Saff [broj 331, 4.1.2013]

ww

w.s

aff.b

a Broj 3314. januar 2013.22. safer 1434.cijena godišnje pretplate 65KM

Inicijativa Udruženja “Mladi muslimani’’

Dan RS-a proglasiti Danom početka genocida nad Bošnjacima

Uvodnik: Bošnjačko uzdizanje i “hadžemovska’’ (samo)mržnja

Znakovi na putu: Ubistvo Husejna, radijallahu ‘anhu, 14 stoljeća poslije, historijske činjenice i ideološke zloupotrebe (II)

Oni su srcem uz tebe, a sablje su im uz Benu Umejje

Isnam Taljić po drugi put u Livnu: predstavljen roman “Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke…”

Sultan Fatih je otvorio Bosnu i Bošnjake spasio genocida

Šta nam donosi 2013.?

Nek’ nam je Bog

na pomoći!

Kolumna

Ideologija genocida

nad Bošnjacima

Glas islamskih učenjaka

Šejh ‘Adnan Ar’ur:

Sirijski narod

ići će do kraja

Feljton: Tako se

pobjeđuje očaj

Osmijeh je bio uzrok

njegovog primanja

islama

ISS

N-2

233-

0917

Poštovani čitatelji! Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao životana dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

3

26

32

49

56

60

19

10

8

SAFF broj 331

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram

Dr. Usama Hajjat: Pošast smutnje

Polumjesec

Oružane snage BiH

Nakon odlaska bh. vojnika u Afganistan: Zar smo zaboravili kako su nas ubijali razni plaćenici iz Rusije, Rumunije, Bugarske, Grčke i drugih zemalja?

Društvo

Promovirana knjiga Huseina Tokića

Jugoslovenstvo kao sh agresija

Komentar polumjeseca

Shvatanja koja trebamo ispraviti

Radim davu ahi!

Islamske teme

Upravljanje emocijama kod muslimana

Duboko zadiranje u sebe, u dušu, u srce, u karakter

Islambosna

Sejfuddinova hronika

Fikh poguziluka

Islamnet

Velika Britanija

Za deset godina Britanija dobila milion i po novih muslimana

Kutak za mlade

Nahla

Arapski jezik kroz Kur’an

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevomob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,Filijala Bugojnopart br: 6764162000885351;transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Nema nikakve potrebe da se dešifrira namjera dejton-skog sistema da se Bošnja-

ci razbaštine od svoje vjere i identite-ta. To je potpuno javni posao. A ne zaboravimo da se genocidom smatra i onemogućavanje jednom narodu da bude slobodan u ispoljavanju svoga identiteta. To što radi dejtonski režim sa režanjem na svaki oblik bošnjač-kog uspravljanja, nije ništa drugo do li kontinuitet one politike koja je dovela do genocida u Srebrenici. I taj genocid u Srebrenici, kao i opsada Sarajeva, bila je javni po-sao. Svi su putem tv ekra-na pratili, zapadne vlade su šutnjom i mešetarenjem podržavale, to ubijanje Bošnjaka. Štaviše, zapadne p j j

vlade su vođe genocida nad Bošnjacima uzdigle na nivo legaliteta, kada su ih dovele za pregovarački sto, pretvorivši te bar-bare u “stranu u sukobu”, kao i samu žrtvu. To je isto kao kad bi neko za Jevreje u Aušvicu rekao da su “strana u sukobu”. Mogu li pobijeni Srebre-ničani biti “strana u sukobu”? A bili su, u ime namjere da se genocidna politika uzdigne na nivo legaliteta. Dejtonski poredak je tako legalizirao genocidne politike Beograda i Zagre-ba, pa danas imamo poredak koji na druge načine nastavlja genocid nad Bošnjacima. A jedan od načina je da se satanizira sve što u Bošnjaka vri-jedi. Dokaz za ovo je medijska hajka koja je povedena u povodu osniva-nja Svjetskog bošnjačkog kongresa, 29. decembra 2012. u Sarajevu. U posljednjih desetak godina Bošnjaci nisu imali značajnijeg događaja. Prvi put se umrežavaju bošnjački poten-cijali, u domovini i dijaspori. Dakle, riječ je o historijskom događaju. Dej-tonski mediji su događaj ili prešutjeli ili napali. U Dnevnom avazu je ovom događaju data tek minorna crtica, iz čega se čita jeftina namjera minimi-ziranja ovoga što je za Bošnjake egzi-stencijalno bitno. Dejtonske televizi-je su na dugme aktivirale SDP-ovog potrčka Hadžema Hajdarevića da napadne SBK i doktora Mustafu Ce-

rića. Pojavljivali su se razni ublehašikoji već godinama sprovode genocid-nu ideju raspamećivanja Bošnjaka, sciljem istjerivanja iz identiteta. To jenajbolji znak da je SBK pravi projekatza odbranu Bošnjaka od daljeg uru-šavanja. A to urušavanje ima svojuunutarnju i vanjsku genezu. Svejed-no, dejtonski sistem nikada nije pre-stao težiti da Bošnjaci budu što manjeBošnjaci i muslimani, a što više da

postanu samoprogonitelji, samomrzitelji, odnosno, da budu bivši narod. To makar treba priznati, obznaniti, znati, jer je suludo graditi iluzije da poredak koji je izrastao na genocidu, bude išta drugo osim genocidan. Kada to znamo, da živimo u poretku koji želi naš ne-stanak, onda je lakše tražiti lijek i boriti se. Problem je ako pristanemo da u sebi

stalno tražimo grešku, kako bismoopravdali te srpske, hrvatske i ove“hadžemovske” mržnje prema nama,a upravo se to od naše javnosti tra-ži. Nije mali broj indoktriniranihBošnjaka koji su povjerovali kako jegrandizoni Svjetski bošnjački kon-gres nešto što Bošnjacima donosištetu, a kako je jedan od najvažnijihsvjetskih muslimana dr. Mustafa Ce-rić neko ko preko Kongresa hoće, be-jagi, da vlada. Pa potrebniji je dr. Ce-rić Bošnjacima, nego Bošnjaci njemu– shvatimo to već jednom! – jer je dr.Cerić svukud prispio i bez nas. Nama je čast da nas vodi dr. Cerić, to javnoi glasno govorimo, ma šta o tome mi-slili razni Hadžemi Hajdarevići. Alizbog takvih kompleksaša, koji namtruju narod, mi smo dužni dodatnoobjašnjavati šta se dešava, bez mnogoriječi, direktno i otvoreno. Za nas jenapad na Svjetski bošnjački kongressastavni dio dejtonskog genocida nadBošnjacima. Za nas je svaki napad na bošnjačko uzdizanje, življenje, djelo-vanje – nastavak genocida u Srebre-nici. Mi više ne mislimo takve javnenapade zvati ikako drugačije osim ge-nocidom. Jer ti napadi imaju cilj da nas ne bude. A nas ima. I bit će nas.Inšallah!

Impressum

UvodnikUvodnik

Bošnjačko uzdizanje i “hadžemovska’’ (samo)mržnja

4. januar - 22. safer

6

Hutba

Piše: Ismet Purdić

Zahvalu iskreno i ponizno iska-ZZzujemo Allahu Uzvišenom iZZspas i mir Božiji u dovi, srcemZZi jezikom, molimo za našeg predvodni-ka, iskrenog i istinoljubivog poslanika Muhammeda, porodicu njegovu, asha-be i sve vjernike.

Draga braćo, vjernici, musliman jemu’min, vjernik koji živi islam, koristisebi i drugima, koji mijenja stanje i oko-linu, na bolje, naravno, i za opću ko-rist. Naše stanje to ne dokazuje, ili bar netako uvjerljivo. Zašto i kako da to popra-vimo? Evo jednog Poslanikovog savjeta,poslušajmo ga: “Iman ima sedamdeseti nešto ogranaka: najveći je svjedočenjeda nema boga osim Allaha, a najmanji jeuklanjanje neprijatnosti s puta!”

Hadis je jasan, veoma konkretani poziva na akciju i dobronamjernost.Pitanje nam se nameće: ako nema promjene u našim životima i okolini,gdje je onda iman? Nismo li zapali uzamku slijepe nade i samoobmane da smo dobri muslimani i mu’mini, i da

se ne može biti bolji i u radu kvalitet-niji i konkretniji, a u predanju se kaže “Iman nije pusta nada.”?

Allahu Milostivi, sačuvaj nas pustihnada, ružnih misli, loših djela, bezbrižnog prijatelja i zla duše moje i loših postupaka koje učinih, ja i braća moja po vjeri.

Zato odlučno trebamo kazati, ja-sno i glasno: ja sam musliman, ja sam vjernik, nisam od onih koji iman u nadi gaje, moj iman ima svoj trag, a uz pomoć Allahovu bit će još veći i prepo-znatljiviji, jer ja želim i radim na tome.

Odakle početi

Samo moram da se presa-berem i priberem, da prona-đem prve niti imana svoga i da krenem dalje.

Odakle da počnem? Odpočetka naravno, od sebe i svojih navika.

Koliko sam musliman umislima, govoru, razmišlja-njima, ciljevima, poslovima, u svom odnosu prema dru-gima, roditeljima, supruzi, djeci, komšijama, rodbini, muslimanima, džematu, poslovnim poznanicima.... ?

Koliko sam dobra vidio,čuo za njega, prošao pored, ali ga nisam podržao? Da li sam osjetio dragost ka tome, da li sam viđena dobra do-vom pospješio i potakao, podržao? Da li sam riječima izrekao podršku dobru, ... svojim mislima, da li sam kazao da sam u stanju i ja bih to dobro učinio?

Koliko sam puta zgrije-šio, svjesno, a da li sam se iskreno po-kajao?

Da li sam iskren prema sebi, bračnomdrugu svome, prema prijateljima, i ono najvažnije, prema Gospodaru svome?

Koliko mi puta naumpadne smrt,kabur, ispit, proživljenje, Božiji sud, Dže-hennem?

Susret s Poslanikom, sa Allahom,šta će biti s mene na Sudnjem danu?

Zašto živim, zašto sve radim ovošto radim?

Koliko je to samo pitanja, a odgo-vora malo, a i ono malo, nesigurno, nepotpuno, neuvjerljivo?

Koliko boravim u džamiji i ko-liko vremena provedem u namazu?

j

Koliko sam u društvu s Kur’anom?Kako se odnosim prema Kur’anu?Nisam li od onih za koje Poslanik,s.a.v.s., vapi Upravitelju svemira:

j“I

narod moj Kur’an ovaj odbacuje.”jj

Kako se odnosim prema sunetuj j jj

Poslanika, šta znam o Poslani-ku svome, da li bi me on uzeo za druga, da li bi se nečega postidio udruštvu s njim, da li bi ga doveo u

g gg g

svoju kuću, da li bi on sjeo za sofruj gj g

moju?Mnogo pitanja, odgovora malo.

Velika su to i teška pitanja, na njihtreba smjelo i odvažno odgovoriti.

Moram razaviti svoje srce, pog-ledatI u njega, očistitI ga djelima, ionda ga brižno čuvati do časa smrtinepoznatog, do namaza kojeg neću

klanjati, već će se meniklanjati, do kabura u kojiće me spustiti, a onda mileđa okrenuti, a mene os-taviti samo sa djelima mo-jim, sa imanom kojeg samza života sabirao i gradio.

I tada ću da brojim ko-liko sam njegovih ograna-ka sakupio, a ovaj put seneću ni pitati koliko suoni vrijedni, valjani i isp-ravni da se iznesu predOnoga koji samo najboljei iskreno prima od robova Svojih.

Ovog časa, brate,možemo pomoći jedandrugome i to će namobojici iman povećati iučvrstiti, a sutra ću ja tebireći ili ti meni: pusti me,ostavi me na miru, mo-ram pregledati svoj iman,za sebe se borim, danas tinisam od pomoći.

Poslanik, s.a.v.s., namišareti da je iman neštonajvrjednije, da se počinjegraditi na temelju izgova-ranja La ilahe illlellah, a da je njegov krov, njegova

kruna, vrhunac, opet, La ilahe illlel-lah, ali sada potpuno drugačije odonog prvoga. Sada je to osjećajno,proživljeno, srcem izrečeno La ilahe illellah.

I ne samo to, nego nam Poslanik,s.a.v.s., govori da iman gradimo odmalih stvari, od onih iz naše blizine,od poslova koje svakodnevno radi-mo. Iman nije oaza u pustinji kojutreba tražiti, iman je u tebi i meni,samo ga treba oživjeti. On je umom i tvom ponašanju, samo treba ponašanje dotjerati pred ogledalomšehadeta.

Iman korisnog traga


Koliko sam musliman u mislima, govoru, razmišljanjima, ciljevima, poslovima, u svom odnosu prema drugima, roditeljima, supruzi, djeci, komšijama, rodbini, muslimanima, džematu, poslovnim poznanicima.... ? Koliko sam dobra vidio, čuo za njega, prošao pored, ali ga nisam podržao? Da li sam osjetio dragost ka tome, da li sam viđena dobra dovom pospiješio i potakao, podržao? Da li sam riječima izrekao podršku dobru, ... svojim mislima, da li sam kazao da sam u stanju i ja bih to dobro učinio?

Ovog časa, brate, možemo pomoći jedan drugome i to će nam obojici iman povećati i učvrstiti, a sutra ću ja tebi reći

ili ti meni: pusti me, ostavi me

na miru, moram pregledati svoj iman, za sebe

se borim, danas ti nisam od

pomoći.

7

Građevina imana

I vidi, Poslanik, s.a.v.s.,nam otkriva još jednu taj-nu imana, da za iman netreba posebno vrijeme, većda idući putem radi potre-be svoje dunjalučke, možešda gradiš i učvršćuješ svojutvrđavu imana koja će teštititi od šejtanske najezde,ljudske zavisti i mržnje, oddžehnemskih vatrenih jezi-ka. Kako to iman praviti iizdizati na putu, tako što ćešuklonuti ono što smeta lju-dima na putu.

A kad iman poraste, preraste naše ovodunjalučke ciljeve, kad sve bude za Allaha i radi Njega, kad ahiret zasje-ni dunjaluk, onda ne samo da ćemo sklanjati s puta ono što smeta, već ćemo i drugima to preporučivati.

I u oba slučaja imana, kad ga zi-damo i temeljimo, i kad on preraste u ideal i vodilju, vjernik ne smije biti od onih koji po putu prepreke stavljaju, i to bukvalno, ne rasipaju smeće i neko-risno po putu, niti metaforički ometa-ju put dobra i ciljeva koje muslimanske zajednice stavljaju sebi u obavezu.

Zato, braćo u vjeri, počnimo ozbilj-no da gradimo i temeljimo svoje vjero-vanje – iman, jer s malim stvarima, predstavljajući islam, možemo zaslužiti veliku nagradu. A uz to, ne dopustimo sebi da budemo od onih koji koče pu-teve i staze imana, dobra, dobročinstva

i projekata koji su od koristiislamu, muslimanima, ima-nu i nama samima.

Put imana je dug, on trajeod rođenja do smrti, i nekona njemu pruža prve korakedanas, a neko sutra, neko ponjemu kroči od rane mlados-ti, a neko se staračkim kora-cima uputi ka njemu. Sve suto opcije, prilike, a odluka jeuvijek samo naša.

Stanimo zajedno iodlučno na stazu imana, pa će Allah Uzvišeni otkloni-

ti prepreke s tog puta, jer u džematu put imana postaje kraći, manje je pre-preka, a rezultat i nagrada su mnogo veći.

Mogu pretpostaviti tvoj odgovorbrate, a moj glasi: pružam ti ruku ima-na i krećem stazom vjerovanja, budi uz mene, ja ću biti uz tebe, jer zajed-no smo tu, u ovom vremenu i zajedno možemo izgraditi tvrđavu imana, a na kraju nas čeka Poslanik, s.a.v.s., ozare-na lica, s peharom kevser vode da na-poji žedne trudbenike koji srcima, tije-lima, mislima i djelima hrle ka njemu – imamu imana.


Da li sam iskren prema sebi, bračnom drugu svome,

prema prijateljima, i

ono najvažnije, prema

Gospodaru svome?

Koliko mi puta naumpadne

smrt, kabur, ispit, proživljenje, Božiji sud,

Džehennem?

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

Hatib: Dr. Usama HajjatPreveo i sažeo: Semir Imamović

Hvala Allahu, Sve-tome i Onome koji je čist od

svakog nedostaka. Zahvalju-jemo Mu se na nebrojenim blagodatima i svjedočimo da je samo On Bog, Koji druga nema, i da je naš velikan i vjerovjesnik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Al-lahov rob i poslanik, vječitiuzor bogobojaznih i pred-vodnik čovječanstva. Bojte seAllaha i često se sjećajte dana kada će te pred Njega stati ikada vam neće nikakvo bla-go, a ni sinovi od koristi biti,samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti. (Pri-jevod značenja, Eš-Šu’ara,

p (

88., 89.). Osnovna karakte-ristika razumom obdarenih,onih čija su srca ispunjena strahom od Allaha, i koji seu onome što rade rukovodejasnim uputama od Allaha,jeste da su maksimalno suz-držani i oprezni prema smut-njama (spletkama) svake vr-ste, a posebno smutnjama uvjeri. U tome im, prije svega,pomaže njihovo nepokole-bljivo ubjeđenje i bezrezer-vno prihvatanje kur’anskihajeta i Poslanikovih hadisa ukojima nas Uzvišeni Allah i Njegov Po-slanik, jasno i nedvosmileno, upozora-vaju na opasnosti smutnji, pojašnjavajuputeve i načine njihovog izbjegavanja iupućuju na ispravan stav u vremenima smutnje. Svojom eksplicitnošću i sve-obuhvatnom porukom, u tom smislu,posebno se izdvajaju riječi Uzvišenog Allaha: I izbjegavajte ono što će dovesti dosmutnje koja neće pogoditi samo one međuvama koji su krivi, i znajte da Allah straš-no kažnjava. (Prijevod značenja, 25.), a od hadisa, riječi Poslanika, sallallahualejhi ve sellem: “Doći će vrijeme smut-nji u kojima će onaj koji sjedi biti boljiod onoga koji stoji, onaj koji stoji odonoga koji ide, onaj koji ide od onoga koji žuri. Ko im se prepusti, upropa-stit će ga, a spasit će se samo onaj kopotraži sklonište (utočište).’’ (Buharija,3601., Muslim, 2886.). U drugom ha-

Hatib: dr. Abdul-Bari es-Subejti Preveo i sažeo: Amir Durmić

Alah se smilovao čovjeku koji miAAukaže na moje nedostatke’’, ve-AAličanstvena je izreka koja u sebiAAnosi mnoge koristi i pouke, međutim, te poruke ne mogu dokučiti osim skromne i širokogrudne osobe koje se hrabro suoča-vaju sa ličnim manjkavostima i nastoje ih eliminirati. Bez obzira koliko pojedinac bio učen, plemenit ili ugledan, on pri sebi mora imati neke mahane: ‘’Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospo-dar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je.” (Jusuf, 53.). Jedan od naših”ispravnih prethodnika je kazao: “Kada kod svog brata muslimana primijetiš neku ma-hanu pa mu je prećutiš, prevario si ga, ako je kažeš nekom drugom, ogovorio si ga, a ako mu je kažeš direktno, ražalostiti ćeš ga.” “Kako onda da postupim?”, upita neko. “Upozori ga indirektno i spomeni mu to nenapadno u toku razgovora’’, odgovori on. Rekao je Uzvišeni: Od Gospodara vašeg dola-ze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to čini, a onaj ko je slijep - na svoju štetu je slijep... (El-En’am, 104.). Kome UzvišeniAllah želi dobro On mu ukaže na njegove mahane a onaj ko uoči svoje mahane takav je, uz Allahovu pomoć, na dobrom putu da ih se otarasi i za njih pronađe lijek. Svjesno zanemarivanje ličnih nedostataka i nemar-nost u pokušajima da se oni eliminiraju, najbolji je pokazatelj da se radi o slaboj i labilnoj ličnosti pa i vrsti umišljenosti kod nje jer takva osoba sebe smatra potpunom i savršenom, što je stepen kojeg obični ljudi nikada ne mogu postići. Ukazivanje drugi-ma na manjkavosti koje imaju pri sebi naša je obaveza, međutim, taj postupak ima svo-ja pravila i propise tako da onaj ko drugoga upozorava na određenu mahanu mora biti učtiv i pristojan, koristiti najljepše riječi ifraze, biti blag i izbjegavati bilo kakav vidgrubosti u govoru i postupcima, uputitisavjet nasamo a ne u javnosti, indirektnoupozoriti na problem jer je u tom slučajušansa da se dotična osoba popravi dalekoveća. S druge strane, opominjanje nekoga u javnosti pred drugim ljudima, gotovosigurno biva shvaćeno kao uvreda i pro-vociranje te vodi ka svađi i zahladnjenjuodnosa. Međutim, na veliku žalost, veliki

disu Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, kaže: “Požurite sa dobrim djelima prije nego nastupe smutnje, koje će na-virati kao tmine mrkle noći i u kojima će čovjek osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao ne-vjernik, prodajući vjeru za prolazni dunjalučki užitak.’’ (Muslim). Smutnja se, pre-ma rječima Ibnul Kajjima, dijeli u dvije vrste: smutnja sumnje (fi netu-š-šubuhat( ), ttkoja je opasnija, i smutnja strasti (prohtjeva, fi tnetu-š-šehevat). Mogu se, u isto vri-tjeme, naći kod jedne osobe, a mogu biti odvojene. Sumnju

uzrokuje nedovoljno poznavanje isti-ne i pomanjkanje ispravnog znanja, a kada je, uz to, čovjekova namjera po-kvarena i slijepo slijedi svoju strast, sve to će rezultirati velikom smutnjom i nesrećom. Ne pitaj šta bi se moglo de-siti onome koji ima pokvarenu namje-ru, i kojim gospodari njegova strast, a uz to je još i nedovoljno upućen i po-sjeduje skromno znanje o uputi s ko-jom je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, on sigurno spada među one za koje je Uzvišeni Allah rekao: Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabudi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite? (Prijevod značenja, El-Džasije, 23.).

Pošast smutnje Preporučeni način ukazivanja na mahane i nedostatke


Osnovna karakteristika

razumom obdarenih, onih čija su

srca ispunjena strahom od Allaha, i koji

se u onome što rade rukovode

jasnim uputama od Allaha, jeste da su

maksimalno suzdržani i

oprezni prema smutnjama (spletkama) svake vrste.

9

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa

Hatib: Muhammed SelimPreveo i sažeo: Esad Maho-vac

Allahov Poslanik,AAsallallahu alejhi veAAsellem, je rekao:AA“Islam ce nestajati jedan pojedan dio, kad se god koji dioizgubi, ljudi će se hvatati za sljedeći. Prvo što će nestatiod islama je islamska vlast, a zadnje što će ostati od vjere jenamaz.” Nema sumnje da ćemo se svisložiti da je, nažalost, mnogo toga odislama napušteno i zaboravljeno, ali jejoš žalosnije da ljudi ne žele zadržati testvari, već se okreću od njih i slijede onošto dolazi iza toga. Nakon Osmanske dr-žave nestalo je i zadnjeg oblika suđenja po Allahovom zakonu, a do današnjihdana nestalo je još mnogo toga. Štaviše,p j

poznajem čovjeka iz naše okolice kojiuprkos svojih četrdesetak godina života nije ušao u Mesdžidu-l-aksa, izuzev je-danput kada je klanjao dženazu svomeocu, ali opet bez ijedne sedžde. Naravno,ovakvo stanje proizveli smo sami mi kakoo tome govore mnogi kur’anski ajeti. UBici na Uhudu Sa’d b. er-Rebi’a oporu-čio je ashabima da neće imati opravdanjeukoliko bude ugrožena sigurnost Posla-nika, sallallahu alejhi ve sellem, a međunjima ima živo oko koje trepti. Ovoliki

broj nas odbija pri-hvatiti savjet i ko-rigirati svoje nedo-lične postupke čak i onda kada na njihbudemo upozorenina najljepši i naj-primjerniji način, ito od strane osoba koje nas iskreno volei uvažavaju što uka-zuje na našu slabosti nedostatak željeza priznavanjemvlastitih propusta.Musliman se prema svojim i tuđim ma-hanama mora od-nositi na način kojeg je propisao Šerijat.

j g

Jedna od vrlo bitnihstvari o kojoj obavezno treba voditi računa jeste skrivanje svojih i tuđih mahana, uzveliku želju i trud za eliminiranjem istih iupućivanje Allahu dova da oprosti i nama i drugima. Rekao je Muhammed, s.a.v.s.:“Svima iz moga ummeta će biti oproštenoosim onima koji (svoje grijehe) javno izno-se. U to spada i to da čovjek učini grijehpo noći kojeg je Uzvišeni Allah sakrio oddrugih pa oni za njega nisu ni saznali, me-đutim, on se njime počne dičiti govoreći:‘Hej ti! Sinoć sam uradio to i to...’ Njegov Gospodar mu je (dotični grijeh) sakrio, a on otkriva ono što je Allah od drugih za-klonio.’’ (Muslim). Fudajl b. Ijad je govo-rio: “Vjernik skriva tuđe mahane i (tu oso-bu) savjetuje, a munafi k i grješnik grde i ra-zglašavaju (tuđe mahane)’’. Rekao je jedanod naših ispravnih prethodnika: “Ponekadkod drugih uvidim nešto što prezirem, me-đutim o tome nikome ništa ne govorim jerse bojim da ću i ja time biti iskušan.’’ Rekaoje drugi: “Govorili smo da je najgrješnijičovjek onaj koji najviše spominje grijehe inedostatke drugih.’’ Također, jedan od njihje rekao: “Susreo sam ljude koji nisu imali(mnogo) mahana pa su počeli spominjati iprepričavati tuđe mahane a nakon toga sui drugi počeli spominjati njihove. Susreosam i ljude koji su imali mnogo mahana,međutim, suzdržavali su se od toga da spo-minju i prepričavaju nedostatke drugih pa su i njihove mahane zaboravljene.’’

strah i briga za islamskim vla-darem bila je razumljiva jer su poznavali šta će se desiti uko-liko nestane onog ko će suditi po pravdi i istini. Njihova pri-mjena islama bila je potpuna, pridržavali su se svakog djelića vjere svojim očnjacima i do-sljedno su izvršavali sve što je od njih zahtijevano kao što su pokazali u pogledu zabrane alkohola. I njihove žene, as-habijke, nisu bile ništa manje

primjerni muslimani od svojih muževa. Međutim, danas imamo muslimane koji klanjaju i poste, ali rade sa kamatom ili ne vode brigu o svojoj djeci i mnogo toga drugog.

“Arapsko proljeće” nije odraz nečijegladi i neimaštine, nego želje da se uspo-stavi vjera i da se ljudima sudi po onome što je Allah objavio. Ljudi danas traže vladara poput dva Omera, radijallahu anhuma, ili Salahuddina, jer bez islamske vlasti nema blagostanja ma koliko se ljudi lijepo osjećali. Nažalost, mnogi su se za-dovoljili samo plačem nad zemljom koju su naslijedili od ashaba i tabiina.

Najvažnije što oporučujem sebi iostalim muslimanima jeste namaz, jer on nas razdvaja od kufra i širka. Nakon toga oporučujem nam ostale stubove islama, a nakon toga Allah će nas pomoći kao što je pomogao muslimane prije nas.

Okretanje leđa islamu


Ukazivanje drugima na manjkavosti koje imaju

pri sebi naša je obaveza,

međutim, taj postupak ima svoja pravila i

propise tako da onaj ko drugoga

upozorava na određenu

mahanu mora biti učtiv i pristojan, koristiti

najljepše riječi i fraze.

“Arapsko proljeće” nije odraz

nečije gladi i neimaštine, nego želje da se uspostavi vjera i da se

ljudima sudi po onome što je Allah objavio.

Krajem decembra 1992. godine, od-KKnosno 28. decembra te prve ratne KKgodine mudžahidi 7. muslimanske briga-de su krenuli u akciju deblokade Sarajeva. Napad je izvršen u ranim jutarnjim satima 28. decembra, a pravac napada je bila kota “Višegrad”. Navedena kota nalazi se iz-među Visokog i Ilijaša, tj. ova kota je bila prva linija četničke odbrane okupiranog Ilijaša. U spomenutoj akciji učestvovali su i strani mudžahidi. Među njima su bila i dvojica Afganistanaca, Abu Hudejfa i Abu Merjem. Abu Hudejfa i Abu Merjem bili su veoma mladi, imali su tek dvadesetak godina. Čim je srpski agresor udario na Bosnu i Hercegovinu Abu Hudejfa i Abu Merjem su došli u našu zemlju. Po dola-sku u BiH odmah su se uključili u najžešće borbe za odbranu BiH i bošnjačog naroda. U spomenutoj akciji deblokade Sarajeva, odnosno napada na kotu “Višegrad” Abu Hudejfa i Abu Merjem su postigli šehadet. Poginuli su u junačkom jurišu na četnič-ke zemunice. Iako je Afganistan u vrijeme početka agresije na Bosnu i Hercegovinu bio u veoma teškoj situaciji, Abu Hudejfa i Abu Merjem su, nakon saznanja za pat-nje i stradanje bošnjačkog naroda, došli u našu zemlju i nesebično ugradili svoj život u odbranu BiH i Bošnjaka. Kada bi Abu Hudejfa i Abu Merjem mogli danas da vide šta je bilo od zemlje i naroda za koje su dali svoj život vjerovatno bi ostali potpu-no zbunjeni. Možda bi se čak upitali jesu li uzalud dali svoj život za odbranu Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Nažalost, danas Bosna i Hercegovina, odnosno Bošnjaci odlaze u Afganistan da ratuju protiv afga-nistanskog naroda. Danas bošnjački voj-nici zajedno sa Srbima idu ratovati protiv rođaka i prijatelja rahmetli Abu Hudejfe i Abu Merjem. Ko bi danas mogao objasni-ti Abu Hudejfi i Abu Merjem da Bošnjaci, čiju zemlju, porodicu i sve ostalo su brani-li od Srba sa istim tim Srbima ovih dana hodaju po njihovim selima i gradovima spremni ubiti za šaku američkih dolara. Proteklih dana iz Bosne i Hercegovine put Afganistana krenula je jedinica vojne poli-cije iz Brigade taktičke podrške Oružanih snaga BiH. Nakon uspješno završene spe-cijalističke obuke bh. vojnici odlaze u mi-siju potpore okupacije Afganistana. Vojnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine pri-ključit će se američkim jedinicama koje operiraju u provinciji Kandahar (kontin-gent vojne policije iz BiH djelovat će u sasta-vu 115. bataljona Vojne policije Nacionalne

garde Marylenda, a ova jedinica američkevojske veoma često je angažirana u bor-benim akcijama). Njihov zadatak će bitipraćenje konvoja, zaštita važnih američkihličnosti, učestvovanje u svim vidovima vojnih akcija u kojima budu učestvovaliamerički marinci pod čijom komandomće biti. Tačnije rečeno, bh. vojnici po prviput odlaze da se bore, da ubijaju ili buduubijeni. Iz Oružanih snaga kažu da su bh.vojnici dobro obučeni za sudjelovanje umisiji, birani su po principu dobrovoljno-sti. Svi su svjesni rizika u koji se upuštaju,ali se nadaju da tokom 10 mjeseci, kolikoće biti angažirani u ISAF-u, neće biti oz-biljnijih incidenata i žrtava. Jasno je da bh.vojnici u Afganistan odlaze isključivo zbog novca. Njihova misija se može nazivati ra-znim imenima, ali oni su klasični plaćenicikoji ratuju za interes Sjedinjenih AmeričkihDržava. Odlazak bošnjačkih vojnika uafganistanski rat je za svaku osudu. Čast ne

j j

smije biti na prodaju. Bosna i Hercegovina i Bošnjaci prošli su patnje kroz koje prola-zi afganistanski narod posljednjih desetak godina. Znamo koliko je nedužnih afgani-stanskih civila ubijeno od strane američkihmarinaca, istih onih marinaca sa kojima ćebh. vojnici narednih deset mjeseci, rameuz rame, održavati okupaciju ovog hra-brog i časnog naroda. Zar smo zaboravilikako su nas ubijali razni plaćenici iz Rusije,Rumunije, Bugarske, Grčke i drugih ze-malja. Na kraju, ne smijemo zaboravitibošnjačke političare koji su najodgovornijiza slanje bh. vojnika u Afganistan. Kako jemoguće da Bakir Izetbegović i drugi boš-njački političari pristanu na ovakvu misiju?Zašto se uporno laže javnosti da je odlazak bh. vojnika u afganistanski rat u službi si-gurnosti Bosne i Hercegovine. Kako ćeučestvovanje u okupaciji drugog naroda biti garant sigurnosti Bosne i Hercegovinei Bošnjaka? Većina Bošnjaka protivi se od-lasku naših vojnika u ovakve misije. Iako senarod ništa ne pita, to je jedina pozitivna strana ove žalosne priče. Zato bi, vjeruje-mo, Abu Hudejfa i Abu Merjem na krajuipak shvatili da nisu uzalud poginuli za BiH i Bošnjake muslimane.

10

PolumjesecDrumovi će poželeti agaMilko Grbović

Početkom prošle godine srp-ske pjesnik Milko Grbović

objavio je satiričnu pjesmu u kojoj opjevava aktuelnu srpsku vladavinu nad Srbijom. Ova za-nimljiva pjesma zaslužuje puni publicitet.

DRUMOVI ĆE POŽELETI AGA

Drumovi će poželeti agasanjaćemo vezire i paše,

zlatni beste, Turci, braćo dragada vidite glavešine naše!

Haračiste, al’ imaste meru:desetinu od svake nafakea ovi nam živu kožu deru

ostave nam od lakta do šake.

Deset posto - sića tako rećitaj procenat kod ovih ne pali,sad PeDeVe skoro duplo većia gde su tek nameti ostali?!

Plaćamo im, ponizno i nemoi za vazduh koji udišemo…


Nakon odlaska bh. vojnika u Afganistan: Zar smo zaboravili kako su nas ubijali razni plaćenici iz Rusije, Rumunije, Bugarske, Grčke i drugih zemalja?

Oružane snage BiH

11

Svjetski bošnjački kongresSBK

Sa odlaskom 2012. godi-

ne Bošnjaci su dobili još jednu važnu organi-zaciju. Naime, 29. decembra, u Sarajevu je u svečanom am-bijentu održana Izborna skupština i prvo zasjedanje Svjetskog bošnjačkog kongresa. Time su Bošnjaci cijelog svijeta dobili krovnu organizaciju, koja će obuhvatiti svu bošnjačku energiju radi očuvanja i afirmacije bošnjačkog nacionalnog identite-ta. Za prvog predsjednika izabran je Mustafa Cerić, predsjednik Skupštine SBK-a Muamer ef. Zukorlić, sekretar Skupštine Ekrem Tucaković, potpred-sjednici SBK-a Haris Hromić, Mirza Šabić, Mevlida Serdarević, predsjed-nik Izvršnog vijeća SBK-a Mirsad Čaušević, te 30 članova Senata SBK-a. Kongresu je prisustvovalo 275 učesnika iz svih dijelova svijeta i svih sfera života. Osnivanje Svjetskog boš-njačkog kongresa proteklo je svečano i uz velika obećanja i očekivanja. U svom prvom obraćanju predsjednik Mustafa Cerić je rekao: “Ovo je naša zemlja, mi smo Bošnjaci, govorimo svoj jezik i ne bojimo se nikoga osim Boga. Od danas, mi Bošnjaci, hoće-mo da pokažemo svoju odanost naciji čuvajući kroz to svoju vjeru. Bošnjaci moraju biti nedvosmisleni u zahtjevu da imaju sve što imaju i druge nacije na Balkanu i u Evropi. Umjesto lažne priče da nema BiH bez ovih ili onih, Bošnjaci moraju shvatiti da nema BiH bez Bošnjaka niti Bošnjaka bez BiH. Ova zemlja pripada onima koji istinski vole njene ljude, narode, vjere, kulture, rijeke i planine”. Na svečanoj ceremoniji osnivanja Svjetskog boš-njačkog kongresa, na licima prisutnih delegata moglo se vidjeti zadovoljstvo jer su svjedočili jednom tako važnom procesu bošnjačkog samoorganizira-nja. U razgovoru sa mnogim učesni-cima ove svečanosti stekli smo utisak da svi očekuju da će Svjetski bošnjač-ki kongres uraditi mnogo na zaštiti i promociji naših nacionalnih interesa. Čestitamo osnivačima i članovima osnivanje Svjetskog bošnjačkog kon-gresa i nadamo se da će ova organi-zacija i njeni lideri ispuniti očekiva-nja svih dobronamjernih Bošnjaka i Bošnjakinja.


Udruženje “Solidarnost” kao nosioc pro-jekta “Humanitarni konvoj za Siriju” U

u suradnji sa partnerskim udruženjima po-duzelo je niz aktivnosti sa ciljem afirmiranja i upoznavanja naše javnosti sa ovim pro-jektom kao i sa stanjem sirijskih izbjeglica. U tom smislu za nepunih mjesec dana od pokretanja akcije realizirane su sljedeće ak-tivnosti: “Pored objavljivanja vijesti o pokre-tanju humanitarne akcije na našoj internes-tkoj stranici i stranicama naših partnerskih organizacija kao i drugih internet portala i pojedinih radio i TV kuća održane su dvije tribine u Zenici, te sastanci sa volonterima učesnicima u akciji. Prva tribina održana je 22. decembra u subotu navečer na sijelu s video prezentacijom u džematu Poljice gdje su ciljano pozvani predstavnici: Udruženja “Knjiga izvor”, Asocijacije za afirmaciju hu-manih ideja AHI, Facebook grupe “Sadaka”, Udruženja “Selam” iz Zenice, džemata “Kočeva”, džemata “Poljice” i predstavni-ci dvije halke koje okuplja hafiz Husejin-efendija Čajlaković. Ova tribina je

j j p j

pokazala velik interes prisutnih teje tražena druga tribina u organi-zaciji UG: AHI i domaćina IPF-a u Zenici. Druga tribina čiji je or-ganizator Udruženje za afirmacijuhumanih ideja AHI iz Zenice,moderator Midhat Kasap, učesni-ci Sirijac dr. Muhamed Kattae iprof. dr. Safvet Halilović te ispredSolidarnosti Ammara Šabić Langićp p

bila je 28. decembra u Zenici”.Spomenuta tribina je emocional-no utjecala na sve prisutne a posebno izla-ganje dr. Kattae koji je kao doktor mjesec dana boravio u izbjegličkim kampovima Sirijaca u Turskoj. Spomenute tribine rezul-tat su animacije velikog broja pojedinaca na zeničkom području. “Ogroman uspjeh ove akcije već sada jeste zainteresiranost građa-na i spremnost da sudjeluju u njoj te ovim putem izdvajamo neke od njih kao što su Mirsad Bajramović, Midhat Kasap, hafiz Halil Mehtić i Safvet Halilović, dr. Nihad Ribić. Dr. Nihad Ribić je jedan od izuzetno požrtvovanih volontera u ovoj akciji koji je pored odjela na kome radi animirao putem sindikata i prikupljanje donacija od svih zaposlenih u Kantonalnoj bolnici Zenica. Hafizi Mehtić i prof.dr. Halilović, te mnoge efendije u džematima Zenice dali su velik do-prinos animaciji građana i podrške ovoj akci-ji. Mirsad Bajramović izrazio je spremnost da kao volonter Solidarnosti učestvuje u ovom projektu, nesebičnom požrtvovanošću pri-kupio je dosad preko 3.300 KM novčanih priloga i pored toga mnoge firme upoznao sa spomenutom akcijom i uputio ih da do-nacije uplate direktno na račun Solidarnosti. Spomenuti je obezbijedio skladišni prostor za slučaj prelaska na drugu fazu ove akcije, tj. sakupljanje humanitarne pomoći. Poseban primjer je učitelj u Osnovnoj školi “Ćamil

p j j p

Sijarić” - Orahovica, Enes Lužić koji je uz pomoć učenika, mještana sela i dva imama

obezbijedio kombi humanitarne pomoći –sve novo te novčane priloge od preko 1.000KM a od novogodišnjih paketića koji su izBritanije stigli učenicima, djeca su donirala svako ponešto za djecu Sirije.Ciljevi akcije:1. Prikupiti i dostaviti humanitarnu pomoćza sirijske izbjeglice u Turskoj – Hataj, gdjese nalazi krizni štab IHH-a organizacije i ve-liki izbjeglički kamp.2. Pored toga da Bosna i Hercegovina bude dio konvoja koji 20. januara kreće izLondona za Gazu (Palestina) i na taj načindirektno odnijeti stanovnicima Gaze huma-nitarnu pomoć i novčana sredstva.3. Kako možeš pomoći i biti dio konvoja?Doniraj nešto od dole navedenog:1. novčana sredstva 2. kamion, kombi, na 7- 8 dana – u obzirdolazi što veća nosivost3. gorivo4. budi vozač 5. dole spomenute artikle

-Šatore, deke, električne grijalice, žensko i muško donje rublje, dje-čije donje rublje, ženska odjeća,kapute, cipele, čizme, kape, ruka-vice, čarape, školski pribor, igrač-ke, prehrambene artikle, higijen-ske potrepštine, sve za male bebe(Obavezno sve mora biti novouvjet IHH-a organizacije kao pri-maoca pomoći). Rok za prijemdonacija 15 januar.Novčani prilozi se prikupljaju na razne načine:

Putem uplata građana na žiro račun Udruženja “Solidarnost” (ŽIRO RAČUN

p g

UDRUŽENJA “SOLIDARNOST”j (j

TURKISH ZIRAAT BANK BOSNIA d.d/ U KM. VALUTI: 186-000-1053170055transakcijski za Republiku Srpsku: 186- 000-1096186063DEVIZNI: SWIFT code :TZBBBA22IBAN: BA391860001653170151sa naznakom “za konvoj Sirija” ili “za kon-voj Gaza”)Novčani prilozi se skupljaju i putem huma-nitarnih štandova ispred trgovačkih centara koje su organizirali aktivisti “Solidarnosti”u Bihaću i Cazinu. Uskoro na ovaj načinpočinje prikupljanje donacija u Travniku,Tuzli i Sarajevu. Dosad prikupljena novča-na sredstva kako na žiro račun Udruženja “Solidarnost” kao i kod naših partnerskihoganizacija i volontera orijentaciono iznoseoko 20.400 KM i 1.080 €.Više informacija o humanitarnoj akcijiVVKonvoj za Siriju “Razumijemo vašu patnjui bol” te volonterima kojima se možete javitiu slučaju da odlučite pomoći možete naći na linkuhttp://www.solidarnost-bosnia.com/index .php?opt ion=com_content&v i e w = a r t i c l e & i d = 6 0 2 : h u m a n i t a rni-konvoj-za-siriju-razumijemo-vau-p a t n j u - i - b o l & c a t i d = 5 0 : t r e n u t n i -projekti&Itemid=136

Humanitarna akcija “Konvoj za Siriju” u velikom zamahuBihać

Širenje islamofobije neminovno vodi ka zločinu. Mi u Bosni i Hercegovini

smo se uvjerili u istinitost ove teze kroz slučaj Magdija Dizdarevića. Magdi Dizdarević je bio žrtva islamofoba i ra-širene islamofobije u Mostaru i Bosnii Hercegovini. Sličan zločin dogodio se ovih dana u Americi, tačnije u New Yorku, gdje je jedan tridesetjednogo-dišnja žena u podzemnoj željeznici gur-nula muškarca i izazvala njegovu trenu-tačnu smrt. Žena ubica se zove Erika

j g

Menendez. Nakon što je uhapšena re-kla je da je gurnula muslimana i da se ne kaje jer mrzi muslimane i Indijce.

