici doživjeli masovnu eksta-

zu. Ali, kad se ovo četništvo plasira u Tuzli, četnici doživjeli masovnu eksta-

gdje za Dan džamija 3.000 ljudi pleše valcer, zu. Ali, kad se ovo četništvo plasira u Tuzli, gdje za Dan džamija 3.000 ljudi pleše valcer, zu. Ali, kad se ovo četništvo plasira u Tuzli,

onda je to šizovizija čiji je cilj da se Jasmin gdje za Dan džamija 3.000 ljudi pleše valcer, onda je to šizovizija čiji je cilj da se Jasmin gdje za Dan džamija 3.000 ljudi pleše valcer,

Imamović i Srbima i Hrvatima dodvori, onda je to šizovizija čiji je cilj da se Jasmin Imamović i Srbima i Hrvatima dodvori, onda je to šizovizija čiji je cilj da se Jasmin

kao neko ko toliko ne drži do porušenih džamija, da će radije plesati valcer, kao što kao neko ko toliko ne drži do porušenih džamija, da će radije plesati valcer, kao što kao neko ko toliko ne drži do porušenih

bi ga plesao i Radovan Karadžić. Valcerska džamija, da će radije plesati valcer, kao što bi ga plesao i Radovan Karadžić. Valcerska džamija, da će radije plesati valcer, kao što

smijurija u Tuzli basnoslovno je i koštala, bi ga plesao i Radovan Karadžić. Valcerska smijurija u Tuzli basnoslovno je i koštala, bi ga plesao i Radovan Karadžić. Valcerska

a daleko od toga da su te pare mogle biti smijurija u Tuzli basnoslovno je i koštala, a daleko od toga da su te pare mogle biti smijurija u Tuzli basnoslovno je i koštala,

uložene u obnovu džamije na Diviču. Ovi a daleko od toga da su te pare mogle biti uložene u obnovu džamije na Diviču. Ovi a daleko od toga da su te pare mogle biti

primjeri pokazuju ne samo ko je Jasmin uložene u obnovu džamije na Diviču. Ovi primjeri pokazuju ne samo ko je Jasmin uložene u obnovu džamije na Diviču. Ovi

Imamović, već kakvog Bošnjaka traže veli-primjeri pokazuju ne samo ko je Jasmin Imamović, već kakvog Bošnjaka traže veli-primjeri pokazuju ne samo ko je Jasmin

kosrbi i velikohrvati: onog koji će izmišljati Imamović, već kakvog Bošnjaka traže veli-kosrbi i velikohrvati: onog koji će izmišljati Imamović, već kakvog Bošnjaka traže veli-

da smo genocidni, onog koji će izmišljati da kosrbi i velikohrvati: onog koji će izmišljati da smo genocidni, onog koji će izmišljati da kosrbi i velikohrvati: onog koji će izmišljati

smo činili ratni zločin, onog koji će ukidati da smo genocidni, onog koji će izmišljati da smo činili ratni zločin, onog koji će ukidati da smo genocidni, onog koji će izmišljati da

spomenike koji svjedoče o našim žrtvama, smo činili ratni zločin, onog koji će ukidati spomenike koji svjedoče o našim žrtvama, smo činili ratni zločin, onog koji će ukidati

onog koji će za Dan džamija praviti masov-spomenike koji svjedoče o našim žrtvama, onog koji će za Dan džamija praviti masov-spomenike koji svjedoče o našim žrtvama,

na veselja i plesati valcer. Konačno trebamo onog koji će za Dan džamija praviti masov-na veselja i plesati valcer. Konačno trebamo onog koji će za Dan džamija praviti masov-

razumjeti da takve ličnosti, poput Fikreta na veselja i plesati valcer. Konačno trebamo razumjeti da takve ličnosti, poput Fikreta na veselja i plesati valcer. Konačno trebamo

Abdića, Lepe Brene, Dževada Galijaševića razumjeti da takve ličnosti, poput Fikreta Abdića, Lepe Brene, Dževada Galijaševića razumjeti da takve ličnosti, poput Fikreta

i Jasmina Imamovića, – nisu Bošnjaci, već su velikosrpski i velikohrvatski potrčci. Oni i Jasmina Imamovića, – nisu Bošnjaci, već su velikosrpski i velikohrvatski potrčci. Oni i Jasmina Imamovića, – nisu Bošnjaci, već

su njihovi. A o takvima Kur’an kaže: su velikosrpski i velikohrvatski potrčci. Oni su njihovi. A o takvima Kur’an kaže: su velikosrpski i velikohrvatski potrčci. Oni

Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da su njihovi. A o takvima Kur’an kaže: ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da su njihovi. A o takvima Kur’an kaže:

s njima prijateljstvo sklope, govoreći: “Bojimo ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: “Bojimo ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da

se da nas kakva nevolja ne zadesi.” A Allah će s njima prijateljstvo sklope, govoreći: “Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.” A Allah će s njima prijateljstvo sklope, govoreći: “Bojimo

sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, se da nas kakva nevolja ne zadesi.” A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, se da nas kakva nevolja ne zadesi.” A Allah će

pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati,

krili kajati, a oni koji vjeruju reći će: “Zar su pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati, a oni koji vjeruju reći će: “Zar su pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim

to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom krili kajati, a oni koji vjeruju reći će: “Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom krili kajati, a oni koji vjeruju reći će: “Zar su

najtežom zakletvom, da su zaista s vama?” to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su zaista s vama?” to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom

Djela njihova bit će poništena, i oni će nastra-najtežom zakletvom, da su zaista s vama?” Djela njihova bit će poništena, i oni će nastra-najtežom zakletvom, da su zaista s vama?”

dati.Djela njihova bit će poništena, i oni će nastra-dati.Djela njihova bit će poništena, i oni će nastra-

(Prijevod značenja El-Maide, 52.-53.). Djela njihova bit će poništena, i oni će nastra-

(Prijevod značenja El-Maide, 52.-53.). Djela njihova bit će poništena, i oni će nastra-

ImpressumUvodnikGradonačelnikove (šizo)vizije

5

Poštovani čitaoci, obavještavamo vas da je ovo posljednje printano, dvobrojno, izdanje Saffa. Naime, od narednog broja, imat ćete priliku, besplatno, čitati naš časopis u elektronskoj (digitalnoj) verziji na našoj internetskoj stranici – www. saff.ba, što će, nadamo se, većini vas, u vrijeme zahuktale ekonomske krize,

umnogome olakšati put do kvalitetnog vjerskog i općeg društveno-političkog informiranja.

28. maj - 14. džumade-l-uhra

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah objavio je: I protiv njih pripremite koliko god možete snage i ko-Upripremite koliko god možete snage i ko-Unja za boj, da biste time zaplašili Allaho-

ve i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allaho-vu putu potrošite naknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti. (El-Enfal, 60.)

Riječ snaga (ar. kuvvet) spomenuta je u Kur’anu 42 puta u 25 sura, u različitim kontekstima. Interesantno je da se termin kuvvet (snaga, moć) čak 32 puta spominje u mekanskim surama (tj. surama koje su objavljene u Mekki), dok se u medinskim surama spominje tek deset puta. To samo po sebi upućuje na zaključak da je stanje prvih muslimana u Mekki, na početku poslaničke misije, bilo mnogo teže nego što je bilo nakon njihovog preseljenja i hidžre u Medinu. Zbog toga su prvim muslima-nima na čelu sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bile potrebne duhovna i materijalna snaga kao što su im bili po-trebni hrana, voda i zrak. Posebno im je bila potrebna duhovna snaga, snaga vjere i ubjeđenja, koja će im pomoći da prebrode sve poteškoće i silna iskušenja kojima su bili izloženi od strane nevjernika, ali i da lakše nose emanet koji su preuzeli i odgovornost za uspjeh islamske misije. Zato nije čudo što u tom periodu Allah, dž.š., objavljuje ajete koji su bili snažna podrška i podsticaj mu-slimanima da izdrže, da ne pokleknu i da budu iskreni u svojoj vjeri, da je dobro nau-če, shvate i snažno i svojski prihvate. U ne-kim od tih ajeta, a da bi ih ohrabrio, Kur’an spominje primjer prijašnjih Allahovih po-slanika, poput Musaa, a.s., i Jahjaa, a.s., koji su emanet vjere nosili besprijekorno i nisu se pokolebali pred naletom iskušenja. Uzvišeni je objavio: I Mi mu na pločama na-pisasmo pouku za sve i objašnjenje za svašta.

“Primi ih svojski (snažno), a narodu svom za-povijedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše.’’ (El-A’raf, 145.) Zatim: ljepše.’’ (El-A’raf, 145.) Zatim: ljepše.’’“O Jahja, prihvati knjigu odluč-no!’’ – a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio. (Merjem, 12.)

Snaga i moć su Allahova svojstva

I da bi se prvim muslima-nima iman što više učvrstio i da bi odagnali sve sumnje u sigurnu pobjedu Istine, Allah, dž.š., objavljuje ajete koji govo-re o Njegovoj Božanskoj snazi i svemoći: I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana – Gospodar tvoj je, uistinu, moćan i silan.(Hud, 66.) Allah, dž.š., putem Objave obavještava muslimane da je el-kuvve (snaga i moć) za-pravo jedno od Njegovih svoj-stava s kojim Ga trebaju veličati i spominjati i da prema tome nema nikakve sumnje u Njegovu pomoć vjernicima. Ono što je također karakteristično za mekanske sure i ajete, jeste da se u njima često spominju snaga i moć prijašnjih naroda, i Kur’an, posredstvom tih ajeta, upozorava vjernike da uvijek imaju na umu kako su ti narodi okončali svoj dunjalučki život, a da ne gle-daju na njihovu trenutačnu snagu i moć. Jer, i pored toga što su bili moćni, to ih nije spasilo od poraza, propasti i nestanka. To su narodi koji su bili jači od idolopoklo-nika Mekke i njihovih saveznika, među-tim, kada su postali nevjernici i zanijekali Allahove blagodati i porekli poslanike, sami sebi su presudili i ostali su ibret budu-ćim generacijama do Sudnjeg dana. Kao da

se time želi poručiti, kako tadašnjim, tako i današnjim muslimanima, da ne očajava-ju, da se ne boje nasilja i snage nasilnika i imperijalističkih sila i njihovih aspiracija, jer zulum i nepravda kad-tad moraju biti pora-ženi. Protivnici istine neće biti vječno jaki i

nadmoćni, kao što ni muslima-ni neće biti vječno slabi i potla-čeni. Mora doći trenutak kada će sljedbenici dobra i Istine po-bijediti i konačno trijumfovati.

Snaga je povezana sa znanjem i moralom

Svi spomenuti ajeti ustvari znače da je prva generacija mu-slimana imala neodoljivu potre-bu da se u stvarnosti osvjedoči i uvjeri u Allahovu svemoć i pomoć, kako bi se lakše bo-rili protiv zuluma i nepravde. Nema sumnje da takvu potrebu imamo i mi, današnji musli-mani, jer se u svakom pogledu nalazimo u nezavidnoj poziciji. No, za razliku od nas, prve ge-neracije muslimana dobro su shvatile kako se dolazi do snage

i kako se ostvaruje Allahova pomoć i po-drška, i kada su spoznali put koji vodi do potrebne snage, onda su čvrsto koračali tim putem i nisu ga napuštali. To potvrđuje nji-hov život u Medini. I tamo je muslimani-ma također bila potrebna snaga, ali su je uz Allahovu pomoć i ostvarili. U Medini su oni izgradili svoju državu sa kompletnom infrastrukturom koja ju je učinila respekta-bilnom državom. Uspostavili su islamsku vlast, osnovali su svoju vojsku, imali su svoje medije, sagradili su džamiju koja je u to vrijeme bila centralna institucija islam-ske države itd. Jednom riječju, ta država sa kompletnim svojim sistemom, štitila je i čuvala sva njihova prava i oni su se osje-ćali sigurnim i bezbjednim. No, prije toga, oni su svojom duhovnom snagom, snagom

6

Protivnici istine neće biti vječno jaki i nadmoćni,

kao što ni muslimani neće biti vječno slabi

i potlačeni.

Kada Mi postane nepokoran onaj kojiMe spoznao, Ja vlast nad njim prepustim onome koji Me nije spoznao


7

istinske vjere, pokazali spremnost da se bore i žrtvuju za vjeru koju su prihvatili i Allah je nakon toga ispunio Svoje obećanje prema njima. O Svom obećanju pomoći poslani-cima i njihovim sljedbenicima, Allah, dž.š., u Kur’anu veli: Allah je zapisao: “Ja i posla-nici Moji sigurno ćemo pobijediti!” – Allah je, zaista, moćan i silan. (El-Mudžadele, 21.)

Izvori snage u islamu

Shodno islamskoj podjeli snage na du-hovnu i materijalnu, koje samo ujedinjene daju prave rezultate, i precizno određenog puta kojim se ta snaga stječe, spomenut ćemo neke od glavnih uzroka i izvora sna-ge u islamu.

1. Iskreno vjerovanje i pouzdanje u Allaha

Prvi i bez sumnje glavni izvor sna-ge je iskrena vjera i pouzdanje u Allaha. Uzvišeni je objavio: One koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto se Njegovih propisa pridržavali – On će sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti, i pravim putem Sebi uputi-ti. (En-Nisa, 175.) U ovom ajetu naglasak se stavlja na potpuni oslonac i pouzdanje u Allaha i svijest da je On uvijek sa nama i da On pomaže Svoje iskrene robove i njihove hairli namjere i projekte i da ih sigurno ni-kada neće izdati i ostaviti na cjedilu. Što hairli namjere i projekte i da ih sigurno ni-kada neće izdati i ostaviti na cjedilu. Što hairli namjere i projekte i da ih sigurno ni-

je taj oslonac snažniji i imanska veza jača, kod vjernika se pojačava i ponos, sigurnost, optimizam, jer ma koliko čovjek imao ma-terijalne i fizičke snage, on je sklon slabosti i pesimizmu i zapadanju u depresiju, te mu je zbog toga neophodan istinski oslonac i duhovna snaga koja će mu život učiniti smislenim i sretnim.

2. Jedinstvo i ostavljanje razilaženja i sektaštva

Mi muslimani moramo biti svjesni da je jedino islam izvor našeg ponosa, jedin-stva i snage, i ako islamsko jedinstvo izo-stane, onda će sigurno nedostajati i snaga koja nam je potrebna da odbranimo naša prava i naše vrijednosti. U tom smislu je i kur’ansko upozorenje: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je

On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatre-ne jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali. (Ali Imran, 103.) Citirani ajet zapravo je oporuka od našeg Gospodara u kojoj nam poručuje da je izvor naše snage okupljanje oko islamskog programa, jer kad god su muslimani blizu vjere islama i njenih principa, oni su sigur-no blizu jedni drugih i to povećava njihovu bratsku ljubav i udaljava ih od razilaženja i međusobnih nesporazuma i podjela.

3. DogovaranjeDa je dogovaranje među

muslimanima jedan od osnov-nih izvora snage, najbolje govori činjenica da je islam ustanovio i propisao tzv. princip šure koja u islamskoj državi ima ulogu posebne institucije. Kur’an na mnogim mjestima naređuje i podstiče na dogovaranje, a je-dan od takvih ajeta svakako je i ajet o Belkisi, kraljici od Sabe, u kojem stoji: “O velikaši’’ – reče ona – “meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo od Sulejmana i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pra-vite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’ “O velikaši” – reče ona – “savjetujte mi šta treba u ovom slučaju da uradim, ja bez vas ništa neću da odlu-čim!’’ (En-Neml, 33.). Kao da nam Kur’an čim!’’ (En-Neml, 33.). Kao da nam Kur’an čim!’’želi reći: Poslušajte primjer jedne kraljice, koja nije bila muslimanka kada je dobila pismo od Sulejmana, a.s., ali i pored toga što je kao kraljica mogla sama odgovoriti na Sulejmanovo, a.s., pismo, tražila je sa-vjet i dogovarala se sa glavešinama na svom dvorcu, kako i šta da odgovori na to pismo. Na taj način ona im je dala do znanja da ih poštuje i drži do njihovog mišljenja, a oni su je zbog takvog postupka još više zavoljeli i stali uz nju, tako da su joj s oduševljenjem rekli: “Šta god ti odlučiš, mi smo uz tebe i i stali uz nju, tako da su joj s oduševljenjem

“Šta god ti odlučiš, mi smo uz tebe i i stali uz nju, tako da su joj s oduševljenjem

stojimo ti na raspolaganju.’’4. Maksimalno iskorištavanje pri-

rodnih resursa

Kako god je islam podučio muslimane kako će se opskrbiti duhovnom snagom, on ih podučava da nipošto ne zanemare ni materijalnu snagu, već ih uči i podsti-če da budu prvi koji će na ispravan način koristiti i eksploatirati sve prirodne resurse i blagodati koje je Allah stvorio na Zemlji i da na tom polju ulože sve svoje umne i fizičke kapacitete. U Kur’anu ima jedan ajet u kojem se zajedno spominju duhov-na i materijalna snaga kojom se muslimani moraju “opasati’’ ukoliko žele uspostaviti pravdu na Zemlji i ukoliko žele omogućiti svim ljudima normalan i prosperitetan ži-

vot. To je 25. ajet sure El-Hadid u kojem stoji: Mi smo poslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terezije objavljiva-li, da bi ljudi pravedno postupali – a gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima ko-risti – i da bi Allah ukazao na one koji pomažu vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad ga ne vide. Allah je, uistinu, moćan i silan.U ajetu je na veličanstven način izražena aluzija o značaju i po-vezanosti duhovne snage koja je oličena u Allahovoj Objavi i materijalne snage koja je oliče-na u željezu, o čijoj vrijednosti i koristi ne treba uopće puno govoriti. Nažalost, današnje muslimanske generacije za-nemarile su izvore duhovne i

materijalne snage i prepustili ih nekom drugom, pa su sami sebe doveli u robov-ski položaj i osudili na poniženje i trpljenje zuluma i nepravde. Desilo nam se upravo ono kako stoji u predaji: “Allah, dž.š., obja-vio je jednom od Svojih poslanika: ‘Kada Mi postane nepokoran onaj koji Me spo-znao, Ja vlast nad njim prepustim onome koji Me nije spoznao.’’ A kad vlast ima onaj koji ne zna za Allaha niti Ga se boji, onda je od njega očekivati samo činjenje zulu-ma, nasilja, zločina i grijeha. Takvi prema svojim protivnicima i neistomišljenicima nemaju milosti ni sažaljenja, u šta smo se mi Bošnjaci itekako uvjerili. Pa, hoćemo li se opametiti?!

Da je dogovaranje

među muslimanima

jedan od osnovnih izvora snage, najbolje govori činjenica

da je islam ustanovio i

propisao tzv. princip šure

koja u islamskoj državi ima

ulogu posebne institucije.


Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Dr. Usama el-Hajjat Medina: Husejn ibn Abdulaziz Alu Šejh

Uzvišeni Allah, džele šanuhu, objavio je u Kur’anu: I bojte se Dana kada ćete se svi

Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti. Jedan od na-čina na koji Kur’an pojašnjava, podsjeća i ukazuje ljudima na ono što će im donijeti dobro na ovom i budućem svijetu i uči-niti njihov život lijepim i ugod-nim jeste i taj da ih opominje i upozorava na to da obasipanje grješnika i nepoštovatelja Boži-je upute raznim ovosvjetskim blagodatima nije ništa drugo do nagovještaj bolne kazne i nesreće, koju je Allah, dželle šanuhu, za njih pripremio (bilo na ovome, bilo na budućem svijetu). Slikovit opis ove Božije zakonitosti daje nam sljedeći hadis, koji je od Ukbe ibn Amira, zabilje-žio Ahmed, sa dobrim lancem prenosilaca, a glasi: “Kada vidiš da Allah, dželle šanu-hu, daje grješniku ono što on voli, i pored toga što čini grijehe i ustrajava u njima, znaj da se radi o istidradžu (postepenom približavanju kazni, nagovještaju Božije kazne).’’ Kao potvrdu za ove svoje riječi Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je ajet, u prijevodu značenja: I kada bi za-boravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgu-bili, i zameo bi se trag narodu koji čini zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!(El-En’am, 45.-46.) Allah, dželle šanuhu, u ovom ajetu obavještava nas da je grješni-cima, koji su postupali suprotno Njegovoj uputi, koju su im dostavili Njegovi posla-nici, okrećući tako leđa uputi i smatrajući lažnim ono čime su upozoravani, nevolju i zlo zamijenio blagostanjem, lagodnim životom, zdravljem i sigurnošću, kako bi im na taj način nagovijestio skoru kaznu,

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže u Kur’anu, u prijevodu značenja: O vjer-

nici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i gri-jehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio. Tajna ugodnog života, temelj sreće za kojom se traga i polazište li-jepog završetka na ovom i budućem svijetu, leži u istinoljubivom odnosu prema Uzvi-šenom Allahu, dželle šanuhu, u onome što krijemo i na javu iznosimo, govorimo i radimo, pokornosti i izvršavanju Njegovih naredbi. Samo drvo sa ovakvim korijenom može dati lijepe i ukusne plodove, i rad na ovakvoj platformi, kvalitetne i zadovoljava-juće rezultate, na ovom i budućem svijetu. Svo dunjalučko i ahiretsko dobro, Allah, dželle šanuhu, vezao je za sidk (istinoljubi-vost), kada je objavio, u prijevodu značenja: A da su oni prema Allahu istinoljubivi bili, to bi im donijelo svako dobro. Najbolje prak-tično pojašnjenje istinoljubivosti daje nam primjer ashaba, beduina, koji je, nakon što mu je dodijeljen dio ratnog plijena zaro-bljenog na Hajberu, došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Nisam zbog ovoga povjerovao u tebe i krenuo tvo-jim putem! Ono zbog čega sam te prihvatio za poslanika i slijedim tvoj put jeste da mi Allah, dželle šanuhu, podari šehadet (po-gibiju) na Njegovom putu tako što ću biti pogođen ovdje, pokazujući u pravcu grla, i na taj način zaslužim ulazak u Džennet.’’ “Ako si istonoljubiv (iskren) prema Allahu, i Allah će prema tebi biti takav’’, na to će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Zatim je otišao u borbu protiv neprijatelja, i borio se dok nije ubijen. Kada su njegovo tijelo donijeli pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on je upitao: “Je li to, uistinu, onaj čovjek?’’ “Da, to je on’’, odgovorili su oni. “Bio je istinoljubiv prema Allahu, pa mu je Allah, dželle šanuhu, uzvratio istom mje-rom”, zaključio je Poslanik. A onda ga je zamotao u svoj ogrtač i proučio za njega dovu: “Gospodaru moj, ovo je Tvoj sluga, koji je učinio hidžru u Tvoje ime, i poginuo je kao šehid, i ja sam tu da sve to posvjedo-

a ne počast ukazao; i kada su oni, misleći da su ove blagodati neprolazne i da su dokaz Bo-žijeg zadovoljstva i dobra pre-ma njima, umjesto zahvalom odgovorili ohološću, obiješću, samohvalom i samodopada-njem, Allah, dželle šanuhu, spuštao je na njih iznenadnu kaznu a da nisu bili ni svjesni šta im se ustvari desilo. Najgore što se čovjeku može desiti jeste iznenadna nesreća, za koju se nije pripremao i koju nije oče-

kivao. Može se reći da je opomena koju su ignorirali i smatrali je lažnom ustvari bila samo znak i uputstvo da se radi o isti-dradžu i imhalu (nagovještaju i ciljanom odlaganju kazne), što potvrđuju kur’anske riječi, u prijevodu značenja: I davat ću im vremena, obmana Moja doista je trajna. Od ovakve, neočekivane kazne, nije bilo opo-ravka, odjednom bi među stanovnicima kažnjenih naselja i gradova zavladao očaj, beznađe, nevjerica i dezorijentiranost. U tom svjetlu treba posmatrati i riječi veli-kog učenjaka iz generacije tabiina, Hasana el-Basrija: “Kome Allah, dželle šanuhu, i pored ustrajavanja u grijesima, podari la-godan život i blagostanje, i ne shvati da je to samo ‘zamka’ (nagovještaj kazne), za ta-kvog čovjeka može se kazati da ništa ne ra-zumije.’’ A Katade, Allah mu se smilovao, kaže: “Allah, dželle šanuhu, nijedan narod, koji je odbio Njegovu naredbu, nije kaznio osim u stanju njihove potpune agonije i tu-maranja. …” (Ostatak hutbe, na arapskom i engleskom jeziku, pogledati na www. al-haramain.gov.sa).

8

Opasnost “istidradža” (postepenog približavanja kazni)

Istinoljubivost prema Allahu, dželle šanuhu

Istinoljubivost je život srca i tijela, nutrine i vanjštine, s

punom pažnjom i brigom

prema Božijim evamirima

(odredbama i propisima) i ustrajnost na

Njegovom putu.

“Kome Allah, dželle šanuhu,

i pored ustrajavanja u

grijesima, podari lagodan život i

blagostanje, i ne shvati da je to

samo “zamka”, za takvog

čovjeka može se kazati da ništa ne razumije.’’


9

Medina: Husejn ibn Abdulaziz Alu Šejh Kuds: Muhammed Selim

Allahu naš, pomozi nam da spoznamo istinu i da

je slijedimo, a da se laži klo-nimo. Istina je jedan od naj-uzvišenijih principa, na ko-jem Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako mnogo insistiraju. Ri-ječ istina (hakk) spomenuta je u Kur’anu na 227 mjesta i to upravo zato da bi ljudi shvatili i spoznali njenu vri-jednost i značaj. Allah Uzvi-šeni kaže: Reci: “O ljudi, Istina vam dolazi od Gospo-dara vašeg, i onaj ko se uputi pravim putem – uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu, a ja nisam vaš od-vjetnik.” (Junus, 108.) Hakk – istina u Kur’anu ima vi-šestruko značenje. Između ostalog, znači: vjeru islam, Kur’an, pravo, a to i jedno od Allahovih imena (El-Ha-kk). Allah je Istina i Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavio je Istinu, pa zašto onda ljudi žele laž?! Zašto se bore protiv istine, zabranjuju islamski hidžab i nikab, ruše džamije? Zašto ne ruše javne kuće, noćne ba-rove i sl.? Vaš Gospodar svakome je dao njegovo pravo, na pojedinačnom i kolektivnom planu. Pojedincu je dao pravo na život, zaštitio njegov imetak i čast. Zauzvrat, Allah traži od ljudi da izvrše emanete koje im je On, Uzviše-ni, povjerio. Ibadet (obožavanje) koji su nebesa i Zemlja odbili ponijeti jeste emanet i Allah će za njega pitati. Od-goj djece u duhu islama i njihovo po-dučavanje propisima halala i harama je emanet. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, iz usta svog unuka, uzeo datulu koja je pripadala milosti-nji, i rekao mu: “Ostavi to! Zar ne znaš

čim.’’ (Lanac prenosilaca ovog hadisa je vjerodosto-jan). Istinoljubivost je život srca i tijela, nutrine i vanj-štine, s punom pažnjom i brigom prema Božijim evamirima (odredbama i propisima) i ustrajnost na Njegovom putu; ona je iz-gradnja unutarnje svijesti i obazrivosti i opreza prema Silnom i Snažnom, prema Njegovoj srdžbi i bolnoj

kazni, i žurno nastojanje zadobijanja Nje-govog zadovoljstva i Dženneta. Kaže Uzvi-šeni, u prijevodu značenja: A Allah vas na Sebe podsjeća (upozorava) i Allah je milostiv prema Svojim robovima. (Ali Imran, 30.) Današnji islamski ummet, kojeg nedaće i iskušenja pogađaju sa svih strana i odsvuda vrebaju opasnosti, u neizmjernoj je potrebi za iskrenim i istinoljubivim odnosom pre-ma Allahu, dželle šanuhu, istinskim ima-nom i predanošću, iskrenom namjerom i usmjeravanju srca ka Allahu, iskrenim djelom i slijeđenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim životnim segmen-tima. Istinoljubivost je temelj na kojem počiva bilo kakav uspjeh pojedinca i zajed-nice, prosperitet i napredak, spas i sreća na ovome i budućem svijetu; on vodi čovjeka željenom cilju, i udaljava ga od svega onoga što u njemu izaziva strah i podozrenje.… (Ostatak hutbe, na arapskom i engleskom jeziku, pogledati na www. alharamain.gov.sa)

da mi ne jedemo milosti-nju?!” Namaz u džematu je emanet, ali nažalost taj ema-net je već odavno izigran od strane velikog broja ljudi. “Onaj ko nema emaneta, nema ni vjere”, riječi su Po-slanika, sallallahu alejhi ve sellem. U hadisu koji preno-si Muaz, radijallahu anhu,

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučava nas Allahovim i na-šim pravima. Srž tog hadisa jesu riječi: “Allahovo pravo kod Njegovih robova jeste da Ga obožavaju i da Mu nikoga i ništa kao druga ne pripisuju, a pravo Njegovih robova je da ne kazni onoga ko Mu druga ne pripisuje.” Allahova je blagodat prema nama da nas iskušenja, pritisci i napadi koje trpimo sa raznih strana, samo čine jačim i boljim vjerni-cima, upravo kao gvožđe koje se širi i jača kada se po njemu udara. Allahovi robovi, uzmite pouku iz prirodnih ka-tastrofa koje se dešavaju danas svugdje u svijetu. Razlog svih tih dešavanja je-ste uzurpiranje Allahovih prava i prava Njegovih robova.

Istinoljubivost prema Allahu, dželle šanuhu Uzvišeni princip istine

Allah je Istina i Svome

Poslaniku, sallallahu alejhi

ve sellem, objavio je

Istinu, pa zašto onda ljudi žele

laž?!

Istinoljubivost je život srca i tijela, nutrine i vanjštine, s

punom pažnjom i brigom

prema Božijim evamirima

(odredbama i propisima) i ustrajnost na

Njegovom putu.

Preveli: Semir Imamović i Esad Mahovac


10

PolumjesecDodikove strategije – apsurdnom politikom do očuvanja RS-a

U Srbiji ubijeno više Jevreja nego u Pavelićevoj NDH

Gadafi donirao 5,7 miliona eura za izgradnju zgrade Rijaseta

SNSD

Srbija

Rijaset Islamske zajednice u BiH

U aprilskom izdanju Ar-gumenataU gumenataU , časopisa koji

periodično izdaje SNSD, objavljen je tekst Milorada Dodika naslovljen “Odgo-vornost SNSD-a za razvoj i budućnost Republike Srp-ske”. U tom tekstu Milorad Dodik objašnjava na koji na-čin opstruira funkcioniranje Bosne i Hercegovine. Govo-reći o procesu reforme poli-cije, Dodik navodi: “Uspjeli smo da u ovoj teškoj godini to pitanje dovedemo do apsurda, a to nam je i bio cilj”. Ko-načno je Milorad Dodik priznao da je osnova njegove borbe za očuvanje Republike Srpske da od političke sce-ne na državnom nivou napravi cirkus

oko kojeg će se svi zabaviti i zbog čega država BiH neće moći postići skoro ni-kakav napredak. Zato Dodik često voli reći: “Što manje Bosne i Hercegovine, kakav napredak. Zato Dodik često voli reći: “Što manje Bosne i Hercegovine, kakav napredak. Zato Dodik često voli

to više Republike Srpske”. Nažalost, moramo priznati da je Milorad Dodik veoma vješt u svojoj apsurdnoj politici.

Edit Agović, pisac i kolumnista www.bosnjaci.net, objavio je ovih dana ve-

oma zanimljive informacije o fašistič-kom naslijeđu Srbije. “Logorima u Srbi-ji upravljala je Vlada nacionalnog spasa, na čelu s Milanom Nedićem, a logor Topovske šupe, u beogradskom naselju Voždovac, bio je jedini u Evropi koji je u svom nazivu imao prefiks ‘jevrejski!’ U njemu su se od 8. do 12. decembra 1941. našli gotovo svi beogradski Jevre-ji, da bi od marta do maja 1942., njih više od 8.000 bilo ubijeno. Srbija je otiš-la i korak ispred njemačkih nacista kada je patentirala gasnu komoru, kamion – Dušegupku – u kojem su Jevreji i Romi,

sa Sajmišta gušeni do Jajinaca, gdje je u masovnim grobnicama sahranjeno oko 68.000 žrtava, pa je već u junu ’42. go-dine, Beograd slavodobitno obavijestio Berlin: Serbien ist Judenfrei! Uspored-be radi, Beč, u koji su njemački vojnici umarširali još marta 1938., sačuvao je svoje Jevreje do oktobra 1942.; Glavni grad nacističke Njemačke, Berlin, do maja 1943.; U Bugarskoj, od prijeratnih oko 48.000 Jevreja, na kraju rata bilo ih je 50-ak hiljada; U fašističkoj Italiji preživjelo je 80% Jevreja. Znači, Srbija, u kojoj je uništeno 86% jevrejske popu-lacije, evropski je prvak, daleko ispred i NDH, u holokaustu nad Jevrejima.”

Islamska zajednica u BiH prote-klih je dana ugostila libijskog

ministra vakufa i zekata Ibrahi-ma Abdusselama Ibrahima koji je u BiH boravio tri dana. U Rija-setu su obavljeni razgovori o ra-znim vidovima saradnje Islamske zajednice i srodnih institucija u Libiji, odnosno ovom važnom go-stu iz Libije prezentirani su brojni projekti u kojima bi libijsko mi-nistarstvo vakufa i zekata moglo dati svoj donatorski doprinos. Ova posjeta je za bh. muslimane veoma važna. Osim toga, kako pouzdano doznajemo, Libija je već dala veliku pomoć Islamskoj zajednici u BiH. Naime, prilikom nedavne posjete reisa Mustafe ef. Cerića Libiji, Muamer el-Gada-fi dao je reisu 5,7 miliona eura za izgradnju zgrade Rijaseta na Kovačima u Sarajevu. Dolazak ministra Ibrahima Abdusselama Ibrahima je ozbiljan znak da će Gadafi dati još koji milion Islam-skoj zajednici u BiH.


11

I u BHT-u konačno javno priznali da SDP upravlja FTV-om

Za razliku od Bošnjaka, Srbi ne zaboravljaju svoje prijatelje

Javni RTV servis BiH

Republika Srpska

Aktuelni sukobi i animozitet izme-đu javnih servisa FTV-a i BHT-a

svakim danom postaje sve ozbiljniji. Ne želimo se ovom prilikom baviti tim sukobom već skrećemo pažnju na jasno očitovanje rukovodstva BHT-a da je FTV postala televizija jedne političke stranke, tačnije SDP-a. U našem časopisu nedavno je objavlje-na analiza kako je SDP zagospodario Federalnom televizijom. Da smo bili u pravu, potvrdile su i izjave kolega sa BHT-a. Nakon ovako jasnih sta-vova uredništva BHT-a, da je FTV u službi partije Zlatka Lagumdžije, ostaje nam još da dočekamo da se i FTV izjasni, odnosno da i oni javno priznaju da su u potpunosti stali na stranu SDP-a.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Rade

Ristović boravio je počet-kom maja u višednevnoj posjeti Rusiji. U izvještaju o ovoj posjeti objavljenom na internetskoj stranici Vlade Republike Srpske navodi se da je Rade Ristović u ime svog ministarstva,odnosno Vlade Republike Srpske, u Rusiji posjetio porodice po-ginulih ruskih dobrovoljaca koji su ratovali na strani Vojske Republike Srpske tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ristović je sa porodica-ma poginulih razgovarao o životnim poteškoćama, vjerovatno im je ponu-dio pomoć Vlade RS-a, te o njihovoj posjeti grobovima svojih poginulih u Republici Srpskoj. Iako osuđujemo ovakav potez Vlade RS, ipak mora-mo primijetiti da su Srbi iz Republi-ke Srpske još jednom pokazali da ne zaboravljaju svoje odane prijatelje koji su im pomogli u ostvarenju njihovih ciljeva. Srbi se ne stide i ne boje gajiti

sjećanja na ruske dobrovoljce. Zami-slimo kako bi bilo da je na internet-skoj stranici Vlade FBiH objavljena informacija da je ministar u ovoj vladi posjetio arapske zemlje i družio se sa porodicama mudžahida koji su dali svoj život za odbranu Bosne i Herce-govine od agresije. Složit ćemo se da je takvo što nemoguće i zamisliti. Jer, bošnjački političari, kao i bošnjački narod, zaboravili su na one koji su dali svoje živote za BiH.

I Beckam bi volio ubijati Afganistance

Velika Britanija

David Beckam, popularni britanski fudbaler, proteklih je dana bo-

ravio u Afganistanu gdje je posjetio britanske vojnike u bazi “Bastion” u provinciji Helmad. Beckam u Afga-nistan nije išao u turizam nego s ci-ljem podizanja morala kod britanskih vojnika. On je odao priznanje britan-skim vojnicima koji, kako je naglasio, “obavljaju fantastičan posao” u Afga-nistanu, a nije žalio ni vremena ni truda da im pomogne da zaborave na ratne strahote. Dobro znamo koliko su britanski vojnici zajedno sa osta-lim agresorima u Afganistanu pobili nedužnih civila. Svake godine u pro-sjeku budu ubijene hiljade nedužnih afganistanskih civila. Tako je prošle godine ubijeno 2.400 afganistanskih civila, odnosno tokom 2009. godine NATO snage su ubile 346 afgani-stanske djece. Britanski vojnici su, uz američke vojnike, najčešći egzekuto-ri afganistanskih civila. Žalosno je da jedan ugledni sportista kao što je David Beckam podržava ovakvu mi-siju britanskih vojnika. I ne samo da podržava, iz Beckamovih izjava koje prenose britanski mediji jasno se vidi da bi i on rado učestvovao u ubijanju Afganistanaca.


12

Kad lažeš Hakija, laži, bre, srpski da te ceo svet razume

Ludi polumjesec

Najnovija izjava Hakije Meholji-ća, predsjednika SDP-a u Sre-

brenici, o Aliji Izetbegoviću, koju je izrekao za Dodikove novine Glas Srpske, spada u red najogavni-jih izmišljotina koje ljudski mozak može smisliti na račun drugog čo-vjeka. Naime, Meholjić je u Glasu Srpske o Aliji Izetbegoviću rekao sljedeće: “Alija Izetbegović je tada 1993. tražio ne da se ubije, nego zakolje 5.000 Bošnjaka u Srebreni-ci. Bili smo u sarajevskom hotelu ‘Holliday Inn’ kada sam ustao i pi-tao ga je li on lud i ko će poubijati toliki narod. Nakon toga čekao se samo povoljan trenutak da se umi-ješa međunarodna zajednica i to je palo na Srebrenicu. Alija Izetbe-gović je amenovao da se dozvoli genocid, a Srbi su nasjeli na nešto što je ranije spremano”. Kako se nakon ovakvih izjava jednog Boš-njaka čuditi izjavama nekog Srbina kada negira odgovornost Srba za genocid u Srebrenici.

Vlah bez trunke srama

Necenzurirani ustaša

Marko Vešović

Domagoj Margetić

Marko Vešović se sav pretvorio u, kako sam za sebe voli reći, vlaha bez vo-

znog reda. Vešović u posljednje vrijeme bez ikakvog reda i sa još manje razuma napada na islam i ugledne bošnjačke inte-lektualce. Svojim lajavim rječnikom Ve-šović se posebno okomio na one koji se ne stide istaknuti da su ponosni što su mu-slimani. Način na koji je Vešović u ma-gazinu Dani izvrijeđao našeg kolumnistu Dani izvrijeđao našeg kolumnistu DaniFatmira Alispahića prelazi svaku mjeru. Vrijeđanjem intelektualnih gromada kao što su Fatmir Alispahić, Nedžad Ibri-šimović i Muhamed Filipović, Marko Vešović nas je još jednom podsjetio kako čovjek može biti pokvarena roba.

