Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Odjel za povijest

Kolegij: Život antičke obitelji u provinciji

Seminar:

Seksualna moralnost u antičkom Rimu

Mentor: dr. sc. Vlatka Vukelić

Studenti: Dino Jelinić i Petra Svetec

Zagreb, 11. siječnja 2013.

Sadržaj

1. Uvod........................................................................................................................................3

2. Kult pudicitiae i čast za žene..................................................................................................4

2.1 Kult pudicitae....................................................................................................................5

2.2. Pudicitia kao tradicionalna čast za žene...........................................................................6

3. Tradicionalne priče i Livijeva rimska povijest.......................................................................7

3.1. Priča o Lukreciji...............................................................................................................7

3.2. Priča o Verginiji...............................................................................................................7

3.3. Orgijagova žena................................................................................................................8

4. Valerije Veliki – složena prošlost kao paradigma..................................................................9

4.1. Priča o Scipiju..................................................................................................................9

4.2. Priča o Scipiju Afričkom..................................................................................................9

4.3. Valerijevo poglavlje 6.1.................................................................................................10

5. Subverzivni žanrovi: testiranje granica sramežljivosti.........................................................11

5.1. Propercijeve elegije i moralna nedosljednost.................................................................11

5.2. Rimska nova komedija...................................................................................................12

5.3. Plautov Amfitrion...........................................................................................................12

5.4. Fedrine priče...................................................................................................................13

5.5. Petronijeve Satire...........................................................................................................14

5.6. Apulijeve Metamorfoze..................................................................................................14

6. Koji dio „ne“ ne razumiješ?..................................................................................................15

6.1. Senekine Kontroverzije..................................................................................................15

6.2. Vojnik u Marijevoj vojsci..............................................................................................15

7. Pudicitia kao temeljna građanska vrlina...............................................................................16

7.1. Sardinijska priča.............................................................................................................16

7.2. Klodije............................................................................................................................16

8. Carske priče i carske intervencije.........................................................................................17

8.1. Tacit................................................................................................................................17

8.2. Sjene Lukrecije...............................................................................................................18

8.2.1. Sejon i Livija...........................................................................................................19

8.2.2. Impudicitia vrijedna pažnje – priča Pontia i Poppaea.............................................19

8.2.3. Priča o Ameliji Lepid..............................................................................................20

8.2.4. Priča o Agripini Starijoj...........................................................................................20

8.3. Svetonije.........................................................................................................................20

8.4. Rano carstvo i republička pogrdnost..............................................................................21

1

8.5. Tiberije i republička povijest..........................................................................................21

9. Zaključak...............................................................................................................................22

10. Literatura.............................................................................................................................23

2

1. Uvod

„Nauči me što je pudicitia, i koliko je dobra, i gdje se nalazi u tijelu ili u duši.“ (Senekina

pisma Lucilu 88.8)

Seks je bio središnje etičko pitanje, odnosno središnja etička briga rimskih autora. Sasvim je

sigurno da nema latinskog termina koji bi potpuno odgovarao riječi seks. Grupe latinskih

riječi kao što su venus (možemo ga djelomično prevesti kao seks), amor (ljubav), voluptas

(zadovoljstvo) djelomično se referiraju na fenomen seksa. Osim što u latinskom jeziku nije

postojala prava imenica koja bi zamjenjivala riječ seks, tako nije postojala ni riječ koja bi

mogla potpuno promijeniti, odnosno zamijeniti današnju riječ moralnost, iako je upravo ta

riječ došla od latinske riječi mores (običaj) te je objašnjavala dobra i loša ponašanja te norme

ponašanja. Glavnu etičku riječ koju je latinski jezik poznavao bila je pudicitia (suprotno

impudicitia), koja je označavala seksualnu vrlinu, a najjednostavnije je možemo prevesti kao

čistoća (odnosno nečistoća, ako je riječ o impudicitiae), iako taj pojam ne može zamijeniti u

potpunosti današnji pojam čistoće. Pudicitia je naime nešto puno više i kroz ovaj seminar

pokušat ćemo Vam prikazati što potpunije značenje te riječi u starom Rimu. Osim pudicitiae

ima još izraza koji su se odnosili na seksualne vrline kao što su latinske riječi: casitas,

sanctitas, apstinentia, continentia, verecundia, modestia. Ipak pudicitiu uzimamo kao glavni

termin, odnosno temeljnu riječ, jer ona ima više specifičnih značenja nego ostali već nabrojani

termini. Zanimljivo je to da se ta latinska riječ uvijek referira na seksualnost, dok se ostali

termini mogu odnositi i na religioznost, konzumaciju hrane, i tako dalje.

Pudicitia je poseban rimski koncept i nema direktnih poveznica sa starim Grcima, za razliku

od ostalih moralnih koncepata pa se zato i istražuje odvojeno od grčke filozofske tradicije,

iako taj termin donekle ima sličnosti s grčkim terminima samokontrole i srama. To je koncept

koji pripada različitoj udaljenoj kulturi i različitom načinu razmišljanja o seksu i etici. Ona

uređuje individualnu seksualnost i odnose s drugima, ali i društvo u cijelosti. Osim svega

toga, pudicitia može označavati odijevanje, geste, korištenje prostora i jezika kao vrline.

Pudor je latinski izraz koji ima određenih poveznica sa pudicitiom, ali on je smatran više

socijalnim osjećajem srama, odnosno povezan više s emocijama, dok je kod pudicitiae više u

pitanju seksualnost, a ne emocije. Također određene poveznice s pudicitiom imaju latinski

izrazi fama (dobra reputacija) i infamia (gubljenje dobre reputacije zbog kriminala, lošeg

ponašanja, seksualnih prijestupa). Nije nam potpuno jasno, iz izvora legata, kažnjavanje za

3

seksualne prijestupnike i preljubnike u Republici. Stručnjaci su mišljenja da su takvi prijestupi

kažnjavani više neformalnim pravilima i normama.

Mnogo je toga napisano u posljednje vrijeme o seksu, seksualnoj ideologiji i moralu u starom

Rimu. Uglavnom su u središtu razmatranja muškarci. Osim toga radilo se na prepoznavanju

homoseksualnosti u drugim kulturama, penetraciji, heteroseksualnosti, pitanju odnosa s

muškarcima, ženama, djecom i robovima. Također nam može biti zanimljivo pitanje, da li su

Rimljani uopće imali morala? Danas uvriježena slika njihovog seksualnog ponašanja i morala

jesu orgije, odnosi sa životinjama, prostitutkama, robovima, no da li je to zaista bilo sve čemu

su tadašnji Rimljani bili skloni. Opisi autora koji su u to vrijeme pisali ipak pokazuju da je na

određeni način postojala seksualna moralnost, jer da nije, ne bismo toliko mogli čitati o

zgražanju rimskih pisaca. Rimski se autori jasno opredjeljuju za ono što je u redu i za ono što

im djeluje čudno i krivo. Ipak, možemo primijetiti i nekakve simpatije i netipičan humor u

određenom kontekstu i pričama, što je danas nepojmljivo. Učenje seksualne etike kod starih je

Rimljana ugrađeno u strukture snage i statusa, politike, religije i drugih aspekata starog Rima

i pomaže nam da bolje razumijemo rimsku kulturu u cijelosti. Bitnu ulogu u starorimskom

društvu imaju i bogovi koji igraju jednu od glavnih uloga u ljudskim sudbinama, a oni

posjeduju više ili manje morala, ili ga uopće nemaju.