“Gurnula sam muslimana pod voz jermrzim Indijce i muslimane od napa-da na Blizance 2001.”, kazala je Erika Menendez policiji. Erika Menendez jeproizvod islamofoba kao što je ame-rička jevrejka Pamela Geller, koja jefinansirala postavljanje islamofobičnihreklama u podzemnim željeznicma uNew Yorku. Koliko luđaka dnevnočita Pameline islamofobične poruke itako se pune mržnjom prema islamu imuslimanima? Širenje islamofobije se

p j p

mora zaustaviti. Prvi korak ka zločinunad muslimanima je širenje mržnjeprema islamu.

12

Federalni mediji ne vole izvještavati o zločinima nad Bošnjacima u srednjoj Bosni

Busovača

U prisutvu velikog broja prijate-lja, rodbine i građana iz doline

Lašve, nakon 19 godina od stra-vičnog ubistva, 15.11.2012. godine dostojanstveno, uz vjerski obred, pokopani su posmrtni ostaci Pezer Abdulaha (55 god.), Zatagić Amela (18 god.) i Pezer Sabahudina (17 god.) Dženaza je klanjana u mje-snom haremu Lončari, dijelu dže-mata Putiš nadomak Busovače. Abdulaha, Amela i Sabahudina pripadnici HVO-a su 16. 4. 1993. g. u selu Nadioci (općina Vitez) zvjerski mučili i ubili. Nakon toga zapalili su njihova tijela, a potom i zakopali blizu mjesta ubistva. U že-lji da ovu tužnu i (ne)svakidašnju bošnjačku dženazu u svojim pro-gramima barem kao vijest prenesu i vodeće medijske kuće u BiH lokal-ni imam Nedim ef. Klisura pozvao je njih 7, međutim… O tome nam Nedim ef. kaže: “U zadnja dva dana sam kontaktirao sedam domaćih tv kuća (FTV, BHT1, FACE TV, TV1, HAYAT, RTV ZENICA, NTV IC KAKANJ) od kojih niti jedna nije našla za shodno da napravi pri-log o ovome užasnom zločinu nad Bošnjacima srednje Bosne, jedino se dan kasnije odazvao IC Kakanj kako bi tu priču zabilježio, barem kao vijest.” Nažalost, ovaj slučaj vje-rodostojno oslikava stanje u našim medijima. Izvještavanje o zločini-ma nad Bošnjacima nije popularna tema, a da je riječ o, ne daj Bože, zlo-činima koje su počinili Bošnjaci ili da je neko pobio tri psa u Busovači pobrojani mediji bi sigurno poslali svoje novinarske ekipe na teren.


Širenje islamofobije neminovno vodi ka činjenju zločina nad muslimanima

SAD

Crvena zvezda bi u 2013. godini mogla CCda dobije jakog sponzora, jačeg čak i CCod “Gasproma”. U pitanju je “Al Dahra”, uspešna kompanija iz Abu Dabija, koja se bavi proizvodnjom i distribucijom poljo-privrednih proizvoda, pišu beogradski me-diji pozivajući se na izvore iz Crvene zve-zde. “Kontakt sa Arapima ostvarili su prvi potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić i ministar finansija Mlađan Dinkić tokom posjete Emiratima u oktobru. Tada su sa šeikom Mohamedom bin Zajedom el- Nahjanom, koji je poznat kao veliki zaljubljenik u sport, dogovorili posjetu Beogradu”. Kompanija “El Dahra” bavi se agrikulturom, a zainteresirana je za ulaga-nje i investicije u Srbiji. Ova moćna firma

već godinama uspješno posluje u Egiptu,Namibiji, Pakistanu, Španiji, Sudanu i

g pj p j g p

SAD. Srbiju su izabrali kao idealno pod-ručje za ovaj dio Evrope. Arapi bi za ula-ganje u Crvenu zvezdu trebali u vlasništvoda dobiju 10 poljoprivrednih kombina-ta u Srbiji i postanu većinski vlasnici ukorporaciji PKB, koja raspolaže sa preko20.000 hektara zemlje i 27.000 grla stoke.Beogradski mediji navode da će, u slučajudefinitivnog uspostavljanja saradnje, stadi-on Crvene zvezde sasvim sigurno promije-niti ime u “Al Dahra stadion”. “Još samoparking za kamilu da obezbijedimo“,našalio se potpredsjednik Crvene zvezdeNebojša Čović u kratkom obraćanju be-

p p j

ogradskim medijima.

Hoće li Arapi postati gospodari četničkog fudbalskog bastiona Crvene zvezde

Beograd

13

Zoran Ašanin, predsjednik Udruženja Golootočana Srbije

izjavio je za beogradski list Press da su nekadašnji komunistički funk-cioneri iz BiH za čuvare na Golom otoku angažirali bivše ustaše i mla-de muslimane! On je ustvrdio da je Hamdija Pozderac bio jedan od glavnih u toj priči, a da je za dovo-đenje ustaša na Goli otok bio zadu-žen Džemal Bijedić! U intervjuu za Press RS, Ašanin otkriva da je upra-vo Bijedić, zajedno sa Vladimirom Rolovićem, crnogorskim komu-nistom koji je kasnije postao am-basador SFRJ u Švedskoj, 350 no-tornih ustaških zlikovaca i 50 tzv. Mladomuslimana odveo u mana-stir Dobrićevo kod Trebinja, gde su ih natjerali da umjesto smrtne kazne ili odlaska na doživotnu ro-biju prihvate “dil” da budu čuva-ri na Golom otoku. U zamjenu, dobili su najviše do deset godina robije. “Ti rehabilitovani zločinci su učestvovali u prvom masovnom ubistvu logoraša. Kad je organizo-van prvi “topli zec”, odnosno pri-nudni prolazak zatvorenika kroz špalir batinaša, ubili su 17 ljudi! Tom masakru su lično svedočili komunistički generali i funkcione-ri Jovo Kapičić, Džemal Bijedić i Vladimir Rolović”, kaže Ašanin.

Zoran Ašanin: Hamdija Pozderac i Džemal Bijedić na Golom otoku angažirali 350 ustaša i 50 mladomuslimana za stražare

Ludi polumjesec


Foto polumjesecaVečer Kur’ana, Kakanj 31.12.2012.: Kakanjci su Novu godinu dočekali učenjem Kurana

Nakon sklapanja političkog dogo-NNvora između Zlatka Lagumdžije i NNMilorada Dodika u javnosti je nastupila žustra rasprava o tome šta je to Lagumdžija toliko važno dao Miloradu Dodiku da je ovaj odbacio ponudu SDA. Ovih dana je konačno došao pravi, istiniti odgovor na navedene dileme. Nenad Kecmanović, politički mentor Milorada Dodika, čovjek koji efikasno usmjerava Dodika, otkrio je ovihdana kakav je to poli-tički poklon dao ZlatkoLagumdžija MiloraduDodiku i RepubliciSrpskoj. Razrađujući

teze o onome šta čeka Republiku Srpsku u2013. godini Nenad Kecmanović je upo-zorio na brojne opasnosti, na one opasnostikoje bi mogle anulirati postignute značaj-ne političke uspjehe. “U takvoj atmosferii politički uspesi, kao što su aranžmani sa Lagumdžijom i Čovićem, kojim su tihop p

vraćene značajne nadležnosti RS, tumačese kao neuspesi”, zaključuje Kecmanović.

Dakle, Dodik je našao pravog čovjeka za spro-vođenje svoje velikosrp-ske politike čija glavna parola je “manje Bosne i Hercegovine više Republike Srpske”.

Jedan neimenovani zeničanin proteklih JJdana poslao je pismo redakciji portala JJwww.zenicablog.com. Ovo zanimljivo pi-Jsmo prenosimo u cjelosti. “Iako naslov liči onom poznatom: “Pas koji je volio vozove”, priča je potpuno drugačija. Svako jutro iz-među 6.30 i 7 sati ovaj pas koji je stalno nastanjen u Radakovu skupa sa još dva psa (jednim bež boje i jednim crnim nešto debljim) kreće prema centrugrada. Kao da idu na plaćeniposao tako se uredno pojavlju-ju na nekoliko mjesta u gradu.Nerijetko im je prva stanica uključenje na magistralni putu pravcu Sarajeva. Tu presreću

auta koja usporavaju na uključenju i lovenjihove gume i blatobrane. Često se već

j p j j j

na prvom proširenju na magistrali moguvidjeti zaustavljena vozila sa probušenimgumama. Sljedeća omiljena “čeka” im jena Kamberovića polju na uključenju pre-ko puta tržnog centra Džananović. Tu su imoja desna guma i desni blatobran nastra-dali prije dvadesetak dana. Šteta oko 400

j g

KM. Prema kasnijim saznanjima šteta kojusu u posljednjih godinu dana napravili semjeri desetinama hiljada maraka. Siguran

sam da policija, udruženje“Šapa” i odgovorni iz Općine

p j j

znaju za problem ali ga ne rje-šavaju. Ako ne mogu uklonitisve pse sa ulica, red bi bio da sepobrinu bar za ove koji napa-daju ljude i imovinu”.

Nenad Kecmanović otkrio da je Zlatko Lagumdžija pristao na tiho vraćanje značajnih nadležnosti sa državnog na nivo Republike Srpske

Pas koji voli gristi gume

Dodikov politički mentor otkriva šta je Zlatko Lagumdžija dogovorio sa Miloradom Dodikom

Zenica

14

Šta nam donosi 2013.?

Analiza

Prema ranijim najavama u 2013. godini dogodit će se brojni važni društveno-politički procesi i nekoliko kriza. Rekonstrukcija Federacije Bosne i Hercegovine i popis stanovništva izdvajaju se kao najbitniji procesi koji će se dogoditi u ovoj godini. A kada su u pitanju krize, tu smo potpuno sigurni da će Bosna i Hercegovina u ovoj godini biti suočena sa velikom ekonomskom krizom (Federacija Bosne i Hercegovine nalazi se pred možda jednom od najtežih godina u ekonomskim smislu, jer se u 2013. godinu već ušlo sa budžetskim deficitom od čak 418 milijuna maraka.). Nažalost, neće nas zaobići ni brojne političke krize u kojima se naša država konstantno nalazi od proteklih općih izbora koji su održani 2010. godine

Piše: Ezher Beganović

Ništa nije tako loše, da ne bimoglo biti i gore! Ova mu-dra izreka mogla bi se upo-

trijebiti kao najbolji komentar kakosmo prošli u protekloj, 2012. godini išta nas očekuje u već tekućoj 2013. go-dini. Prema ranijim najavama u 2013.godini dogodit će se brojni važni druš-tveno-politički procesi i nekoliko kri-za (U ovoj našoj čudnoj zemlji Bosni

i Hercegovini svake godine se događa i previše važnih političkih procesa.). Rekonstrukcija Federacije Bosne i Her-cegovine i popis stanovništva izdvajaju se kao najbitniji procesi koji će se do-goditi u ovoj godini. A kada su u pita-nju krize, tu smo potpuno sigurni da će Bosna i Hercegovina u ovoj godini biti suočena sa velikom ekonomskom krizom (Federacija Bosne i Hercego-vine nalazi se pred možda jednom od najtežih godina u ekonomskim smi-slu, jer se u 2013. godinu već ušlo sa budžetskim deficitom od čak 418 mi-lijona maraka. Ništa nije bolja situacija u manjem BiH entitetu i državi BiH.). Nažalost, neće nas zaobići ni brojne političke krize u kojima se naša država kon-stantno nalazi od proteklih općih izbora koji su održani 2010. godine.

Rekonstrukcija Federacije BiH

Popis stanovništva je za nas Bošnjake historijska šan-sa da potvrdimo svoj identi-et i da na to pitanje konač-no stavimo tačku. Iako ima mnogo problema po ovom pitanju, nadamo se da će Bošnjaci pozitivno odgovo-riti na ovaj izazov. Među-

tim, kada je u pitanju najava početka rekonstrukcije Federacije Bosne i Her-cegovine, pa i nekih dijelova RepublikeSrpske, tu je situacija potpuno drukčija i sa puno opasnih neizvjesnosti. Što se

p j j p p j

tiče nas Bošnjaka rješenje ovog važnog pitanja nije moglo doći u gore vrijeme.Bošnjačko društveno-političko bićepotpuno je slomljeno i razbijeno na pa-ramparčad tako da se nemamo čemunadati, odnosno zbog našeg isuvišeslabog stanja možemo očekivati samoono najgore.

Taj proces već je uveliko počeo ito od onog trenutka kada je američkiambasador u Bosni i Hercegovini Pa-

trik Mun krajem prošle go-dine javno obznanio da suAmerika i Europa spremileakciju rekonstrukcije Fede-racije Bosne i Hercegovine.“Ambasador SAD-a u BiHPatrick Moon, kao gost pa-nela na Univerzitetu u Was-hingtonu, najavio je da ćepočetkom naredne godinesa nevladinim sektorom i lo-kalnim partnerima započetirazgovor o rekonstrukcijiFederacije Bosne i Hercego-vine s ciljem da bude što efi-kasnija, manje birokratska iu svrsi razvoja i prosperiteta svojih građana”. Konkret-na implementacija najave

NNek’ nek’ nam je am je BoBog ng na pomoći!a pomoći!


S druge strane, bošnjačka

intelektualna elita, osim časnih

pojedinaca, se ponaša

kao “kameni spavač”.

Bošnjačke pametne glave

mudro šute i drže se po

strani i na taj način ostavljaju prostor raznim špekulantima.

15

ambasadora Patrika Muna izražena je kroz objavljivanje u domaćim mediji-ma raznih mapa sa ucrtanim novim linijama teritorijalne rekostrukcije Fe-deracije Bosne i Hercegovine i jednog dijela Republike Srpske. Jednostavno rečeno, ova tema postaje sve prisutnija u domaćoj javnosti. Međutim, najjači znak početka implementacije onoga što je najavio ambasador Patrik Mun, odnosno početka procesa rekonstruk-cije Federacije Bosne i Hercegovine i dijela Republike Srpske jeste panika koju trenutno pokazuje Milorad Do-dik i njegovi politički saradnici i men-tori. Milorad Dodik je sve do jučer po-nosno govorio kako je sredio strance i kako mu danas ne može niko ništa. Na tu temu je čak pričao i viceve. Me-đutim, ovih dana Milorad Dodik po-kazuje sve znake panike i straha. Jasno je da on zna šta se iza bosanskih brda valja. Prije nekoliko dana izjavio je da su stranci upumpali ogromne novce u Republiku Srpsku namijenjene za njegovo uklanjanje sa političke scene Bosne i Hercegovine. “Raspolažem informacijama da je ovdje ušlo 10 mi-liona dolara da bi se podržale razne nevladine organizacije. Govori se o nekom ‘proljeću’ i ovdje”, naveo je Do-dik. Predsjednik je za Večernje novostirekao da zna veoma precizno ko distri-buira pare, kome i sa kojim ciljem, te napomenuo da se vrše pritisci na me-dije, pokušava da se napravi atmosfera ulice, nemira. “Naravno, cilj je jedan: skloniti Dodika. Dovesti marionete.

Isprazniti Srpsku. Oduzetijoj sve nadležnosti”, naveoje Dodik.

I dok Milorad Dodik pokreće svu svoju mašineri-ju u zaštitu svoje RepublikeSrpske i zauzima povoljnestartne pozicije pred početak tako važnog političkog pro-cesa kao što je rekonstrukcija Federacije Bosne i Hercego-vine, bošnjački političari i in-telektualci uopće se ne baveovom važnom temom. Kaoda se ništa ne događa. Mogaobi se steći pogrešan dojam da su Bošnjaci već odavno spre-mni na sve izazove. Nažalost,istina je potpuno drukčija.

Bošnjaci kameni spavači

Kao što smo već istaknu-li, početak procesa rekon-strukcije Federacije Bosne iHercegovine i dijela Repu-blike Srpske, za nas Bošnja-ke, dolazi u najgore mogućevrijeme. Bošnjačku politikudanas predstavljaju komuni-sti Zlatka Lagumdžije i gra-ditelj tornjeva po Bosni i HercegoviniFahrudin Radončić. Njih dvojica sunam do sada prezentirali sav svoj izdaj-nički arsenal. Ako se oni budu pitaliFederacija Bosne i Hercegovine će serekonstruirati isključivo na štetu Boš-njaka. Nažalost, Bošnjaci danas nema-


ju vjerodostojnu političku opciju, opciju koja bi se mo-gla suprotstaviti neželjenim scenarijima rekonstrukcije Federacije BiH. Stranka de-mokratske akcije bi mogla biti ta vjerodostojna poli-tička opcija, ali nažalost na čelu ove stranke nalazi se čovjek koji guši svaki mo-gući hajr koji pokreću manje rangirani vrijedni politički predstavnici SDA. Zaklju-čak se sam nameće. Ako bu-demo zavisili od bošnjačkih političara teško nam se piše. S druge strane, bošnjačka intelektualna elita, osim ča-snih pojedinaca, se ponaša kao “kameni spavač”. Boš-njačke pametne glave mu-dro šute i drže se po strani i na taj način ostavljaju pro-stor raznim špekulantima.

Ozbiljnost i odlučnostmeđunarodne zajednice da ove godine implementira svoj model teritorijalno-po-litičke rekonstrukcije Bosne i Hercegovine, ekonomska kriza u koju smo već odavno

upali i koja će, po procjeni stručnjaka, ove godine tek pokazati svoje zube, sve naše slabosti i brojni drugi izazovi koji nas neočekivano vrebaju nameću za-brinjavajući odgovor na pitanje šta nas čeka u 2013. godini. Nek’ nam je Bog na pomoći!

Bošnjačku politiku danas predstavljaju

komunisti Zlatka

Lagumdžije i graditelj tornjeva

po Bosni i Hercegovini

Fahrudin Radončić. Njih

dvojica su nam do sada

prezentirali sav svoj izdajnički

arsenal. Stranka

demokratske akcije bi

mogla biti ta vjerodostojna

politička opcija, ali

nažalost na čelu ove

stranke nalazi se čovjek koji

guši svaki mogući hajr koji pokreću

manje rangirani vrijedni politički

predstavnici SDA.

16

Borba za opstanak

Kolumna

Iza velikodržavnih projekata Srbije i Hrvatske stoji ideja genocida nad Bošnjacima, a iza opstanka Bošnjaka stoji ljudsko pravo na život i dostojanstvo

Piše: Fatmir Alispahić

Svaki genocid, pa tako i genocidSSnad Bošnjacima, temeljen je na ideološkim konstruktima mržnje

i uvjerenja da određeni narod treba pobiti,raseliti ili raznaroditi. A kako je činjenjegenocida uvijek čin kolektivnog zločina,kojeg izvode organizirane vojne snage, topodrazumijeva i mehanizme pripremekolektivne svijesti za činjenje zločina. Šta p j p p

je to što je pripremilo kolektivno srp-stvo za činjenje i toleriranje genocida nadBošnjacima? Koji su to mehanizmi putemkojih je genocidizam prema Bošnjacima izdignut na nivo svesrpskog nacionalnog interesa?

Koliko god se u slučaju velikosrp-ske genocidne agresije nastojao zločinindividualizirati – a što nije bio slučaj sa odgovornošću njemačke države i društva za holokaust - mi nemamo pravo previ-djeti činjenice koje svjedoče da je srpskodruštvo, oličeno u srpskim institucijama (a ne srpskim pojedincima!), projektovalogenocid nad Bošnjacima. U djelovanjuUdruženja književnika Srbije, Srpske pra-voslavne crkve, napose, Srpske akademijenauka i umjetnosti, nema nikakvog in-dividualizma, već se radi o institucional-noj projekciji genocida. A ta projekcija jeputem medija dolazila do kritične maseSrba koji su postali spremni da čine ilipodržavaju genocid nad Bošnjacima, ili da o njemu šute.

Odgajanje genocida

Velikosrpska ideja genocida nad Boš-njacima ima desetine hiljade pisanih tra-gova, i ne radi se o nečemu što je naciona-listički košmar u glavi nekog primitivnog zločinca, već jer riječ o dokumentima iza kojih već gotovo 170 godina stoje naju-mniji Srbi i najvažnije srpske institucije.Ideološka maternica ovih pisanih tragova bila je u “Načertaniju” Ilije Garašanina iz 1844. i u “Srbi svi i svuda” Vuka Kara-džića iz 1849., potom “Homogena Srbi-ja” Stevana Moljevića iz 1941., napose, uMemorandumu Srpske akademije nauka

i umjetnosti iz 1986. godine. Ovi doku-menti su obrazovali i nadgrađivali ideo-lošku mrežu plana za “sve Srbe u jednoj državi”, koji podrazumijeva negaciju Bo-sne i Hercegovine i njenog najbrojnijeg naroda. Ovi politički tekstovi imali su književnu, doživljajnu podršku, naroči-to u Njegoševom “Gorskom vijencu” i u djelima Ive Andrića. A ta fascinacija Andrića Njegošem najbolje se očituje u Andriće-vom eseju “Njegoš kao tragični junak kosovske misli”, o kome je znameniti Muhsin Rizvić za-pisao sljedeće: “(...) A izostanak razlikovanja i izuzimanja slavenskih muslimana iz toga historijskog kompleksa Turaka kao porobljivača i neprijatelja, i njihovo podrazumijevanje pod turskim nacionalnim imenom, značilo je nametanje ‘turske kosovske krivice’ i na njihova leđa i političku prijetnju prema savremenim Bošnjacima, nji-hovo izuzimanje iz srpskojugo-slovenske zajednice, i stavljanje izvan ljudskih prava i zakona.”

Kao što su časopisi poputcrnorukaškog “Piemonta” iz 1915. pripremili javnost za zločine nad Bošnjacima na-kon Prvog svjetskog rata, tako su i časopisi poput “Srpskog glasa”, koji je od 1938. iz-davao Srpski kulturni krug, trasirali ideologiju Četničkog ravnogor-

p g

skog pokreta, a time i genocid nad Boš-njacima. Te tragove ideologije genocida moguće je pratiti i u četničkim listovima “Vidovdan” i “Ravna Gora”.

Ako prikrivanje zločina znači njegovotoleriranje, a time i podstrekavanje, onda je odnos komunista prema genocidu nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu u cijelosti bio neka vrsta odgajanja zločinca, ali i odgajanja žrtve. Znamo da je ubijeno 103.000 Bošnjaka, ili 8,1 odsto od uku-pne populacije, čime su Bošnjaci narod koji je, nakon Jevreja, procentualno naj-više stradao u Drugom svjetskom ratu. Ali, izuzev usmenih predanja, Bošnjaci nisu mogli ništa saznati o svome strada-nju, jer genocid nad Bošnjacima ne samo da nije tekstualiziran u vladajućoj histo-riji, već se budno vodilo računa da bude prekriven šutnjom i zaboravom. A jedan od načina da se zatre bošnjačko sjećanje

i osjećanje identiteta bio je progon boš-njačkih intelektualaca. Progoni Bošnjaka u komunističkom periodu će se nastavitispecijalnom vrstom rata, tako što će boš-njački komunisti, za račun velikosrpskeideologije, progoniti bošnjačku inteligen-ciju, kao što je slučaj sa procesom 1983.godine. U cijelom toku jugoslovenskog

vremena mogu se čitati oblicinegacije bošnjačke, a time ibosanske posebnosti, koji supraćeni represivnim pritiscima.Sjećamo se afere oko eseja Mu-hameda Filipovića “Bosanskiduh u književnosti – šta je to”iz 1967. godine. Čini se da su

j j

pripreme za najtragičniju eta-pu genocida nad Bošnjacima od 1992. do 1995. počele sa ustanovljavanjem onih propa-gandnih konstrukcija koje ćekoristiti velikosrpski sistem 90-tih godina.

Sa objavljivanjem antimus-limanske knjige “Parergon”,u nastavcima, u Oslobođenju, počev od 6. avgusta 1979.,komunističkog književnika Derviša Sušića, u kojoj on ipo vjerskim i historijskim os-novama stigmatizira Islamskuzajednicu, bit će promovi-rana ona velikosrpska politika problematiziranja svega mus-limanskog, a na kojoj će se unarednoj deceniji pripremati

ambijent za genocid nad Bošnjacima.Sušić to, naravno, nije mogao znati, alikada sa historijske distance posmatramokontinuitet velikosrpske antimuslimanskepropagande, onda uočavamo da je taj pro-ces započet sa “Parergonom”. Kako pišeSmail Balić, u “Parergonu” je - “globalnouloga hodža (muslimanskih duhovnika)prikazana opasnom i protudržavnom”, a upravo je to onaj obrazac oko kojeg će ve-likosrpska propaganda ubjeđivati domaćui međunarodnu javnost u nužnost srpskeodbrane od “panislamista”.

Bilo je to vrijeme kada su se bošnjačkiautori oprezno upuštali u polemike sa eksponentima komunističkog režima, pa u tom svjetlu treba cijeniti reakciju HilmeNeimarlije na pojavljivanje “Parergona”,koju je objavio već u septembru 1979., uglasilu Islamske zajednice Preporod. Evo ddjednog znakovitog citata: “Samo objav-ljivanje ‘Parergona’, međutim, prethodno je

IIdeologijdeologija genocida a genocida nad Bnad Bošnjacimošnjacimaa


Valja primijetiti da su i

velikosrpska i velikohrvatska propaganda, uz naklonost

međunarodnog faktora, dugo

uspijevali projicirati krivu sliku o karakteru

rata u Bosni i Hercegovini.

17

najavljeno kao što nikada valjda nije na-javljen neki prilog u ‘Oslobođenju’. Pored više krupnih i udarnih najava u samom ‘Oslobođenju’, Sušićev feljton je izreklami-ran na TV, Radio-Sarajevu, te drugim listovima. (...) Tako po slovu ‘Parergona’ ispada da su vjerske vođe i uglednici mus-limana u ovim krajevima još od turskog vremena bili budale, pljačkaši i izdajnici muslimanskog naroda, a naša islamska prošlost ništa drugo do carstvo mraka i glu-posti. A po logici takve ocjene i ne može slijediti drugo nego da ti vjerski ljudi nisu uopće sposobni za djela pozitivnog moral-nog i ljudskog važenja i za Sušića je stoga, pridavanja značaja rezoluciji El-Hidaje, u kojoj su predstavnici Ilmije digli svoj glas protiv ustaških zločina, obični šovinizam.”

U to vrijeme Tito se zatekao u Bu-gojnu i na televiziji izjavio – “da mu je rečeno da postoji jedna grupa koja radi na razbijanju bratstva i jedinstva i da se sa njom treba energično obračunati”. Sli-jede godine izmišljanja “panislamizma” i “fundamentalizma” u Bošnja ka, a s ciljem da se pokaže kako je to ideologija oko koje se nastoji stvoriti “etnički čista” Bos-na i Hercegovina. U Beogradu je objav-ljena knjiga Miroljuba Jevtića pod naslo-vom “Džihad kao moderni rat” u kojoj se islam prikazuje kao opasnost za Ev-ropu. U beogradskim, ali i zagrebačkim novinama, objavljuju se nevjerovatne konstrukcije, o tzv. zelenoj transferzali koja treba da ide od Slavonskog Broda do Teherana. Valja reći da je jedan dio bošnjačkih intelektualaca raskrinkavao ovo bezumlje, poput Mustafe Imamovića koji u svom eseju o panislamizmu, obja-vljenom u “Odijeku” 1982., superiorno ismijao ove optužbe. Već iduće godine, kada je otvoren montirani tzv. sarajevski proces protiv Alije Izetbegovića i ostalih, vidjelo se da će medijske izmišljotine o “panislamizmu” odnositi i konkretne žrtve. Uslijedit će 1987. afera “Agroko-merc”, kao povod za rušenje najistaknu-tijeg bošnjačkog političara tog vremena Hamdije Pozderca, koji je nakon pod-nesene ostavke na funkciju predsjednika Komisije za promjene Ustava SFRJ (koja je branila avnojevske granice) i funkciju podpredsjednika Predsjedništva SFRJ (sljedeći predsjednik Jugoslavije bio bi Pozderac) - pod nejasnim okolnostima umro u aprilu 1988. godine

Dok su optuženi u tzv. sarajevskom procesu još bili u zatvoru, a na poziciji ideološke istine živjela konstrukcija o “zelenoj transferzali”, u Srbiji su se počele buditi njegoševske i andrićevske projekcije prošlosti. A u toj prošlosti bosanski muslimani, tako oklevetani za “fundamentalizam”, za ambiciju da stvore etnički čistu Bosnu i Hercegov-inu, automatski su percipirani kao Turci iz srpske mitologije, oni koji hoće da ponovo podjarme Srbe i srpstvo.

Genocidno srpstvo

U narednih nekoliko go-dina, nakon Memoranduma SANU, struktuirat će se, upolitici i u JNA, na mediji-ma i u kulturi, vladajući slojideoloških istomišljenika kojiagresivno kadrovski čiste i ve-likosrpskom projektu prilago-đavaju sistem moći. Demon-stracija moći te velikosrpsketransformacije dogodit će se28. juna 1989. na Gazime-stanu, na obilježavanju 600.godišnjice Kosovske bitke,odakle je Slobodan Miloševićporučio: “Šest vekova posle

j

Kosovske bitke, ponovo smou bitkama. One nisu oružane,mada ni takve nisu isključene”. U kontek-stu oživljavanja kosovskog mita, i guranja Bošnjaka u panislamistički kontekst, izkojeg će da ugnjetavaju “srpske starosje-dioce”, ova prijetnja oružanim bitkama odzvonila je kao prijetnja Bošnjacima.

Tih godina događaju se osvećenja cr-kava, otkopavanja masovnih grobnica izDrugog svjetskog rata po Bosni i Hrvat-skoj, sve je u znaku agresivnog insistiranja da su Srbi u svakom momentu žrtve, i uratu, i u miru, i u Jugoslaviji, gdje ne živena jedinstvenom prostoru, pa su ugnjeta-vani od hrvatskog ustaštva i bošnjačkog


“panislamizma”. U organizaci-ji Srpske pravoslavne crkve, uz prisustvo državnih tv kanala, u jesen i zimu 1990., iz sed-mice u sedmicu otvarane su nove jame (Žitomislići, Prebi-lovci, Pandurica, Jagodnjača, i dr.), vađene i šlafuom sapirane kosti, a javnost je sve to pratila kao centralnu vijest državnih tv kanala. Vrhunac neukusa bio je kada se vladika Filaret s lobanjom u ruci pojavio na televiziji i ispričao kako je to lobanja jedne srpske djevoj-čice kojoj su muslimani pred majkom odsjekli glavu. Da se radilo o velikosrpskom marke-tingu govori i podatak da su se u jednu od jama, u jamu Go-

lubnik, u decembru 1990., spustili čelnici SDS-a Radovan Karadžić, Nikola Kolje-vić i nacionalisitčki slikar Milić od Ma-čve. Kao poseban događaj u nastavcima organizirano je nosanje kostiju kneza La-zara po Srbiji i Bosni i Hercegovini. Ivan Stambolić piše da je “bilo je jasno da te procesije izazivaju i uznemiravaju sve one koji nisu Srbi, pa i one Srbe koji su svesni kuda sve to vodi, ali koji su ostajali nemi”, te dodaje:

“Ta kampanja protiv Bošnjaka kulmi-naciju je doživjela u drugoj polovini 80-tih, posebno u istupima srbijanskih pisaca

Hrvatski predsjednik Tuđman je u više navrata ponovio da je Hrvatska “predziđe

kršćanstva”, čime je

nastojao da hrvatsku agresiju opravda

navodnom odbranom

Evrope od tzv. militantnog

islama.

i orijentalista. Vuk Drašković, koji je svo-jim romanom “Nož” zazivao osvetu nad“Turcima”, u predvečerje genocida govo-rio je o “bjesomučnoj ofanzivi netolerant-nog islama u Bosni, Kosovu, Sandžaku iHercegovini”, o “militantnom islamskomfundamentalizmu”, o “povampirenjušerijatske tradicije”, o “strategiji džihada”,čiji je cilj “formiranje islamske države na Balkanu”. Predstavljao je Bošnjake kao“nenarod”, kao “Srbe koji su prešli na is-lam”, te se otvoreno zalagao za stvaranjetzv. velike Srbije. A kako je u velikosrp-skom pojmovniku trebala da izgleda ta tzv. velika Srbija najbolje ilustrira izjava Mirka Jovića, vođe paravojne organizacije“Beli orlovi”, koji je rekao da su oni –“zainteresovani za kršćansku, pravoslavnuSrbiju, bez džamija i nevernika”. Nije li uovakvim propagandnim preporukama od-govor na masovno i organizirano rušenjedžamija i objekata Islamske zajednice na teritoriji pod kontrolom Vojske RepublikeSrpske?!

Jedan od prominentnijih velikosrp-skih intelektualaca tog vremena DragošKalajić, izjavio je da Bošnjaci “ne pri-padaju porodici naroda”, jer su “pusti-njskog porijekla”. Pri tome s bošnjačkestrane nije postojao nikakav konkretanpovod da bi se ovakve masmedijskeuvrede mogle tumačiti kao neka reakcija,izuzev ako to nije bila reakcija na spozna-ju da se ta tzv. velika Srbija mora suočitisa bosanskom državnošću i bošnjačkomsamobitnošću. Kalajić je poslije izjav-ljivao, poput hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, “da srpski narod uBosni i Hercegovini, braneći svoju slo-bodu od islamske opasnosti, brani takođeEvropu i Evropljane”. U beogradskimmedijima su se pojavljivale konstrukcijeda Njemačka pomaže formiranje “islam-ske tvrđave usred Evrope”, u kojoj ćebiti “zbrisani Srbi”, a čime se nastojala uspostaviti populistička emotivna para-lela prema nacističkim zločinima nadSrbima u Drugom svjetskom ratu. No,ove propagandne konstrukcije nisu bilenekotrolisani izljev ludosti i ekstremizma,već rezultat sistema, a o čemu svjedoči ipodrška vodećeg glasila JNA “Narodnearmije”, koja je u jednoj analizi tvrdila da “Muslimani namjeravaju formiratiislamsku državu, koja bi navodno obuh-vatala Bosnu i Hercegovinu, južnu Srbiju(Kosovo), Makedoniju, Grčku, Bugarskui Albaniju”.

Kao što su srpski književnici (Dobrića Ćosić, Vuk Drašković, Antonije Isaković,

p j (

Vojislav Lubarda, Matija Bećković,Brana Crnčević i drugi), okupljeni okoUdruženja književnika u Francuskoj 7 iSANU, imali svoju ulogu u podstreka-vanju genocida nad Bošnjacima, tako su isrpski orijentalisti bili zaduženi da objasnekako su muslimani u u Bosni ostaci jednestrane civilizacije. Darko Tanasković kaže

da postoji “ekonomski, diplo-matski i posebno demografski džihad”, uperen i protiv Bal-kana i protiv zapadne Evrope, a iz čega proizilazi da je geno-cid način da se zaustavi taj “de-mografski džihad”. Miroljub Jevtić ide još dalje pa predviđa da će “Muslimani formirati srednjovjekovnu državu”, jer su po njemu “nesposobni za koegzistenciju”.

Srpska pravoslavna crkva jebila glavno duhovno uporište platformi koja je kreirana na relaciji SANU – Udruženje književnika Srbije. Nije tu bilo nikakve mimikrije ili prenesenih značenja, jer se otvoreno govorilo da su Bošnjaci strano tijelo u Bosni, a “Srbi starosjedio-ci”. Konkretno, patrijarh Pavle je propovi-jedao da su Bošnjaci “stigli sa otomanskim osvajačima”, te da sada žele obespraviti kršćane. Ustvrdio je da “Kur’an propo-vijeda sveti rat kao sredstvo za proširenje vjere”. Zvorničko-tuzlanski episkop Vasili-je je prepoznao opasnost: “Mi Srbi vrlo dobro znamo da za jedan određeni dio Muslimana vrijedi pravilo: što više ubiju nevjernika, bliži su nebesima”. Dragan Terzić, glavni i odgovorni urednik “Pravo-slavlja”, je pisao da bosanski Srbi “ne žele da žive u džamahiriji i da bi oni pod vlašću mudžahedina imali isti status koji imaju hrišćani u islamskim zemljama, tj. bili bi robovi, što su već iskusili tokom petove-kovne islamske okupacije”.

Već 15. oktobra 1991, lider bosan-skih Srba Radovan Karadžić je najavio mogući nestanak jednog naroda, kao ishod navodne antisrpske bošnjačke po-litike, a što je genocid nad Bošnjacima legitimiralo kao svršen čin, bez krivice. Dotad je dominantna većina Srba bila inficirana velikosrpskom propagandom i vjerovanjem kako je suverenitet Repu-blike Bosne i Hercegovine okvir za “pa-nislamsku državu”, zbog čega Srbi imaju

18

pravo da se brane od Bošnjaka kao “pustinjskog naroda”, koji su svakako u Bosnu “stigli sa otomanskim osvajačima”.

Za razliku od velikosrpske genocidne agresije, velikohr-vatska agresija na Bosnu i Boš-njake nije imala historijsku ge-nezu, već se izrodila kao plan prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koji je sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, u Karađorđevu, marta 1991., dogovorio podjelu Bosne i Hercegovine. No, velikohr-vatska agresija je iz Beograda

preuzela one islamofobijske propagandne obrasce, u kojima su Bošnjaci, zbog svoje islamske vjeroispovijesti, predstavljani kao strano tijelo i opasnost za Evropu. Hrvat-ski predsjednik Tuđman je u više navrata ponovio da je Hrvatska “predziđe kršćan-stva”, čime je nastojao da hrvatsku agresiju opravda navodnom odbranom Evrope od tzv. militantnog islama. Valja primijetiti da su i velikosrpska i velikohrvatska pro-paganda, uz naklonost međunarodnog faktora, dugo uspijevali projicirati krivu sliku o karakteru rata u Bosni i Hercego-vini. U osnovi ovog problema je nespre-mnost prevashodno srpske elite, a djelo-mično i hrvatske, da prihvate nacionalnu i vjersku posebnost bošnjačkog naroda, čiji je opstanak uslovljen opstankom Bosne i Hercegovine, jednako kao što je opstanak Bosne i Hercegovine uslovljen opstankom Bošnjaka. Taj prostor uzajamnosti je ap-solutno tijesan za velikosrpsku i velikohr-vatsku ideju, i za ekstremističko nastojanje da se u bošnjačkom vjerskom identitetu nađe opravdanje za negaciju bosanske državne i bošnjačke narodne posebnosti. Jedno isključuje drugo, s tim što iza ve-likodržavnih projekata Srbije i Hrvatske stoji ideja genocida nad Bošnjacima, a iza opstanka Bošnjaka stoji ljudsko pravo na život i dostojanstvo.


U djelovanju Udruženja

književnika Srbije, Srpske pravoslavne

crkve, napose, Srpske

akademije nauka i

umjetnosti, nema nikakvog individualizma, već se radi o

institucionalnoj projekciji genocida.

19

Promovirana knjiga Huseina Tokića

Društvo

Ako u Bosni i HercegoviniAApostoji posljednje mjestoAAu kome bi se moglo o ju-AAgoslovenstvu govoriti kao o agresiji,onda je to Tuzla, u kojoj od 1944. pa do danas nije došlo do demokratskihpromjena, jer jedna partija ovim “bo-sanskim Staljingradom” vlada bezmalo70 godina u kontinuitetu, i ta partija sije smutnju u pogledu poistovjećiva-nja jugoslovenstva i bosanstva, a štoje velikosrpska teza po kojoj bi se Bo-sna i Hercegovina trebala raspasti kaoi Jugoslavija. Upravo u toj cr(k)venojTuzli priređena je promocija knjigepjesnika i publiciste Huseina Tokića,pod naslovom “Jugoslovenstvo kao shagresija”. Tokić je inače povremeni sa-radnik glasila Islamske zajednice Pre-porod, gdje je i objavio nekoliko eseja ddkoje donosi u ovoj knjizi. Promotori subili književnici Mirsad Mustafić i mr.Fatmir Alispahić. Mustafić se osvrnuona genocidnu ideju u djelima Njegoša i Ive Andrića, a Alispahić je predstavionajvažnije akcente iz svoje recenzije.