Ustaša Domagoj Margetić protekle je sedmice na svojoj internetskoj stra-

nici objavio navodni dokument Mini-starstva sigurnosti BiH i Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH u kojem se navode imena 300 osoba koje su navod-no pripadnici terorističkih organizacija u BiH. Ko god je imao priliku čitati ovaj famozni popis mogao je vidjeti da se radi o običnom spisku bivših pripad-nika odreda “El-Mudžahidin”. S obzi-rom da je Margetić prije objavljivanja ovog spiska danima pisao kako postoji tajni izvještaj o 300 osoba iz BiH koje se dovode u vezu sa terorizmom, on je radi povećanja popularnosti svoje internet-ske stranice povukao još jedan mani-pulatorski potez. Dosjetio se jednostav-nog rješenja. Uzeo je spisak pripadnika odreda “El-Mudžahidin” i izbrojao po abecednom redu prvih 300 imena i

objavio to kao ekskluzivnu informaciju. Koliko je Margetić uvjeren da će naša javnost progutati njegovu podvalu do-voljno govori činjenica da nije vodio ra-čuna kod izbora imena sa spiska odreda “El-Mudžahidin”, odnosno da je tačno po abecednom redu od slova A do slova H prekopirao prvih 300 imena sa spo-menutog spiska. Svi ostali pripadnici odreda “El-Mudžahidin” čija prezime-na imaju druga početna slova nisu na Margetićevom spisku. Nije ovo prvi put da Margetić atakuje na bivše vojnike odreda “El-Mudžahidin”. Zbog mržnje koju redovno ispoljava vjerujemo da bi Margetić volio da sve pripadnike odre-da “El-Mudžahidin” najradije tretira ustaški – po kratkom popisu. Ali za to valja imati petlju. Umjesto toga, ovaj necenzurirani ustaša hinjski objavljuje nekakve laži.


13

Većina hrvatske djece nikada uživo nije vidjela Stari most

Bugarska novinarka Mila Zaharie-va-Šmolke predstavila je u Berlinu

projekat pod nazivom “Most između tebe i mene – Omladina Mostara iz-među granica”, javlja Radio Deuts-che Welle. “Ljudi iz cijelog svijeta do-laze u Mostar obići simbol tog grada, Stari most, dok mnogi osnovci iz za-padnog dijela grada, koji je naseljen pretežno katoličkim stanovništvom, još nikada nisu kročili na Stari most ili posjetili staro jezgro grada u istoč-nom, većinom muslimanskom, dijelu Mostara”. Ovako je bugarska novi-narka Mila Zaharieva-Šmolke pri-sutnoj publici, većinom Nijemcima, pokušala objasniti prilike u Bosni i Hercegovini, uzimajući za primjer grad Mostar. Bugarska novinarka nije navela zašto hrvatska djeca iz zapadnog Mostara nikada nisu uživo vidjela Stari most. I bez toga njihovi motivi su očiti. Odnos prema Starom mostu u Mostaru direktno odslikava stav i odnos mostarskih Hrvata pre-ma Bošnjacima. Mržnja je očita, to znaju i djeca u zapadnom Mostaru.

Zločinac na vlastitom vratu osjetio kako je biti zaklan Radislav Krstić

Radislav Krstić, osuđeni ratni zlo-činac, general srpske vojske koji je

rukovodio izvršenjem genocida u Sre-brenici, teško je pretučen početkom ovog mjeseca u engleskom zatvoru “Vejkfild” gdje služi dugogodišnju zatvorsku kaznu. Krstića su napala trojica zatvorenika od kojih je jedan albanske nacionalnosti. U spomenu-tom napadu Krstić je zaklan od uha do uha. Imao je sreću da mu napada-či nisu uspjeli presjeći glavnu arteriju tako da je ostao živ. Ljekari su rekli da je Krstić preživio veliki šok. Ne želimo opravdavati bilo kakav napad na bilo koga, međutim, moramo napomenu-ti da je Radislav Krstić odgovoran za klanje hiljada Bošnjaka. Krstić je do-živio da na vlastitom vratu osjeti kako izgleda biti zaklan. Ostao je živ, imat

će još dosta vremena da svakodnevno premotava sjećanje u svojoj glavi kako je biti žrtva klanja.

Foto polumjesecaRavna Gora: prizor sa ovogodišnjeg okupljanja četnika u Ravnoj Gori

Mostar


14

Allah je VelikiNeobjavljene misli Alberta Einsteina o islamu

Islam i nauka

Nije nam cilj da ovim tekstom dokazujemo je li Albert Einstein bio musliman ili ne. Ne želimo da upadamo u grešku nekih ljudi koji su pošto-poto i nasilu pokušavali “utrpati” slavne ličnosti u okrilje islama. Ne, mi ne tvrdimo da je Einstein bio musliman, to ostavljamo između njega i Allaha Velikog. Međutim, veoma je zanimljivo čitati ovakva razmišljanja jednog od najpametnijih ljudi u historiji čovječanstva

Pripremio: Ezher Beganović

U prošlom broju Saffa prenijeli smo ekskluzivne informacije iz vode-ćih američkih medija o brojnosti

i okolnostima prihvatanja islama od strane Amerikanaca. I ovaj put objav-ljujemo zanimljive i posebno vrijed-ne informacije o islamu. Za razliku od prošlog broja kada smo se bavili našom aktuelnom stvarnošću, ovog puta vraćamo se u davnu prošlost, u prvu polovicu prošlog stoljeća. Nai-me, početkom prošlog mjeseca na in-ternetu je objavljeno predavanje Kar-la Jaspersa, jednog od najpoznatijih njemačkih filozofa prošlog stoljeća, o naučnim stavovima i promišljanjima Alberta Einsteina, a koje je održao 1964. godine na Bajern radiju (oni koji su zainteresirani za navedeno pre-

davanje isto mogu pogledati putem sljedećeg linka na web stranici www.youtube.com/watch?v=OK SQ7-ioENE&feature=player_embedded). U nastavku prenosimo dio govora filo-zofa Karla Jaspersa u kojem on citira ekskluzivne izjave i razmišljanja Alberta Ein-steina o životu i islamu. “U 19. stoljeću dokazano je da sve živo u prirodi proizlazi samo od živog. Stari dokaz materije, prijelaz iz mrtvog u živo, do tada bez dileme prihvaćen, uspostavio se kao razočarenje. Ali, isto-vremeno je počelo novo premoštenje organske ma-terije do tada nastajale iz živog. Hemičari su u laboratorijama proizveli sintetičko od anorganskih materija. Kao prvo, 1828., urea. Od tada se razvila moderna organska he-mija i pronađen je neizmjerni organ-ski materijal do najkompliciranijih molekula bjelančevina. Međutim, sve te materije jesu organske, ali bez živo-ta. Ipak, mnogi ne žele da odustanu od ideje da će se jednog dana, pola-zeći od živih supstanci sastavljenih od najvećih molekula bjelančevina, sam život moći proizvoditi iz materija. Ali to je nemoguće! Život nije samo život moći proizvoditi iz materija. Ali to je nemoguće! Život nije samo život moći proizvoditi iz materija.

komplicirana materija nego živo ti-jelo. Ono je beskonačno morfološki struktuirano, bolje od još komplici-ranije hemijsko-fizikalne mašine koja bi radila vječno, a sastavljena od be-skonačno malih neživih dijelova, ako bi se kao takva mogla i napraviti. A sam život nije samo živo tijelo nego bivstvovanje unutarnjeg i vanjskog svijeta u kojima svaki dan živi. Or-gani tijela, sistemi koji korisno rade,

kao i nervni sistem itd., proizvedeni su za život, ali sami nisu život. Istraživa-či će pronaći i proizvesti još mnogo neočekivanih bioloških struktura. Ali, nikada neće moći stvoriti život. Veliki istraživači su predočili svoje znanje. Ein-stein nije izgubio pogled za tajnom života od kada je učinio svoje astronomske i atomske korake. 1947. go-

dine povodom svoje bolesti o kojoj je razmišljao, napisao je: “Čudim se dine povodom svoje bolesti o kojoj je razmišljao, napisao je: “Čudim se dine povodom svoje bolesti o kojoj

kako ova nevjerovatno komplicira-na mašinerija uopće može da radi”. Osjećao je kako je samo neistražena i primitivna ova naša nauka. A 1952. godine, Einstein je napisao: “Kada ra-čunam i kada vidim sićušnog insekta koji je sletio na moj list papira, onda osjećam nešto kao – Allah je Veliki, a mi smo siromašne kapi u cijeloj našoj naučnoj slavi”. Moramo priznati da su ovakva razmišljanja Alberta Einsteina veoma zanimljiva. Nije nam cilj da ovim tekstom dokazujemo je li Albert Einstein bio musliman ili ne. Ne želi-mo da upadamo u grešku nekih ljudi koji su pošto-poto i nasilu pokušavali “utrpati” slavne ličnosti u okrilje isla-ma. Ne, mi ne tvrdimo da je Einstein bio musliman, to ostavljamo između njega i Allaha Velikog. Međutim, ve-oma je zanimljivo čitati ovakva raz-mišljanja jednog od najpametnijih ljudi u historiji čovječanstva.


Kada računam i kada vidim

sićušnog insekta koji je sletio na moj

list papira, onda osjećam nešto kao – Allah je

Veliki, a mi smo siromašne kapi u cijeloj našoj naučnoj slavi.

15

Treba li zabraniti islam?Evropski mediji otvaraju nove teze za razmišljanje i donošenje zakona o islamu u Evropi

Evropa i islam

U švicarskom sedmičniku Die Weltwoche ovih je dana na naslovnici objavljeno konkretno pitanje – “Treba li zabraniti islam?”

Piše: Ezher Beganović

Sigurni smo da su danas i najveći skep-Sigurni smo da su danas i najveći skep-Stici saglasni sa nepobitnom istinom Stici saglasni sa nepobitnom istinom Sda se u posljednje vrijeme u Evropi Sda se u posljednje vrijeme u Evropi Svodi agresivna i veoma opasna antiislam-ska kampanja. Do prije nekoliko mjeseci u Evropi se antiislamizam širio isključivo putem medija i nevladinih organizacija. Nažalost, danas se stanje po tom pitanju u potpunosti promijenilo. To je tako jer su na čelo antiislamskog djelovanja stale evropske zvanične, odnosno zakonodavne institucije. Danas je postalo sasvim nor-malno da se u parlamentima evropskih ze-malja donose jednoglasni zakoni o zabrani oblačenja muslimana po islamskim propi-sima, o izgradnji munara i slično. Dakle, podvlačimo da se u parlamentima pravih demokratskih evropskih zemalja nameću zabrane o islamu potpuno jednoglasno, bez ijednog glasa protiv, i lijevi i desni i srednji, svi su za ozakonjivanje zabrana muslima-nima da slobodno prakticiraju svoju vjeru islam. A kako je sve krenulo, odnosno kako se uopće došlo do toga da se u evropskim parlamentima donose specijalni zakoni o islamu i muslimanima? Ovakvim aktivno-stima prethodila je dugogodišnja agresivna medijska antiislamska kampanja koja se u Evropi izvodila po matrici slobode govora, odnosno kroz crtanje uvredljivih karika-tura Muhammeda, a.s., te kroz snimanje filmova koji na najružniji način govore o islamu i muslimanima. Nakon te višego-dišnje medijske pripreme i stvaranja jakog

antiislamskog raspoloženja, evropski političari su shvatili da mirne duše mogu donosi-ti jednoglasne zakone protiv islama i muslimana i da će za takvu zakonodavnu aktivnost protiv islama kod svojih gla-sača biti nagrađeni budućim povjerenjem. Najbolji dokaz da je danas u Evropi “isplati-vo’’ voditi politiku kroz širenje islamofobije jeste holandski političar Gert Wilders čija je radikalna desničarska partija u martu ove godine nadmoćno pobijedila na lokalnim izborima u Haagu i Almeru. Nošen navedenim uspjehom, ovaj islamo-fob najavljuje da će nakon parlamentarnih izbora 9. juna ove godine postati premijer Holandije. Wilders je prije nekoliko godina bio skoro nepoznat čak i za većinu Holan-đana. A onda je počeo širiti islamofobiju. Evropski mediji jedva su dočekali pojavu takvog lika. Zahvaljujući nesebičnoj medij-skoj podršci, Wilders je postao najpoznatiji holandski političar u svijetu, a na doma-

ćem terenu stalno bilježi rast svoje političke moći. Nakon što je islam ušao u političke platforme evropskih političara, nakon što su evropski parlamenti počeli zakonski tre-tirati islam, evropski mediji kreću u novu fazu, slobodno možemo reći, borbe protiv islama i muslimana. Naime, u švicarskom sedmičniku Die Weltwoche ovih je dana Die Weltwoche ovih je dana Die Weltwochena naslovnici objavljeno konkretno pita-nje – “Treba li zabraniti islam?’’ Ispod ovog pitanja na istoj naslovnici još piše: “Nema odvojenosti crkve i države, pozivanje na ubijanje nevjernika, Muhammedov ma-sakr nad jevrejima: Je li islam kompatibilan sa našim ustavom?’’

Možda će neko, nakon ovih citata, reći: ma to su samo puka medijska naklapanja i nebuloze. Nažalost, spomenuta islamofo-bična kampanja u Evropi upra-vo je krenula nebuloznim i nai-zgled bezazlenim naklapanjima medija, a završila je u parla-mentarnim klupama evropskih demokratskih država. Znaju to dobro urednici navedenog švi-carskog magazina, zato i nastav-ljaju sa svojom kampanjom na-metanja antiislamskih teza. Za nas u Bosni i Hercegovini ova je tema veoma važna. Jer, svaka islamofobična ofanziva na ovim terenima protutnjala je preko

naših bošnjačkih leđa. Uostalom, Milorad Dodik je upravo po uzoru na evropsku zakonodavnu akciju zabranjivanja nošenja nikaba na javnim mjestima uputio prijed-log Parlamentu Bosne i Hercegovine da se isto postupi i u Bosni i Hercegovini. Kad mogu Evropljani, zašto ne bismo i mi mo-gli uraditi isto, rekao bi Milorad Dodik. U ovakvoj logici leži smrtna opasnost za našu budućnost. Sa islamofobičnom Evropom i zakrvavljenim četnicima u komšiliku, naša budućnost može biti skroz neizvjesna.


U ovakvoj logici leži smrtna opasnost za

našu budućnost. Sa islamo-fobičnom Evropom i

zakrvavljenim četnicima u

komšiliku, naša budućnost

može biti skroz neizvjesna.

16

Šteta što više nije našKultura dijaloga: Kad neko nije na pravoj strani

Copy-paste

Mrziti možeš slobodno samo ukoliko mrziš odabrane, vrijeđati možeš bez granica samo ukoliko vrijeđaš odabrane

Piše: Sanja Vlaisavljević

Primetio sam odavno da ljudi koji ne Primetio sam odavno da ljudi koji ne Pumeju da pričaju nisu sposobni ni da Pumeju da pričaju nisu sposobni ni da Pslušaju tuđe pričanje. Tako imaju u Pslušaju tuđe pričanje. Tako imaju u Pisto vreme dva nedostatka i na dvostrukoj su šteti. Tome treba dodati da ti ljudi nisu svesni tih svojih nedostataka i smatraju ih svojim preimućstvima nad drugim ljudi-ma’’ – Ivo Andrić.

Lakmus papir

Pogrde koje javne ličnosti upućuju jedni drugima u ovoj zemlji nisu izuzetak nego pravilo. Kada se susretnu neistomišljenici, onda ne nastaje sukob oko argumenata nego međusobno vrijeđanje i omalovažava-nje. Onda nema slušanja “tuđeg pričanja”, nego neistomišljenika trpamo u ludnicu, postavljamo mu dijagnoze i vrijeđamo ga na najprimitivniji način, uvjereni da smo u pravu, jer on misli drukčije. On, taj ne-podnošljivi neistomišljenik, nije na pravoj strani. Nije na našoj strani, a naša strana je uvijek prava strana. Tu pravu stranu nije potrebno dokazivati. Dovoljno je samo stalno i nanovo vrijeđati i ubijati svaku ljud-skost u drugome. Tako ovih dana čitam da novinar Fatmir Alispahić traži reakciju na Vešovićeve uvrede koje je ovaj ispisao u svojim tekstovima u demokratskome i slobodarskome magazinu Dani. Pomislih na trenutak da će zasigurno borci za ljud-ska prava i uvažavanje kodeksa u medijima odmah reagirati, ali se sjetih da Alispahić nije na pravoj strani. A kada netko nije na pravoj strani, onda o njemu može i treba da

se piše i govori što god komu padne na um. Čitam i razloge zbog kojih Alispahić traži se piše i govori što god komu padne na um. Čitam i razloge zbog kojih Alispahić traži se piše i govori što god komu padne na um.

da se oglasi i demokratska javnost i pomi-slih da su njegovi razlozi zbog kojih to traži ujedno i lakmus papir za tu demokratsku javnost, ali opet se sjetih da ima više od pet-naest dana od prvih brutalnih uvreda koje su ugledale svjetlost dana u Danima, pa nit-ko ništa. I nisu to jedine uvrede kojima obi-luje ta novina, ali opet javnost šuti. Koliko je samo puta akademik Filipović na strani-cama te novine bio nemilosrdno izvrijeđan! Evo nedavno i ponos ovdašnje pisane riječi, Jasna Šamić. Pa što? Ništa, jer to je sloboda Evo nedavno i ponos ovdašnje pisane riječi, Jasna Šamić. Pa što? Ništa, jer to je sloboda Evo nedavno i ponos ovdašnje pisane riječi,

izraza, sloboda govora i sloboda medija. Sve u jednome. Neću se ovim povodom baviti razlozima zbog kojih je Vešović odlučio jav-no diskreditirati Alispahića. Uvjerena sam da je vjerovao da je za to imao dovoljno ra-zloga. No nije to objavio u plaćeničkoj no-vini, nego u jednoj od onih dvije-tri koje su “svjetlo na kraju tunela” ove bosanske jav-ne scene. Tamo u tim svijetlim izdanjima nema plaćeničkih tekstova protiv neistomi-šljenika. Tamo je sve sama argumentacija. Tako da kada, recimo, pročitamo da je net-ko pobjegao iz Jagomira, onda je to zasigur-no tako. To nije podmetanje – podmetanje je kada se netko usudi misliti drukčije od glavnog kotlinskog klana. Eto, to se desilo i Alispahiću. Onog trenutka kada je odlu-čio (a bilo je to poodavno) misliti i pisati i dalje isključivo prema vlastitom nahođe-nju, a ne direktivama klana, postao je meta upravo onih medija s kojima je surađivao u ratnom i poslijeratnom periodu. Još 2000. godine mogao je dati intervju za Dane, u Dane, u Danekojima je o njemu, između ostaloga, pisa-lo: “Zanimljivosti tvojih stavova doprinosi i činjenica da pripadaš intelektualnoj eliti grada koji je posljednjih desetak godina va-žio za bosansku oazu tolerancije...” Danas ga s istog mjesta sustižu uvrede i dijagnoze poput: “Ovo je napisao magarac sa titu-lom magistra. Ali, ovo je napisao i bjegu-nac iz Jagomira. Nevolja sa Mrziteljevim tekstovima je u tome što nikad ne znate

gdje prestaje magarac koji je magistrirao, a počinje divanija i obrnuto...” Da li uistinu Alispahić piše i govori danas bitno drukčije nego je pisao i govorio prije desetak godina? Čitajući njegove tekstove tada i danas, teško nego je pisao i govorio prije desetak godina? Čitajući njegove tekstove tada i danas, teško nego je pisao i govorio prije desetak godina?

je uočiti neku bitnu razliku. Dalje, razlozi zbog kojih je ovaj čovjek javno obezvrijeđen koriste se kao “argumentacija” protiv njega. Optužen je da mrzi i vrijeđa, a optužbe vrve od mržnje i uvreda. Optužen je da raspiruje nacionalnu i vjersku mržnju, a na najgori način se vrijeđaju njegova vjerska i nacionalna osjećanja. Optužen je da zavodi mrak i to ni manje ni više nego u FBiH, a najmračnijim jezikom se premašuje svaki zamislivi mrak. Pa što je onda pouka tek-stova o Alispahiću?

Javno prokazan

Mrziti možeš slobodno samo ukoli-ko mrziš odabrane, vrijeđati možeš bez granica samo ukoliko vrijeđaš odabra-ne. Prepričavati kavanske tračeve možeš ako prepričavaš na pravoj strani, a protiv odabranih. Uništavati integritet ličnosti možeš samo ukoliko to radiš “zbog za-jedničkih klanskih interesa”, a sve s ciljem uspostavljanja demokratskih načela u jav-nom i medijskom prostoru, promoviraju-ći tako temeljna ljudska prava, pa i pravo na drukčije mišljenje. Evo, Alispahić ima drukčije mišljenje od onih koji vjeruju da misle najispravnije i zato je javno prokazan, a Sarajevo opet po tko zna koji put ne vidi problem u tome. Šute pisci, novinari, javne a Sarajevo opet po tko zna koji put ne vidi problem u tome. Šute pisci, novinari, javne a Sarajevo opet po tko zna koji put ne vidi

ličnosti, zagovornici ljudskih prava i slobo-da. I još nešto: “Ima pisaca koji celoga života rade, pišući pesme, članke, romane i svako-jake druge sastave bez određenog imena i oblika, a sva njihova dela, sabrana ujedno, mogla bi da nose kao naslov jednu jedinu riječ, pozajmljenu iz skupštinskog rečnika: Upadice.” Neodmjerene, neumjesne upadi-ce koje ne govore o onome kojemu su nami-jenjene nego o onomu tko ih govori.

Izvor: Dnevni avaz


17

U Hagu je spasPovodom širenja antihaške histerije

Politika

Umjesto besmislenih i potpuno beskorisnih kritika, trebamo biti konstruktivni i pomoći rad Haškog tribunala

Piše: Ezher Beganović

Apelaciono vijeće Suda BiH proteklih je Apelaciono vijeće Suda BiH proteklih je Adana oslobodilo Miloša Stupara, op-Adana oslobodilo Miloša Stupara, op-Atuženog za genocid u Srebrenici 1995. Atuženog za genocid u Srebrenici 1995. Agodine. Miloš Stupar je prvostepenom presudom osuđen na 40 godina zatvora. Ovakve dvije drastično različite presude jednog te istog suda nisu još nikad zabi-lježene u praksi. Navedena presuda Vijeća Suda BiH izazvala je opravdane sumnje svih normalnih građana BiH. Bošnjačka udruženja žrtava rata izrazila su svoju razo-čaranost ovakvim ponašanjem Suda BiH. Iako je to tako, moramo primijetiti da pred-stavnice bošnjačkih udruženja žrtava rata ne vode nijednu ozbiljnu javnu aktivnost koja bi trebala imati za rezultat da Sud BiH ne sudi skandalozno kao u slučaju Miloša Stupara. Umjesto toga, pojedina bošnjačka udruženja žrtava rata ovih dana vode žesto-ku javnu kampanju diskreditiranja Haškog tribunala.

Naime, ovih dana mi Bošnjaci suočeni smo sa pravom ofanzivom srbijanske politi-ke koja po svijetu i u BiH izvodi brojne akci-iH izvodi brojne akci-iHje čiji je krajnji cilj nametanje nove “istine’’ o ratu u BiH. Dok se u Londonu “kola lome’’na leđima Ejupa Ganića, mi u BiH skoro iH skoro iHsvake sedmice svjedočimo manifestacijama u kojima Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ra-tova pali svijeće na mjestima na kojima su navodno počinjeni zločini nad srpskim na-rodom. Dakle, ovih dana priča se samo o zločinima nad Srbima. Osim toga, Milorad Dodik i lojalni mu mediji posljednjih dana vode žestoku kampanju na minimiziranju,

pa čak i negiranju haških pre-suda o genocidu u Srebrenici. Istovremeno, dok traje srbijan-ska ofanziva, u Federaciji BiH izvodi se ofanziva na Haški tri-bunal. Dobri poznavaoci prilika po pitanju ove problematike sa sigurnošću nam tvrde da su određeni krugovi iz svjetskog obavještajnog miljea, oličeni u liku i djelu Jeffreyja Nicea, biv-šeg tužioca Haškog tribunala, za račun Srbije uspješno izma-nipulirali pojedine medije u Federaciji BiH, prije svega FTV, pojedince iz sarajevske akadem-ske zajednice i nekoliko majki iz Srebrenice da baš sada u ovo vrijeme kada srbijanska politika izvodi spomenutu ofanzivu na iskrivljivanju istine o agresiji na BiH udare na Haški tribunal. iH udare na Haški tribunal. iHKakva potreba goni FTV i pojedine maj-ke iz Srebrenice da baš sada pokreću pita-nje odgovornosti Carle del Ponte zbog toga što nije skinuta zabrana za korištenje do-kumenata koje je Srbije dostavila Haškom tribunalu u slučaju Slobodana Miloševića a koji su mogli biti prevaga u procesu suđenja Srbiji za genocid u BiH? Zašto se namjerno prešućuje istina da su haške sudije odlučile, odnosno presudile da se nametne zabrana na korištenje spomenute dokumentacije a ne Carla del Ponte? Zašto se stalno insisti-ra na sumnjama prema aktuelnom tužiocu Sergeu Brammertzu? Zašto se sve dovodi u sumnju i predstavlja da ništa ne valja? Na ovakav način stvara se opća histerija. U cijelom ovom slučaju najgore je to što su pojedine majke iz Srebrenice sebi dozvo-lile da budu izmanipulirane i da se preko njihove histerije i općeg nezadovoljstva, te napada čak i na aktuelnog tužioca Sergea Brammertza, šalje loša poruka međunarod-noj zajednici da i mi Bošnjaci sada ne vjeru-jemo Haškom tribunalu.

Slažemo se svi da je među-narodna zajednica dopustila agresoru da počini genocid u BiH. Međutim, moramo pri-znati da smo upravo zahvalju-jući toj međunarodnoj zajednici preko Haškog tribunala uspjeli dokazati da je srpski agresor počinio genocid u Srebrenici. Biljana Plavšić je pred tim Haškim tribunalom priznala da je počinila zločin, Momčilu Krajišniku je dokazan zloči-nački poduhvat, general Krstić osuđen je za genocid, Radovan Karadžić će najvjerovatnije do-živjeti slično. Osim toga, u toku su veoma važni sudski pro-cesi protiv generala Momčila

Perišića i Jovice Stanišića. Već se sada zna da će ova suđenja pokazati brojne nove do-kaze o umiješanosti Srbije u agresiji na BiH. Zar smo zaboravili da su zahvaljujući pre-sudama u Hagu donesene brojne rezoluciji u svjetskim parlamentima o osudi genoci-da u BiH. Čak je i Parlament Srbije donio u svjetskim parlamentima o osudi genoci-da u BiH. Čak je i Parlament Srbije donio u svjetskim parlamentima o osudi genoci-

rezoluciju o osudi zločina u BiH. Ništa to ne bi bilo bez Haškog tribunala. Da napra-vimo malu digresiju: Carla del Ponte pot-pisala je dokument da se u Dobrovoljačkoj ulici nije dogodio nikakav zločin već da je kolona JNA bila čisti vojni cilj. Šta bi tek ulici nije dogodio nikakav zločin već da je kolona JNA bila čisti vojni cilj. Šta bi tek ulici nije dogodio nikakav zločin već da je

rekli da je, kao Sulejman Tihić, izjavila da je u Dobrovoljačkoj počinjen zločin nad desetinama vojnika JNA? Dakle, nama Bošnjacima ne treba nikakva histerija. Umjesto besmislenih i potpuno beskorisnih kritika trebamo biti konstruktivni i pomoći rad Haškog tribunala. Ako ne postupimo tako, ostaje nam nada da će se istinom o ratu u BiH baviti samo Sud BiH. A šta nas čeka na Sudu BiH osvjedočili smo se u slu-čaju Miloša Stupara.


Carla del Ponte potpisala je dokument

da se u Dobrovoljačkoj

ulici nije dogodio nikakav

zločin već da je kolona JNA bila čisti vojni cilj. Šta bi tek rekli da je, kao Sulejman Tihić, izjavila da je u Dobrovoljačkoj počinjen zločin nad desetinama

vojnika JNA?

18

Oružana sila za genocidBorba za opstanak: Velikosrpske proslave

Kolumna

Godišnjica VRS zato je ovih dana jednima (ubicama i pljačkašima) bila razlog za slavu, drugima razlog za podsjećanje na osamnaest godina nesreće i nepravde. Polovinu predratnog stanovništva Bosne i Hercegovine, na području koje se naziva Republika Srpska, čine jedni, a polovinu drugi. Ta dramatična linija podjele trajat će sve dok traje podjela BiH, podjela realizirana po želji osnivača VRS od 12. maja 1992. godine

Piše: Dr. Šemso Tucaković

U gradovima jedne polovine Bosne i Hercegovine koji se zove Repu-blika Srpska trajale su ovih dana

neobične svečanosti. Trajale su pro-slave organizirane u znak obilježava-nja osamnaeste godišnjice utemelje-

nja jedine vojske u povijesti koja je na području Balkana počinila genocid. Na lokalnim akademijama, sveča-nim zakuskama, izložbama slikara, poetskim večerima, slavilo se u čast osnivanja oružane sile koja je zapad-no od Drine, dakle u su-verenoj i nezavisnoj državi BiH, trebala da doprinese pobjedi na putu ka ujedi-njenju svekolikog srpstva. Posebna pažnja poklanja se učesnicima historijske sjed-nice na kojoj je 12. maja 1992. godine donesena odluka o osnivanju vojnih formacija čiji je zadatak da oružjem rasturi BiH. Rat-ni komandant te vojske je na tom osnivačkom skupu najavio i genocid nad ne-srpskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini. Pro-teklih dana citirale su se odredbe “epohalne” odlu-ke iz tog majskog dana da dvije trećine Bosne i Her-cegovine, koliko su obu-hvatale tadašnje samopro-glašene SAO, ostanu u Jugoslaviji, odnosno velikoj Srbiji. Neki mediji Republike Srpske, puni nadmenog ponosa, hvalili su “srpske sokolo-ve od Timoka do Gospića”, koji su

oružjem bivše JNA punili masovne grobnice, palili sela i gradove, bili nenadmašni u junačenju nad neza-

štićenim civilima bošnjač-ke i hrvatske nacionalnosti. Vještom propagandnom presijom velikosrpski centri moći uspjeli su proteklih godina jedan genocidni i osvajački rat, koji je ta voj-ska vodila, prikazati kao “otadžbinski”. Pod “otadž-bina” dakako ne misli se na BiH, koju je VRS tako nemilosrdno razarala. U tzv. “otadžbinskom ratu” vojska Republike Srpske protjerala je stotine hiljada Bošnjaka iz doline Drine i istočne Hercegovine, a Hrvata i Bošnjaka iz sje-verne i sjeveroistočne i zapadne Bosne. Poginulim ubicama i palikućama, na osamnaestu godišnjicu po-lagali su vijence i cvijeće. Hiljade njihovih žrtava, čije su kosti sakupljene po masovnim bh. stratištima, još čekaju na identifika-

ciju. Godišnjice njihovih stradanja niko ne obilježava. Desetine hiljada prognanih sa kućnih ognjišta i ne pomišljaju na povratak dok njihovi progonitelji, na polovini BiH, slave,

Ubicama su dijeljeni činovi, ordenje i razne

materijalne privilegije.

Velikosrpska propaganda i danas ih

uvjerava da to pravo nije

upitno.


19

šenluče, dijele priznanja za uspjeh u zlodjelima koje su počinili genocidnim podu-hvatima od 1991. do kraja 1995. godine.

Nedostajala zločinačka vrhuška

Svečanostima u RS-u nedostajala su dvojica-tro-jica glavnih protagonista osnivanja vojske koja je vo-dila genocidni rat: Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Ratko Mladić. Njih trojica su davala glav-ni ton skupštinskom zasje-danju prije tačno osamnaest godina, na zasjedanju na kojem je osnovana zločinačka armada. Krajišnik je pred-sjedavao dogovorom o utemeljenju “oružanih formacija srpskog naroda zapadno od Drine”. Tom dogovoru prisustvovali su neki od današnjih najznačajnijih političkih faktora ge-nocidnog entiteta u čije je ime VRS palila i žarila po Bosni i Hercegovini. Karadžić je, u svojstvu predsjednika SDS-a, držao dirigentsku palicu po-moću koje je usmjeravao horsko nad-metanje u hvaljenju junaštva i svi-jetle budućnosti srpskog naroda od Timoka do Gospića. Ratko Mladić je na tom zasjedanju nagovijestio

da prema nesrpskom stanovništvu u BiH neće biti milosti. Krajišnik i Karadžić nisu mogli doći na sve-čanost. Prvom se sudi za genocid u Haagu, a drugi izdržava višegodiš-nju kaznu za ratni zločin. Mladić je i bijegu. Nosi atribut jednog od naj-traženijih ratnih zločinaca u svijetu. Četvrti najznačajniji akter zasjedanja traženijih ratnih zločinaca u svijetu. Četvrti najznačajniji akter zasjedanja traženijih ratnih zločinaca u svijetu.

od prije osamnaest godina, Vojislav Maksimović, pojavio se ovih dana na mjestu zločina, u Foči, da primi na-gradu od onih koji su u ovom centru bošnjačke kulture i civilizacije pobili oko tri hiljade nedužnih civila. On je, kao predsjednik kluba poslani-ka SDS-a, bio jedan od najznačaj-nijih aktera osnivanja vojske ratnih zločinaca. Svi ti zlikovci, međutim,

mogu biti beskrajno zado-voljni, jer djelo za koje se borila Vojska Republike Srpske traje i nakon sko-ro dvije decenije. I, eto, ovih dana organizira ma-sovna slavlja. Osamnaest godina VRS analizira se ovih dana sa raznih aspe-kata. Održavaju se okrugli stolovi na temu značaja i značenja događaja, emi-tiraju prilozi na televiziji, objavljuju naučne rasprave. U pogledima su primjet-na dva osnovna pristupa. Jedan polazi od stava da je VRS nosila teret “oslo-bodi lačko-otadžbinskog rata srpskog naroda” i da je kao takva ušla u legendu. Pobornici te teze su odre-

da srpske nacionalnosti i nalaze se u Banjoj Luci. Drugi pristup koji, čini se, ima sve više zagovornika u zemlji i inostranstvu, polazi od teze da je VRS, zapravo, bila sredstvo u ruka-ma stratega genocida i agresije, koji su se nalazili u Beogradu. Djelo te vojske, Republika Srpska, je glogov kolac u multietničkom biću Bosne i Hercegovine. U okviru svečanosti, Rajko Kuzmanović, predsjednik RS-a, nazvao je 12. maj svijetlim datu-mom u historiji srpskog naroda, a put koji je prešla Republika Srpska, putem ponosa. Predsjednik Vlade tog en titeta uzvikuje da “država” u državi čvrsto korača na putu koji su

Duhovna destrukcija

izvršena pod zastavom

vojske Republike

Srpske još je pogubnija. Zločinima

kakvi se ne pamte na ovim

prostorima stvoren je

novi sistem vrijednosti, novo stanje

duha.


zacrtali utemeljitelji VRS. Da Kuzmanović i Dodik, u toj miloševićevsko-karadži-ćevskoj zgradi, imaju puno istomišljenika, govore ak-tuelne svečanosti na polo-vini BiH.

Entitet “nebeskog” naroda

Svako od učesnika sve-čarskih okupljanja ima svoj uvjerljiv razlog da se drži za skute svoje “države” i da se nada njenoj buduć-nosti kakva je proricana tog pučističkog 12. maja 1992. Nekoliko desetina hiljada pripadnika VRS učestvovalo je u razaranju materijalne, duhovne i etničke osnove bosanskohercego-vačkog društva. Materijalna osnova je destruirana na dva načina: uni-štavanjem jednog dijela bošnjačke i hrvatske imovine i pljačkanjem dru-gog dijela. Nikome od aktera te ma-sovne i masivne destrukcije u intere-su nije nestajanje RS, jer pod njenim “sigurnim krovom” osjećaju zaštitu od mogućih propitivanja za učinjena zlodjela. Desetine hiljada bivših “bo-raca za srpstvo” po mjeri Miloševića, Karadžića, Garašanina, Moljevića, Mihailovića okoristilo se, pak, pljač-kom tuđe imovine. Milijarde maraka vrijedne su građevine, namještaj, po-ljoprivredne mašine, automobili, pri-jeratno privatno vlasništvo Bošnjaka i Hrvata, koje je silom “etnicizirano” i postalo srpska imovina. Još je veća vrijednost tzv. društvenog bogatstva koje je rezultat zajedničkog rada srp-sko-hrvatsko-bošnjačke “radničke klase” (fabrike, rudnici, putevi, že-ljeznice, poljoprivredna imanja) koje je Vojska Republike Srpske etnički očistila i zadržala pod svojim mo-noetničkim, dakle, srpskim krovom. Stručnjaci su izračunali da je 75 odsto prirodnog bogatstva Bosne i Hercegovine (rudnika, banja, šuma, obradivog zemljišta) prigrabila, u vremenu agresije, trećina njenih sta-novnika koja ovih dana taj čin hvali kao epohalni uspjeh jednog naroda i njene zločinačke armade. Duhovna destrukcija izvršena pod zastavom

Vojske Republike Srpske još je pogubnija. Zločinima kakvi se ne pamte na ovim prostorima stvoren je novi sistem vrijednosti, novo stanje duha. Hiljade pljač-kača i ubica, u vrijeme nji-hovog djelovanja, uvjerava-no je od strane institucija RS-a da imaju legitimno pravo na tuđe, kao pri-padnici “nebeskog naroda” koji imaju historijsku šansu da riješe ne samo neke op-ćesrpske, nacionalne, nego i brojne lične imovinske probleme. Siromašnim po-jedincima dato je u izgled da mogu, bez posljedica, prigrabiti tuđe kuće i stanove, tuđa imanja, pokretna sred-stva. Ubicama su dijeljeni činovi, ordenje i razne materijalne privilegi-je. Velikosrpska propaganda i danas ih uvjerava da to pravo nije upitno. Jedino su problem neki međunarod-ni predstavnici koji imaju nešto dru-gačije viđenje čitave situacije i drža-va u kojoj se sada nalaze. Ti faktori su, međutim, po mišljenju vladajuće političke vrhuške u RS-u, privreme-na pojava u kojoj se treba ponašati po pravilima igre mačke i miša. Na drugoj strani su, pak, stotine hilja-da poniženih, protjeranih Bošnjaka i Hrvata, daleko od svog doma, čije stanje duha upućuje na beznadežnost i nepravdu. Na uspostavljanje duhov-ne ravnoteže oni gledaju kroz pravo na kućni prag sa kojeg su prognani,

na kažnjavanje zločinaca, na perspektivu ukidanja entiteta sa čijeg područja je protjerano skoro svo nesrp-sko stanovništvo. Etničku strukturu svog društva Republika Srpska poče-la je mijenjati u danima osnivanja vojske koja ovih dana bilježi 18. godišnji-cu. Za samo šest mjeseci, VRS počinila je takve zlo-čine nad bosanskim sta-novništvom, da povijest Balkana ne bilježi nijednog premca. Polovinu njenog stanovništva (Bošnjaka i

Hrvata) VRS je protjerala po krat-kom postupku, “vojska države srp-skog naroda” pobila je blizu stotinu hiljada. Stotine hiljada unesrećenih doživljavaju zato godišnjicu RS-a ne samo kao ličnu uvredu svojih pra-va na život, vlastitu imovinu, kućni prag, kulturu i tradiciju, nego i kao uvredu etničke zajednice kojoj pripa-daju i države u kojoj žive. Godišnjica VRS zato je ovih dana jednima (ubicama i pljačkašima) bila razlog za slavu, drugima razlog za podsje-ćanje na osamnaest godina nesreće i nepravde. Polovinu predratnog sta-novništva Bosne i Hercegovine, na području koje se naziva Republika Srpska, čine jedni, a polovinu drugi. Ta dramatična linija podjele trajat će sve dok traje podjela BiH, podjela realizirana po želji osnivača VRS od 12. maja 1992. godine.