Literatura po kojoj smo radili ovaj seminar, knjiga „Sexual Morality in Ancient Rome“,

autorice Rebecce Langlands, bavi se razdobljem od 2. st. pr. Kr do 2. st .p .Kr. te se upravo u

tom razdoblju najviše spominje termin pudicitiae. Pitanje seksualnosti intrigantna je i

mistična tema rimskog morala i kulture te ćemo Vam kroz ovaj seminar preko poznatih

rimskih autora pokušati prikazati seksualnu moralnost u starom Rimu i pravo značenje riječi

pudicitia.

2. Kult pudicitiae i čast za žene

„Najljepša forma ljepote...najveće obožavanje…pudicitia“ (Seneka svojoj majci Helviji)

U ovom dijelu našeg seminara istražit ćemo pudicitiu kao personaliziranu apstraktnu vrlinu,

odnosno kao božicu koja igra aktivnu ulogu u životima starih Rimljana, sa svojim svetištima,

4

kultnim statusom i kultom. Osim toga, bavit ćemo se javnim slavljenjem i nagrađivanjem ovih

vrlina te ćemo se osvrnuti na aspekte seksualnih vrlina u rimskoj kulturi, odnosno na

fenomen ritualne kulturalizacije pudicitiae kao božanstvenog.

Pudicitia je bila osobna kvaliteta koja je morala biti prikazana i viđena od drugih stanovnika.

Prema njihovim navodima iz idealne će žene zasjati pudicitia, a pudicitia je sama po sebi

najljepši ukras koji žena može imati. Pudicitia je predstavljala psihičko stanje netaknutosti,

čistoće, odnosno nepostojanja seksualnog onečišćenja. Najveći problem moglo je stvarati to

što se nije svatko znao nositi s tom seksualnom vrlinom. Privući pozornost predstavljalo je

odgovornost te je trebalo znati kontrolirati ženstvenost. Pudicitia je jedna od mnogih

apstraktnih moralnih kvaliteta koja se manifestira kao božansko postojanje u rimskoj kulturi.

Ona je bila stvarna i moćno prisutna u gradskom životu, a prikazivala je i etički razvoj

individualnosti. Pudicitia je bila temelj zajednice muškarca i žene, a vrlo je bitno bilo zaštiti

ju pod svaku cijenu.

2.1 Kult pudicitae

Tit Livije bio je rimski pisac koji je pisao u vrijeme cara Augusta, odnosno pisao je na

prijelazu između Rimske Republike i Carstva. Događaj koji možemo povezati s kultom i koji

on prepričava, dogodio se 296. g. pr. Kr. i njegovu priču možemo uzeti kao obrazac za

nastanak novog kulta pudicitiae. Jednom za vrijeme Rimske Republike, kada su bili aktivni

ratovi sa susjedima na Apeninskom poluotoku, bile su organizirane molitve i ispijanje vina, u

trajanju od dva dana. Na tim molitvama, odnosno obredima kulta pudicitiae, nije mogla

sudjelovati Verginija, koja je bila iz roda patricija. Ona nije mogla sudjelovati na tim častima

jer se udala za plebejca te kao takva nije bila pozvana na molitveni obred, iako je bila djevica

prije nego se udala za svog muža i do tada nije imala nikakvu seksualnu vezu ni s jednim

čovjekom. Verginiju je jako zasmetalo to što nije mogla sudjelovati na molitvenom skupu te

je ona u jednom djelu svoje kuće dala izgraditi malo svetište svim čednim udanim plebejskim

ženama. Tim se je svojim djelom ona nadala da će doći do veće reputacije plebejaca u

cijelosti. Samo su udane žene mogle sudjelovati u tom kultu, a ženama koje su imale

seksualne odnose s više od jednog muškarca, zabranjeno je dodirivanje kultnog kipa zbog

opasnosti od zaraze odnosno ritualnih nečistoća. Kultu također nisu mogle prisustvovati

ponovno udane žene, silovane žene i seksualne prijestupnice. Priča o Verginiji i kultu stavlja

5

visoke vrijednosti na odnos između muškarca i žene, ali i odnos patricija i plebejaca. Ova

priča daje naglasak na borbu između klasa patricija i plebejaca te ističe kako plebejke ne

moraju biti ništa lošije od patricijskih žena, zapravo, one mogu biti jednako čiste. Nedugo

nakon tog događaja prestaju postojati tako očite razlike između tih dviju klasa. U primjeru ove

priče možemo vidjeti kako, kod Livija, nacionalna kriza dovodi do natjecanja među ženama.

Za njegovo pisanje karakteristično je i to da gotovo svaka priča ima političku ili vjersku

pozadinu.

O Kultu pudicitiae ne postoji velik broj izvora ni literature, a osim Livija o njemu su pisali

Propercije i Juvenal koji su bili erotski, subverzivni i satirički pjesnici. Propercije priča

drugačiju priču od Livija i tvrdi da je oduvijek postojala požuda i seksualna dozvola u Rimu i

da je moguće da svetište nije, ni u kojem trenutku u povijesti, u cijelosti bilo uspješno u svojoj

namjeri moraliziranja, on tvrdi da je uvijek postojao otpor tomu. Juvenal također tvrdi da je

pudicitia napustila smrtni svijet, ali Kult pudicitiae, za obojicu, koristan je za razgovore o

seksualnim vrlinama među smrtnicima. Žene su prikazane kao moralni agenti koji se moraju

naučiti ispravnom ponašanju i ne smiju zanemarivati moralne smjernice.