Knjiga o odbrani bosanskog duha

U Evropi ne postoji narod, poputBošnjaka, koji je toliko sudbinski ovi-san od političkih tokova i znakova, a da je toliko politički obespismenjen, mlo-hav i trohav. Otud se politička publici-stika u Bošnjaka doima kao subverzija u kulturalnim tokovima, gdje je odvećnametnuta zakonomjernost po kojoj jestupanj političke i svake druge izgublje-nosti Bošnjaka ovisan od stupnja njiho-ve političke nepismenosti. Za političkupublicistiku Huseina Tokića niko nijezainteresiran, pa ni sam bošnjački na-rod, koji je (pre)odgojen da vjeruje kakoje imanje stava konflikt za rogatim, pa je mudrije ići krajem i gledati pridase.Husein Tokić se upravo bavi analizomsistema koji je proizveo bošnjačku au-todestrukciju, kao krajnji produkt tog stoljetnog velikosrpskog genocidnog nastojanja da se zatre trag bošnjačkompostojanju. To nestajanje jednog naroda i jedne zemlje danas se realizira princi-pom samosagorijevanja, a što podrazu-mijeva ignoriranje ili stigmatiziranje au-tora, poput Huseina Tokića, koji ukazu-ju kako je genocid nad Bošnjacima slo-žen i ustrajan sistem velikosrpskog, ali ivelikohrvatskog, zločinačkog pothvata.

Husein Tokić je jedan od onih au-tora koji se u periodici pojavljuju po-vremeno, sa radovima čija se smisaona struktura toložila, zrila, tesala, da bi u jednom momentu bila pretočena u tekst. Zbog toga se Tokićevi politički eseji doimaju zgusnuti, uprkos širini znakova i uglova iz kojeg se određe-na tema promatra. Husein Tokić nije poslom vezan za pisanu riječ, ali je već dvadesetak godina publicistički akti-van, u onoj mjeri koja njemu pogoduje da se s vremena na vrijeme oglasi i za-bilježi svoja istraživanja i promišljanja. Takav ritam ostavlja mu mogućnosti da mnoge pojave vidi temlji-tije, i drukčije, a što njegove tekstove čini posebnim.

U rukopisu pod naslo-vom “Jugoslovenstvo kao sh agresija” Husein Tokić objavljuje deset srodnih po-litičkih i kulturalnih eseja, koji nastupaju kao cjelina u odnosu na mehanizam ju-goslovenskog odgajanja ge-nocida nad Bošnjacima. Za Tokića je “jugoslovenstvo” tek kamuflaža srboslavenske genocidne suštine, koja se muslimanskoj merhametli svijesti prikazuje kao utoči-šte i zaštita.

U eseju “Njegoš, jugoslovenstvoi krv”, Tokić u širokom historijskom luku, od agrarnih reformi putem kojih je otimana bošnjačka zemlja, do geno-cida u Drugom svjetskog ratu u kojem je pobijeno između osam i deset posto bošnjačkog naroda, razmatra Njegoše-vu genocidnu poetiku, involviranu u tri jugoslovenske etape, od kojih ona posljednja nastupa bez maski i ograda. Tekst koji je objavljen u periodici 1992. Tokić dopisuje kroz formu “bilješki i dopuna”, kritički razmatrajući činjenicu da se “Bošnjaci ni do danas nisu nauč-no odredili spram Njegoševe fašističke platforme”.

U eseju markesovskog naslova “Ba-tal u bosanskom sahatu”, Husein To-kić piše potaknut licemjerjem ratnih pregovora u Ženevi, i uočava obrazac

p p j j

koji će bosansku stvarnost pratiti bez-malo dvije decenije poslije, a to je onaj šablon o “tri zaraćene strane”, gdje je “najveći krivac onaj tko se bije sa dvije”. Tekst je pisan u februaru 1993. i zani-

mljivo je pratiti sa koliko je lucidnostiautor još tada uočio dvoličnost hrvat-ske politike prema BiH i Bošnjacima.On navodi čitav niz ilustracija koje po-kazuju ružan odnos prema bošnjačkojžrtvi i bosanskoj tragediji, što u cjeliniima dimenziju “političkog prostituisa-nja oko pomoći BiH”. I u ovom tek-stu se uočava Tokićevo umijeće orga-nizacije materijala - da o jednoj temipiše iz različitih uglova, sa mnoštvomilustracija i malih digresija, što tekstudaje ekspresionistički ritam, u skladusa neizvjesnim ratnim vremenom.

U tekstu sa nadnaslovom “Nadodrom jugoslovenstva”, ipod naslovom “Kraj ubija-nja Bosne”, dolazi do izra-žaja autorova eruditivnost,poznavanje mnoštva histo-rijskih činjenica, odakle pro-izilazi taj slojevit i dubinskipogled na problem koji seobrađuje. Tokić piše o dr-žavotvnornoj genezi Bosnei Hercegovine, o preplitanjuhistorijskog kontinuiteta sa različitim interesima koji supodupirali opstojnost bh.državnosti, te razobličava tezu o “ničijoj BiH (koja je)trebala opstojati u politič-

kom smislu kao ideološka potvrda ju-goslovenskog internacionalizma”.

U četvrtom eseju pod naslovom“Tito i Bošnjaci”, Husein Tokić se bavifenomenom bošnjačke opsjednutostikultom ličnosti jugoslovenskog pred-sjednika Tita, i to kroz jednu suptilnuironiju (“Da nije bilo Jože bošnjačkinarod ne bi znao šta je fašizam ni anti-fašizam” i “da nije bilo njega ne bi biloni Bosne ni Muslimana”, niti bi Musli-mani eto završili škole...). On se zalažeza nepristrasnu valorizaciju Titove ulo-ge spram Bosne i Bošnjaka, te otvara nekoliko pitanja koja bacaju drukčijesvjetlo ne samo na kompletan periodTitove vladavine, već i na tu bošnjač-ku opsjednutost iluzijom jednakoprav-nosti, koja se u doticaju sa realnošću ičinjenicama očitava, u najmanju ruku,kao mentalni problem.

Naredna dva eseja, pod naslovom“Tito i bošnjačka šizofrenija”, odnosno,“Bošnjački pogled unazad: Odgovorbratu A. Kos-ovcu”, djeluju kao razra-da ili nastavak prethodnog. U prvom

JJugoslovenstvugoslovenstvoo kao sh agresijakao sh agresija


Upravo u toj cr(k)venoj

Tuzli priređena je promocija

knjige pjesnika i publiciste

Huseina Tokića, pod naslovom

“Jugoslovenstvo kao sh

agresija”.

20

tekstu se čak ponavljaju i kompletne rečenice iz prethodnog (“Da je Tito priznao Bošnjačku-Bosansku naciju sa historijskim faktima ove bi ekspoziture vjerovatno i nestale za perioda njegove apsolutističke vladavine.”). Tokićeva poruka je ista – da je Tito na račun Bo-sne i Bošnjaka mirio, a zapravo držao u mirovanju, dva velikodržavna projek-ta. Drugi tekst je polemički odgovor na reakciju koja je u savremenim titoi-stičkim krugovima u Sarajevu izazvana tekstom “Tito i bošnjačka šizofrenija” (2005.). Autor nam se predstavlja kao osebujan polemičar, koji vješto aludi-ra na “kosovsko” (kontraobavještajna služba JNA) porijeklo odbijanja da se titoizam i jugoslovenizam uoče kao ne-gativni faktori u bosanskom razvoju i bošnjačkoj opstojnosti. Tokić analizira jugoslovenstvo kao sredstvo za anacio-nalizaciju BiH, koja je zahvatila samo Bošnjake, kod kojih su – “danas pri-sutni recidivi jugoslovenstva u formi bošnjačke nacionalne šiozofrenije”. To-kić inspostira jednu novu tezu - da je Titovo jugoslovenstvo sve jugosloven-ske narode vratilo sebi, i ojačalo unutar svojih okvira (npr. “Jugoslovenstvo je vratilo crnogorskom Crnogorce.”), a da je Bošnjake raspršilo u anacionalna i ateistička bespuća. Autor kritički po-smatra insistiranje na zakonomjernosti između jugoslovenstva i bosanstva, te nedvosmisleno poručuje da su – “bo-sansko društvo, Bošnjaci i Bosanska Država stariji od svih formi jugoslo-venstva, pa i Titinog”. Ujedno, Tokić razmatra te zamjene teza i poturanja optužbi da je - biti protiv jugosloven-

stva, ili komunizma, isto štoi biti protiv antifašizma. Za njega su “komunizam i faši-zam i ideološki antifašizamortodoksne forme vladavinebizantizma”. Tokićeva po-enta je u diferencijaciji “ide-ološkog antifašizma”, onoga koji je korišten za tovljenjetitoističkog, jugoslovenskog režima, u odnosu na izvorniantifašizam u Bošnjaka i ubosanskog društva.

I u narednom tekstu,ponajdužem u ovoj knjizi,u kome se bavi Ivom An-drićem, Tokić piše o odno-su između jugoslovenstva i bosanstva. On veli da se“jugoslovenstvo uvijek pokazalo kaoprikrivena agresija na bosansko druš-tvo”, a u kontekstu te teze kritičkirazmatra stavove po kojima je Andrićkulturološko vezivo bosanskog druš-tva. Autor se osvrće na nekoliko vlada-jućih mišljenja o Andriću, iza kojih seskriva srpski ili hrvatski nacionalizam,za račun kojeg se Bošnjacima potura andrićevska verzija lažnog zajedništva.Tokić zadire u genezu mržnje prema Bošnjacima, poziva se na Garašani-novo “Načertanije”, te na odslik tog genocidnog programa u utemeljava-nju političkog hrvatstva u Bosni. An-drićevu programsku pojavnost Tokićrazmatra u širokom historijskom luku,čime njegov esej dobija poststruktu-ralističke karateristike, jer književnodjelo razmatra u historijskim uvjeti-ma u kojima je nastalo, te usmjereno


ka historijskim ciljevima za koje djeluje. Nakon ilustra-tivnog prolaska kroz bosan-sku povijest i svekolike pro-gone i pljačke bošnjačkog naroda, Tokić piše o umjet-ničkom profilu bosanskog nobelovca Ive Andrića, po-drazumijevajući da istinska umjetnost ne može biti obu-zeta mržnjom, jer je to onda negacija same umjetnosti. Tokić Andrićevo djelo de-finira kao – “ideološko ju-goslovenstvo”. Pozivajući se na historijske činjenice, kao i na esej Muhameda Filipo-vića iz 1967. godine “Bosan-ski duh u književnosti – šta

je to?”, Tokić replicira “ikonama ide-ološke književnosti” u dejtonskoj Bo-sni, odakle se djelo Ive Andrića nastoji izdići na pijedestal duhovne vertikale bosanske opstojnosti. Za njega su ova-kvi kulturalni proizvodi, u koje spada niz epigona “ideološkog antifašizma”, u funkciji potiskivanja onog istinskog antifašističkog kredibiliteta bošnjač-kog naroda, koji je - “kao žrtva na tre-ćini Bosne preživio učinke ideološke književnosti i umjetnosti”. U ovom složenom eseju, prepliću se historijske činjenice i kulturalni utjecaji, i tvore slike izvorne, odnosno sintetičke Bo-sne. Esej je obogaćen bilješkama na kraju teksta, koje dodaju nove slojeve značenja na okvirni tekst o Ivi Andri-ću, kao najisturenijoj figuri u projektu jugoslovenizacije, a zapravo debosni-zacije Bosne i bosanskog ideniteta.

Promotori su bili književnici

Mirsad Mustafić i mr. Fatmir Alispahić.

Mustafić se osvrnuo na genocidnu

ideju u djelima Njegoša i Ive

Andrića, a Alispahić je predstavio najvažnije akcente iz

svoje recenzije.

Naslovni esej “Jugoslovenstvo kaoagresija – sh manipulacija bosanskimdruštvom” sublimira teze koje suiznesene u prethodnim tekstovima,posebno u pogledu definicije “ideo-loškog antifašizma”, odnosno “Tito-vog jugoslovenstva”, koji u – “bosan-skoj državi pothranjuju dva razarajuća projekta bosanske države”, budući da su “ustaštvo i četništvo u direktnom(fizičkom) srazu samo u državi Bosni ibosanskom društvu, a da kao unutar-nji neprijatelji ne bi mogli egzistiratisami po sebi (...) bez ove prisutne tre-će ideologije”. Ispod ovog generalnog okvira, Tokić analizira nekolike pro-cese usmjerene ka disoluciji bosanskedržave i njenih izvornih vrijednosti.U tom smislu zanimljiva je analiza lažnih bosanskih dušebrižnika koji uime jugoideološke, velikosrpske-veli-kohrvatske vladavine Bosnom, falsi-ficiraju srednjevjekovnu historiju Bo-sne, pa i ulogu franjevaca, te vrijeđajui progone one rijetke bošnjačke inte-lektualce koji se još bore za očuvanjeautentičnih historijskih istina (npr.napadi na M. Filipovića, Dž. Jahića,I. Pašića, Dž. Latića, i dr). Tokić iovom prilikom svoje teze potkrjeplju-je mnoštvom historijskih podataka, a na kraju ponovo donosi veoma zani-mljive “bilješke i dopune”.

U pretposljednjem tekstu u knjizi,pod naslovom “Esej-jada i kmetijada o Tunji Malom i Marku Velikom”,Husein Tokić na konkretnim primje-rima, uz citate i britku logiku, u zani-mljivoj formi teksta, razobličava Mar-ka Vešovića, faraona dejtonske jugoi-deologije, koji je od režimskih medija nametan kao mjera multietničnosti,bosanstva i patriotizma, a zapravo jeriječ o teškom nacionalisti i mrziteljuBosne i Bošnjaka. Ovaj esej nedvo-smisleno objašnjava porijeklo teškihuvreda koje je Marko Vešović iznosiona obraz i čast akademika Filipovića,pokazavši da se ne radi o iracionalnojmržnji, već o proračunatoj namjeridiskreditacije ovog velikog akadem-skog autoriteta u Bošnjaka. Pozicija sa koje nastupa Vešović (u istoznač-noj pratnji Ivankovića, para Lovre-novića i “ponekog iskompleksiranog bošnjačkog jugoideološkog kladića”)ide za logikom negiranja bosanskeautohtonosti putem jugoideološkog formulara, a u drugom talasu, za blo-kadom bošnjačke pameti koja zbog svoje odanosti bosanskom duhu treba da po svaku cijenu prihvati jugoideo-lošku verziju bosanstva. Ovu suštinuprobema Tokić je definirao ovako:“Sarajevski multikulturalni intelektu-alni lonac instalira tezu o mogućnostiBosne samo u okviru jugoslovenstva a posebno zadnje kao ideološkog an-

tifašizma. Time se poti-re historijska istina da je svaki oblik jugoslovenstva agresija na Bosnu i bosan-sko društvo”. I ovaj tekst donosi veoma bogate bi-lješke, većinom histori-ografske, iz kojih se vidi širina Tokićevog analitič-kog objektiva.

Posljednji tekst u knjizije prikaz knjige pripovjeda-ka srebreničkog pisca Mir-sada Mustafića “Daleko je sine Srebrenica”, čija se zaključna funkcija u knjizi može tumačiti na simbo-ličnoj razini, kao pomen srebreničkog genocida, te vječne uspomene, opome-ne i putokaza za bošnjački narod, a u odnosu na sve druge silnice koje nastoje odvratiti Bošnjake od je-dinog mogućeg načina da se opstane – da se pamti i da se u tom pamćenju jugoslovenstvo prepoznaje kao pseudonim srpsko-hr-vatske agresije, a da se s druge strane vjeruje u bosanstvo, kao civilizacijski izraz bošnjačke volje da se živi u tole-ranciji, antifašizmu i jednakopravnosti.

Husein Tokić je ovom knjigomotvorio važno pitanje uspostavljanja razlike i granice između nametanja jugoslovenskog multietničkog, a za-pravo velikosrpskog i velikohrvatskog obrasca Bosni i Bošnjacima, i negira-nja izvornog, stoljećima građenog, bo-sanskog multietničkog pravila, neovi-snog od ma kakvog jugoslovenstva,

21

“ideološkog antifašizma”, “bratstva i jedinstva” i sličnih srpsko-hrvatskih derivata. Danas Bosnu razgrađuju u ime tog jugoslovenskog bo-sanstva, a zapravo srpsko-hr-vatskog ovladavanja dejton-skom državom, u kojoj Boš-njaci treba da povjeruju kako nema Bosne ako njome neće vladati to lažno bosanstvo, koje ima zadatak da Srbe i Hrvate ustoliči kao vladare, a Bošnjake kao podanike i građane drugog reda. Upravo ovo pitanje, kojim se bavio Husein Tokić u nizu eseja, sa stotine živopisnih argumena-ta i ilustracija - prvorazred-no je pitanje demokratskog i antifašističkog kredibiliteta dejtonske Bosne i Hercego-vine. Zbog toga je njegova knjiga “Jugoslovenstvo kao sh agresija” važna za razu-mijevanje traumatiziranosti i

izopačenosti dejtonskog društva i vla-dajućeg poretka, kao i za otpor pre-ma silama koji teže hegemonističkom prisvajanju bh. teritorije, a po cijenu (samo)uništenja bošnjačkog naroda. Tokićeva knjiga jasno označava složen zločinački sistem koji putem kultural-nih proizvoda, političke strukture i karaktera svojih ciljeva, teži genocid-nom preoblikovanju identiteta jedne zemlje i jednog naroda, i otud je ova knjiga istovremeno i dijagnoza i lijek protiv prijetećeg trijumfa zločina u Bosni i Hercegovini. (recenzija mr. sc. Fatmira Alispahića)


Husein Tokić je ovom

knjigom otvorio važno pitanje uspostavljanja

razlike i granice između

nametanja jugoslovenskog multietničkog,

a zapravo velikosrpskog i velikohrvatskog obrasca Bosni i Bošnjacima,

i negiranja izvornog,

stoljećima građenog, bosanskog

multietničkog pravila,

neovisnog od ma kakvog

jugoslovenstva.

22

Inicijativa Udruženja “Mladi muslimani”

Društvo

“Sve od 9. januara 1992. do 21. novembra 1995. godine Republika Srpska bila je nelegalna tvorevina unutar nezavisne, suverene i priznate države Republike BiH. Sve ono što je počinilo rukovodstvo RS-a za ovo vrijeme daje nam za pravo da 9. januar kada je formirana ova tvorevina nazovemo Danom početka genocida nad Bošnjacima, i da ga obilježimo kao takvog, te da pozovemo i sve druge slobodoumne pojedince, kao i institucije i organizacije da se pridruže nama i da na neki način obilježe ovaj dan. Neka to bude dostojanstvena šetnja, predavanje o genocidu ili tribina, okrugli sto, promocija knjige. Ali neka se u što više gradova u BiH i izvan nje obilježi ovaj dan”

Piše: Ramiz Hodžić

Udruženje “Mladi musli-mani” pokrenulo je ini-cijativu da se 9. januar,

kada se u RS-u obilježava dan ovog entiteta i njegova krsna slava Sve-ti arhiđakon Stefan, obilježava kaoDan početka genocida nad Bošnja-cima. Inicijativa je pokrenuta počet-kom 2012. godine i usmjerena je ka nevladinim organizacijama, raznimasocijacijama, institucijama kulture,intelektualnoj zajednici, univerzi-tetima, koji su u mogućnosti i kojiimaju dovoljno slobode, da ovaj danobilježe kroz tribine, predavanja, se-sije, okrugle stolove, promocije knji-ga koje govore o periodu agresije na BiH. Prošle, 2012. godine, inicijativa je podržana od nekoliko organiza-cija koje su u BiH, ali i u dijasporiobilježile 9. januar kao Dan početka genocida nad Bošnjacima. Održane

su tribine u Brčkom, Bihaću, u No-vom Pazaru, ali i u Luksemburgu i Vašingtonu. Udruženje “Mladi mu-slimani” prošle, dakle, 2012. godine 9. januara je promoviralo u Kalesiji knjigu “Lanet olsun – Zločina nad Bošnjacima istočne Bosne”, čiji autor je Anes Džunuzović, koji je i sekretar Udruženja “Mladi muslimani”.

RS je bila nelegalna tvorevina svedo Dejtona

Na obilježavanje 9. ja-nuara kao Dana početka genocida nad Bošnjacima Udruženje “Mladi musli-mani” ove godine pozvalo je nešto ranije, i to kroz or-ganiziranje okruglog stola “Genocid nad Bošnjacima 1992. – 1995.” koji je odr-žan 22. decembra 2012. godine u Sarajevu. Učesnici okruglog stola bili su pred-stavnici organizacija koje okupljaju žrtve agresije, kao što su predsjednica Udru-ženja “Žena-žrtva rata”

p j

Bakira Hasečić; potom Ša-j

ćir Srebrenica, predsjednik “Saveza Logoraša BiH”; mr. Miharem Omerdić koji je govorio o stradanju objeka-ta IZ-e i uposlenika IZ-e u BiH. Tu su bili i istaknuti publicisti: mr. Fatmir Alispahić, Nihad Halilbegović, Avdo Huseinović, Akif Agić, te doc. dr. Admir Muratović koji je govorio o reflekisijama agresije na BiH na San-džak i stradanje sandžačkih Bošnjaka u periodu 1992. – 1995. Ova tema potkrijepljena je i svedočenjem Ibra-hima Čikića koji je bio žrtva torture p j p j j j

u političkom procesu u Sandžaku 1993./1994. godine. Jedan od motiva za organiziranje okruglog stola bio je da se uputi jasna poruka i poziv da se 9. januar obilježi u što više mjesta i na što više načina kao Dan početka genocida nad Bošnjacima, rekao je za Saff sekretar Udruženja i moderatorfokruglog stola Anes Džunuzović i do-

dao: “Kao što je poznato 9. januar jedan koji se u RS-u slavi kao dan tog entiteta i krsna slava istog, a zapravoje to dan kada je u pogon puštena ge-nocidna politika tadašnjeg rukovod-stva srpskog naroda u BiH predvođe-nog Radovanom Karadžićem. Deve-tog januara 1992. godine samozvana ‘Skupština srpskog naroda BiH’, koja je nelegalno formirana 24. oktobra 1991. godine, donijela je odluku oformiranju tzv. ‘Srpske republikeBiH’. To je vrijeme kada još uvijek formalno postoji SFRJ, a zanimljivoje da tadašnji savezni organi, ni poli-tički ni vojni, ni Predsjedništvo SFRJ,a ni JNA, kao ni Savezni MUP nisureagirali i spriječili ovaj atak na jednusvoju republiku. Naravno da nisu re-agirali jer su ovim organima uvelikorukovodili Srbi, ili su imali brojčanodovoljnu nadmoć da preglasaju sveodluke koje su se kosile sa veliko-srpskim ciljevima. I ne samo da nisuspriječili već su bili organizatori i di-

rektni učesnici u planiranjugenocida nad Bošnjacima iostalim nesrbima u BiH, išire. Tzv. ‘Srpska republi-ka BiH’ preimenovana je12. avgusta 1992. godineu tzv. ‘Republiku ‘Srpsku’.Dvanaestog maja 1992. go-dine, na XVI sjednici tzv.‘Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini’, Ra-dovan Karadžić je objaviošest ‘strategijskih ciljeva’ srpskog naroda u Bosni i Hercegovini: 1) Uspostaviti državne granice koje bi od-vojili srpski narod od druga dva naroda; 2) Uspostaviti koridor između Semberi-je i Bosanske Krajine, jer nema ‘Saveza srpskih ze-malja’ bez toga; 3) Usposta-viti koridor u Podrinju, što znači ukinuti stanje Dri-

ne kao granicu srpskih država; 4) Uspostaviti granicu na Uni i Neretvi;5) Podijeliti Sarajevo u srpske i boš-njačke dijelove, te uspostaviti spo-sobne državne vlasti u oba djela; 6) Osigurati pristup Jadranskom moru.Tokom iste sjednice, tzv. ‘Skupština bosanskih Srba’ je uspostavila tzv. ‘Vojsku Republike Srpske’ (VRS) i izabrala Ratka Mladića da bude za-povjednik drugog vojnog distrikta Jugoslovenske armije, kasnije glavnog štaba tzv. ‘Vojske Republike Srpske’. Na toj istoj sjednici general Ratko Mladić je rekao tzv. ‘Skupštini’ da neće biti moguće odvojiti Srbe od ne-srba tako što će nesrbi sami otići sa te teritorije. Upozorio je da svaki poku-šaj u tom smislu znači genocid.

Dan RS-a proglasiti Danom Dan RS-a proglasiti Danom početka genocida nad Bošnjacimapočetka genocida nad Bošnjacima


U periodu nelegalnog

postojanja RS-a od 9. januara 1992. do 21. novembra

1995. godine političko i vojno

rukovodstvo ove tvorevine

uz pomoć Srbije i Crne

Gore počinilo je zločin genocida nad Bošnjacima

i drugim nesrbima u BiH.

23

Dakle, kada govorimo o Repu-blici Srpskoj govorimo o nelegalnoj tvorevini koja je nastala na temelju državnog udara, i kao takva posto-jala je sve do Dejtonskog mirovnog sporazuma 21. novembra 1995. godi-ne kada biva potpisan Mirovni spo-razum, a ova tvorevina priznata kao manji bh. entitet. Sve od 9. januara 1992. do 21. novembra 1995. godine Republika Srpska bila je nelegalna tvorevina unutar nezavisne, suverene i priznate države Republike BiH. Ta-kav stav imala je kompletna relevan-tna međunarodna zajednica i organi koje je za prostor ex Jugoslavije ime-novala međunarodna zajednica kao npr. Međunarodna arbitražna komi-sija za Jugoslaviju”, kaže Džunuzović i nastavlja:

Genocid, urbicid, kulturocid

“U periodu nelegalnog postoja-nja RS-a od 9. januara 1992. do 21. novembra 1995. godine političko i vojno rukovodstvo ove tvorevine uz pomoć Srbije i Crne Gore počinilo je zločin genocida nad Bošnjacima i drugim nesrbima u BiH. Za samo nekoliko mjeseci od početka agresi-je u aprilu 1992. pa do oktobra-no-vembra iste godine u istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini više nije bilo niti jednog živog, a slobodnog Boš-njaka. Slična sudbina bila je u Bo-sanskoj krajini, posebno u području Prijedora. U ovom periodu ubijeno je preko 100.000 nesrba, mahom Boš-njaka, više stotina hiljada je protjera-no, 56.000 je registriranih logoraša, a procjena je da još 30 do 40 posto nije registrirano. Silovanih Bošnjaki-nja registrirano je 25.000, a procjena je da je ovaj broj duplo veći. Rođeno je 61 dijete kao posljedica silovanja. Više od 1.200 islamskih objekata je srušeno, što od srpskog, što od hrvat-skog agesora. Svih 16 džamija u Ba-nja Luci srušeno je iako u Banja Luci nije ispaljen ni jedan metak usmjeren na Srbina ili srpskog vojnika. Dakle, počinjen je genocid, urbicid, kulturo-cid. Uništeno je sve što je podsjećalo na Bošnjake, na bošnjačku kulturu i tradiciju, na bošnjački folklor, na islam”, podsjeća Džunuzović.

Srpska pravoslavna crkva podržalagenocid

“Nažalost, političkoj i vojnoj spro-vedbi genocida nad Bošnjacima pri-družila se i Srpska pravoslavna crkva”, kaže Džunuzović i nastavlja, “koja se niti jednom nije usprotivila politici genocida, ubijanja, silovanja, protjeri-vanja, paljenja kuća, rušenja džamija,

prekopavanja mezarja. Na-protiv, sve su to blagosiljalii podržavali, a to potvrdilii činjenicom da su odobri-li da genocidna tvorevina Republika Srpska dobije isvoju slavu, Svetog arhiđa-kona Stefana. Sve ovo namdaje za pravo da 9. januarkada je formirana ova tvo-revina, nazovemo Danompočetka genocida nad Boš-njacima, i da ga obilježimokao takvog, te da pozovemoi sve druge slobodoumnepojedince, kao i institucijei organizacije da se pridru-že nama i da na neki načinobilježe ovaj dan. Neka tobude dostojanstvena šet-nja, predavanje o genociduili tribina, okrugli sto, pro-mocija knjige. Ali neka se u što višegradova u BiH i izvan nje obilježi ovajdan”, zaključuje Džunuzović.


Promocija knjige “Kulturocid na Drini”

Inače, ove godine po-red već održanog okruglog stola u Sarajevu, Udruženje “Mladi muslimani” će 9. januara u Konjicu promovi-rati knjigu “Kulturocid na Drini” čiji autor je prof. dr. Šemso Tucaković, profe-

j j p

sor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. U planu su još neke aktivnosti, ali nismo mogli dobiti potvrdu da će biti i realizirane do 9. januara. Također, u Novom Pazaru će 9. januar biti obi-lježen promocijom knjige Nedžada Latića, a u orga-nizaciji BKZ. U Udruženju “Mladi muslimani” očeku-

ju da će se i druge organizacije oglasiti i da će na neki način obilježiti Dan početka genocida nad Bošnjacima.

Političkoj i vojnoj

sprovedbi genocida nad Bošnjacima pridružila

se i Srpska pravoslavna

crkva, koja se niti jednom

nije usprotivila politici

genocida, ubijanja, silovanja,

protjerivanja, paljenja

kuća, rušenja džamija,

prekopavanja mezarja.

24

Isnam Taljić po drugi put u Livnu: Predstavljen roman “Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke…”

Društvo

Ova promocija je itekako dobro došla za dobrano kroatizirane Bošnjake u Livnu, gdje još od početka rata, kad su prestali učenici učiti srpskohrvatski, a profesori govoriti srpskohrvatski, prešavši i jedni i drugi isključivo na hrvatski (uprkos višegodišnjem postojanju ustavnih mogućnosti da tako više ne bude), da se bar na kratko probude i vrate korijenima. Kroz Taljićeve romane i priče oni koji ga budu čitali neće upoznati samo ljepotu bosanskog jezika i bošnjačke pisane riječi već i vlastitu historiju koju ili ne uče, ili nakrivo uče

23.12.2012.god

Uprepunoj dvorani liva-njskog Preporoda i u or-ganizaciji MIZ Livno u

nedjelju navečer, 23.12.2012. go-dine promoviran je najnoviji ro-man najplodnijeg, najčitanijeg, najprevođenijeg i po mnogima na-jboljeg živog bh. pisca Isnama Taljića. O romanu “Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke…” uz autora, govorili su profesor Dženan Handžić i autor ovog priloga, prof. Ale Kam-ber, dok je moderator bio prof. Edin ef. Jašarević. Kao i prije nepunih de-vet godina kad je Taljić Livnjacima predstavio “Roman o Srebrenici”, “Put iz Meke” i “Kuću na Drini” i

ovoga puta je interes Livnjaka bioveliki, a mnogi su i kupili, ne samonajnoviji roman, već i neka druga Taljićeva djela.

“Sultan Muhamed-Mehmed Fatihnije osvajač Bosne niti je Bosna prednjim šaptom pala. On je Bosnu ot-vorio, otkrio i uzdigao. U njegovovrijeme Bosna je bila mirna. U Bosnije zavladao mir 400 godina. SultanFatih je najavljen hadisom kao os-lobodilac Istanbula što se desilo unjegovoj 22. godini, 29. maja 1453.godine, da bi deset godina kasnije,također 29. maja, da li slučajno?!,došao i u Bosnu gdje je zatekao mus-limane i džamije, a on je to samo jošunaprijedio i učvrstio donoseći 400godina mira, međuvjerske toleran-cije i multietičnosti na ovim prosto-

SSultan Fatiultan Fatih je otvorio Bosnu h je otvorio Bosnu i Bošnjake spasio genocidai Bošnjake spasio genocida


25

rima kao i prethodno što jeučinio u Istanbulu. On jenajzaslužniji za opstanak iBosne i Bošnjaka u njoj. Spa-sio ih je genocida. Bez njega bi bosanskohercegovačkimuslimani doživjeli sud-binu iberijskih. Na žalost,današnja Bosna po mnogočemu podsjeća na onu uočiFatihova dolaska u nju, alimi nemamo osobe u likunekog novog Fatiha, pa mepomalo i strah za Bosnu iBošnjake, zbog čega je i na-pisan ovaj roman kao opo-mena”, istakao je, izmeđuostalog, Taljić vezano za na-jnoviji svoj roman. Profesor

Handžić se bazirao i na os-tala Taljićeva djela, te odab-rane fragmente najnovijeg romana. Tokom promo-cije iščitavani su i odabranidijelovi najnovijeg romana koji su praćeni sa velikomzanimanjem prisutnih.

Ova promocija je iteka-ko dobro došla za dobranokroatizirane Bošnjake uLivnu, gdje još od početka rata, kad su prestali učeniciučiti srpskohrvatski, a profesori govoriti srp-skohrvatski, prešavši i jednii drugi isključivo na hrvats-


ki (uprkos višegodišnjem postojanju ustavnih mogućnosti da tako više ne bude), da se bar na kratko probude i vrate korijenima. Kroz Taljićeve ro-mane i priče oni koji ga budu čitali neće upoznati samo ljepotu bosan-skog jezika i bošnjačke pisane riječi već i vlastitu historiju koju ili ne uče, ili nakrivo uče. Čitajući Taljića, pogo-

j j

tovo njegov najnoviji roman o sultanu Fatihu i “Roman o Srebrenici” barem će koliko-toliko biti kompenziran diskriminirajući nastavni plan i pro-gram za ovdašnje učenike Bošnjake. A dobar odziv na promociju svjedoči da i starijim livanjskim Bošnjacima ovakvih događaja zasigurno nedostaje.

“Na žalost, današnja Bosna

po mnogo čemu podsjeća

na onu uoči Fatihova

dolaska u nju, ali mi nemamo

osobe u liku nekog novog

Fatiha, pa me pomalo i

strah za Bosnu i Bošnjake,

zbog čega je i napisan ovaj

roman kao opomena”, istakao je,

između ostalog, Taljić.

Veliki interes Livnjaka za Taljićeve knjige

Taljić i promotori

Autor Taljić potpisuje knjige

26

Shvatanja koja trebamo ispraviti

Komentar polumjeseca

Ovi ljudi vjersko znanje najčešće crpe od pojedinih studenata koji su studirali u arapskim zemljama i koji su stekli knjiško znanje, ali koji su zbog ličnih osobina i dugog odsustva često i sami nesposobni da stupe u zdravu i objektivnu interakciju sa bosanskohercegovačkom stvarnošću, pa takva situacija vodi stvaranju grupica koje su često mikrokozmos svaka za sebe. Ima tu i raznih samoprozvanih “šejhova“ koji dodatno unose smutnju i stvaraju podjele nakaradnim učenjima i okupljanjem istomišljenika najčešće odgojenih na internetu i facebooku

Piše: Nermin Spahić (nasevijesti.com)

Poslijeratno vjersko buđenjebošnjačkog naroda je bilonaglo i impulsivno. Iz ko-

munizma i sveopće afirmacije ate-izma ušlo se u duhovnošću i vjeromispunjene ratne godine, a zatim iposlijeratni period relativne slobodeizbora i javne artikulacije svjetona-zora. Dio tog buđenja je bila i tako-zvana selefijska dawa, potencijalnidah svježine u komunizmom osaka-ćeni bošnjački vjerski život. Bio jeto primjer koji je rakijom i pršutomopijenom Bošnjaku trebao nakon1945. godine nanovo pokazati kako

se vjera živi i prakticira. Ova dawa je ruku pod ruku sa Islamskom zajed-nicom mogla narodu vratiti povjere-nje u islam, učiti ga i privući nazad u čvrste džamijske saffove. To je mo-gao biti neki idealni scenario, koji se nažalost nije u potpunosti desio. O indiferentnosti i kalkulantskom dje-lovanju (dobrog dijela) Islamske za-jednice ćemo pričati drugi put, ovaj put ćemo o selefijskoj dawi, tačnije o njenim problemima ref lektovanim kroz grupice i pojedince koji su ovim greškama privukli veliku pažnju i poslali jednu negativnu sliku ovom narodu. Na-ravno, uz svesrdnu pomoć povampirenih medija.

Ekspresno ulaženje uvjeru bez sistematskog učenja je rezultiralo po-jedincima totalno nespo-sobnim da se nose s onim što su naučili, pojedincima sklonim konfuznom i ne-logičnom ponašanju, kon-f liktima i ponekad izolaci-ji. Razlog ovome je jedan veliki vakuum između na brzinu naučenog i često pogrešno prenesenog zna-nja i njegove primjene u stvarnosti gdje su se mnogi izgubili. Dalo je to mnoge vjerski neizgrađene lično-sti, vjeri odane i sklone ibadetu, ali suštinski nepromijenjene. Ostale su tu sve negativne osobine ophođenja prema ljudima, odsustva ahlaka, str-pljivosti i mudrosti. Bukvalna shva-tanja propisa ili, još gore, izvođenje propisa na svoju ruku iz vjerskih tekstova kroz idealiziranje stvarnosti i jedno romantičarsko poimanje su stajali nasuprot grubog otrežnjenja nakon zatvaranja korica knjige ili izlaska sa predavanja.

On tebe kruhom, ti njega pendrekom

Zbog toga se pojavio i velikinesklad u vrednovanju šerijatskih propisa. Tu dolazimo do famoznih brada i nogavica koji svakako imaju svoje mjesto, no zapostavljanje ka-

rakternih i intelektualnih odrednica i suštinskih promjena je za posljedi-cu imalo uzdizanje brade i nogavi-

p j j p jp j j

ca na pijedestal simbola identiteta ij gj

pripadnosti. Okolina je naravno rea-p jp j

govala još gore uzimajući spomenutep p j

detalje kao isključive i jedine oznakeg j g j pg j g j p

za stigmatizaciju jedne grupacije.Dosta tih ljudi se počelo bavi-

ti stvarima kojima nisu dorasli. Neposjedujući osnovne temelje iz po-znavanja vjere odali su se rasprava-ma o kompleksnim temama i bespo-trebnom forsiranju razlika i podjela umjesto konstruktivnog djelovanja.

“Radim dawu, ahi” ili “pendrek dawa” je fenomen koji se pojaviozbog pogrešnog tumačenja hadisa o otklanjanju zla rukom, pa su po-jedinci na terenu maltretirali ljude ipravili razne ekscese. Ova pojava jevremenom zbog sazrijevanja tih lju-di i izlaska iz vjerske adolescencijeuglavnom iščezla, ali priče u narodui gorak okus su ostali. Stvorio se mito agresivnim bradonjama koji tjeraju

ljude u vjeru.Na ovo se nadovezuje i

princip “moram reći sve,svagdje i svakome” što jeposljedica nepoznavanja metodologije pozivanja uvjeru. Presretanje ljudi na ulici, ubjeđivanje i bor-ba protiv vjetrenjača zbog nekontrolisane demonstra-cije imana su takođe bilipraksa ovih pojedinaca.Nesposobnost prihvatanja realnosti u kojoj žive i pra-vilnog postavljanja prema istoj je imala za posljedicugomilanje frustriranosti irazočarenja.

Zanimljiv je i psiho-loški momenat traženja opravdanja za vlastite greš-

ke i propuste u drugima. Nesposob-nost ostvarivanja normalnog odnosa sa okolinom i osuda iste se doživljava kao iskušenje i musibet koje je po-vlastica samo odabranih, a ne kaoposljedica vlastitog javašluka i aro-gancije.

Ovo je dalje vodilo u sticanjeosjećaja lažne ekskluzivnosti i poseb-nosti kao posljedica izolacije. U ek-stremnim slučajevima završavalo jetotalnim distanciranjem od okolinei sektaškim konceptom prakticiranja vjere.

“Hardcore” vjernici

Drugi pojedinci su pretovarivšise vjerom i učenjem integrala bezpoznavanja tablice množenja nakonizvjesnog vremena popustili pod pri-

Radim dawu, Radim dawu, ahi!ahi!


Nesposobnost ostvarivanja normalnog odnosa sa okolinom i

osuda iste se doživljava kao

iskušenje i musibet koje je povlastica samo odabranih, a ne kao posljedica

vlastitog javašluka i arogancije.

27

tiskom kojeg su sami sebi stvorili i ponovo završili u birtijama ili s dru-

j g

ge strane utopijskim neprirodnim jj

komunama što je samo razotkrilo g jg j

neshvatanje temeljnih postulata u jj

vjeri i pogubnost doživljavanja oso-j jj

be koja je jučer ušla u vjeru apsolut-j g j jj g j j

nim mjerilom vjerske podobnosti na j j j jj j

osnovu nekoliko vanjskih detalja. j jj

Dali su time jedan veoma ružan j j

primjer okolini o nedosljednosti i jj

prevrtljivosti takozvanih “hardcore” j jj

vjernika.Ovi ljudi vjersko znanje najčešće

crpe od pojedinih studenata koji su studirali u arapskim zemljama i koji su stekli knjiško znanje, ali koji su zbog ličnih osobina i dugog odsustva često i sami nesposobni da stupe u zdravu i objektivnu inte-rakciju sa bosanskoherce-govačkom stvarnošću, pa takva situacija vodi stva-ranju grupica koje su če-sto mikrokozmos svaka za sebe. Ima tu i raznih samo-prozvanih “šejhova” kojidodatno unose smutnju istvaraju podjele nakarad-nim učenjima i okuplja-njem istomišljenika najče-šće odgojenih na internetui facebooku.