20

Svi ti zlikovci, međutim, mogu biti beskrajno

zadovoljni, jer djelo za koje se

borila Vojska Republike

Srpske traje i nakon

skoro dvije decenije. I,

eto, ovih dana organizira masovna slavlja.


Uživaj u životuOdgoj djece

Autor: Dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-ArifiUvez: tvrdi Broj stranica: 331Cijena: 30 KM

Za sve informacije obratiti se na sljedeće kontakte: Za BiH: Tel./fax: 00 387 33 538 456 GSM: 00 387 62 157 180 00 387 61 765 765 [email protected] www.islamskaknjizara.com

Za Švicarsku, Njemačku i Austriju: 00 41 792 753 [email protected] www.islamski-ducan.ch

Život je jedna od najvećih blagodati koje je Uzvišeni Al-lah podario čovjeku i stoga čovjek mora voditi računa kako će se prema njoj odnositi, kako će proživjeti život. Istaknuti učenjak dr. Muhammed b. Abdurrahman el-Arifi u svom best-selleru "Uživaj u životu" nudi nam niz savjeta koji će nam pomoći da ostvarimo istinski uspjeh u životu na ovome svijetu, kao i uspjeh na ahiretu. Prožeta nizom primjera iz života, ova knjiga će poslužiti kao praktičan vodič roditeljima u odgoju djece, učiteljima u podučavanju učenika, imamima u odnosu prema džematlijama, kao i svakom muslimanu i muslimanki koji žele svoj život proživjeti na najljepši mogući način.

Odgoj djeceUSKORO

POSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEPOSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGEMjesto: KURŠUMLIJA MEDRESA (preko puta Begove džamije), SarajevoVrijeme: 15.12.2009. – 15.01.2010. godine

POPUST OD 20 DO 50%

22



Feljton

Disertacija je zaista nesistematično i nenaučno djelo koje je odraz autorovog slabog poznavanja materije i zlonamjerne, pogubne postavke sa koje Andrić kreće na historiju Bosne, dokazujući je po svaku cijenu, gazeći preko historijskih činjenica i istine

Piše: Kemal Zukić

Već prva riječ u naslovu prvog poglav-Već prva riječ u naslovu prvog poglav-Vlja ove disertacije jasno pokazuje da Vlja ove disertacije jasno pokazuje da VAndrić neće u njoj poštovati ni uo-VAndrić neće u njoj poštovati ni uo-Vbičajenu terminologiju koju koristi cijeli ostali naučni svijet i da će drsko gaziti preko svega što se ne uklapa u njegovu mračnu nakanu da domovinu Bosnu pri-kaže Evropi u nakaznom obliku. Naime, prethistorijom sav naučni svijet naziva dio historije čovječanstva prije pisanih doku-menata. Naučnici svakog naroda traže bilo kakve dokaze materijalne i duhovne kulture u prethistoriji kako bi se svijetu predstavili u što boljem svjetlu i kako bi dokazali dugovječnost vlastite kulture. Na osnovu prve riječi u naslovu prvog poglavlja disertacije, moglo bi se logično pomisliti da će to isto raditi i Andrić. Jer, zaista postoje brojni materijalni dokazi o dugovječnosti civilizacije i kulture na bo-sanskom tlu od prije najmanje 14.000 go-dina. Umjesto da barem površno obradi ovaj period prethistorije, kako najavljuje

u naslovu, Andrić prethisto-rijom smatra srednjovjekov-nu Bosnu. On je odnekud iskopao bolesnog bosnomrsca Morica Hernesa koji, iz ko zna kakvih mračnih pobuda, izno-si očigledne laži i nakaradno negiranje likovnih vrijednosti reljefa na bosanskim stećcima. On to čini krajnje nestručno ali kipteći mržnjom. Svoju negativističku disertaciju An-drić počinje citiranjem ovog čovjeka koji je najružnije go-vorio o Bosni od svih strana-ca koji su se zalijetali na ovu temu. To nije slučajno. Mada rođeni Bosanac, Andrić sa-domazohistički iznosi gadne laži i podvale ovog svog bo-snomrsca Morica Hernesa i to na samom početku svoje disertacije i to u poglavlju koje je pogrešno nazvao “predisto-rijom”. Tako Andrić tvrdi da je Moric Hernes “na osnovu svojih arheoloških istraživa-nja došao do zaključka da je u srednjem veku u Bosni jedva moglo biti reči o nekoj kulturi”. Ne ci-tirajući precizno, nego prepričavajući ko zna koliko vjerodostojno, Andrić iznosi bestidno negiranje stećaka, “patarenskih nadgrobnih spomenika i iskopina” od strane ovog “Nemca”. Andrić piše: “Si-vost i primitivnost reljefa, nedostatak in-vencije i odsutnost svakog obeležja kultu-re na isklesanim figurama služe mu kao dokaz za to da je Bosna kulturno daleko zaostajala iza susednih zemalja”.

14.000 godina postojanja Bosne

Da bi nanio završni udarac svojoj nesretnoj domovini i prije dolaska Turaka, Andrić i direk-tno citira, u navodnicima, ovog odvratnog lažova i petljanca Hernesa i kaže da on donosi za-ključak o “potpunom odsustvo-vanju svakog religioznog duha” i “potpunom varvarizmu bo-sanskog naroda”. U svojoj pa-tološkoj mržnji prema svojoj domovini Andrić ne ispušta iz ruku ovog satanskog Nijemca pa tvrdi da je on vršio više-struka iskopavanja na raznim mjestima “a koja nisu iznela na videlo ni oružja ni nakita”. Kasnije Andrić ipak tvrdi da su neki “među srpsko-hrvatskim arheolozima”, mada ne od pr-vorazrednih, pokušavali oboriti ove Hernesove podvale ali je ja-sno na čijoj je strani Andrić. Na ovo ćemo se vratiti kasnije. Da se vratimo na naslov poglavlja i najavu da će pisati o prethistori-

ji Bosne. O tome nema ni riječi. A moralo je biti barem nešto. Jer postoje materijalni dokazi o prethistoriji Bosne stari 14.000 godina. Naravno, to pobija laži Hernesa da on u svojim “višestrukim iskopavanjima” nije našao “ni oružja ni nakita” čak ni iz srednjovjekovne Bosne, dakle od X stolje-ća. A drugi su pronašli dokaze iz brojnih milenija prije toga. Andrić o tome ne govori ni jednu jedinu riječ jer bi to njegovog isto-mišljenika Hernesa razotkrilo kao lažova

Prosto je nevjerovatno

kako je Andrić uspio da zaobiđe ove sudbinske

činjenice i da ih i ne spomene u

svojoj disertaciji, kao ni u

cjelokupnom književnom djelu koje

pretendira da bude historijsko.


23



kojega vodi patološka mržnja, a ne naučna istina. Da bi se razotkrile Andrićeve do-sljedne zle namjere u stvaranju nakaradne historije njegove domovine, nabrojat ćemo samo neke činjenice koje je pravi naučni istraživač morao uzeti u obzir kako bi ko-liko-toliko objektivno prikazao kontinui-tet civilizacije i kulture na tlu Bosne prije dolaska Turaka. Pronađeni su arheološki ostaci u srednjoj i sjevernoj Bosni koji po-tvrđuju da je područje današnje Bosne i Hercegovine bilo naseljeno još u paleolitu, starijem kamenom dobu. U pećini Badanj kod Stoca pronađeno je mnogo predmeta iz paleolitika kao: kamene alatke, ukrašene kosti i ogrlice napravljene od pužića, školjki i zuba jelena. Naš najstariji bosanski predak iskazao se i na likovnom polju crtežom ko-nja. Likovna obdarenost je Božiji dar, on ne nestaje i krasit će ljude Bosne tokom 14.000 godina, sve do danas. Andrić, na-ravno, to ne spominje nigdje. Nalazi iz IV milenija prije naše ere pokazuju ogroman napredak ljudskog roda. Čovjek neolita bavi se zemljoradnjom i stočarstvom, gra-dio je kuće, pravio keramičke posude i ko-ristio odjeću. Iz ovog perioda postoje brojna nalazišta u Bosni, a najpoznatija su: Gornja Tuzla, Obre kod Kaknja, Zelena pećina iznad vrela Bosne, Lisičići kod Konjica, Nebo kod Travnika i Butmir kod Sarajeva. Butmirsko nalazište iz neolita je svjetski poznato. Kuće su djelimično ukopane u zemlju, a zidovi su od pletera oblijeplje-nim blatom. Frapantno je to da su te kuće identične sa kućama iz Mezopotamije, ko-lijevke ljudske civilizacije, iz X milenija prije nove ere. Pronađeni su brojni predmeti za praktičnu upotrebu, kao alatke, posuđe i oružje. Važno je napomenuti da taj naš pradavni predak razvija svoj likovni talenat praveći skulpture i oblikujući ljudske figu-re. Zbunjenost izaziva skulptura koja pri-kazuje pripadnika crnačke rase. Ovaj feno-men vrijedilo bi temeljito istražiti i otkriti

kretanja i međusobne utjecaje tih dalekih predaka. Otkriće metala na prijelazu iz-među IV i III milenija stare ere donijelo je revolucionarne promjene u Bosni, bogatoj rudama. Snažan razvoj rudarstva povećava bogatstva i vojnu moć Bosne, ali i privlači napadače i pljačkaše sa svih strana. Borbeni ljudi Bosne tako ulaze u permanentni rat iz kojeg neće izaći sve do dana današnjeg. Iz željeznog doba, od prije oko 3.000 go-dina, postoje u Bosni dva značajna nalazi-šta. Jedno je sojenističko naselje u Ripču kod Bihaća, a drugo u Donjoj Dolini kod Bosanske Gradiške. To je razvijeno druš-tvo koje se bavilo zemljoradnjom, stočar-stvom, ribarstvom i metalurgijom. Znali su napraviti čamac dug 12,5 m izdubljen u jednom deblu drveta. Najstariji stanov-nici Bosne, čije je ime poznato, bili su Iliri, narod indoevropskog porijekla čije je prisu-stvo potvrđeno već od II milenija stare ere. Od svih Ilira na Balkanskom poluostrvu, najrazvijenija su plemena koja su živjela na teritoriji Bosne. Poznata su imena nekih ilirskih plemena koja su živjela na teritori-ji Bosne kao: Japodi, Dalmati, Dezitijati, Dicioni, Mezeji, Daorsi i drugi. O njima su pisali grčki i rimski pisci ističući prije svega njihovu borbenost. Čitav ovaj dugi razvojni period Bosne Andrić prešućuje. I odmah na početku bavljenja njegovom disertaci-jom čovjek se mora upitati da li je u pitanju samo neznanje, njegovo loše i nedovršeno obrazovanje jer je stalno negdje započinjao učiti a nikad ništa nije završavao, ili je u pitanju zlonamjera da prešuti dug razvojni kontinuitet Bosne kako bi je prikazao kao mračni vilajet na kraju svijeta, izvan svih ci-vilizacijskih i kulturnih tokova. Bit će prije da je u pitanju zlonamjera a ne neznanje jer u jedinoj školi koju je uspio završiti, sarajev-skoj gimnaziji, mogao je naučiti nešto od ovoga.

Razjedinjenost unutar malog prostora

Bosna u sastavu Rimske imperije je drugo, važno i dugo poglavlje u njenoj hi-storiji, koje Andrić prešućuje a koje bi mo-glo potvrditi stalnu otimačinu oko Bosne od jačih i većih i stalni otpor i pobune. Najmoćnije carstvo toga doba, Rimska imperija, nasrnula je na Bosnu zbog pljač-ke rudnog bogatstva, naročito željeza i

zlata. Rim je prvi u dugom nizu moćnih nasrtljivaca na malu i slabu državu Bosnu sa ciljem porobljavanja i pljačke. Rim je bio i prva sila koja je osjetila žilavi, nepo-pustljivi, ponekad samoubilačko bezna-dežni otpor ovog ponosnog naroda. Rim je napao s juga, sukobivši se sa plemenom Ardijejaca. Ilirska je država bila dosta jaka a na čelu je bila legendarna kraljica Teuta. Sukobi su započeli 229. g. stare ere i traja-li do 167. g. Posebno su žestoki bili sukobi sa Dalmatima koji su trajali 150 godina. Bosna je pokorena nadmoćnom silom, ali je već 6. g. nove ere započeo veliki ustanak Desitijata pod vođstvom poglavice Batona koji je slomljen i rimska će vlast trajati u Bosni 500 godina. Onaj ko želi razumjeti suštinsku tragediju Bosne kroz stoljeća i milenije (a Andrić pretendira na to mada uz slabašno poznavanje historije svoje do-movine), taj bi već u doba Rimske impe-rije zapazio fatalnu razjedinjenost plemena unutar malog prostora. Dok jedni herojski ginu u borbi protiv uljeza i tuđina, drugi samo gledaju, da bi uskoro i oni došli na red kao žrtve. Da je Andrić pošteno iznio ovaj problem, sa njegovim utjecajem i polo-žajem, mogla su se ublažiti ili sasvim izbjeći brojna stradanja i međusobna ubijanja u Bosni tokom budućih osamdeset godina nakon pisanja ove disertacije. Iz doba Rima u Bosni su nađeni brojni ostaci gradova i naselja koji svjedoče o najvišem civilizacij-skom, kulturnom i umjetničkom dometu, sasvim suprotno onome što tada imamo na tlu barbarske Evrope. Vjerovatno je geografski položaj Bosne na jugu Evrope i toplija klima nego na sjeveru uvjetovalo da na ovom tlu postoji najstarija i najra-zvijenija civilizacija na evropskom tlu. Taj je položaj, s druge strane, uzrokovao da će gotovo sve najveće sile harati Bosnom, nanositi patnje i bivati poražene i otjerane. Prosto je nevjerovatno kako je Andrić us-pio da zaobiđe ove sudbinske činjenice i da ih i ne spomene ni u svojoj disertaciji kao ni u cjelokupnom književnom djelu koje pretendira da bude historijsko. Čudno je da je veliki Miroslav Krleža to shvatio i vrlo pošteno o tome pisao, često izazivajući ne-gativne reakcije u svojoj Hrvatskoj. Možda možemo žaliti što je beogradska intelek-tualna čaršija, u vrijeme kad je bilo jasno da politička Nobelova nagrada treba da pripadne nekome iz Jugoslavije, progurala kao kandidata Andrića a ne Krležu. Andrić je vjerovatno svjesno i sasvim zlonamjerno zanemario pola milenija Rimske imperije


24

u Bosni. Da je uradio naučno pošteno, ugrozio bi svoju nemo-ralnu teoriju po kojoj su prvo bogumili a onda i Turci, kako on naziva Bošnjake, podigli neki visoki zid u Bosni i odvojili je od Evrope. Kada je Teodosije Veliki izvršio podjelu Rimskog carstva na Istočno i Zapadno 395. g., tada je podignut taj zid kojim je Andrić opsjednut cije-log života na potpuno pristra-san i nemoralan način. Ovom podjelom Rimskog carstva Bosna je prvi put postala granična oblast između dva politička entiteta, ali i između dvije civilizacije: latinske, rimokatoličke na zapadu i grčko-pravoslavne na istoku. U tom fatalnom času Bosna postaje prije-lomno područje u političkom, vjerskom i kulturnom pogledu. Sudbina Bosne kao granične zemlje prikliještene između dva ili više kolosa traje do danas. Bosna će biti granična zemlja između Bizanta i Franačke države, zatim između Srbije i Ugarsko-hrvatske kraljevine, pa između Osmanske imperije i Austro-Ugarske, pa između Srbije i Austrougarske i konačno između na smrt zavađenih malih južnoslovenskih naroda. Ove nasrtljive i grabežljive imperije uvijek će se sukobljavati u Bosni oko svo-jih sebičnih, grabežljivih interesa, a narodi Bosne uvijek će se boriti za goli opstanak i preživljavanje. Borit će se za uvijek druga-čiju religiju, za očuvanje osobenosti u sva-kom pogledu, za svoj izuzetni i jedinstveni politički i kulturni identitet.

Andrićev srednji put

Kad su u Bosnu nahrupili i barbarski i agresivni Sloveni iz svoje prapostojbine iza Karpata i počeli se naseljavati u ove krajeve, potiskujući starosjedioce, stvoreni su uvjeti za još složeniju tragiku historije Bosne. Za jednog književnika ovo je uzbudljivo i in-trigantno obilje materijala. Da li je Andrić to zaobišao zbog svog očiglednog slabog znanja i naobrazbe ili iz zlonamjere? Mnogo je vjerovatnije da je u pitanju ovo drugo. Kompleksnost bosanske tragedije i istine uveliko bi poremetilo Andrićevo crno-bije-lo, jednostrano i nemoralno prikazivanje hi-storije njegove domovine. On je već u svom mračnom i bolesnom umu nepovratno od-lučio da sve brojne historijske nesreće Bosne prelomi preko leđa njenog malog, stradal-ničkog i ugroženog naroda Bošnjaka koje

će uporno nazivati Turcima. Sada, da se vratimo Andrićevoj toj “predistoriji” Bosne koja počinje sa X stoljećem i koju on obrađuje na užasavajuće nemoralan način. Svoje zle na-mjere Andrić je nedvosmisleno pokazao stavljajući na početak svog rada užasne laži pune mr-žnje tog svog “Nemca’’ Morica Hernesa. Odakle je Andrić, za svoje mračne potrebe, izrovio ovog njemačkog slijepca koji tvrdi da nije uspio iskopati ni oružja ni nakita iz doba srednjo-vjekovne Bosne kada su posto-jali brojni nalazi stariji više od pola milenija od onih koje ovaj ne uspijeva naći? Hernes je sigurno jedini od svih istraživača i “istra-živača” koji su kopali i vršljali po historiji Bosne koji tako bezobrazno i glupo negira svaki likovni i idejni kvalitet stećaka. Da bi prikrio zlonamjeru kojom u prvi plan istura takvog mrzitelja Bosne, Andrić će ipak be-zvoljno citirati i neke, kako on kaže “srpsko-hrvatske arheologe”. Naravno, citirat će naj-bljeđe od svih tekstova, a tobože tražeći neki “srednji put” između Hernes-Andrićevog negatorskog stava i tobožnjih pretjeranih hvalitelja ove umjetnosti, koje uopće i ne ci-tira. Taj neki “srednji put”, nejasno iznesen u samo jednom pasusu, Andrić će progla-siti da “najviše odgovara istorijskoj istini”. Zatim će se Andrić, na svoj mračni nega-torski način, što je njegovo najjače oružje, okomiti na pripadnike Crkve bosanske koje će on nazivati, vjerovatno pogrešno, bogu-milima. Slijedi jedna odvratna rečenica u vezi pripadnika Crkve bosanske za koju će Andrić, po svom običaju uvijek kad iznosi očigledne neistine, kazati “da je van svake sumnje”. Ta rečenica glasi: “Jer, ma koliko da je van svake sumnje da su istočnjačko poreklo i snažna isključivost bogumilstva,

sputavajući kao moćna prepreka, stali na put prodiranju zapadnjačkih civilizatorskih uticaja, ipak se, s druge strane, sa sigurno-šću može pretpostaviti da ni uticaj Rima i Bizantije, pa ni rodbinske veze i politički od-nosi bosanskih kraljeva i vlastele sa srpskim i mađarskim dvorom, kao ni stalni dodir sa Dubrovnikom, nisu mogli ostati bez utica-ja na kulturu Bosne”. Ovo je prva rečenica koja najavljuje Andrićev negativan stav pre-

ma Crkvi bosanskoj. Disertacija je zaista nesistematično i nena-učno djelo koje je odraz autoro-vog slabog poznavanja materije i zlonamjerne, pogubne postavke sa koje Andrić kreće na historiju Bosne, dokazujući je po svaku cijenu, gazeći preko historijskih činjenica i istine. Dakle, u ovoj rečenici Andrić prvi put spomi-nje “istočnjačko poreklo i snaž-nu isključivost bogumilstva” što mu služi kao argument diskva-lifikacije ovog vjerskog pokreta tako ključnog za razumijevanje srednjovjekovne Bosne i turskih osvajanja. On će iste kvalifika-cije stalno koristiti kad želi da diskreditira i islam. A kakvo je to, ako ne istočnjačko porijeklo

i drugih religija, kršćanstva i judaizma? Pa sve su religije došle sa Istoka, kao uostalom i sve civilizacijske, kulturne i umjetničke tekovine. Na kakvu to nepismenu i pri-mitivnu publiku Andrić računa koristeći kvalifikaciju “istočnjačko” u najnegativni-jem kontekstu? Kasnije, kad se okomi na islam pridodat će i pojam “azijatsko”. A odakle dođoše i Sloveni? Druga negativna kvalifikacija “snažna isključivost bogumil-stva” prosto je smiješna kad se uzme u obzir upravo bezočna isključivost kojom je ta sek-ta proganjana do istrebljenja. Vrlo se teško snaći u ovako nesistematičnom, na brzinu sklepanom naučnom djelu. Andrić nakon ove skaradne antibogumilske konstrukcije počinje da piše o intenzivnim vezama bo-sanskog plemstva sa okolnim državama. On bezvoljno govori o učešću bosanske vla-stele na skupovima i turnirima a izbjegava da iznese svjedočanstva o impresioniranosti ponašanjem i odjećom tih ljudi Bosne od strane njihovih domaćina. On šteti svojoj zemlji na svakom retku ove “rasprave”, kako disertaciju naziva sam mentor. Kad nevolj-no citira “viteško obrazovanje i uglađenost Bosanca”, to umanjuje dodajući: “izvestan stepen”.

On je odnekud iskopao

bosnomrsca Morica Hernesa koji, iz ko zna

kakvih mračnih pobuda, iznosi očigledne laži i nakaradno negiranje likovnih

vrijednosti reljefa na bosanskim stećcima.


25

Hoće li izumrijeti bosanski jezik?

Društvo

Stručnjaci su utvrdili da trenutno na svijetu postoji 6.900 jezika, ali predviđaju da će polovica od njih, tzv. mali jezici, propasti u naredne četiri decenije, pošto neće ostati nijedan njihov govornik

Piše: Safet Kadić([email protected])

Hoće li se bosanski jezik naći među 3.450 jezika svijeta koji će nestati sa historijske pozornice u narednih če-

trdeset godina? Najkraći odgovor je sadr-žan u onoj narodnoj: Spasa nam nema, nećemo propasti! Bosanski jezik prema broju govornika svakako spada u katego-riju malih jezika i crna predviđanja čine se izvjesnim. U skladu sa maksimom da mrtva usta ne govore, srbsko-hrvatskom agresijom na Bosnu i Bošnjake i srbskim genocidom nad Bošnjacima broj govorni-ka toga centralnog južnoslavenskog jezika drastično je smanjen.

Usamljeni Bošnjaci

Od desetine i desetine hiljada tih go-vornika ostale su samo kosti, koje se još uvijek vade iz priko pet stotina masovnih grobnica, razsijanih po ovoj ‘pòvūčenōj’zemlji, ali je neuporedivo veći broj govor-nika, gotovo trećina populacije, nepovrat-no izgubljen progonom sa rodne grude i razseljavanjem po cijelom dunjaluku, ne-što slično kao što se desilo polovicom 19. stoljeća, kada je u egzil, pretežno u Tursku, izselila gotovo trećina bošnjačke populacije i to ekonomski, kulturno i politički vode-će klase. I tada i danas već prvo koljeno u dijaspori je potpuno asimilirano, počevši

od obdanišća. Često ćete se u vrijeme go-dišnjih odmora i posjete ‘dijasporaca’dijasporaca’dijasporaca za-vičaju susresti sa situacijom kada je majka u ulozi medijatora, prevodioca između unuke i nane. Ni u do-movini ništa nije bolje. Da bi se domogli boljeg života i evrop-ske civilizacije, Bošnjaci hrle za stranim jezicima koliko i za kruhom, a možda će im usko-ro to biti uslov da bi došli do kore hljeba i u rođenoj zemlji. Anglo-američka kolonizacija dovela je do toga da školske generacije bosanski jezik uče samo što moraju, a engleski što im treba za goli život. I tu je kraj! Neki će takve crne slut-nje odbacivati, uzimajući kao argumenat neke povijesne pa-ralele i interferenciju bosanskog i orijentalnih jezika. Naime, Bošnjaci su četiri stoljeća bili u sklopu orijentalno-islamskog kulturno-povijesnog kruga, školovali se i stvarali na velikim orijentalnim jezicima, ali niti su oni zaboravljali materinsko-zavičajni jezik niti su ti veliki jezici ostavili presudnog traga u genetsko-strukturnom profilu bosanskog jezika. Ali ta situa-cija je dovela do toga da tokom tih prividno sretnih vijekova Bošnjaci nisu dalje razvijali i stvaralački bogatili svoj jezik, nego su ga praktično konzervirali na dostignutom razvojnom stadiju i zato je mnogima sa strane imao tu egzotičnost arhaične patine. Kao slave-noilirski narod Bošnjaci su bili u tragič-nom procijepu, u dvostrukoj izolaciji. Od bliskojezičkih Slavena dijelila ih je vjera, a od istovjernih Osmanlija dijelio ih je jezik. Jedan od najvećih pisaca bosanskog jezika i jedan od najkontroverznijih Bosanaca na-kon Andrića, Meša Selimović, kojemu je

ove godine na različitim mjestima u Bosni i šire, i na različite načine, obilježena stogo-dišnjica rođenja, napisao je da radi zatvo-

renosti, historijski put Bošnjaka vodi u tragični bezizlaz. “Nijedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego što su Bosanski Muslimani. Nije mnogo pomoglo ni to što je Bosna do XVIII vijeka bila re-lativno razvijena, praktično bez nepismenih, sa mnoštvom ško-la, s uređenim urbanim živo-tom sa dosta vjerske tolerancije – neprirodnost njihova položaja bila je očita. Nisu prišli tuđinu, a odvojili se od svojih”, pisao je Meša, poimajući Bošnjake kao rijeku, nedovoljnu da postane jezero, a dovoljno veliku da ne prisuši. Iako se čini da je broj govornika presudan za obsta-nak jednog jezika, ipak da jezik drži u životu intenzitet, veličina i kvalitet stvaralaštva u njemu te komunikacija sa dru-gim jezicima. Zato genocidno raztjerivanje Bošnjaka po svim meridijanima i njihova izvjesna asimilacija, koliko god zvuča-lo paradoksalno, ima i nešto dobro u sebi. Rizikujući da ovakvo prisustvo Bošnjaka na gotovo svakoj tački zemljine

kugle bude protumačeno kao antibošnjač-ki morbidni cinizam, to dobro je u tome što će doći do kakvog-takvog kontakta i komunikacije bosanskog jezika sa domi-cilnim jezikom, a u sretnim okolnostima, uz određeno htijenje i napor, doći će i do prevođenja sa jednog jezika na drugi. Tako će se Bosna i Bošnjaci prvi put nakon mnogo vremena značajnije otvoriti prema svijetu, prema drugima i drugačijima. Kad bi čak svi govornici izumrli, jezik bi nasta-vio da živi u djelima ostvarenim u njemu,

Jezik se čuva u djelima

Ko ima imalo duže pamćenje,

sjetit će se da je upravo Marko, uz

razne druge velikosrbske

perjanice, poput Noge i Ðoge, pod

krinkom mladobosanske ideje, kidisao na bosanski

duh.



kao što je to slučaj sa latinskim jezikom. Ili primjer arapskog jezika koji je osigurao prestiž u vječnosti ne samo po broju govor-nika nego prvenstveno zato što je u njemu objavljen Qur’ān. Etablirano je mišljenje da male jezike mogu spasiti samo djela velikih intelektualaca i stvarlaca: književ-nika, naučnika, filozofi. A Bosna nudi obi-lje književnih koncepcija, smatrao je i sam Selimović. Bosna, na svu sreću, ima veli-ka djela koja su pronijela slavu bosanskog jezika i bosanskog duha koji on izražava, od “Hasanaginice”, priko “Derviša i smr-ti” i “Kamenog spavača”Kamenog spavača”Kamenog spavača do “Vječnika”Vječnika”Vječnika ili “Šahrijarova prstena

Kamenog spavačaŠahrijarova prstena

Kamenog spavača”Šahrijarova prstena”Šahrijarova prstena . Da se u ovoj prilici

i ne dotičemo djela književnih generacija nakon njih, poznatih i u svijetu i drugim jezicima. Pritom treba ponoviti onaj knji-ževnoteorijski aksiom da onoga trenutka kada se ‘rodi’, kada nastane neko djelo, ono počinje svoj autonoman život, neza-visno od svoga ‘tvorca’, autora. Svedeno u trivijalni kontekst, to znači se mora razlu-čiti piščevo djelo od praktičnog ponašanja pisca. Velika djela čuvaju male jezike i to ako budu prevođena. Prevođenje je spas za male jezike. Jer komunikacija malih jezika sa velikim jezicima uslov je njihova obstanka. Kao što je dijalog među ljudima nezamjenjiv u harmonizaciji ljudskog živo-ta u društvu, tako je i komunikacija među jezicima neizmjerno plodotvorna. U civi-lizacijskim razmjerama poučno se prisje-titi procvata Bagdada iz vremena Haruna Al-Rašida i civilizacijskog poduhvata pre-vođenja ukupnog naslijeđa čovječanstva i svih dostignuća u cijelom poznatom svi-jetu. Tako je sačuvana i antička filozofija. Prevodilaštvo, zato, ne smije biti stihijski i uzgredan posao. Pojedinačni entuzija-zam, kakav je, primjerice, izpoljio tokom agresije bosanski Slovenac ili slovenački Bosanac, svejedno, pjesnik Josip Osti pre-vodeći bosanske pisce na slovenački i tako afirmišući bosanski jezik u totalnoj bo-sanskoj izolaciji, ne može biti nadomjestak institucionalnom djelovanju. Veličinu toga individualnog podviga samo jače osvjet-ljava jedna žalosna činjenica da vodeća slovenačka izdavačka kuća “Mladinska knjiga”knjiga”knjiga uporno ignoriše, pa čak i negira, postojanje bosanskog jezika. U prevođenju književnih djela “izdavači su bitna čivija”izdavači su bitna čivija”izdavači su bitna čivija , smatra mlada prevoditeljka sa njemačkog Hana Stojić, koja vodi fondaciju Traduki, što u prevodu sa esperanta znači ‘prevođe-nje radi objavljivanja’nje radi objavljivanja’nje radi objavljivanja. Upotrijebljeni orijen-talizam iz turskog jezika ‘čivija‘čivija‘ ’čivija’čivija u jednom

evropskom diskursu ove prevoditeljice djeluje toliko ekspresivno da odmotava asocijativno klupko u svim pravcima, sve do sedamdesete godine prošlog ‘krvavog evropskog stoljeća’evropskog stoljeća’evropskog stoljeća i jednog stiha Marka Vešovića iz pjesničkog prvijenca “Nedelja”Nedelja”Nedelja , koji parafraziram po sjećanju: “o čiviji gunj ga čeka”ga čeka”ga čeka . Jedino što mi je ostalo u sjećanju od te poezije je ta arhajska slika gunja koji o čiviji čeka djeda kraj ognjišća u kolibi. Međutim, da koliba može biti prava pje-snička inspiracija lahko se uvjeriti čitajući, primjerice, francuskog poetičara prostora G. Bašlara ili zbirku pjesama “Pjesme o kolibi” našeg Ilije Ladina, posebno pje-smu “Ljubav u kolibi”:/Od čega žive djeca u kolibi?/Djeca moja žive od moje ljubavi/Ljubav moja živi od pjesme/A pjesma/Od početka svijeta!/ (...) (Kad smo kod čivije, red je spomenuti i jednu nesvakidašnju zgodu. Naime, zbog čivije je savojevre-meno na dijalektološkim ispitivanjima govora sela Šerići na obroncima Vlašića meno na dijalektološkim ispitivanjima govora sela Šerići na obroncima Vlašića meno na dijalektološkim ispitivanjima

umalo nastradao Vešovićev zemljak i (ta-kođer) sarajevski univerzitetski profesor Jovan Vuković, porijeklom iz Drobnjaka. Susrevši uzput nekog sredovječnog čovjeka kako pješke vodi osamarenog konja, pro-fesor je ad hock nastojao što više saznati o nazivima i izgovoru pojedinih dijelova samara. Dijalektološka znatiželja i uporno razpitivanje za čiviju koja učvršćuje šćicu za

oglavinu na samaru, iznervirala je zbunje-nog seljanina pa ga je masno obsovao, do-davši: Vidi ga, ostario, a ne zna šta je čivija!)

Vukodlačka ćud

Nedavno je anglista i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Zvonimir Radeljković preveo na engle-ski nekoliko pjesama Nikole Šopa te pje-Zvonimir Radeljković preveo na engle-ski nekoliko pjesama Nikole Šopa te pje-Zvonimir Radeljković preveo na engle-

smu “savremenika, sugrađanina i kolege”Marka Vešovića “Kad trešte granate” iz knjige “Poljska konjica”Poljska konjica”Poljska konjica i objavio ih u ča-sopisu simboličkog imena “The Spirit of Bosnia”Bosnia”Bosnia (Duh Bosne). Kakva povijesna ironija! O tempora, o mores! Nikola Šop je

(Duh Bosne). Kakva povijesna ironija! O tempora, o mores! Nikola Šop je

(Duh Bosne). Kakva povijesna

svakako jedan od najvećih bosanskih (i hr-vatskih) pjesnika. A Vešović? Ko ima ima-lo duže pamćenje, sjetit će se da je upravo Marko, uz razne druge velikosrbske per-janice, poput Noge i Đoge, pod krinkom mladobosanske ideje, nakon objavljivanja “Kamenog spavača”Kamenog spavača”Kamenog spavača Maka Dizdara i ro-mana “Derviš i smrt” Meše Selimovića, kidisao na bosanski duh, kako ga je u tim djelima prepoznao filozof Muhamed Filipović, u blizkim krugovima poznat pod nadimkom Tunjo. Diletantski se obarajući na za njega nedostižnu Makovu poeziju Modre rijeke i Kamenog spavača, na Makov stilski postupak stvaralačke pjesničke igre riječima, koja nije samo u

Najpoznatiji Vuk od svih vukova je onaj Karadžić, saplemenik Ra-

dovanov i “reformator” književnog jezika iz 19. vijeka, uzevši istočnore-cegovačko-crnogorsku varijantu bo-sanskog jezika (ijekavizam i štaka-vizam) i nametnuvši je Bošnjacima, Hrvatima i (donekle) Srbima. Od svih Karadžićâ danas je najpozna-tiji po nedjelu onaj zlikovac iz Haga, Radovan. On je učinio da još jedan Crnogorac postane poznat u Evropi, navodeći ga kao svjedoka odbrane i citirajući njegove stihove koji govore o bacanju Srba sa krovova zgrada u obsjednutom i trostruko opasanom Sarajevu. On nije ni vuk ni Karad-žić, ali jeste pjesnik one vrste kao i Radovan, a zove se Marko, a preziva Vešović. Osim poezije, ovu dvojicu

Crnogoraca veže još jedna osobina: obojica su smatrali da grad Sarajevo, u koji su ‘šljegli’ (njihov zavičajni izraz) postoji samo zato da bi njima služio i prilagođavao se njihovim po-trebama, a oni su pljuvali po njego-vim ulicama (da ne navodim još vul-garnije detalje). Radovan je kasnije po ulicama “neposlušnog” Sarajeva četiri godine sijao granate, a Mar-ko počeo pljuvati po najuglednijim ljudima. Ako me sjećanje ne vara, Radovan je rođen na Durmitoru, a Marko u selu Pape kod Bijelog Polja. Iako sam jezičar po struci, nikada nisam bio siguran kako bi glasio kte-tik, odnosno kako se imenuje žitelj ovoga sela (Papac, Papan ili Papak), a nikad nisam imao priliku to pitati Vešovića.

Marko i Radovan

funkciji metaforizacije poetskog jezika, nego i ostvarivanje dotad nepoznatih zvu-kova i sazvučja u neponovljivim aliteraci-jama i drugim oblicima onomatopeja koji konstituiraju nova ili pojačavaju poznata značenja glasova i riječi, te neponovljivim letrističkim i drugim stilskim postupcima igre riječi, izpoljavao je vukodlačku ćud protiv bilo kakvog duha, a kamo li bosan-skog. A upravo je Makov veliki književni suparnik Meša tim povodom napisao ove riječi o Maku: “Od Gorčina nastaje čudo: rodio se pravi pjesnik, izuzetne vrijedno-sti, osobenog izraza, samo svoj. Maku je uspjelo ono što je u poeziji najteže i što us-pijeva samo rijetkima, da vaspostavi pravu nenasilnu vezu sa tradicijom, da obnovi stari jezik pronašavši u njemu potpuno savremene valere, da na sadržajnu suštinu srednjovjekovnih zapisa nadogradi misao i osjećanje današnjeg čovjeka.” Kada se ‘pje-smoznanac’ i tumač Vešović, nakon četr-deset ljeta, sa otežalim bremenom godina na plećima, prije tri godine na tradicional-noj pjesničkoj manifestaciji, posvećenoj Maku, a poznatoj kao “Slovo Gorčina”Slovo Gorčina”Slovo Gorčina , kao kakav pokajnik posuo pepelom po si-jedoj glavi, govoreći upravo o Makovoj ge-nijalnoj pjesničkoj igri riječima i priznajući prid auditorijem te svoje zablude i neuko-sti, bio sam iskreno obradovan da je jedan takav drznik došao tobe, ali kada sam ovih dana u izlozima sarajevskih knjižara primi-jetio knjigu sa naslovom “Tunjo veliki i u Tunje mali” i uočio Marka Vešovića kao autora, zapanjio sam se i bezkrajno razža-lostio. Na stranu, čak, što jedan parazit i destruktivac u Bosni, kakav je Vešović, naziva štetočinom akademika Muhameda Filipovića, koji je objavio 50 knjiga i priko 2.000 referentnih radova i koji predstavlja jednog od vodećih bosanskih i evropskih intelektualaca današnjice, ali tako podle riječi u naslovu kako bi se jedan starac, da se poslužimo Radeljkovićevim riječima, njegov “savremenik, sugrađanin i kolega”savremenik, sugrađanin i kolega”savremenik, sugrađanin i kolegasa Fakulteta, što više skotski ujeo za srce, ponizio, uvrijedio i deklasirao još jednom potvrđuju da vuk dlaku mijenja, a ćud nikad! Uhljebivši se u Parlamentarnoj skupštini BiH, Vešović je za vrijeme tog, pokazalo se čobanskog plandovanja u de-beloj hladovini, začinjenoj pozamašnim svežnjevima bosanskih banknota, napi-sao debelu knjigu, udarivši na jednog od najznačajnijih Bošnjaka savremenosti, ‘dizdara bosanskog duha’dizdara bosanskog duha’dizdara bosanskog duha, i to na naj-prizemniji i najpokvareniji način. Ovaj

brvnarski diskurs previše je i za jednog čobana u jednoj kulturi i jednom gradu kakav je Sarajevo, u koje je Vešović ‘šljego’(njegov termin) iz rodnih Papa. Ako dublje osmotrimo, vidićemo da je to konstanta ovoga Karadžićeva zemljaka i da Vešović na nišan nije uzeo bilo koga, nego najista-knutije i najkonzistentnije zagovornike bo-sanskog duha. Marko i Radovan su samo dva pola istog vučijeg idola: Jedan bi da razori Bosnu, drugi bi da razori bosanski duh. To je Vešovićeva “zbilja koju su gra-nate raznijele”. U toj Vešovićevoj pjesmi nalaze se i stihovi koje ni majstor Woland ne bi mogao dovesti u vezu sa ‘duhom Bosne’ (with the spirit of Bosnia): “... crn polumjesec pod noktom palca komšijina...to nisu djeca u podrumu nego mladunčad u jazbini... oko nas nisu sarajevske već jerihonske ruševine... sijed čuperak dlake strši iz uva staračkoga”strši iz uva staračkoga”strši iz uva staračkoga .