2.2. Pudicitia kao tradicionalna čast za žene

Na temelju pudicitae dobivale su se tradicionalne časti. Postojala su javna natjecanja u polju

seksualnih vrlina, a te časti i razlike paralelne su s građanskim i vojnim častima koje su

tradicionalno namijenjene muškarcima. Tacit navodi: „Bolje je u onim državama gdje su sve

nevjeste djevice, tada su ženine nade i molbe usmjerene prema jednom muškarcu i to za

svagda. Tada prihvaćaju jednog supruga, baš kao što prihvaćaju jedno tijelo, jedan život i ne

razmišljaju o ničemu izvan toga te nemaju nikakvih strasti prema drugima. One tada ne vole

toliko supruga koliko brak sam po sebi.“ Propercije navodi da je ljepota sama po sebi opasna

jer navodi muškarce na silovanje te je tako pudicitia kroz ljepotu vrlo varljiva te može

izazvati i seksualnu nesigurnost. Žene moraju privlačiti i zračiti svojom pudicitiom, ali bez

atraktivnosti kojom bi mogle izazvati muškarca. Atraktivnost, dakako, nije opravdani razlog

da bi muškarcu bilo dozvoljeno napraviti seksualni prijestup. Da bi bila nagrađena i dobro se

nosila pudicitiom, žena je morala imati četiri stvari, odnosno ispunjavati četiri uvjeta, a to su:

morala je biti lijepa, imati moral, imati dobru reputaciju te je morala dobro izgledati u

javnosti, odnosno, trebala je biti prepoznata kao netko tko posjeduje pudicitiu. Kako autorica

6

navodi, po odjeći i ponašanju u javnosti bilo je moguće vidjeti moralne poglede. Žena je

trebala biti viđena kao prirodno potrebno biće, a ponekad su za dokazivanje pudicitiae bili

potrebni i svjedoci. Impudicitia je smatrana najvećim zlom na svijetu. Propercije i Seneka

vide razliku između žene s pudicitiom i žene s dijamantnim nakitom.

3. Tradicionalne priče i Livijeva rimska povijest

"Motri latinsku slavu pudicitiae!" (Silije Italski, Cvjetati 16.)

3.1. Priča o Lukreciji

Kada govorimo o rimskim pričama, najveći i najčešći protagonisti bili su muškarci, a

najpoznatija žena iz priča bila je Lukrecija, koja je bila dosta raširena. Njena smrt ujedno

označava i promjenu kraljevstva u republiku. Lukrecija je bila žena koja je imala pudicitiu,

bila je potencijalno moralna žena, slavna, hrabra, iskazivala je patriotizam i potrebu za

slobodom te je bila protivnica tiranije. Njezina priča spada u jednu od temeljnih rimskih priča.

Ona je bila plemkinja udana za Lucija Tarkvinija Kolatina, a brat joj je bio Lucije Junije Brut.

Prema Titu Liviju, posljednji je rimski kralj, Lucije Tarkvinije Oholi, imao nasilnog sina po

imenu Sekst Tarkvinije. On je 509. g. pr. Kr. silovao Lukreciju. Lukrecija je nakon toga okupila svu

svoju rodbinu, rekla što se dogodilo, a potom izvršila samoubojstvo. Njezin brat Lucije tada je po

gradu pokazivao njezino tijelo i tako naveo narod da digne oružje protiv kraljevske porodice kako bi je

osvetili. Tarkvinije i njegov sin morali su pobjeći iz grada i potražiti utočište u Etruriji. Rimljani su

nakon toga odlučili da više neće imati kraljeva nego će im država biti republika. Njen brat i suprug

postali su prvi konzuli Rima, a Lukrecija je nakon toga postala čest predmet obrade u književnosti i

umjetnosti. Priča o Lukreciji navodi nas na razmišljanje što je Tarkvinija navelo da siluje Lukreciju –

ljepota, zločesti impuls, psihičko stanje ili želja da je oskvrne silom?

3.2. Priča o Verginiji

Ovo je Livijeva priča o Apiju Klaudiju, visokom patriciju i decemviru, koji je žudio za

djevicom iz nižeg sloja, odnosno plebejkom, a ne više za svojom ženom. Apije Klaudije ludo

se zaljubio u nju te je tu vidljiva muškarčeva želja za ženom iz drugog društvenog statusa.

Nudio joj je i obećavao sve, a kad je vidio da mu to ne uspijeva, postao je arogantan i

dominantan te je počeo nad njom vršiti psihičko nasilje. Ona ga je odbijala jer je prije toga

već bila zaručena. Jednom kad je njezin otac, koji je bio visoko rangirani rimski vojnik, bio na

7

putu, Verginija je išla u gimnaziju te je uhvaćena i odvedena u staju, gdje ju je držao Apijanov

rob. On je tvrdio da je i ona robinja, a kao takvu, Apijan ju je smio imati, jer robovi nisu bili

slobodni ljudi. Tom Apijanovom činu usprotivili su se njezin otac Verginije i njezin zaručnik,

koji je ne bi ni htio oženiti tako oskvrnutu i bez pudicitiae. Kad je Verginije uvidio da nema

izlaza iz te situacije, uzeo je nož i presudio svojoj kćeri, kako bi spasio njezinu pudicitiu.

Verginija je u cijeloj toj priči pasivan subjekt i ne igra nikakvu važniju ulogu. Bitna je uloga

njezinog oca koji pod svaku cijenu želi obraniti njezinu čistoću, čak i ako to znači smrt

njegove kćerke. Zajedničko Lukreciji i Verginiji jest to da su obje žrtve institucionalnih

promjena, a ujedno nakon Verginijeve smrti dolazi do kraja decemvira, što se može usporediti

s krajem kraljevstva nakon Lukrecijinog samoubojstva.

3.3. Orgijagova žena

Radnja ove priče događa se daleko od Rima u kontekstu širenja Rimskog Carstva. Priča

govori kako je jednom bila zarobljena žena izuzetne ljepote, koju je želio iskoristiti rimski

centurion koji ju je čuvao. On je u tome i uspio, ali joj je omogućio kontakt sa svojim

plemenom i htio ju je zamijeniti za zlato. Pri toj ga je razmijeni ona prijevarom ubila te je

poslala njegovu glavu svom mužu i poglavici Orgijagiju. Priča pokazuje nedostatak kulturnog

senzibiliteta koji govori o rimskoj etici u vrijeme carskog vladanja. Zanimljivo je da žena

ovdje kontrolira situaciju, baš kao i Lukrecija, ali ona se ne mora ubiti da bi dokazala svoju

čistoću, jer takvi kulturni običaji i moral nisu bili poznati u njezinoj kulturi. Apije iz prijašnje

priče ima sličnosti s rimskim vojnikom, jer su i jedan i drugi pokušavali iskoristiti bolji

položaj kako bi došli do nekih osobnih zadovoljstava, odnosno, obojica su se služili psihičkim

nasiljem.

Iz ovih priča vidljivo je da je Livije okupiran ženskom seksualnom čistoćom, iako ima

pojedinih priča gdje je i žena nasrtljiva na muškarca i pokazuje jasno svoju impudicitiu te s

tom impudicitiom stvara muškarcu probleme. Lukrecija prikazuje krizu tijela i duše, a

Verginija je simbolična poveznica između pudicitiae i slobode plebejaca, dok je u trećoj priči

predator rimski vojnik te ta priča pokazuje razliku u moralu između Rimljana i ljudi iz drugih

plemena.