Posljednja stvar kojuću spomenuti je emotivnodoživljavanje eventualnenepravde od strane poje-dinih službenika Islamskezajednice ili džematlija udžamijama. Ti doživljajisu stvorili famu o Islam-skoj zajednici kao neprija-telju islama, a ne braći muslimanima s kojima treba sarađivati i voditi di-jalog. Umjesto šerijatski utemeljenih stavova, pojedinci su po svom naho-đenju klasirali ljude i na osnovu toga izgrađivali ili rušili odnose.

Za kraj treba reći da su velika ve-ćina takozvanih selefija ustvari če-stiti vjernici, dobre komšije i lojalni građani, ali zbog neodgovornih po-jedinaca i grupa o kojima ovaj tekst govori i islamofobične medijske kli-me trpe određenu nepravdu od strane društva, a često i Islamske zajednice. Mnogi od njih daju veliki doprinos afirmaciji vjerskih vrijednosti i me-đuljudske solidarnosti i zajedništva, ali zbog gore spomenutih faktora oni teško dolaze do izražaja. Ovo spomi-njem iz razloga da neko neupućen u tematiku ne stvori na osnovu ovog teksta pogrešnu sliku o ovim ljudi-ma. Jedina svrha svega spomenutog je eventualno ukazivanje na dotične greške i nada da neko ko ovo pročita neće sutra ponoviti iste stvari.


“Radim dawu, ahi” ili “pendrek

dawa” je fenomen koji se

pojavio zbog pogrešnog tumačenja hadisa o

otklanjanju zla rukom, pa su pojedinci

na terenu maltretirali

ljude i pravili razne ekscese.

28

Kolumna

Glas islamskih učenjaka

Pripremio: Semir ImamovićPiše: Dr. Nasir el-Umer

Nakon što je iračkipremijer Nuri el-Maliki, koristeći

se vještim političkim smi-calicama i malverzacijama, uspio politički neutralizirati svog zamjenika Saliha el-Mutlaka i drugog čovjeka u državi Tarika el-Hašimija, na red za odstrel došao je i treći sunijski političar Rafi ’ el-Isavi, ministar fi nansi-ja. Kao i u slučaju njegovih prethodnika, sve je urađeno po unaprijed osmišljenom scenariju: izdat je nalog za pretres njegovog ureda i hapšenje njegovih tjelohranitelja pod optužbom da su počinili teška terori-stička djela. Ponavljanje jednog te istog scenarija u diskreditaciji političkih protivnika ne treba tumačiti kao nedo-statak maštovitosti kod “bagdadskog tiranina” i njegovih iranskih mentora, nego prije svega kao ubjeđenje u vla-stitu neograničenu moć i imunitet od bilo kakve zakonske i političke odgo-vornosti. I zato uopće ne treba čuditi da se ista sramna predstava ponavlja više puta. Tiranin je naučio da bez ikavog straha od bilo kojeg pojedinca ili institucije, radi šta hoće, a ustvari je tuđi (čitaj iranski) poslušnik, ko-jem se i od samog spomena gazde u Teheranu ledi krv u žilama. Okuplja-nje više stotina hiljada ljudi u pokra-jini El-Enbar, iz koje dolazi El-Isavi, kako bi iskazali svoje ogorčenje zbog

posljednjeg premijerovog poteza, sasvim je normalna reakcija na njegovu sektaškupolitičku samovolju, koja jeveć odavno prevršila svakumjeru i počela iritirati čak i one najumjerenije i najstr-pljivije. Nezadovoljna masa nosila je transparante sa jasnim zahtjevom za Mali-kijevom ostavkom. Iako ve-ćina političkih i medijskihanalitičara smatra da, ukla-njanjem sunitskih političara koji uživaju značajan ugledu sunitskom korpusu i kojezbog toga nije bilo moguće

staviti u službu ličnih interesa, Malikiustvari želi pripremiti teren za predsto-jeće parlamentarne izbore koji bi se tre-bali održati u proljeće naredne godine,ipak mislim da njihov stav ne odražava pravo stanje na terenu, da cijelu pričupreviše pojednostavljuju i zamagljujustvarne činjenice i pravu sliku o Ma-likiju i njegovim i namjerama njegovihmentora u Komu i Teheranu. Krajnjeje naivno gledati na Malikija kao neza-visnu političku ličnost koja radi samoza vlastite interese i ništa više, jer da je stvarno takav, stanje u Iraku bi se,za sve ove godine, bar malo pokrenu-lo naprijed, s obzirom da svaki politi-čar, koji se politikom bavi isključivo izličnih pobuda, nastoji ostvariti posti-gnuća koja će dugo ostati u sjećanjima ljudi, svjestan da u demokratskom si-stemu, makar on bio i formalne naravi,ne može beskonačno ostati na vlasti.Ljudi poput Malikija se, u svom djelo-

Maliki je samo pijun u rukama Washingtona i Teherana


Dr. Nasir el-Umer rođen je 1952. godine u Burejdi, u pokrajini El-Kasim (Sudijska Arabija). Doktorirao je davne 1984. godine na Islamskom univerzitetu Muhammed ibn Su’ud, Odsjeku za Kur’an i kur’anske nauke, na temu ‘’Naučna obrada i valorizacija djela knjige ‘Lubabu-t-tefsir’, Mahmuda ibn Hamze el-Kermanija’’. Iste godine imenovan je za docenta na ovom Odsjeku, a pet godina kasnije za vanrednog profesora. Konačno, 1993. unaprijeđen je u zvanje redovnog profesora, i na ovoj funkciji se i danas nalazi. Dr. El-’Umer je aktivni član više svjetskih islamskih organizacija, od kojih je najvažnija Rabitatu ‘ulemai-l-musliman (Asocijacija muslimanskih učenjaka), u kojoj obavlja funkciju generalnog sekretara. Asocijacija okuplja učenjake iz Egipta, Mauritanije, Jemena, Libanona, Saudijske Arabije, Kuvajta, Turske, Kosova, Sudana i Bahrejna. Autor je velikog broja knjiga, brošura i naučnih radova, a neke od njih su: El-Vesatijjetu fi-l-kur’ani-l-kerim (Kur’anska vizija ‘’srednjeg puta’’), Suretu-l-hudžurat dirasetun tahlilijje ve mevdu’ijje (Sura Hudžurat, analitička i tematska studija), Ru’jetun istratidžijje fi kadijjetin falastinijje (Strateško viđenje palestinskog pitanja), Ajatun li-s-sailin (Putokazi onima koji pitaju), Esbabu sukuti-l-endelus (Uzroci pada muslimanske Španije) i dr. Urednik je islamskog portala www.almoslim.net, na kojem redovno objavljuje kolumne i analize o raznim vjerskim, političkim i društvenima temama

Krajnje je naivno gledati

na Malikija kao nezavisnu

političku ličnost koja radi samo za vlastite

interese i ništa više, jer da je stvarno takav, stanje u Iraku bi se, za sve

ove godine, bar malo pokrenulo

naprijed.

29

vanju, ne rukovode prolaznim taktič-kim motivima, kao što su izbori, bar ne u onoj mjeri u kojoj to pokušava-ju predstaviti potpuno neobavješteni analitički krugovi, a nema boljeg do-kaza za to od njegovog trenutnog ap-solutističkog ponašanja i držanja svih konaca vlasti u svojim rukama i pored činjenice da su Ijad Alavi i njegova ne-zavisna Iračka lista stvarni pobjednici aprošlih izbora. Sasvim je jasno da se u slučaju Iraka radi o provođenju okupa-torske volje, one iz Washingtona i one iz Teherana, a ne provođenju izbornih rezultata, zakona i običaja koji važe svugdje u svijetu, i samo zahvaljući toj volji premijer Maliki se može ponašati onako kako se ponaša. U prethodnom razdoblju Maliki je, gazeći ustav i dr-žavne zakone, uspio pod svoju direk-tnu kontrolu staviti kompletnu vlast, političku, vojnu, bezbjedonosnu i eko-nomsku, a od sudske vlasti je napravio farsu, u pravom smislu te riječi, koju vješto koristi protiv svih onih koji mu se, na bilo koji način, odluče suprotsta-viti, i kojom disciplinira sve one koji se usude podići svoj glas protiv nepravde. Optužnica za terorizam unaprijed je pripremljena, a nakon toga, kao nei-zbježna kazna, ostaje samo pogublje-nje, i usmjerena je prvenstveno prema sunitskim aktivistima i političarima, koji se bore za prava svog biračkog ti-jela. Stoga je neophodno da politički predstavnici sunija trenutno prestanu sa praksom parcijalnog rješavanja na-gomilanih političkih problema, jer je to izdaja samog sebe, svoje vjere i do-movine, ili čak nepažnja koja bi se vrlo lahko mogla pretvoriti u apatiju, uko-liko i dalje budu vjerovali da je suština problema u samom političkom procesu a ne u sredstvima, metodama i rezul-tatima. Problem je u biti političkog procesa, koji se odvija pod okriljem prikrivene američke hegemonije i jav-ne šiitske dominacije, i zato su nerealna očekivanja onih političara koji još uvi-jek vjeruju u mogućnost “unutarnjeg rješenja i dogovora”. Takvi se obično probude kada već bude kasno, i kada se, iznenada, obrenu na optuženičkoj klupi, suočeni sa najtežim optužbama, nakon kojih nužno slijedi smrtna ka-zna, za koju se uvijek iznađe odgova-rajuće obrazloženje shodno interesima tiranina i njegovih iranskih nalogoda-vaca. Donja granica ispod koje sunij-ski predstavnici u vlasti nikako ne bi smjeli ići jeste formiranje vlastite ad-minsitrativno-teritorijalne (upravne) jedinice unutar Iraka, što je u skladu sa krnjavim iračkim ustavom kojeg su, u osnovi, šiiti i Kurdi skrojili po svojoj mjeri, kao što je nužna kontinuirana borba protiv samovolje pojedinaca i njihove uzurpacije svih stubova vlasti.

UTripoliju je, u periodu od22. do 24. decembra 2012./ 9.-11. safera 1434. h. g,

održana međunarodna konferencija na temu “Period nakon ‘arapskog pro-“ljeća’, perspektive i izazovi’’ (’ Tehaddi-jatu ma ba’de-r-rebi’i-l-arabijji), na kojoj je učešće uzeo veliki broj emi-nentnih islamskih učenjaka i mislila-ca iz cijelog svijeta, između ostalih:prof. dr. Nasir el-Umer (Saudijska Arabija), prof. Džihad Ajjaš (Palesti-na), prof. Hasan er-Rešidi (Egipat),prof. Amir Abdul Mun’im (Egipat),dr. Muhammed Muhtar et-Tabib(Libija), dr. Hasan el-Humejjid (Sa-udijska Arabija), dr. Abdurrahmanel-Mahmud (Saudijska Arabija), dr.Adil el-Hamed (Bahrejn), dr. BeširZejnul’abidin (Sirija), dr. Selmanibn Hamed el-Avda (Saudijska Ara-bija), dr. Muhammed Abdulkerim(Sudan), dr. Muhammed Jusri (Egi-pat), šejh Muhammed Ismail el-Mu-kaddim (Egipat). Konferencija jeodržana pod pokroviteljstvom libij-skog muftije prof. dr. Sadika ibn Ab-durrahmana el-Garjanija i predsjed-nika libijskog Nacionalnog kongresa dr. Muhammeda Jusufa el-Mukrifa,a u organizaciji Libijskog komiteta za očuvanje tradicionalnih vrijednosti(Tedžemmu’-l-esaleti el-libijj), ured-ništva islamskog časopisa El-Bejani Arapskog centra za humanističkestudije iz Kaira (El-Merkezu-l-arabijj li-d-dirasati-l-insanijje). Nakon ko-


risnih rasprava i razmjene mišljenja o nizu tema prezentiranih od straneuvaženih znanstvenika i profesora, koje su se bavile brojnim izazovimas kojima se suočava arapski svijetnakon “arapskog proljeća”, sudioni-ci Konferencije usvojili su Završnidokument, koji sadrži sljedeće pre-poruke:

1. Stavljanje posebnog akcenta na rukovođenje principima Šerijata u

j j p g

zaštiti građanskih i vjerskih prava i interesa, poduzimanje potrebnih ko-raka za uvođenje islamskog sistema (Šerijata) u svim arapsko-musliman-

j g

skim državama, stavljanje van snage neislamskih zakona i odredbi i uspo-stavljanje principa šure (institucio-nalnog i političkog dogovaranja mu-slimana) kao temeljnog političkog principa i prava ummeta na sudjelo-vanje u političkom i javnom životu.

2. Širenje svjesti o šerijatskojj p jp

odgovornosti svih članova društva i njegovih institucija, važnosti me-đusobnog pomaganja na principi-ma bogobojaznosti i dobročinstva u izgradnji i razvoju društva te aktiv-nog sudjelovanja u svim pozitivnim procesima koji bi trebali dovesti do općeg napretka i poboljšanja uvjeta života, ali i cjelovite političke refor-me korištenjem svih dostpunih poli-tičkih mehanizama.

3. Provođenje individualne i ko-lektivne duhovne i moralne obnove, sukladno šerijatskim principima, i

Libija: Konferencija na temu ‘’Period nakon ‘arapskog proljeća’, perspektive i izazovi’’

“Arapsko proljeće” ne smije se pretvoriti u “arapsku jesen”

30

slijeđenje poslaničkog obrazca u po-zivanju ljudi, političkoj, ekonomskoj i društvenoj reformi, osluškivanju tuđih potreba i zaštiti interesa obič-nog čovjeka, upostavi pravednog sistema koji neće praviti razliku iz-među siromašnih i bogatih, slabih i jakih, i borbi protiv svih vidova ne-pravde prema bilo kome.

4. Oživljavanje principa islam-ske solidarnosti i imanskog bratstva i njihovo usađivanje u svijest po-jedinca i zajednice, i što je moguće više, sužavanje prostora negativnim plemenskim, partijskim, sektaškim, ideološkim i svih drugim vrstama uticaja.

5. Provođenje programa i proje-kata koji će doprinijeti sveobuhvat-nom razvoju na svim poljima, kako bi se osigurao pristojan život za sva-kog člana zajednice.

6. Vraćanje vodeće uloge islam-skim učenjacima u usmjeravanju muslimanskih društava, reformi si-stema i kontroli institucija zaduže-nih za provedbu ljudskih prava, kao i potreba stvaranja ambijenta u kojem će islamski učenjaci moći djelovati potpuno nezavisno od bilo koje vrste političkog uticaja, koji bi ih onemo-gućio u vršenju svete dužosti.

7. Upoznavanje širih musliman-skih masa sa suštinom ideja i shva-tanja koja proturječe islamskom svjetonazoru, njihovo temeljito na-učno opovrgavanje, objašnjenje ide-oloških i konceptualnih razlika koje postoje između tih ideja i islamskog učenja u pogledu uspostave države i vlasti i razvijanje svijesti o vlastitom (islamskom) identitetu, koji se hi-storijski, doktrinarno, kulturološki i sociološki razlikuje od drugih iden-titeta.

8. Neophodnost aktiviranja da’vetskih organizacija i institucija na obrazovno-odgojnom planu, kao i


na planu podizanja svijesti o važnosti šerijatskog zna-nja i njegovoj presudnoj ulozi u kreiranju ispravnih stavova i pogleda na život, intenziviranja naučnih ak-tivnosti, te razvoja obra-zovnih programa u cilju ja-čanja identiteta zajednice.

9. Mudrost u pozivanju na pravi put (da’vi) i mo-ralnoj obnovi društva (isla-hu), uzimanje u obzir pri-oriteta, stvarnih životnih okolnosti i prirodu tranzi-cijske etape kroz koju pro-laze muslimanska društva, primjena šerijatskog prin-cipa balansiranja između koristi i šteta, i uvažavanje stvarnih mogućnosti i rea-liteta.

10. Potreba međusob-nog razumijevanja i pribli-žavanja različitih islamskih partija i organizacija koje rade na promoci-ji islamskih vrijednosti i uspostavi islamskog sistema u muslimanskim državama, te prevazilaženje razlika koje postoje među njima, u skladu sa islamskom etičkom metodologi-jom, koja se temelji na pravednosti, iskrenom savjetu, lijepom mišljenju i traženju isprike.

11. Slijeđenje srednjeg puta i umjerenosti, a izbjegavanje svakog oblika ekstremizma i pretjerivanja u vjeri, suprotnih učenjima islama, i uspostavljanje komunikacijskih mo-stova između omladine i vjerskih i davetskih autoriteta.

12. Uspostavljanje prisnije sarad-nje između islamskih političkih sna-ga s jedne i nacionalnih snaga oda-nih svom identitetu s druge strane, u cilju izgradnje jakih državnih i na-cionalnih institucija kao osnovna ga-rancija zaštite vjerskih i nacionalnih

interesa, i izoliranje snaga koje su, idejno i financij-ski, povezane sa stranim (vanjskim) faktorima.

13. Akcentiranje ženine pozitivne uloge u društvu, stvaranje uvjeta za njenu samoafirmaciju i duhov-nu i moralnu samoizgrad-nju, unaprjeđenje njenog davetskog i odgojnog an-gažmana u dopuštenim šerijatskim okvirima i na način koji odgovara nje-noj prirodi i psihofizičkim osobenostima.

14. Razobličavanje antiislamske suštine tzv. pokreta za emancipaci-ju žena, njihovih ciljeva i metoda kojima se koriste u potkopavanju islamskog identiteta i suprotstavlja-nje aktivnostima koje ima-

ju za cilj stvaranje pogrešne slike o hidžabu svim dozvoljenim pravnim, znanstvenim i medijskim sredstvima.

15. Imenovanje posebnog tijela na čelu sa dr. Alijem es-Sibaijem, predsjednikom El-Esale, čiji će is-ključivi zadatak biti praćanje proved-be navedenih preporuka.

Na samom kraju ove konferen-cije, upućujemo dovu Uzvišenom Allahu, da pomogne našu braću u Siriji, ubrza propast sirijskog tirani-na Eseda, ujedini Slobodnu sirijsku vojsku na istini, jedinstvenoj riječi i postupanju u skladu sa islamskim načelima, udalji ih od podjela i raz-dora. Kao što molimo Uzvišenog Allaha da sačuva Libiju i njene sta-novnike od svakog zla, vidljivih i nevidljivih spletki smutljivaca i zlih ljudi, i neka je vječiti mir i spas na našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.

Potreba međusobnog

razumijevanja i približavanja

različitih islamskih partija i

organizacija koje rade na

promociji islamskih vrijednosti i uspostavi islamskog sistema u

muslimanskim državama, te

prevazilaženje razlika, koje postoje među

njima.

31 4. januar - 22. safer

Izvor: Islamski kanali Safā i Visal

Na jučer održanoj konferenciji za novinare, speci-

jalni izaslanik UN-a za Siriju Lahdar Brahimi, nakon sa-stanka sa sirijskim predsjed-nikom Beššarom Esedom, izjavio je “da pred Sirijom stoje samo dvije opcije: prva je političko rješenje krize a druga je, doslovno rečeno, pa-kao’.’ Na pitanje zna li da je u Siriji za dvije godine ubijeno više od 50.000 ljudi, odgovorio je: “Ako je za dvije godine stradalo 50.000 hiljada ljudi, u narednoj godini dana moglo bi stradati još stotinu hiljada!’’ A da uopće nije bilo razgovora o Esedovom odlasku, potvrđuje sljedeće Brahimijeve riječi: “Sa Beššarom Esedom nisam razgovarao o njegovoj eventualnoj ostavci, jer to u ovom momentu uopće nije nužno, šta-više, lično smatram da Esedu treba dati dodatnih godinu dana kako bi imao dovoljno vremena za prenos vlasti na ne-koga drugog’’. Na ove Lahdarove izjave žestoko je reagirao sirijski učenjak dr. Ad-nan el-Ar’ur, koji je, gostujući u emisiji “Me’a Surija hatta-n-nasri’’ (Sa Sirijom do konačne pobjede), optužio Lahdara Brahi-mija i njegove međunarodne mentore za izdaju Sirije i sirijskog naroda. “Brahimi nije pojasnio ko je ubio 50.000 Sirijaca, iako je taj broj znatno veći i dostiže cifru od strašnih 80.000 ljudi. Njegova Među-narodna zajednica ne želi prstom pokaza-ti na prave zločince, niti im suditi za po-činjene zločine i nema namjeru zločince staviti na crnu listu osumnjičenih za te-rorizam, jer znaju da se radi o heretičkim skupinama koje sa islamom nemaju ni-šta zajedničko, a da imaju odavno bi bili uvršteni na tu listu, jer je ona rezervirana samo za muslimane. Vjerovatno su misli-li da je sirijski narod kukavički narod i da će, nakon jednog ili dva masakra, jednog ili dva bombardiranja, podići bijelu zasta-vu i odustati od svojih zahtjeva. Budite ubijeđeni, da se sirijski narod neće povući i da će ići do kraja. I vi znate da će ići

do kraja, ali želite da se prolije što više nedužne muslimanske krvi. Tražiti dodatnu godinu za dokazanog krvoloka Bešša-ra Eseda, može samo onaj ko uopće nema savjesti, morala, vjere i ljudskosti. Štaviše, Bra-himi bi se ovako ponašao da se radi i o njegovom vlastitom narodu i državi, Alžiru. Nje-mu nije važno hoće li Beššar otići s vlasti sada ili za godinu dana, hoće li ubiti deset, pede-set, sto ili petsto hiljada Sirija-ca ili Alžiraca, jer je izdajnik i obični poltron, kojem su važ-

ni samo njegovi lični interesi. Nije tačno, izaslaniče Brahimi, da pred Sirijom stoje samo dvije opcije. Postoji treća opcija, za koju ti naravno ne znaš, jer ne vjeruješ u nju, kao ni u Onoga koji je tu opciju pojasnio u Svojoj časnoj Knjizi, a ona je “emrullah i va’dullah’’ (Allahova odredba i obećanje). Zašto od nekoga ko ne posje-duje elementarno znanje o svojoj vjeri i kulturi, uopće očekivati da zna za spome-nutu opciju? Ali ni prve dvije opcije nisu “naše’’ opcije. Pred sirijskim narodom, izaslaniče, su ili časna pogibija na Allaho-vom putu i uživanje u džennetskim vrto-vima, ili pobjeda na ovom svijetu i uživa-nje u blagodatima slobode. Za iskrenog vjernika, opcija “pakla’’ ne postoji, ni na ovom ni na budućem svijetu. Pakao ili Džehennem, nadam se i molim Alla-ha da tako bude, je tvoja i opcija tvojih međunarodnih mentora. Mi vjerujemo u Allahove riječi: O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, ona će vas spasiti patnje nesnosne: u Allaha i Poslanika Nje-gova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu putu se borite - to vam je, da znate, bolje – On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje će rijeke teći, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; to će biti uspjeh veliki, a dat će vam i drugu blagodat koju jedva čekate; Allahovu pomoć i skoru pobjedu! Zato obraduj radosnom viješću vjernike! (Prijevod značenja, Es-Saff , 10.-13.), re-kao je ovaj istaknuti alim u svom nadah-nutom obraćanju.

Vjerovatno su mislili da je

sirijski narod kukavički

narod i da će, nakon jednog ili dva masakra, jednog ili dva

bombardovanja, podići bijelu

zastavu i odustati od

svojih zahtjeva.

Sirijski narod ići će do kraja

Komentar sirijskog učenjaka, šejha Adnana el-Ar’ura na izjavu Ibrahima Lahdara, specijalnog izaslanika UN-a za Siriju, o tre-nutnoj situaciji u Siriji i mogućim rješenjima za sirijsku krizu

Šejh Adnan el-Ar’ur rođen je u sirijskom gradu Hami 1948. godine. Svjetsku reputaciju stekao je svojim tv debatama sa istaknutim sufijskim i šiitskim autoritetima, u kojima se predstavio kao vrsni poznavalac ehlisunnetske doktrine, utemeljene na Kur’anu i Sunnetu, kao i doktrine različitih akaidskih pravaca unutar islama, ali i vještine naučnog raspravljanja. Posebno će ostati upamćena njegova debata sa Hasanom Alijem Sekkafom, autorom knjige “Selefizam/vehabizam, ideološka pozadina i historijski korijeni”, koja je imala snažan odjek u arapsko-muslimanskoj javnosti. Od samog početka sirijske revolucije, stao je na stranu svog naroda i pokrenuo je široku medijsku kampanju sa ciljem pravilnog informiranja svjetske i muslimanske javnosti o događajima u Siriji i lobiranja kod svih relevantnih islamskih i međunarodnih faktora za pomoć sirijskom narodu. Kampanja nosi naslov: ‘’Me’a surija hatta-n-nasri’’ (Sa Sirijom do konačne pobjede), u okviru koje redovno drži predavanja na islamskim kanalima Safā i Visal o raznim aspektima sirijske krize. Autor je nekoliko knjiga iz oblasti međuljudskih odnosa i komunikacije, u kojima se nalaze važne preporuke i savjeti za sve one koji se bave da’vom i islamskim aktivizmom, kao što su: El-Insaf me’anahu kva’iduhu ve suveruhu (Pravednost – značenje, pravila i forme), El-Ihtilaf enva’uhu ahkamuhu ve mevakifuhu (Razilaženje – vrste, propisi i stavovi), El-Mudžtemeat enva’uha ve ahkamuha (Društva – kategorije i propisi), Menhedžu-l-’itidal vekafatun fi-l-imani ve-t-tekfiri ve-s-sijaseti ve-l-hukkam ve nakdi-l-džemaati ve-r-ridžal (Srednji put u vjerovanju, tekfiru – anatemiziranju ljudi, politici, odnosu prema vladarima i kritici pojedinaca i skupina)

32

Upravljanje emocijama kod muslimana

Islamske teme

Da bi čovjek uopće imao motiv za upravljanjem emocijama, za uspostavljanjem reda u svom životu općenito, mora da postoji dobar razlog za to, razlog zbog kojeg bi se odrekao olakšica i išao nekada putem teškoće, a opet u tome vidio korist i vrijednost. Pa, koliko god savjeti psihologa, i drugih njima srodnih stručnjaka, pristizali o korisnosti savladavanja srdžbe, bježanja od tuge, usmjeravanju ka umjerenim pozitivnim osjećajima itd., za i najmanje pokretanje u tom smijeru potreban je održivi motiv

Piše: Fatima Jašaravić, ing. biologi-je i bioinžnjeringa

Emocionalna inteligencija (EQ) se kao termin pojaviopočetkom druge polovine

dvadesetog stoljeća i danas je vrlo po-pularan. Nivo ove intelignecije nije po-vezan sa nivoom racionalne inteligne-cije (IQ). Emocionalna inteligencija sedefiniše kao skup emocionalnih vješti-na koji nam omogućava način upotre-be emocija i nesvjesnih mehanizama uinterakciji sa drugim ljudima.

Postoji pet osnovnih pravila na kojese odnosi emocionalna inteligencija:samosvjesnost emocija, pravilno noše-nje s njima, samoinicijativa, empatija isocijalne vještine.

Još od starih vremena kod različitihnaroda, i njihovih filozofa, vrlinom sesmatrala sklonost da se vlada sobom i uzdržava od emocionalnih ispada. Ciljtog uzdržavanja ne znači potiskivanjeemocija, nego postizanje ravnoteže, pošto svako osjećanje ima posebnu vri-jednost i značaj. Ako se emocije previšepotiskuju, to dovodi do jednoličnosti iizolovanosti. Ako su neobuzdane, ek-stremne i dugotrajne, tada postaju pa-tološke.

Postoje ljudi koji teže ka tomeda osjećaju korisne emocije, čak i umomentima kada imaju i neugodno

iskustvo, razumiju emocije i pokuša-vaju da ih riješe na strateški način. Takvi ljudi, moglo bi se reći, su više emocionalno inteligentni nego ljudi koji više vole da osjećaju emocije koje ne bi mogle biti korisne, čak iako su ti osjećaji ugodno iskustvo.

Svaka snažna emocija potiče odnagona za reagovanjem. Ovladavanje nagonima je osnova emocionalne in-teligencije.

Empatija je vrsta samosvijesti;koliko dobro poznajemo svoje vla-stite emocije, vještiji ćemo biti u iščitavanju tuđih emocija. Ta vje-ština se ispoljava i njome se postižu uspjesi u kontaktima u porodici, sa bliskim ljudima, u poslov-nom okruženju, itd. Ljudi emocije teško izražavaju ri-ječima, nego prije će ih po-kazati nekim drugim zna-kovima. Sposobnost da se iščitaju neizgovoreni zna-kovi je ključ za predosjeća-nje tuđih emocija: pokret, ton u glasu, izraz lica i kroz druge neverbalne pokrete.

Islam kao najbolji smijer

Da bi čovjek uopće imaomotiv za upravljanjem emo-cijama, za uspostavljanjem reda u svom životu opće-nito, mora da postoji dobar razlog za to, razlog zbog kojeg bi se odrekao olakšica i išao nekada putem teškoće, a opet u tome vidio korist i vrijednost. Pa, koliko god savjeti psihologa, i drugih njima srodnih stručnjaka, pristizali o korisnosti savladavanja srdžbe, bježa-nja od tuge, usmjeravanju ka umje-renim pozitivnim osjećajima itd., za i najmanje pokretanje u tom smijeru potreban je održivi motiv. Nije do-voljno samo postojanje ljudskog bića u ulozi stručnjaka, motivatora koji će iznova buditi u čovjeku, na vještački način, želju za pozitivnim promjena-ma, nego je potrebna viša filozofija života, vjera koja je pokretač. Islam je Allah poslao kao najbolju uputu za pravilan čovjekov život.

Uzvišeni Stvoritelj, poznavaju-ći najbolje prirodu čovjeka, mogao je dati jedino savršenu uputu kako najbolje proživjeti ovosvjetski život,

da što manje nanosi štetu sebi i dru-gima. Bez pravih uputa, bez pravihizvora mi smo vrlo ograničeni, ma koliko naša nastojanja da dođemodo spoznaja i saznanja bila velika iusredotočena na cilj. Trudom i napo-rom, može se nešto saznati, što je uokviru univerzalnog znanja vrlo ne-znatno, ali nikako dokučiti smisao ismjernice za život koji teži idealnom.Zato su Božije riječi nešto posebno,nešto što dušu nadvladava što do-nosi ushićenje, a istovremeno nekuposebnu smirenost kada se čovjek snjima sretne. Nesumnjivo, to su ri-ječi od Jednog Jedinog, iznad svega stvorenog, bez mahana, Stvoritelja

svih svjetova. Te kur’anskeriječi, govor Uzvišenog, nesamo što ne ostavljaju čo-vjeka ravnodušnim, što po-buđuju neke posebne emo-cije, nego i bude svijest,nego momentalno počinjučovjeka preodgajati, ostav-ljaju snažan efekat na srcei dušu: uzrokuju prepozna-vanje, a onda liječenje ruž-nih navika i osobina.

Vjernikovo srce je osjet-ljivo na spomen Allaha, na Njegove riječi kada ih izgo-vara ili sluša, postaje osjet-ljivije i podložije brzombuđenju. U biti, vjernik ćesam sebe bolje spoznati, sa-znat će bolje koliko je srceželjno dobročinstva, koliko

teži vlastitoj čistoći, pa će tražiti pu-teve da joj se približi. Vidjet će koli-ko je sam griješan i koliko vlastitimgreškama sam sebi pravi prepreke za tu emocionalnu ispunjenost. Iz tog razloga će željeti da se popravi, pa ćese više preispitivati, tražit će razlogegreškama u sebi, i tako će biti objek-tivniji i pravedniji prema sebi, te na taj način biti na putu pravog samod-gajanja: uljepšavanja vlastitog života.

Srce je pokretač

Poslanik, alejhis-selam, kaže:“Zar ne? U tijelu ima jedan komadmesa koji kada je ispravan – povlačiza sobom ispravnost cijelog tijela, a kada je pokvaren, povlači za sobompokvarenost cijeloga tijela.” (Buhari1/126, Muslim 11/27,28).

Duboko zadiranje u sebe,Duboko zadiranje u sebe, u dušu, u srce, u karakteru dušu, u srce, u karakter


Čovjek je sklon nepravdi. Često to čini iz neznanja,

a povodeći se za vlastitim slabostima,

ispuštajući iz kontrole emanet

konstantnog nadgledanja

sebe, a i često pored znanja i spoznaje koje ranije stekne.

33

Dakle, srce je gospodar ostalim organima, što im ono naredi, oni

j g

izvršavaju. Pa pošto je Iblis uvi-g

dio da se sve vrti oko srca, prvo j jj

se svojim došaptavanjem na njega okomio, uljepšavajući mu sve što

j j j gj

ga zavodi s pravog puta, dajući mu j jj j

motive za griješenje. Čovjek će biti g p g p jj

zaštićen od šejtanovih spletki, za-g j j jg j j j

mki i lukavstava ako bude okrenut jj

trajnom okretanju i obraćanju Alla-hu za pomoć, ako bude istraživao

j j jj j

oboljenja srca i njegovo liječenje. Tada će njegovo srce biti usmjere-

j j j g j jj j j g

no ka Allahu i kod Njega će tražiti j g jj g

smiraj.Za održavanje budnosti srca,

potrebno je ulagati trud. Neki od koraka ka tome putu su sjećanje na Uzvišenog Allaha i učenje Kur’ana, često traženje oprosta od Allaha, obraćanje Allahu dovom i donošenje salavata na Poslanika, alejhis-selam. Budno srce je srce koje istinski voli Allaha. Ta ljubav prema Allahu je najbolja, najkorisnija i najuzvišeni-ja ljubav i ona je kao takva data za obožavanje. Robovanje je savršen-stvo ljubavi uz potpunu pokornost i poniznost.

Za upravljanje emocijamapotrebno je strpljenje

Upravljanje emocijama znači duboko zadiranje u sebe, u dušu, u srce, u karakter. Ono ne toleriše po-vršnost. To analiziranje sebe može biti bolno, jer znači priznanje vla-stitih grešaka i slabosti. Ali, vjerni-kovo višenamjensko oružje kroz du-njaluk je sabur, strpljenje. Ono mu je pomagač na tom putu, kao što mu je Allah osigurao Svoju pomoć bude li odabrao put strpljivosti.

Budite strpljivi, jer Allah je uz one koji su strpljivi! (El-Enfal, 46.).!

Upravljanje emocijama je put zaostvarenje pravde

Iman – vjera u Allaha predstavlja najvažniju stvar za duhvno i fizičko zdravlje i stabilnost. Bit vjerovanja je oslobađanje ropstva bilo kome i bilo čemu od lažnih bogova oko nas ili u nama i obožavanju jedino Allaha, Stvoritelja svega. Tek tada će naše duše biti duhovno zadovolj-nije, opuštenije i stabilnije. To unu-tarnje stanje radosti i zadovoljstva, koje se teško može opisati riječima, odražava duboko u suštini karakter nečijeg života, sreću nečijeg uma, ži-vost nečijeg srca, slobodu od stresa i zabrinutosti koji su glavni faktor pogoršanja kvalitete života današ-njeg čovjeka.

One koji vjeruju i čija se srca smire kad se Allah spomene – zaista, srca se smiruju kada se Allah spo-mene. (El-Ra’ad, 28.).

On je Taj Koji u srca vjernika mir supsti da bi vjeru svoju ojačali; Allaho-ve su vojske na nebesima i na Zemlji; Allah je Svezna-jući i Premudri. (El-Feth,4.).

Pravda je cilj islama.To je bio cilj svih ranijihposlanika.

Zaista, poslanike Svoje se znamenjima smo poslali,i po njima smo knjigu spu-stili, te Mjerilo, da bi ljudi pravično postupali, i dali smo željezo ukome je sila golema i za ljude koristili,te da bi Allah pokazao one koji poma-žu Njega i poslanike Njegove i kada ih ne vide oni; zaista je Allah Moćni i Silni. (El-Hadid, 25.).

Kur’an obiluje referencama na pravdi. Njena vezanost je naglaše-na u cijelom nizu situacija čovjeka:međuljudskim odnosima, u porodi-ci, zajednici, u interakciji među za-jednicama i nacijama, te u odnosuizmeđu čovjeka i okoline (prirode).Tu su pravda prema rođaku, prija-telju, siročetu, siromašnome, robu,putniku, potrebnom.

Na svakoj razini muslimani su oba-vezni da budu pošteni i pravedni.

Pravovjernici, predani Allahu bu-dite i pravedno svjedočite; nipošto ne dopustite da vas mržnja prema nekimljudima navede da nepravedni bude-te – pravedni budite, jer to je najbli-že bogobojaznosti, i Allaha se bojte,jer Allah dobro zna šta činite. (El-Ma’ida, 8.).


Kur’an ne samo da namdaje naznake o tome šta je pravda, nego nam također iznosi i iznova naglaša-va naše odgovornosti kao ljudskih bića da težimo pravdi. Neko je dobro izjavio kada je rekao da su emocije dobre kada su slu-ge, a loši gospodari. Emo-cije su dar Allahov kojima se dobročinstvo olakšava ukoliko naša intervencija u njihovom usmjeravanju bude prisutna.

Slijeđenje kur’anskihnaredbi ujedno znači i sli-jeđenje Sunneta Allahovog poslanika Muhammeda,

alejhis-selam, jer to Uzvišeni Allah naređuje Kur’anom. Enes ibn Ma-lik prenosi da je Resulullah, salla-llahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije-dan od vas neće biti (pravi) vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi.” (Prenose Buharija i Muslim). Tako je u ka-rakteru vjernika da voli muslimane i želi im isto što i sebi, pa kada se tru-di, prije svega u srcu se riješiti loših vibracija prema vjernicima, sebi će olakšati put ka lijepom ophođenju prema njima.

Hadisi kojima se potiče usmjera-vanje emocija u pozitivnom smijeru su mnogobrojni. Ovdje ćemo nave-sti jednu Poslanikovu, alejhis-selam, dovu kojom je molio: “Allahu, utje-čem Ti se od brige i tuge, od nemoći i lijenosti, od škrtosti i kukavičluka, od tereta duga i da me ljudi nadvla-daju.” (Buhari). Traženje pomoći od Allaha u svakome poslu, i oslanjanje na Njega, bitan je ključ i u uspjehu pri upravljanju emocijma.

Emocionalna inteligencija (EQ) se kao

termin pojavio početkom

druge polovine dvadesetog stoljeća i

danas je vrlo popularan. Nivo ove

inteligencije nije povezan sa nivoom racionalne

intelignecije (IQ).

Upute iz Kur’ana

Uzvišeni Allah nas kroz Kur’an po-tiče da pravilno usmjeravamo emocije, pa tako u suri El-Hadid kaže:

Nikakav udes nije Zemlju zadesio, niti vas, a da ga nema u Knjizi prije nego što damo da se dogodi – Allahu je to jed-nostavno sasvim. To je stoga da ne biste za onim što je promaklo očajavali i da ne biste zbog onoga što vam je dato likovali; Allah nikakve razmetljivce i hvalisavce ne voli. (El-Hadid, 22.-23.).

Ovim riječima Uzvišeni Allah pod-sjeća da sve ono što se dešava, što je bilo i što će se zbiti da je sve to već u Njego-vom znanju, predočavajući mu veliku istinu o Gospodaru svega, što opet do-vodi do objektivnog posmatranja stvari ma koje prirode bile kada zadese vjerni-ka. Kada se uz spomen Allaha, spome-ne i Njegovo sveobuhvatno znanje, to kod vjernika proširuje vidike, njegovo poimanje vječnosti i viđenje događaja predodređenim u Allahovom znanju, i njegovu dušu čini razboritom i stabil-nom prilikom susretanja sa životnim događajima.

Sve to znači da je čovjek više sklon uznemirenosti i uzrujanosti zbog doga-đaja što je udaljeniji od svijesti o Alla-hu. Stepen potpune smirenosti pri pri-hvatanju sudbine je ideal koji su rijetki postigli. Sama težnja ka njemu je ispra-van put. Tako je Ikrime, neka je Allah zadovoljan njime, rekao: “Nema niko-ga, a da se ne raduje i ne tuguje, me-đutim, učinite radost zadovoljstvom, a tugu strpljivošću.” Ovo je umjerenost islama, dostižna za prave ljude.

I kada su psiholozi i srodni struč-njaci nemoćni da liječe ljudsku dušu,Kur’an to uspijeva. Riječi Allahove

bile su i ostat će istinski li-jek za ljudsku dušu ako se budu slijedile. Tako i gore navedeni ajeti, kada dopru do vjernikovog srca, povla-če ga sa puta pretjerivanja i zadavanja sebi nepravde. Jer, nekontrolisani, nagli i pretjerani osjećaji iscrpljuju čovjeka, zadaju mu poslije boli i nemir. Iz takvih osje-ćaja, ako se duže zadrže kod osobe, potiču na nepravedne postupke i sužavaju razmišljanje.

Čovjek je sklon nepravdi. Često top j j jp j j j

čini iz neznanja, a povodeći se za vlasti-tim slabostima, ispuštajući iz kontrole emanet konstantnog nadgledanja sebe, a i često pored znanja i spoznaje koje

34

ranije stekne. Allahova mi-lost je što je poslao Kur’an, što ga je vjerniku ostavio da ga kontinuirano uči i izu-čava i podsjeća sebe tako na širinu svijeta u kojem se nalazi, svoju malenkost, ahiret kao konačnu stanicu i Veličinu Allahovu, te tako sebe vraća u red nakon što slabosti krenu ograničavati vidike.

U Kur›anu na tri mjesta stoji: ...Allah voli pravedne. (El-Ma’ide, 42., El-Hudžurat, 9., i El-Mumtehine, 8.). Molimo Allaha da nam pomogne u ovodunjalučkim zadacima i time što će nam olakšati i uljepšati put ka pra-vednosti - amin!