Misli iz ludnice

Posljednjih godina u bo-sanski jezik prevodio je i po-znati bosanski pjesnik Goran Simić, koji od vremena agresije živi u (dobrovoljnom) egzilu u Kanadi. On je sačinio antolo-gijski izbor kanadske poezije i preveo je na bosanski, nešto slično što je uradio pjesnik moje generacije sa Filozofskog fakulteta Munib Delalić, pri-redivši na bosanskom jeziku antologiju norveške poezije još prije deset godina. Komunikacija i interferencija bosanskog jezika i kanadskog engleskog bila bi pod-puna ako bi Goran sačinio antologiju sa-vremene bosanske poezije i preveo na en-gleski. Možda će i jedan i drugi ili neko treći, ili peti, sačiniti antologiju bosanske poezije, pa i najnovije, koju će prevesti na druge jezike. O antologiji bosanske poe-zije koju je, ničim izazvan, sačinio Marko Vešović neću reći ništa. Na otvaranju ovo-godišnjih 49. Sarajevskih dana poezije, koje tako svojski, predano i uztrajno već godinama organizuje pjesnik Hadžem Hajdarević, Goran Simić pročitao je pjesmu “Debela crvena linija”Debela crvena linija”Debela crvena linija iz knjige “Moji sretni dani u ludnici”, objavljenoj ove godine. Depoom Ars aevi – Muzeja savremene svjetske umjetnosti u Domu mladih u Sarajevu zazvučali su stihovi: /Pobjeglo mi je jagnje/i poslao sam vuka da

mi ga vrati./Puno takvih jagnjadi švrlja po šumi/i ostavlja brabonjke po mjestima/sa kojih volim osmatrati dolinu.//Plašim se da bi se vuku šta moglo dogoditi/Puno je jagnjadi koja bježe/a malo takvih vjernih vukova/, koji su kod mnogih prisutnih proizveli jezu zbog asocijacija koje je pro-izvela posebno poetska slika vuka koji iz šume osmatra dolinu. Mora da je tako do-linu osmatrao Karadžić kada je pisao sti-hove poput ovoga: “Siđimo u gradove da bijemo gadove”. U takvoj pozi ovoga zlo-tvora prikazuje i ona poznata ratna tv-slika kada Karadžić, zajedno sa ruskim, nazovi pjesnikom Limonovim, koji je zalegao za mitraljez na liniji obsade Sarajeva negdi na Vidikovcu na Trebeviću, posmatra u doli-

ni čarobni grad Sarajevo, puca po njemu, i u njemu na onu Vešovićevu “djecu u podru-mu kao mladunčad u jazbini”. Mora da se tako vučije uzhi-ćeno osjećao i srbski vojvoda i “junak” Novak Đukić, već osuđeni ratni zločinac u Hagu i krvolok, kada je sa svojom podčinjenom bratijom iz čopo-ra, vučijim pogledom, sa svo-jih vučijih visina na bosanskoj planini Ozren, osmatrao dale-ku dolinu i bijeli grad Tuzlu i njenu mladost na osunčani 25. maj, nekadašnji Dan mladosti, i sa vučijim sadizmom izpalio granatu na tu “djecu kao mla-dunčad u jazbini” i u jednom

trenu u paramparčad raznio njihove nedo-sanjane mladalačke snove. Sve to asocira na onu poznatu basnu o vuku i janjetu. Na kraju treba kazati da je Radeljkovićevo svrstavanje Vešovića među bosanske pjesnike moguće samo ako prihvatimo da zajednički književni jezik, nastao na substratu bosanskog jezika, zovemo bo-sanski. Lično dijelim shvaćanje profesora Ferida Muhića, koje indirektno zastupa i norveški slavista Svein Mønnesland, da su hrvatski i srbski samo varijante bosanskog jezika, odnosno da taj jedinstven književni jezik zajednički službeno imenujemo kao bosanski jezik, a svaki od naroda u “unu-trašnjoj upotrebi” mogu ga zvati po svom nacionalnom imenu: Crnogorci crnogor-skim, Hrvati hrvatskim, a Srbi srbskim. Bošnjaci ga ionako zovu bosanskim. Je li to garancija da će bosanski jezik obstati? Ili će se morati prinijeti posljednja žrtva vuku, pardon – Vuku?

27

Često ćete se u vrijeme

godišnjih odmora i posjete

“dijasporaca” zavičaju

susresti sa situacijom kada je majka u ulozi

medijatora, prevodioca

između unuke i nane.


28

U iskušenjima se potvrđuje iman

Sudbine

Društvo

Na našu adresu stigla je molba interesantnog sadržaja: “Iskušenje je ispit za vjernike, a tuga očaj za nevjernike. Ja sam Damir ef. Babajić, trenutno se nalazim u invalidskim kolicima, evo već su dvije godine kako sam doživio saobraćajnu nesreću. Radio sam kao imam, hatib i muallim osam godina. Kada ne mogu vršiti da’vu (poziv u vjeru) s minbera, omogućite mi putem teksta. Molim Allaha da vas nagradi.’’ Damirov tekst, pun ibreta, objavljujemo u cijelosti

Piše: Damir ef. Babajić

Predavanje koje sam napisao o iskuše-Predavanje koje sam napisao o iskuše-Pnju i odnosu prema datom iskušenju, Pnju i odnosu prema datom iskušenju, PAllah mi nije dao da održim na džumi, PAllah mi nije dao da održim na džumi, Pu hutbi, ali Allah mi je omogućio da ovo napišem, iako mi je uzeo noge, ostavio mi je razum i ruke, hvala Ti, o Uzvišeni Alla-hu, na tome. Dao si mi četiri ekstremiteta, uzeo si dva, a ostavio dva, hvala Ti. Zami-slite da ste u stanju osoba koje sam lično imao priliku upoznati, osoba koje ne mogu pomjeriti ni ruke, ni noge, niti micati gla-vom, niti migati kapcima. Subhanallah! Uvijek zahvaljujte Allahu gdje god ste, svaki dan pogledajte svoje noge stotinama puta

i toliko puta zahvalite i toliko puta zahvalite Allahu na toj blagoda-Allahu na toj blagoda-Allahu na toj blagoda-ti, jer kad imate noge, ti, jer kad imate noge, onda ste bogati, ja to onda ste bogati, ja to dobro znam... Zahva-dobro znam... Zahva-la pripada Uzvišenom la pripada Uzvišenom Allahu, našem Stvoritelju, Allahu, našem Stvoritelju, Allahu, našem Stvoritelju, neka je salavat i selam na neka je salavat i selam na najodabranijeg Allahovog najodabranijeg Allahovog poslanika i miljenika Mu-poslanika i miljenika Mu-hammeda, a.s., njegovu časnu hammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i njegove sljedbeni-porodicu i njegove sljedbeni-ke, a posebna Allahova milost ke, a posebna Allahova milost neka je na naše bosanske šehi-neka je na naše bosanske šehi-de. Svi smo svjedoci da život u de. Svi smo svjedoci da život u sebi nosi mnoštvo poteškoća i ispita sebi nosi mnoštvo poteškoća i ispita na koje treba biti spreman, te da život na koje treba biti spreman, te da život nije tako lagahan i bezbrižan kako se čini na nije tako lagahan i bezbrižan kako se čini na prvi pogled. Svakoga dana insan se susreće prvi pogled. Svakoga dana insan se susreće sa novim izazovima i iskušenjima u svom ži-sa novim izazovima i iskušenjima u svom ži-votu koji od njega iziskuju svijest, ustrajnost, votu koji od njega iziskuju svijest, ustrajnost, votu koji od njega iziskuju svijest, ustrajnost, strpljivost i što je najvažnije vjeru da će sve strpljivost i što je najvažnije vjeru da će sve proći i da će ipak doći bolje vrijeme.

Smisao iskušenja

Uzvišeni Allah obavještava nas da, kada je u pitanju vjera, nije dovoljno da se insan deklarativno izjasni da je vjernik, nego da vjera iziskuje dosta više od onoga koji po-svjedoči da je Allahov rob. Onaj ko je pri-stao da za sebe kaže da je vjernik, mora biti spreman na iskušenja i ispite tokom cijelog života, jer Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja, kaže: Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjeruje-mo!”, i da u iskušenje neće biti dovedeni? Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (El-Ankebut, 2.-3.)

Drugim riječima, naš šehadet bit će provje-ren kroz razna iskušenja koja će pokazati ren kroz razna iskušenja koja će pokazati koliko smo iskreni u tome da prihvatamo i priznajemo Allaha kao svoga Gospodara, a koliko smo se Njegovim odlukama pokori-li. Naravno, to nije ništa novo jer je to bio li. Naravno, to nije ništa novo jer je to bio slučaj i sa prethodnim generacijama koje su stavljane na razna i teška iskušenja. Smisao tih iskušenja, nekada i sada, bio je da se po-kaže ko je šehadet iskreno posvjedočio, a ko je lagao. Onaj koji se uspješno nosi sa isku-šenjima zaista zaslužuje da mu se divimo, jer time potvrđuje da je iskreni vjernik i da je njegov šehadet utemeljen na jakim osno-vama punim iskrenosti i ubjeđenja. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom od hadisa rekao: “Divan li je primjer vjernika koji je u svakom pogle-du na dobitku. Ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvali Allahu, a ako ga zadesi kakva


29

nedaća, on se strpi – osaburi, pa mu opet nedaća, on se strpi – osaburi, pa mu opet bude dobro (s obzirom da će za strpljivost bude dobro (s obzirom da će za strpljivost biti nagrađen od Allaha).’’ Allahov Poslanik, biti nagrađen od Allaha).’’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovaj hadis završa-sallallahu alejhi ve sellem, ovaj hadis završa-va sa konstatacijom da je to slučaj samo sa va sa konstatacijom da je to slučaj samo sa va sa konstatacijom da je to slučaj samo sa vjernikom. Svako od nas je na neki način vjernikom. Svako od nas je na neki način na iskušenju i svako od nas u svom životu na iskušenju i svako od nas u svom životu ima jedno ili više iskušenja, bila ona manja ima jedno ili više iskušenja, bila ona manja ima jedno ili više iskušenja, bila ona manja ili veća. Nekome je iskušenje imetak, ne-ili veća. Nekome je iskušenje imetak, ne-kome zdravlje, nekome djeca... Ono za što kome zdravlje, nekome djeca... Ono za što treba moliti Allaha jeste da nas ne optereću-treba moliti Allaha jeste da nas ne optereću-je iskušenjima koja nećemo moći podnijeti je iskušenjima koja nećemo moći podnijeti ili koja će nas dovesti u očaj i pesimizam, a ili koja će nas dovesti u očaj i pesimizam, a ili koja će nas dovesti u očaj i pesimizam, a obje osobine su karakteristične za nevjernike obje osobine su karakteristične za nevjernike i munafike. U narodu vlada pogrešno shva-i munafike. U narodu vlada pogrešno shva-tanje da je osoba kojoj se dešavaju nedaće tanje da je osoba kojoj se dešavaju nedaće napuštena i da Bogu nije mila, što je u pot-napuštena i da Bogu nije mila, što je u pot-

punoj suprotnosti sa hadisom u kojem punoj suprotnosti sa hadisom u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, kaže: “Kada Allah za-ve sellem, kaže: “Kada Allah za-voli Svoga roba, On ga stavi na voli Svoga roba, On ga stavi na voli Svoga roba, On ga stavi na kušnju.’’ Uzvišeni Allah želi kušnju.’’ Uzvišeni Allah želi da kroz iskušenja ojača Svoga da kroz iskušenja ojača Svoga da kroz iskušenja ojača Svoga roba i da pokaže drugima do roba i da pokaže drugima do kojeg stepena insan može kojeg stepena insan može biti odan i predan Allahu pa biti odan i predan Allahu pa biti odan i predan Allahu pa makar bio na mukama. makar bio na mukama.

Pogrešno shvatanjePogrešno shvatanje

Kada je istinski vjer-Kada je istinski vjer-nik na čestim iskušenji-nik na čestim iskušenji-ma, osobe koje to vide i ma, osobe koje to vide i ne shvataju smisao isku-ne shvataju smisao isku-

šenja, pitaju se zašto mu šenja, pitaju se zašto mu se to dešava ukoliko je Allahu se to dešava ukoliko je Allahu

odan. Naravno, oni nisu svjesni da odan. Naravno, oni nisu svjesni da odan. Naravno, oni nisu svjesni da se iskušenja ne daju po zasluzi, nego se iskušenja ne daju po zasluzi, nego

s ciljem ispitivanja, kako se to potvrđuje u s ciljem ispitivanja, kako se to potvrđuje u ajetu koji smo na početku ove hutbe citirali: ajetu koji smo na početku ove hutbe citirali: Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (Prijevod značenja, El-Ankebut, 3.) Kroz život nailazimo na El-Ankebut, 3.) Kroz život nailazimo na mnoštvo iskušenja. Svaki uspjeh i neuspjeh podjednako su iskušenje za čovjeka; uspjeh da bi se pokazalo da li se insan, kada uspije, oholi i uspjeh pripisuje sebi, zaboravljajući na Allahovu milost i pomoć, kao što je ne-uspjeh iskušenje u kojem se jasno vidi da li očajava i gubi strpljenje. Kada vjernik uspi-je, prva stvar koju uradi jeste da se zahvali Allahu i da učini sedždu zahvale Allahu koji ga je u tome pomogao i to mu omogućio, dok je nevjernik poput Karuna koji je rekao: “Ovo što imam stekao sam svojim znanjem’’(prijevod značenja El-Kasas, 78.), tj. svojim marifetlukom i umijećem. Koliko sam htio

u ovom kratkom izlaganju da obradim pita-nje iskušenja, toliko sam želio da napravim komparaciju između stanja vjernika i ono-ga koji to nije, kada su u pitanju iskušenja. Vjernikovo srce ispunjeno je zadovoljstvom onim što mu je Allah odredio. Na sva-kom koraku on svoj govor počinje: “Hvala Allahu”, bez obzira u kakvom je stanju, prve riječi koje izusti upravo su zahvala Allahu. Kada nešto ne krene onako kako je on to zamislio, ne očajava, ne kori se, ne pada u depresiju, nego kaže: “Allah zna u čemu je mudrost, možda se iz ovoga svega izrodi neki hajr.” Pogledajmo, vjernik je optimista do krajnjih granica i zbog toga mu drugi koji to ne shvataju zavide. Jedan kolega nedavno mi je ispričao jedan svoj susret u školi sa jed-nom kolegicom koja je otvoreno rekla da ne vjeruje u Boga, ali da svoje dijete šalje na vjeronauku samo iz razloga što se divi vjer-nicima na njihovom unutrašnjem duhov-nom zadovoljstvu, spokoju, sta-loženosti. Upravo to je najveća razlika između vjernika i onoga koji to nije. Vjernik je pun nade i uvijek gleda pozitivno na sve oko sebe, dok nevjernik uvijek strahuje od nečega, pada u očaj i boji se nepoznatoga. Navest ću jedan primjer: Ako se osobi koja nije vjernik nanese neprav-da, ona pada u očaj i smatra da je izgubila, da je poražena, dok istinski vjernik smatra da ni-kada nije na gubitku. Ako mu je neko nepravdu nanio na dunjaluku, on je potpuno uvjeren u postojanje finalnog obračuna i zna da će mu se to nadoknaditi, bilo danas ili sutra.

Pouke sure El-Asr

Upravo to je glavna razlika između vjer-nika i nevjernika: pomanjkanje vjere u ahi-ret iz čega proističe sve ostalo. Evo jednog primjera u kojem se pojašnjava kako ljudi gledaju na iskušenja: Kada pada kiša, vjernik kaže: “Mašallah, evo Allahove milosti”, bez obzira da li mu kiša odgovarala u datom tre-nutku ili ne, dok nevjernik na to kaže: “Uh, evo opet lošeg vremena, baš se loše osjećam.” Kada je toplo, ne odgovara im, kada je kiša, ne osjećaju se dobro, ako potraje zima, žale se jedni drugima, dok je sve to za vjernika Allahova odredba kojoj se on povinuje, i ne samo to, nego se i zahvaljuje za svako sta-nje koje ga snađe. Mnoštvo je teških sluča-jeva gdje osoba bude stavljena na iskušenje.

Ponekad iskušenja budu kazna za nepravdu koju smo drugima nanijeli, tako da to više nije iskušenje nego kazna. Nepravda se uvi-jek vraća kao bumerang i bude teška i bol-na po onu osobu koja je drugima nanosila nepravde. Zato, čuvajmo se nepravde da ne bismo bili dovođeni u iskušenja. Ako govo-rimo o iskušenjima i njihovoj ulozi u životu, onda treba da ukažemo na koji način bi se vjernik trebao pripremati za iskušenja kako bi ih što lakše podnio, s obzirom da će ih uvijek biti. Prva stvar koju moramo uraditi jesu farzovi bez kojih nema vjere, a kamoli snage da se podnesu iskušenja. Ovdje pre-vashodno mislim na pet dnevnih namaza i ramazanski post. Bez njih, teško ćemo imati snage suprotstaviti se poteškoćama koje nas zadese. Drugi način jesu dobrovoljni iba-deti – nafile, poput sunneta prije i poslije farza, dobrovoljnog posta, učenja Kur’ana i svakako ustrajnosti u dovi kada smo sami

i kada nas niko ne vidi. Treći način jeste u ubjeđenju da ako saburimo i zadovoljno podnese-mo iskušenje da ćemo za to biti nagrađeni. I naravno, jedan od veoma dobrih načina ili poma-gala pomoću kojih se iskušenja mogu prevazići jesu iskreni prijatelji – vjernici na koje se insan može osloniti i od njih zatražiti pomoć. Često učimo insan može osloniti i od njih zatražiti pomoć. Često učimo insan može osloniti i od njih

suru El-Asr koja nas upućuje na kontakte sa braćom i među-sobno jačanje, međusobno pot-

pomaganje. Uzvišeni Allah u toj suri kaže, u prijevodu značenja: Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. Prema tome, u iskušenjima nam dosta mogu pomoći naša braća koja će biti uz nas i koja će, olakšavajući nam nevolju i stajući uz nas, zaraditi mnoštvo dobrih djela. Ja to dobro znam: za vrijeme mog dvogodišnjeg boravka u kolicima, ima onih koji su mnogo dobra učinili, ali ima i onih koji su... Allah najbolje zna Svoje robove... “Gospodaru naš, ne iskušaj nas s onim što nećemo moći podnijeti. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši gri-jehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!’’ Amin!

Svaki pošten čovjek koji imalo drži do svoje

ličnosti, časti i dostojanstva,

ispunjavat će preuzete

obaveze.


30

Glas BiH u SkandinavijiSocijalno-patološki aspekti migracija stanovništva izazvanih agresijom na BiH (VI)

Društvo

Bosna i Hercegovina neće se reintegrirati ni politički, ni kulturno ni državno bez povratka svih izbjeglih i prognanih na svoja ranija prebivališta. Ako se ova ljudska prava ne ispoštuju, doći će u punoj mjeri do priznanja rezultata agresije i genocida, uvažit će se politika “etničkog čišćenja”, legalizirat će se stanje stvoreno genocidom u ratu, te će doći do faktičkog pristajanja na stvarnu podjelu Bosne i Hercegovine

Piše: Doc. dr. crim. sc. Džemal Subašić

Ostvarenim kontaktima sa sekreta-rijatima za raseljena lica u općina-ma na području Federacije Bosne

i Hercegovine i kantonalnim ministar-stvima za socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice, došlo se do podataka o broju raseljenih lica sa područja Kan-tona Sarajevo u općinama boravišta na području Federacije

Izbjeglice u smislu Zakona o raseljenim licima i izbjeglicama

U smislu Zakona o raseljenim lici-ma i izbjeglicama, izbjeglicom se smatra lice koje je bojeći se opravdano da će biti progonjeno zbog svoje rase, vjere,

nacionalnosti, svoje pripadnosti nekoj socijalnoj grupi ili svojih političkih mi-šljenja, ili da bi izbjeglo neposredna rat-na djelovanja, izbjeglo sa te-ritorije Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine na teritoriju druge države. Na osnovu sa-znanja, ostvarivanjem konta-kata sa zvaničnim vlastima i nevladinim organizacijama Švedske, Švicarske, Danske i nevladinim organizacijama Švedske, Švicarske, Danske i nevladinim organizacijama

Norveške, da izbjeglice koje su stigle na te destinacije, zbog krvavog rata u Bosni i Hercegovini nakon agresije, koja je uslijedila, imaju, po-red početnih poteškoća do-sta dobre uvjete za život, uz odobrenje Ministarstva za unutrašnje poslove Kraljevine Švedske i uz pomoć unutrašnje poslove Kraljevine Švedske i uz pomoć unutrašnje poslove Kraljevine

Humanitarne organizacije “SRSA”, uslijedilo je kratko istraživanje o statusu izbjegli-ca u Švedskoj, a njih je sa po-istraživanje o statusu izbjegli-ca u Švedskoj, a njih je sa po-istraživanje o statusu izbjegli-

dručja Bosne i Hercegovine u Švedskoj stacionirano 57.000, dručja Bosne i Hercegovine u Švedskoj stacionirano 57.000, dručja Bosne i Hercegovine u

od tog broja evidentirano je 9.789 izbjeglih sa područja Kantona Sarajevo. Od uku-pne populacije novopridošlih Bosanaca u Švedskoj na manje porodice otpada pne populacije novopridošlih Bosanaca u Švedskoj na manje porodice otpada pne populacije novopridošlih Bosanaca

61,9%, veće porodice 2,1%, samci sa djecom 10%, samci 25,5% i djecu bez roditelja 0,5%; starosna struktura po-pulacije izbjeglih lica u Švedskoj ogleda roditelja 0,5%; starosna struktura po-pulacije izbjeglih lica u Švedskoj ogleda roditelja 0,5%; starosna struktura po-

se u sljedećim procentima u odnosu na ukupan broj izbjeglica i to: 0 – 6 god. 14,32%, 7 – 9 godina 6,14%; 10 – 12 godina 5,59%, 13 – 15 godina 4 %, 16 – 18 godina 4,45% i stariji od 18 godi-na 64,8%. Obrazovna struktura izbje-glica u odnosu na ukupnu populaciju

u Švedskoj izražena procentom bila bi sljedeća: Manje od 6 godina škole 3,8%, između 6 i 9 godina škole 16,7, između

10 i 12 godina škole 58,1% i najmanje 13 godina škole 21,4%. Dolazak u novu sre-dinu izbjeglica sa područja zahvaćenih agresijom u Bosni i Hercegovini doveo je iste do početnog rasterećenja. Ubrzo je uslijedilo remećenje formalne i sadržajne kumu-nikacije unutar grupe i prema vani, što je bilo za očekivati. Posljedica je u prvom redu egzistencijalni strah sa pra-tećom regresivnom fenome-nologijom. Pored tolerancije u interakcijama, spoljna sre-dina počinje se doživljavati kao sniženo propusna. Slijedi povlačenje. Šta može biti jez-kao sniženo propusna. Slijedi povlačenje. Šta može biti jez-kao sniženo propusna. Slijedi

gra osamljivanja pojedinca ili grupe? Čovjek se doživljava gra osamljivanja pojedinca ili grupe? Čovjek se doživljava gra osamljivanja pojedinca ili

kao bolestan, a bolestan po-staje još usamljeniji. “Grupa liječi, ali i razbolijeva”, riječi su američkog socijalnog psihi-jatra Slawsona, koje se mogu primijeniti i na naše izbjeglič-ke grupe ili bilo kojeg poje-

dinca u njoj, da vlastitim ponašanjem i vlastitim snagama ublažavaju faktore koji pokreću mehanizme dezintegracije pojedinaca i grupe, odnosno povećavaju egzistencijalne strahove. Nakon prvog dijela dvogodišnjeg perioda određe-nog po Švedskom društvu za disperziju dijela dvogodišnjeg perioda određe-nog po Švedskom društvu za disperziju dijela dvogodišnjeg perioda određe-

grupe i njenu pripremu za definitivno udruživanje, koji je bio obilježen vla-stitim angažmanom usmjeravanja na praćenje i očuvanje mentalnog zdravlja, izvjesnim praćenjem somatskog zdravlja sa ciljem smanjenja rizika i obolijevanja.

Značajno pitanje

povratka izbjeglica i prognanih jeste da se

onima koji su u stanju socijalne

potrebe pomogne tako da sami sebi

mogu pomoći.


31

Uz uvodne populacione oblike, vlastiti napor, a u saradnji sa velikim ulogom švedskog društva, postignuti su značajni rezultati, među prvima očuvanje grupe i pojedinca, koji započinju tzv. “trajni dio postupka”, koji se temelji na orga-niziranju vrijednosti: kulturnog života, prosvjetnog života (procesi učenja i edu-kacije djece, omladine i odraslih, pro-fesionalna doedukacija, upoznavanje sa vrijednostima švedskog društva: uređe-nja, kulture, kulture stanovanja, kulture očuvanja čovjekove sredine); sportskog života; socijalno ispitivanje funkcionira-nja grupe i informatički procesi uz speci-fične postupke zaštite zdravlja.

Bosanskohercegovački savez izbjeglica u Švedskoj

Na ovaj način organiziranje grupa izbjegličke populacije vodi ka očuvanju njihovih racionalnih vrijednosti, što ih čini potencijalno zdravijim i spremni-jim da se prepoznaju kao budući dio civilnog društva, i omogućava lakšu integraciju u novonastalo društvo, nakon zaustavljanja ratne kataklizme. Upoznavajući Švedsku javnost da dola-ze kao izbjeglice iz uvjeta koji su prepo-znatljivi kao genocid, urbicid i kultu-rocid, da nose pojedinačne i zajedničke traumatične sudbine, da nisu prosti zbir, da su grupa u produženoj stresnoj situaciji, da su frustracije njihov prati-lac i jedan od iracionalnih elemenata grupe homogenizacije i kakvi ulaze u Švedsko društvo, koje planira, usmje-rava i provodi integraciju izbjegličke populacije, a to je humano, civilizira-no, demokratično, racionalno i kontro-lirano. Ovi procesi su obostrani napori, te je tako Bosanskohercegovački savez izbjeglica u Švedskoj u svim regijama osnovao udruženja, a u sastavu njih odbore za određene oblasti društvenog života. U REGIJI JUG, koja obuhvata 4 okruga, osnovana su 23 udruženja sa 3.547 članova.Okrug Blekinge – 5 udruženja sa 567 aktivnih članova. Okrug Kristianstad – 5 udruženja sa 517 aktivnih članova.Okrug Malmohus – 12 udruženja sa 2.423 aktivna člana.Okrug Skane – 1 udruženje sa 40 ak-tivnih članova.

U REGIJI ISTOK, koja obuhvata 4 okruga, osnovano je 26 udruženja sa 3.817 članova:Okrug Jonkoping – 8 udruženja sa 811 aktivnih članova.Okrug Kalmar – 5 udruženja sa 729 aktivnih članova.Okrug Kronoberg – 7 udruženja sa 769 aktivnih članova.Okrug Ostergotlard – 6 udruženja sa 1.516 aktivnih članova.U REGIJI STOCKHOLM, koja obuhvata 4 okruga, osnovana su 23 udruženja sa 2.861 članom:Okrug Stockholm – 9 udruženja sa 1.327 aktivnih članova.Okrug Sodermanland – 5 udruženja sa 434 aktivna člana.Okrug Uppsala – 3 udruženja sa 311 aktivnih članova.Okrug Vastmanland – 6 udruženja sa 789 aktivnih članova,U REGIJI CENTAR, koja obuhvata 3 okruga, osnovano je 17 udruženja sa 1.665 članova.Okrug Skaraborg – 6 udruženja sa 753 aktivna člana.Okrug Varmland – 4 udruženja sa 278 aktivnih članova.Okrug Orebro – 5 udruženja sa 634 aktivna člana.U REGIJI ZAPAD, koja obuhvata 3 okruga, formirano je 16 udruženja sa 1.668 članova.Okrug Goteborg och Bohus – 7 udru-ženja sa 911 aktivnih članova.Okrug Halland – 4 udruženja sa 223 aktivna člana.Okrug Alussborg – 5 udruženja sa 534 aktivna člana.U Goteborgu je registriran Distrikt, u čijem je sastavu pored pet registriranih bh. udruženja u Bosanskohercegovački savez, i deset drugih asocijacija.U REGIJI SJEVER, koja obuhvata 7 okruga, osnovano je 20 udruženja sa 1.979 članova.Okrug Gavleborg – 5 udruženja sa 780 aktivnih članova.Okrug Samtland – 1 udruženje sa 80 aktivnih članova.Okrug Kopparberg – 6 udruženja sa 557 aktivnih članova.Okrug Norrbotten – 1 udruženje sa 47 aktivnih članova.Okrug Vasterbotten – 2 udruženja sa 199 aktivnih članova.

Okrug Vasternorrland – 3 udruženja sa 175 aktivnih članova.Okrug Angetmanland – 1 udruženje sa 101 aktivnim članom.Na nivou Bosanskohercegovačkog sa-veza egzistiraju:Sekretarijat, čiji je zadatak da organizira službe u skladu sa zahtjevima koje na-laže povećanje članstva, daljnje osamo-staljivanje administrativno-tehničkog sektora sa akcentom za uključivanje na mrežu INTERNETA, da iznalazi mo-gućnosti što većeg broja adekvatnih pro-jekata u radu Saveza, među kojima su i seminari za vođenje Saveza. Regionalni odbori koji vode brigu o organiziranju i očuvanju udruženja, kao i angažovani-ji i kvalitetniji rad na terenu. Odbor za zdravstvenu brigu, s obzirom na brojne zdravstvene poteškoće, prije svega psi-hičke naravi, sa kojima su bosanskoher-cegovački migranti zbog ratnih divljanja migrirali u Švedsku, ima zadatak da radi na formiranju bosanskih zdravstvenih stanica, koje bi pomagale izbjeglima u otklanjanju posljedica rata, angažiranje ljekara migranata za rad sa našim lju-dima, radi lakšeg iznošenja emotivnih frustracija, bez posredovanja prevodio-ca, a uz saglasnost Ministarstva zdravlja Švedske. Odbor za školstvo, čiji je zada-tak odgoj i obrazovanje djece bosansko-hercegovačkih migranata na maternjem jeziku uz puno angažiranje švedskog obrazovnog sistema, uz prirodno osla-njanje na prosvjetne radnike iz Bosne i Hercegovine, koji se nalaze među mi-grantima. Na osnovu aktivnosti ovog Odbora većina djece bosanskohercego-vačkih izbjeglica (migranata) pohađa nastavu u švedskim školama, mnoga su već dobro savladala švedski jezik. Prevashodni zadatak Odbora je preo-vladavanje praznine u obrazovnom pro-cesu, koji se tiče nastave na bosanskom jeziku i sa predmetima vezanim za bo-sansku historiju, tradiciju i kulturu. Na Odboru također leži veliki teret za brigu o duhovnom i fizičkom razvoju djeteta. Odbor za kulturu, čiji zadatak, svjestan opasnosti da se, naročito najmlađi nara-štaj bosanskohercegovačih izbjeglica asi-milira u novoj sredini da pođe od načela da se integracija u švedsko društvo vrši adaptacijom u norme sistema u kojem se privremeno boravi, uz očuvanje vla-stitog kulturnog naslijeđa i duhovnih vrijednosti, naravno uz puno poštovanje


32

kulturnih vrijednosti zemlje domaćina. Odbor za informiranje, čiji je zadatak da prevlada, može se reći najveće teš-koće bosanskohercegovačkih migranata u oblasti informiranja. Uprkos činjeni-ci da su migranti – izbjeglice – stranci porijeklom iz Bosne i Hercegovine, dr-žave koju je Kraljevina Švedska priznala porijeklom iz Bosne i Hercegovine, dr-žave koju je Kraljevina Švedska priznala porijeklom iz Bosne i Hercegovine, dr-

i sa njom uspostavila pune diplomatske odnose, postali po broju jedna od res-pektabilnijih migrantskih – useljenič-kih grupa, veoma teško ili skoro nikako Bosanci ne mogu utjecati na švedske medije namijenjene strancima. Zbog takve situacije Odbor se maksimalno koncentrirao na glasilo “Glas BiH”, koje se štampa u tiražu od 3.000 primjera-ka. Odbor se izborio da ovaj list dođe i u ruke Bosanaca, migranata, koji se nalaze u Norveškoj, Finskoj i Danskoj, tako da “Glas BiH” u Švedskoj, može-nalaze u Norveškoj, Finskoj i Danskoj, tako da “Glas BiH” u Švedskoj, može-nalaze u Norveškoj, Finskoj i Danskoj,

mo nazvati “Glas BiH u Skandinaviji”. Odbor za omladinu, čiji je zadatak da iznađe mogućnosti zadovoljenja potrebe ogromnog broja mladih u svim bosan-skohercegovačkim udruženjima, stvara-nje jake baze za organiziranje omladine, organizacija sportskih i drugih takmiče-nja. Odbor za povratak izbjeglica – mi-granata, čiji je zadatak informiranje o načinu i mogućnostima povratka, pri-prema plana i program povratka izbje-glih građana Bosne i Hercegovine, koji je usklađen sa pozitivnim zakonskim propisima Kraljevine Švedske, što znači je usklađen sa pozitivnim zakonskim propisima Kraljevine Švedske, što znači je usklađen sa pozitivnim zakonskim

da će se svakom pojedincu omogućiti izjašnjenje o tome želi li se vratili ili ne.

Značaj povratka izbjeglica na ranija prebivališta

Mirovnim sporazumom u Dejtonu (SAD) krajem 1995. godine okončana je bosanskohercegovačka kataklizma i po-tvrđena nezavisnost Bosne i Hercegovine, članom 1., nastavkom kontinuiteta. Sporazumom o miru, koji je istovreme-no i Ustav Bosne i Hercegovine, ustavno je definirao kao složenu državu naroda i građana. Bosnu i Hercegovinu, kao dr-žavu sačinjavaju dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Država je administrativno-teritorijalno podijeljena, tako da Federacija zauzima 51%, a Republika Srpska 49% teritori-je Bosne i Hercegovine. Po dejtonskom Ustavu država Bosna i Hercegovina ima svoju skupštinu, vladu, tročlano

predsjedništvo. Na nivou centralne vla-sti osigurava se ravnopravnost naroda, održava jedinstvena vlast države na nje-nom cijelom prostoru na taj način da je u nadležnost te vlasti uključeno područje vanjskih poslova, spoljne trgovine, komu-nikacija i monetarne politike. (Dejtonski mirovni sporazum, Sarajevo, 1996. str. 83.) Federaciju Bosne i Hercegovine na osnovama Vašingtonskog sporazuma iz 1994. godine čine Bošnjaci i Hrvati. Prostor Federacije je administrativno ure-đen uspostavljanjem deset kantona, koji su većinom privredno-urbani centri. Imaju visok nivo auto-nomije kako u zakonodavnoj, tako i u izvršnoj vlasti, tako da su uvjeti za demokratski život i na taj način stvoreni. Garant za sprovođenje i nad-ziranje ovih ustavnih odredbi i odredbi političkog sistema Bosne i Hercegovine je pri-sustvo mnogih međunarod-nih organizacija i institucija. Jedna od najvažnijih odredbi Sporazuma o miru je osigu-ranje povratka svih izbjeglih i prognanih u svoja predrat-na prebivališta, a u skladu sa Aneksom VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, donesenog u Dejtonu, Ohio, SAD, 1. – 21. novem-bra 1995. godine, na osnovu kojeg su Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska (“strane”) usaglasile: “Sporazum o izbje-glicama i raseljenim licima”, gdje je u pr-vom poglavlju, člana jedan regulirano: “Sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo da se slobodno vrate u svoje domove. Imat će pravo na povrat, da se slobodno vrate u svoje domove. Imat će pravo na povrat imovine, koja im je oduzeta za vrijeme ne-prijateljstava od 1991. godine i da dobiju kompenzaciju za svu imovinu koja im se ne može vratiti. Skori povratak izbjeglica i ra-seljenih lica važan je cilj rješavanja konflik-ta u Bosni i Hercegovini: Strane potvrđuju da će prihvatiti povratak takvih osoba koje su napustile svoju teritoriju uključujući one kojima je bila odobrena privremena zaštita trećih zemalja. Za osiguranje i provođenje prava iz člana 1. Anexa 7 “Sporazuma o raseljenim licima i izbjeglicama”, omogućit će međunarodne organizacije, a prije sve-ga UNHCR, koji je dobio glavnu ulogu u repatrijaciji izbjeglica. Prvenstveno značaj

povratka izbjeglica i prognanih jeste pitanje osnovnih ljudskih prava, to je za Bosnu i Hercegovinu političko i državno, a zatim i socijalno pitanje. Drugo značajno pita-nje povratka izbjeglica i prognanih, što se Bosna i Hercegovina neće politički, kultur-no i državno reintegrirati bez povratka svih izbjeglih i prognanih na svoja ranija prebi-vališta. Ako se ova ljudska prava ne ispoštu-ju, doći se u punoj mjeri do priznanja rezul-tata agresije i genocida, uvažit će se politika “etničkog čišćenja”, legalizirati će se stanje stvoreno genocidom u ratu, te će doći do

faktičkog pristajanja na stvarnu podjelu Bosne i Hercegovine, a što nije u skladu sa odredbama Sporazuma o miru iz Dejtona. Treće značajno pitanje izbjegli-ca i prognanika je povratak po-rodica sa djecom i djecom škol-skog uzrasta, porodica fertilnog doba, koji će uz mogućnost da im djeca nastave školovanje naći i svoj profesionalni i ekonomski interes. Četvrto značajno pita-i svoj profesionalni i ekonomski interes. Četvrto značajno pita-i svoj profesionalni i ekonomski

nje, koje po redu može da bude i prvo za povratak izbjeglica i prognanih jeste potreba drža-ve za stanovništvom, jer nema državnosti bez stanovništva. Peto značajno pitanje povratka

izbjeglica i prognanih jeste potreba drža-ve za obrazovanim kadrovima, pogotovo onim kadrovima čija je struka vezana za podsticaj određenih tehnoloških pretpo-stavki mnogo pogodniji za uključivanje u projekte obnove zemlje. Također značajno pitanje povratka izbjeglica i prognanih je-ste učestvovanje u društvenoj, ekonomskoj i socijalnoj obnovi, te obnovi privrednog života, što će reći da je repatrijacija i rekon-strukcija u neposrednoj vezi. Šesto značaj-života, što će reći da je repatrijacija i rekon-strukcija u neposrednoj vezi. Šesto značaj-života, što će reći da je repatrijacija i rekon-

no pitanje povratka izbjeglica i prognanih, jeste sanacija i rekonstrukcija infrastrukture i provođenje socijalnih programa koji će im olakšati povratak, i sedmo značajno pitanje povratka izbjeglica i prognanih jeste, a svi će se u tom složiti, da je najjeftiniji i najefi-kasniji način pomoći da se onima koji su u stanju socijalne potrebe pomogne tako da sami sebi mogu pomoći. Sveobuhvatno i efikasno učešće međunarodne zajednice u osmišljavanju i realizaciji takve pomoći jed-nako je važno kao i pažljivo planiranje. To je osnova za osiguranje trajnih rješenja, oslanjanjem na vlastite resurse. Oni koji mogu pomoći, treba da udruže napore sa onima kojima je pomoć potrebna.