8

4. Valerije Veliki – složena prošlost kao paradigma

"Naše vrline? Vrlo je vjerojatno da i mi imamo svoje vrline, iako prirodno vrlo vjerojatno

neće biti iste i jednostavne vrline koje smo naslijedili od djedova, ali ih svejedno malo

imamo." (Nietzsche, S one strane dobra i zla)

Valerijevo je najpoznatije djelo devet volumna knjiga „Znamenita djela i riječi“ (Facta et

dicta memorabila) u kojoj možemo naći jedinstven ulaz u rimsku moralnu tradiciju. On u

svom djelu iznosi tradicionalne priče, a to njegovo djelo naziva se moralnom biblijom jer

sadrži oko 1000 priča, a predstavlja moralne poruke te inspirira čitatelje na vrline. Valerije je

pisao za vrijeme cara Tiberija, a pudicitia je prema njemu kvaliteta zaručene žene koja je bila

etički subjekt pokraj muškarca. Valerije je u prvoj knjizi opisivao odnos bogova i ljudi, dok je

svrha druge knjige bila da Rimljanima prenese poruku za osnovne komponente kodificiranog

moralnog života. Prema njemu svaki ih Rimljanin mora znati kao abecedu. Rimljani moraju

čitati drugu knjigu kako bi mogli ugodno i lijepo živjeti i razumjeti elemente sretnog života.

U svom djelu on navodi da je nepravilno imati seks sa ženom koja ne može imati djecu.

4.1. Priča o Scipiju

Scipio je bio mladi samac i pobjednik, osvajač Kartage, a u Valerijevoj je priči opisan kao

moralna osoba jer je pustio mladu djevojku, neudanu djevicu bez posebnog traženja, novca i

seksualnih usluga. Ova priča je primjer visoke moralnosti čovjeka koji se nalazi na dobrom

položaju.

4.2. Priča o Scipiju Afričkom

Scipijo Afrički imao je seksualni odnos s robinjom iz kućanstva. Za sve je to znala njegova

žena Tercija Amelija, majka Kornelija Grakha, koja protiv toga nije ništa učinila nego je toj

ropkinji, nakon smrti njezina muža, dala slobodu te joj je dozvolila da se uda za roba kojeg je

također oslobodila. U toj priči prikazana je žena koja trpi kako bi skrivala svog muža heroja

od neherojskih i nemoralnih vrijednosti. Valerije tvrdi da i kad je muškarac slobodan, nije

potpuno moralno da ima seksualni odnos s robinjom ili odnos s osobom iz bilo kojeg nižeg

staleža.

9

4.3. Valerijevo poglavlje 6.1.

Najduže poglavlje, naslovljeno za one koji mole za pudicitiu, ono je koje se nalazi pod

Valerijevim poglavljem 6.1. U tom poglavlju on piše kako je pudicitia jednako važna i za

muškarce i za žene te piše o kvalitetama pudicitiae. Ovo poglavlje sastoji se od mnogo priča,

odnosno od 16 sekcija, a od tih 16, 13 ih se odnosi na anegdote iz rimske povijesti, dok se

posljednje 3 odnose na strane primjere, odnosno na one nižeg statusa. Kako biste mogli

prepoznati što se u sekcijama radi, ovdje ćemo prikazati 16 naslova, odnosno iz svake sekcije

po jedan naslov:

1. Silovana Lukrecija od Sekste Tarkvinija nakon čega se ubija

2. Verginije ubija svoju kćerku kako bi je spasio od Apija Klaudija

3. Pontije Aufidije ubija svoju kćer i njezinog tutora nakon što otkrije da ju je tutor izdao

Faniju Saturniju

4. Menije ubija oslobođenika koji mu ljubi kćer

5. Fabije Veliki Servilije kažnjava svog sina za sumnjivo seksualno nedolično ponašanje,

a zatim odlazi u egzil

6. Filik ubija svoju bludnu kći, iako je kao robinja bila prisiljena biti prostitutka

7. Sukob Klaudija Marcela i Skuntija Kapitolija koji prilazi njegovom sinu te je

naposljetku i optužen kao kriv

8. Uspješno riješen slučaj Metela Celera protiv Sergija Silija koji je pokušao kupiti seks

od „oca obitelji“

9. Veturije se žali senatu na Plotija koji je tražio seks od njega, a na njegovo odbijanje

bio je istučen

10. Pescenije uhićuje i zarobljava hrabrog veterana Kornelija za seksualnu vezu sa

slobodnim adolescentom

11. Mergije je pozvan na sud za napad na svog pobočnika, bježi (vjerojatno i sebe ubija –

nedorečeno), ali je svejedno optužen

12. Marije je presudio da je Plotije imao pravo ubiti Lucija zbog seksualne premoći nad

njim

13. Grupa muškaraca organizira osvetu za muškarce koji su uhvaćeni u preljubu

14. Grkinja Hipo bace se u more kako ne bi morala imati odnos s onim koji ju je zarobio

15. Žena Orgijaga naručuje svoje ljude da ubiju rimskog centuriona s kojim je imala

odnos te traži od svojih ljudi da odnesu glavu njezinom mužu

10

16. Teutonka se vješa kad joj Marije, koji ju je zarobio, odbija dati u pritvor Vestalskih

djevica

U svim ovim slučajevima uključeno je silovanje ili pokušaj silovanja, a nasilne smrti simbol

su herojstva. Prva priča govori o samoubojstvu, a druga do šesta priča o tome kako otac ubija

djecu ili članove obitelji kako bi ih zaštitio, to je ujedno bila i dužnost i moć „oca obitelji“. Od

sedme do jedanaeste priče obavlja se kriminalni proces protiv zlostavljača, a u dvanaestoj i

trinaestoj priči, zlostavljači su ubijeni ili osakaćeni bez suđenja, odnosno akt ubojstva izvršen

je prije suđenja. Posljednje tri priče vezane su za plemena koja su osvojena od strane

Rimljana i o njihovim moralnim pogledima i častima.

5. Subverzivni žanrovi: testiranje granica sramežljivosti

U ovom ćemo se dijelu seminara baviti problemima uzrokovanim tradicionalnim idealima kad

je u pitanju razlikovanje žena različitih društvenih statusa, zatim etičnošću želje za muževom

kontrolom nad seksualnosti svoje žene i kritikom nad neostvarivošću onoga što bračni ideali

zahtijevaju.