U biti, vjernik će sam sebe

bolje spoznati, saznat će

bolje koliko je srce željno dobročinstva,

koliko teži valstitoj čistoći,

pa će tražiti puteve da joj se

približi.

Izvori:

Ford, Brett Q., Tamir, Maya. (Aug 2012) When getting angry is smart: Emotional preferences and emotional intelligence. Emotion, Vol 12(4), 685-689.

Cary Cherniss (2000) Emotional Intelligence: What it is and Why it Matters. Paper presented at the Annual Meeting of the So-ciety for Industrial and Organizational Psychology, New Orleans, LA.

Sejjid Kutub, U okrilju Kur’ana, Sarajevo: Fakultet islamskih nau-ka, 1999.

Dr. Halid Faik el-› Ubejdi, Kur›an, nervni sistem i psihologija, Sa-rajevo (Bemust)

Dr. Asim Abdelmoneim Hussein – MDBS, MPH, PCM, The art of health promotion i Islam and the contemporary public health chall-enges

Danijel Godeman, Emocionalna Inteligencija, Beograd, 2005.Ahmed Ferid, Bistro more pobožnosti i suptilnosti, Zenica: Orga-

nizacija aktivne islamske omladine, 1999.

Kratka biografija autora

Fatima Jašarević rođena je 1984. Nakon završene

Gazi Husrev-begove medrese, upisuje Fakultet bioloških na-uka i bioinžinjeringa na Inter-nacionalnom univerzitetu u Sa-rajevu kojeg uspješno završava 2010. godine. Od stranih jezi-ka koristi se engleskim jezikom (čitanje, pisanje i konverzacija). Posvećena je istraživanju i sti-canju novih znanja koja su u dikretnoj ili indirektnoj vezi sa strukom, kao i informacija-ma koje nude rješenja za bolje i ljepše življenje. Živi i radi u Sarajevu

35

Fotopriča


Zapadni dupli standardi

36

Feljton: TAKO SE POBJEĐUJE OČAJ – 19 DIO

Islamske teme

Razmisli o Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, snazi volje, onda kada mu je njegov amidža prenio poruku Kurejšija, koji su mu nudili bogatstvo i moć samo ako prestane pozivati ljude u islam, na šta je on odgovorio: “Amidža, tako mi Allaha, kada bi mi dali sunce u desnu, a mjesec u lijevu ruku, ja ne bih odustao od onoga čime me je Allah zadužio.”

Piše: Sevla el-UdejdanPreveo i prilagodio: AbdusamedNasuf Bušatlić

Jedan vojskovođa vratio seporažen i tužan iz bitke. Nakontoga pokušavao je još nekoliko

puta poraziti neprijatelja, ali mu toJJ

nije pošlo za rukom. Razmišljajući šta da uradi i koju taktiku da primijeni,ugledao je mrava koji je pokušavao da se popne na mali pješčani brežuljak,pa je odlučio da ga posmatra, da vidišta će uraditi. Mrav se s velikim na-porom penjao do određene visine,a onda bi pao i skotrljao se na dno, iopet se penjao iz početka. Poraženivojskovođa nabrojao je 67 neuspjelihpokušaja malog mrava da se popne na vrh pješčanog brežuljka, i tek šezdesetosmi put je uspio. Vojskovođa je odmalog mrava naučio veliku i korisnulekciju, odlučno je krenuo u novu bit-ku i pobijedio.

Budi i ti od onih koji ne odustajui koji su uporni u pokušajima do us-pjeha. Zar misliš da je Tomas Edisonodjednom izumio žarulju sa ugljenomniti koja je desetljećima služila za ras-

vjetu prije izuma žarulje sa metalnom niti?! On je pokušavao više od 1.000 puta, i na kraju uspio.

Gledaj na problem sa optimizmom

Poznati fizičar i nobelovac, AlbertAjnštajn, rekao je: “Prirodno je da svaki čovjek ima problema u životu, ali najveći problem je način na koji mi gledamo na problem. Kada,naprimjer, dođe do erupcijevulkana u određenom mjes-tu, neki to vide kao izvorkatastrofe i uništenja života i životne sredine, dok drugiu tome vide oplodnju zemljei mogućnost da se dođe dobogatih nalazišta rude i pri-liku za proučavanje zemljineutrobe.”

Jedan od najpoznatijihsvjetskih predavača o razvo-ju i napretku čovječanstva,Ibrahim Fekki, rekao je:“Otišao sam u Kanadu1978. godine, i svi ljudi kojesam sreo, ubjeđivali su meda je bolje za mene da se štoprije vratim u svoju državu,jer u Kanadi se, što se posla tiče, nema šta tražiti. Nisamobraćao pažnju na njihovepriče i u toku 24 sata, tražećibilo kakav posao, ponuđenomi je da perem posuđe ujednom resotranu, što samodmah prihvatio. Nakon osam godina napornog rada, postao sam direktor jednog hotela, a nedugo zatim postao sam generalni direktor lanca hotela sa pet zvjezdica u Kanadi.”

Danas je dr. Ibrahim el-Fekki pred-sjednik Upravnog odbora Američkog instituta za neuro-lingvističko pro-gramiranje. Zatim, osnivač i pred-sjednik kanadskog Centra za neuro-lingvističko programiranje, član Up-

ravnog odbora svjetske organizacijeCIOBS, doktor metafizičkih znanostina Univerzitetu u Los Anđelesu, i ima 23 diplome iz psihologije, upravljanja,prodaje i marketinga.

Autor je mnogih knjiga koje su pre-vedene na engleski, francuski i arapski,i koje su prodate u milionskim tiražima diljem svijeta. Bio je trener i instruktorza više od 500.000 ljudi na svijetu.

Zato, ne odustaj tako la-hko i brzo, nakon što doživišpad. Pokušaj ponovo i ne bojse poraza. Sigurno ćeš usp-jeti, samo ako nastaviš sa in-tenzivnim pokušajima i akoustraješ do cilja.

Ubica, a džennetlija

Ovo je priča o čovjekukoji se ogriješio prema sebi, toliko da se pretvorio u mon-struma i zločinca koji je ubiostotinu ljudi. Pa, koji je togrijeh, nakon širka, odnosnopripisivanja Allahu sudru-ga, veći od ubistva nevinog čovjeka?! No, i pored svihzlodjela, u njegovom srcuje ostao trag dobra i tračak nade koji mu je govorio da treba da se pokaje i zatražioprost od Allaha za svoje gri-jehe. S tim ciljem on je kre-nuo da traži učenjaka koji ćemu objasniti njegovo stanje i

otškrinuti vrata nade i pokajanja. Zbog silne želje da se očisti od grijeha, onnije pitao za bilo kakvog učenjaka, većza najučenijeg čovjeka u vjerskim pita-njima kako bi ga njegov odgovor smi-rio i obradovao. Ljudi su ga uputili na jednog pobožnjaka, koji je vrijeme pro-vodio u ibadetu. Na žalost, često se desida kod takvih isposnika i pobožnjaka ima mnogo formalne pobožnosti, a malo znanja. Griješni čovjek je našao

Osmijeh je bio uzrokOsmijeh je bio uzrok njegovog primanja islamanjegovog primanja islama


Ne gubi samo-pouzdanje, jer

nema ništa štetnije za

čovjeka od toga da nije siguran u sebe, a stvar

koja najviše i najbrže ruši

povjerenje u sebe jeste neznanje o

sebi, a najveće neznanje o

sebi je samo-ponižavanje i sprječavanje duše da se natječe s drugima u

dobru.

37

pobožnjaka i izložio mu svoju situaciju. Pobožnjaku su se njegovi grijesi učinili toliko velikim da je konstatirao da za njega nema nade i da mu Allah neće oprostiti. Razočaran i ljut zbog takvog odgovora, grješnik je ubio i pobožnja-ka, što je bilo njegovo stoto ubistvo. No, i pored toga što se razočarao u pobožnjakov odgovor, on nije izgubio nadu, već se nastavio raspitivati za naj-učenijeg čovjeka. Ljudi su ga uputili na čovjeka koji nije bio samo učenjak, već i istinski odgajatelj. Kada su se sre-li, grješnik mu je objasnio svoj slučaj, a onda ga je upitao: “Reci mi, ima li za mene pokajanja, nakon svih grijeha koje sam počinio?” Mudri i pobožni učenjak mu je odgovorio: “A ko je taj koji se ispriječio između tebe i pokaja-nja?!” Kao da je želio reći: “Stvar je tako jednostavna da ne zahtijeva mnogo raz-mišljanja niti propitivanja. Vrata tevbe i pokajanja su otvorena do Sudnjega dana. Za Allaha nema velikog grijeha da ga neće oprostiti, nakon iskrenog pokajanja, jer Njegova milost je more bez obala i ona obuhvata svaku stvar.” I ovaj mudri učenjak nije stao samo na tome, već je griješniku ukazao i na put i način kako će se pokajati. Rekao mu je da mora promijeniti način svog života i pokvarenu sredinu u kojoj je živio, a

koja ga je stalno podsjećala na grijehe koje je počinioi podsticala na nove, te da ode u drugo mjesto gdje ima mnogo dobrih i pobožnihljudi i da se u takvom ambi-jentu odgaja. Grješnik je bioiskren u svojoj namjeri da sepokaje, i odmah je krenuoda izvrši to što mu je učenjak predložio. Međutim, kada jebio na pola puta do mjesta gdje su živjeli moralni i pobožni ljudi,zatekla ga je smrt. U trenutku smrti, a prije nego što je ispustio dušu, on selicem okrenuo prema mjestu u koje jepošao, toliko je žudio za pokajanjem i čišćenjem od grijeha. U vezi njegovog slučaja raspravljali su se meleki milostii meleki kazne. Ovi drugi su kazali da je on bio bliži mjestu iz kojeg je po-šao, da je ubica koji nikada nikakvo dobro nije učinio, te da su zbog toga oni zaduženi za njega. Meleki milostisu kazali da se on iskreno pokajao, da zbog toga zaslužuje Alalhovu milosti da su oni za njega zaduženi. Nakontoga, Allah je poslao još jednog meleka u ljudskom obliku koji im je naredioda izmjere udaljenost između umrlog čovjeka i mjesta iz kojeg je pošao, kao iizmeđu njega i mjesta u koje je pošao.


Zatim je Allah, dž.š., nare-dio mjestu u koje je pošao da se približi, a mjestu iz kojeg je pošao da se udalji od mr-tvog grješnika. Nakon toga, meleki su ustanovili da je onbliži mjestu u koje je pošao, i brigu o njemu preuzeli su meleki milosti i Alalh mu je oprostio sve grijehe kojeje počinio. Ova priča otvara vrata nade svakom grješniku

i objašnjava nam veličinu i širinu Alla-hove milosti i primanja iskrenog poka-janja, ma koliko grijeha čovjek počinio prije toga.

Ko misli da Allahova milost nemože obuhavatiti sve grijehe, bez obzi-ra na njihovo mnoštvo i veličinu, on o Allahu loše misli, a ko je siguran od Allahove kazne taj samim tim čini je-dan od najvećih grijeha, kao i onaj koji gubi nadu u Allahovu milost.

Čovjek koji je pojavnost gledao očima srca

Optimizam je svjetiljka, pa budiprijatelj s optimistima i okoristi se njihovim svjetlom. Također, budi i ti uzor drugima u optimizmu, u vedrini duha i lijepom mišljenju o Allahu.

Ne tuguj, jer tvoja tuga

raduje tvog neprijatelja,

ljuti prijatelja, veseli

zavidnika i predstavlja

ti stvarnost u ružnom svjetlu.

Mnogi ljudi žele da imaju prijatelje i ništa više,ali je važnije od toga da sebiizabereš prijatelje optimistekoji će ti dati snagu da sehrabro suočiš sa životom iživotnim iskušenjima.

Prenosi se da je jedan čo-vjek dugo vremena boravio ubolnici, ležeći na leđima, jer jebio nepokretan. S njim u sobibio je još jedan bolesnik kojije imao krevet pored prozora i koji je svom bolničkom dru-gu stalno pričao o ljepotama koje je gledao kroz prozor.Tako mu je jednog dana re-kao: “Vani je vrijeme svježe,pada kiša, a ljudi veselo i ra-zdragano trče da se sklonu odkiše.” Drugi dan je gledao upark i pričao mu o krošnjatim zelenimstablima i raznovrsnom cvijeću koje se unjemu nalazilo. Treći dan mu je pričaoo susretu dvojice prijatelja koji se izgleda nisu dugo vidjeli, o njihovom smijehu itoplom, prijateljskom razgovoru. I takoje činio svaki dan. Međutim, jednog dana su tog čovjeka premjestili u drugusobu, i odjednom je nestalo njegovog veselog glasa koji je svakodnevno pričaosvome prijatelju o ljepotama pojavnog ži-vota koji je gledao kroz prozor. Kasnije jetaj paraplegičar saznao da je čovjek kojimu je svaki dan pričao najljepše priče ibudio mu optimizam, zapravo potpunoslijep, da on, od onoga što mu je ispri-čao, ništa nije vidio svojim očima, da jeprozor pored kojeg je bio njegov krevetvrlo mali i krzo njega dopire vrlo slaba svjetlost, već je on životnu stvarnost čitaosvojim srcem i gledao okom unutrašnjesreće i beskrajne nade.

Berićet i uspjeh su u ranom ustajanju

Amerikanac Teryy Vine-berg imao je običaj da svako jutro rano ustane da poku-pi kese za smeće čiji sadržaj su na sve strane raznosile i jele životinje i razni kukci i insekti. To rano sakuplja-nje kesa smeća i pomaganje uličnim čistačima u njiho-vom poslu, podstaklo ga je na korjenito istraživanje tog problema. Nakon tro-godišnjeg istraživanja on se pojavio sa svijetlocrvenim kesama iz kojih se širio miris metvice.

Istraživanje Terriya injegovog prijatelja hemičara

otkrilo je da je uobičajena boja kesa za smeće bijela i crna, i njih vide životinje, insekti i kukci, i te boje ih privlače. Međutim, boja koja se ne vidi toliko jas-no, je crvena boja. Njihovo istraživanje je također pokazalo da je debljina uobičajenih kesa za smeće takva da životinje i insekti lahko mogu namiri-sati sadržaj kesa. Zbog toga je on diza-jnirao deblje kese koje su smanjivale sposobnost kod životinja i insekata da osjete miris sadržaja kesa.

Početak 2003. godine bio je u znakuTerriyevog istraživanja i širenja ideje, a već početkom 2004. godine, on je, s kreditom od 50.000 dolara koji mu je trebao pokriti troškove, osnovao firmu za proizvodnju novih kesa za smeće. Prvi proizvodi njegove firme stigli su u toku te godine i oni su nagovijestili dobru zaradu i proširenje firme. Sve ve-like prodavnice u Americi pohrlile su

38

kupiti njegove kese, a on sam planira rezultate svog znanstvenog otkrića is-koristiti u budućnosti ne samo u ko-mercijalne svrhe. Očekivana zarada od kesa koje su se našle na više od 100 velikih trgovačkih centara u Americi, kreće se i do dva miliona dolara.

Dakle, moramo se složiti da post-oje ljudi koji svoje životne poteškoće i poteškoće drugih ljudi, iskoriste za razmišljanje i planiranje, kako bi svi-jetu otvorili vrata uspjeha i sreće za ko-jom tragaju.

Volja je moć i snaga

Uspjeh je povezan sa snagom volje. Sve dok ne budeš posjedovao jaku volju bit ćeš neuspješan. Onaj ko posjeduje snažnu volji on upravlja i kontrolira svoje ponašanje i usmjerava i određuje svoje ciljeve.

Razmisli o Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, snazi volje, onda kada mu je njegov amidža prenio poruku Kurejšija, koji su mu nudili bogatstvo i moć samo ako prestane pozivati ljude u islam, na šta je on odgovorio: “Amidža, tako mi Allaha, kada bi mi dali sunce u desnu, a mjesec u lijevu ruku, ja ne bih odustao od onoga čime me je Allah zadužio.”’

Rasporedi svoje vrijeme kako bi ga što bolje i kvalitetnije iskoristio, a planiranje neka bude dokaz toga.

Nada u životu vjernika

Kada učenik ili student bude očajavao u pogledu uspjeha, on će pobjeći od knjiga i pera, postat će mu tijesna i kuća i škola, neće mu koristiti nikakva preda-vanja niti savjeti, niti pak položaj i ugled u društvu. On se neće smiriti sve dok mu se vrati jedan stvar koja je rješenje za ovaj problem, a to je nada. Kada se vrati nada, problem je riješen.

Slično je i sa bolesnikom. Kada bolesn-ik postane očajan u pogledu izlječenja, on zamrzi doktore, lijekove i apoteke, stijesni mu se grudima i život mu postane besmis-len i težak. I neće mu se povratiti vjera u izlječenje, sve dok mu se ne vrati nada. Tako je u cjelokupnom ljudskom životu, kada očaj savlada čovjeka njemu sve post-ane crno i on ima osjećaj da su pred njim sva vrata i svi izlazi zatvoreni. Očaj je tihi ubica ljudskog duha i kočničar ljudskih aktivnosti. U takvom ambijentu nema proizvodnje, nema truda, rada, plani-ranja, niti osjećaja i potrebe za pzotivnim djelovanjem. Očaj je saputnik nevjerstvu, kao što je nada saputnik vjerovanju na šta aludira i dio kur’anskog ajeta iz sure Jusuf: “Samo nevjernici gube nadu u Allahovu mi-lost.” (Jusuf, 87.), kao i ajet: “Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.” (El-Hidžr, 56.).


Ko misli da Allahova

milost ne može obuhavatiti sve grijehe, bez obzira na njihovo mnoštvo i

veličinu, on o Allahu loše misli, a ko je siguran od

Allahove kazne taj samim

tim čini jedan od najvećih

grijeha, kao i onaj koji gubi

nadu u Allahovu milost.


Očaj posebno dolazi do izražaja prilikom većih iskušenja i udaraca sud-bine, kao što stoji u sljedećem ajetu: Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava. (El-Isra’, 83.). Iz ovoga je izuzeta samo jedna skupina koja je spomenuta u sljedećim ajetima: Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. A ako ga blago-datima obaspemo, poslije nevolje koja ga je zadesila, on će sigurno reći: “Nevolje su me doista napustile!” On je doista umišljen i razmetljiv, osim strpljivih i onih koji dobra djela čine. Njih čeka oprost i nagrada velika. (Hud, 9.-11.). Očajnik se zavjetovao na poslušnost šejtanu, koji mu došaptava i ubacuje ružne misli, podstiče na očaj i beznađe, tako da njegovim životom ne prestaje teći rijeka očaja.

Preko osmijeha primio islam

Šejh Nebil el-‘Ived, u svom pre-davanju “Priče iz naše stvarnosti”, spominje slučaj jednog Amerikanca koji je primio islam, a o kojem mu je pričao šejh Muhammed Hassan, koji je bio prisutan kada je taj Amerika-nac izgovorio šehadet. Naime, Mu-hammed Hassan je držao predavanje u Americi i u toku predavanja ustao je jedan musliman i prekinuo šejha, rekavši mu da je s njim došao jedan Amerikanac koji želi primiti i javno izgovoriti šehadet. Šejh se tome obra-dovao i pozvao je Amerikanca da pri-đe. Zatim ga je upitao: “Šta te je privu-klo islamu i zašto želiš primiti islam?” Odgovorio je: “Ja sam biznismen, vla-snik sam nekoliko velikih kompanija i posjedujem ogromno bogatstvo, ali i pored toga nikada u životu nisam osjetio sreću u svom srcu. Kod mene je radio jedan musliman iz Indije, imao je vrlo skromna primanja, ali i pored toga, nikada nisam ušao kod njega, a da ga nisam zatekao nasmi-janog. U čudu sam samom sebi govo-rio: ‘Ja sam vlasnik velikih kompanija i ogromnog bogatstva, a ovaj čovjek je, u odnosu na mene, pravi siromah, ali je i pored toga uvijek nasmijan i sretan.’ Jedanput sam došao kod njega i rekao sam mu da želim s njim razgo-varati. Upitao sam ga šta je razlog pa je uvijek nasmijan, a on mi je odgovo-rio: ‘Ja sam musliman, vjerujem da je samo Allah, Bog i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov po-slanik.’ Ponovo sam ga upitao da li to znači da je musliman cijelog života sretan i nasmijan, a on mi je potvrdno odgovorio. Kada sam ga upitao, kako je to moguće, on mi je citirao hadis Muhammeda, sallallahu alejhi ve se-

llem, u kojem je rekao: ‘Čudna je stvar vjernika, njemu je uvijek dobro. Ako ga snađe neko iskušenje, on se strpi i bude mu dobro, a ako mu Allah poda-ri neku blagodat, on zahvaljuje Allahu i bude mu dobro.’ Nakon toga, Ame-rikanac je pred prepunim mesdžidom izgovorio šehadet i počeo je plakati. Na šejhovo pitanje, zašto plače, odgovorio je: “Tako mi Allaha, osjetio sam radost u srcu kakvu nisam osjetio u toku cije-log života.”

Zato, vjerniče, budi nasmijan, možda će tvoj osmijeh i drugima odagnati brigu i tugu.

Ne tuguj!

Jer, tuga će te vratiti u prošlost, plašit će te budućnošću i učinit će da zaboraviš na sadašnjost.

Ne tuguj, jer tuga će ti zarobiti srce, ugasiti svjetlo na licu i uništiti svaku nadu.

Ne tuguj, jer tvoja tuga raduje tvog neprijatelja, ljuti prijatelja, veseli zavid-nika i predstavlja ti stvarnost u ružnom svjetlu.

Ne tuguj, jer tuga neće vratiti iz-gubljeno, niti oživjeti mrtvog, niti će spriječiti odredbu, niti donijeti korist.

Ne tuguj, jer tuga je od šejtana, ona je upropaštavajući očaj, stalno beznađe i sigurni neuspjeh.

Ne tuguj, ako si učinio veliki grijeh, pokaj se, ako si nešto zgriješio zatraži oprost od Allaha i popravi svoje stanje, jer, Allahova milost je more bez obala, a vrata pokajanja su otvorena i pokoja-nje Allah prima.

Ne tuguj sve dok činiš dobročin-stvo ljudima, jer je dobročinstvo put do sreće.

Ne tuguj, jer se dobro djelo na-građuje od deset do sedamdeset puta, a kazna za loše djelo je samo onoliko koliko je ono teško.

Ne tuguj, ta ti imaš Kur’an, zikr, namaz, sadaku i mnoštvo drugih do-brih djela koja će te usrećiti.

Ne predaji se brizi i očaju kroz bes-posličarenje i upropaštavanje vremena, već abdesti, klanjaj, uči, radi dobra dje-la i nadaj se!

Mudri savjeti

Počni od sebe, jer je glavni put do uspjeha u promjeni vlastitog stanja, kao što stoji u Kur’anu: Allah neće pro-mijeniti stanje jednog naroda dok taj na-rod ne promijeni sam sebe.

Ne gubi samopouzdanje, jer nema ništa štetnije za čovjeka od toga da nije siguran u sebe, a stvar koja najviše i najbrže ruši povjerenje u sebe jeste ne-znanje o sebi, a najveće neznanje o sebi je samoponižavanje i sprječavanje duše da se natječe s drugima u dobru.

Izgrađuj sebe tako što ćeš odrediti svoje dobre i slabe tačke, i znaj da su Allahu najdraža djela ona na kojima čovjek ustrajava pa makar bila i mala.

Pitali su mudraca: “Od koga si naučio mudrost?” Odgovorio je: “Od slijepca, on nikada ne spusti nogu na zemlju, a da prije toga štapom ne pro-vjeri gdje će stati.”

Upitali su Napoleona: “Kako uspi-jevaš uliti samopouzdanje u svoje voj-nike?” Odgovorio je: “Tako što im na tri tvrdnje odgovorim sa tri prijedloga. Onome koji kaže: ‘Ne mogu!’, ka-žem: ‘Pokušaj!’ Onome koji kaže: ‘Ne znam!’, kažem: ‘Nauči!’ Onome koji kaže: ‘Nemoguće je!’, kažem: ‘Probaj!’”

40

Ubistvo Husejna, 14 stoljeća poslije, historijske činjenice i ideološke zloupotrebe (II)

Islamske teme

Suština problema, na koju je Ibn ‘Abbas, radijallahu ‘anhu, pokušao ukazati Husejnu, nije bila u njegovom političkom stavu, niti u njegovom odlasku u Kufu, što se na prvi pogled moglo zaključiti, nego u činjenici da je Kufa imala svog namjesnika i da je u administrativnom i upravnom smislu pripadala emevijskoj državi, i bilo kakva politička inicijativa na tom području, bez obzira na sve ‘’olakšavajuće’’ okolnosti (Husejnov autoritet, broj pristalica, Jezidova nekompetentnost), nosila je sa sobom rizik konfrontacije, pa i otvorenog vojnog sukoba sa tamošnjim vlastima, a obzirom da su stanovnici Kufe bili odranije poznati po svojoj izdajničkoj i prevrtljivoj naravi, ne bi uopće bilo teško predvidjeti kakav bi bio krajnji ishod tih sukoba.

PRIPREMIO: Semir Imamović

Kada je Jezid saznao za tajnuKKmisiju Muslima ibn ‘Aki-KKla, smjesta je naredio svomKKnamjesniku u Basri ‘Ubjedullahu ibnZijadu da ga pronađe i pogubi. U prat-nji nekolicine basranskih prvaka, IbnZijad se odmah uputio prema Kufi.Njegovi špijuni su vrlo brzo ušli u trag Ibn ‘Akilu i uhapsili ga. Dok su bilina putu prema Ibn Zijadu, Ibn’Akil jezaplakao, a na pitanje njegovih svod-nika: ‘’Zašto plačeš, zar ljudi poputtebe nisu spremni umrjeti za svojeideale? on im je odgovorio: ‘’Tako mi Allaha, ne plačem zbog sebe, niti opla-kujem svoju smrt, nego plačem zbog zle kobi koja bi mogla zadesiti moje rođake,koji uskoro dolaze u Kufu. Plačem zbog Husejna i njegove porodice.’’ Svom pra-’tiocu Omeru ibn Sei’du oporučio jeda, umjesto njega, vrati dug u iznosuod 700 dirhema, koje je, po dolaskuu Kufu, posudio; da od Ibn Zijada iz-

moli njegovo mrtvo tijelo i dostojan-stveno ga ukopa, i, na kraju, da poša-lje nekoga ko će obavjestiti Husejna o novonastalim okolnostima i pokuša ga nagovoriti da se vrati u Mekku.1

Ashabi pokušavaju odvratiti Husejna od njegovog nauma

Koliko god je važno proniknuti usuštinu Husejnove političke fi lozofi je, na kojoj se, kasnije, baziralo njegovo cjelokpuno djelovanje, isto toliko je važno znati u kakvom ambijentu se sve to dešavalo i kakvo su mišljenje, o njegovim političkim stajalištima, imali drugi ugledni ashabi i uče-njaci. Samo ukoliko bude-mo raspolagali cjelovitim ikvalitenim informacijama io jednom i o drugom, moćićemo sklopiti kompletnusliku o onome što se zai-sta desilo u tim tmurnimvremenima, a ako se jošuz to oslobodimo ideološ-kih predrasuda, to će nas,bez sumnje odvesti potpu-no ispravnim i činjeničnoutemeljenim zaključcima.Generalno gledajući, međuashabima i uglednim mu-slimanskim prvacima, vla-dalo je gotovo jedinstvenomišljenje da bi Husejnov odlazak u Irak i formiranjeparalenog sistema vlasti mo-gao biti krajnje opasan i sa dalekosežnim posljedicama,kako po njega i njegovu po-rodicu, tako po cjelokupnumuslimansku zajednicu.Zato su, svim silama, na-stojali kod Husejna probu-diti osjećaj odgovornosti za vlastitim i životima drugihmuslimana, vjerujući da jeto upravo najjači adut kojeg su u tom momentu mogli upotrjebiti. Naredni historijski navodi će nam, na najutentičniji način, dočarati svu dra-matičnost tog trenutka i silinu emocija koje su navirale iz iskrenih mu’minskih srca, i koje je teško bilo kontrolisati.

Omer ibn Abdurrahaman ibnHaris ibn Hišam el-Mahzumi pripo-vijeda: ‘’Kada je Husejn, radijallahu

anhu, primio prva pisma iz Iraka, ispremio se za odlazak u Irak, ušaosam kod njega, i, nakon zahvaleAllahu, dželle šenuhu, rekao mu:‘Sinko moj, došao sam ti uputiti sa-vjet, naravno ukoliko si spreman da me saslušaš, u suprotnom, zadržat ćuto za sebe, i ponašat ću se kao da seništa nije dogodilo.’ ‘Reci slobodnoono što ti ne je na umu, jer, tako miAllaha, ti nisi ti od onih koji stva-ri pogrešno razumijevaju i tumače,niti od onih koji bi me na loše nave-li’ – odgovorio je on. Rekao sam mu:‘Do mene su doprle vijesti o tvomputovanju u Irak. Ako je to istina,

onda ti moram reći, da seiskreno pribojavam za tebe,jer ideš u zemlju koja ima svoje namjesnike i vladare,i u kojoj svaki vladar ima svoj vlastiti trezor, a ljudiobično robuju dinaru i di-rehmu, i nije isključeno da se protiv tebe okrene onajko ti je, dojučer, obećavaopomoć i podršku.’ Nakonšto je pomno saslušao mojeriječi, srdačno mi se zahva-lio, zamolio Allaha da me,zbog svega toga, obilato na-gradi, i još kazao kako muje sasvim jasno da sam ja njegov iskreni savjetnik, da zborim mudro i pametno, ida kod njega uživam poseb-no mjesto, bez obzira šta sedesilo, i kakvu odluku na kraju donio.’’2

Prenosi se, također, da je Abdullah ibn Abbas, ra-dijallahu ‘anhu, rekao Hu-sejnu, kada je saznao da sesprema za odlazak u Irak:‘’Ljudi pričaju da odlaziš uIrak. Volio bih, lično iz tvo-jih usta, čuti šta si naumioučiniti? ‘’ ‘’Naumio sam,

ako Allah da, koliko je danas ili naj-dalje sutra, poći u Irak’’ – odgovorioje on. ‘’Molim Allaha da te zaštiti odsvakog zla! – rekao mu je Ibn Abbas,a zatim ga je posavjetovao: ‘’Ako su tepozvali ljudi koji su prethodno svr-gnuli svoga vođu, uspostavili novuvlast i porazili svoje protivnike, pođikod njih, ali ako si dobio poziv od lju-

Oni su srcem uz tebe, Oni su srcem uz tebe, a sablje su im uz Benu Umejjea sablje su im uz Benu Umejje


To nam također govori jednu

drugu stvar, da je Ibn ‘Abbas,

za razliku od Husejna, radijallahu

‘anhuma, cjeli problem oko Jezidovog

izbora za halifu i njegove negativne

implikacije, pokušao sagledati

iz različitih uglova, kako onog etičko-moralnog i šerijatsko-pravnog,

tako i onog političkog,

sociološkog i strateškog

41

di koji već imaju vladara, koji njima suvereno upravlja i čiji službenici od njih redovno ubiru zekat, onda znaj da te pozivaju u rat i borbu, i nisam siguran da te, u tom slučaju, neće prevariti, slagati, postupiti suprotno tvojim naređenjima, ostaviti te na cjedilu, nahuškati druge ljude protiv tebe i pretvoriti se u tvoje najljuće ne-prijatelje.’’ ‘’Zamolit ću Allaha da me uputi na ono što je dobro, pa ću još jednom, podrobnije razmisliti o sve-mu’’ – bile su riječi Husejna, iz kojih se nazirala zabrinutost i neodlučnost. A onda je Ibn Abbas, još odlučnije, re-kao: ‘’Amidžiću moj, ne mogu a da ti ne kažem, da se ustinu bojim za tebe: odlazak u Irak bi te mogao koštati ži-vota. Irački narod je prevrtljiv i sklon prevari i malverzacijama, zato te još jednom molim da ne ideš kod njih. Bolje je da ostaneš u ovom gradu, u kojem uživaš ugled i poštovanje. Ako je onima koji te pozivaju, uistinu stalo do tebe, neka protjeraju svoje nepri-jatelje, i tek pošto to urade, prihvati njihov poziv. Ako već insistiraš na odlasku, onda idi u Jemen, jer tamo postoje utvrde i brežuljci, prostrano je i široko. To je, također, zemlja u kojoj je tvoj otac imao veliki broj prista-lica. Tamo ćeš biti daleko od svakog zla. U isto vrijeme, moći ćeš se do-pisivati s ljudima, slati im svoje iza-slanike i primati delegacije.’’ Husejn ga je pažljivo saslušao, a zatim rekao: ‘’Amidžiću moj, ja znam da si iskren i dobronamjeran prema meni, i da mi želiš dobro, ali ja sam donio čvrstu odluku koju ne namjeravam, niukom slučaju, mijenjati.’’ Nakon ovih ja-snih rječi, Ibn ‘Abbas je shvatio, da bi svaka dalja rasprava, o ovom pitanju, bila bespredmetna i predstavljala bi gubitak dragocjenog vremena. S dru-ge strane, bio je i više nego svjestan opasnosti koje su vrebale Husejna i njegovu porodicu na ovom, krajanje opasnom putovanju, i zato je još jed-nom pokušao apelovati na njegovu sa-vjest ‘’da, ako je već donio čvrstu od-luku, koju ne želi mijenjati, bar ostavi u Mekki ženske članove porodice, jer bi mu se moglo desiti ono što se desilo Osmanu, radijallahu ‘anhu, nekoliko godina ranije, da bude ubijen na oči, njemu najbližih i najdražih, ljudi.’’ Još mu je rekao: ‘’Tako mi onoga, pored kojeg drugog Boga nema, kada bi znao da ćeš me poslušati, uzeo bih te za ruku i držao sve dok ti ljudi ne daju prise-gu.’’3’’ . Ni veliki autoritet kojeg je Ibn Abbas uživao kod Husejna, ni jaka rodbinska i emotivna veza kojom su bili vezani, ni sva ova silna upozore-nja, nisu bili dovoljni da bi Husejna odvratili od njegovog nauma.

Sabljom protiv srca

Suština problema, na koju je Ibn ‘Abbas, radijalla-hu ‘anhu, pokušao ukazatiHusejnu, nije bila u njego-vom političkom stavu, nitiu njegovom odlasku u Kufu,što se na prvi pogled moglozaključiti, nego u činjenicida je Kufa imala svog namje-snika i da je u administra-tivnom i upravnom smislupripadala emevijskoj državi,i bilo kakva politička inici-jativa na tom području, bez obzira na sve ‘’olakšavajuće’’okolnosti (Husejnov autori-tet, broj pristalica, Jezidova nekompetentnost), nosila jesa sobom rizik konfronta-cije, pa i otvorenog vojnog sukoba sa tamošnjim vla-stima, a obzirom da su sta-novnici Kufe bili odranijepoznati po svojoj izdajničkoji prevrtljivoj naravi, ne biuopće bilo teško predvidjeti kakav bi bio krajnji ishod tih sukoba. To nam također govori jednu drugu stvar, da je Ibn ‘Abbas, za razliku od Husejna, radijallahu ‘anhuma, cjeli problem okoJezidovog izbora za halifu i njegove ne-gativne implikacije, pokušao sagledatiiz različitih uglova, kako onog etičko-moralnog i šerijatskopravnog, tako ionog političkog, sociološkog i strateš-kog, jer je samo tako bilo moguće doćido jednog sveobuhvatnog i za aktuelnitrenutak prikladnog rješenja, kojim birizik, političke akcije koju je pokrenuoHusejn, bio sveden na najmanju mo-guću mjeru.


Jedan od onih, koji jeHusejna pokušao, odvratiti od odlaska u Irak, bio je po-znati arapski pjesnik El-Fire-zdek ibn Galib. Njih dvojica su se sreli u mjestu Seff ah, na putu između Hunejna iMekke4, i tom prilikom Fi-rezdek mu je rekao: ‘’Ljudi su srcem uz tebe, a sabljama uz Benu Umejje. Allahova odredba, koju se događa na nebesima, provodi se na zem-lji. Bit će ono što Allah hoće. Svaki dan On se nečim zani-ma. Ako ti se, Allahovom vo-ljom i odredbom, desi ono štopriželjkuješ, zahvali Mu se na blagodatima, On je taj koji čovjeku ukazuje put zahva-le, a ako te zadesi ono čemu se nisi nadao, onda znaj da Allah nije nepravedan prema onome ko u srcu svome nosi istinu, i u čijoj nutrini se krije bogobojaznost.’’5’’

Nekako u isto vrijemeHusejnu je stiglo pismo od Abdullaha ibn Dž’afera ibn ebi Taliba, u kojem je pisalo: ‘’Kada ti dođe ovo pismo, ti ćeš vjerovatno već biti na putu za Irak.Molim te, da ga, radi Božijeg rizaluka, pročitaš i razmisliš o svemu. Bojim se da bi tamo gdje ideš, mogao nastradatii ti i tvoja porodica. Ako se tebi nešto desi, nestaće svjetlosti na zemlji, jer tisi putokaz upućenim i nada vjernika.Nemoj žuriti, uskoro dolazim do tebe.’’ Nakon toga Abdullah je posjetio ‘Amra ibn Sei’da ibn el-’Āsa, Jezidovog namje-

g j p j

snika u Mekki, i zamolio ga da pošalje Husejnu dopis u kome će mu garanto-vati sigurnost i oporučiti dobročinstvo

Generalno gledajući,

među ashabima i uglednim

muslimanskim prvacima,

vladalo je gotovo

jedinstveno mišljenje da bi Husejnov

odlazak u Irak i formiranje paralenog sistema

vlasti mogao biti krajnje opasan i sa

dalekosežnim posljedicama, kako po njega

i njegovu porodicu, tako po cjelokupnu muslimansku

zajednicu.

i održavanje rodbinskih veza,a kojeg će ovjeriti svojimpečatom, i zamoliti ga da sevrati. ‘Amr ibn Se’id mu jerekao da napiše šta god želi, ida će on, na kraju, dati služ-benu saglasnost na njegov dopis. Svjestan da je ograni-čen vremenom, Abdullah seodmah dao na posao. Ubrzoje dopis bio gotov. Ponudioga je ‘Amru ibn Se’idu na službenu ovjeru i tom prili-kom ga zamolio da dopustiJahji ibn Se’idu, svome bra-tu, da pođe zajedno sa njim ipomogne mu u ovoj plemenitoj misiji.Efekat kojeg je Abdullah ovim putemželio postići jeste da cjeli slučaj digne na jedan ozbiljniji nivo, u čemu je i uspio.Njegovo pismo dobilo je službenu ovje-ru, a dodijeljen mu je i pomoćnik. To jebio Jahja ibn ‘Seid, namjesnikov brat.Njih dvojica su, nedugo zatim, sustigliHusejna i pročitali mu dopis. Dâli susve od sebe kako bi ga ubijedili da neide u Irak. Kao i sve svoje ranije sago-vornike, Husejn, radijallahu ‘anhu, jeučtivo saslušao, a potom im je saopćioda je njegova odluka konačna i da jenema namjeru mijenjati, naročito na-kon što je usnio san, u kojem mu je,kako je naveo, Poslanik, sallallahu alejhive sellem, naredio da ustraje u svom na-umu, bez obzira kakve bile posljedice.6

Boj se Allaha, ne okreći ljude jedneprotiv drugih!

Zanimljivo je, u ovom kontekstu,spomenuti da je jedan dio istaknutihashaba, radijallahu ‘anhum, Husejnovuodluku da se politički suprostavi Jezi-du, protumačio kao hurudž ‘alel imam(pobunu protiv islamskog vladara), ali ikao nagovještaj velikog zla koje će se de-

siti islamskom ummetu7. Svi oni su uputili dirketan savjet Husejnu, radijallahu ‘anhu, da ne čini ništa što bi pred-stavljalo nepokornost musli-manskom vladaru, narušilo jedinstvo islamskog ummeta i dodatno zakomplikovalo situaciju. U tom smislu, naj-značajnima se čine preporu-ke trojice ashaba, Džabira ibn ‘Abdullaha, Ebu Seida el-Hudrija i ‘Abdullaha ibn Omera8, koje su oni, svako iz svog ugla, dali Husejnu, radijallahu ‘anhum. Džabir

ibn ‘Abdullah, radijallahu ‘anhu, je, po-što je čuo za Husejnove političke pla-nove, otišao njegovoj kući, i rekao mu, bez ikakvog okolišanja: ‘’Boj se Allaha, i ne okreći ljude jedne protiv drugih! I sam znaš, da to što radiš, neće donijeti nikakvo dobro.’’9’’ Abdullah ibn Omer, radijalla-hu ‘anhu, je u više navrata razgovarao sa njim o njegovim političkim staja-lištima i pokušao ga razuvjeriti, ali svi ti pokušaji bili bezuspješni. Prvi takav razgovor desio se u Medini, u vrijeme kada je njegova ideja o suprostavlja-nju Jezidovoj vladavini bila još uvjek u povojima. Saznavši da su njih dvojica (Husejn i Ibn Zubejr) odbili dati prise-gu Jezidovom namjesniku i da planiraju pobjeći u Mekku, i tamo nastaviti svoje političko djelovanje, Ibn ‘Omer ih je sustigao na izlazu iz Medine, stao pred njih i zavapio: ‘’Preklinjem vas Allahom da se vratite i pridružite drugim ljudima u dobru. Ako svi oni podrže Jezida, nema razloga da i vi to ne učinite (da budete iznimka), a ako njihova mišljenja budu oprečna, eto vam prilike da ostvarite svo-je težnje.’’10’’ Kada su se drugi put sreli,Husejn, radijallahu ‘anhu, je već bio na putu za Irak. Među njima se poveo slje-deći razgovor.