Šta može biti jezgra

osamljivanja pojedinca ili

grupe? Čovjek se doživljava kao bolestan,

a bolestan postaje još usamljeniji.

“Grupa liječi, ali i

razbolijeva.”


33

Mediji - neiskorištena blagodat ili smrtonosno oružje

Sa tribine održane u općini Doboj-Jug

Društvo

Dana 29. 4. 2010. u prostorijama velike sale Općine Doboj-Jug, u organizaciji Udruženja mladih Bošnjaka “Emanet”, održana je zanimljiva tribina na temu “Mediji, neiskorištena blagodat ili smrtonosno oružje”. Gost predavač na ovoj tribini bio je uvaženi prof. Abdusamed Nasuf Bušatlić, novinar i publicista iz Sarajeva

Na tribini je bilo govora o načinu ši-renja vijesti i njihovom utjecaju na javnost kroz historiju, od vremena

Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i vremena pjesnika, do današnjih dana kada su vrsta i način širenja vijesti umnogome evoluira-li, ali je cilj ostao isti: pokušaj nametanja vlastitog viđenja stvari drugima. Kao što se iz naslova tribine vidi, ovaj cilj ima svoje dvije strane: širiti pozitivan utjecaj ili sijati smutnju i strah među narodom. Posebna pažnja posvećena je sveprisutnoj pojavi u današnje vrijeme, pokušaju prikazivanja islama i muslimana u što lošijem svjetlu. Kroz razgovor sa posjetiocima tribine naišli smo na njihovo odobravanje i zadovoljstvo sa ovakim načinom razobličavanja pojava koje nas okružuju, a koje često zbog velike zauzetosti i mnoštva obaveza mnogi nisu u prilici dovoljno da analiziraju i daju neki

svoj kritički sud. Posebno je za sve bio doj-mljiv način izlaganja našeg cijenjenog gosta koji je kroz izlaganje prenio dosta pozitiv-ne energije na slušaoce i ponudio mnoštvo korisnih informacija za razumijevanje ne samo ove tematike nego i dosta praktičnih savjeta za ponašanje u drugim situacijama na koje možemo naići. Pored toga, treba istaći da je odziv građa-na bio na izrazito zadovoljava-jućem nivou i kapaciteti sale bili su popunjeni. Udruženje mladih Bošnjaka “Emanet’’ Doboj-Jug je udruženje koje na ovim prostorima egzistira i radi od svog osnivanja 1998. godine. Udruženje vodi brigu o čuvanju bošnjačke tradicije, afirmaciji pozitivnih vrijedno-sti, o porodici i društvu, stalnoj edukaciji te izgradnji društveno odgovornih i korisnih pojedinaca. Svojim radom i angažmanom žele ostaviti traga iza sebe nadolazećim generacijama, od ko-jih se očekuje da će slijediti njihov primjer još kvalitetnije i sadržajnije.


Posebna pažnja posvećena je sveprisutnoj

pojavi u današnje vrijeme, pokušaju

prikazivanja islama i

muslimana u što lošijem

svjetlu.

Fetve

Saff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina

Aktuelna pitanja i dileme

Odabrao, preveo i prilagodio:Mr. Semir Imamović

Viđenje sudbine

Es-selamu alejkum! Zovem se V. L., 36 mi je godina i još nisam u braku. Sve sam učinila u svom životu da bih bila moralna i dobra prema sebi i familiji. Da li možete da mi pomognete u vezi moje sudbine, jer nikako ne mogu naći čovjeka svog života? Da li se radi o si-hirima ili trebati čekati još? Ne znam o čemu se radi, iako moje dobre drugarice puno vjeruju u to i kažu da idem negdje da pogledam šta je u pitanju u vezi moje sudbine (kod nekog hodže). Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkumus-selam! Hvala Allahu i neka je mir i spas na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Oni koji tvr-de da znaju nečiju sudbinu ili da je mogu proricati obični su lakrdijaši i lovci na la-kovjerne ljude čiju nevolju iskorištavaju radi nedozvoljenog stjecanja imovine. Zato vam ne savjetujemo da idete bilo kome radi rješavanja problema s kojim se suočavate. To je jedno iskušenje s kojim se suočavaju mnogobrojne djevojke, a s druge strane ima mnogo žena koje su zažalile što su se udale jer su u braku doživjele brojne probleme i traume. Možda vas je Allah, dž.š., sačuvao

još većih iskušenja i nevolja koje ste mo-gli doživjeti u braku da ste se ranije udali. Zato, zahvaljujte Allahu što vam je pomo-gao da budete moralni u svom životu, jer je to prvenstveno u vašem interesu i za to ćete imati nagradu na ahiretu, i molite Ga da vam pomogne da preostali dio života pro-vedete moralno i u Njegovom raziluku, u braku ili mimo braka. Molite Ga da vam pomogne da nađete hairli muža i da se udate ako je to hajr za vas, a da vas sačuva belaja i iskušenja koje ne možete podnije-ti. Govoreći o tome šta je uspjeh u životu, Allah u Kur’anu kaže: ...i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao uspjeh... (Ali Imran, 185.). Ne gubite nadu u Allahovu milost i pomoć. Još nije došao onaj koji zaslužuje da mu budete supruga, a za vas je bolje da se ne udate za bilo koga, pa da poslije imate problema u braku. Vidite koliko samo ima razvedenih brakova, ne-sretnih žena, a i muškaraca, u braku. Sve to treba imati na umu kada se razmišlja o svojoj poziciji u svemu tome. Neka vam je dragi Allah na pomoći kao i svim neuda-tim muslimankama da nađete dostojnog muža i da doživite sreću u braku. Ne oča-javajte ako se to i ne desi. Znajte da vas je Allah u tom slučaju sačuvao još većeg belaja i iskušenja. (Izvor: www. rijaset.ba, arhiva pitanja i odgovora)

Pirsing na obrvama

Da li je, u svrhu ukrašavanja, dozvoljen pirsing na obrvama (stavljanje minđuša na obrve)? Dr. Muhammed ibn Salih el-MunedžidHvala Allahu i neka je mir i spas na po-slanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ženi je dozvoljeno da se ukrašava i slanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ženi je dozvoljeno da se ukrašava i slanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve

uljepšava svim dozvoljenim ukrasima, bilo da su od zlata ili srebra, ili druge vrste na-kita. Pri tome može koristiti bilo koji način ukrašavanja, ali pod sljedećim uvjetima: - to ne bi smjela biti imitacija nevjernica i nemoralnih žena;- ne bi smjelo biti učinjeno na način da izgleda čudno i ekstravagantno, nego u skladu s preovladavajućim običajem kojeg se, kada je ukrašavanje u pitanju, pridržava-ju žene muslimanke u njenom mjestu;- ne bi smjelo uzrokovati štetu i ozljedu na tijelu;- ne smije sadržavati likove živih bića.Ibn Kudame, Allah mu se smilovao, kaže: “Ženama je dozvoljeno da, u svrhu ukra-šavanja, koriste zlatni, srebreni i dijamantni nakit i to u različitim formama, kao naru-kvice, mamuze, naušnice i prstenje, kao što su im dozvoljene razne vrste ukrasa koje koriste na licu, vratu, rukama, nogama, ušima i slično, ali pod uvjetom da to bude u skladu sa preovladavajućim običajem. Oblici ukrašavanja koji nisu uobičajeni i koji odudaraju od preovladavajuće prakse u nekom društvu, smatraju se zabranje-nim, kao što je upotreba ukrasa koji su specifični za muškarce, a isto važi i za muš-karce koji koriste specifične ženske ukra-se.’’ (El-Mugnise.’’ (El-Mugnise.’’ ( , 2/325) Šejh Muhammed karce koji koriste specifične ženske ukra-

, 2/325) Šejh Muhammed karce koji koriste specifične ženske ukra-

El-Mugni, 2/325) Šejh Muhammed El-Mugniibn Ibrahim, Allah mu se smilovao, kaže: “Mudri islamski vjerozakon dopušta žena-ma da se ukrašavaju na način koji je u skla-du sa preovladavajućim običajem.’’ (Fetāva du sa preovladavajućim običajem.’’ (Fetāva du sa preovladavajućim običajem.’’ (Muhammed ibn Ibrahim, 4/73) Na pitanje: “Da li je dozvoljeno, u svrhu ukršavanja, ženskom djetetu probušiti uho ili nos’’, šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, odgo-vorio je: “Ispravno je mišljenje da je pirsing na ušima dozvoljen, jer spada u vid dozvo-ljenog ukrašavanja. Vjerodostojnim putem

Proricatelji sudbine, lovci na lakovjerne i nevoljnike


je po-je po-tvrđeno da tvrđeno da su žene ashaba su žene ashaba nosile naušnice. Bol koja se osjeća prilikom proba-danja uha i stavljanja naušnice podnošljiva je i neznatna, a ako se to uradi dok je dijete malo, rana na uhu brzo zacijeli. Što se se to uradi dok je dijete malo, rana na uhu brzo zacijeli. Što se se to uradi dok je dijete malo,

tiče pirsinga na nosu, ne znam da je iko od ranijih islamskih učenjaka o tome govorio; lično smatram da se radi o vidu sa-kaćenja i deformacije tijela, ali ostavljam prostora drugima da misle i smatraju drugačije. Ako žena živi u mjestu u kome se pirsing na nosu smatra vrstom ukrasa, dozvoljeno joj je da po-stupa u skladu s tim običajem.’’ (Medžmū’u stupa u skladu s tim običajem.’’ (Medžmū’u stupa u skladu s tim običajem.’’ (fetāva ve rasâi el-mutenevvi’a, 11/92) Isto se može reći o pirsingu na obrvama. Ako je to običaj muslimanki u nekoj zemlji i ne uzrokuje bilo koju štetu na tijelu, onda se ne može govoriti o zabrani. Treba napomenuti da je ženama zabranjeno pokazivati ukrase pred osobama koje joj nisu mahremi (osobe u vezi s kojima postoji trajna zabrana kada je u pitanju zasnivanje bračne veze), što im-plicira da je i ovu vrstu ukrasa, ukoliko se žena odluči za nju, dozvoljeno upotreblja-vati samo u tim okvirima. (Izvor: www. islam-qa.com)

Prispijevanje u džemat

Es-selam alejkum! Kako postupiti u slje-dećoj situaciji kada zakasnimo u džemat: Osoba je stigla na treći rekat jacijskog farza. Nakon predaje selama, potrebno je doklanjati propušteno (dva rekata).

K a k o to uči-

niti? Da li niti? Da li se treći rekat se treći rekat se treći rekat

osobi koja je za-osobi koja je za-kasnila smatra prvim kasnila smatra prvim

rekatom, te će onda dokla-njati treći i četvrti, ili osoba klanja treći i četvrti rekat i onda doklanja prvi i dru-gi rekat? Šta učiti na kojem onda doklanja prvi i dru-gi rekat? Šta učiti na kojem onda doklanja prvi i dru-

rekatu?Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkumus-selam! Hvala Allahu i neka je mir i spas na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ono što propusti mesbuk (osoba koja zakasni na rekat ili više njih), to će i naklanjati, prema stavu našega mezheba, što je i

stav malikijskog te hanbelijskog mezheba, na temelju hadisa u kojemu se kaže: “Što stav malikijskog te hanbelijskog mezheba, na temelju hadisa u kojemu se kaže: “Što stav malikijskog te hanbelijskog mezheba,

stignete klanjati s imamom, klanjajte za njim, a ono što ste propustili, nadoknadi-te!” Nadoknađuje se, odnosno naklanjava ono što je propušteno, tj. prvi dio nama-za. Hadis su zabilježili Buharija i Muslim. Šafijski mezheb postupa po hadisu u koje-za. Hadis su zabilježili Buharija i Muslim. Šafijski mezheb postupa po hadisu u koje-za. Hadis su zabilježili Buharija i Muslim.

mu se navodi termin “feetimmu – upotpu-nite namaz, tj. nastavite klanjati preostale rekate. I ovaj hadis je sahih. Prema tome, u spomenutom slučaju, mesbuk treba naklanjati prvi i drugi rekat, nakon što imam preda selam na obje strane, i na nji-ma treba učiti ono što se uči na prva dva rekata. Treći i četvrti rekat koje je klanjao za imamom tako se i tretiraju, jer nije do-zvoljena razlika u nijjetu između imama i muktedije pa ni u smislu da imam klanja treći, a muktedija prvi rekat istog namaza. Ukoliko se radi o dnevnom namazu u ko-jem imam uči u sebi, mesbuk će proučiti

Subhaneke odmah nakon tekbira, a euzu i bismillu kada bude naklanjavao propušte-ne namaze. Ukoliko se radi o noćnom na-mazu u kojem imam uči naglas, mesbuk će učiti Subhaneke kada bude naklanjavao prvi rekat. Argumenti za navedena mišlje-nja su navedeni, a kada je riječ o izvorima, spomenuta mišljenja možete naći u bilo kojoj opširnijoj fikhskoj knjizi u okviru pojedinih mezheba. (Izvor: www. rijaset.ba, arhiva pitanja i odgovora)

Meso životinja koje zakolju kršćani ili židovi

Da li je dozvoljena konzumacija mesa životinje koju je zaklao ehlul-kitabija (kršćanin ili židov), na način kako to čine muslimani, s tim da nije izgovo-rio bismillu, s obzirom da oni vjeruju u trojstvo? Stalna komisija za fetveHvala Allahu i neka je mir i spas na posla-nika Muhammeda, sallallahu alejhi ve se-llem. Ako sa sigurnošću znamo da je ehlul-kitabija izgovorio bismillu prilikom klanja životinje, nama je, u toj situaciji, dozvolje-no jesti meso zaklane životinje, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha, u prijevodu znače-nja 5. ajeta El-Maide: Hrana onih kojima je data Knjiga vama je dozvoljena (nap. prev.: data Knjiga vama je dozvoljena (nap. prev.: data Knjiga vama je dozvoljenaIbn Abbas, radijallahu anhu, pojašnjava da se pod hranom ovdje misli na meso ži-votinja koje oni zakolju, kao što se navodi u Ibn Kesirovom, Begavijevom i drugim tefsirskim djelima). Nasuprot tome, ako sa sigurnošću znamo da je prilikom kla-nja životinje spomenuto nečije drugo a ne Allahovo uzvišeno ime, meso životinje za-klane na takav način nije nam dozvoljeno konzumirati, shodno riječima Uzvišenog Allaha: Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, gri-jeh! (Prijevod značenja, El-En’am, 121.), jeh! (Prijevod značenja, El-En’am, 121.), jeh!kao i riječi: On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo (Prijevod nečije drugo ime, a ne u Allahovo (Prijevod nečije drugo ime, a ne u Allahovoznačenja El-Bekare, 173.). Ukoliko ne-mamo informacije ni o jednom ni o dru-gom, da li su, prilikom klanja, spomenuli Allahovo ime ili nečije drugo ime, u tom slučaju dozvoljeno nam je jesti takvo meso, pozivajući se na opći propis dozvole hra-ne (mesa) ehlul-kitabija, koji se razumije iz prethodno navedenih kur’anskih riječi: Hrana onih kojima je data Knjiga vama je dozvoljena. (Fetāva el-ledžneti-d-dāime (Fetāva el-ledžneti-d-dāime ( , fe-Fetāva el-ledžneti-d-dāime, fe-Fetāva el-ledžneti-d-dāimetva br. 2393, 22 tom, str. 397)

35

Oni koji tvrde da znaju nečiju

sudbinu ili da je mogu

proricati obični su lakrdijaši

i lovci na lakovjerne ljude

čiju nevolju iskorištavaju

radi nedozvoljenog

stjecanja imovine.


36

Sabah-namaz je siguran

put do Dženneta

Kur’anski putokazi

Tefsir

Kada bismo, naprimjer, Kur’an učili isključivo radi bereketa i onih deset sevaba za svaki proučeni harf koji su spomenuti u hadisu, onda bi svakako sabah-namaz, u toku kojeg se uči Kur’an, opet bio dio tog programa u životu muslimana, koji ga sa stepena duše koja je sklona zlu, uzdiže na stepen smirene duše koju doziva Allah, dž.š., iznad sedam nebesa, i kaže: “O dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!’’, a to su stepeni Allahovih poslanika, iskrenih vjernika, šehida i dobrih ljudi

Piše: Dr. Salah SultanPreveo i prilagodio:Abdusamed Nasuf Bušatlić

Tako mi zore, i deset noći, i parnih i neparnih, i noći kada nestaje, zar to pametnom zakletva nije...? Zar

ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, i sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo; i Semudom, koji je stijene u dolini klesao, i farao-nom, koji je šatore imao – koji su na zemlji zulum provodili i poroke na njoj umnožili, pa je Gospodar tvoj – bič pat-nje na njih spustio, jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi. Čovjek, kada Gos-nje na njih spustio, jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi. Čovjek, kada Gos-nje na njih spustio, jer, Gospodar tvoj

podar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: ‘Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!’ A kada mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio!” A nije tako! Vi pažnju siro-četu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani – jedan drugog ne nagovarate, a nasljedstvo pohlepno jedete i bogatstvo pretjerano volite. A ne valja tako! Kada se zemlja u komadiće zdrobi i kada dođe naređenje Gospodara tvoga, a me-leki budu sve red do reda, i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti, a na što mu je sjećanje?! i reći: ‘Kamo sreće da sam se za ovaj ži-

vot priremio!’ Tog Dana niko neće kao On mučiti, i niko neće kao On u okove okivati! A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj! (El-Fedžr, Moje, i uđi u Džennet Moj! (El-Fedžr, Moje, i uđi u Džennet Moj!1.-30.)

Cjelovit program izgradnje ličnosti i društva

Ova kur’anska sura ima trideset kratkih ajeta, ali je u njima sadržan cije-lovit program izgradnje islamske lično-sti i društva. U njoj su spomenute vrlo važne metode u toj izgradnji i odgoju, a mi ćemo spomenuti sljedeće:

- Nužnost odgoja islamske ličnosti kroz sabah-namaz, noćnu nafilu, dovu i savladavanje strasti.

- Podsticaj i poziv na iskorištavanje Božanske blagodati i prilike sadržane u riječima: ...i deset noći!, a misli se na ...i deset noći!, a misli se na ...i deset noći!prvih deset dana i noći mjeseca zu-l-hidždžeta, u kojima se krije neizmjerna nagrada za onoga ko te dane i noći pro-vede u ibadetu.

- Noć je vrijeme za pobožnjake, a ne za dangube i besposličare, poruka je ajeta: ...i noći kada nestaje, što će reći: o vi koji ste razumom obdareni i koji vje-rujete u Allaha, iskoristite noć u dobrim


37

djelima, jer noć će, kao i cijeli ljudski ži-vot, brzo proći, a osim toga, vi ne znate hoćete li živi osvanuti.

- Zulum i fesad su uzroci propasti i na dunjaluku i na ahiretu. Zbog toga je obaveza na vjernicima da rade na popravljanju društva i na sprečavanju zuluma i širenja nereda, da cjelokupno društvo ne bi snašlo ono što je snašlo Ad i Semud, narode koji su zbog tih zala stradali i bili žestoko kažnjeni.

- Briga o siromasima i jetimima i su-stezanje od haram imetka.

- Pripremanje za Dan obračuna pri-je nego što dođe Dan kada će čovjek reći: Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!

Sabah-namaz kao primjer

Međutim, mi ćemo se ovaj put zadržati samo na jednom od tih važ-nih metoda odgoja i izgradnji ljudske ličnosti, a to je sabah-namaz. Iako se sabah-namaz direktno ne spominje u ovoj suri, ipak prva riječ ili bolje, prvi ajet ove sure: Vel-fedžr – Tako mi zore!, aludira na taj namaz i on je mi zore!, aludira na taj namaz i on je mi zore!povezan sa zadnjim ajetom: ...vedhuli dženneti – ...i uđi u Džennet Moj! To dženneti – ...i uđi u Džennet Moj! To dženneti – ...i uđi u Džennet Moj!implicitno upućuje na zaključak da je klanjanje sabah-namaza garancija

za ulazak u Džennet, s tim što islamski učenjaci spomi-nju dva uvjeta (šart) koji se prethodno moraju ispuniti. Prvi je da se sabah-namaz klanja u džematu, jer je ajet: ...pa uđi među robove Mojedošao prije ajeta: ...i uđi u Džennet Moj!, a drugi je da Džennet Moj!, a drugi je da Džennet Moj!to klanjanje bude iskreno i isključivo u ime Allaha, a ne radi nekog drugog dunja-lučkog cilja. Dakle, poruka prvog i zadnjeg ajeta sure El-Fedžr jeste: ako želiš ući u Džennet, onda klanjaj sabah-namaz u džematu i neka u tom namazu tvoje srce bude potpuno prisutno i posveće-no Allahu, dž.š. Pošto se u ovoj suri, vjernička duša, kojoj će biti naređeno da uđe u Džennet, naziva “nefsul-mu-tmeinneh” – smirena duša, ovdje ćemo nabrojati vrste ljudi ili vrste ljudske duše, shodno njihovom odnosu prema Allahu, dž.š., i Njegovim naredbama, a koje su spomenute u suri El-Vakia. Naime, tamo su spomenute tri skupine ljudi. Prva skupina je el-mukarrebun (Allahu bliski) – i njihove duše su do-stigle stepen: nefsul-mutmeinne (smi-rena duša) – a njihova srca su potpuno prisutna u ibadetu i posvećena samo

Allahu (hudurul-kalb). Zatim dolazi skupina ashabul-jemin (srećnici) – nji-hove duše su na stepenu: nefsun lev-vame (duše koja sama sebi kori) zbog malih i velikih grijeha koje počini, a srca samo što nisu dostigla stepen pot-pune prisutnosti (istihdarul-kalb). I treća skupina su ashabu-šimal (nesreć-nici) čije su duše još uvijek na onom početnom stepenu: nefsun emmaretun bis-sui (duša sklona zlu), a srca su im nemarna i tvrda (kasvetul-kalb). Jedan od dokaza da je sabah-namaz najbolji način da se čovjek trgne iz nemara i odlijepi sa stepena – duše koja je sklo-na zlu – jeste i hadis koji bilježi imam Buharija, a prenosi ga Ebu Hurejre, koji kaže da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šejtan svako-koji kaže da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šejtan svako-koji kaže da je Muhammed, sallallahu

me od vas u toku noći sveže tri čvora iznad glave i na svakom piše: ‘Spavaj, duga ti je noć!’ Ako se čovjek probu-

di i spomene Allahovo ime, razveže se jedan čvor, ako ustane i abdesti, razveže se i drugi čvor, a ako klanja sa-bah-namaz razveže se i treći čvor. U tom slučaju, čovjek ustane horan, raspoložen i marljiv, a ako ne klanja sa-bah-namaz, onda ustane neraspoložen, mrzovoljan i lijen.’’

Odlike zore i sabah-namaza

Zora kao dio vremena koje je Allah stvorio, a sa-mim tim i sabah-namaz koji se klanja nakon nastupanja zore, odlikuje se mnogobroj-

nim vrijednostima i blagodatima, a mi ćemo spomenuti sljedeće:

1. Prisustvo meleka Allah, dž.š., objavio je: Obavljaj

propisane molitve kad sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i mo-litvu u zoru, jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju. (Isra, 78.) Ovaj ajet ima svoje pojašnjenje i tefsir u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz u džematu bolji je dva-deset pet puta od namaza koji se klanja pojedinačno, meleki noći i dana sastaju se (jedni silaze na Zemlju, a drugi se vra-ćaju na nebo) u vrijeme sabaha.” (Imam Buharija)


Poruka prvog i zadnjeg ajeta sure El-Fedžr

jeste: ako želiš ući u Džennet, onda klanjaj

sabah-namaz u džematu i neka u tom namazu

tvoje srce bude potpuno

prisutno i posvećeno

Allahu, dž.š.

2. Post počinje od zore Allah, dž.š., propisao je

da ramazanski post počinje od nastupanja zore. Post je je-dan od najvrednijih ibadeta i za njega je Allah rekao: “Post je Moj i Ja ću za njega poseb-no nagraditi’’, pa je za tako značajan i poseban ibadet odredio i posebno vrijeme, a to je zora, da se u vrijeme na-stupanja još jednog ibadeta, sabah-namaza, obznani vjer-ničko putovanje ka Allahu i Njegovom zadovoljstvu i nagradi.

3. Zora je izvor snage i energije

To potvrđuje dio hadisa koji smo naprijed citirali: “Ako se čo-vjek probudi i spomene Allahovo ime, razveže se jedan čvor, ako ustane i abde-sti, razveže se i drugi čvor, a ako klanja sabah-namaz, razveže se i treći čvor. U tom slučaju, čovjek ustane horan, raspo-ložen i marljiv, a ako ne klanja sabah-namaz, onda ustane neraspoložen, mr-zovoljan i lijen.’’

4. Sabah je znak razlikovanja iz-među licemjera i iskrenih vjernika

Govoreći o znakovima licemjerstva, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom svom hadisu, rekao je: “Nema težih namaza licemjerima od jacije i sa-baha, a da znaju kakva se u njima bla-godat krije, išli bi u džamiju makar i pužući.” (Buharija) Poznati islamski učenjak Omer Abdul-Kafi, spominjući vage i mjerila na osnovu kojih se mje-ri naša pripadnost i privrženost islamu, u jednom svom predavanju rekao je: “Sabah-namaz je dnevna vaga svakog muslimana, džuma-namaz je sedmična vaga, ramazanski post, godišnja, a hadž je životna vaga muslimana.’’

5. Sabah-namaz je garancija za vi-đenje Allaha na Sudnjem danu

To potvrđuje hadis koji preno-si Džerir ibn Abdullah u kojem je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vi ćete vidjeti vašeg Gospodara kao što vidite mjesec u uštapu i neće-te imati nikakve sumnje u to da ste Ga vidjeli. Pa ako možete da nikada ne izostavite da na vrijeme klanjate sabah i ikindiju, onda to učinite.’’ (Buharija i Muslim) Nakon toga, Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, proučio je ajet: ...i

veličaj Ga prije izlaska sunca i prije zalaska njegova (Kaf, i prije zalaska njegova (Kaf, i prije zalaska njegova39.). Ovo je jasan dokaz da su sabah i ikindija posebno vrijedni namazi i da oni mu-slimana i muslimanku koji ih budu redovno klanjali uvode u društvo koje će sigurno vidjeti Allaha na Sudnjem danu, a to je najbolja nagra-da, jer kada se to desi, vjer-nici će zaboraviti sve druge nagrade i užitke džennetske.

6. Zora je izvor nade za sve one koji trpe bolest, zu-lum i nepravdu

Samo oni koji su bolovali od teških bolesti i koji su bez razloga robijali u ta-mnicama, ili trpjeli neki drugi vid zulu-ma i nepravde, znaju kakva je blagodat zora i koliko ju je dugo čekati. U tom smislu je i narodna izreka: “Ma koliko noć dugo trajala, zora će sigurno doći’’.

7. Sabah-namaz je zaštitnik od džehennemske vatre

To potvrđuje hadis koji prenosi Ammare ibn Ruvejne, koji kaže da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve se-llem, kada je rekao: “Vatra neće pržiti nijednog vjernika koji je klanjao namaz prije izlaska i namaz prije zalaska sun-ca.’’ (Imam Muslim)

9. Dva rekata sabahskog sunneta vredniji su od dunjaluka i svega što je na njemu

U tom smislu su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje prenosi Aiša, r.a.: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i svega

što je na njemu.” (Muslim) U drugoj predaji stoji: “Ta dva rekata sabahskog sunneta draži su mi od cijelog dunja-luka.’’ Kad je tako sa saba-hskom nafilom, šta tek reći o vrijednosti i nagradi za saba-hski farz?!

10. Ko klanja sabah-na-maz, on je pod Allahovom zaštitom

Džundub ibn Sufjan prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja sabah-na-maz, on je pod Allahovom zaštitom. Zato ne dozvolite da vas Allah sutra pita zbog zla koje ste nanijeli onome ko je pod Allahovom zašti-tom, jer ako vas bude pitao o tome, onda će to zlo vra-titi na vas i naglavačke ćete biti bačeni u Džehennem.’’ (Imam Muslim)

11. Sabah je kefaret (iskup) za grijehe pola ljud-skog života

Naime, poznato je da sa-bah-namaz briše grijehe koji se počine između jacije i sa-baha, a to je otprilike pola dana, i kada se to prenese na cijeli život, onda to iznosi ko-

liko pola ljudskog života. 12. Bereket je u jutarnjim satimaAshab Sahr el-Gamidi prenosi ha-

dis u kojem stoji da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, učio sljedeću dovu za svoj ummet: “Gospodaru moj, podari mom ummetu bereket u jutar-njim satima.” (Ebu Davud, Ahmed i Ibn Madže)

I na kraju, kada bismo, naprimjer, Kur’an učili isključivo radi bereketa i onih deset sevaba za svaki proučeni harf koji su spomenuti u hadisu, onda bi sva-kako sabah-namaz, u toku kojeg se uči Kur’an, opet bio dio tog programa u ži-votu muslimana, koji ga sa stepena duše koja je sklona zlu, uzdiže na stepen smi-rene duše koju doziva Allah, dž.š., iznad sedam nebesa, i kaže: O dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među ro-bove Moje, i uđi u Džennet Moj!, a to bove Moje, i uđi u Džennet Moj!, a to bove Moje, i uđi u Džennet Moj!su stepeni Allahovih poslanika, iskrenih vjernika, šehida i dobrih ljudi.


U drugoj predaji stoji:

‘’Ta dva rekata sabahskog

sunneta draži su mi od cijelog

dunjaluka.’’ Kad je tako sa

sabahskom nafilom, šta tek reći o vrijednosti i nagradi za

sabahski farz?!

39

Muslibegovića kuća među najljepšimna svijetu

Bošnjačko arhitektonsko blago

Naslijeđe

Ona je biser, dragulj grada. Ona je dokaz koliko je velika naša kultura i koliko su veliki naši preci

Piše: Almir Mehonić

Kada od Karađoz-begove džamije, naj-Kada od Karađoz-begove džamije, naj-Kstarije i najljepše u Mostaru, krenete Kstarije i najljepše u Mostaru, krenete Ksokakom naviše, koračat ćete još 50-Ksokakom naviše, koračat ćete još 50-Kak metara i naići na nju, jednu od najljep-ših građevina na Balkanu – Muslibegovića kuću. Izgrađena još prije 300 godina, ova begovska kuća plijeni, što spoljnim i unu-trašnjim izgledom, što svojom predivnom, cvijetnom avlijom. Vlasnik ovog spomeni-ka bošnjačke arhikteture Tadžudin Mu-slibegović pojašnjava nam da se kompleks

Muslibegovića kuće sastoji iz dva dijela, familijarnog – ženska avlija – haremluk, i poslovnog – muška avlija – selamluk. Ovaj arhitektonski dragulj i dokaz kako je i gdje nekada živjela bošnjačka elita, datira iz 17. vijeka i simbol je kontinuiteta bošnjačke kulture. Mostarski dragulj danas, osim muzejske postavke enterijera stare begovske sobe i starih dokumenata, ima i hotelski smještaj od 12 luksuznih soba i apartmana, opremljenih u tradicionalnom duhu. Ne-

rijetki su komentari da ko jednom boravi i vidi Muslibegovića kuću, ponovo joj se vra-ća, jer ono što fascinira svakog posjetioca jeste kompletan ambijent i pažnja posveće-na svakom detalju. “Kakvi li su bili ti ljudi koji su ovu ljepotu napravili i u njoj uživa-li’’, pita se jedan Nijemac kojeg smo zatekli u obilasku ovog objekta. Pomišljamo, bili su dobri i prostrani u duši, jer samo iz do-brote može izniknuti ovakva ljepota. Inače, web stranica za online rezervacije putovanja Expedia, nedavno je objavila listu najboljih svjetskih hotela. Prema mišljenju oko mili-on anketiranih, među prvih deset uvršten je “Bosnian National Monument Muslibe-govic House” (Muslibegovića kuća) iz Mo-stara. Tačnije Muslibegovića kuća se našla na visokom osmom mjestu. O vrijednosti ove nagrade najbolje govori podatak da je u konkurenciji bilo čak 110.000 hotela iz cijelog svijeta. Kako navodi Tadžudin Muslibegović, tokom jedne sezone, kuću posjeti oko 10.000 gostiju. Oni odlaze za-prepašteni nivoom kulture naših predaka. Da draga Evropo, ovako su nekada živjeli naši preci, ovo je naša kultura, ovo je ono čime se ponosimo.


1. Galaxy Hotel Iraklio, Kreta, Grčka2. Hide Away Guest House, Knysna, Južna Afrika3. Drury Inn, Indianapolis, SAD4. Al Manshar Rotana, Kuvajt City, Kuvajt5. Conrad Bali, Indonezija6. Staybridge Suites Minneapolis-Bloomington, SAD7. Hotel De La Cite, Carcassone, Francuska8. Bosnian National Monument Muslibegovic House, Mostar, BiH9. Cambridge Suites Sydney, Sydney, Kanada10. The Westin Chosun Pusan, Haeundea, Busan, Južna Koreja

Deset najboljih hotela u anketi Expedije

40

Svjedočanstvo o Burmali džamiji

Skoplje

Burmali džamija izgrađena je još davne 1495. godine, a porušena je 1925. godine, da bi se na tom mjestu izgradio Oficirski dom koji je bio srušen u zemljotresu 1963. godine. Burmali džamija je jedan od najstarijih objekata islamske arhitekture u Skoplju

Piše: Jasmin Redžepi

Nakon osamdeset i pet godina u če-tvrtak, 13. maja, na centralnom skopskom trgu “Makedonija”, sa

mjesta gdje je nekad postojala Burmali džamija, po prvi put je proučen ezan. Ovim činom Koordinacioni savjet ne-vladinih organizacija makedonskih mu-slimana (Koordinacioni savjet okuplja 76 nevladinih organizacija) počeo je sa koordiniranim aktivnostima na animi-ranju domaće i međunarodne javnosti za ponovnu izgradnju Burmali džamije. Koordinacioni savjet nevladinih organi-zacija za Burmaliju je najveći međuetnič-ki konsenzus ikada postignut za bilo koju građansku inicijativu u Makedoniji.

Kolebljiva IVZ

Burmali džamija izgrađena je još davne 1495. godine, a porušena je 1925. godine, da bi se na tom mjestu

izgradio Oficirski dom koji je bio srušen u zemljotresu 1963. godine. Burmali džamija je jedan od najsta-rijih objekata islamske arhitekture u Skoplju. Ona je bila prva džamija sa-građena na desnoj obali rijeke Vardar mnogo prije negoli su uopće i posto-jali trg i grad sa te strane rijeke. Osim toga, Burmali džamija je unikatna po svojoj arhitekturi i jedna je od rijetkih džamija na Balkanu koja nosi biljege od vremena seldžučke arhitekture. Ali, osim džamije i njene ljepote, za muslimane Skoplja uvijek su predstav-ljali simboliku historija i čin njenog rušenja 1925. godine. Poslije rušenja te džamije mnogi muslimani – Albanci, Turci i Bošnjaci, počeli su još masov-nije napuštati Skoplje i činiti hidžru u daleku Anadoliju, ali i dalje.

Kao što smo rekli na početku, ova javna inicijativa animiranja javnosti za obnovu Burmalije je najveća građan-ska inicijativa u Makedoniji. Svi make-donski muslimani saglasni su i složni u zahtjevu za obnovom Burmalije. Sa tim zahtjevima saglasna je i Islamska vjerska zajednica Makedonije, odno-sno bila ja saglasna i uključena u rad Koordinacionog savjeta sve do prije nekoliko dana kada je makedonski reis Sulejman Redžepi iz nepoznatih razloga odustao od podrške zahtjevi-ma obnove Burmali džamije. Naime, IVZ je dan prije održavanja najavlje-ne manifestacije izašla sa stavom da niko ne smije da traži njene objekte u njeno ime, te da apelira na građane da se ne odazovu građanskom sektoru

u ovoj manifestaciji jer zakon nalaže da vjerske skupove organizira IVZ i da klanjanje džume, učenje Kur’ana, ezana i dova pripada samo njihovim službenicima. Gradske vlasti, znajući da se u petak sprema džuma-namaz i da to očekuju vjernici čitave zemlje, zabranili su održavanje skupa u pe-tak, tj. odobrili su okupljanje na trgu samo od ponedjeljka do četvrtka, pa je tako prethodno planirana mani-festacija klanjanja džuma-namaza pomjerena na dan ranije, na četvr-tak. Navedenim ponašanjem reisa Sulejmana Redžepija zbunjena ja čita-va muslimanska javnost u Makedoniji, naročito ako se uzme u obzir da je upravo reis Redžepi samo nekoliko dana ranije uvjetovao svoje prisustvo na međunarodnoj vjerskoj konferenci-ji u Ohridu ukoliko makedonske vlasti ne odustanu od opstrukcija ponovne obnove Burmalije. Međutim, u zadnji momenat reis Sulejman Redžepi po-javio se u Ohridu pod izgovorom da je Vlada obećala obnovu džamije u Prilepu i Bitolju. O skopskoj Burmali džamiji nije bilo ni riječi. Također, javna inicijativa makedonskih musli-mana konkretizirana kroz glas 76 ne-vladinih organizacija u svojoj je osno-vi plemenita i po svim elementima ide u korist muslimana Makedonije. Osim toga, spomenuta javna inicija-tiva makedonskih muslimana sprovo-di se uz sve demokratske standarde, mirnim demokratskim metodama. Niko iz Koordinacionog savjeta ne poziva na drukčija tumačenja vjere,

Zelena transferzala


ef. Abazi. On je svojim lijepim rije-čima zamolio Uzvišenog Gospodara, Allaha, s.v.t., za opće blagostanje, mir, bezbjednost, uspješnost i prihvatanje naših dobrih djela kod Njega, kao i za uslišavanje dove vjernika koja je iz du-bina njihovih duša i srca upućena ka visinama plemenitog Arša, da Allah omogući vraćanje ove džamije na mje-stu gdje je nekada bila!