5.1. Propercijeve elegije i moralna nedosljednost

Propercije je u svojim pjesmama uključio pojam pudicitiae u svijet erotskih aktivnosti. On

portretira pudicitiu kao osjetljivu na poremećaje u društvenom poretku. U njegove je četiri

knjige pudicitia prikazana u interakciji između rimske literarne tradicije i grčkog mita te

rimske moralne tradicije i urbanog konteksta Rima, u kojem se odvijaju teme njegovih

ljubavnih elegija. U prvoj knjizi elegija, koju Propercije započinje priznanjem da je pjesnik-

ljubavnik razapet između moći Cintije, žene koja će biti objekt njegovog obožavanja i Amora,

boga ljubavi, pjesnik ne cijeni seksualnu čistoću već mu je odvratna. Ipak, u dijelu u kojem

spominje Baiae, mjesto korupcije i labavog morala, navodi ga kao „neprijatelja čednih

djevojaka“. Isto tako navodi luksuz, nakit i darove kao izvor uništavanja pudicitaie žene, ali

opet, ni u najstarijem Rimu koji bi trebao biti primjer morala, društvo bez luksuza nije bilo

društvo bez seksualnih podvala. Kako je kod pudicitiae bio važan ugled u društvu, Propercije

prikazuje kako Cintiju nije briga što kolaju glasine o njoj po Rimu. U jednom dijelu on

izjavljuje da ne želi prisustvovati u nezakonitoj ljubavi, ali time samo izražava svoje

11

zgražanje naspram muškaraca koji su posesivni prema svojim ženama i zapravo preferira ženu

koja je dostupna svima. Isto tako prikazuje kakav bi moralni učinak trebao izvršiti grčki mit

na Cintiju, da ju potakne na uzoritost, ali opet kod nje je prisutan otpor tome, što iskazuje sa

svojom nevjerom s drugim muškarcem. Isto tako, zbog mnogih glasina i Cintijine odsutnosti,

počinje sumnjati kako ona iskorištava njegovu odsutnost za svoje brojne ljubavne afere.

5.2. Rimska nova komedija

Za razliku od elegija, jedna od temeljnih pretpostavki koja se javlja u komedijama jest razlika

između dviju vrsta žena: lijepo odgojene djevice spremne za udaju i prostitutke koja postaje

objekt strasti mladog čovjeka. U komediji se isprepliće više obrazaca, a dramska napetost

izvire iz nerazumijevanja statusa žene, za koju se smatralo da je robinja ili prostitutka, a ona

ispada čestita, ili ju se smatralo kontaminiranom stuprumom,1a ispada da je spavala samo sa

svojim mužem. Tako u Plautovom djelu Žižak, lik Planezije opisuje legitimne ljubavne afere s

prostitutkama za koje se plaća, a zabranjene su sve kategorije koje bismo mogli očekivati, kao

na primjer, žene u braku rođene slobodne, udovice i neoženjeni, dječaci i mladići rođeni

slobodni. Fedrum je, opet, zaljubljen u kurtizanu koju tretira kao slobodnu, nadajući se da će

postati njegova žena te inzistira na njezinu posjedovanju pudicitiae i spolnom netaknutošću.

Ovdje se naglašava da ljubljenje nije dovoljno da uništi djevojčinu pudicitiu, ali je sklizak

teren koji vodi do punog seksualnog odnosa. Smiješno je što se čovjek upušta u posjet kući

svodnika, jer situacija ispada katastrofalna. On umjesto da želi samo plaćeni seks sa ženom,

ima ozbiljne namjere, tako da častan i pošten odnos prema takvoj vrsti žene, zapravo je

pogrešno ponašanje.

5.3. Plautov Amfitrion

Amfitrion je komedija koja obrađuje pojam pudicitiae, baveći se temom bračnih odnosa, gdje

su središnji likovi muž i žena koji su dovedeni do ruba katastrofe. Ova komedija je

prvenstveno drama nesporazuma i pogrešnog prepoznavanja. Bog Jupiter, prerušio se u

Amfitriona te je tijekom njegove odsutnosti za vrijeme rata, došao njegovoj ženi Alkmeni i s

njom spavao te je ona zatrudnjela. Alkmena je bila uvjerena da je spavala sa svojim mužem,

1 Kriminalni seksualni odnos između muškarca i žene, sluškinje ili udovice, koja je prije živjela pošteno.

12

koji ju je optužio za preljub i gubitak pudicitiae. Taj nesporazum doveo je do Alkmenine

namjere da napusti svog muža, sve dok Jupiter na kraju nije otkrio istinu. Pudicitia je ovdje

opisana kao krucijalan atribut žene, koji je ranjiv kada je njezin suprug uznemiren i ljut. Ono

što je bitno jest da postoje dva načina kojim pudicitia može biti oskvrnjena, a to je da žena

može biti zavedena, korumpirana i uvjerena da spava s drugim muškarcem ili može biti

prisiljena protiv svoje volje. No nakon što je ta pudicitia uništena, brak je gotov. Međutim,

ono što je bitno jest i sumnja koja se javlja kod supruga, koji mora pravilno iščitati znakove

pudicitie ili impudicitie kod svoje žene. Iz ove priče kao ključna pitanja mogu se izvesti:

„Kako jedan Rimljanin može reći da je njegova žena vjerna ili nevjerna? Kako on može znati

što ona radi kada je on odsutan?“ Njegovanje bračne sumnje i proučavanje supruge od strane

njezina supruga te motrenje njene pudicitie, zasigurno su bitne pojave u rimskoj kulturi. Te

značajke su sadržane 18. ili 19. g. pr. Kr. u Augustovim bračnim zakonima, gdje se od

supruga zahtijeva da progoni ženu, ako postoje sumnje da ga ona vara te je dopušteno ženu i

njezina ljubavnika ubiti, ako ih se uhvati zajedno. Velik broj antičkih izvora ključem procvata

pudicitie u društvu smatra suprugovu kaznenu ulogu kao domaćeg cenzora, iako su u carsko

doba takve zajednice bile isključivo ne rimske.

5.4. Fedrine priče

U jednoj Fedrinoj priči, govori se o Gygesu, kojeg neka treća osoba pokušava usmjeriti na to

da njegova žena i sin nisu na dobrom putu, a pogotovo na to da mu je žena preljubnica.

Suprug je odmah povjerovao u ženinu nevjeru, ali ipak je želio dokaze. Tako se odlučio

tijekom noći upasti ženi u krevet, gdje je u krevetu pronašao drugog muškarca, koji se na

kraju pokazuje njegovim sinom, a kojeg je majka povela sa sobom da ju štiti od seksualnih

predatora. Suprug je u mraku ubio svojeg sina, ne znajući da je to on te je zatim ubio i samoga

sebe. Žena je bila optužena za urotu, a nju je mogla spasiti samo odluka vladara. Priča

pokazuje da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine te ističe ulogu vladara kao vrhovnog

sredstva rješavanja društvenih i domaćih problema. Isto tako istaknuto je nepovjerenje

supruga koji bez pitanja povjeruje u ženinu nevjeru nekom strancu, kao i njegova

zaslijepljenost i nemogućnost da vidi ono što mu se događa pred očima. Takvo nepovjerenje i

akcija ohrabreni su Augustovim zakonima, prema kojima suprug koji vjeruje da mu je žena

počinila preljub, mora djelovati odmah ili unutar određenog razdoblja.