42

Ibn Omer: ‘’Kuda si pošao?’’Husejn: ‘’U Irak.’’ Ibn Omer: ‘’Savjetujem ti da ne

ideš tamo.’’Husejn: ‘’A zašto? Evo ovdje su pi-

sma i dokumenti koji dokazuju njihovu lojlanost i spremnost da me priznaju za svog vladara?’’

Ibn Omer: ‘’Dobro znaš, da je Allah, dželle šenuhu, svom Poslaniku dao da bira između ovog i budućeg svi-jeta i da je on odabrao budući svijet. Vi (ti, tvoja djeca i tvoji rođaci) potičete od njega (njegovi biološki potomci) i sigur-no je da, po uzoru na njega, nikada ne-ćete prihvatiti ovaj svijet i vlast na nje-mu kao nešto svoje. To što vam je Allah uskratio vlast, radi vašeg je dobra, i zato očekujem da se vratite u Mekku.’’11 Na ove Ibn Omerove riječi, Husejn nije imao konkretnog odgovora, ali se jed-nostavno nije dao pokolebati. Ni sve riječi ovog svijeta nisu ga mogle zau-staviti u njegovom naumu. Ibn Omer, radijallahu ‘anhu, je poslije toga govo-rio: ‘’Husejn ibn ‘Ali nas je sve porazio svojim odlaskom. Tako mi Allaha, ono što se ranije desilo njegovom ocu i bra-tu, bila je prava lekcija za njega. Izdaja i poniženje kojima su njih dvojica bili izloženi, a kojih je i sam bio svjedok, morali su kod njega stvoriti više senzibi-liteta prema svemu onome što bi ga mo-glo dovesti u sličnu poziciju. Jednostva-no je trebao stati na stranu zajednice i s njom djeliti dobro i zlo. Dobro je uvjek na strani džemata (zajednice).’’12

Ebu-Seid el-Hudri, radijallahu anhu, kao jedan od nesumnjivih au-toriteta tog vremena, i dobrih pozna-valaca Kur’ana i poslanikove tradicije (Sunneta), nikako se nije mogao po-miriti sa načinom na koji je Husejn, radijallahu ‘anhu, pokušao iskazati svoje nezadovoljstvo i neslaganje Jezi-dovim izborom za halifu, a naročito njegovom odlukom o preseljenju u Irak (Kufu) radi uspostave paralel-ne (alternativne) vlasti, čiji će prvi i osnovni zadatak biti rušenje Jezida i izbor novog halife, jer je to nužno vodilo novim konfrontacijama, po-djelama i proljevanju nedužne musli-manske krvi. Zato mu je jasno stavio do znanja ‘’da se njegovo djelovanje može okvalifi kovati kao pobuna protiv islamskog vladara (hurudž), te da bi, ako ništa a onda iz straha od Allaha, trebao odustati od svega i držati se za-jednice.’’ Kako je završio njihov razgo-vor, najbolje nam svjedoče riječi Ebu-Seida: ‘’I pored jasnog upozorenja da bi se njegov odlazak u Kufu i prihvatanje nominacije za novog muslimanskog vođu, moglo vrlo lahko protumačiti kao državni udar, Husejn se uopće nije osvrtao na moje rječi, i jednostavno je otišao.’’13


Ibn Omer, radijallahu

‘anhu, je poslije toga govorio: ‘’Husejn ibn

‘Ali nas je sve porazio svojim

odlaskom. Tako mi Allaha,

ono što se ranije desilo

njegovom ocu i bratu, bila je

prava lekcija za njega.’’


Još jedan ugledni ashab, Ebu Vakid el-Lejsi, radijallahu ‘anhu, posjetio je Husejna u njegovoj kući i pokušao mu objasniti ‘’da je njegov odlazak u Irak šerijatski neopravdan i da ide u sigur-nu smrt’’, ali ni njegova posjeta, kao ni posjeta njegovih pretohdnika, nije uro-dila konkretnim rezultatima, jer mu je Husejn jasno rekao: ‘’Sa puta na koji ja idem, nema povratka.’’14

Da li je Husejnov postupak bio hurudž ili ne, dalo bi se još raspravljati, ali jedno je sigurno, i to sam već ranije akcentirao: iz Husejnove perspektive to sigurno nije izgledalo tako, kako zbog činjenice da on lično nije dao bej’u (za-vjet, prisegu) Jezidu i nije ga priznao za svog vladara, pa tako nije moglo biti govora o ‘’građanskoj neposlušnosti’’, jer je neposlušnost zamisliva, samo ukoliko joj je prethodila poslušnost, tako i zbog činjenice da su emevije uvele jedan novi, dotada nepoznat, koncept vladanja koji nije počivao na dogovoru i uvažavanju kompetencija, nego na nepotizmu i porodičnoj samo-volji. Neovisno o tome, kada se Husej-nov postupak posmatra nepristrasno, iz ugla relevantih vjerskih načela, kao što su načela ‘’Otklanjanje štete ima prednost u odnosu na pribavaljanje koristi’’ (Izaletu-d-dareri mukademun ‘ala tahsili-l-menfe’a) i ‘’Šteta se ne otklanja istom ili većom štetom’’ (Ed-Dareru la juzalu bi mislihi ev ešeddihi) ali i sa aspekta preovladavajućeg stava tadašnje akademske zajednice, odno-sno vrhovnih vjerskih autoriteta, koji je bio i više nego jasan, možemo doći do zaključka da je Husejn, radijallahu ‘anhu, ipak trebao poslušati glas isku-snijih, učenijih i i bez iakakve sumnje, iskrenih savjetnika, prije svega amid-žića svoga oca ‘Abdullaha ibn ‘Abbasa, radijallahu’ anhu, koji mu je, u maniru vrsnog učenjaka i stručnjaka, dao naj-

precizniju dijagnozu cjelog problema i uputio ga na suštinske detalje, o ko-jima on možda u tom trenutku i nije vodio dovoljno računa, a trebali su biti odlučujući faktor u donošenju konač-ne odluke. Ništa manje ozbiljni nisu bili ni apeli Ibn Omera, Džabira i Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu ‘anhum, koji su u prvi plan istakli negativnu re-fl eksiju njegove odluke na međumusli-manske odnose i dovođenje u opasnost vlastitog i života drugih muslimana. No, bilo kako bilo, naša obaveza je da jednako poštujemo i volimo i jed-ne i druge, i vjerujemo da su svi oni imali pravo na vlastiti idžtihad (prav-ničko promišljanje) u ovom i sličnim

pitanjima i najmanje jednu nagradu, u slučaju da se njihov idžtihad pokazao pogrešnim. Kada govorimo o događa-jima ove vrste, niujednom momentu ne smijemo gubiti iz vida činjenicu, koju su autori akaidskih djela, poput imama Tahavije, Ibn Tejmije, uvrstili među najvažnije vjerske postulate, a koja kaže ‘’da smo dužni pokazivati lju-bav prema svim poslanikovim ashabima (drugovima), ne zapostavljajući nikog od njih, da ih se ne smijemo odricati, a s druge strane dužni smo prezirati svakoga onoga ko ih mrzi i spominje ih po zlu. Ljubav prema ashabima je vjera, iman i dobročinstvo, a mržnja prema njima je nevjerstvo, licemjerstvo i nepravada.’’15

Bilješke

1 - El-Bidaje ve-n-nihaje, 11/488. 2 - Tarihu-t-taberi, 5/382. 3 - El-Kamilu fi -t-tarih, 2/546.4 - Firezdek se upravo vraćao iz Iraka kada je sreo Husejna u mjestu

Seff ah. Tim povodom kazao je sljedeće stihove: ‘’Sreo sam Husejna u mjestu Seff ah, na njemu krzneni kaput i štit.’’ (Mu’džemul-buldan, 3/412.)

5 - Tarihu-t-taberi, 5/383. 6 - Tarihu-t-taberi, 5/384.7 - Ed-Devletu-l-emevijje, str. 362., Mevakifu-l-mu’aride fi hilafeti Jezid,

str. 236. 8 - Svatrojica spomenutih asahaba poznati su po velikom broju za-

pamćenih i prenesenih hadisa (el-muksirune f-l-hadis). Abdullah ibn Omer prenosi 2630, Džabir 1540 i Ebu Seid 1170 hadisa. Osim njih, Husejnovo djelovanje, kao hurudž ‘ale-l-imam okarakterisali su i sljedeći ashabi: Ab-dullah ibn Dža’fer ibn Ebi Talib, ‘Amra bint ‘Abdurrahman, ‘Abdullah ibn ‘Muti’, i drugi. (Tarihu-t-taberi, 6/311., Muhtesaru tarihi dimešk, 7/139, 140.).

9 - Et-Tabekatu-l-kubra, 1/445. 10 - Et-Tabekatu-l-kubra, 1/444.11 - Sijeru e’alami-n-nubela, 3/292. 12 - Muhtesaru tarihi dimešk, 7/138. 13 - Tehzibu-l-kemal, 6/461. 14 - Muhtesaru tarihi-d-dimešk, 7/139. 15 - Šerhu ‘akideti-t-tahavijje, 2/689.

44

Razmišljanje

Islamske teme

Redovno obavljanje molitve svakako rezultira pozitivnom promjenom života i ponašanja vjernika. U suprotnom, namaz se svodi samo na pokrete tijela – a srce i duša ostaju netaknuti. Ključna osobina namaza je upravo – zaštita od grijeha i popravljanje stanja: Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite. (El-Ankebut, 45.)

Piše: Nedim Botić

Nakon što Allah uputiinsana na stazu islama i

spasi ga života u tmina-ma, ima li veće nesrećeod povratka prijašnjemnačinu života? Ne, na ovom svijetu zaista nepostoji veće iskušenjekoje čovjeka može pogo-diti od musibeta u njego-voj vjeri.

Ponekad je to vjernica koja odluči da “skine”svoj hidžab i živi drugimstilom života; drugi putje u pitanju brat musli-man koji je nekoć bioaktivan član zajednice,ali je potpao pod uticajlošeg društva. I nažalostovakve priče nisu višerijetkost. Ne možemo, a da se ne zapitamo: Kako i zašto? Da, opravdano se pitamo kako

neko može tako daleko odlutati sPravog puta. U svemu tome, niti

ne primijetimo da razloziuopće nisu komplikovani.

Ljudi po svojojprirodi čine razne vrsteneposlušnosti Stvoritelju,ali postoji jedna vrsta grijeha koja ima naročitoštetno dejstvo na iman.Bez obzira da li je ta osoba bila na putu islama i pala,ili nikad nije koračala tom stazom, postoji jedno(ne)djelo koje jasno vodika slabljenju imana u sr-cima. A to je nepažljiv odnos spram namaza.

Redovno obavljanjemolitve svakako rezul-tira pozitivnom prom-jenom života i ponašanja vjernika. U suprotnom,namaz se svodi samo na

pokrete tijela – a srce i duša os-taju netaknuti. Ključna osobina

Loš odnos prema namazu = Loš odnos prema namazu = ttežak život i slabost imanežak život i slabost imana a


Mnogi se ljudi varaju misleći da prvo moraju

da poprave sebe, prije nego odu u džamiju i obave namaz.

Osoba koja ovako razmišlja je slična vozaču čiji je rezervoar prazan, ali on želi da završi

putovanje prije nego što natoči

gorivo.

45

namaza je upravo – zaštita od grijeha i popravljanje stanja: Ka-zuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite. (El-Ankebut, 45.).

Namaz je zaštita

Kada neko “odluči” da napusti ili smanji obavljanje namaza, sebe lišava i zaštite koju mu molitva pruža. Bitno je napomenuti da se to ne desi preko noći, već korak po korak. Počinje s odgađanjem namaza do isteka namaskog vre-mena, i potom kasnijeg naklan-javanja. Uskoro to prerasta u propuštanje svih namaza, i na kra-ju – neklanjanje postaje redovnom navikom.

Unutar insana se tad vodi i go-lom oku nevidljiv sukob. Sa svakim propuštenim ili odgođenim vak-tom, šejtan napada dušu vjernika. Namaz je oklop koji je Uzvišeni podario Svojim robovima, i rob bez namaza na bojno polje stupa bez ikakve zaštite. Šta mislite, ko

j p j p

u toj bitki odnosi pobjedu?Onome ko se bude slijepim pra-

vio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati; oni će ih od Pravoga puta odvraćati, a lju-di će misliti da su na Pravome putu.(Ez-Zuhruf, 36.-37.).

Zato nas ne treba čuditi da je loš odnos prema namazu i prvi korak ka lošijem životu. Dovoljno je da se insan osvrne na početak svojih problema; i vidjet će da je sve počelo s namazom. Ova istina vrijedi i u obrnutom smislu.

Oni koji žele da poprave svoj život, neka se prvo orijentišu na popravak svog odnosa prema namazu. Onog momenta kad namaz ponovo postane prioritet u našim životima – preči i od zabave, interneta, TV-a, druženja, utak-mica – tek tada možemo očekivati i napredak na svim poljima.

“Kako ću ja ovakav klanjati, šta sve ne radim, Bože sačuvaj!?”

Mnogi se ljudi varaju misleći da prvo moraju da poprave sebe, prije nego odu u džamiju i obave namaz. Osoba koja ovako razmišlja je slična vozaču čiji je rezervoar prazan, ali on želi da završi put-ovanje prije nego što natoči go-rivo. Da li će ikada stići na svoje odredište? Baš tako i ovakvi ljudi godinama “stoje” u mjestu; ne klanjaju niti mijenjaju svoj život.

Ovakvo razmišljanje jeopasna šejtanova zamka,jer upravo namaz insanu pruža volju i snagu za obnovu svog života.

U svemu tome,dopustili smo šejtanu da nam ukrade ono najvr-jednije što posjedujemo.

Naši su nam automo-bili i kuće dragocjeni,i ni na pamet nam nebi palo da ih ostavimonezaštićene. A našu vjeru – najveće naše


blago – ostavljamo nezaštićeno, da nam ga ukrade najgori lopov koji se obavezao Milostivom na neprijateljstvo spram ljudskog roda do Sudnjeg dana. Ovaj nam lopov ne krade obični metal s ugraviranim simbolom Mercedesa, ili zidove naših domova. Kamo sreće da je tako!

On nam oduzima vječnu sreću u Džennetu i Allahovo zadovoljstvo.

Oni koji žele da poprave svoj život, neka se prvo orijentišu na popravak svog odnosa

prema namazu. Onog momenta

kad namaz ponovo postane

prioritet u našim životima

– preči i od zabave, interneta,

TV-a, druženja, utakmica – tek tada možemo

očekivati i napredak na svim poljima.

46

Analiza kliničkih studija

Islamske teme

Od 1958. do 2012. godine objavljeno je oko 555 dosputnih naučnih radova koji govore o potencijalima hidžame u liječenju mnogih bolesti, kojih je više od pedeset. Neke od glavnih su: bol, herpes zoster, kašalj od astme, akne, prehlada, urtikrija, vratna spondiloza, isteznuće slabina, paraliza lica, glavobolja, artritis, neurodermatitis, dispneja (bolest teškog disanja), bronhitis, upala pluća, zatim kod opravka od moždanog udara i hipertenzije

Piše: Fatima Jašarević

Dovoljan razlog da na hidžamu,kao način liječenja i preventi-ve od nastanka bolesti, gleda-

mo sa posebnom pažnjom je hadis Allaho-vog Poslanika, alejhis-selam, kojeg bilježiIbn Madže u svom Sunenu, u kojem stoji: “U noći u kojoj sam uzdignut na nebe-sa prolazio sam pored grupa meleka i svisu mi savjetovali da radim hidžamu.” Toje noć Mir’adža, noć u kojoj je propisannamaz, noć kada nam Resulullah, alejhis-selam, prenosi od Allaha propis obavezeklanjanja pet puta dnevno, i uz to dola-zi sa preporukom meleka da se hidžama primjenjuje. Zar ne bi trebali da, zaista, spažnjom razmislimo o ovome!?

U vremenu i prostoru u kojem živimo,kada su prva stanica na koju se ide tražitisavjet za probleme u zdravlju i lijek bol-nica, po logici stvari, slijediće se recepti isavjeti od strane medicinskog osoblja za uzimanje sintetičkih lijekova, koji su pro-izovdi farmaceutskih firmi, ili pak samiidemo direktno u apoteke i određujemotretmane za bolest na svoju ruku. Ovajnaš način reagovanja na stanje tijela, kada alarmira bolom da nešto nije uredu s njim,postao je toliko uobičajen da nam je teškoi zamisliti da postoji neki drugi način tra-ženja rješenja. Jedan od razloga zašto smoovakvi je i što smo zaboravili na kur’anskupreporuku razmišljanja, preispitivanja običaja koje slijedimo, zaboravili smo da tražimo znanje, kao što i zaostajemo u sli-jeđenju Sunneta i njegovom izučavanju.

Ipak, nije nam toliko zamjeriti štonismo u stanju napraviti nagle promjeneu nekim stavovima prema sebi i životu,te prihvatiti se novih lijepih navika, jersvakako da to sve zahtijeva jedan period

upoznavanja sa onim što će se primijeni-ti, adekvatnu informisanost, naročito od strane stručnjaka, potreban je jedan period da se običaj raširi, te postane i sastavni dio tradicije liječenja, kao što je neophodna i sama želja i volja ljudi za pozitivnim pro-mjenama.

U današnje vrijeme nauka umnogo-me diktira način života, a i sama pred-stavlja svojevrsni izazov. Ljudskoj priro-di, naročito današnjem čovjeku koji ima uvijek mnogo pitanja, mnogo znači kada za preporuku za određeni način liječenja ima neki verifikovan dokaz, potvrdu od kompetentnih ljudi da je lijek validan i efikasan. U nastavku teksta su potvrde takve vrste o uspješnosti hidžame u liječenju različitih bolesti.

Naučni tim kojeg su sa-činjavali članovi iz Centra za komplementarnu medicinu sa Univerziteta Zapadnog Sidneja u Australiji, te Centra za kinesku medicinu - zasno-vanu na dokazima na Beijing univerzitetu kineske medicine u Kini, radili su pregled dosa-dašnjih naučnih radova obav-ljenih u vezi tretmana puštanja krvi (eng. cupping), kupiranja ili hidžame. Najveći broj rado-va koji su uzeti u obzir je na ki-neskom jeziku, što znači da je u velikom broju slučajeva tretman rađen i klinički praćen na tim prostorima i sa spe-cifičnostima koje su tamo vezane za hidža-mu. Naučni rad koji iznosi analize studija objavljen je 2012. godine.

Hidžama je sastavni dio kineske medicine

Tradicionalna kineska medicina ko-risti hidžamu kao vid liječenja najmanje 2.000 godina. Postoji nekoliko načina na koji se ona izvodi: ono što mi naziva-mo “suha hidžama” (pravljenje vakuma pomoću čaše za hidžamu, a bez puštanja krvi), “vlažna” hidžama (prilikom koje se prvo uradi “suha” hidžama, a zatim rec-kanje, te ponovno pravljenje vakuma radi ispuštanja krvi), “sijevajuća” hidžama (gdje se čaša, nakon što se u njoj vatrom ili na drugi način napravi vakum, prisloni uz ti-jelo, a onda naglo poteže - ima efekat ma-saže), “pokretna” hidžama (gdje se čaša u kojoj se prethodno proizveo vakum blago pokreće preko određenog dijela tijela, bez

podizanja), medicinska hidžama (ili biljna hidžama gdje se koriste čaše napravljeneod bambusa – obično se stave bambus ibilje u duboku posudu sa vodom i kuhajuu njoj zajedno), te hidžama sa upotrebomigala. Dakle, ovo su vrste hidžame koje supoznate u kineksoj medicini, za razliku odone nama najčešće poznate, a to je hidža-ma prilikom koje se pušta krv, tj. “vlažne”hidžame. Čaše koje su se koristile prilikom

p j p j

hidžame su od različitih materijala: bam-busa, stakla ili su to bile zemljane čaše.Prilikom obavljanja hidžame posude su sepostavljale na željene akupunkturne tačke

na koži pacijenata, a s ciljemda se postigne protok krvi dorazličitih tkiva u tijelu (hipere-mija) i hemostaza, tj. zaustav-ljanje krvarenja. Ove sve vrstehidžame navodimo iz razloga što nisu uvijek iste korišteneprilikom liječenja različitihbolesti koje su primijenjene udosadašnjim kliničkim studi-jama, a koje ćemo spomenutidalje u tekstu.

Više od pedeset vrsta različitih bolesti je liječeno hidžamom

Od 1958. do 2012. godineobjavljeno je oko 555 dosput-nih naučnih radova koji govore

o potencijalima hidžame u liječenju mno-gih bolesti, kojih je više od pedeset. Nekeod glavnih su: bol, herpes zoster, kašaljod astme, akne, prehlada, urtikrija, vrat-na spondiloza, isteznuće slabina, paraliza lica, glavobolja, artritis, neurodermatitis,dispneja (bolest teškog disanja), bronhitis,upala pluća, zatim kod oporavka od mož-danog udara i hipertenzije. Svi ovi radovisu prošli određenu ocjenu kvalitete, prijenego su uzeti u obzir prilikom procjeneefikasnosti hidžame u liječenju navedenih,kao i još nekih bolesti.

Tim koji je radio analizu prethodnihradova o hidžami podijelio je radove pre-ma načinu kako se primjena hidžame ko-ristila: sama ili kao dodatni tretman. Nekeod studija koristile su prilikom liječenja jednu ili više vrsta hidžame. Određenislučajevi uključeni u sudije, liječeni hi-džamom, poređeni su sa onima koji nisuprimali nikakav tretman, placebo niti su liječeni konvencionalnom medicinom.Zatim, neke studije su imale kombino-vanu hidžamu sa drugim kliničkim inter-

Efikasnost hidžameEfikasnost hidžame u liječenju različitih bolesti u liječenju različitih bolesti

21. decembar - 8. safer

Kroz navedenu studiju, jednom

od najboljih naučnih metoda

mjerenja, potvrđeno je da hidžama u skoro svim slučajevima

bolesti donosi lijek i poboljšanje zdravstenog

stanja.

47

vencijama, te su uspoređeni sa sa onima gdje su korištene samo kliničke interven-cije bez hidžame. I na kraju tu su studije gdje su pacijenti dobivali tretman hidžame uz neku dodatnu terapiju iz tradicionalne kineske medicine, dok je druga grupa imala samo tretman tradicionalne kineske medicine. Bitno je naglasiti da je naučni tim koji je radio ovu studiju napravio prvo procjenu kvalitete prethodnih studija, pa je isključio iz testiranja sve one koje nisu podlijegale određenim strogim kriterijima (gdje su falili određeni podaci i gdje nisu praćeni propisani standardi), nego su uvr-šteni samo oni na osnovu kojih se može donijeti tačan i konačan naučni zaključak.

Od uključenih radova koji su obja-vili razultate liječenja hidžamom, u 57,78% njih se koristila vlažna hi-džama (ili hidž ama s puštanjem krvi), 17,04% je koristilo suhu hidžamu,8,89% pokretnu hidžamu, 7,40% si-jevajuću hidžamu, 4,4% medicinskuhidžamu i 0,74% je koristilo hidžamu sa iglama. U 3,7% slučajeva je korište-na kombinacija dvije vrste hidžame.

Efekti RCT-a sa hidžamom

Od 135 studija koje su uzete u obzir 133 je pokazalo da je hidžama, bilo sama bilo u kombijaciji sa drugim terapijama, imala prilično velik uticaj na poboljšanje zdravstvenog stanja pacijenata. Da bi i ostala individualna istraživanja o hidžami bila evaluirana, interpretacija njihovih pozitivnih rezultata mora biti usklađena sa kliničkim karakteristikama uključene studije i snagom dokaza. Stoga, koristan efekat tretmana, u ovom slučaju hidžame, treba biti potvrđen kroz velike i rigorozno dizajnirane RTC studije.

RCT studija

Jedna od najjednostavnijih i najbo-ljih metoda u naučnom istraživanju je RCT (randomized control trial). RTC je studija u kojoj nasumično određeni ljudi primaju jednu od nekoliko kli-ničkih intervencija, najčešće radi tre-tmana liječenja. RTC je kvantitativni, komparativni, kontrolisani eksperiment u kojem grupa istraživača izučava dvi-je ili više grupa koje dobivaju različite kliničke intervencije, gdje su individue nasumično raspoređene u grupe. RTC se smatra najboljim istraživačkim diza-jnom u modernoj medicini iz razloga što se pacijenti koji će biti podvrgnuti određenim različitim kliničkim inter-vencijama biraju nasumično, što znači da su svi ostali uzroci jednaki kod obje grupe. Dakle, svaka značajna promjena među grupama poslije tretmana bi se mogla pripisati intervenciji, u našem

slučaju hidžami, a ne nekomdrugom nedefinisanom fak-toru. Bitno je još istaći da seova studija radi na već ranijeurađenim manjim eksperi-mentima, na osnovu kojihse tek može doći do bitnijeg zaključka.

Rezultati

Nakon urađene analize,pokazali su se sljedeći razul-utati. Tretiranje bolesti samohidžamom pokazalo se boljimi efikasnijim nego tretiranjeodređenim farmaceutskim lije-kovima (koji su u testiranjima uzeti u obzir). U slučajevima ukojima je korištena hidžama ukombinaciji sa farmaceutskimlijekovima, liječenje se pokazalo znatnoboljim, nego kada su korišteni samo far-maceutski lijekovi, mada nije bilo razlikeu simptomima i kod jednih i kod drugih.Zatim, tretiranje bolesti akupunkturom ukombinaciji sa hidžamom bilo je efikasni-je u liječenju bolesti kao i u simptomima nego kada se koristila samo akupunktura.Kombinovanje hidžame sa drugim terapi-jama se pokazalo dosta uspješnijim u lije-čenju nego kada nije bilo kombinovanja sa hidžamom.

U svih 135 uključenih studija nije za-bilježen nijedan negativan efekat hidžame.

Zaključak

Kroz navedenu studiju, jednom odnajboljih naučnih metoda mjerenja, potvr-đeno je da hidžama u skoro svim slučajevi-ma bolesti donosi lijek i poboljšanje zdrav-stvenog stanja. Hidžama kombinovana sa

21. decembar - 8. safer

drugim tretmanima, kao što su akupunktura ili faramace-utski lijekovi, imala je značajnu prednost u odnosu na druge tretmane u kojima nije korište-na. Također, primjena hidžame se općenito pokazala efikasnom za liječenje raznih bolesti, a na-ročito kada su u pitanju: her-pes zoster, akne, paraliza lica i spondiloza vrata.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas pomogne u oživljava-nju ovog sunneta, i time zaštiti od raznih pogrešnih tretiranja bolesti koje više štete nego što doprinose zdravlju; da nas oja-ča fizički, kao i duhovno, u po-koravanju Njemu i zaštiti od svakoga zla-amin!

Izvori:Harald O. Stolberg, Geoffrey

Norman, Isabelle Trop. Fundamen-tals of Clinical Research for Radio-logists (December-2004). American Journal of Radilogy183:1539-1544

Huijuan Cao, Xun Li, Jianping Liu. An Updated Review of the Efficacy of Cupping Therapy (Fe-bruary-2012). PloS one, Volume 7, Issue 2, e31793

Huijuan Cao, Mei Han, Xun Li, Shangjuan Dong, Yongmei Shang, Qian Wang, Shu Xu, Jian-ping Liu. Clinical research eviden-ce of cupping therapy in China: a systematic literature review (2010). BMC Complementary and Alter-native Medicine 2010, 10:70

Jedna od najjednos-tavnijih i najboljih metoda u naučnom

istraživanju je RCT

(randomized control

trial). RTC je studija u kojoj

nasumično određeni ljudi primaju jednu od nekoliko

kliničkih intervencija,

najčešće radi tretmana

liječenja.

48

U vihoru vremena

Razmišljanja

Svaki put kada se čovjek bori za ideal ili se trudi da poboljša sudbinu drugih, ili se bori protiv nepravde, on šalje mali zračak nade. Robert F. Kennedy

Piše: Edin Kadrić, Student IIIgodine Ekonomskog fakulteta,International Burch Univer-sity, Sarajevo

Svaka čovjekova aktivnost,rad i djelovanje odvija se uokvirima određene grupe,

što je samo po sebi prirodno, akoznamo da je on ustvari grupocen-trično biće koje ostvaruje ciljeve uokviru zajednice. Zavisno od njegoveurođene posebnosti i vremena u ko-jem se nalazi, razvija se različit ste-pen potrebe za socijalizacijom koja sevremenom refl ektuje u punopravnouključivanje u društvene aktivnosti.Iz ove konstatacije izranjaju dva mo-menta: socijalizacija i uključivanjeu društvene aktivnosti. Socijalizaci-ja je, ustvari, nivo do kojeg čovjek ostvaruje interakciju sa okolinom ukojoj ordinira, kroz zadovoljavanjeopćeprihvaćenih ljudskih potreba (razvijanje sistema komunikacije,društvenog statusa, ostavljanja po-tomstva i mnogih drugih.). Uključi-vanje u društvene aktivnosti je proceskoji bi otprilike trebao podrazumije-vati čovjekov doprinos zajednici krozkorištenje svih raspoloživih resursa (materijalnih, intelektualnih, fi zič-kih, čak u krajnjoj instanci, resursa našeg dragocjenog vremena koje ne-umitno prolazi). Svijet u kojem danasživimo se navikao na zlo, koje sma-tramo uobičajenom pojavom manjeg ili većeg obima. Otrcana fraza o di-storziji (poremećaju) sistema vrijed-nosti, ukazuje nam na bitnost druš-tvenog aktivizma kojeg nam itekakonedostaje. Stavljajući čovjeka u ichformu, uviđamo ignorantski odnosprema stvarima koje nas okružuju.Ravnodušnost je toksična za tretmani ispravan odnos prema pošastima sa-vremenog doba, jer gdje zlo preovla-dava gubitnik je Čovjek. Nemoguće

g j g j p

je reći –Mene Se Ne Tiče – naročitoako smo svjesni uzročno-posljedične

veze i povezanosti dešavanja oko nas samih. Savremeni mislioci današnji-ce zaključuju da je čovjek – Čovjek

j

onoliko koliko ima osjećaj za druge ljude, a da je svrha postojanja čovje-ka humaniji razvoj ljudskog duha. U društvu moralne hipokrizije svjesni smo da je ovo potisnuto i gurnuto u stranu, te da je naše učestvovanje u životu svojevrstan način promica-nja vrijednosti Dobra. Svaka religija današnjice naučava preporučivanju dobra, a odvraćanju od zla koje nam se u celofanski umotanoj poklon-ku-tijici svakodnevno servira.

Sloboda je odgovornost

Stoga, uska povezanost naše rav-nodušnosti i ignorantskog odnosa prema zlu, nameće brigu za zajed-nicom kao obavezu koju svi, shodno našim kapacitetima i mogućnostima, preuzimamo. Moralne i pozitivne vrijednosti su neka vrsta imprintin-ga (utisnuća) u svakom čovjeku, ali je on taj koji ih kanališe, potiskuje, stimuliše ali i dozvoljava tim istim vrijednostima da zasijaju i izađu na površinu. Grupa ovakvih, samosvje-snih pojedinaca pozivajući tim vri-jednostima formira sinergijsku cjeli-nu koja ima (u većini slučajeva) novi, bolji, kvalitetniji, trezveniji, pristup našim problemima sadašnjice, a to pojedinačne forme nemaju. Ovdje je riječ o Gestalt efektu koji kaže da doživljaj, opažanje cjeline znači nešto više ili je bar nešto drugo od pukog sabiranja dijelova. Bernard Shaw veli da “sloboda znači odgovor-nost, zato je se većina ljudi boji”. U istoj ravni djeluju čovjekova slobo-da koja je najvrjedniji dar čovjeku i odgovornost data samim konceptom slobode. Tjera na razmišljanje, zar ne? Vratimo li se na početak razrade ovog diskursa, rekli smo da je socija-lizacija u krajnjoj liniji stepen uklju-čivanja u društvene procese, koji upravo djeluje po sistemu slobodne volje i stepena odgovornosti. Englezi bi empatiju definirali kao “putting yourself into the other’s shoes”, što jepohvalan, dušebrižnički općekori-stan osjećaj prema drugim ljudima, tj. nastojanje zamisliti se u stanju druge osobe. U okvirima toga, tre-

ba da konstantno i trajno radimona izgradnji osjećaja altruizma,empatije, međusobnog razumijeva-nja kao antipodima (protutežama)ovovremenim bolestima pohlepe,zavisti, egoizma. Nikad ne smijemodozvoliti da zarad trenutačne koristiizgubimo ljudsko SVE (Solidarnost,Velikodušnost, Empatiju). Slušaju-ći priče naših starijih nana i deda,zapamtili smo da se u “onaj vakat”puno višse muhabetilo, pričalo, ra-zumijevalo i brinulo za potrebe dru-gih, svejedno o kakvoj se prirodiposla radilo. Nužnost međusobnog dijaloga, brige i uvažavanja drugog i drugačijeg, nikad kao dosad, nijebila veća i značajnija. Zapravo, u na-šoj zemlji (nacionalne, vjerske, kul-turne raznolikosti) ovakav pristup sepodrazumijeva. Treba samo da se hicet nunc (jer smo to već imali kao ra-nije iskustvo) vratimo izvorima i da se napajamo sa vrela ljudske dobro-te. Svijetli su primjeri ljudi koji po-nosno prihvataju logiku razumnog otpora svakom ljudski neprihvatlji-vom društvenom deformitetu i kojifiligramski precizno znaju odvagatišta je Dobro a šta Zlo. Knjige, objaš-njavajući pojam moći sadašnjeg tre-nutka, govore o načinima pravilnog razmišljanja a zatim i djelovanja kojeće proizvesti dugoročno blagostanjei mir, a njemački mislilac Goethekaže da “najbolje što jedan čovjek daje jesu njegove sretne misli, koje jed-nom rođene i izvršene utiču oplođa-vajući hiljadama i hiljadama godina od naraštaja do naraštaja”. Oni kojinas posmatraju pomažu oblikovanjudruštvenih reakcija, jer je njihova objektivnost direktno proporcio-nalna našem promovisanju važećihvrijednosti i normi, a naše naslijeđebudućim pokoljenjima trebalo bi da bude, ako ništa, onda moralna satis-fakcija da im ostavljamo život dosto-jan i po mjeri Čovjeka!

j j

Društveni Društveni aktivizamaktivizam


IslamBosna.ba- U SAD-u jejedan naoružani luđak opetpriredio pokolj. U jednoj

školi je ubio 26 ljudi, uključujući20 djece. Cijeli svijet tuguje s Ame-rikancima, a američki predsjednik Barack Obama održao je emocio-nalni govor, zahtijevao posljedice iprolio lažne suze.

Nije bitno gdje se masakri dogo-de, smrt nevinih uvijek je tužna. Uovom slučaju, masakr se dogodio ujednoj školi u Connecticutu. Žrtve

j g

su djeca i nastavnici. Ubojica je dosada važio kao “neupadljiv”. Mnoga pitanja su još uvijek otvorena. Nijejasno kako je ovaj čovjek uprkosstrogom nadzoru u školi ikako mo-gao ući naoružan u školu. U medi-jima se ovaj čovjek još uvijek naziva “revolveraš”. Budući da nema musli-mansku pozadinu pojam “terorist”je vjerojatno neprimjeren.

Ubrzo nakon masakra, predsjed-nik Obama održao je govor upućenameričkom narodu. U tom govoru,Obama je bio vrlo emotivan. Uvi-jek i nanovo bi zašutio nekolikosekundi dok bi suze tekle niz lice.Predsjednik je izrazio žaljenje, jersu većina žrtava bila djeca. “Ta dje-ca su imala cijelu budućnost ispredsebe, rođendane, mature, vjenčanja i vlastitu djecu”, rekao je Obama.Kao otac, on je također osjetio bolroditelja.

Širom svijeta ovi snimci su prika-j

zani i stvorio se dojam kako “emo-cionalan i ljudski” može biti ovajpredsjednik. U isto vrijeme, među-tim, Obamini dronovi nastavljajuubijati nevinu djecu u Afganistanu,Pakistanu i Jemenu. Je li to mož-da ova djeca nisu imala budućnostpred sobom? Ne bi li i oni željeli sla-viti svoje rođendane ili jednog dana čak i imati vlastitu djecu? Hoće lise ta djeca ikada računati kao žrtve?Ili oni nisu jednako vrijedni jer oninisu američki državljani? U stvari,među žrtvama ima i američkih gra-đana, naime jedan čovjek i njegov šesnaestogodišnji sin.

U međuvremenu, više od 3.000ljudi je ubijeno od strane napada dronovima. Osamdeset posto njihsu nevini ljudi koji nisu imali ni-kakve veze s teroristima ili dru-gim CIA-inim izumima. Mnogi od

njih su djeca. Nijednom predsjed-nik nije čak ni izrazio sućut zbog ovih civilnih žrtava. Nijednom nije predsjednik čak ni prolio jednu jedinu suzu i nijednom nije govo-rio u tom pogledu o “roditeljskim osjećajima”. Umjesto toga, on je i dalje nastavio sasvim lično potpisi-vati odobrenje za svaki dronski na-pad i to tolerira da njegova vlada i njegova obavještajna služba svakog mrtvog dječaka preko devetnaest godina starosti klasificiraju kao “naoružanog borca”.

U tom smislu smo navikli na licemjerje Baracka Obame. Kada su izraelske snage prije nekoliko sed-mica napale Pojas Gaze, Obama je opravdao izraelski odgovor i rekao da bilo koja država na svijetu ne bi tolerisala da bude neprestano rake-tirana. Očigledno da američki pred-sjednik nije računao zemlje koje su mete njegovih dronova. Možda on samo misli da spomenute zemlje u tom pogledu imaju “opušteni stav” i da će to sve “izkulirati”.

Pokolj u SAD-u je treći takve vr-ste u ovoj godini. Uvijek i nanovo se obećavaju akcije i posljedice, ali do sada se ništa nije uradilo. Tu ni mnogi prosvjednici okupljeni

ispred Bijele kuće neće promi-jeniti ništa, jer lobiranje industrije oružja u SAD-u je jako i utjecajno. Udruženja poput National Rif le Association (NRA- Nacionalna puškovna asocijacija) je oduvijek bila od najvećih sponzora kampanje američkih izbora. Zbog toga im se uvijek nakon izbora prepušta da rade što hoće.

NRA smatra pravo na posjedo-vanje oružja kao kulturno dobro Sjedinjenih Američkih Država i ne želi tu nikakvih promjena. Mnogi Amerikanci podržavaju ovaj stav i time doprinose da se 30.000 ljudi godišnje u SAD-u ubije streljačkim oružjem. Time, dakle, svake godine više američkih građana bude ubije-no u vlastitoj zemlji, nego u vojnim akcijama van zemlje.

Od 1964. se desio 31 ovakav pokolj u Sjedinjenim Američkim Državama. Svaki put neposred-no nakon njih se govorilo o predstojećoj reformi politike pos-jedovanja oružja. Te reforme su se još davno trebale desiti, ali nisu. Tako će zasigurno i dalje ostati. Obamine krokodilske suze također tu ništa neće moći.

Izvor: Emran Feroz’s Blog


Obamine krokodilske suzePolitika


IslamBosna.ba - Islam ističe veliki značaj stjecanja znanja iz čistih izvora. U svoja dva glavna

izvora propisa, Kur‘an i Sunnet, može se jednostavno naći do koje mjere je ovo duboko ukorijenjeno.

Prvi ajet koji je objavljen poslani-ku Muhamedu, s.a.v.s, je univerzalni poziv na čitanje. Drugim riječima, to je vječni poziv na stjecanje znanja, zajedničke napore da se maksimalno stekne znanje korisno za ljude u eri so-fi sticirane tehnologije. Uzvišeni Allah je rekao:

Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava o nome što ne zna. (El-Alak, 1.-5.).

Poslanik Muhamed, s.a.v.s, je rekao:“Traženje znanja je obaveza svakog

muslimana.” (Ibn Madže i El-Albani).Muslimani, koji čine jednu petinu

svjetske populacije danas, treba da či-taju i da primijenjuju ajete navedene gore i hadise i mnoge druge s namje-rom spašavanja sebe i svojih zajedni-ca od ambisa neznanja, nazadovanja i apatije koja je, nažalost, uzela svoj da-nak na mnogima. U procesu stjeca-nja znanja, muslimani su obavezni po islamu da prate istinske učenjake koji se boje samo Allaha, dž.š. Zapovijest je veoma jasna u Kur‘anu:

... zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi! (El-Enbija, 7.).

Učenjaci kojima je povjereno uzvišeno znanje i na svojim plećima nose veliku odgovornost, treba da ci-jene povjerenje ko je im je dao Allah. On Svemoćni kaže:

A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je si-gurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti... (Ali Imran,187.).

U vremenima nevolje, nejedin-stva, licemjerja, lažnih i proizvedenih vijesti, neutemeljenih navoda i tame, samo istinski učenjaci mogu nositi svjetla uzvišenog znanja s kojim uka-zuju put na stazu Allaha, dž.š., ljudima koji su skrenuli. Bio bi veliki gubitak, posebno u ovom kritičnom vremenu, da takvih učenjaka više nema. Bez njihove duhovne podrške, iskrenog mišljenja, objektivnih smjernica i pre-dane pomoći mi smo izgubljeni u div-ljini, potpuno bespomoćni i zbog toga u gubitku našeg vjerskog kompasa.