Ezan, koji je proučio hfz. Ismail ef. Baki, označio je kraj manifestacije, a početak drugog i drugačijeg vremena, vremena veće nade, većeg zalaganja i jasne razlike iskrenih i neiskrenih na-mjera i djela.

Prisutni su se, izmiješanih i dubo-kih emocija, mirno i dostojanstveno razišli, pokazavši visok stepen građan-ske kulture, islamske kulture, ponosa pripadnosti islamu i zadovoljstva zbog učešća u ovom svjedočenju, direktno svjedočeći za Burmali džamiju svojim dušama, tijelima i osjećajima. Otišli su sa nadom da će se opet vratiti kla-njajući džuma-namaz u obnovljenoj džamiji, jer vlasti, gradske i islam-ske, to im nisu omogućile ovih dana. Ramadan Ramadani, predstavnik Koordinacionog savjeta za obnovu Burmali džamije rekao je da će se na-staviti aktivnosti na traženju obnove Burmali džamije.

“Smatramo da je Burmalija naj-veća poruka koja se može prenijeti cijeloj Makedoniji, posebno za naše rodno mjesto, a to je Skoplje”, rekao je Ramadani.

41

preuzimanje vlasti iz ruku IVZ-a, niti bilo šta drugo osim pukog zahtjeva da ma-kedonske vlasti ispoštuju pravo muslimana da obnove svoju džamiju. Zbog toga je ponašanje reisa Redžepija i dijela Islamske vjerske za-jednice kojim on upravlja potpuno nerazumno i be-smisleno. Zbog ovakvog ponašanja reis Redžepi na-vukao je na sebe sumnje i optužbe da radi za lični in-teres. Također, makedonski muslimani pitaju se kako se može dogoditi da se reis Redžepi suprotstavi apso-lutnoj većini muslimana?

Ako ne može u petak, može u četvrtak

Bez obzira na nerazumno po-našanje Islamske vjerske zajednice Makedonije, muslimani okupljeni oko Koordinacionog savjeta ne odu-staju od svojih zahtjeva uvjereni da će njihova plemenita misija jednog dana sigurno uroditi plodom, tj. da će Burmalija biti ponovo puna vjernika predvođenih Islamskom vjerskom za-jednicom Makedonije, i zbog toga je manifestacija održana u četvrtak 13. maja.

Iako nije bilo namaza na mje-stu gdje je nekada stajala Burmalija, okupljeni muslimani pomolili su se Allahu, dž.š., za ponovnu izgradnju

Burmali džamije. “Zamislite, nakon skoro jednog vijeka, srca vjernika su se radovala na ovom mjestu, ustrepta-la od sreće, puna imana i nade, noseći jasnu poruku – potrebna nam je ova džamija!”, rekao je jedan od prisut-nih. “Došli smo tražiti da se izgradi džamija na njenom mjestu, ne treba nam na drugom mjestu. Ista džamija koja je nekoć postojala da se ponovo izgradi baš ovdje”, kaže jedan drugi građanin Skoplja.

Skup je počeo učenjem Kur’ana, prelijepim glasom hafiza Džemaila Nuhijua, a zatim su prisutni na al-

banskom, makedonskom i turskom jeziku bili infor-mirani o historiji džamije. U međuvremenu, naizmje-nično, na sva tri jezika, čitala se poezija o Skoplju, poznatog turskog pjesnika Kemala Jahje, porijeklom iz Skoplja, zatim su se čitali putopisi poznatih dobro-namjernih putopisaca, kao i pokajanje jednog srpskog putopisca koji je žalio za ru-šenjem džamije, na čije su mjesto njegovi sunarodnjaci izgradili gnijezdo bludnika i kockara – Oficirski dom.

Između tekstova, po-sjetioci su mogli da uživa-ju u predivnim ilahijama milozvučnih glasova po-znatih balkanskih pjevača koji su pjevali uživo: Adem

Ramadan i Mesut Kurtiš iz Makedonije, Ferki Šalja iz Kosova, kao i gost iz Bosne Burhan Šaban, koji je ispje-Kosova, kao i gost iz Bosne Burhan Šaban, koji je ispje-Kosova, kao i gost iz Bosne

vao ilahije na turskom i bosanskom jeziku. “Svom dušom sam pjevao ilahiju. Tu danas postoji samo isti-na i neka dragi Allah podari da oni razumiju ovu istinu”, rekao je Ferki Šalja, poznati da oni razumiju ovu istinu”, rekao je Ferki Šalja, poznati da oni razumiju ovu istinu”,

izvođač ilahija sa Kosova. Na kraju, da bi se želje

posjetilaca ujedinile i kao dova uputile Onome koji ih ispunjava, pobrinuo se je-dan stari daija koji je još u svom vremenu prošao cijelu Makedoniju šireći Allahovu vjeru među ljudima, Sali

Prisutni su se, izmiješanih i dubokih

osjećaja, mirno i dostojanstveno

razišli, pokazavši

visok stepen građanske

kulture, islamske

kulture, ponosa pripadnosti

islamu i zadovoljstva zbog učešća

u ovom svjedočenju.


42

Svetkovanje paganskih običaja

Proslava Đurđevdana u Gori

Autor: Refki Alija

I ovog 6. maja na mjestu Vlaška, na-domak Vraništa u općini Dragaš, održana je tradicionalna proslava

Đurđevdana. Okupilo se tu više hi-ljada Goranaca, najviše mladih. Pri-mjetan je bio veliki broj onih koji su specijalno za ovu priliku došli iz Au-strije, Njemačke, Bosne i Hercegovi-ne, Makedonije, Crne Gore i Srbije, a bilo je i mnogo učesnika iz Albanije, iz nekog od devet goranskih sela iz

ove susjedne zemlje. Jedan veći broj Prizrenaca došao je ovdje da vidi proslavu ovog paganskog običaja koji u Prizrenskom regionu slave predstavnici svih zajednica.

Na Vlašku je došao i veći broj Albanaca iz Opolja, ali i Srba iz Orahovca i Štrpca, broj Albanaca iz Opolja, ali i Srba iz Orahovca i Štrpca, broj Albanaca iz Opolja, ali

kao i veliki broj televizijskih ekipa, najviše srpskih.

Rizvan Boza došao je iz Prizrena sa kćerkom, ze-tom i unucima. “Rodom sam iz Restelice, živim u Prizrenu preko 50 godina, ali ovdje dolazim na svaki Đurđevdan. Ponesemo ne-što hrane, popijemo kafu, pojedemo. Najbitnije mi je da se vidim sa ljudima, pri-jateljima. Zaista sam ovdje navikao dolaziti”, kaže ovaj hadžija.

Pored njega zatekli smo Raima Hudutija iz Rečana kod Prizrena. On je, veli, ovdje prvi put došao. “Mnogo sam slušao o pro-slavi Đurđevdana na ovom mjestu i zato sam došao da vidim kako to izgleda. Kao što vidim, puno je ovde Prizrenaca, kako iz Župe tako i iz Podgore.” što vidim, puno je ovde Prizrenaca, kako iz Župe tako i iz Podgore.” što vidim, puno je ovde Prizrenaca,

Refik Abdi živi i radi u Švicarskoj, a kako iz Župe tako i iz Podgore.”

Refik Abdi živi i radi u Švicarskoj, a kako iz Župe tako i iz Podgore.”

u Goru je, kako kaže, došao poslije 20-ak godina i zadovoljan je, puno je svi-jeta. “Ovdje se upozna veliki broj mla-dih koji nakon nekoliko mjeseci sklope brak na tradicionalnim svadbama.”

Nekoliko starijih ljudi sjelo je za sto. Piju i nešto meze. Rekoše da su iz sela Orgosta u Republici Albaniji. To je jedno od devet goranskih sela u Albaniji. Došli su u Vlašku da vide kako se proslavlja Đurđevdan. “Đurđevdan je znak da je

nastupilo ljeto i da je za nama ostala zima. Uvijek se to sla-vilo. Tako je i sada. Jutros su nam kod kuće spremili ručak, najbolji u godini, i krenuli smo da dođemo ovdje. Drago nam je što više nismo podijeljeni nekakvim čvrstim granica-ma. Decenijama smo čekali ovakvo nešto. Možemo i mi da dolazimo ovdje, a i vi mo-žete tamo kod nas. Istina, vi ste u daleko boljem položaju. Mi smo morali da preživimo eru Envera Hodže, zadruge, rad od jutra do sutra. Nismo smjeli ni ekser da ukucamo na

tavan bez znanja vlasti. Kod vas je mnogo, mnogo drugačije”, priča starina Rejhan na tipičnom lokalnom govoru uz samo pone-ku albansku riječ kada želi nešto pojasniti. A mladi su posebna priča. Pravi je kolorit. Tu su brojne djevojke obučene u narod-nu nošnju uz tolike “džinđufe”. Goranci vole igrati uz zurle i gočeve. Interesantno je da svakoj djevojci koja igra kolo neko od njene rodbine plaća za to igranje. Ako je suditi po ovogodišnjoj atmosferi obilje-žavanja Đurđevdana, svi su izgledi da će se Goranci teško odreći slijeđenja ovih pa-ganskih običaja.


Paganski običaj Đurđevdan (obilježavanje Đurđevdana potječe od vjerovanja u pogansko božanstvo proljeća i plodnosti) smatra se najvećim goranskim praznikom. Goranci planiraju dolazak u Goru čitave godine, a na to ih “obavezuje” njihova jedinstvena poslovica: “Gdje god da si, na Đurđevdan u Gori da si”. Tako je bilo i ovog puta kada je u sela Gore došlo nekoliko hiljada Goranaca iz čitave bivše Jugoslavije, Evrope i svijeta

Okupilo se tu više hiljada

ljudi, najviše mladih.

Primjetan je bio veliki broj onih koji su

specijalno za ovu priliku došli

iz Austrije, Njemačke,

Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore i

Srbije.

43

Raspakovali smo svoje kofere

Sandžački putokazi

Piše: Almir MEHONIĆ

GROBNICA – U Srbiji, tačnije kod GROBNICA – U Srbiji, tačnije kod GROBNICAgrada Raške, pronađena je još jedna masovna grobnica kosovskih Albanaca. Prema nezvaničnim informacijama, ključni svjedoci u otkrivanju lokacije grobnice bili su građani koji su se sami javili Euleksu krajem 2009. i početkom ove godine. Prema tim informacijama, oni su vidjeli kamione sa leševima i zemljom. Naime, pošto su leševi za-kopani u starom kamenolomu, bilo je neophodno da se donese i zemlja kako bi se pokopali posmrtni ostaci, a zatim to područje izravnalo i zabetoniralo. Pretpostavlja se da je u tu grobnicu pre-nijeto oko 250 tijela žrtava sa Kosova. Srbija je puna ovakvih grobnica. Dakle, Srbi su narod koji hoda i živi na kostima svojih dojučerašnjih komšija, Albanaca i Bošnjaka. Njihove njive, radna mjesta, obdaništa, škole, podignute su na meza-rima nevino ubijenih ljudi. Sa tih njiva Srbi ubiru plodove za hranu, u tim fa-brikama zarađuju novac, u takvim ob-daništima odgajaju svoju djecu, u tim školama stvaraju svoju buduću elitu. Od zla svojih ruku ne mogu odvojiti običan život svoje djece, iako nekad požele da to učine. To zlo postalo je dio njihovog kolektivnog identiteta. Bože, da li takav narod ima budućnosti? Novootkrivena grobnica u Raškoj nalazi se upravo na mjestu na kome je podignuta zgrada preduzeća “Kosmet put” i to baš 1999. godine, odnosno neposredno pošto su tijela ubijenih Albanaca tu zakopana. Pretpostavlja se da se grobnica nala-zi djelimično ispod izgrađene zgrade

“Kosmet puta”, a djelimično ispod dvo-rišta koje je betonirano. Dakako, zani-mljiv je simbolizam u ovom događaju i nazivu fabrike koja je izgrađena na ko-stima kosovskih Albanaca.

SRBOVANJE – Rasim Ljajić, SRBOVANJE – Rasim Ljajić, SRBOVANJEpredsjednik Socijaldemokratske partije Srbije i duhovni vođa Bošnjačkog pre-poroda koji će se kandidirati na izbo-rima za Bošnjački nacionalni savjet u Srbiji, izrazio je očekivanje da će general Radoslav Krstić, koji je pretučen u en-gleskom zatvoru, biti premješten iz za-tvora gdje je napadnut. Radoslav Krstić, bivši general Vojske Republike Srpske, osuđen je za genocid i planiranje ubi-janja 8 hiljada Bošnjaka, muškaraca i djece u Srebrenici, za progone i nasilna deportiranja. Ljajić je poslao zahtjev predsjedniku Haškog tribunala Patricku Robinsonu, a najavio je da će isti zahtjev poslati i Sekretarijatu Tribunala. Tako se Rasim bori za ljudska prava onih koji su ubijali njegov narod. O pravima po-rodica ubijenih u Štrpcima, Sjeverinu, su ubijali njegov narod. O pravima po-rodica ubijenih u Štrpcima, Sjeverinu, su ubijali njegov narod. O pravima po-

o pravima Bošnjaka protjeranih iz Kukurovića i drugih sandžačkih sela, Rastko ni da bekne. Srbuje Rastko tako već desetu godinu otkako je u srpskoj ministarskoj fotelji. Ponekad pomislim: “Bože mili, da li se on sam zastidi zbog onoga što izgovara?”

BATINAŠIonoga što izgovara?”

BATINAŠIonoga što izgovara?”

– Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu, Srbija se obavezuje da plati 160.000 dinara (1.600 eura) Seadu Rovčaninu, zbog odgovornosti za torturu koju su nad njim izvršili pripadnici SUP-a Prijepolje u oktobru 1993. godine. To znači da srpske sudije misle da je 1.600 eura dovoljno kao satisfakcija za ono što je Rovčanin preživio i da je to dovoljno za obeštećenje nepovratno narušenog zdravlja sa čijim će se posljedicama Sead suočavati do kraja svog života. U presu-di Sudskog vijeća kojim je predsjedavala

Nada Šajić, utvrđeno je da su pripadnici MUP-a mučili Rovčanina u cilju iznu-đivanja priznanja da posjeduje oruž-je i da zbog toga danas trpi psihičke posljedice.

Ovako izgleda pravda na srpski genocidni način. Ne čusmo Rasima i Sulju da su se pobunili protiv ove presu-de. Ne, Rasim se bori za prava Krstića, protestira zbog oslobađanja Nasera Orića, a Suljo haje Velju Ilića i obezbje-đuje kvorum kada se izjednačavaju par-tizani i četnici. Ne znam što se uvijek zastidim u ime njih. Valjda zato što pri-padam narodu koji ima Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina. Ljudi moji, velika je to sramota.

KOLATERALNE ŠTETE – Pred nama je dug put. Sandžak može uspjeti. Zato što na toj zemlji žive najbolji ljudi u toj državi. Ne genetski, već djelima. Nikada nikome zulum učinili nisu, ni-kada nikog tlačili nisu, nikada zlo ni pomislili nisu. Sve su ovo radili njima. Sve im ovo i danas rade. U Sandžaku živi oko 40 % srpskog življa. I oni su žr-tve. Nažalost, to ne vide. Žrtvuje ih nji-hova država i vlast zbog njihovih komši-ja. U tom planu oni su kolateralna šteta. Nužni gubitnici. Kada bi sandžački Srbi shvatili da kada je loše Bošnjacima i Sandžaku, ne može biti dobro ni njima, sve bi bilo lakše. Međutim, parola “da komšiji crkne krava” urođena je stvar. Ubijedila ih je nacionalistička politika da smo mi podstanari u svojoj kući. Nikako da shvate da smo raspakovali svoje kofere i da ne namjeravamo pono-vo put Anadolije. Misle, ako je njihova država, njihovo je pravo i na naš zrak i na našu zemlju. Ne znaju za onu hikaju kad je Radovan orao zemlju pa uzvi-knuo: “Drž’ se, zemljo, kad te Radovan ore”, a zemlja mu odgovori: “E moj Radovane jadovane, tvoja sam još malo, a ti moj do Sudnjega dana”.


Sanski Most

Zločin

I u ovom broju obrađujemo ratne zločine počinjene nad Bošnjacima iz Sanskog Mosta

Pripremio: Ramiz Hodžić

Nakon preuzimanja potpune kontrole nad Sanskim Mostom, četničke sna-ge krenule su u hapšenje i likvidiranje

uhapšenih Bošnjaka i malobrojnih Hrvata. Počevši od 27. maja 1992., pripadnici srp-ske civilne i vojne policije lišavali su slobode Bošnjake i Hrvate i zatvarali ih u zatočenič-ke objekte u Sanskom Mostu, što je trajalo približno do kraja avgusta 1992. godine. Srpske snage su hapsile u skladu s katego-rizacijom koju je definirao Krizni štab San-skog Mosta

Zgrada SUP-a

Neke od tako zatočenih ljudi prvo bi odveli u zgradu SUP-a u Sanskom Mostu i ispitivali. Sve osobe pritvorene u SUP-u bili su ugledni civili koji su imali značajan po-ložaj u društvenom životu Sanskog Mosta, s izuzetkom jednog maloljetnog pojedinca. Neki su ostali zatvoreni u zgradi SUP-a i po tri mjeseca. Zatočenike iz drugih za-točeničkih objekata u Sanskom Mostu također su dovodili u SUP na ispitivanje. Ispitivali su ih isljednici iz kriminalističke policije iz Sanskog Mosta. Tokom ispitiva-nja vršila su se premlaćivanja kundacima, električnim kablovima, motkama, noga-ma i šakama. Izvršioci tih premlaćivanja tokom ispitivanja bili su pripadnici redov-nog sastava policije i vojnici u maskirnim uniformama VRS-a. U zgradi SUP-a

premlaćivanja su vršena i van ispitivanja. U premlaćivanjima su učestvovali uglav-nom stražari. Daniluško Kajtez, pripadnik SOS-a, u zgradi SUP-a premla-tio je više zatočenika. Srpskim vojnicima, koji su ponekad bili pod utjecajem alkohola, bio je omogućen pristup zatočenici-ma pritvorenim u SUP-u tako da su ih i oni tukli, kao i civi-li. Jednog zatočenika tukli su i udarali nogama prisiljavajući ga da klekne kao za molitvu. U premlaćivanju su jednom zatočeniku polomili rebra, dok je jedan drugi zatočenik ostao bez svih zuba. Jednom zatočeniku vre-lom vodom su opekli šaku. Zatočenicima nije pružana nikakva ljekarska pomoć. Efendiju Emira Seferovića i sekretara SDA Hasima Kambera tukli su svakog dana i na kraju ih ubili. Neke su zatočenike iz SUP-a premjestili u druge zatočeničke objekte na teritoriji Sanskog Mosta kao što su garaže fabrike “Betonirka”.

“Betonirka’’

Dužina boravka zatočenika u garaža-ma fabrike “Betonirka” varirala je od tri dana do više od mjesec dana. U sklopu fabrike nalazile su se tri male garaže, a u jednoj garaži u prosjeku je bilo zatvoreno otprilike 30 osoba. U jednom trenutku ga-raža je bila tako natrpana ljudima da su za-točenici mogli spavati samo sjedeći. Spavali su na betonu. Garaže se nisu mogle prozra-čiti jer su prozori bili pokriveni. Kada su vrata bila zatvorena, unutra se teško disalo. Samo u rijetkim prilikama zatočenicima bi dozvolili da jednom na dan izađu napolje na 30 minuta. U “Betonirki” su zatočeni-ci dobijali nedovoljne količine hrane lošeg kvaliteta: ponekad su to bili ostaci iz kuhi-nje MUP-a, zbog čega su zatočenici patili od želučanih tegoba. Zatočenicima je da-vano vrlo malo vremena za obroke. Vodu

su dobijali u prljavim staklenim bocama. Sanitarni uvjeti u “Betonirki” bili su sasvim neprimjereni: postojao je poljski nužnik ko-

jim su se zatočenici mogli služiti samo kada je garaža bila otvore-na, što je zavisilo samo od volje stražara. U protivnom, mogli su se poslužiti samo kantom u garaži ili plastičnim kesama. Za ozlijeđene u “Betonirki” nije bilo nikakvih uvjeta za ljekarsku pomoć. Upravnik zatočeničkih objekata u zgradi SUP-a i u ga-ražama fabrike “Betonirka” bio je Drago Vujanić. On i njegov zamjenik Mićo Krunić bili su

pripadnici policije. Stražari u “Betonirki” bili su Srbi, pripadnici redovnog i rezervnog sastava policije, te vojnici. Premlaćivanja su bila strahovito česta praksa u garažama fa-brike “Betonirka”. Ljude su tukli kablovi-ma, nogama od stola, ašovima i nogama. Neki put su premlaćivanja bila selektivna. U tim premlaćivanjima zatočenicima su nanošene teške povrede. Envera Burnića, bivšeg policajca, na Vidovdan su izveli na-polje komandir smjene Martić, pripadnik srpske policije, i još jedan pijani srpski poli-cajac i pretukli ga, rekli su mu da je metak preskup da bi ga potrošili na njega. Jednom prilikom, u vrijeme kada je komandant tog logora bio rezervni policajac Mladen Paprić, on je neke pojedince spriječio da tuku jednog zatočenika. Njega su na kra-ju smijenili i na mjesto upravnika postavili Dragu Vujanića.

Fiskulturna dvorana škole “Hasan Kikić”

Približno 500-600 pojedinaca, uklju-čujući 200 muškaraca dovedenih iz Ključa, doveli su u fiskulturnu dvoranu Osnovne škole “Hasan Kikić”. Zatočenici su ondje bili zadržani približno tri ili četiri dana. U fiskulturnoj dvorani škole “Hasan Kikić” vršena su premlaćivanja, usljed čega je je-dan zatočenik postao suicidalan. Posebno

Efendiju Emira Seferovića i sekretara SDA Hasima

Kambera tukli su svakog dana

i na kraju ih ubili.

44

Arkan je 1995. pobio 100 Sanjana


teška premlaćivanja dogodila su se kada su zatočenici izvedeni radi ukrcavanja u kami-on kojim je njih otprilike 150, dana 6. juna 1992., prevezeno na Manjaču. Zatočenike su prevozili po velikoj vrućini u kamioni-ma zatvorenim ceradom, a tokom cijelog putovanja, koje je trajalo od jutra do večeri, zatočenici nisu dobili vode. Zatočenici iz fiskulturne dvorane škole “Hasan Kikić” i firme “Betonirka’’, nakon doživljenih tor-tura završili su u logoru Manjača. Prema zaključcima sa sjednice Kriznog štaba srp-ske općine Sanski Most održane 4. juna 1992., zarobljenici Bošnjaci za deportaciju na Manjaču kategoriziraju se ovako: “I. ka-tegorija političari; II. kategorija nacionalno-ekstremni; III. ljudi koji su nepoželjni na teritoriji općine Sanski Most”.

Manjača

Od početka juna 1992. civili Bošnjaci iz Sanskog Mosta i okolnog područja ma-sovno su dovođeni u logor Manjača. Civili i vojna policija iz Banje Luke i Sanskog Mosta bili su zaduženi da sastavljaju i prate konvoje. Dana 6. juna 1992. nekoliko au-tobusa krenulo je iz Osnovne škole “Hasan Kikić” u Sanskom Mostu i iste večeri stiglo u logor Manjača. Dana 7. jula 1992. u lo-gor Manjača je u zaključanim prikolicama stigla druga grupa od otprilike 64 zatoče-nika Bošnjaka. Ta grupa krenula je iz za-točeničkog objekta “Betonirka’’ u Sanskom Mostu, u kojem su ljudi bili zatočeni od kraja maja 1992. Taj drugi transport or-ganizirali su Drago Došenović (“Maca”) i stražar u logoru zvani “Špaga”. Oba puta ganizirali su Drago Došenović (“Maca”) i stražar u logoru zvani “Špaga”. Oba puta ganizirali su Drago Došenović (“Maca”) i

zatvorenici su se vozili devet sati stojeći na užasno skučenom prostoru bez vode na velikoj vrućini. Zbog takvih uvjeta prili-kom drugog transporta iz “Betonirke’’ u Manjaču umrlo je više od 20 Bošnjaka. Po dolasku prve grupe u logor Manjača poli-cajci iz Sanskog Mosta pretukli su, a kasnije i ubili najmanje šest zatvorenika.

Oslobođenje Sanskog Mosta

U augustu / septembru 1995. jedinice Armije BiH uspjele su poraziti srbočetnič-kog neprijatelja i osloboditi Sanski Most. Prije oslobođenja Sanskog Mosta vojska RS sa Arkanom na čelu “Tigrovi” otvorili su bazu u hotelu “Sanus” u centru grada. Iz kancelarije direktora hotela Arkan je ru-kovodio aktivnostima svojih paravojnika koji su tražili Bošnjake, pljačkali, prebijali

i oduzimali njihove kuće u koje su smješta-li izbjegle Srbe. Veliki broj Bošnjaka bio je zatvoren u hotelu, gdje su bili tučeni. Oko trideset muškaraca i jedna žena zatvore-ni su u zgradi pored hotela, u podrumu, gdje su se nalazile instalacije za grijanje. U toj prostoriji je između 21. i 25. septembra bilo zatvoreno oko trideset pet muškara-ca. Držani su bez hrane i tučeni, tako su najmanje dvojica umrla. Prije toga, 20. septembra, Arkanovci su u mjestu Trnova,

blizu Sanskog Mosta, ubili jedanaest i ra-nili jednog uhapšenog Bošnjaka. Sljedećeg dana u mjestu Sasina, pod direktnom Arkanovom komandom, ubijeno je šezde-set sedam Bošnjaka, među njima i jedna žena. Svi su dovedeni iz obližnjih naselja Šehovaca, Pobriježja i Bojančića, kao i iz žena. Svi su dovedeni iz obližnjih naselja Šehovaca, Pobriježja i Bojančića, kao i iz žena. Svi su dovedeni iz obližnjih naselja

hotela “Sanus” u Sanskom Mostu. Na kra-ju istog dana, prije ovih ubistava, Arkanovci su silovali jednu muslimanku u autobusu ispred hotela “Sanus”.

45

Srbočetnički agresor je u Sanskom Srbočetnički agresor je u Sanskom SMostu na području sanskog medžli-SMostu na području sanskog medžli-Ssa u toku 1992. godine porušio i popa-lio 27 džamija, tri mesdžida kao i sve imamske kuće. Sanjanin Abdurahman Musić, bivši imam i svjedok ratnih zbi-vanja u Sanskom Mostu, tokom oku-pacije Sanskog Mosta 1991. – 1995. go-dine klanjao je dženaze i opremio 207 Bošnjaka koji su ubijeni ili umrli u tom periodu. Musić je tokom rata ukopao i 24 Bošnjaka-civila, koji su ubijeni u gradu ili na prinudnom radu na lini-jama fronta. Prva takva dženaza bila je Braci Aganoviću iz Kijeva 8. aprila 1993. godine. Aganović je dan ranije ubijen u kući, a majka mu je ranjena.

Latifu Mehiću, također iz Kijeva, koji je ubijen na radnoj obavezi, Musić je klanjao dženazu 13. sep-tembra 1995. godine. Bošnjaci ubi-jeni na radnim obavezama dovoženi su u sanducima sa pravoslavnim kr-stom na poklopcu. Musić je prefar-bavao krstove jer nije mogao isprav-no obaviti islamski obred. Nažalost, efendija Musić nije bio u prilici da za veliki broj Bošnjaka klanja dženazu jer su te ubijene Bošnjake, četnici i Romi zakopavali u masovne grob-nice. Upravo zbog toga su četnici pobili mnoge Rome tokom oslobo-đenja Sanskog Mosta jer su oni bili svjedoci masovnih ubijanja.

Emir ef. Seferović rođen je 8. 11. 1963. Emir ef. Seferović rođen je 8. 11. 1963. Egodine u Čirkićima kod Sanskog Egodine u Čirkićima kod Sanskog Emir ef. Seferović rođen je 8. 11. 1963. godine u Čirkićima kod Sanskog mir ef. Seferović rođen je 8. 11. 1963. Emir ef. Seferović rođen je 8. 11. 1963. Egodine u Čirkićima kod Sanskog Emir ef. Seferović rođen je 8. 11. 1963. E

Mosta. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1983. godine, a 1985. godine, postavljen je za imama, hatiba i muallima u džematu Vrhpo-lje, u Odboru IZ Sanski Most. Emir efendija uhapšen je u svom džematu i zajedno sa ostalim džematlijama od-veden i zatvoren u prostorije SUP-a u Sanskome Mostu, gdje je bio izložen svim vrstama fizičke i psihičke tortu-re. Očevici tvrde da su zločinci Emira efendiju tukli drvenom motkom po svim dijelovima tijela, tako da ga nije bilo moguće prepoznati. O njegovom mučenju i stradanju kroz koje je prošao svjedočio je Ilijas Sinanović, koji je, ta-

kođer, tu bio zatvoren. Čak su njego-vi mučitelji pozivali i narod s ulice da tuku hodžu. Nakon teškog mučenja ubijen je u ljeto 1992. godine, njegovo tijelo sklonjeno je u masovnu grobnicu u selu Trnovo, zajedno s tijelima neko-liko uglednih Sanjana.

Četnici su 1992. porušili 27 džamija

Šehid Emir ef. Seferović


Demografija u Turskoj

Piše: Michael ThumannObjavljeno u sedmičnjaku DIE ZEIT od 12. 5. 2010.Prijevod s njemačkog: Sejfuddin Dizdarević

Rođena je u jednoj kadi u istoč-noj Anatoliji. Ali kada tačno, ne zna ni sama. Serap je slavila

rođendan zajedno sa svoje tri sestre. Sve one u pasošu imaju 1. januar kao datum rođenja. Razlog je taj što su roditelji svoju djecu u op-ćini prijavljivali uvijek za-jedno. Stajanje u redu kod matičara, brojni dokumen-ti koji su potrebni za uvod u matičnu knjigu rođenih – nervirajuće obaveze koje su poduzimali tek kada je bilo dovoljno djece da se to i isplati. Niko se ne sje-ća pravih datuma rođenja, činovnik je uknjižio 1. ja-nuar. Serapina majka imala je 10-ero djece. Troje ih je umrlo kao bebe, ostalih sedmero su već odrasli. Ali samo jedno dijete živi u blizini majke. Ostali su se, kao i Se-rap, odselili u pravcu zapada.

Turci stare

Tako je to bilo u istočnoj Anatoliji prije 30 godina, Djeca, djeca, dje-ca – od kojih mnoga nisu našla po-sao i koja su se uputila ka zapadu. U prvom redu zapadu Turske, ali i ka Evropi. Ova slika urezala se u svi-jest Evropljana. Do danas. Thilo Sarazzin, njemački političar, koristi ovaj strah kada upozorava na mu-slimane koji imaju mnogo djece.

Evropski protivnici turskog ulaska u EU argumentiraju svoje protivljenje brzo rastućim stanovništvom Turske.

Ali, da li je argument ispra-van? Serap poslužuje čaj u svome stanu u Istanbulu. Struje je upravo nestalo, tako da zajedno sa njezinim mužem sjedimo uz svijeću. Serap ima 30 godina, nosi hidžab. Nakon svake reče-nice se smije, puna je snage, vedrog karaktera i ostavlja utisak kao da lahkom ru-kom upravlja brojnom fa-milijom. Ali ona ima samo jedno dijete. Udala se tek sa dvadeset godina; mnogo kasnije nego njezina majka, koja je sa 14 godina bila već supruga i sa 30 godina bila

majka sedmero djece. Dvije genera-cije, dva životna stila. S jedne stra-ne Gölova, majčino selo u istočnoj Anatoliji, širina prirode i uskost fami-lije. S druge strane Istanbul, Serapin mali trosobni stan i širina ogromnog grada. U Istanbulu živi mnogo ljudi, ali samo mali broj su djeca. Premijer je duboko zabrinut. “Mi starimo!”, upozorava Tayip Erdogan svoj narod. Ako Turci ne budu imali više djece, uskoro će u prosjeku biti stari kao i Evropljani. On poziva sve Turkinje da rode najmanje troje djece. Za ovaj apel, Erdogan je izabrao 8. mart, međunarodni dan žena. Serap kli-ma glavom. “Kada bi nam omogućio

46

Pad nataliteta kao posljedica naglog ekonomskog razvoja Obrazovanje je i u Turskoj glavna briga roditelja. Kao i kod Evropljana. Ko je, kao Serap, pohađao samo 5 godina obavezne osnovne škole, taj je sredinom dvadesetih dosegao granice svojih mogućnosti. Sada će uslijediti mnoge godine u kojima će sa niskom platom morati da odgovori na rastuće potrebe svoga sina Emreta. Je li škola dobra? Da li će naći posao? Da li će sebi moći priuštiti sopstveni stan? Pitanja na koja i turska vlada mora naći odgovor. Vlada igra na kartu Emretove generacije ako želi preuzeti ulogu najjače ekonomske sile na Bliskom istoku

Premijer je duboko

zabrinut. “Mi starimo!”, upozorava

Tayip Erdoğan svoj narod.

Ako Turci ne budu imali više djece, uskoro će u prosjeku biti stari kao i

Evropljani.

Svijet medija


47

veće stanove, sigurna radna mjesta i socijalno osiguranje, možda onda”, kaže. Za dvoje djece iznad šest godina država plaća 12 eura mjesečno, za tre-će već ništa. Ali premijer nije gledao u socijalni budžet nego u statistike. A one su uistinu zabrinjavajuće. Od sredine osamdesetih godina, natalitet u Turskoj je u nezaustavljivom padu. Danas svaka Turkinja u prosjeku ima 2,1 dijete, što je jedva iznad francu-skog prosjeka (2,01). U demograf-skom brzo rastućem Bliskom istoku, Turska je iznimka. Po brojkama se prije uklapa u Evropu. Kao i u EU, tako i u Turskoj raste očekivana sta-rosna dob stanovnika, stopa umrlih novorođenčadi pada, kaže demograf Ahmet Içduygu sa Koç univerziteta. Zbog čega? “Zbog razvitka Turske…” A to je u prvom redu iseljenje ka zapa-du Turske koje je sastavni dio turskog razvoja kao i nepregledna predgrađa Istanbula koja su iz ničega nikla u zadnjih 30 godina. Jedna urbanistica kaže da redovno dolazi u ta predgra-đa da bi na velikoj karti grada, koja se nalazi u njezinoj kancelariji, obu-hvatila novoizgrađene ulice. Danas skoro 70% Turaka živi u gradovima; prije 30 godina većina ih je živjela na selu. Gradovi Izmir, Ankara, Antalija i Bursa na zapadu posebno su se proširili. Tamo je Turska najslični-ja Evropi, i tamo ljudi imaju manje djece.

Izvor brige Evropljana

Na prvi pogled je slika obrnuta u istočnoj Anatoliji, a posebno u kurd-skim predjelima. Tamo jedna žena u prosjeku rađa čak i više od troje dje-ce. Erdoğan bi mogao biti zadovoljan.

Iz istočne Anatolije poti-če i većina emigranata u Njemačkoj. Leži li ovdje izvor brige Evropljana? Ni u kojem slučaju, jer i ovdje brojke govore o promjena-ma. I u istočnoj Anatoliji je natalitet u padu, iseljavanje u velike gradove zapadne Turske je usporen, gradovi na istoku rastu. Metropole kao što je Istanbul pospje-šuju povratak sa novčanom pomoću. I kod Kurda je na-talitet u padu kaže Ahmet Içduygu. Ko se iz svoga sela iseli u istočno anatolske milion-ske gradove, u vjerskom ili sekular-nom savjetovalištvu mu kažu da tre-ba imati manje djece, kaže Içduygu. Obrazovanje je i u Turskoj glavna briga roditelja. Kao i kod Evropljana. Ko je, kao Serap pohađao samo 5 godina obavezne osnovne škole taj je sredinom dvadesetih dosegao granice svojih mogućnosti. Sada će uslijedi-ti mnoge godine u kojima će sa ni-skom plaćom morati da odgovori na rastuće potrebe svoga sina Emreta. Je li škola dobra? Da li će naći po-sao? Da li će sebi moći priuštiti sop-stveni stan? Pitanja na koja i turska vlada mora naći odgovor. Vlada igra na kartu Emretove generacije ako

Pad nataliteta kao posljedica naglog ekonomskog razvoja

želi preuzeti ulogu najjače ekonomske sile na Bliskom Istoku. Najbrojnija popu-lacija turskog stanovništva je danas između 20 i 25 godina. “Na prvi pogled to je dobro,” kaže Ahmet Içduygu, “ali mnogi od njih imaju loše obrazova-nje”. Siromaštvo u starosti će porasti. Ni Emretova generacija nije tako brojna. Što mlađi, ima ih sve ma-generacija nije tako brojna. Što mlađi, ima ih sve ma-generacija nije tako brojna.

nje. “Turci uistinu stare.” I to je glavna Erdoğanova briga. Penzioneri koji su

danas samo 6% stanovnika, 2050 će činiti 20% stanovništva. Turci kao što je Emre će onda za njih morati plaćati socijalne izdatke. Za debatu o Turskoj u Evropi ovo znači dvije stvari. Demografski argument pro-tivnika pristupa Turske EU je neo-drživ. Evropljani ne trebaju brinuti zbog imigracije Turaka iz Anatolije. Ali i nada da bi Turska mogla biti kao rezervoar za radnu snagu pada u vodu. Demografi računaju da će EU u skorije vrijeme tražiti radnu snagu van svojih granica. Evropljani koji za-govaraju pristup Turske EU se nadaju mladoj Turskoj, “generaciji Emre”. Ali ona neće moći pomoći EU. Biće potrebna samoj Turskoj.

Kao i u EU, tako i u Turskoj raste očekivana

starosna dob stanovnika, stopa umrlih

novorođenčadi pada, kaže demograf

Ahmet Içduygu sa Koç

univerziteta. Zbog čega?

“Zbog razvitka Turske…”


48

IslamnetU Saudiji više nema terorizma“Hiljadu i jedna noć’’ na

sudu

Saudijska ArabijaEgipat

Veliki muftija Saudijske Arabije šejh Abdulaziz bin Abdullah el-Šeik u VAbdulaziz bin Abdullah el-Šeik u Veliki muftija Saudijske Arabije šejh Abdulaziz bin Abdullah el-Šeik u eliki muftija Saudijske Arabije šejh

intervjuu za Asharq Al Avsat koji je dao Asharq Al Avsat koji je dao Asharq Al Avsatpovodom 12. maja, dana kada je 2003. godine izveden veliki teroristički na-pad u Rijadu, rekao je da u Saudiji više nema terorizma i terorista. “Terorizam nije prisutan u našoj zemlji i niko u na-šoj zemlji ne podržava taj fenomen jer je terorizam nešto što je strano našem društvu i naša vjera islam terorizam odbacuje i suprotstavlja mu se. Mi živi-mo u sigurnosti, naša zemlja je stabil-na, a taj strani fenomen je amputiran iz našeg društva”, rekao je muftija šejh Abdulaziz. Al-Kaida je tokom prote-klih godina izvela preko 30 napada širom Saudijske Arabije usljed čega su poginula 74 pripadnika sigurnosnih snaga Saudijske Arabije i najmanje to-liko pripadnika Al-Kaide. Nažalost, u tim napadima poginulo je i 90 civila. Također, saudijske sigurnosne snage su svojim aktivnostima uspjele sprije-čiti 200 napada. Saudijska Arabija ne-sumnjivo ima najbolju strategiju borbe protiv terorizma. U tu svrhu pokrenut je program za rehabilitaciju uhapšenih članova i simpatizera Al-Kaide. 90%

pripadnika Al-Kaide koji su bili pod-vrgnuti rehabilitacionom programu odreklo se ekstremnih ideja. Tek 1% zatvorenika po izlasku iz zatvora vra-tilo u okrilje Al-Kaide. U regiji Rijad osnovano je nekoliko modernih zatvo-ra specijaliziranih za rehabilitacioni program sa alkaidovcima. Ovaj pro-gram Saudiju godišnje košta skoro 500 miliona eura.