13

5.5. Petronijeve Satire

U ovom romanu skitnica Enkolpija priča Priču o udovici iz Efeza, kako bi pokazao da ne

postoji žena koja bi mogla biti toliko čista, a da bi se mogla oduprijeti požudi stranca. Na

početku je priče pudicitia satirično prikazana kao tradicionalno sredstvo javnog prikazivanja i

komunalnog vlasništva. Priča glasi da je nakon smrti svojeg supruga žena žalovala nad

njegovim tijelom u grobnici i odbijala hranu, sve dok nije došao zgodan i mlad vojnik koji je

trebao čuvati grobnicu. Žena je počela žudjeti za njim i oni su se zatvorili u grobnicu i imali

spolne odnose tri dana i noći, pokraj tijela njezina supruga. Vrata grobnice su bila zatvorena i

upućivala su ljude na to da se unutra nalazi čista žena koja oplakuje svog supruga, a ne

bludnica. Tako je glavna poruka priče da uvijek treba postojati sumnja, iako se žena čini puna

sjajnih vrlina. Na kraju je žena spasila svog ljubavnika, premjestivši njegovo tijelo na mjesto

jednog nestalog, kako bi vojnika spasila od nevolje. Na kraju se može zaključiti da je to žena

koja bi sve napravila za svog voljenog, ali opet nije izrazito čista jer je supruga ubrzo

zamijenila drugim i na kraju se lako odrekla njegovog tijela te mu nije priuštila dostojan

pogreb.

5.6. Apulijeve Metamorfoze

U ovom se romanu obrađuju teme vezane uz preljub žena koje to čine supruzima iza leđa,

žene su pokvarene ili korumpirane, a muževi sami i mračni. Navodi se tako primjer žene koja

je uspjela imati spolni odnos s ljubavnikom za vrijeme kada je razgovarala sa svojim

suprugom koji se iznenada vratio kući. Načini na koje su se žene i preljubnici kažnjavali su

različiti. U nekim situacijama likovi reagiraju naglo i ubijaju ženu i preljubnika, u jednoj

situaciji se preljubnički par uspijeva izvući, dok u navedenom primjeru, suprug kažnjava

preljub tako da je on sam imao spolni odnos sa ženinim ljubavnikom. Tako je lišio svoju ženu

spolnih užitaka, a ljubavniku je nanio poniženje ili je tako zadovoljavao vlastite seksualne

želje. Ovdje je žena prikazana kao loša supruga, konvencionalna figura nevjerne žene, koja

uživa u vinu i seksu s drugim muškarcima. No postupcima njezina supruga, dovela se u

pitanje i njegova moralnost, kao uzoritog rimskog građanina.

14

6. Koji dio „ne“ ne razumiješ?

U ovom dijelu seminara izložene su dvije priče koje govore o prisili na seksualni odnos,

odnosno razmatra se pitanje da li je dovoljno samo reći „ne“. Tako se u pitanje opet dovodi i

moralnost same žrtve.

6.1. Senekine Kontroverzije

U jednom dijelu Kontroverzija, Seneka priča o djevojci koja je bila oteta od strane gusara i

prodana svodniku kojem je služila kao prostitutka. Radeći taj posao protiv svoje volje,

zahtijevala je novac od klijenata bez pružanja seksualnih usluga. Tako je došlo do sukoba s

jednim čovjekom koji je odbio samo platiti i ona ga je ubila. Završila je na suđenju gdje je

oslobođena i vraćena je kući gdje su je htjeli poslati za svećenicu. Tada se dio ljudi protivio

tome da ona bude svećenica, jer one moraju biti čiste i djevice. Unatoč tome što je djevojka

tvrdila da je djevica, oni to nisu vjerovali, a važnija im je bila njezina seksualna čistoća nego

to što je ubila čovjeka. Ovdje je opet bitna pudicitia koju svaka čista djevojka mora

posjedovati, a ponovno je istaknuta sumnja naspram žene koja nikad sigurno ne može

dokazati da je nevina, a i to da postoje i drukčije vrste seksualnih igrica osim penetrativnog

seksa koje mogu narušiti njezinu pudicitiu. Tako se u ovom slučaju pudicitia poistovjećuje s

djevičanstvom. Isto tako, djevojci se predbacilo to da iako je ostala djevica, ona je živjela

okružena muškarcima i to je već naštetilo njezinoj pudicitii. Postavlja se i pitanje, zašto je

žena ubila vojnika koji nije znao prihvatiti „ne“ kao odgovor, a nije ubila svog svodnika? Isto

tako, već to što se u pitanje uopće dovodi njezina pudicitia, znači da žena više nije čista.

6.2. Vojnik u Marijevoj vojsci

Priča je ovo kako je Marije jednom oslobodio jednog svog vojnika, koji je ubio svog

zapovjednika. Ono što se dogodilo jest da je vojnik odbio seks od strane starijeg čovjeka.

Postavljene su dvije teze: nešto je u vojniku moralo privući starijeg muškarca i probuditi u

njemu misao da mladić želi seks te da bi bilo dovoljno samo zaprijetiti tribunu nasiljem, a nije

ga bilo potrebno ubiti. Mladića se oslovljava kao adolescenta, a to je razdoblje života kada su

mladići bili seksualno izloženi. U središte se postavlja bizarna želja tribuna za seksom s

mladim vojnikom i to u vojsci, mjestu gdje bi seks trebao zauzimati posljednje mjesto u

15

glavama ljudi. Smatra se da je ta požuda proizašla iz želje da se oskvrne nešto sveto i uništi

nekoga tko posjeduje divne vrline od strane nekoga tko se nalazi na superiornom statusu.

Ističe se da vojnikov odgovor „ne“ nije dovoljan jer „ne“ znači možda-pokušaj sutra ponovno.

Isto tako povlači se paralela sa ženom, jer je ovdje opisano ponašanje vojnika, svojstveno

ponašanju žene i ponašati se ovako prema vojniku jest posebna perverzija. Zapravo se sve

svodi na činjenicu da je ubojica ranjiv u odnosu na seksualnu agresiju drugog čovjeka te da

takve težnje od strane starijeg muškarca, opravdavaju ubojstvo.

7. Pudicitia kao temeljna građanska vrlina

Ciceron u svojim djelima razrađuje pojma pudicitiae i prikazuje njezinu važnost u životu

svakog rimskog građanina, prvenstveno na razini moralnog ponašanja odrasle i politički

aktivne muške osobe, a ne žene ili neke mlade osobe.