Od istinskih učenjaka, mislim u ovom dijelu, je svjetski poznati uče-njak šejh Jusuf el-Kardavi. Mislio

sam da ga izdvojim, iako ima dosta učenjaka koji zaslužuju priznanje ov-dje, unutar i izvan El-Azhar instituci-je, iz dva razloga:

1. Osnovna uloga koju on ima jeu usmjeravanju ne samo muslimana u muslimanskim i arapskim zemlja-ma, već i muslimana u Evropi i Sje-vernoj Americi; nešto što je nedavnokulminiralo publikacijom knjige koja El-Kardaviju daje novu titulu Glo-balnog muftije (Globalni muftija: Fe-nomen Jusufa el- Kardavija C. Hurst& Co. Publishers, Velika Britanija,2009.). Knjigu su uredili Bettina Gräf i Jakob Skovgaard-Petersen.

Za razliku od pristrasnih “aka-demskih” izdanja o šejhu El-Karda-viju na Zapadu, ova knjiga je napi-sana od strane pojedinih zapadnih inemuslimanskih suradnika zajednosa suradnicima Arapima i muslima-nima. Po mom mišljenju, ova knjiga prikazuje El-Kardavija upravo kakav i jeste bez uljepšavanja.

Također, pruža temeljno čitanjeo životu učenjaka koji je pretrpiomnogo od nedostatka akademskeobjektivnosti, ne samo od strane nje-govog naroda već i od onih koji su ga - naravno bespravno - jednom nazvali“šejtan koji je sletio u njihov grad”.Mislim ovdje na jevrejski lobi u Lon-donu, koji je nazvao uvaženog šejha tim imenom 2004. godine.

Nekoliko godina kasnije, slika iste osobe je na naslovnici akademskeknjige izdate u Londonu, “njihovomgradu”! Njegov profi l unutar knjigeje objektivno predstavljen u velikojmjeri. Ono što je zapanjujuće jesteda je on sada globalni muftija i s nji-hovim vlastitim uvjetima.

Početkom 2007. godine, učestvo-vao sam u međuvjerskom programukoji se bio sponzoriran od strane Ure-da za strance i Komonvelt u Londonu(FCO), i imao sam priliku večerati sjednim od referenata incijative podnazivom “Angažiranje sa islamskim

svijetom” čiji je cilj bio da se premo-sti jaz između muslimanskog i nemu-slimanskog svijeta nakon 11. septem-bra.

2. U egipatskom kontekstu, šejhEl-Kardavi je dobio na dominatnoj ulozi u javnoj sferi posebno u pr-vim danima revolucije koja je otpo-čela 25. 1. 2011. godine. Otada on je postao član jezgra senior učenjaka El-Azhara; članstvo kojeg je bio lišen desetljećima, zbog uzastopnog tiran-skog režima. S ovim statusom koji je davno zaslužio, da bude ideolog mu-slimanskih učenjaka i globalni mufti-ja muslimana, počeo je cvjetati među svojim narodom koji ga je jednom zaboravio, među njima, naravno, nje-govi rivali koji su postali poklonici.

Šejh El-Kardavi i dalje je, povrhj p p

svega, učenjak čiji će poklonici i po-drška nastaviti da se uvećavaju na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Ovo je zbog njegovog jedinstvenog primjera teškog rada u muslimanskoj učenosti, neumornog truda u traženju znanja prije nekoliko desetljeća, sve vidljivo po nasljeđu od više od stoti-nu knjiga koje je napisao, desetinama organizacija kojima je predsjedavao i bezbroj televizijskih razgovora i go-vora koje je redovno davao tokom posljednja tri desetljeća.

Njegove inspirativne riječi to-kom njegove prve posjete Vrhovnom vijeću islamskih poslova u Egiptu početkom prošlog mjeseca su zaista fascinantne,

“...Nakon što sam navršio 87 go-dina, uvijek naiđem na mnoge stvari o kojima ne znam. Stoga, savjetujem sebe i one koji uče ljude svojoj vjeri da ‘čitaju’ u bilo kojem području zna-nja, posebno vjere.”

Čitanje je ono što je El-Karda-p jp

vi shvatio kao važnost iz uzvišene naredbe ranije navedene u ovom skromnom članku. Čitanje je ono

j

što će se nastaviti nakon smrti ovog dobro upućenog učenjaka. Molim Allaha da blagoslovi njegove godine i proživi ga! Ovaj članak je poziv na čitanje, poziv na znanje, i poziv da se da zaslužno priznanje našim velikim učenjacima i učiteljima, među koji-ma je El-Kardavi na samom vrhu.

Da nas Allah vodi na najbolji putkojim stječemo autentično znanje od predanih i istinskih učenjaka, amin.

Autor: Dr. Sayed AminIzvor: onislam.netPrijevod i obrada: IslamBosna.ba

El-Kardavi: Globalni muftija muslimana Islamske teme

hajvane, trojica su ateisti. U pojedinim gradovima broj ateista je još veći: u gradi-ću Wuppertalu živi 85.000 protestanata, 80.000 kato-lika, 30.000 muslimana, ali i 150.000 ateista. Zar ne bi musliman, ako ni zbog čega drugoga, onda barem zbog ovoga, trebao izbjegavati konzumi-ranje takvog sumnjivog mesa, držeći se preporuke Muhammeda, a.s., da se mu-sliman treba kloniti sumnjivog?

Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumi-re prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. Na mnogobrojnost “judi” čiji su “kumiri” transcendentalni i čija posvećenost nji-ma umnogome nadmašuje zalaganje i zauzimanje muslimana za vlastitu vjeru odavno smo navikli. Ustrajnost Jehovi-nih svjedoka u širenju svoje ideologi-je hodajući od vrata do vrata je odveć legendarna. Ali nas poražava posveće-nost onim “kumirima” čiji se podanici ne pozivaju ni na kakvu “objavu” koja im služi kao putokaz u svakodnevnom životu, nego na sklop vrijednosti čiji je izvor isuviše ovosvjetski.

I dok muslimani svim silama kon-zumiranje mesa nastoje sebi predstaviti kao životnu neophodnost, dotle se ne-muslimani (štaviše – ljudi koji ne vjeru-ju ni u šta) drže apstinencije od mesa s jednom žestinom na kojoj bi im i najfa-natičniji monoteist bio zavidan.

Počelo je s vegetarijancima – lju-dima koji iz različitih pobuda ne jedu meso. Iako njihov broj u zapadnim društvima ne prelazi jednocifreni pro-cenat, radi se mahom o grlatoj skupini ljudi koji iz primarne pobude – zaštite životinja u industrijskoj preradi mesa – ne žele doprinositi njihovom “muče-nju”. Sljedeći iskorak su napravili tzv. vegani, koji pored odricanja od jedenja mesa, ne jedu ni životinjske proizvode (mlijeko, sir, jaja, med). Nekima ni ovo nije dosta, te ne koriste ni kozmetičke proizvode u kojima se nalaze životinj-ski sastojci.

Lista bi se mogla nastaviti u nedo-gled; vegetarijance/vegane navodim samo kao primjer, da bih ukazao na di-lemu muslimana današnjice. Zbog čega muslimani nisu uspjeli razviti indivi-dualne mehanizme koji bi im omogu-ćili da vrijednost dunjaluka gledaju kroz prizmu islama, a ne kroz prizmu vladajuće ideologije (materijalizma?) Kako to da nemuslimani koji su pro-dukt svoga nemuslimanskog okruže-

Ne dolaze alimi često u moju blizinu, pa da sebi mogu pri-uštiti luksuz da ih ne odem

poslušati. U rasponu od pola godine imao sam priliku prisustvovati dersovi-ma dvojice ljudi koje izuzetno cijenim. Na takvim skupovima ne samo da naučiš nešto novo ili se podsjetiš na stvari koje već znaš, već su i sama pitanja posjetilaca izvor novih saznanja. Kako vrijeme pro-lazi, ta se pitanja mijenjaju i odražavaju nedoumice s kojima se susreću muslima-ni koji žive u nemuslimanskom okruže-nju. Ali, kad dvojici alima u dvije različi-te evropske države, neovisno jednom od drugog, bude postavljeno jedno te isto pitanje, onda se ne radi o pukom dojmu, nego o procesu koji je svojstven muslima-nima današnjice.

Piše: Sejfuddin Dizdarević

O čemu se radi? Dok se do prije nekoliko godina “odo-

kativnih” 95% pitanja vrtjelo oko poliga-mije, danas su ih zamijenila pitanja koja se tiču usklađivanja mogućnosti koje nudi nemuslimansko društvo s postulatima vjere. “Mogućnosti” o kojima je riječ su toliko opcionalne i fakultativne da pod nekim normalnim okolnostima nisu ni vrijedne spomena. Nažalost, muslimani sebi ove “mogućnosti” predstavljaju kao “neophodnost” ili “nužnost” i po svaku cijenu traže “rupe u zakonu” koje bi im omogućile da ih uklope u svoje živote.

Na spomenutim dersovima je zato simptomatično bilo pitanje o dozvoli konzumiranja mesa koje su zaklali ne-muslimani i koje se prodaje u zapadno-evropskim supermarketima. U samom postavljanju pitanja na tim dersovima se ogleda tendencija i pravac u kojem bi se odgovor trebao kretati – ka odobravanju konzumiranja takvog mesa. Pitanje tada glasi: “Da li je dozvoljeno meso od kr-šćana koji kolju…”

Na tako postavljeno pitanje upitani ne može drugačije nego potvrdno od-govoriti, shodno ajetu: Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga… (El-Ma’ide, 5.). Ali mnogo zanimljivije pitanje jeste zbog čega se na taj način formuliše pitanje, tim prije jer industrij-skim načinom klanja uopće nemamo mogućnosti da saznamo vjeroispovijest osobe koja hajvane šalje na ahiret? Kon-kretno u Njemačkoj tek 62% stanov-ništva se izjašnjavaju kao kršćani. Gle-dano statistički, od 10 onih koji kolju


nja i koji su do određenog momenta u svome životu dijelili uvjerenja svoje okoline – smognu snage i suprotsta-ve se većini kad je u pitanju konzu-miranje mesa, dok muslimani, koji impulse za svoje akcije trebaju crpiti iz Kur’ana i postupaka Muhamme-da, a.s., to nisu u stanju, nego svojim postupcima praktično pokazuju da islamske naredbe svim silama treba pokušati zaobići?

Odgovor je u rangiranju naših pri-oriteta; biti musliman mnogima je fa-kultativna opcija, koje se držimo samo onda ako nam plaho ne kolidira s ne-kakvim prohtjevima, nemarnostima, mrzovoljom.

Ovakva indolentnost je pogubna i s jedne i s druge strane; ako je cilj islama u životima muslimana trenirati osjećaj odricanja; od hrane putem ramazana, od imetka putem zekata, od vremena putem namaza i na taj način olakšati svakom od nas odlazak s ovog svijeta, jer ništa od toga nećemo sa sobom po-nijeti – onda je opsesivno vezanje za prolazne stvari balast koji neutralizira ovaj islamski trening odricanja.

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba

Aktuelno iz BiH i svijetaPočinje kampanja “Stigla zima..Je-dan hljeb i pokrivač za Siriju” Francuski list objavio karikature poslanika Muhameda, s.a.v.s.

Tekstovi Kako Holivud prikazuje muslimane? Oni kojima se dova ne odbija

Nauka i zanimljivoPalestinka Eryic el-Medhun iz Gaze najpametnije dijete svijeta Obrezivanjem se smanjuje rizik od infekcija bubrega, mjehura i mokraćne cijevi

Video:IslamBosna TV: Hamza Jusuf o nemaru

Fikh poguziluka Sejfuddinova hronika

52

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima - Transkripti sjednica Vrhovnog savjeta odbrane SRJ

Zločin

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. I ova svjedočenja koja ćemo objaviti dogodila su se u sklopu sudskih procesa pred Haškim tribunalom

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnimzločinima nad Bošnjacima na-stavljamo objavljianjem tran-

skripta sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane tadašnje SRJ a koji su objavlje-ni u Hagu u procesu suđenja MomčiluPerišiću. Transkripte koje ćemo objav-ljivati u nastavku prenosimo sa straniceagencije “Sense” i “E- novine”.

Sjednica Vrhovnog savjeta održana2.6.1993.

Prisustvovali su: dr Miloš Radulo-vić, vršilac funkcije Predsjednika SR Jugoslavije - predsjednik Savjeta; Slobo-dan Milošević, predsjednik Srbije i Mo-mir Bulatović, predsjednik Crne Gore- članovi Savjeta; dr Radoje Kontić,predsednik Savezne vlade; Pavle Bula-tović, savezni ministar za odbranu; ge-neral pukovnik Života Panić, načelnik

g

Generalštaba Vojske Jugoslavije; gene-ral-pukovnik Dragoljub Simonović, za-mjenik načelnika Generalštaba VojskeJugoslavije; general-potpukovnik DaneAjduković, načelnik Uprave za finansijei budžet Saveznog ministarstva odbra-ne; pukovnik Slavko Krivošija, načelnik Vojnog kabineta Predsjednika SRJ - se-kretar Saveta.

MILOŠ RADULOVIĆ: Predla-žem da počnemo sa radom. Za današ-nju sjednicu predlažem da razmotrimoInformaciju o problemima finansiranja Vojske Jugoslavije.

DANE AJDUKOVIĆ: Ja bih skre-J g j

nuo pažnju na vrlo važnu operaciju kojusada Vlada priprema – to je priprema za

rebalans budžeta za 1993. godinu. Nije problem rebalansa u tehničkom smislu, nego je problem obzirom na privredna kretanja koja su sada takva kakva jesu i kakva se predviđaju – pad proizvodnje; kako preživjeti do kraja 1993. godine kada je Vojska u pitanju. Jer, kada smo ušli u budžet za 1993. godinu, ovo sada je prevazišlo sva očekivanja. On je bio mnogo potcijenjen. Mi sa ovim predvi-đenim kretanjima možemo još mjesec i po dana da finansiramo Vojsku Jugo-slavije sa ovim odobrenim sredstvima. Naše Ministarstvo je, u cjelini, u jednoj dilemi i teškoćama. Pošto smo obusta-vili isplatu plata prema Republici Srp-skoj, tražili smo od Generalštaba spisak ljudi koji su upućeni po Članu 277.

j p

Zakona o službi u oružanim snagama na privremeni rad u Republiku Srpsku; sada bi trebalo da odobrimo isplatu tih plata. U pitanju je blizu oko 900 lica; oni su u sastavu Vojske Jugoslavije, a mi smo ih privremeno uputili u Republiku Srpsku. Postoji preko 1.500 lica koja se nalaze u Vojsci Republike Srpske koji-ma treba – koliko su me obavijestili mi-nistar odbrane i načelnik Generalštaba - obustaviti isplatu do daljeg.

Ranije smo imali velike prihode;sada niko ne traži da se to radi, jer ne-maju pare i ne mogu da plaćaju. Ako traže da nešto vojska radi, to je mahom vezano da se radi samo za stvarne troš-kove: dnevnice i gorivo. Mi ćemo preko naše pozadine da razmotrimo moguć-nost da se reducira ishrana vojnika; i tu ćemo neke uštede napraviti. Kod nas je poseban problem plaćanje pripadnika Vojske Republike Srpske.

Mi smo izvršili ono što je Vrhovnisavjet dao. Međutim, tamo ima starješi-na koje su sa ovog prostora na formacij-skom mestu u Vojsci Jugoslavije, ali idu na dva-tri meseca ili duže na taj prostor.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Toj pj p

meni nije jasno, a to se već drugi put pojavljuje na ovom sastanku; nije mi poznato da mi imamo pripadnike Voj-ske Jugoslavije u Vojsci Bosne i Herce-

govine; oni nisu pripadnici Vojske Ju-goslavije; oni ne rade pod komandomVojske Jugoslavije; ne izvršavaju zadatkeVojske Jugoslavije, niti se na bilo kojinačin nalaze pod odgovornošću Voj-ske Jugoslavije. Mi smo razgovarali na drugi način o pomoći Republici Srpskoj– da se obezbijedi određena finansijska pomoć kroz budžet, a ne da se plaćajupojedini ljudi; jer, oni nisu pripadniciVojske Jugoslavije.

ŽIVOTA PANIĆ: Oni su privreme-J g j

no otišli tamo iz patriotskih razloga, a kada sada ovo obustavimo oni će da sevrate nazad.

DANE AJDUKOVIĆ: To je tih890 lica. Svi imaju formacijska mjesta uVojsci Jugoslavije.

DRAGOLJUB SIMONOVIĆ: ToJ g j

su lica koja su rođena u Bosni – Srbi izBosne. Njihov komandant brigade je izIII armije.

DRAGOLJUB SIMONOVIĆ:j

Nema, ima načelnika Štaba koji pri-J

vremeno to radi. Karadžić i njihova Vlada su tražili da te Bosance šaljemotamo bar na određeno vrijeme. Onikada odu njihove porodice ovdje zadr-žavaju plate. Oni im tamo daju čino-ve, unapređuju ih, daju platne grupe,a kada se vrati za tri mjeseca, on ima veću platnu grupu itd.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Da p g p

se razumemo oko jedne stvari. Mi smonapravili ogromne žrtve u tim pomo-ćima; praktično smo sve žrtvovali; ova velika inflacija je rezultat činjenice da mi finansiramo i jedno i drugo. Mi smoonog dana kada smo završili pregovore– Bulatović, Ćosić i ja, zajedno sa Ka-

g p g

radžićem, sa Ovenom – prije više odmjesec dana; kada smo postigli potpunusaglasnost i kasnije to u Atini potvrđenoAtinskom konferencijom; ne samo da je45% teritorije pripalo Srbima u Bosni,već uz tih 45% teritorije se obezbjeđujepuna zaštita svih srpskih naselja zabra-nom ulaska na te teritorije HVO i “ze-lenih beretki” i mogućnost ulaska na teteritorije isključivo snaga UN.

Slobodan Milošević: Slobodan Milošević: OOsnovao sasnovao sam m MMladiću vojskladiću vojsku, finansirao je, šta još hoće?u, finansirao je, šta još hoće?


53

Kada smo to postigli, i na drugoj strani kada smo postigli da se povra-

p g g jp g

ti status konstitutivnog naroda i tri-p g pp g

partitnim konsensusom se odlučuje u gg

tom predsjedništvu – naš je zajednički p jj

stav bio i rekli smo im: izvukli smo na p j j jp j j

“obalu” cijelu stvar; dobijeno je čak i maksimalno, jer Srbi su dobili 45% te-

j j jj j j

ritorija.Muslimani 30%, a Muslimana je

50% više nego Srba. Dakle, taj se Plan nije mogao kvalifikovati kaoantisrpski, kako su neki go-vorili. Mi smo im onda rekli:do ovog trenutka radili smo– ako treba da sječemo ruku,da je sječemo; ako voda treba da nam bude preko “glave”,preko glave nam je; stisli smozube, trpimo, sve. Ali odovog trenutka na to nema-mo pravo. Ako se dotle doš-lo da uništimo ekonomijuove zemlje, ovih 10 miliona ovde, izvolite sada, gospodo,ostatak rješavajmo za stolom.Prema tome, naša pomoćubuduće može da se svede na hranu i lijekove; na to može-te od nas računati; ostala po-moć nije s naše strane mogu-ća. Mislim da smo to jasnoraščistili. Možemo to sada ponovo da razmatramo. Neznam šta misle predsjednik Radulović i ostali ovde, ali mi ne mo-žemo osim hrane i lijekova da dajemo više materijalnu pomoć; nemamo više mogućnosti. Ja sam čak i strancima to rekao. Oni kažu: dajte posmatrače; ja kažem – zašto će posmatrači; mi ne želimo da kažnjavamo Srbe u Bosni; mi jednostavno nemamo mogućno-sti da im pomažemo više; mi ćemo da im pomognemo u svemu u čemu možemo. Ali, to je prelomna tačka na kojoj smo svi zajedno procijenili da se ostatak može riješiti u daljem procesu. Takva naša pomoć bi mogla potpuno da upropasti našu ekonomiju. Mi smo to izdržali dok smo izašli na “zelenu granu”; ali, preko toga ne možemo ići; niti mislim da se na takav način mogu upućivati starješine ove Vojske; ako se upućuju, oni nisu starješine ove Voj-ske; to svi dobro znate.

Šta ako otkriju naše vojnike preko Drine?

MILOŠ RADULOVIĆ: Mislim da ovu tačku možemo privoditi kraju. Upozorenja predsjednika Vlade i svih koji su raspravljali o ovom problemu vrlo su jasna. Mi možemo doći u si-tuaciju da uopšte ne umijemo proči-tati brojeve. Problem je da se napravi prijedlog budžeta; zatim, sljedeći pro-

blem je da taj budžet budeusvojen u Skupštini; ako nebude dobrih argumenata za minimum koji je tolerantanu sadašnjoj ekonomskoj si-tuaciji, onda to neće proćiu Skupštini. Ovo što je re-kao predsjednik Milošević uvezi izdataka za našu braćupreko Drine, to je činjenica koju oni moraju da respek-tuju u cjelini; to je faktička situacija o kojoj ne možemoda imamo ovakvo ili ona-kvo mišljenje; ona je takva kakva jeste. Kada se radi oovih 890 oficira, tu se ne

radi samo o finansijskim efektima;naše društvo je dosta transparentno.Naši političari stalno tvrde da nema naših vojnika tamo; ali imate generale,pukovnike itd. To nisu samo finan-sijski izdaci, to su dokazi protiv nas,protiv naših tvrdnji da tamo nemamovojnika. Taj aspekt je vrlo važan i nesmije biti prenebregnut. Da li je ovorješenje najbolje – da se ta odluka jed-nostavno ukine, vjerovatno jeste. Mo-rali bi se uspostaviti direktni kontaktisa ljudima…

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: To jej

vrlo opasno!MILOŠ RADULOVIĆ: Ali, isto

p

tako je i opasno, jer to je dokument.Ta odluka je donijeta pre nego što jestvorena SR Jugoslavija. Taj dokumentmože, na neki način, da dođe do jav-nosti; to se može usvojiti kao dokaz za potvrdu sumnji u pogledu naše anga-žovanosti na tom području. Što se tičep j p g g

prijedloga generala Panića, a i drugisu u tom smislu diskutovali, trebalo binapraviti jedan novi materijal u smislupreciziranja tih minimalnih zahtjeva, ito vrlo argumentovano, što je vrlo važ-no sa stanovišta usvajanja budžeta; viznate kako se poslanici ponašaju. Onmože da predloži ovakav ili onakav budžet, ali ako nemamo dokaze da smo došli do najniže moguće tačke,


onda će poslanici reći da je to luksuzno ponašanje u ovakvoj ekonomskoj situ-aciji, pa se može desiti da ne dobijemo ni minimum koji je potreban. Ako se slažete, da završimo razgovor na ovu temu.

PAVLE BULATOVIĆ: Kolikonam predsjednik daje vremena za po-kušaj revizije?

RADOJE KONTIĆ: Nedeljuj j

dana, jer se rebalans mora dati u pro-ceduru. Ja vam stojim na raspolaganju.Kad god hoćete možemo sjesti zajed-no.

MOMIR BULATOVIĆ: Mislimda bismo morali kao Vrhovni savjet odbrane da usvojimo stav: poništava se Odluka, broj taj i taj; stavlja se van snage.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Mo-g

mire, ne znam koliko je to pametno; prihvatam to, to nije problem. Mi smo imali shvatanje da je to rađeno u ono vrijeme kada je bilo potrebno, ponije-li smo ogroman teret, da se pomogne da se tamo uspostave oružane snage. Odlučivanje o tome da tek sada kon-statujemo da tamo imamo naše oficire, sa stanovišta međunarodne zajednice, je ogromna opasnost. Riječ je o nov-čanoj pomoći. Čak i da pozivamo te j g p j j

ljude da se vrate, to može da bude kon-traproduktivno, jer ih mi nagovaramo onda da napuste tamo vrlo odgovorne dužnosti. Na taj način će Jugoslavija njih dovesti u vrlo tešku situaciju. Oni jesu pripadnici Vojske Republike Srp-ske koju mi materijalno pomažemo, ali koje sada više materijalno ne možemo pomagati. Mi jednostavno prekidamo materijalnu pomoć i ništa više. Ako neko od njih želi da se pojavi ovde i da traži da se vrati u svoju formaciju, treba ga primiti; tu nema problema. Ali, ne treba ih pozivati, jer bi to značilo da ih pozivamo kako bi oni oslabili svoju borbenu gotovost. To može da bude fa-talno za određene jedinice.

PAVLE BULATOVIĆ: Svi će sej

oni vratiti kad ne budu primali platu.

Ovo što je rekao predsjednik Milošević u

vezi izdataka za našu braću preko Drine,

to je činjenica koju oni moraju da respektuju

u cjelini; to je faktička

situacija o kojoj ne možemo da imamo ovakvo

ili onakvo mišljenje; ona je takva kakva

jeste.

54

Zelena transferzala

Evropa i Amerika neće dozvoliti stvaranje Republike Srpske na KosovuKosovo

Evropska unija nikada neće dozvoliti na Kosovu neštoslično Republici Srpskoj, izjavila je Urlike Lunaček,

izvjestilac Evropskog parlamenta za Kosovo. “EU nećedozvoliti da Srbi imaju svoju državu unutar Kosova, kaošto je to slučaj u Bosni i Hercegovini”. Urlike Lunaček jeza prištinske medije kazala da je platfor-ma Srbije o Kosovu “nevažeća” i istakla da “Kosovo i Srbija treba da se usredsrede da razgovorima riješe probleme u svojim od-nosima”. Da Platforma Srbije za Kosovopredstavlja smetnju za dijalog Beograda iPrištine, ocijenila je i američka ambasador-ka na Kosovu Trejsi En Džekobson. “Moja je vlada u cijelosti koncentrisana na dija-log, koji se pod pokroviteljstvom Evropskeunije odvija u Briselu. I kosovska vlada jena to koncentrisana. Svjedoci smo nekihdobrih rezultata tog dijaloga tokom ovegodine, a nadamo se i budućim rezultati-ma 2013. oko nekih važnih stvari”, rekla je ambasadorka. “Bilo kakva druga inici-jativa, poput Platforme, je ometanje kojene pomaže”, naglasila je ona. Američka ambasadorka se nada da će dijalog dove-sti do normalizacije odnosa između Srbije i

Kosova. “Smatram da se dijalog odvija u smjeru budućeg rješenja koje će dovesti do stabilnosti u zemlji, do stranihulaganja i ekonomskog razvoja, do pozitivnih promjena uživotu običnih ljudi koji su na neki način postali taoci ovesituacije”, kazala ja Džekobson.


Info-ks.net – važan medij za afirmaciju bošnjačke zajednicePrizren

Povodom trogodišnjice postojanja portala info-ks.net, redakcija je organizovala koktel gdje je u opu-

štenoj atmosferi prezentirana analiza posjećenosti por-tala. Koktelu su prisustvovali saradnici, kolege i prijate-lji ovog portala kojima se urednik Amir Jakupi zahvaliona podršci koju imaju od osnivanja. “Portal info-ks.netu svojoj trećoj godini postojanja bilježi povećanje po-sjećenosti za više od 93 posto. Izborili smo se za svojemjesto na medijskom nebu i stvorili naviku kod ljudida se o svemu informišu preko našeg portala”, rekao jeAmir Jakupi i dodao: “Na osnovu podataka o najčita-nijim tekstovima u toku 2012. godine izdvajaju se dva tragična događaja u našoj zajednici. To su tragedija uRestelici i pogibija studentice Nihade iz Grnčara. Ovonam govori da, kao zajednica, nismo izgubili osjećajhumanosti i da se u najtežim trenucima okrećemo jednidrugima. A podjele unutar zajednice, koje su posljed-njih godina dosta izražene, idu na dušu naših političkihpredstavnika. Info-ks.net će i dalje kroz informisanjezajednice insistirati na jedinstvu, što je i jedini uslov našeg opstanka na ovim prostorima”. Analizu o posje-ćenosti portala u toku 2012. godine, baziranu na po-datke alatke Google Analytics, predstavila je članica redakcije Anela Ademi. “Iza web portala info-ks.net sutri godine kontinuiranog, prije svega, uspješnog rada.Najbolja potvrda ovoj činjenici je posjećenost i čita-nost ove internet stranice, koja je samo za ovu godinu,prema podacima Google Analyticsa, imala 775.039 po-sjeta. Da info-ks.net bilježi porast čitanosti potvrđujepodatak da je 2011. godine bilo oko 405.000 posjeta,

što je 93 posto više u odnosu na prethodnu godinu”,iznijela je podatke Anela Ademi.Web poral info-ks.net bilježi i rast u otvaranju stra-nica u sklopu sajta. Prošle godine je, prema GoogleAnalyticsu, bilo 1.995.000, dok ove 2012. godine3.750.000 posjeta, oko 87 posto više.Ovim druženjem portal je izrazio zahvalnost svima kojisu doprinijeli da info-ks.net bude što bliži čitalačkojpublici i da odigra važnu ulogu u očuvanju i afirmacijibošnjačke zajednice.

Prema istraživanju beogradskog lista Blic među najskuplje csrpske riječi o kojima se ne može pregovarati i o kojima

skoro da se ne smije racionalno raspravljati jer su “svetinja”, pored riječi “Kosovo”, spadaju i ognjište, partija, patrioti-zam, inat, crkva, Rusija i SANU, sa svojim nedovršenim Memorandumom i nacionalnim programom za spas Srbije. “Objašnjavajući” najskuplju riječ Kosovo, Blic daje svoje po-cjašnjenje, pomalo i cinično.KosovoKolevka srpstva i sveta srpska zemlja. Po Ustavu Srbije još označava južnu srpsku pokrajinu, sadrži u sebi mit i vjero-vanje da su Srbi obilježeni kultom žrtve cara Lazara i Kosov-skog boja, kada su izabrali “carstvo nebesko” umjesto “carstva zemaljskog”. U osnovi slavi kult smrti nasuprot kulta života.KumKumstvo je pojam za koji se vezuje najveće moguće među-sobno poštovanje, ali i neke od najvećih izdaja i sukoba. PatriotizamIako označava jedno od najuzvišenijih osjećanja ljubavi pre-ma domovini, zahvaljujući propagandi iz vremena Miloše-vića pojam se vezao za kriminalce poput Željka Ražnatovića

j j p p g

Arkana, koji su se borili na ratištima po Hrvatskoj i BiH,

kao i za ratne zločince kojisu dobili epitete “heroja”,poput Ratka Mladića. Za razliku od njih, svi po-litički neistomišljenici iprotivnici rata nazivani suizdajnicima.CrkvaIako je Srbija sekularna država, Srpska pravoslavna crkva je dio političkog prostora i važan faktor odlučivanja, posebno u određivanju politike prema Kosovu.ZvezdaFudbalski klub koji je nastao kao potreba da Srbija ima naci-onalni klub, nasuprot Partizanu koji se doživljavao kao jugo-slovenski i kojim su “komandovali” generali JNA. U upravi Zvezde uvijek su bili predstavnici policije i tajnih službi be-zbjednosti, a među navijačima pripadnici kriminalnog pod-zemlja.Rusija“Majka Rusija”, ishodište i kuća slovenske duše, nešto kao veliki brat koji čuva Srbe od batina koje bi mogli dobiti od osionih, bahatih i većih i jačih od njih. Historijski gledano, u velikoj mjeri je osjećanje neutemeljeno, jer je Rusija aktiv-nije učestvovala u balkanskoj politici samo kada bi to bilo uokviru njenih interesa.

55

“Kosovo” - najskuplja srpska riječSrbija

Nakon sto godina dženaza za žrtve u Plavu i GusinjuCrna Gora

Hrvatska

Reisu-l-ulema Islamske zajednice Crne Gore Rifat ef. FejzićRRotkrio je za agenciju Anadolija da će naredne godine biti kla-RRnjana dženaza Bošnjacima koji su ubijeni 1913. godine u Plavu i Gusinju, za vrijeme balkanskih ratova. Crnogorska vojska je1913. godine brutalno pobila više od 1.000 Bošnjaka, a nasilnoje pokršteno njih preko 10.000. “Plav i Gusinje imaju specifičnu istoriju na Balkanskom poluostrvu. Oni su 1878. godine Ber-linskim ugovorom pripali Crnoj Gori, što oni nisu prihvatili i suprotstavili su se da uđu u sastav tadašnje Crne Gore”, pojasnioje Fejzić i podsjetio da je nakon odlaska Osmanlija sa ovih pro-stora i ulaska crnogorske vojske u Plav i Gusinje svo musliman-sko stanovništvo pokršteno. Oni koji su odbili pokrštavanje bili su strijeljani u martu 1913. godine. Crnogorski reis je naglasioda sjećanjem na žrtve balkanskih ratova Bošnjaci ne žele izazva-

ti tenzije u Crnoj Gori, ali je ukazao da se ovdje radi o činjenicama, stvarnim događa-jima iz prošlosti koje Bošnjaci žele obilježiti kako bi bili pouka i kako se nikad više ne bi desili.“U posljednje vrijeme mi muslimani živimo u drugačijoj CrnojGori. Svi znaju da Crna Gora ne bi bila nezavisna da nije bilo muslimana i da su oni dali značajan doprinos u ostvarivanju njene nezavisnosti. Mislim da je ovo dobra prilika da i državnici Crne Gore dođu i da se izvinu zbog toga što je počinjeno u prošlosti u ime države”, rekao je Fejzić.

Poziv načelnika Glavnog stožera OS RH general pukovni-ka Drage Lovrića da zajedno posjete Afganistan muftija

Aziz ef. Hasanović je prihvatio te se pridružio delegaciji koju su činili general pukovnik Drago Lovrić, general pukovnik Slavko Barić – ravnatelj HVU, brigadni general Zdravko Klanac i general Zlatko Gareljić savjetnik predsjednika Re-publike Hrvatske Ive Josipovića za vojna pitanja te pukovnik Emilio Turina.Muftija Hasanović se u Afganistanu, osim sa hrvatskim voj-nicima, družio i sa Afganistancima, vjerskim predstavnici-ma lojalnim Sjedinjenim Američkim Državama. Nažalost, muftija Hasanović se nije družio niti se sastajao sa drugim vjerskim predstavnicima Afganistana, sa onima koji se bore

protiv američke okupacije. Zbog toga je bio u pri-lici da sluša samojednu strane pri-če, zbog čega je ostao uskraćen za saznavanje kompletne isti-ne o stradanju afganistanskog naroda. Muftija Hasanović se družio sa šejhom Muhammedom Šahom Adlijem, glavnim

j g g j

oficirom za moral afganistanske policije, direktorom Hare-ma Plave džamije i imama Plave džamije, a uz muftiju su bili general Zdravko Klanac i general Zlatko Gareljić. Muftija se susreo i sa dijelom bh. mirovne misije koja je zajedno sa hrvatskom vojskom na mentoriranju u Kabulu.


Muftija Hasanović u posjeti hrvatskim vojnicima u Afganistanu

56

IslamnetBahati cionista Benjamin Netanyahu: Baš me briga šta govori UN!Izrael

Izrael je uporan sa izgradnjom neza-konitih jevrejskih naselja na otetoj

palestinskoj zemlji. Vlada Izraela, pred-vođena premijerom Benjaminom Ne-tanyahuom pokazuje ogromnu bahatost prema poštivanju međunarodnih normi uređenja svijeta. Početkom prošlog mje-seca Izrael je najavio da planira izgradnju 1.600 novih ilegalnih stambenih jedi-nica u istočnom Al-Quds-u koji je Tel Aviv aneksirao nakon Šestodnevnog rata

Q j jQ

1967. godine kršeći time međunarodno pravo. Glasnogovornica Ministarstva unutrašnjih poslova Izraela Efrat Orbach je rekla da će 1.600 stambenih jedinica, koje su najavljene prvi put u martu 2010. godine, biti izgrađene u istočnom Al-Quds-u, dijelu grada koji se zove Ramat Shlomo. UN i druge međunarodne insti-tucije osudile su ovakav postupak Izraela. Također, mnoge države, uključujući neke od saveznika Tel Aviva, su osudile plano-ve Izraela da izgradi nezakonite jedinice na okupiranim palestinskim teritorijama. Čak je i švedski ministar vanjskih poslova

p p j

Carl Bildt rekao da je izraelski plan “čista osveta protiv Palestinaca nakon glasanja u UN-u”.

Benjamin Netanyahu je u intervjuuemitiranom na izraelskom Kanalu2 opisao Al-Quds (Jeruzalem) kaoglavni grad Izraela. A onda je baha-to poručio: “Baš me briga šta kažeUN!”

Godina “bespilotnih ubica”SAD

Američke i britanske bespilotne letjelice u 2012. godini bile su u

punom pogonu. Barack Obama se najviše oslonio na svoje “bespilotne ubice”. Amerikanci su “bespilotne ubice” najviše koristili u Afganista-nu i Pakistanu gdje su pobili hiljade nedužnih civila. Prema zvaničnim informacijama Amerikanci su u 2012. godini u Afganistanu izveli preko tri stotine napada bespilot-nim letjelicama. Pored Amerikana-ca po Afganistanu su ubijali i bri-tanske “bespilotne ubice”. S druge strane, u Pakistanu su Amerikanci izveli pedesetak bespilotnih ubi-stvenih akcija. Neka istraživanja pokazuju da su Amerikanci u Paki-stanu tokom proteklih osam godina svojim “ bespilotnim ubicama” ubili 3.378 osoba i da su izveli 350 vaz-dušnih napada. Američke “bespilotne ubice” bile su aktivne i u Jemenu i Somaliji. Ohrabren velikim uspjehom, ame-rički predsjednik Barack Obama odobrio je novi zakon po kojem će CIA i druge vojno-obavještajne postrojbe Sjedinjenih Američkih Država ubuduće moći slobodno ubijati osumnjičene osobe svugdje po svijetu. Nažalost, ovo oružje je veoma opasno po čitav svijet. Ubice sjede u svojim udobnim foteljama u Americi i Britaniji odakle putem ekrana, kao na video igrici, pucaju po muslimanima u Afganistanu, Pa-kistanu, Jemenu, Somaliji, a uskoro, vjerovatno, i po Maliju. “Bespilotne ubice” su ubojito oružje, ali nažalost ovo oružje je poprilično neprecizno i često ubija nedužne civile. Ubice koje rukovode bespilotnim letjelica-ma ne vode previše računa po kome pucaju, za njih je najvažnije da puca-ju. Oni prvo pucaju pa tek onda gle-daju koga su ubili. Vjerovatno ćemo i ovu 2013. godinu zapamtiti po cr-noj statistici “bespilotnih ubica”.


Carla del Ponte: U Siriji sam vidjela takve zločine, kakve nisam vidjela ni na Balkanu

Sirija

Carla del Ponte, bivša glavna haška tužiteljica, danas je članica “Istraž-

ne komisije Ujedinjenih naroda za zlo-čine u Siriji”. Carla del Ponte sa svojim timom vrši istragu ratnog stanja u Siriji te ima zadatak da UN-u predloži mjere za djelovanje na terenu. Ako je suditi po sadašnjem zaključku Carle del Pon-te, koja smatra da nema načina niti vri-jedi vojno intervenirati u Siriji, jasno je

da ona ima zadatak da opravda UN za nepoduzimanje odlučne akcije protiv režima Bašara Asada. Carla del Ponteza zločine u Siriji kaže: “Već par mjese-ci je situacija katastrofalna. Vidjela samstvari koje nisam nikad vidjela, čak niu ratovima na Balkanu.”I pored tako zabrinjavajuće situacijeCarla del Ponte predlaže da se ništa nečini.

Slobodna sirijska vojska je u 2012.godini postigla velike vojne ratne

pobjede protiv Bašara Asada i njego-vih zločinaca. Sirijski borci za sloboduu prošloj, 2012. godini uspjeli su uni-štiti čak 19 borbenih aviona Migova i 22 helikoptera sa kompletnim posa-dama Bašarovih zločinaca. Sa ovombrojkom uništenih borbenih letjelica Slobodna sirijska vojska je od početka otpora ukupno uništila 103 borbeneletjelice Bašarove vojske. Sirijski mu-džahidi najefikasniji su bili u augustu i

novembru 2012. godine kada su skorosvaki drugi dan obarali po jedan Baša-rov avion ili helikopter. Osim navede-nog ratnog uspjeha, Slobodna sirijska vojska je protekle godine i na drugimpoljima nanijela teške gubitke Bašaro-voj vojsci. Uništeno je mnogo tenko-va i drugih oklopnih borbenih vozila.Također, sirijski mudžahidi su zarobilivelike količine drugog teškog i lahkog oružja, koje je Bašarova armada ostav-ljala iza sebe dok su bježali ispred hra-brih oslobodioca Sirije.

57

Cionisti tokom 2012. uhapsili 900 palestinske djece

Palestina

U krugovima palestinske samou-prave razmišlja se o podnošenju

žalbe Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu protiv Izraela čije su vlasti tijekom 2012. godine pored ostalih uhapsile i 900 palestinske dje-ce. To je izjavio palestinski ministar za pitanja zarobljenih Isa Karaki’. Ministar Karaki’ ovo je izjavio Inter-net stranici Arabia Net rekavši kako je vrijeme da Palestina nakon što je u UN-u dobila status promatrača, čime joj je priznata državnost, iskoristi novi položaj i uputi žalbu Međuna-rodnom sudu protiv izraelskih vlasti. Ministar je izjavio da su izraelske vla-sti uhapsile i drže u zatvoru 135 dje-ce, 140 se nalaze u pritvoru i očekaju suđenje. Prigodom saslušanja djece posađuju ih na neugodnim stolicama vezanih ruku na leđima i u takvom položaju drže ih satima, a nerijetko ih izvode na kišu i tamo ih drže. Na toj djeci pokazuju se znakovi psihičkog poremećaja. U 2010. godini izraelske su vlasti uhapsile 700 palestinske dje-ce. Pored hapšenja izraelska policija ne libi se fizički maltretirati djecu i to na nimalo civiliziran i human način. Sve dok nedavno u Generalnoj skup-štini UN-a Palestini nije priznat sta-tus države promatrača, Palestincima su bile vezane ruke za intervencije na međunarodnim institucijama. Zbog toga se Izrael žestoko opirao novom statusu Palestine. Nažalost rijetke su međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava, a pogotovu dječijih, reagirale na izjavu izraelskog ministra sigurnosti koji je nedavno izjavio da palestinska djeca nisu pošteđena po-licijskog progona. (www.islamska-za-jednica.hr)


URusiji se sprovodi specijalni ratprotiv islamskih vjerskih vođa.