U Egiptu se ovih dana digla ve-lika prašina oko čuvenog knji-

ževnog djela “Hiljadu i jedna noć”. Nedavno je jedna vladina organi-zacija za očuvanje kulturne bašti-ne po prvi put štampala “Hiljadu i jednu noć”. Prvo izdanje spome-nutih arapskih priča “planulo” je za samo nekoliko dana. Zbog toga se ista organizacija odlučila na re-print još jednog izdanja “Hiljadu i jedne noći”. Nakon toga uzbunu u javnosti pokreće skupina egipat-skih islamskih pravnika okuplje-nih u organizaciji “Advokati bez granica” koji su podnijeli tužbu egipatskom sudu zahtijevajući da se zabrani štampanje i prodaja “Hiljadu i jedne noći” jer sadrži “bludne scene” i neprimjeren go-vor čime se krši egipatski krivični zakon po članu 178. koji se odnosi na poticanje na nepristojno pona-šanje. “Bio sam šokiran uvredlji-vim rečenicama u njoj”, kaže Ay-man Abdul Hakim, član skupine islamskih pravnika koja je podni-jela tužbu. Umjesto odgovora, egi-patska vlada je skupinu islamskih pravnika optužila da su talibani.

Papa Benedikt XVI: Bit će ratovaVatikan

Hrvatski mediji koji su pratili posje-tu pape Benedikt XVI Portugalu

objavili su njegovu poruku da će, pre-ma proročanstvima iz Fatime (Fatima je grad u Portugalu), u budućnosti u

svijetu biti ratova i terora. Uzimajući u obzir da je papa bio konkretan u najavi rata i terora postavljamo pitanje koje se samo od sebe nameće: Zna li papa ne-što što ostali ljudi ne znaju pa to koristi da utvrdi vjerovanje katoličkog puka u istinost ukazanja u Portugalu? Ne če-kajući odgovor moramo primijetiti da su ove papine najave veoma zabrinjava-juće i opasne naročito za nas muslima-ne jer muslimani plaćaju najveću cije-nu svih ratova koje vode papini kršćani širom Bliskog istoka. Papa Benedikt XVI se na početku svog mandata prvo okušao u širenju mržnje prema mu-slimanima i islamu kada je izgovorio onaj sramni govor u Njemačkoj. Sada najavljuje ratove.


49

Uzgajivači opijuma trljaju ruke – droga nikad skuplja i traženija

Afganistan

Ove godine u jesen navršit će se tač-no devet godina trajanja američke

agresije na Afganistan. Tokom svih ovih godina toliko smo se naslušali i načitali o brojnim programima borbe protiv uzgoja opijuma u Afganistanu. I kakvi su rezultati te borbe? Narav-no, nikakvi. Da je to tako, najbolje govore pokazatelji sa terena. Haj-ji Fateh Khan, jedan od uzgajivača

opijuma iz Helmand provincije, kaže da je sve do prošle godine kilogram opijuma prodavao za 50 američkih dolara, a ove godine cijena se znatno povećala tako da sada za kilogram opijuma uzme 250 dolara. “Ko ne voli više para, ovo je jedini usjev koji donosi odličnu zaradu”, kaže Hajji Fateh Khan. Khan je opijum zasijao na čitavih 12 hektara zemlje. Slična je situacija i sa drugim uzgajivačima opijuma. Prema svjedočenju Khana, uzgajivači opijuma u Helmand pro-vinciji na grbači imaju brojne tipove koji ih ucjenjuju. Naime, da bi im bilo omogućeno da nesmetano uzga-jaju opijum, uzgajivači moraju plaćati afganistanskim policajcima, stranim vojnicima, pa čak i talibanima.

U svijetu od gladi svaki dan umre 17 hiljada djece

Podne-namaz u katoličkoj crkvi

www.1billionhungry.org

Belgija

Glad je jedan od najčešćih uzroka smrti ljudi u svijetu. Procjenjuje

se da u svijetu više od milijardu ljudi gladuje. Nažalost, u svijetu je danas gladnih više nego ikada. U svijetu od gladi svaki dan umre 17 hiljada djece. Ugledne svjetske ličnosti pokrenule su potpisivanje peticije putem internetske stranice www.1billionhungry.org. Na-kon potpisivanja peticije putem UN-a izvršit će se pritisak na vlade kako bi rješavanje ovog problema bilo njihov prioritet sve dok se situacija ne promi-jeni i glad iskorijeni.

Najviše ljudi koji nemaju dovolj-no hrane žive u zemljama u razvoju. Procjenjuje se da oko 642 miliona

ljudi pati od hronične gla-di na prostoru Azije i u zemljama Pacifika, dok u podsaharskom području u Africi gladuje 265 miliona ljudi. Pogođena su i po-dručja Latinske Amerike, Kariba, Bliskog istoka i sjeverne Afrike (95 mili-ona gladnih), dok 15 mi-liona živi u razvijenim zemljama. Nažalost, pro-gnoze za budućnost veoma su negativne. Do 2050. go-dine morat će se povećati proizvodnja hrane za 70%

da bi se moglo prehraniti devet mili-jardi stanovnika. Jedan od mogućih problema za porast broja gladnih u budućnosti bit će, osim siromaštva, i klimatske promjene. Otapanje le-denjaka na Himalajima ugrozilo bi kvalitet života i opstanak 300 mili-ona ljudi u Kini i gotovo milijarde ljudi u Aziji. Ukoliko se tempera-tura u svijetu povisi za više od dva stepena Celzijusa, poljoprivredna proizvodnja u Africi, Aziji i Južnoj Americi mogla bi pasti za 20 do 40 posto, a globalno zagrijavanje naj-teže bi moglo pogoditi subsaharsku Afriku u kojoj poljoprivreda zavisi isključivo od padavina.

Katolici koji u vrijeme podne-namaza Katolici koji u vrijeme podne-namaza Knavrate na misu u crkvu Saint Lam-Knavrate na misu u crkvu Saint Lam-Kbert u belgijskom gradiću Charleroi mogu naići na nesvakidašnji prizor. U holu spomenute crkve za sada se na-lazi prostor gdje muslimani klanjaju dnevne namaze. Naime, nakon što su muslimani koji žive i rade u tom dije-lu Belgije ostali bez mesdžida ili nekog drugog prostora za obavljanje molitve, lokalni svećenik Henry Rémy ponu-dio im je crkveni hol kao privremeno rješenje, što su muslimani odmah pri-hvatili.


50

Najveća stopa smrtnosti u saobraćajnim udesima na svijetu

Para vrti gdje nikab ne može

Američki pravoslavci žele održati misu u Aja Sofiji

Saudijska Arabija

Švicarska

Turska

Saudijska Arabija ima najveću stopu smrtnosti u saobraćajnim udesima

na svijetu. U prosjeku, u Saudiji u sa-obraćajnim udesima svaki dan pogine 17 osoba. Najčešće ginu mladi u staro-snoj dobi između 16 i 36 godina. Pre-ma listu Arab News, u 2008. i 2009. godini ukupno se dogodilo 485 hiljada saobraćajnih nesreća u kojima je život

izgubilo oko šest i po hiljada ljudi. Glavni razlog visoke stope smrtnosti u saobraćajnim udesima u Saudijskoj Arabiji nalazi se u nepoštivanju sao-braćajnih propisa. Putevi u Saudijskoj Arabiji veoma su kvalitetni i veoma brzi. Nepoštivanje saobraćajnih propi-sa i velike brzine siju smrt po saudij-skim putevima.

Dok se širom Evrope rasplamsava kampanja protiv nikaba, i u Švi-ok se širom Evrope rasplamsava kampanja protiv nikaba, i u Švi-ok se širom Evrope rasplamsava

carskoj se spremaju da u parlamentu donesu zakon o zabrani nošenja ni-kaba. Ne treba posebno navoditi da će i švicarski parlament kao i belgij-ski i francuski parlamenti zabraniti nikab iz sigurnosnih razloga, kako

to vole navoditi. Pa ipak, izgleda da će Švicarska na-to vole navoditi. Pa ipak, izgleda da će Švicarska na-to vole navoditi. Pa ipak,

praviti izuzetke u zabrani nošenja nikaba na javnim mjestima. Naime, Švicarci nošenja nikaba na javnim mjestima. Naime, Švicarci nošenja nikaba na javnim

će od zabrane nošenja ni-kaba izuzeti turiste. Svjesni da bi svojim nerazumnim zakonima mogli nanijeti nesagledivu finansijsku šte-tu i ugroziti priliv bogatih arapskih turista u prelijepa švicarska odmarališta, švi-carski zakonodavci odlučili su da donesu zakon o za-brani nošenja nikaba samo

za domaće muslimane i tako zadovo-lje aktuelne evropske islamofobične tendencije te u isto vrijeme naprave kompromis prema turistima. Ovaj švicarski slučaj najbolji je pokazatelj u čemu je problem sa zabranama no-šenja nikaba. Kakva sigurnost, kakvi bakrači, sve je tu jasno.

Dodikovi Srbi su proteklih dana izveli dva provokatorska napada na

Sarajevo i Tuzlu gdje su obilježavali izmišljene zločine nad srpskim naro-dom. U isto vrijeme, srpska braća po vjeri iz Amerike predvođeni Chrisom Spiruom, američkim političarom i predsjednikom Međunarodnog udruženja Svete Sofije, obznanili su svoje planove da će u septembru ove godine po prvi put nakon 1453. go-dine održati pravoslavnu kršćansku misu u Aja Sofiji. Chris Spirou kaže da će misa biti održana 17. septembra u sklopu velikog hodočašća pravosla-vaca iz Amerike i drugih zemalja koje će biti održano u blizini Aja Sofije. O predstojećim događajima, Spirou je već obavijestio i premijera turske vla-de Redžepa Erdoana. Poznato je da su turske vlasti Aja Sofiju proglasile spomenikom – muzejom i da u njoj nije dozvoljeno obavljati molitvu. Ranije su pojedini muslimani poku-šavali klanjati u Aja Sofiji, međutim policija ih je spriječila u tome nakon čega su redovno završavali u zatvo-ru. Bit će zanimljivo vidjeti kako će turska vlada reagirati na najavljenu provokaciju Chris Spiroua i njegovog pravoslavnog društva.


51

Prostak u tijelu ljudskog bića Ahdnama premijera Erdoana

Švedska Turska

Skoro svi mediji u BiH nedavno su objavili vijest kako je manja grupa

muslimana napala švedskog karika-

turistu Larsa Vilksa. Sve do neki dan Lars Vilks bio je nepoznat čak i u svo-joj Švedskoj. Sve dok se nije dosjetio Lars Vilks bio je nepoznat čak i u svo-joj Švedskoj. Sve dok se nije dosjetio Lars Vilks bio je nepoznat čak i u svo-

kako da na najmonstruozniji način uvrijedi islam. Ovaj stari bezumnik dao je sebi za pravo da nacrta kari-katuru koja predstavlja lik Muham-meda, a.s., u tijelu psa. Od tog dana evropski mediji o Larsu Vilksu pišu kao o čovjeku koji je doprinio slobodi govora. Kojeg li licemjerstva, kakva je to sloboda koja psuje druge ljude na najgori način?! Iako je postao popula-ran, Vilks se nema čime pohvaliti, jer vrijeđanje drugih ljudi odlika je pro-staka. Nekada su Evropejci promovi-rali drukčije vrijednosti.

Predsjednik turske vlade Redžep Erdoan proglasom je pozvao sva

tijela vlasti u zemlji da štite i pošti-vaju nemuslimane, posebice kršćane i židove. Premijer Erdoan je prošle sedmice u službenom listu objavio proglas kojim je naredio svim dr-žavnim tijelima da uvažavaju prava kršćanske i židovske manjine, da se prema njihovim svećenicima odnose s poštovanjem i da se odlučno suprot-stavljaju hajkama i diskriminirajućim glasinama. “Građani nemuslimani predstavljaju nedjeljivi dio Turske Republike i prema ustavnom načelu jednakosti mora im biti omogućeno da čuvaju svoju kulturu i identitet kao i svi ostali građani”, navodi se u proglasu predsjednika turske vlade. Erdoan je istodobno kritizirao pro-bleme u praksi koji se javljaju una-toč reformama posljednjih godina. Sudske presude kojima se određuje povrat oduzete imovine nemusli-manskim zajednicama moraju se hit-no provesti, a općine moraju čuvati i njegovati nemuslimanska groblja, navodi se između ostaloga u progla-su. Nemuslimanski građani Turske moraju se osjećati kao punopravni građani i ne smiju biti zapostavljani, poručio je Erdoan.

Foto islamnetaSomalija, Mogadiš - nakon sretnog ulova mali Somalijac se uputio na pijacu da rasproda svoje velike ribe.


52

Iskupljenje od grijehaNapisao: Sejfuddin Dizdarević

Pogled na Kabu čini da zabo-raviš sve ono što si znao, mi-slio, volio i mrzio. Sam pogled

prazni iz tebe sve emocije… Među hadisima koji podstiču vjernike na obavljanje ‘umre nalazi se i izreka Muhammeda, a.s., koju bilježe Bu-hari i Muslim, i kao takva uživa naj-veći stepen vjerodostojnosti. U tom hadisu se kaže: “Umra do ‘umre je iskupljenje od grijeha počinjenih između njih, a za uredno izvršen i primljen hadž nema druge nagrade osim Dženneta!” U kontekstu ovog hadisa zanimljivo je baciti pogled na riječ koju Božiji Poslanik, a.s., koristi za “iskupljenje”. Radi se o glagolu “kefere” koji u bukvalnom prijevodu znači “prekriti”. Tako da bi značenje hadisa moglo biti i da Allah ‘umrom prekriva (u smislu brisanja) grijehe vjernika. Grijesi su i dalje tu, samo što ih Allah ne uzima u obzir prilikom obračuna na Sudnjem danu jer ih je prekrio Svojim oprostom. Da se kod grijeha koje Allah prekriva ‘umrom radi o manjim grijesima, svjedoči i Kur’an kad Allah kaže: Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših… (3:193) I ovdje je za glagol “prelaziti” kori-šten izraz “kefere”, a u prethodnoj dovi istog ajeta ljudi mole za oprost – “magfiret” grijeha, čime se misli na velike grijehe, dok će Allah ma-nje grijehe “prekriti” Svojim opro-stom. U islamu je iz istog korijena izvedena i riječ “kafir” – pojam koji se u našem jeziku prevodi kao “ne-vjernik” mada je izvorno značenje “onaj koji nešto krije”. Pa je tako, po islamskom učenju, kafiru pozna-ta istina o islamu, samo što je on

svjesno prikriva, čime sam odabire put do svoje propasti i snosi poslje-dice svoga izbora.

Takva-air i “ma fi muškila”

Ove godine sam od 28. marta do 11. aprila bio na ‘umri i ovim tekstom želim s vama podijeliti svoje utiske, u nadi da će ovo pisanje biti od koristi onima koji namjeravaju posjetiti Mekku i Medinu. Takva – stanje jednog “umraša” ne stje-če se tek dolaskom u Saudijsku Arabiju. Sami početak puta doprinosi tome – po-gotovo ako letite avionom. Zasigurno su avioni danas ono sredstvo transporta za koje Allah u Kur’anu navodi primjer lađe da bi ukazao na ponašanje ljudi, kada kaže: Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju(29:65). Tako da lebdenje na 8 km iznad čvrstog tla pod nogama utječe na poveća-nje svijesti o Allahu, što je dobra uvertira za predstojeće obrede ‘umre. Statističari kažu da je avion najsigurnije sredstvo transporta, ali empirijski podaci nemaju pristupa za centar za strah u mozgu, te je insan za vrijeme leta u manje-više stal-nom zikru – baš kako to Allah i u Ku’ranu opisuje kod putnika na lađi. Naš let za Džiddu bio je preko Ammana, gdje smo imali višesatnu pauzu. Nju smo iskoristili za odmor u hotelu blizu aerodroma, kao i za oblačenje ihrama. Nakon skoro dvo-satnog leta za vrijeme kojeg smo preletjeli preko medinskog mikata Zul Hulejfe, o čemu nas je pilot na vrijeme obavijestio, u Džiddu smo sletjeli u sami sabah. Tijelom ti kola adrenalin jer si blizu Kabe i jedi-na tvoja želja je da što prije obaviš tavaf, utapajući se u more bezbrojnih drugih ho-dočasnika koji su došli odazivajući se na poziv spomenut u Kur’anu ...i oglasi ljudi-ma hadž… Ali prije toga prolazi se obli-gatorni test sabura. Naime, hotel u kojem

smo trebali odsjesti i čija rezervacija nam je potvrđena bio je ispunjen do zadnje sobe. Ponuđen nam je susjedni hotel, koji nije zadovoljavao osnovne uvjete boravka. Magična riječ u ovakvim situacijama, kad se saudijska agencija ne drži ugovorenih stvari, jeste prijetnja Ministarstvom hadža koje u cilju zaštite hodočasnika i pružanja boljih usluga rigorozno kažnjava “crne ovce”. Nakon dvosatnog natezanja dobili smo još bolji hotel i to jedan sa 5 zvjezdi-ca. Hotel jeste bio malo dalje od Harema, ali imali su uslugu transporta autobusima koji su danonoćno prevozili hodočasnike do Harema i nazad.

Kaba

Susret s Kabom svako doživljava na sebi svojstven način. Većinom ljudi zasta-nu pred prizorom građevine prema kojoj se u svojim molitvama okreću pet puta na dan. Osjećaj vječnosti i osjećaj istrgnu-tosti iz kontinuiteta vremena i prostora daje i nevjerovatna jednostavnost Kabe (ar. kocka). Kad vidimo bilo koju drugu bogomolju, njena arhitektura odaje nam i vrijeme u kojem je sagrađena. Ali Kaba se svojom genijalnom jednostavnošću ne da smjestiti ni u jednu vremensku epo-hu. Jednostavnost i koncentriranje na srž je Božansko. Ljudsko je komplikovanje i odvlačenje pažnje od centra na margine. Pogled na Kabu čini da zaboraviš sve ono što si znao, mislio, volio i mrzio. Sam po-gled prazni iz tebe sve emocije i tvoja duša biva spremna da upije rahmet prizora ko-jem svjedočiš i koji skoro da možeš rukama opipati. Kažu da će Allah ukabuliti dovu koju izgovoriš prilikom prvog viđenja Kabe. Ali u tom trenutku ne znaš za šta da moliš, osjećaš se kao osoba iz hadisa koja je na dunjaluku imala težak i mukotrpan život i koju će Allah upitati nakon što je samo za jedan trenutak spusti u Džennet da li se sjeća svojih dunjalučkih tegoba,

Putopis sa ‘umre


53

na šta će ovaj negativno odgovoriti. Jedan pogled na Kabu i čini ti se da više nemaš želja. Kao da sve što si ikada želio nije bilo vrijedno jednog pogleda na Kabu. Utapaš se u moru ljudi koji čine tavaf. Ljudi koje nikad ranije nisi vidio, čija imena ne znaš, čiji jezik ne govoriš, čije brige ne poznaješ. Ali okupljen si s njima oko zajedničkog ci-lja, oni su ti bliski, ali ipak sobom okupi-rani. S ihramima na sebi kao na Sudnjem danu, iz grobova proživljeni. Ne opažaju te, ali obazrivo poštuju tvoj obred tavafa. Od Poslanika, a.s., prenosi se samo jed-na jedina dova koju je učio na kruženju oko Kabe: “Gospodaru naš, podari nam na ovom i na budućem svijetu dobro i zakloni nas od kazne vatrom.” Ali – jed-nostavnost je od Allaha, komplikovanje je od ljudi. Tako da umjesto da na svom maternjem jeziku Allaha mole za svoje lične potrebe, ljudi tavafe s brošuricama u kojima su dove iz “žutih ćitaba” sigurno sumnjivih izvora, praveći sebi poteškoće i radeći stvari koje nam nisu ostavljene u amanet od Muhammeda, a.s. Nažalost, insan je takav – misli da ako sebi oteža, da će ga to približiti Allahu.

Pseudomodernisti tavafe s tobom

“Naprimjer, kad kažem da određeni ajeti iz Kur’ana za mene nisu danas tako obavezni, kako je to možda bio slučaj pri-je 1.400 godina. Razumijevanje tih ajeta mora se promijeniti. To podrazumijevam pod liberalnim i umjerenim razumijeva-njem. Ja sam uvjerena da je islam za mene lično prava vjera. Ali to ne znači da je islam za svakoga prava vjera.” Ovo su riječi jed-ne islamske vjeroučiteljice u Njemačkoj kojoj, uzgred rečeno, ni ajeti o oblačenju muslimanke više ne vrijede “kao prije 1.400 godina”. Odakle ona upade u ovaj putopis o ‘umri? “Kontekstualizacija po-ruke Kur’ana” je akademski izraz za mi-jenjanje shvatanja ajeta i hadisa kako su ih muslimani razumijevali dok koloni-zatori prvo nisu porobili njihove zemlje, pa onda i umove. Ali baš obredi tavafa ti otkrivaju da revizioni impuls nije nešto što dolazi unutar islama nego nastaje pod utjecajem nametnutih okolnosti i klonu-ća duha. Naime, ako postoji ijedan pro-pis u islamu kojeg bi insan trebao “kon-tekstualizirati’’ i “nanovo interpretirati”, to je praksa Muhammeda, a.s., da prva tri kruga tavafa oko Kabe obavi žureći (ar. er-remel) otkrivajući desno rame (ar.


idtiba). Muhammed, a.s., je na ovaj način htio pokazati mekkanskim nevjernicima da su muslimani u snazi i da su se u stanju odbraniti ako bi ovima palo na pamet da ih napadnu. Kratko nakon Poslanikovog hadža, Allah je objavio ajete: O vjernici, mnogobošci su sama pogan, i neka više ne dolaze na hadž Svetome hramu poslije ovo-godišnjeg hadža. A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. Allah zaista sve zna i mu-dar je (9:28). Po ovom ajetu, uopće nema potrebe niti za er-remlom niti za ‘idtiba-om. Mekka nije vidjela kafira već 1.400 godina, ali opet nikome ne pada na pa-met da ovaj propis protumači “liberalno i umjereno” stavljajući propis u kontekst. Zbog čega? Zato jer je nemuslimanima, zbog kojih se i pravi ovaj cirkus s “novim interpretiranjem ajeta”, svejedno da li muslimani u Mekki tavaf obavljaju hoda-jući na rukama, unatrag, dubeći na glavi ili otkrivenih ramena. Potreba za reinter-pretiranjem islamskih propisa je (kakve li podudarnosti) uvijek samo oko ajeta i ha-disa koji strše nad trenutnim društvenim normama dominirajuće civilizacije.

Profit i profet

“Najbolji ibadet u Mekki jeste tavaf.” Držeći se ovog hadisa, prva tri dana bo-ravka u Mekki, prije odlaska u Medinu, nastojao sam ograničeno vrijeme isko-ristiti u duhu ovoga hadisa, obavljajući tavaf i klanjajući u Haremu Mekke, na-maz za koji Muhammed, a.s., kaže da je bolji od 100.000 namaza negdje drugdje, što iznosi skoro 55 godina obavljanja pet dnevnih namaza na drugom mjestu (iako postoje i mišljenja da se dobija nagrada kao za 100.000 namaza ma gdje se kla-njalo u Mekki, a Allah najbolje zna). S jedne strane, za nas romantičare je jazuk da su Saudijci porušili mnoge građevine koje su bile u vrijeme Poslanika, a.s. Za antivehabijski front ovo je jasan dokaz “beduinskog poimanja islama”. Ali istina je mnogo pragmatičnija, Saudijcima je u interesu da na hodočašće dođe što više muslimana, što u isto vrijeme znači veći priliv novčanih sredstava za Saudijsku Arabiju. Tako da su građevinski pro-jekti hotela i drugih smještaja za hadžije potisnuli historijsku romantiku, pa ni Mekka ni Medina skoro da nemaju pro-fanu građevinu stariju od 100 godina. Ali zasigurno nije lahko iznaći balans,

omogućavanje dolaska na hadž što većem broju hadžija, skraćujući vrijeme čekanja na vize za hodočasnike iz mnogoljudnih muslimanskih zemalja s jedne, i očuva-nje historijskih zgrada s druge strane. Ali Saudijci se vode starom latinskom: “In dubio pro profit”. Trenutno se u Mekki radi na odstranjivanju jednog cijelog brda (džebelu Kaaba), kao i svih objekata koji se nalaze na njemu da bi se proširio harem džamije u Mekki. Kao i kod većine gra-đevinskih projekata u Saudijskoj Arabiji, izvođač radova je “Saudi Bin Ladin Group”, čiji najpoznatiji član Usama nije izabrao građevinski šljem na glavi nego kalašnjikov u ruci.

Turci i Pakistanci čine nekih 70% svih “umraša”, ostalih 30% otpada na ma-njinske muslimanske narode kao što su Arapi, Bošnjaci, Indonežani i Afrikanci. Začudo, na prste jedne ruke daju se iz-brojati Iranci koji su prepoznatljivi po svojoj specifičnoj nošnji. Na primjeru Turaka da se primijetiti uzajamna veza suptilne i nenametljive islamizacije druš-tva i broja hodočasnika iz te zemlje. Turci su, inače, fenomen za sebe. Zbog njihove mnogobrojnosti na svetim mjestima, kao i njihove nespremnosti da nauče osnove arapskog, prodavači su, s ciljem poveća-nja profita, naučili turski. Kad te po fizi-onomiji procijene da nisi Arap, odmah ti se obraćaju na turskom, što mi se neko-liko puta i samom desilo. Jedan Bošnjak iz moje grupe u šali je rekao: “Čovječe, ja sam iz Njemačke pobjegao od Turaka, a haman da ih ni na Ćabi ne možeš izbjeći”.

Medina

Iako za Medinu nisu vezani nika-kvi obredi hadža i ‘umre, ljudi uglav-nom koriste priliku da posjete mjesto Poslanikove, a.s., Hidžre, grad čiji su sta-novnici umnogome doprinijeli da misija islama uspije, jer su mu pružili utočište kad je zajedno s muslimanima prognan iz Mekke. U Medini se nalazi i mezar Allahova Poslanika koji je danas u sklo-pu džamije. Na arhitekturi džamije da se vidjeti i teritorijalno proširenje islama, a samim tim i porast broja muslimana koji iz svih dijelova svijeta dolaze na ‘umru i hadž. Naime, u vrijeme Poslanika, a.s., cijela Medina je zauzimala površinu koju danas ima samo njegova džami-ja. Originalna veličina džamije može se nazrijeti u dijelu koji se zove “revda’’ i za

Čitajte i gledajte na IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijetaTuzlanska kapija - 25. maj, Dan ubijene mladostiIzraelski vojnici nastavljaju koristiti djecu kao živi štit

Tekstovi Kako je Jelena postala FatimaPoslanik u mom životu

Nauka i zanimljivoO štetnosti crvenog mesa po zdravljeDjevojke iz Palestine osvojile nagradu na Intelovom sajmu

IB TVAmerički džihadista1001 izum islamske civilizacije

koju Poslanik kaže da “između moje kuće i moga minbera je jedna od džennetskih bašči, a moj minber na mome je bazenu (džennetskom)”. Gledano površinski, tadašnja širina džamije jedva da je prela-zila 10 metara. Danas u džamiji namaz klanja i do nekoliko desetina hiljada lju-di. I Medinu je Poslanik, a.s., spomenuo u brojnim hadisima. Tako se u jednom kaže da Dedždžal neće ući u nju (kao ni u Mekku), da je namaz u “ovoj mojoj dža-miji’’ vredniji od 1.000 namaza na dru-gom mjestu, da “ko bude u stanju, neka umre u Medini, jer ću ja takvima biti šefadžija na Sudnjem danu’’. U Medini su i brojna mjesta koja “umraši” obično posjećuju, a koja su se u Poslanikov vakat nalazila van grada. U njih spada i brdo Uhud, gdje su idolopoklonici Mekke muslimanima nanijeli poraz kao osvetu za Bitku na Bedru.

Pričaj, bre, srpski da te cela Medina razume!

Čekajući ispred Poslanikove, a.s., džamije, pričao sam s jednim iz svoje grupe. Utom nam se obrati neko na bo-sanskom jeziku. Akcenat mu je bio veo-ma jak i u prvi mah pomislih da se radi o kakvom Bugarinu. Nemam pojma oda-kle Bugarin, al’ eto, na to prvo pomislih. Ispostavi se da se radi o Sirijcu Bašaru. On je u Prištini i u Nišu do 1996. godine studirao stomatologiju i izvinio se zbog svog “srpskog” koji već dugo vremena nije pričao. Inače živi u Idlibu, gradu na sjeveru Sirije uz tursku granicu gdje radi kao zubar. Pozva nas sebi u hotel na čaj. Bio je smješten stotinjak metara od nas, te sam ga otišao zijaretiti. Pričao je o teškim vremenima svog studentova-nja u Srbiji gdje su njega i još nekoliko arapskih studenata optuživali da su te-roristi. O osjećaju bespomoćnosti nakon četničkih gubitaka u Bosni, kad su srbi-janski četnici smatrali da trebaju arapske “Turke” (koji kreteni) kazniti za pogibiju četnika u Bosni. Bašar mi je pričao o re-presijama “islamske” vlasti u Siriji prema ljudima koji traže vize za hadž ili ‘umru. Ispituju te kao da si osumnjičeni za ka-kav zločin. Bašar mi ispriča i ovo: Jedne godine kad su bosanske ha džije auto-busom prolazile kroz Idlib, neka nena se teško razboli i morali su je ostaviti u tom gradu. Ljekar bolnice davao joj je još samo nekoliko dana života. Nena

nije znala arapski, a niko od osoblja nije znao bosanski i tako su mogli unedogled sporazumijevati rukama i nogama dok nekom ne pade na pamet da Bašar priča nenin jezik. Nena mu se obradova i od-mah mu s vrata reče da neće ostati ovdje da umre, nego da je on smjesti u auto i da s njom krene za Mekku, pa makar da umre na putu. Sva Bašarova razuvjerava-nja da je bolje da ostane u bolnici i da se oporavi nisu pomogla, nena je bila upor-na u svojoj nakani. Helem, on nju stavi u auto i zaputi se s njom do Damaska gdje su se stjecali ljudi koji su nastavljali putovanje na hadž. Zbog silnih svjetala i širokih ulica, nena pomisli da su već u Mekki. Allah dade da nabasaju na neka-kve Čečene koji su autom bili na putu do Mekke i koji su bili spremni da ovu nenu povedu sa sobom. Zbog sličnosti ruskog koji su Čečeni pričali i bosanskog, nena se nekako uspjela s njima sporazumjeti. Bašar im je dao adresu hotela u Mekki u kojem su odsjele bosanske hadžije i uisti-nu Čečeni nađoše i hotel i ostatak nenine grupe u njemu. Helem, kraj priče je bio da je nena obavila hadž i da joj nije bilo suđeno da umre ni u Siriji ni u Saudiji, nego da se kao hadžinica vrati svojima u Bosnu.

Bosna u Medini

U Medini sam upoznao neke od studenata Bošnjaka s tamošnjeg univer-ziteta. S njihovim emirom, Mithadom Ćemanom, jednim veoma prijatnim i razboritim insanom, posjetio sam sajam islamske knjige koji je bio tih dana na kampusu univerziteta. Jazuk kad insan ne zna arapski, a bilo je dosta kvalitetnih radova klasičnog islama po veoma niskim cijenama. Ovako sam pokupovao nešto knjiga na zapadnoevropskim jezicima,

koje će vjerovatno doživjeti sudbinu ve-ćine knjiga u mojim regalima – neću ih stići pročitati dok ne odem u penzi-ju. Studenti Bošnjaci imaju jednu lijepu tradiciju, a to je da s bosanskim hodo-časnicima organiziraju redovne susrete. Islamska zajednica Bosne i Hercegovine studente angažira i oko hizmeta hadži-jama, što je zasigurno lijepa tradicija za pohvaliti. Obje strane profitiraju, had-žije i umraši imaju nekoga ko razumije arapski, a studenti na ovaj način dobijaju svježe informacije iz Bosne iz prve ruke.

U povratku

Žrtva rigorozne prakse zabrane pu-tovanja bez mahrema postala je i jedna Marokanka iz naše grupe. Došla je s nama zajedno s roditeljima koji su tre-bali ostati jednu heftu duže u Mekki, a ona se trebala vratiti s ostatkom gru-pe nazad za Frankfurt preko Ammana. Pošto joj je na vizi za ‘umru kao mahrem bio uknjižen otac (koji je ostao još heftu dana u Mekki), Saudijci na aerodromu nisu joj dali da napusti zemlju bez ma-hrema. Tako se iz Džidde morala vratiti u Mekku gdje je provela još jednu heftu. Nakon te hefte u Ammanu su proveli još jednu, jer zbog vulkana na Islandu avioni nisu letjeli za Frankfurt.

Jednoj sestri, koja je putovala s nama u grupi, organizator je kao mahrema pri-heftao jednu treću osobu iz naše grupe, samo da dobije vizu. Razumijem želju ljudi da vide Kabu, ali ako hodočašće treba insana moralno preporoditi, kako onda očekivati takvo nešto kad se, da bi dobio vizu, za to putovanje služiš lažima? Ako Saudijci bez mahrema ne daju vizu, onda halas – Allah te ne duži da nazor odeš tamo. Imaš opravdanje zbog kojeg ti ‘umra nije obavezna.


56

I u ovom broju naš saradnik bavi se uzrocima liječenja slabosti imana. Predmet njegovog interesovanja ovaj put su dobra djela kao važan i nezamjenjiv uzrok u jačanju i progresiji imana

Piše: Sead ef. Jasavić

Svaka hvala i zahvala pripadaju Allahu, dželle šanuhu, koji je noć i dan učinio izvrsnom prilikom za

onoga ko Ga želi spominjati i veličati, kao i za onoga ko Mu želi zahvalan biti! Neka Mu je neizmjerna hvala što je po-mogao Svoje brojne robove u činjenju dobrih djela, i pravilnom korištenju vremena, zdravlja, mladosti i života! Je-dan od načina liječenja slabosti imana i jačanja vjere kod čovjeka zasigurno je i činjenje dobrih djela, kroz nastojanje da svoj dan ispunimo dobročinstvom i dobrom, u Njegovo, a ne u nečije drugo ime! Dobra djela su jedan od najjačih i najdjelotvornijih lijekova za oslablje-ni iman. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao svoje ashabe: “Ko je od vas osvanuo kao po-stač?”, Ebu Bekr, radijallahu anhu, re-kao je: “Ja.” Zatim je opet upitao: “Ko je od vas danas ispratio dženazu?”, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, ponovno je re-kao: “Ja.” “Ko je od vas danas nahranio siromaha?”, upitao je zatim Poslanik, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao je:

“Ja.” Na Poslanikovo pitanje: “Ko je od vas danas posjetio bolesnika?”, opet je odgovorio Ebu Bekr, radijallahu anhu: “Ja.” Na kraju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nijedan čovjek neće objediniti sva ova djela u jednom danu a da neće ući u Džennet!” (Mu-slim) Ovaj primjer govori nam da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, a svima nam je poznato o kakvom se čovjeku radi, nastojao svaki momenat dana iskoristiti u dobru i različitim dobrim djelima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iznenada je postavio navedeno pitanje, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, je, i pored toga, bio spreman da pozi-tivno odgovori na njegovo pitanje, što nam pruža nedvosmislen dokaz da je Ebu Bekrov, radijallahu anhu, dan bio ispunjen ibadetom, dobročinstvom i dobrim djelima. Nešto slično zabilježe-no je u slučaju Hammada b. Seleme, za kojeg je Abdurrahman b. Mehdi, Allah mu se smilovao, rekao: “Kada bi Ham-madu b. Selemi rekli: ‘Sutra ćeš umri-jeti’, on ne bi imao šta dodati svojim djelima!” (Pogledaj: Sijeru e’alamin-n-nubela’, 7/447) nubela’, 7/447) nubela’

Trajno dobro djelo

U pogledu dobrih djela, treba obra-titi pažnju na sljedeće stvari:

1. Žuriti i natjecati se u činjenju do-titi pažnju na sljedeće stvari:

1. Žuriti i natjecati se u činjenju do-titi pažnju na sljedeće stvari:

brih djela, shodno kur’anskom ajetu u kojem Allah, dželle šanuhu, u prijevo-du značenja, kaže: ...i nastojte (požuri-te) da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje (Ali pripremljen za one koji se Allaha boje (Ali pripremljen za one koji se Allaha boje

Imran, 133.). Opisujući iskrene i prave vjernike, Allah, dželle šanuhu, u prije-vodu značenja, kaže: Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna stra-ha zato što će se vratiti svome Gospodaru – oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču. Mi nikoga ne optere-ćujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti. Ali, srca nevjerni-ka su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine. (El-Mu’minun, 57.-63.) Ovi i slični ajeti bili su podsticaj ashabima i prvim ge-neracijama muslimana da budu ažurni u činjenju dobrih djela i svakog dobra. Enes, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Bitke na Bedru, kada su se ido-lopoklonici približili muslimanskim re-dovima, rekao: “Pohitajte ka Džennetu koji je prostran kao što su prostrani nebesa i Zemlja!” Čuvši to, Umejr b. koji je prostran kao što su prostrani nebesa i Zemlja!” Čuvši to, Umejr b. koji je prostran kao što su prostrani

el-Hammam el-Ensari, radijallahu anhu, priupita: “Allahov Poslaniče, baš Džennet koji je prostran kao što su prostrani nebesa i Zemlja?!” “Da”, odgovorio je Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem! Umejr, radijallahu anhu, tada uzviknu: “Ooh, ooh”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: “Zbog čega si to rekao?” Umejr, ra-dijallahu anhu, reče mu: “Allahov Poslaniče, nisam to rekao ni zbog čega drugog do iz želje da budem jedan od džennetlija.” Poslanik, sallallahu alejhi

Allahova blagodarnost prema nama veća je od naše zahvale

Kutak za mladeLiječenje slabosti imana (III)


57

ve sellem, obradova ga rekavši mu: “Ti si jedan od džennetlija.” Kada je Umejr, radijallahu anhu, čuo te riječi, uzeo je nekoliko datula, sa namjerom da ih po-jede, ali se u međuvremenu predomislio i rekao: “Da živim onoliko koliko mi je potrebno za ovih nekoliko datula, to bi uistinu bio dug život!” Bacio je datule, usmjerio se ka mušričkim boj-nim redovima i borio se protiv njih sve dok nije poginuo kao šehid! (Muslim) Primjer za žurenje u činjenju dobrih djela jeste i praksa Božijih poslanika, alejhimus-selam, poput Musaa, alejhis-selam, za kojeg se u Kur’anu, u prije-vodu značenja, kaže: ...a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovo-ljan! (Taha, 84.); ili Zekerijjaa, alejhis-ljan! (Taha, 84.); ili Zekerijjaa, alejhis-ljan!selam, i njegove porodice, za koje se u Kur’anu, u prijevodu značenja, kaže: Oni su se trudili da što više dobra uči-ne i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni (El-Enbija’, 90.). Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, rekao je: “Polaganost (et-tu’edeh) je poželjna u svemu osim u djelima koja čovjek radi za onaj svijet!” (Sunen Ebu Davud) Možemo konstatirati da, glo-balno gledajući, muslimani danas po-stupaju potpuno suprotno navedenoj predaji. Kada je u pitanju vjera, činjenje farzova i izbjegavanje harama, ponaša-ju se kao da će stotinama godina živje-ti: “Polahko, nemojte žuriti, imat ćete kad, još ste vi mladi, drugi će to uradi-ti”, a kada je u pitanju ovaj svijet, para, grijeh, čujemo ih kako govore: “Požuri, šta čekaš! Brzo! Ako sad ne zaradiš, kad ćeš, ako sada ne ukradeš, ako sada ne slažeš... Sad dok si mlad čini harame, čini što ti je volja, pa ćeš, kad ostariš, ići u džamiju”.