7.1. Sardinijska priča

Ovdje se radi o slučaju protiv Scaura, magistrata na Sardiniji. U optužnici je stajalo da je

Arijeva žena počinila samoubojstvo kako bi izbjegla težnje Scaurusa. Ova priča može se

poistovjetiti s pričom o Lukreciji i Scaurusa poistovjetiti s Tarkvinijem, a žena bi ovdje radije

izgubila svoj život nego pudicitiu. Ciceron u govoru navodi da je žena bila ružna i stara, a i da

je bila duhovita i zanimljiva, ne bi mogla prouzročiti takav ljubavni scenarij. Tako je Ciceron

stvorio svoj scenarij i rekao da je Arije (Aries) imao ljubavnicu, dobro poznatu po

nemoralnosti i preljubništvu, koju je htio oženiti, ali se nije htio razvesti od svoje žene kako bi

izgubio svoj miraz. Tako su on i njegova ljubavnica pobjegli iz Rima te se je žena zato ubila

ili je dana ubijena od strane svoga muža. U ovom slučaju, kao i slučaju protiv Verresa,

tradicionalne uvrede iskorištene su i ovdje prilagođene određenim okolnostima.

7.2. Klodije

Klodije je bio jedan od Ciceronovih protivnika, optužen za silovanje i da se prerušio u ženu,

kako bi ušao na sveti obred kojem jedino žene mogu prisustvovati te spavao sa ženom Julije

Cezara, Pompejom. Ciceron opisuje Klodijevo ponašanje u Senatu kao impudica, te ga smatra

16

takvim da će dovesti do propasti republike. Isto tako opisuje njegovo prerušavanje u ženu

kojim ne pokazuje nikakvo poštovanje prema rimskoj tradiciji, a spominje i njegovu

seksualnu nemoralnost koja proizlazi iz njegovog incestnog odnosa sa sestrom. On kaže da od

čovjeka koji nije u mogućnosti zaštiti sebe, svoje tijelo i obitelj, ne možemo očekivati da

zaštiti državu i bude dobar političar. Ovdje se zapravo prikazuje pudicitiu kroz politički

kontekst te se ona ovdje ističe ne samo kao regulator seksualnog ponašanja, već i političkog i

građanskog. Kada je Klodije bio ubijen od strane Mila, Ciceron ga je branio i rekao da je

Klodijeva smrt samo donijela boljitak državi i da je osoba koja ga je ubila, prije osloboditelj

ljudi nego ubojica. U ovoj priči, kao i u nekim prijašnjim, Klodije je okarakteriziran, možemo

reći, čudovištem, čije postojanje i ponašanje stvara stanje u kojem se pudicitia ne može

održati, u kojem muškarci nisu sposobni zaštititi svoje mlade i ženske rođake od požude

drugih muškaraca.

8. Carske priče i carske intervencije

Ključna tema mnogih tekstova napisanih u ili nakon 1.st. p. Kr. artikulacija je odnosa između

raznih načina moralne regulacije u rimskom društvu. Ovdje se istražuju dva pisca carske ere,

Tacita i Svetonija te u tome uključuju istraživanje pudicitiae na način karakterističan za

političke i socijalne promjene unutar Carstva. Gledajući prijašnja razdoblja možemo

primijetiti da je poraslo zakonodavstvo u pogledu seksualnog ponašanja, ali osim toga porasle

su i optužbe protiv impudicitiae kao stvar socijalnog i političkog srama pod kasnom

republikom.

8.1. Tacit

Kod Tacita je termin impudicitia mnogo češći od termina pudicitia, a upravo sa Svetonijem i

Tacitom carsko je doba dalo svoj doprinos uzornih anegdota i priča od kojih su mnoge i danas

poznate. Tacit iznosi svoje groteskne carske priče koristeći se poznatim tradicionalnim

pričama i spaja ih zajedno u novu priču – novi svijet. On u svojoj Germaniji daje opis bračnog

i seksualnog ponašanja u germanskom plemenu, iznosi moralne razlike i dimenzije između

barbara i Rimljana. Germani su imali stroge bračne običaje, a Tacitu je jako čudno kako kod

jednog barbarskog naroda, kao što su Germani, muškarci imaju samo jednu ženu, a ta je žena

17

spremna na to da joj muž u svakom trenutku može poginuti, jer su Germani vrlo često

ratovali. Svojim opisom odijevanja Germana povlači odmah i raspravu o seksualnom

ponašanju, tvrdi da je Germanima odjeća samo odjeća i ništa više od toga.

On u svom djelu Germanija daje pohvalu Germanima te tvrdi da kod njih nema mnogo

preljuba, a preljub je sam po sebi neoprostiv. Svaki seksualni kontakt uspostavljen izvan

braka smatran je prostitucijom i kad bi žena došla na takav glas, onda su je svi mogli

seksualno iskorištavati, ali je nitko nije želio za sebe. Postojale su vrlo rigorozne kazne za

ženin preljub – ženama koje su kršile brak bila je odrezana kosa, bile su svučene i takve su

morale hodati po ulici, po susjedstvu, tako da je svi vide što je napravila i kako je zgriješila.

Nema zapisa da li su i muškarci bili kažnjavani za seksualni prijestup. Za razliku od Rimljana

kod Germana se ništa nije zataškavalo i sve je izlazilo na vidjelo, a kazne su se provodile

javno. U Rimu su se žene bavile time kako bi imale što više novca, kako bi što bolje izgledale

i kako bi imali seksualni odnos sa rimskom mladeži. Germani su bili barbari, ali prema Tacitu

oni su bili bolji nego Rimljani. Tacit tvrdi kako je primjerni sustav u opadanju, časne

vrijednosti nisu prenesene od roditelja na djecu, nisu se dovoljno prenosili opisi idealnih

seksualnih običaja, što je jako potrebno da bi narod bio zdrav. Prema njemu dobri običaji

imaju više utjecaja nego dobri zakoni. Govori kako Lex Papia Poppaea, koji je dao August 9.

p. Kr., a koji je kažnjavao one koji su bili neoženjeni ili bez djece, nije dao poboljšanje

seksualnih navika, nego je broj kršitelja tog zakona porastao. U starim vremenima ljudi nisu

imali potrebu za kazne i korekcije – i kazne i korekcije su kontraproduktivne. Formalni zakoni

sami po sebi ne koriste nikome, potrebni su dobri običaji, tradicije, moralni kodovi provedeni

kroz priče.

Kasnije u Analima, Tacit opet donosi temu vezanu vezu između za instinktivnog morala i

zakona. U toj je knjizi jako dobro zastupljena žena te je dobro preneseno širenje bluda kroz

društvo. Žena prema njemu mora biti utjelovljenje obitelji, simbol prošlosti i budućnosti.

8.2. Sjene Lukrecije

Kad carski pisci pišu o ženi i seksu na pameti im je vrlo često tradicionalna priča Lukrecije

koju smo već spomenuli u ovom radu. Upravo tako nju postavljaju kao moralan uzor rimske

18

žene, ali na nju gledaju i kao prošlost jer štošta se toga promijenilo od doba kraljevstva do

doba carstva. U idućih par podnaslova bit će izloženi Tacitovi primjeri priča.