Krajem decembra 2012. godine u Sje-vernoj Osetiji, u Vladikavkazu ubijenje imam Ibragim Dudarov. Ubica jeimamu Ibragimu ispucao pet metaka u glavu. “Ibragim Dudarov ubijen jezbog svoje vjere. Neko ne želi islam uovoj zemlji”, rekao je KhadzhimuratGatsalov, glavni muftija muslimanske zajednice u Sjevernoj Osetiji. Ubistvoimama Ibragima Duda-rova sedmo je po reduubistvo islamskih vjerskihslužbenika koje se do-godilo u Rusiji u 2012.godini. Mjesec dana prijeubistva Ibragima Duda-rova u Tataristnu je izvr-šen atentat na zamjenika muftije, a nekoliko mje-

seci ranije u Moskvi je jedan imam zaklan nožem. Prema analitičarima iza ubistva imama na Kavkazu i ostatku Rusije stoje državne sigurnosne agen-cije koje na ovaj način žele da unesu smutnju među kavkaske muslimane.Nakon svakog atentata na nekog odimama u medijima se za taj zločin op-tuže čečenski mudžahidi.

Ruski specijalni rat protiv muslimana i islama: Ubijanje imama na Kavkazu

Slobodna sirijska vojska u 2012. oborila 19 Migova i 22 helikoptera

Sjeverna Osetija

Sirija

Jedan mladić u Tunisu umro je pošto je dobio op-kladu da može da pojeda 28 živih jaja odjedanput.

Dvadesetogodišnji Dau Fatnasi, iz grada Kaituana, gutao je jaja jedno za drugim, pošto se s prijatelji-ma opkladio za određenu sumu novca. Nakon što je progutao 28 živih jaja, Fatnasiju je pozlilo i premi-nuo je na putu do bolnice.

58

Francuskinja u 91. godini života prešla na islam

Francuska

Kako piše alžirski dnevnik Eš-Šerk od 23. prosinca u Parizu je

na islam prešla starica Francuskinja Giyurgat Lubil u 91. godini života i uzela novo ime Nura. Na pitanje zašto u tako kasnim godinama mi-jenja vjeru, Lubil je izjavila da ni-kada nije kasno pokajati se. Ona je izjavila da su je njena djeca na-mjeravala smjestiti u starački dom što je ona odbila. Mesdžid u Parizu prvi je na Zapadu izgrađen 1927. godine. Njen prvi susjed s kojim se poznavala punih 40 godina bio je Marokanac Muhammed Meddah. On joj je predložio da dođe u nje-gov dom proživjeti preostale dane života, što je ona sa zahvalnošću prihvatila. Novinaru lista Eš-Šerk Nura je govorila sve najbolje o svom susjedu Muhammedu, u čijoj kući stariji imaju milosrdan odnos pre-ma mlađima, a mlađi s velikim po-štovanjem gledaju na starije. Njego-va djeca svakoga jutra prije odlaska na posao poljube njegovu i majčinu ruku tražeći blagoslov, kaže Nura. Kaže da se u Muhammedovoj kući namaz redovno klanja u džematu i živi po slovu Kur’ana i Sunneta Božjega Poslanika. On i njegova obitelj daju primjer kako treba ži-vjeti, kaže nova muslimanka. Proš-log ramazana Nura je osjetila zov islama u sebi i nije mogla odoljeti tom divnom zanosu i pozivu pa je odlučila u dubokoj starosti prihva-titi islam. (Š.O.)


Prodaja alkohola povećana za 20%Tunis

Nakon rušenja diktatorskog režima uNNTunisu na vlast je došla islamistička NNpartija “Nahda”. Lider “Nahde”, šejh Ra-šid Ganuši dao je mnoga obećanja. Mno-gi su očekivali da će dolazak islamista na vlast u Tunisu donijeti brojne promjene. Prije svega, mnogi su očekivali da će Ga-nušijevi islamisti nastojati da islamiziraju tunižansko društvo. Naravno, to se nije dogodilo. Tunis je danas u mnogim se-gmentima isti kao i u vrijeme vladavine diktatora Ben Alia. Ganušijevi islamisti ovih dana izazvali su oštre reakcije broj-nih građana Tunisa, jer su njihovi pred-stavnici u Parlamentu donijeli novi zakon o prodaji alkohola. Naime, Ganušijevi islamisti su, umjesto nametanja zabrane ili ograničenja prodaje alkohola, izglasa-li zakon o povećanju poreza na prodaju alkohola, a kako bi povećali punjenje dr-žavnog budžeta. Vlada Tunisa nada se da

će pomoću povećanja poreza na alkoholpovećati prinos budžeta za 85 miliona eura. Članovi Parlamenta iz redova dru-p p

gih islamističkih političkih pravaca oštrosu se usprotivili donošenju spomenutog zakona. Prodaja alkohola u Tunisu uprošloj godini povećana je u odnosu na ranije godine. Prodaja piva u prošloj go-dini povećana ja za 20%.

Tunižanin umro nakon što je progutao 28 živih jaja za opkladuZanimljivosti

Islam se brzo širi u zemljama koje su nominalno kršćanske. Velika Bri-

tanija je najbolji primjer brzog širenja islama. U posljednjih deset godina broj muslimana u Velikoj Britaniji povećan je za milion i dvije stotine hiljada no-vih muslimana, odnosno sa milion i pet stotina hiljada na dva miliona i se-dam stotina hiljada, koliko danas živi muslimana na britanskom ostrvu. U analizama objavljenim u britanskim medijima navodi se da je posljednjih godina primjetno smanjenje broja kr-šćana a povećanje broja muslimana. Prema britanskim medijima mnogi domaći britanski kršćani prihvataju islam i na taj način doprinose brzom širenju islama, tj. daju odgovor na pi-tanje kako se broj muslimana u po-sljednjih deset godina toliko povećao. Na popisu stanovništva 2011. godine upisano je dva miliona i sedam stotina hiljada muslimana, što je 5 % od uku-pnog broja stanovništva Velike Brita-

nije. Pojedini analitičari navode da ova brojka muslimana ne pokazuje pravostanje jer se brojni muslimani, iz nekihrazloga, nisu izjašnjavali o vjerskomopredjeljenju na proteklom popisu sta-novništva. Očekuje se da će na sljede-ćem popisu stanovništa, 2021. godine,broj muslimana biti uduplan.

Za deset godina Britanija dobila milion i po novih muslimanaVelika Britanija

Irački grad Mosul opasno je mjesto za življenje. Rat je učinio svoje, Mosul

je postao jedan od najnesigurnijih gra-dova u Iraku. Iako je situacija još uvijek složena stanovnici Mosula trude se da uhvate korak sa savremenim trendovi-ma društvenog života. Taj trend najjasnije se vidi u neviđenojpomami mladih Iraćana i Ira-čanki za plastičnim operacijama uljepšavanja izgleda. Kako pišuirački mediji, mosulska klini-ka za plastičnu hirurgiju, kojuvodi doktor Sadallah al-Zako svaki dan je prepuna mladih muškaraca, koji se žele podvr-gnuti plastičnim operacijama da ljepše izgledaju. “Mjesečno obavim i po 60 operacija”, kaže doktor Sadallah. Prema riječima doktora Sadallaha najbrojnije

mušterije njegove klinike su mladići od18 do 30 godina koji, uglavnom, nisuzadovoljni izgledom svog nosa.Zahvaljujući ovakvoj zainteresiranostiu Mosulu se otvara sve više specijalizi-ranih klinika za plastičnu hirurgiju.

59

Hadži Merjema Hamdan Ammaš Palestina

Sredinom decembra 2012. godine u selu Džisruz-Zerka u blizini

Haife u 124. godini života umrla je najstarija Palestinka Merjema Ham-dan Ammaš. U ličnoj karti koju su joj izdale izraelske vlasti 1948. go-dine piše da je rođena 1888. godine. Kod sebe je sve do smrti imala ličnu kartu Osmanskih vlasti u kojoj piše da je rođena citirane godine. Ha dži Merjema Ammaš je prije godinu dana izjavila novinarima da ne zna tačno kada je rođena ali da se sjeća turskih oficira po njihovim imeni-ma, a tada je imala 10 godina. Kaže da je došla u selo Džisruz-Zerka kada je u selu bila samo jedna kuća, a sada ih je preko hiljadu. Sve do nekoliko dana prije smrti bila je bi-strog uma i svjesna svega okolo nje. Rodila je deset sinova i kćeri i ima preko 600 unučadi i praunučadi. Imala je jedini problem sa sluhom. Bavila se tjelesnim vježbama i ne-koliko mjeseci prije smrti posljednji put je bila u šetnji. Unuk kod koje-ga je proživjela posljednje dane na ovom svijetu, inače 51 godišnjak, kaže da je tri dana prije smrti dobila upalu pluća od koje je i umrla. Dva puta se udavala, a djeca su joj sva pomrla prije nje i 25 unučadi tako-đer. Hadži Merjema je ostala anoni-mna i po svojoj najdužoj starosti na svijetu. Iako su njen unuk, kod ko-jeg je živjela do smrti i njihove ko-mšije iz sela Džisruz-Zerka pozvali istraživački tim Ginisovog rekorda, iako su oni došli u selo i uvjerili se u tačnost datuma rođenja hadži Mer-jeme, nisu je htjeli uvrstiti u knji-gu Ginisovih rekorda kao najstariju osobu na svijetu. Razlog je veoma sramotan. Naime, predstavnici Gi-nisovog rekorda su tražili da se ha-dži Merjema slika bez hidžaba, što je ona energično odbila. Samo zato što je odbila skinuti hidžab Gini-sovci su odbili hadži Merjemu upi-sati u svoju knjigu rekorda.

Foto islamneta


Foto - trenutak istine: Kiša cionističkih raketa po golorukim Palestincima

Mosul: Mladići od 18 do 30 godina masovno operišu noseveIrak

Islamski pedagoški faklultetu u Bihaću, svečano je ozvani-čio početak postdiplomskog studija 2012/2013. godine.

Pored domaćeg nastavnog kadra, svečanosti je prisustvovaorektor Univerziteta u Bihaću, prof. dr. Refik Šahinović, de-

g g j p

kan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu prof. dr. IsmetBušatlić, i bihaćki muftija Hasan ef. Makić. Nakon što seobratio prigodnim govorom, sekretar Fakulteta Hamdija Nesimović zahvalio se gostima što su svojim prisustvom uve-ličali ovu svečanost i pohvalio studente za njihovu odluč-nost da nastave studij na ovoj ustanovi, zaželjevši im pri tompuno uspjeha. U svom obraćanju bihaćki muftija Hasan ef.Makić je kazao, kako je ovo potvrda želje za proširenjem po-stojećih znanja, pohvalivši Upravu Univerziteta i Islamskog

pedagoškog fakulteta za organizaciju ovog studi-ja. Rektor Univerziteta dr. Šahinović je naglasioj

dobru saradnju izmeđuUniverziteta i ovog Fa-kulteta, te dodao kakoće Univerzitet u buduć-nosti stojati na raspolaganju Islamskom pedagoškom fakulte-tu. Prof. dr. Ismet Bušatlić je izrazio zadovoljstvo činjenicom da ovaj Fakultet, iz godine u godinu ostvaruje napredak. Na kraju je muftija Makić, skupa sa prisutnima, proučio prigod-nu dovu za uspješno okončanje studija. (Fahrudin Vojić)

60

Kutak za islamsku omladinu


Svečano otvoren drugi ciklus postidplomskog studijaIslamski pedagoški fakultet u Bihaću

Arapski jezik kroz Kur’an

Mektepski centar u Kalesiji, novi način rada sa djecom i mladima

Nahla

Islamska zejdnica Kalesija

Utoku je upis polaznica na kurs arapskog jezika kroz Kur’an. Nastava počinje 17. decembra. Ukoliko želite razumjeti

sadržaje koje svakodnevno učite u namazima i dovama, ali i ostvariti najosnovniju komunikaciju na arapskom jeziku, kurs “Arapski jezik kroz Kur’an” je prava prilika za to. Ovaj kurs namijenjen je ženama koje poznaju osnove arapskog pisma. Cilj nam je omogućiti polaznicama učenje arapskog jezika na jedan novi, lakši i jednostavniji način. Tokom kursa stiču se osnovna znanja o vrstama riječi, njihovoj promjeni, atributiv-noj i genitivnoj vezi, prostoj imenskoj i glagolskoj rečenici, jednostavnim i složenijim glagolskim formama, tvorbi riječi iz glagola te njihovom korištenju u ajetima na različitim mje-stima u Kur’anu. Kroz primjere iz kratkih kur’anskih sura i dova učimo arapske riječi, sintagme, njihove relacije u rečenici i značenja. Također, najfrekventnije kur’anske pojmove tuma-čimo (tefsirimo) ulazeći u njihova dublja značenja, nastojeći ih prepoznati i razumjeti u kur’anskom tekstu. Kurs se sastoji iz šest modula, a svaki modul ima 36 časova. Nastava je u večer-njim satima. Za članice Nahle kurs je besplatan.Informacije i prijave na [email protected] ili 710-650.

Projekat su u BKC, u prisustvu imama, privrednika ipredstavnika općinske vlasti predstavili glavni kalesijski

imam Enver ef. Alić, predsjednik Medžlisa Muharem ef.Mešanović i hafiz Husein ef. Smajić. Centar bi se trebaoprostirati na oko 47 dunuma zemlje, a njegova namjena je, prije svega, odgojno-obrazovna. Uz približavanje vjeredjeci i mladima kroz mektepsku nastavu i druge aktivnosti,u Centru će biti izgrađeni sportski tereni. Cilj je da se djeca motiviraju kroz ono što najviše vole i da se razvija takmi-čarski duh u svim segmentima života. “Najjednostavnijekazano, Centar bi trebao da bude mjesto koje će mladi-ma i djeci pružiti pravilan odgoj i udaljiti ih od negativnih‘ponuda’ savremenog doba”, kazano je na prezentaciji. Pla-niranim sadržajima Centra nadilazit će se potrebe ciljanegrupe, pa će se njime moći koristiti i šira društvena zajedni-ca: osnovne i srednje škole, sportske organizacije, kulturna udruženja, udruženja za rad sa invalidnim i hendikepira-

nim licima... Također je planirano da Centar bude vakuf, a potencijalni vakifi mogu novac donirati putem žirot-računa otvorenog u NLB banci: 1321400309445702.


Žena za kojom je dozvoljeno plakatiPreporučujemo: www.zena-biser.com

Kaže poznati alim i muhaddis današnjice, uvaženi šejh Ebu KKIshak el-Huvejni, Allah ga sačuvao: “Posjetio sam jednog KKod svojih ahbaba pa ga zatekao tužnog i potištenog. Kada sam ga upitao o razlogu njegove tuge čovjek je počeo plakati, oba-vjestivši me kako mu je žena bolesna. Počeo je gorko plakati tako da sam se začudio i gotovo da je “pao” u mojim očima, a poznavao sam ga kao dobra i čestita čovjeka. Kada je čovjek to primijetio reče mi: “O šejhu, čudiš li se što ovoliko plačem za svojom ženom? Kada bi znao o njoj ono što ja znam, opravdao bi me i ne bi me korio. Pa, poslušaj me, o šejhu.” Spomenuo mi je da je bio siromašan čovjek koji je radio skroman posao od kojeg je utoljavao svoju glad. Uzvišeni Allah je htio da mu se obrati čovjek koji je vidio njegov emanet, njegovo lijepo ponašanje i bogobojaznost i ponudi mu da se oženi njego-vom kćerkom. Taj čovjek je bio bogat. Sklopili su brak i on je dobio divnu, pokornu i bogobojaznu ženu koja je njegov život učinila džennetom na ovom dunjaluku. Jednoga dana došao mu je njen otac i rekao: “Boj se Alla-ha, o čovječe i kupi svojoj ženi hljeba, sira,paprika i fulja (vrsta jeftine hrane koja naličinašem pasulju), i nemoj pretjerivati sa me-som jer je joj dosadno da uvijek jede meso,tjesteninu i voće. Kaže: “Otvorio sam usta,ali nisam znao šta da mu odgovorim, jernisam shvatio šta je rekao, niti šta je ciljaosvojim riječima, sve dok nisam sreo ženu iupitao je. Tada sam čuo iznenađenje koje jezadrmalo tlo pod mojim nogama.” Kad godbi njegova žena odlazila svojoj familiji onibi joj prinosili meso, čorbu i voće, a ona bigovorila da ne želi, da joj muž ne uskraćuje

ništa od toga i da će od prevelikog jedenja ovih stvari više osjetiti dosadu, te da bi radije jela sira i paprika, jer joj to muž ne donosi. Istina je bila u stvari, da ona u kući svoga muža ne bi okusila meso osim jednom u mjesecu a možda i jednom u dva mjeseca, i da je uglavnom njena hrana bila: sir, paprika i fulj, jer čovjek je svojom zaradom jedva utoljavao svoju glad i glad svoje žene. Ali, ova dobra žena je htjela da uzdigne svog muža kod njene familije i prikaže ga plemeni-tim u njihovim očima. Podnosila je glad i ono što joj je bilo uskraćeno zbog siromaštva njena muža ne želeći da bilo ko sramoti njenog muža zbog njegove neimaštine. Bila je strpljiva i pružala podršku svome mužu podsjećajući ga na Allahovo obećanje. To što je bila bogata i što su joj nakon braka bile uskraćene dunjalučke naslade nije je spriječilo da bude dobra i pokorna žena. “Jesi li sada”, reče mi čovjek, “o šejhu, shvatio razlog mog plača i brige za njom. Ovo je jedan od njenih postupaka, a kada bi ti pričao o njoj, njenoj dobroti, njenom

postu, njenom namazu i lijepom ahlaku prema meni i ostalim ljudima, ne bih opetbio u stanju pružiti joj pravo i mjesto kojejoj pripada.” Spustio sam svoju glavu (tj.šejh Ebu Ishak el-Huvejni) i udaljio se mo-leći Allaha za nju svim srcem, jer, tako miAllaha, ona je ni’met (blagodat) od žene.La ilahe illallah!” Kaže Allahov Poslanik,salallahu alejhi ve sellem: “Ako žena klanja pet dnevnih namaza, posti mjesec rama-zan, čuva svoje stidno mjesto i pokorava sesvome mužu, ući će u Džennet na koja godvrata želi”. (Hadis bilježi Ibn Hibban a šejhAlbani ga je ocijenio vjerodostojnim).

Ženski kulturni centar TESNIMSarajevo

Ženski kulturni centar TESNIM je smješten na Novoj Bre-ŽŽci, u ulici Ismeta Mujezinovića 18a, iznad Klinike KoševoŽŽ(NOVA BREKA-SARAJEVO). Naše aktivnosti su usmjere-ne ka ženskoj populaciji svih starosnih dobi. Akcenat je na prezentiranju odgojno-obrazovnih sadržaja koji koriste kakopojedincu tako i široj društvenoj zajednici. Našoj ženi koja često zbog mnoštva obaveza zanemaruje svoje vlastite potrebe,nastojimo na što lakši način ponuditi sve one sadržaje koje ćeoplemeniti njenu islamsku ličnost i pomoći joj da što boljefunkcionira u bilo kojem segmentu života, sa akcentom na njen lični i porodični život. Posebnu pažnju posvećujemo radusa djecom i mladima. Svoj rad smo osmislili tako da djeci po-nudimo kreativan način upoznavanja sa temeljnim vjerskimprincipima; da približimo neke daleke događaje iz islamskehistorije; kao i da izgradimo osjećaj ponosa našom čistom vje-rom i islamskom tradicijom. Cilj nam je pomoći formiranjugeneracija koje imaju korisnu i djelotvornu ulogu u društvu,sa naglašenim pozitivnim i kreativnim stavovima. Jačanje lič-nosti, razvijanje komunikacijskih vještina, savladavanje izazo-va i sticanje samopouzdanja elemenati su na kojima radimosa djecom. Kod njih želimo izgraditi i pozitivan odnos prema prirodi, drugim ljudima i njima samima. U našem Centrunastojimo kreirati klimu u kojoj se svi osjećaju prijatno i pri-hvaćeno; zajedno sa iskustvenim potencijalima, koje nose kao

pojedinci, a koji mogu biti korisni i vrijedni drugim osobama.Sve aktivnosti su propraćene živom komunikacijom i jednomtoplom i srčanom interakcijom.Naše aktivnosti:Šerijatska predavanja Kurs tedžvida sa tefsiromHalka Kur’ana sa hifzom za djecuMjesec druženje sa Kur’anom za djecuMŠerijatski kurs: “Oaza islama”Islamska vikend školaKreativna sufaraSavjetovalište za roditelje i djecuŠerijatska halka za tinejdžericeTinejdžerski klubKlub čitalacaKreativna pauza Kurs engleskog jezikaBesplatne instrukcijeKlub volonteraArt programSijela i druženjaIgraonaOnline učenje Kur’anaIzleti.

62

Ana Politkovska, “Putinova Rusija”

Knjige

Ova knjiga je o Vladimiru Putinu, ali na njega gleda drugačije nego što ga obično vide na Zapadu. Dakle, ne kroz ružičaste naočare. Zašto je teško podržati ružičastu tačku gledišta kada se suočite sa stvarnošću u Rusiji? Zato što Putin, proizvod najmračnije tajne službe ove zemlje, nije uspeo da prevaziđe svoje poreklo i da prestane da se ponaša kao potpukovnik sovjetskog KGB-a. Još je zauzet sređivanjem svojih zemljaka – ljubitelja slobode; ne odustaje od uništavanja slobode, baš kao što je radio u svojoj prethodnoj karijeri

Privikavanje na probadanje,prolivanje krvi i nanošenjerana živom biću. Specijalna

vežba: uhvatiti u klopku živog zeca, ubi-ti ga tako što mu glavu udarimo o drvo,vezati zadnje noge, brzo odrezati glavu iposle udisaja, popiti krv koja je šiknula,a zatim izdahnuti. ... Psihološki nije lakoiz čista mira ubiti ni krivo ni dužno živostvorenje, ali će /bez takve pripreme/ jošmnogo teže biti da se ubije mirni žitelj,koji je slučajno video našu jedinicu u ne-prijateljskoj pozadini” (Taras A. E., Za-rucki F. D.: “Obuka obaveštajca: sistemkomandosa GRU”, udžbenik za obukuvojnih obaveštajaca, Harvest, 2000, str.18-19). U zemlji koja ne samo štampa ovakve udžbenike, nego su ti udžbenicinamenjeni i “članovima vojno-sportskihi vojno-patriotskih klubova, polaznicima škola preživljavanja u prirodi, turistima,lovcima i ribolovcima i uopšte svima kojižele da se nauče kako da savladaju bilokakvu opasnost” (iz anotacije iste knjige)– i najgora stvar se može dogoditi. U ze-mlji kojom, kao predsednici ili premije-ri, rukovode oficiri tajnih službi iz kojihovakvi udžbenici izlaze u svet, najgorestvari se i događaju. Svi stanovnici takvezemlje su kao uhvaćeni zečevi, kojima ćevrli obaveštajci odrubiti glavu i ispiti krv,

samo ako im padne na pamet da bi to zbog nečega trebalo učiniti. U rukama imate knjigu koja opisuje takvu zemlju i njenog vrhovnog obaveštajca. Jedan od zečeva kojima je odrubljena glava bila je i autorka ove knjige. U zemlji u kojoj oficiri tajnih službi u svojim rukama drže zakonodavnu, sudsku i izvrš-nu vlast, u kojoj nema nezavi-sne policije, istražiteljstva, tu-žilaštva, u kojoj je velika veći-na medija pod teškom šapom vlasti, ubijanje mirnog stanov-ništva prolazi, naravno, neka-žnjeno. Tim pre ako ubijeni zasmeta nekome od vrhovnih obaveštajaca, kome ruka neće zadrhtati. Oni su prvi uspešno prošli obuku odsecanja glava i pijenja krvi. I sada obučavaju druge. I ne kriju kakve su im namere. (Ana Politkovska)

“Leksika vrhovnog obave-štajca je jasna i nedvosmisle-na, a najgrublja je kada je u pi-tanju Čečenija (to mu valjda

jg j j j pj

podiže popularnost kod nje-govih sunarodnika). Stranom dopisniku, koji se usudio da ga pita jesu li prilikom vojnih operacija u Čečeniji bile preduzete

j g p j pg

mere da se zaštiti civilno stanovništvo, on je pred desetinama novinara odgovorio da, pošto je taj strani dopisnik očigledno zainteresovan za islamski ekstremizam, obrezivanje mu mogu obaviti i u Moskvi, a da će se moskovski obrezivači pobri-nuti da dotični dopisnik više nikada ne dobije potomstvo. Poznata je i pretnja da će čečenske teroriste daviti u klozetima. Od tada su, u vezi sa Čečenijom ili ne-čim drugim, pobijeni, što u sačekušama, što gasom, što podmetanjem eksploziva pod stambene zgrade, Ana Politkovska, novinarka koja je znala ko i šta joj preti, pa je o tome otvoreno govorila, i gene-ral Lebed, strateg mirovnog sporazuma posle Prvog čečenskog rata, i Galina Sta-rovojtova, poslanica ruskog parlamenta koja je život posvetila rezrešavanju me-đunacionalnih sukoba, i mnogi, mnogi drugi, poznati i anonimni. Ana Politkov-ska je u svetu postala simbolička figura žrtve jednog brutalnog režima. Iz knjige koju držite u rukama najbolje ćete videti kakav je taj režim i zašto je njena autorka

izgubila život. Knjiga je vapaj upozorenja svima koji sa Putinovom Rusijom ima-ju posla. Ali taj vapaj, iako glasan, iakopoznat i prepoznatljiv, nailazi na maloodjeka. Delimično zato što ljudi imajusvoje brige: na primer, kod nas još uvek nije rasvetljeno ubistvo Ćuruvije, i ne

j g p j

samo ono. Delimično zato štotakav vapaj zaglušuju prejakiposlovni interesi. Delimičnozato što svoje pretnje, kakovidimo, Putin ostvaruje. Maloje onih koji su spremni da senađu na mestu Politkovske,ili da sa Rusijom zarate zbog Gruzije, ili da se makar suočesa perspektivom zatvorene sla-vine na gasovodu. Ipak, ko-risno je znati u kakvom svetuživimo.’’ (Pavle Rak)

Uvod

Ova knjiga je o Vladi-miru Putinu, ali na njega gleda drugačije nego što ga obično vide na Zapadu. Da-

kle, ne kroz ružičaste naočare. Zašto jeteško podržati ružičastu tačku gledišta kad se suočite sa stvarnošću u Rusiji?Zato što Putin, proizvod najmračnijetajne službe ove zemlje, nije uspeo da prevaziđe svoje poreklo i da prestaneda se ponaša kao potpukovnik sovjet-skog KGB-a. Još je zauzet sređivanjemsvojih zemljaka – ljubitelja slobode; neodustaje od uništavanja slobode, baškao što je radio u svojoj prethodnojkarijeri. Ova knjiga je i o činjenici da nije svako u Rusiji spreman da podnosiPutinovo ponašanje. Ne želimo da i da-lje budemo robovi, čak i ako to najvišeodgovara Zapadu. Zahtevamo pravo da budemo slobodni.

Ova knjiga nije analiza Putinovepolitike. Ja nisam politička analitičarka.Ja sam samo jedno od mnogih ljudskihbića, lice iz gomile u Moskvi, Čečeni-J j g jj

ji, Sankt Peterburgu i drugde. Ovo sumoje emocionalne reakcije, pribeleženena marginama života kakav se danas živiu Rusiji. Previše je rano za distancu koja je neophodna kada se želi nepristrasna analiza. Ja živim u sadašnjosti i beležimono što vidim. (Ana Politkovska)

Vojska je u Rusiji jedan zatvoren sistem, Vojska je u Rusiji jedan zatvoren sistem, koji se ne razlikuje od zatvorakoji se ne razlikuje od zatvora


Kada je počeo Drugi čečenski rat, vojsci su date odrešene ruke da u Čečeniji radi šta joj je volja te su na

predsedničkim izborima

2000. njeni pripadnici kao

jedan glasali za Putina.

63

Vojska moje zemlje i vojničke majke

Vojska je u Rusiji jedan zatvoren si-stem, koji se ne razlikuje od zatvora. Niko ne ide u vojsku ili u zatvor osim ako dr-žava ne želi tamo da ga vidi. Kad jednom uđeš, živiš životom roba. Svuda u svetu vojske pokušavaju da drže u tajnosti ono što rade, i možda zato o generalima go-vorimo kao da su pripadnici nekog me-đunarodnog plemena čiji je profil ličnosti isti širom planete, nezavisno od toga ko-jem predsedniku ili državi služe. Postoje, međutim, neke osobenosti vezane za voj-sku u Rusiji, ili pre za odnose između voj-ske i civilnog stanovništva. Civilne vlasti nemaju kontrolu nad onim čega se doko-pa vojska. Redov pripada najnižoj kasti u hijerarhiji. On je niko. On je ništa. Iza betonskih zidova kasarni oficir može voj-niku da uradi šta god hoće. Slično tome, viši oficir može da uradi šta god poželi svom kolegi nižem oficiru.

Sigurno mislite da stvari ne mogu biti baš toliko loše. I nisu uvek. Ponekad su bolje, ali samo zato što je neki humani pojedinac uveo red među sebi podređene. Jedino tada postoji tračak nade. “Ali šta je sa vođama zemlje?”, možda ćete se zapi-tati. “Predsednik je vrhovni komandant i stoga je lično odgovoran za ono što se do-gađa, zar ne?” Nažalost, kad se dokopaju Kremlja, naše vođe ne pokušavaju da za-uzdaju bezakonje u vojsci, već najčešće vi-šim oficirima daju još veću moć. Zavisno od toga da li vođa udovoljava vojsci, ona

ga ili podržava ili potkopava.Jedini pokušaji da se vojska humanizuje činjeni su u vremeJeljcinove vladavine, u okviruprograma promovisanja de-mokratskih sloboda. Nisudugo potrajali. U Rusiji je op-stanak na vlasti važniji od spa-savanja vojničkih života, takoda je pod baražnom vatromgneva iz Generalštaba Jeljcinpodigao belu zastavu i predaose generalima. Putin nije čak ni pokušao. On je i sam oficir.I tu je kraj priče. Kada se prviput pojavio na ruskom politič-kom radaru kao mogući vođa države, a ne nepopularni di-rektor opšteomražene Federal-ne službe bezbednosti (FSB),počeo je da izdaje proglase kojisu doveli do toga da je vojska,koja je pod Jeljcinom bila osla-bljena, počela ponovo da staje na noge, ijedino što joj je nedostajalo da se prepo-rodi bio je drugi rat u Čečeniji. Sve što sej j j j j p p

od tada dogodilo u regiji severnog Kav-kaza, zapravo je krenulo od ove premise.Kada je počeo Drugi čečenski rat, vojscisu date odrešene ruke da u Čečeniji radi

j p g j

šta joj je volja te su na predsedničkim iz-borima 2000. njeni pripadnici kao jedanglasali za Putina. Vojska je otkrila da je tajrat za nju veoma profitabilan, da je izvorubrzanih unapređenja, mnogih odlikova-nja, i brzog pravljenja karijera. Generali


u aktivnoj službi postavili su vvosnove za svoje karijere u po-litici tako da su katapultirani pravo u političku elitu. Za Putina je preporod vojske već završena priča, tvrdi kako joj je pomogao da stane na noge nakon poniženja koja je pretr-pela pod Jeljcinom i poraza u Prvom čečenskom ratu. Kako je tačno Putin pomogao voj-sci videćemo u pričama koje slede. Možete sami da odlu-čite da li biste voleli da živite u zemlji u kojoj se takva insti-tucija izdržava od poreza koji plaćate. Kako biste se osećali da vaš sin napuni 18 godina i bude regrutovan kao “ljud-ski resurs”? Koliko biste bili zadovoljni vojskom iz koje svake nedelje dezertiraju bu-ljuci vojnika, a ponekad i celi

vodovi ili čete odjednom? Šta biste mislili j j pp

o vojsci u kojoj je tokom samo jedne go-dine, 2003., ceo jedan bataljon od preko 500 ljudi ubijen, i to ne u ratu nego ba-tinanjem? U kojoj oficiri kradu sve, od novčanica od deset rubalja koje regru-tima šalju roditelji pa do čitavih kolona tenkova? U kojoj su oficiri ujedinjeni u mržnji prema roditeljima vojnika zato što, s vremena na vreme, kada okolnosti prosto postanu previše sramotne, besne majke protestuju zbog ubistava svojih si-nova i traže odmazdu.

Ova knjiga nije analiza

Putinove politike. Ja

nisam politička analitičarka.

Ja sam samo jedno od mnogih

ljudskih bića, lice iz gomile

u Moskvi, Čečeniji, Sankt

Peterburgu i drugde.

Ovo su moje emocionalne

reakcije, pribeležene

na marginama života kakav

se danas živi u Rusiji.

64

No comment


Muhamed i Jovan u ratu supucali jedan na drugog, adanas su nerazdvojni drugoviMuhamed i Jovan odrasli su u istočno-bosanskim selima Bukve i Miljanovićkod Goražda. Bili su komšije i naj-bolji drugovi. Kad je počeo rat, uze-li su puške i postali ljuti protivnici.Pucali su jedan na drugog. Muhamedkao borac Armije Republike Bosne iHercegovine, a Jovan kao pripadnik Vojske Republike Srpske. Kad je oružjeutihnulo, Jovan i Muhamed su se vra-tili svom prijateljstvu. Danas su boljidrugovi nego što su bili prije rata.Anadolija, 30. decembar 2012.

Zenica – Pokrali dječijepaketićeLopovi su ukrali paketiće, fotoaparat,te internet ruter. Lopovi su čak ispržilikobasice u kuhinji Dnevnog centra za prihvat djece, nakon što su isjekli ka-blove i uništili hard-disk snimač videonadzora, a kamere onesposobili navla-čenjem rukavica na objektive.Zenicablog.com, 28. decembar 2012.

Trebinje: Koalicija Cipelići i devetar CokulićNova vladajuća koalicija “Cipelići” na čelu sa devetarom Cokulićem usvojila su budžet grada za 2013. godinu, ali u njemu ni u tragovima nema obećanja sa kojima je najveća koalicija u istoriji Trebinja došla na vlast.Frontal, 3. januar 2013.

Skočio promet u secondhand radnjama: Kupujui polovni donji vešGrađani u RS ove godine garderobu sumasovno kupovali u radnjama sa polov-nom robom, poznatijim kao second handšopovima, a u prilog tome govori zvanič-ni podatak da im je prodaja skočila za 117odsto u odnosu na 2011. godinu.Buka, 22. decembar 2012.

Beograd: Demolirao policijski auto sjekirom, policajci mu pucali u glavu!Telegraf, 29. decembar 2012.

Anel Ćemo ubio policajcazbog oduzete vozačke dozvole?Kantonalni sud u Sarajevu odredio jejednomjesečni pritvor za Anela Ćemu

j j

(23), koji je priznao ubistvo sarajev-skog policajca Muhidina Pivodića.Nezavise novine, 3. januar 2013.

Učenik u Istočnom Sarajevupokušao izvršiti samoubistvoskokom sa školeUčenik Srednjoškolskog centra uIstočnom Novom Sarajevu danas oko14.30 časova pokušao je izvršiti samo-ubistvo skočivši sa sprata ove obrazov-ne ustanove, potvrdila je Srni portpa-rol Centra javne bezbjednosti IstočnoSarajevo Danka Tešić.Srna, 28. decembar 2012.

Sjekirom ubio majku jer je na njega bacala urokeVlasta A. (40) iz Kaluđerice u Srbiji uhi-ćen je jutros zbog sumnje da je sjekirom ubio majku. Sin je rekao da je majku ubio jer je, navodno, na njega bacala uroke.Blic, 3. januar 2013.

Sarkozi od Gadafija dobioviše od 50 miliona eura?London - Postoje materijalni doka-zi da je bivši francuski predsjednik Nikola Sarkozi primio više od 50 mi-liona eura od nekadašnjeg libijskog li-dera Moamera Gadafija, piše danas list“Independent”, pozivajući se na izvorebliske istražnom sudiji u Francuskoj.FP, 3. januar 2013.

Suho meso na meti lopovaNa području Banjaluke i Laktaša lopo-vi su provalili u dvije sušare i odnijelisve suho meso pričinivši materijalnuštetu preko 2.000 KM.Nezavise novine, 3. januar 2013.

Tomislavgrad: Čuvari iradnici krali čak 77 tonabakra godišnjePolicija je u akciji “Kalem” na područ-ju Tomislavgrada, a u suradnji s mena-džmentom Tvornice kablova “Kapis” izaštitarskom tvrtkom Soko Security,razotkrila dobro organiziranu 6-članuskupinu koja je tri godine krala bakarnužicu iz ove tvornice. Samo u ovoj godiniotuđili su 77 tona bakra, čija je nabavna cijena 12,71 KM po kilogramu.Večernji list, 29. decembar 2012.

Na crnom tržištu u BiHnajbolje ide “vijagra”Prodaja lijekova putem interneta tako-zvanih bezimenih kompanija posljednjihnekoliko godina sve je prisutnija u našojzemlji. Tako se na bh. kupoprodajnimportalima mogu naći ponude lijekova na prirodnoj bazi, ali i skupi medikamentikoji se koriste za sprečavanje napredo-vanja Alzheimerove bolesti po cijeni od400 maraka za 100 tableta. No, najčešćese u BiH krivotvore lijekovi za erektivnudisfunkciju poput “vijagre”, a popularnisu i stereoidski i anabolički lijekovi za postizanje mišićne mase.Avaz, 3. januar 2013.

Umjesto dočeka Novegodine, u Zvorniku pečenaprasad i paketićiOpština Zvornik neće organizovati doček Nove 2013. godine na gradskom trgu, aliće obradovati najsiromašnije sugrađanepečenim prasadima i paketićima.Nezavise novine, 29. decembar 2012.

Ubijanje ženskih fetusa rasprostranjeno po BalkanuRadiosarajevo.ba, 3. januar 2013.

Očajna porodica Đuranović iz Skender-Vakufa: Hranu za djecu traže putem oglasaAvaz, 24. decembar 2012.

Stručnjaci upozoravaju da je še-ćer poguban po kožu jer veziva-

nje šećera za proteine i lipide koja može oštetiti strukturu omotača tijela, “pravi” prijevremene bore i dobro poznati efekat “obješeno-sti”. Ukoliko želite usporiti proces starenja, iz ishrane bi trebalo is-ključiti šećer u svakom smislu ri-ječi, tvrde stručnjaci. Šećer ubrza-

j

va propadanje elastina i kolagena, proteina ključnih za zdravlje kože. Da bi ih neutralizirali treba piti zeleni čaj bogat antioksidansima.

Američki stručnjaci tvrde da gle-AAdanje emisija o kulinarstvu, kaoAAi gledanje reklama i fotografija na kojima je hrana povećava rizik od gojenja. Prema njihovim navodima, takav vid programa utiče na to da se kod posmatrača aktiviraju određeni centri u mozgu koji stvaraju osjećaj gladi. To onda podstiče posmatrača da dok gleda TV program privreme-no utoli glad konzumiranjem čipsa i drugih grickalica. Iako kuhari u emisijama koriste svježe i zdrave na-mirnice, gledaoci će u većini slučaje-va posegnuti za visokokaloričnom i nezdravom hranom.

65

NaukaIshrana bogata ribom štiti od degeneracije oka i raka

Višak kilograma i emisije o kulinarstvu

Šećer “pravi” prijevremene bore

Đumbir višestruko blagotvorno djeluje na organizam

Započnite dan s limunadom

Obroci bogati omega-3 masnim kiselinama

štite starije osobe od senil-ne makularne degeneracije oka, pokazalo je novo istra-živanje kanadskih naučnika. Makularna degeneracija je promijenjeno stanje žute pje-ge, koja nastaje kao posljedi-ca degenerativnih promjena uzrokovanih starenjem. U razvijenim zemljama senil-na makularna degeneracija je najučestaliji uzrok sljepi-la. Nedavno je otkriveno da ishrana bogata ovim materi-jama pomaže i u sprječavanju raka debelog crijeva.

Osim što je pri-jatnog i osvje-

žavajućeg ukusa đumbir višestruko blagotvorno djeluje na organizam. Ko-rijen biljke porijeklom iz Azije, našao je svoje mjesto u većini svjetskih kuhinja. Našoj su najbliži kolačići u koje se dodaje đumbir u vidu začina. Mladi đum-bir uglavnom se kiseli i koristi u pripremi jela, ali se također može skuhati i praviti ukusan čaj od oči-šćenog, isječenog korijena u kombinaciji sa sokom od limuna ili narandže i do-datkom meda.

Topli napitak od limu-novog soka i vode ili

blagog biljnog čaja odličan jenačin da na početku dana pro-čistite organizam, poboljšaterad bubrega i spriječite zadrža-vanje tečnosti. Ako vam je višak kilograma dojadio, započnitedan kombinacijom svježe iscije-đenog soka limuna i tople vodeili blagog biljnog čaja. Utolićevam glad, očistiti jetru i popra-viti probavu. Prije svakog obro-ka bilo bi dobro popiti jednunezaslađenu limunadu.

Pripremio: Saladin Kovačević


Documents

Saff [broj 331, 4.1.2013]