2. Istrajavanje u činjenju dobrih dje-la također je važan detalj na koji mo-ramo obratiti pažnju. Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, citirajući Allaha, dželle šanuhu, u hadisi-kudsijju, kaže:

Allahova blagodarnost prema nama veća je od naše zahvale

3. Ulaganje truda (el-džuhd)

Srca nije moguće liječiti nečim što je kratkog i ogra-ničenog dejstva, i što će srcu na trenutak dati imansku snagu, pa će ga ubrzo nakon toga ostaviti i napustiti, a srce se starim, lošim navika-ma povratiti. Naš iman mora napredovati u kontinuitetu što je nemoguće ostvariti bez džuhda (napora) i ulaganja truda. Allah, dželle šanu-hu, na nekoliko mjesta u

Kur’anu govori nam o trudu koji su, na putu imana i ibadeta, ulagali Njegovi miljenici, i kaže, u prijevodu značenja: U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole. Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz stra-ha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi

“Moj rob će Mi se nepre-stano približavati nafila-ma (dobrovoljnim djelima) sve dok ga ne zavolim...!” (Buhari) Istrajavanje u do-brim djelima veoma je va-žan segment jačanja vjere u našim srcima, jer se time duša navikava na kontinui-tet u činjenju dobrih djela i jača njena volja u tom pogle-du. Kontinuirano i ustrajno činjenje nekog malog djela vrednije je i bolje od kratko-trajnog činjenja nekog veli-kog dobrog djela! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je: “Koje je djelo najdraže Allahu, dželle šanuhu?”, pa je rekao: “Allahu je najdraže djelo koje je trajno pa makar bilo i malo!” (Buhari) U Muslimovoj zbirci se navodi: “Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo raditi neko djelo, ne bi ga više napuštao!”

Istrajavanje u dobrim djelima

veoma je važan segment jačanja vjere u našim srcima,

jer se time duša navikava na kontinuitet

u činjenju dobrih djela i jača njena volja u tom

pogledu.


58

dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju (Es-Sedžda, 15.-17.); Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti, primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili, noću su malo spavali i u pra-skozorje oprost od grijeha molili, a u ime-cima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi (Ez-Zarijat, prosi i za onoga koji ne prosi (Ez-Zarijat, prosi i za onoga koji ne prosi15.-19.).

Uskladiti svoju praksu sa praksom prvih generacija

Iščitavajući biografije prvih genera-cija muslimana, možemo vidjeti na koji način se istinski ispovijeda i živi vjera, i na koji se to način iskreno Allahu, dželle šanuhu, robuje. Bilo je ashaba koji su znali u jednome danu proučiti hatmu Kur’ana, a bilo ih je koji su to činili u roku od tri dana. Bilo je onih koji su zikr činili i klanjali noćni na-maz u trenucima borbe na Allahovom, dželle šanuhu, putu, a bilo ih je i koji su Allahu, dželle šanuhu, ibadet činili sve vrijeme boravka u zarobljeništvu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi kvasili su suzama svoje brade i svoje serdžade, zbog skruše-nog obavljanja namaza i razmišljanja o Božijoj veličini i Njegovom stvaranju nebesa i Zemlje. Bilo je i onih koji su se pretvarali da spavaju, čekajući da im supruge i djeca zaspe, a zatim su, potaj-no, napuštali postelju, kako bi obavili noćni namaz. Prve generacije određiva-le su jedan dio noći za ibadet Allahu, dželle šanuhu, a dane su provodili u učenju i podučavanju, praćenju džena-za, obilasku bolesnika, staranju o jeti-mima, služeći i pomažući ljudima koji-ma je pomoć bila potrebna. Bilo je onih koji četrdeset godina nisu propustili početni tekbir za imamom u džematu! Većinu njih ezan je zaticao u džami-jama. Prenosi se da Halid b. el-Velid, radijallahu anhu, nije imao mjesta na svome tijelu a da na njemu nije bio oži-ljak od rane koju je zadobio u borbi na Allahovom, dželle šanuhu, putu! Prvi muslimani bili su milostivi jedni prema drugima. Razmišljali su o interesima muslimanske zajednice, dok ovi potonji više razmišljaju o interesima džemata nemuslimana! Ko svoju praksu, makar

djelimično, bude uskladio sa praksom prvih muslimana, nema sumnje da će njegov iman početi vidno napredovati!

4. Nepretjerivanje u činjenju dobrih djela također je bitno pravilo, ali smo mi, gledajući sveukupnu situaciju, veo-ma daleko od njega. Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, rekao je: “Ova vjera je lahka. Niko se neće ‘hrvati’ s vjerom a da ga ona neće savladati! Držite se sre-dine ili blizu nje!” (Buhari) U drugoj predaji stoji: “Ako budete išli sredinom, stići ćete do odredišta!” (Buhari) Enes, radijallahu anhu, prenosi da je jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u džamiju i vidio svezano uže između dva stuba, pa je upitao: “Šta sellem, ušao u džamiju i vidio svezano uže između dva stuba, pa je upitao: “Šta sellem, ušao u džamiju i vidio svezano

predstavlja ovo uže ovdje?” Rekli su: “To je Zejnebino uže na koje se oslanja kada se umori od namaza.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se uže odmah ukloni, a zatim je rekao: “Klanjajte dok ste čili i vedri, a ako vas ophrva san, prilezite i odmo-rite se!” (Buhari) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Činite onoliko sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Činite onoliko sallallahu alejhi ve sellem,

dobrih djela koliko možete izdržati. Allahu neće dosa-diti vaša dobra djela sve dok vama ne dosadi! Najdraže djelo Allahu, dželle šanuhu, je ono koje traje, pa makar bilo i malo!” (Buharija)

5. Nadoknađivanje propuštenih dobrih djela. Od Omera b. el-Hatta-ba, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prespava svoj noćni ibadet (hizb), ili jedan dio njega, pa ga naknad-no obavi između sabaha i podne-nama-za, bit će mu upisano kao da ga je činio noću!” (Nesai) Aiša, radijallahu anhu, prenosi: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istrajavao je u noćnom namazu, a ako bi ga, usljed bolesti ili zbog nenas-pavanosti, kojim slučajem prošao noćni namaz, klanjao bi u toku dana 12 re-kata (nafila-namaza)!” (Ahmed) Jedne prilike je Ummu Selema, radijallahu anhu, vidjela Poslanika, sallallahu alej-hi ve sellem, kako klanja dva rekata na-maza nakon ikindijskog farza, pa ga je upitala o tome, a on joj je odgovorio: “Kćeri Benu Umejje, pitala si me za dva rekata nakon ikindijskog farza: došla mi je delegacija iz plemena Abdul-Kajs,

i razgovarajući s njima, propustio sam klanjati dva rekata nakon podnevskog farza i zato ih sada klanjam!” (Buharija) “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je četiri rekata sunneta nakon podnevskog farza, ako ih nije klanjao prije podnevskog farza!” (Tirmizi) Navedene predaje ukazuju nam na to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio ustrajan u ibadetima, na-doknađujući sve ono što bi propustio, nebitno jesu li u pitanju farzovi ili do-brovoljna djela, i nebitno o kojoj vrsti ibadeta se radilo: namazu, postu, uče-nju Kur’ana itd...

6. Nada da će Allah, dželle šanuhu, ukabuliti naša dobra djela, i strah od toga da nam djela ne budu primljena! Pravi vjernik se nakon uloženog truda u činjenju dobrih djela boji toga hoće li njegovo djelo biti kabul kod Allaha

ili ne! Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o značenju ajeta: ...i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vra-titi svome Gospodaru, oni hi-taju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču: “Jesu li to oni koji piju alkohol i kra-du?” “Ne, kćeri Siddikova, to su oni koji poste, klanja-ju, sadaku dijele, a boje se

da im to neće biti kabul. To su oni koji žure u činjenju dobrih djela!” (Tirmizi) Ebu Derda’, radijallahu anhu, rekao je: “Kada bih znao da mi je Allah, dželle šanuhu, ukabulio samo jedan namaz, draže bi mi bilo nego da imam čitav dunjaluk sa svim što je na njemu! Allah, dželle šanuhu, kaže: Allah prima samo od onih koji su bogobojazni!” (Tefsir Ibn Tefsir Ibn TefsirKesir) Pravi vjernici na sebe gledaju s prijezirom, skromno, ne ohole se, sma-traju da nisu ispunili Allahov hakk! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, re-kao je: “Kada bi čovjek od dana kada se rodio pa sve do svoje smrti ostario u Božijem raziluku, smatrat će sve to ma-lim na Sudnjemu danu!” (Ahmed) Ako čovjek na pravi način spozna Allaha, dželle šanuhu, i na pravi način upozna sebe i svoja djela i svoju dušu, uvidjet će da je Allah, dželle šanuhu, blagodarniji prema nama nego što Mu se mi može-mo zahvaliti!

Pravi vjernik, nakon uloženog truda u činjenju

dobrih djela, strahuje od toga hoće li

njegovo djelo biti kabul kod Allaha ili ne!


60

O ispunjenju preuzetih obavezaZnakovi na putu

Iz arhiva

Dobro bi bilo, a i neophodno, da svaki musliman koji je islam usvojio kao svoj životni nauk, svakodnevno sam sebe preispituje, da li se dosljedno i onako kako to islam traži pridržava ovih važnih principa i da li ih provodi u svom životu. Nemojmo sami sebe varati ili zanemarivati zadane dužnosti. Budimo u analizi sopstvenih postupaka do krajnosti iskreni prema sebi

Piše: Munir Gavrankapetanović

Sve Božije objave došle su s te-meljnim ciljem da upute ljude na Božiji Put koji osigurava i do-

nosi spas i sreću na oba svijeta, ovom prolaznom i budućem vječnom. U toj najplemenitijoj namjeri postavljeni su principi koje svaki čovjek koji želi biti musliman tj. predan Bogu, mora usvojiti i najstrožije ih se pridržavati i primjenjivati u svom životu. Među islamskim principima, moralnim vri-jednostima i vrlinama kao vrlo važno dolaze ispunjenja preuzete obaveze, izvršenje datog obećanja i održavanje zadane riječi.

Allah, dž.š., kaže: “Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema isto-ku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, dž.š., i u onaj svijet, i u me-leke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođa-cima, i siročadima, i siromasima i put-nicima-namjernicima, i prosjacima, za otkup iz ropstva, i koji molitvu obav-ljaju, i zekat daju, i koji obavezu svoju,

kada je preuzmu ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.” (El-Bekare,177)

U pogledu preuzetih obaveza i njihovog dosljed-nog ispunjavanja Allah, dž.š., kaže:

“A jest! Samo onog ko obavezu svoju ispuni i grije-ha se kloni Allah voli.” (Ali Imran,76)

“Ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu zaista odgovarati.” (El-Isra, 34)

Iz citiranih kur’anskih ajeta može se sasvim jasno sagledati kolika važnost se u islamu pridaje ispunja-vanju preuzetih obaveza. Zbog toga, svaki musliman mora se strogo pridržavati ove Allahove, dž.š., zapovi-jedi. Ko to ne čini, posta-je griješnik i odgovarat će pred Allahom, dž.š., za svoj prijestup. Allah ne voli kad se riječi i djela ne slažu. “O vjernici, zašto jed-no govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate.” (Es-Saff, 2-3)

Preuzeta obaveza važnija od života

Svaki pošten čovjek koji imalo drži do svoje ličnosti, časti i dostojanstva, ispunjavat će preuzete obaveze. Ko to ne čini, nije karakteran niti pouzdan čovjek. Poznati su primjeri iz povijesti da su ljudi koji nisu bili muslimani ispunjavali preuzete obaveze. Evo do-gađaja koji upravo govori o jednom ta-kvom primjeru. U ratu između Rima i Kartage prije 2200 godina, u jednoj bici Kartažani su zarobili rimskog se-natora Regula. Tada je počela opadati

moć Kartage i prijetio joj je slom. Zato Kartaga odredi poslanstvo koje će ići u Rim i tražiti mir, koji im je bio ne-

ophodan da bi predahnuli. Kao vođu poslanstva odrede senatora Regula. On je dao prisegu, zakletvu, da će se obavezno vratiti u Kartagu, ako ne uspije misija mira. Regul je dobro znao da je Kartaga pri slomu i zato, čim je došao u Rim zahti-jevao je da se rat nastavi. Senatori su ga nagovarali da prekrši zakletvu datu Kartažanima i da ne ispu-ni u teškim uvjetima datu obavezu. Međutim, Regul o tome nije htio ni da čuje, iako je znao da ga u Kartagi čeka smrtna kazna. Rekao je čuvene riječi koje su ostale zapisane zlatnim slovima u historiji Rima: “Ja znam da ću biti pogubljen kada tamo dođem, ali riječ i preuzeta obaveza rimskog građani-na, važniji su od njegovog

života.” Po povratku u Kartagu, stav-ljen je na muke i pogubljen. To je bio karakter Rimljanina koji nije upoznao Božiju Riječ. A kakav tek odnos pre-ma datoj obavezi i zakletvi mora imati musliman koji slijedi Božiju Riječ?! U islamskoj povijesti je bezbroj primjera koji govore o karakteru muslimana i o njihovim duhovnim vrijednostima proizašlim upravo iz poštovanja i sli-jeđenja Allahove, dž.š., Riječi. Vjera snažna u srcima ljudskim, kroz povi-jest čovječanstva, plodila je i hranila najviše duhovne vrijednosti, pa i duž-nost ispunjavanja preuzetih obaveza. Evo nekoliko primjera: 621. godine po novoj eri Muhammed, s.a.v.s., se na Akabi sastao sa grupom muslima-na iz Medine. Tada je s njim sklopio ugovor o vjernosti poznat kao zakletva

Svaki pošten čovjek koji imalo drži do svoje

ličnosti, časti i dostojanstva,

ispunjavat će preuzete

obaveze.


61

na Akabi. Tada su prisutni Medinjani preuzeli obavezu da će vjerovati u Jednog Boga, da neće klevetati i lagati, krasti i pljačkati i da će u svemu slijedi-ti Muhammeda, s.a.v.s. On im je tada rekao: “Ako budete tako postupali, bit ćete sretni na oba svijeta.” Svi koji su se zakleli i preuzeli obaveze, pridrža-vali su ih se beskompromisno, čitavog života. Ono što im je obećao Božiji Poslanik, ispunilo se! Hazreti Bilal, prvi mujezin muslimana, primajući islam položi prisegu na vjernost Bogu i Božijem Poslaniku. Mušrici ga stavi-še na strašne muke, ali Bilal i ne zata-ji i ne zanijeka svoju vjeru, ne pogazi svoju zakletvu. On časno održa pre-uzetu obavezu... Muslimanska vojska u svom pohodu protiv Bizantinaca u Siriji (VII st. n.e.) zauze jedan gradić. Stanovnici tog gradića, kršćani, plati-še džizju, jednu vrstu novčane nakna-de za zaštitu koju su im pružali musli-mani. Međutim, uskoro su Bizantinci prisilili muslimane da se povuku iz ovog gradića, muslimanski vojskovo-đa povrati džizju kršćanima jer nije mogao ispuniti preuzetu obavezu za-štite tog gradića i njegovnih stanov-nika. U prvim danima poziva Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., izme-đu ostalih, primiše islam Habab ibn Munzir, Sumejja i Jasir. Obavezaše se na vjernost islamu. Mušrici ih staviše na strahovite muke tražeći od njih da zaniječu Allaha, dž.š., i napuste islam. Krvarila su mučenička srca, ali Habab, Jasir i Sumejja ne zatajiše svoju vjeru i ne prekršiše datu obavezu da će biti muslimani. Jasir na mukama izdahnu, a Sumejju probodoše kopljem. Jedino Habab preživi, ali na njemu do kraja života ostadoše tragovi mučenja. Sve troje ostadoše vjerni svojoj zakletvi i preuzetoj obavezi. Ni muke, ni prijet-nja smrću ne spriječiše ove mu’mine da budu odani do zadnjeg daha Allahovoj Riječi.

Odaziv Božijem pozivu

Danas svaki musliman Bošnjak, koji je ostao u Bosni i bori se za njen opstanak i za opstanak islama, izvr-šava svoju obavezu datu Bogu kad je islam svjesno primio kao svoj životni ideal. Odazvao se pozivu Božijem. Bori se! Iako postoji rizik ranjavanja

i smrti, nije izdao Bogu dat zavjet. Božiji Poslanik često je muslimane pozivao na preuzimanje obaveza. Evo jednog poziva:

“Obavežite se da ćete izvršavati ovih šest obaveza. Ja ću vam osigurati Džennet:

1. Kada govorite, da ćete govoriti istinu.

2. Kada nešto obećate, da ćete is-puniti obećanje.

3. Kada vam se nešto povjeri, da ćete to izvršiti.

4. Da ćete se čuvati bluda.5. Da ćete se čuvati gledanja u

haram.6. Da ćete ruke sačuvati od onog

što je haram.” Hadis prenosi Bejheki od Ibn Samije.

Povjerenje među ljudima je jedan od izuzetno važnih principa na koji-ma bi morala počivati svaka normalna ljudska zajednica. Ondje gdje nema povjerenja, gdje vlada izigravanje ljud-skog dostojanstva i čovjekove lično-sti, ne može postojati sretno ljudsko društvo, a pogotovo tu nema Allahove zaštite i milosti. Tu nema napretka. Islam zauzima vrlo oštar kriterij prema poštivanju ovog vrlo važnog činioca u odnosima među ljudima. Božiji posla-nik Muhammed, s.a.v.s., u svom po-znatom govoru na Oprosnom hadždžu je, između ostalog, rekao: “Čuvajte, znatom govoru na Oprosnom hadždžu je, između ostalog, rekao: “Čuvajte, znatom govoru na Oprosnom hadždžu

poštujte i cijenite vrijednost ljudske ličnosti i ljudskog dostojanstva. Stvari koje su vam date u amanet čuvajte kao svoje vlastite i vratite ih vjerno i na vrijeme onome čije su. Dug treba isplatiti, a pozajmljenu stvar treba po-vratiti.” Prenosi Bejheki od Alije da je Božiji Poslanik rekao: “Povjerenu stvar treba sačuvati i vratiti je vlasniku bio on musliman ili nemusliman.” Prema tome koliko je čovjek povjerljiv, toliko mu se može nešto povjeriti; kako se odnosi prema pozajmljenoj stvari i nje-nom povratku i na vrijeme cijeni se ko je kakav musliman i koliko vjeruje u Boga i poštuje riječi Božijeg Poslanika. Evo što još o povjerenju među ljudima kaže Muhammed, s.a.v.s.:

“Kada se napusti emanet i kada ne-stane povjerenja među ljudima, onda očekujte Sudnji dan.” “Nema prave vjere onaj ko je nepovjerljiv niti ima vjere ko se ne drži date riječi.” “Ne druži se s ljudima koji nisu povjerljivi.”

Oni ljudi u koje se ne može imati po-vjerenje, koji su skloni prevari, oni se ne drže datog obećanja i skloni su laži. “Tri su dužnosti za koje nema olakši-ca: 1. dobročinstvo prema roditeljima, 2. ispunjenje obećanja bilo ono dato muslimanu ili kafiru, 3. povjerenu stvar sačuvati i vratiti vlasniku bio on musliman ili kafir.” Hadis preno-si Bejheki od Alija. Svaki musliman mora se pridržavati date riječi. Ni po koju cijenu ne smije je prekršiti. Jedna njemačka poslovica kaže da riječ govo-ri o karakteru čovjeka. Poznato je da papagaj može ponavljati čovjekove ri-ječi i glasove. Ali smisleno, razumno i odgovorno riječi može izgovarati samo pravi čovjek. Allah je dao čovjeku dar govora, ali mu je povjerio ogromnu odgovornost i čast da može propo-vijedati Božiju Riječ. Zbog tog dara, iz poštovanja prema Allahu, Tvorcu svega živog i neživog, čovjek se mora sa strahopoštovanjem odnositi prema svakoj riječi koja bi uvijek morala biti istinita. Pravo i dužnost su u uskoj vezi. Ako je govor pravo čovjeka dat od Svemogućeg Boga, onda održava-nje date riječi i održavanje obećanja, nezaobilazne su dužnosti koje proizla-ze iz tog prava. Životinja nema dara nezaobilazne su dužnosti koje proizla-ze iz tog prava. Životinja nema dara nezaobilazne su dužnosti koje proizla-

govora. Ona samo urliče, krišti, grak-će ili cvili, ljudska riječ je pravo koje ne smije biti zloupotrijebljeno. A zlo-upotreba su laž, kršenje zadate riječi i obećanje kao i svaki nepristojan govor. Za vjernika muslimana važi načelo da je to čovjek koji se strogo pridržava obećanja, do maksimuma je tačan u ispunjenju obećanja i povjerene mu misije i zadatka. On nikada ne laže, ni po cijenu života. Jer laž je prokle-ta. Musliman je čovjek od riječi. Doći će, možda, u životu čovjeka trenutak kada neće moći reći istinu, jer će, možda, iskazana istina iziskivati stra-danje ili neugodnost. Ni tada ne treba lagati, treba zašutjeti. Šutnja je najbo-danje ili neugodnost. Ni tada ne treba lagati, treba zašutjeti. Šutnja je najbo-danje ili neugodnost. Ni tada ne treba

lji odgovor i časno oružje pravednih i karakternih, iskrenih vjernika. U ta-kvoj situaciji molitva upućena Allahu, dž.š., je spasonosna pomoć.

Lažna usta niko ne poštuje

Laž je prokleta i ona je simbol šej-tanskog zla. Ona je izrod ćudored-nosti i moralnih vrijednosti, a izrodi


i moralne nakaze nisu dugog vijeka. Zato uvijek treba govoriti istinu, a nikada laž. Stari Rimljani su govori-li: “Falsus ore caret honore” (Lažna usta niko ne poštuje). Hasan Basri je zapisao: “Ko laže, čini razvrat (ne vje-ruje), a ko ne bude vjerovao, sigurno će u Džehennem.” Prenosi se da je Ibn Omer govorio: “Kada čovjek sla-že, meleki se udalje od njega koliko je jedna milja da bi se izbjegao smrad koji se iza toga pojavi.” Allah, dž.š., strogo je zahtijevao od muslimana da uvijek i tačno u zakazano vrijeme is-pune dati zavjet i dato obećanje: “O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispuni-te zavjet koji ste Mi dali,ispunit ću i Ja svoj koji sam vam dao, i samo se Mene bojte!” (El-Bekare, 40) Musliman je tačan, precizan, temeljit u izvršenju svih svojih obećanja i obaveza. Ako obeća da će doći na sastanak, on će doći tačno na vrijeme. Sve ono što radi musliman, to mora biti savršeno urađeno bez nedostataka, bez ma-hana. On je odličan student, radnik i uvijek najbolji. Takav je, jer vjeruje u Boga i jer je prigrlio islam kao svo-je životno opredjeljenje. Jedno od 99 Allahovih imena je Vrhovna Istina. To svaki musliman stalno mora ima-ti na umu. Onaj ko ne ispunjava svoje obećanje, on ne slijedi Božije Upute. Na više mjesta u Kur’anu govori se o tome kako će Allah ispuniti Svoje obe-ćanje: “Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje. Allah će, zaista održati obe-ćanje” (Ali Imran, 9); “Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po Poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti!”; “Ti ćeš doista obećanje Svoje ispuniti!” (Ali Imran, 194); “Allah će obećanje Svoje ispuni-ti ali većina ljudi to ne zna” (Er-Rum, 6). Božiji Poslanik je rekao: “Obećanje je dug.” Abdul-Kadir Gejlani je zapi-sao: “Nemoj obećati ono što ne mo-žeš ispuniti.” “Prekršiti obećanje znači slagati, a ispuniti obećanje znači govo-riti istinu.” Svojstvo šejtana je da laže i da se ne drži strogog obećanja... I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: “Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam vam svoje obećanje iznevjerio.” (Ibrahim, 22) Musliman ne smije do-zvoliti da krši obećanje kao što to čini

prokleti šejtan. Musliman kada nešto obeća, on to mora izvršiti. Svojstvo nevjernika je da ne izvršavaju preuzete obaveze. “Zar svaki put kad neku oba-vezu preuzmu neki od njih je odbace, jer ih većina ne vjeruje.” ( El-Bekare, 100) Abdullah ibn Amr ibn El-As pre-nosi da je Allahov Poslanik rekao: “Ko imadne kod sebe četiri svojstva, on je pravi munafik: kad mu se nešto povje-ri – iznevjeri, kad priča – laže, kada obeća – iznevjeri, kada raspravlja – dr-sko i bestidno govori.”

Odgovori na pitanja

Evo kako Allah, dž.š., upozorava lju-de da se klone laži i da slijede istinu: “Allah nikako neće ukazati na pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik” (Ez-Zumer, 3); “Klonite se lažnih riječi i lažnih svjedo-čenja” (El-Hadždž, 30); “I ne zastirite istinu neistinom” (El-Bekare, 42). Ashab Muhammeda, s.a.v.s., Ebu Zerr, r.a., pripovijeda: “Moj mi je prijatelj (Muhammed, a.s.) oporučio nekoliko do-brih djela: oporučio mi je da govorim istinu makar i gor-ka bila i oporučio mi je da se na Božijem putu ne bojim ničijeg prijekora.” Pošto su ovo Allahove naredbe i poruke, ogro-mna je odgovornost vjernika kako će se odnositi prema njima. Čovjek nema mna je odgovornost vjernika kako će se odnositi prema njima. Čovjek nema mna je odgovornost vjernika kako će

pravo da harmoniju, Istinu koja svo-jom sadržinom slavi Boga, narušava lažima, obmanama, prevarama, neo-držanim obećanjima i zakazivanjima u preuzetim obavezama. To mogu činiti samo slabići, kukavice, nekarakterni, nepovjerljivi ljudi, munafici, licemje-ri... “Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennem-skom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je pro-kleo i njih čeka patnja neprekidna.” (Et-Tevbe, 111) Što bi bilo s ljudskom kleo i njih čeka patnja neprekidna.” (Et-Tevbe, 111) Što bi bilo s ljudskom kleo i njih čeka patnja neprekidna.”

zajednicom kada bi laž nadvladala isti-nu? Nastao bi nered na zemlji u kojem niko nikome ne bi vjerovao. To ne bi bio život nego pakao na ovome svije-tu. Zato su sve Božije Objave pozivale ljude da sadržaj njihovih života bude istina, a ne laž. Bog je Vječna Istina

i toj Svetoj Istini treba služiti istinito i predano. Istinu govoriti znači Bogu služiti i pokoran Mu biti. Ko je iskren u govoru, ko se drži datog obećanja, u koga se može imati povjerenja, ko drži do zadane riječi, u njegovoj duši živi duh Istine islama. Dobro bi bilo, a i neophodno, da svaki musliman koji je islam usvojio kao svoj životni nauk, svakodnevno sam sebe preispituje, da li se dosljedno i onako kako to islam tra-ži pridržava ovih važnih principa i da li ih provodi u svom životu. Nemojmo sami sebe varati ili zanemarivati zada-ne dužnosti. Budimo u analizi sopstve-nih postupaka do krajnosti iskreni pre-ma sebi. Ali još je važnije da budemo

iskreni prema Bogu. Čovjek ma sebi. Ali još je važnije da budemo

iskreni prema Bogu. Čovjek ma sebi. Ali još je važnije da budemo

može obmanuti ljude, ali ni-kada istinu neće moći sakriti pred Bogom. Čije su riječi i djela čisti i jasni i čiji je ži-votni nastup u duhu islama, njegov život je bistar kao gorski potok, u njegovoj duši vlada islam. Odgajajmo sebe u duhu najviših vrijednosti. Neka su u našem srcu i u na-šim mislima uvijek prisutne riječi Muhammeda, s.a.v.s.: “Poslan sam da usavršim plemenite ćudi!”

Svaku večer upitajmo se:1) Da li sam danas ispu-

nio dosljedno i tačno preu-zetu obavezu?

2) Da li sam danas ispunio dato obećanje?

3) Da li sam se danas pridržavao date riječi?

4) Da li čuvam povjereni emanet?5) Da li sam vratio tačno i na vrije-

me pozajmljene stvari?Odgovori na ova pitanja i pokazana

briga za njihovo izvršavanje i ispunjenje pomoći će da sagledamo svoju ličnost i iskreno ocijenimo koliko smo musli-mani, koliko smo odani ideji islama i pokorni zapovijedima Svemogućeg Boga. Muhammed, s.a.v.s., molio je Allaha, dž.š.: “Bože, očisti srce moje od licemjerstva, očisti moj posao od lažnog prikazivanja, jezik moj od laži, oko moje od pogleda kradom, jer Ti znadeš svaki pogled kradom i sve što se u srcu krije.”

Preuzeto iz knjige: “Čovjeka se u srcu krije.”

Preuzeto iz knjige: “Čovjeka se u srcu krije.”

trebamo”

62

Što bi bilo s ljudskom zajednicom kada bi laž nadvladala

istinu? Nastao bi nered na

zemlji u kojem niko nikome ne bi vjerovao. To ne bi bio život nego pakao na ovome svijetu.


No commentHadžiomerović - vulgarni nasilnik a ne urednikHadžiomerović - vulgarni nasilnik a ne urednikHadžiomerović - vulgarni nasilnik a ne

Senad Avdić, urednik magazina Slobodna Bosna je u posljednjem broju svog magazina za Bakira Hadžiomerovića napisao da je vul-garni nasilnik a ne urednik.Slobodna Bosna, 14. maj 2010.

Milijardu kondoma i 40.000 prostitutki za SP u Južnoj AfriciMilijardu kondoma i 40.000 prostitutki za SP u Južnoj AfriciMilijardu kondoma i 40.000 prostitutki za SP

Vijesti.ba, 11. maj 2010.

Novi biznis u Mostaru: Melju krečnjak za zubnu pastuNovi biznis u Mostaru: Melju krečnjak za zubnu pastuNovi biznis u Mostaru: Melju krečnjak za

Jure Krtalić i Dragan Krstović, vla-snici su Kamen-denta, tvrtke za ek-sploataciju i obradu kamena. Shvatili su da se krečnjak s mostarskih brda može koristiti ne samo kao kameno brašno u pastama za zube, nego i u kozmetičkoj, farmaceutskoj i pre-hrambenoj industriji.Rtm.ba, 11. maj 2010.

Pregažen dok se odmarao na klupi

Dok se Mevludin Fišeković iz Tuzle odmarao na drvenoj klupi na njega je sa autom naletio Sarajlija Adnan Agić i nanio mu teške tjelesne povrede.Oslobođenje, 11. maj 2010.

Pucao sebi u glavu, a isti metak ubio i suprugu

Gene Whitmore je ležao kraj svoje žene Betty u zajedničkom krevetu kada je na glavu prislonio pištolj. Whitmore je samo jednom opalio, metak je prošao kroz njegovu glavu i potom ubio i 66-godišnju suprugu.Vijesti.ba, 13. maj 2010.

Srbin vehabija spremao pokolj!

Naslov u srbijanskom magazinu Alo, 12. maj 2010.

Nakon mnoštva pritužbi - mujezini u Istanbulu idu na časove pjevanja kako bi Nakon mnoštva pritužbi - mujezini u Istanbulu idu na časove pjevanja kako bi Nakon mnoštva pritužbi - mujezini u

melodičnije učili ezanIstanbulu idu na časove pjevanja kako bi melodičnije učili ezanIstanbulu idu na časove pjevanja kako bi

Sarajevo-x, 12. maj 2010.

Istraživački novinar Kaletović

Ismijavanje Senada Avdića, ured-nika magazina Slobodna Bosna sa Damirom Kaletovićem, novinarom emisije “60 minuta” - Pažljivo sam pratio je li neustrašivi istraživački no-vinar FTV-a DAMIR KALETOVIĆ pratio je li neustrašivi istraživački no-vinar FTV-a DAMIR KALETOVIĆ pratio je li neustrašivi istraživački no-

pravilno i bez gramatičkih grešaka prepisao tekst novinarke Slobodne Bosne SUZANE MIJATOVIĆ o slu-prepisao tekst novinarke Slobodne Bosne SUZANE MIJATOVIĆ o slu-prepisao tekst novinarke Slobodne

čaju VJEKOSLAVA VUKOVIĆA. Bosne SUZANE MIJATOVIĆ o slu-čaju VJEKOSLAVA VUKOVIĆA. Bosne SUZANE MIJATOVIĆ o slu-

Za divno čudo, uglavnom jeste.Slobodna Bosna, 14. maj 2010.

Šestogodišnjeg Kineza od smrti spasile klempave ušiŠestogodišnjeg Kineza od smrti spasile klempave ušiŠestogodišnjeg Kineza od smrti spasile

Upravo svojim velikim i raširenim ušima šestogodišnji kineski dječak može zahvaliti što je ostao živ nakon što je propao kroz žičani pod balko-na roditeljskog stana na osmom katu zgrade.Večernji list, 12. maj 2010.

Tražim bilo kakav posao, može i rasturanje drogeTražim bilo kakav posao, može i rasturanje drogeTražim bilo kakav posao, može i rasturanje

Sve teža situacija kada je zaposlenje u pitanju, posebno u manjim gra-dovima u BiH, natjerala je očajnog Maglajliju da na stablo u šetalištu zalijepi oglas zanimljivog sadržaja - “Tražim bilo kakav posao, može i rasturanje droge”.Sarajevo-x, 11. maj 2010.


Kahva popravlja produktivnost

Akumulatore električnih automobila pune u telefonskim govornicama

Nafte će nestati 22. oktobra 2047. u 20 sati i 58 minuta?

Superbrza željeznica od 350 km na sat!

Brojne negativne posljedice prijevremenog rođenja

Pijenje kahve, uz poboljšanje učinka radnika, smanjuje izglede za greš-

ke u radu, posebno tokom rada noću,

objavili su britanski naučnici. Poznato je kako rad noću ima negativan utje-caj na tzv. unutarnji sat organizma, što može dovesti do simptoma nesanice ili pretjerane pospanosti. Istraživači napo-minju kako je posljedica nedostatka sna smanjenje produktivnosti i veći rizik za greške, što može biti posebno opasno kod osoblja u bolnicama ili profesional-nih vozača. Njihova studija pokazala je kako je unos kofeina povezan s boljim rezultatima na nizu neuropsiholoških testiranja kojima je cilj bio utvrđivanje kvalitete pamćenja, pozornosti, sposob-nosti zaključivanja i percepcije.

U Španiji je nedavno predstavljena telefon-U Španiji je nedavno predstavljena telefon-U ska govornica u kojoj će ekološki osvi-U ska govornica u kojoj će ekološki osvi-U ješteni vozači moći napuniti akumulatore

svojih električnih automobila. Kabina se nalazi blizu sjedišta španskog telekomuni-kacijskog operatera Telefonica, a slična je klasičnoj telefonskoj kabini. Vozači će na posebnu utičnicu koja se u njoj nalazi moći priključiti svoje električno vozilo. Korisnik će trebati nabaviti prepaid karticu za punje-nje svog auta. Telefonica je projekt razradila s Endesom, firmom za distribuciju struje. Španska vlada namjerava u dvije godine s Endesom, firmom za distribuciju struje. Španska vlada namjerava u dvije godine s Endesom, firmom za distribuciju struje.

uložiti 590 miliona eura u razvoj i upotre-bu električnih automobila.

Zalihe nafte i plina mogle bi vrlo brzo nestati i to već polovinom

ovog stoljeća. Na osnovu podataka o tome kolike su sadašnje zalihe naf-te, uglja i prirodnog plina i na osno-vu trenutne potrošnje, izračunato je tačno vrijeme kada će nestati tih važnih energenata. Tako se tvrdi da će nafte nestati 22. oktobra 2047. u 20 sati i 58 minuta, na osnovu po-datka da se sada u sekundi troši 986 barela nafte. Prirodnog plina bi po istom izvoru nestalo 12. septembra 2068. u 9 sati i 25 minuta. S ugljem je stvar nešto bolja i njega će nestati

19. maja 2140. godine, a zalihe ura-na iscrpit će se 28. novembra 2144. godine.

Motorni poremećaji, kao i sma-njene intelektualne sposobno-

sti samo su neke od posljedica koje se mogu javiti usljed rođenja djete-ta prije predviđenog termina, upo-zoravaju stručnjaci. Bebe rođene mnogo prije predviđenog termina izložene su kasnije većim opasno-stima od razvojnih poremećaja od onih rođenih u redovnom termi-nu, pokazali su rezultati istraži-vanja nazvanog “Epipage” grupe francuskih naučnika. Istraživanje je pokazalo i da je među prijevre-meno rođenom djecom njih 95 po-sto sa napunjenih osam godina išlo u redovnu školu, a pet posto u spe-cijalnu školu ili instituciju. Među djecom rođenom u normalnom roku njih 99 posto išlo je u redov-nu, a jedan posto u specijaliziranu školu ili instituciju.

Kineska vlada i “General electric” dogovorili su zajedničku izgrad-

nju dionice između San Francisca i Los Angelesa vrijednu 43 milijarde dolara, pri čemu će 20 posto svake lokomotive, opreme i pameti dola-ziti iz Kine. Peking se tako namet-nuo kao svjetski lider u stvaranju novih granica moderne željeznice. Prekretnica u kineskom proboju u svijet tehnologije dogodila se na-kon što je Peking počeo ulagati 2.400 milijardi dolara deviznih rezervi u poslove koji se tiču želje-znica. Prirodni resursi i superbrze željeznice pokazali su se kao pun pogodak u kombinaciji sa kine-skom vještinom pregovaranja i ni-skom cijenom, a o kvalitetu radova inžinjerskih čarobnjaka iz Kine ne treba ni govoriti.

Nauka Pripremio: Saladin Kovačević


Documents

Saff [broj 268-269, 28.5.2010]