8.2.1. Sejon i Livija

Ova priča govori kako je Sejon zaveo Liviju zbog toga da bi je mogao dovesti u svoju zavjeru

protiv njezinog muža te ga tako ubiti. U ovoj priči postavlja se pitanje što bi se dogodilo da je

primjerice Tarkvinije zavladao umom, a ne samo tijelom Lukrecije, da li bi ona učinila isto

što je učinila ili bi možda djelo završilo na drugačiji način. Sejon je ovdje odabrao Liviju s

namjerom da uništi Drusa, jer mu se činilo da je to najlakši način da mu se približi i da ga

uništi. Žena kojoj je uništena pudicitia, sposobna je sve učiniti, a baš to pokazuje i ovaj

primjer Livije. Postoji velika opasnost od moralno slabih žena, zbog toga je ubijen i Drus.

8.2.2. Impudicitia vrijedna pažnje – priča Pontia i Poppaea

Oktavijan Sagila, plebejski tribun, bio je zaljubljen u Pontiju, udanu ženu koju je kupovao

skupim poklonima, a ona je s njim izvršila prijevaru i smaknuće svog muža te joj je on

ponudio zaruke i brak. Ona je stalno izmišljala izgovore, pod utjecajem svog oca, sve dok

naposljetku nije naišla na bogatijeg muža te je tako prekinula i Oktavijanove zaruke. On joj je

prijetio, ali je ujedno i pozvao na posljednje večernje „druženje“ te je na tom druženju ubija.

Druga priča o Poppea Sabini, priča kako je Sabina imala sve atribute osim časti, odnosno

časnih misli. Bila je vrlo atraktivna, zdravo je izgledala, bila je pravi primjer fizički savršene

žene, ali je bila raspuštena i nije pravila razliku između muža i ljubavnika. Ona nikad nije bila

pokorna svojim vlastitim emocijama ili emocijama drugih, nego se jednostavno obećavala

tamo gdje bi imala više koristi. Dok je živjela u braku s rimskim vitezom Rufijusom

Kripinijem kojem je rodila i sina, Oto ju je zavodio svojom mladošću i bogatstvom, da bi na

kraju, preko njega, koji je bio najbolji Neronov prijatelj, došla upravo do Nerona. Ona je tako

željela iskoristiti njegovu moć i doći na neki viši položaj. Ali kao i sve osobe koje imaju

impudicitiu i ona je umrla i to tako da ju je Neron udario u trbuh kad je bila trudna.

19

8.2.3. Priča o Ameliji Lepid

U priči o Ameliji Lepidi, zaručnici mladog Drusa, govori se kako je ona napravila preljub s

robom i ostala nekažnjena sve dok joj je otac bio živ. Naposljetku je dovedena na sud zbog

preljuba s robom te je optužena za taj sramotni čin. Nije se protiv takve odluke suda bunila te

si je oduzela život.

8.2.4. Priča o Agripini Starijoj

Agripina Starija, žena Germanika i majka Kaligule, prikazuje rijedak primjer pudicitiae u

Tacitovim djelima. Kad je došlo do pobune trupa, Germanik joj je naredio da ona, koja je još

uz to bila i trudna, ide na sigurno sa svojim sinom. Svojom tugom i jecanjima prilikom izlaska

iz vojnog kampa, privlačila je pozornost vojnika i apelirala na njihove bolje instinkte. To je

bio zdrav utjecaj na vojnike te nedugo nakon toga, Germanik je uspostavio kontrolu nad

vojskom. Ovdje se pudicitia reflektira kroz nešto tužno, kad žena jeca i vodi svoje dijete kroz

vojnu bazu, ali upravo je to potaknulo vojnike Germanika da se još žustrije bore. Ovaj slučaj

možemo gledati i kao impudicitiu, jer nije baš slavno pobjeći, kao što je to ona napravila, i

upravo je kazna za impudicitiu, prema Tacitu, rođenje Kaligule, djeteta rimskih logora, koji je

bio uzrok stradanja mnogih Rimljana.

U Tacitovim pričama zanimljive su nam i brojne optužbe za impudicitiu, ali mnoge od tih

optužbi su neutemeljene. Takve optužbe prvenstveno su dolazile zbog iskorištavanja položaja,

rušenja časti i slično. U carskim se godinama ljudi nisu ubijali zbog strašnog srama, nego

zbog toga jer su se bojali implikacija optužbe, bojali su se da ih se netko želi riješiti jer je na

dobroj poziciji. Tacit nam lijepo navodi posljedice impudicitiae, koja dovodi do ubojstva i

brojnih pobačaja, kako među običnim pukom, tako i u samoj julijevsko-klaudijevskoj

dinastiji.

8.3. Svetonije

Svetonije opisuje seksualno ponašanje kao važnu ulogu prirodno ugrađenu u pojedine vladare

i njihove odnose sa snagom vlasti. Svetonijevo najpoznatije djelo je Dvanaest rimskih careva

u kojem iznosi 12 subjekata kroz njihove biografije. Shema njegovog pisanja je uvijek

dosljedna i ide ovim redoslijedom:

20

1. Porijeklo

2. Mladost i odgoj

3. Vojna djelatnost

4. Privatni život*

5. Predznaci prilikom rođenja i smrti*

6. Sprovod

U ovoj temi seminarskog rada zanimaju nas četvrta i peta točka njegovog pisanja, odnosno

teme koje su označene, jer se i jedna i druga tema, odnosno i privatni život i predznaci, vežu u

bitnu točku, točku pudicitiae.

8.4. Rano carstvo i republička pogrdnost

Cezar i August su bili predstavnici autokracije, a imali su republički ukus, prema opisima o

njihovoj seksualnosti i kontekstima u kojima su spomenuti. Julije Cezar je prvu vojnu službu

odradio u Aziji u kampu pretora Marka Terma, a zatim je bio poslan u Britaniju kako bi tamo

podigao flotu. Tamo je neko vrijeme prijateljevao s Nikomedejom, a glasine su se širile da je

ponudio svoju pudicitiu kralju, u ovom slučaju svoju čast. Cezarova navodna podređenost

povezana je s njegovom kasnijom željom da ovlada Rimljanima. August je također optužen

od M. Antonija za preljub. Optužen je što se prebrzo oženio s Livijom i da je odvodio žene

konzula iz sobe za objed u spavaće sobe, a nakon toga se vraćao na zabavu raščupane kose i s

crvenim ušima.

8.5. Tiberije i republička povijest

Ovdje nam Svetonije navodi brojne priče. Primjerice, daje nam opis seksualnog prakticiranja

Kaligule. Valerije Katul, mladić iz obitelji konzula, glasno je tvrdio da je Kaligula seksualno

oskvrnut upravo od njega. Osim toga, Kaligula je imao odnose sa svojom sestrom, odnose sa

prostitutkama te s posebno zloglasnom ljubavi, prostitutkom Piralis. Kaligula je znao pozivati

plemenite ljude sebi kući zajedno sa njihovim ženama, zatim bi žene rasporedio te bi si birao

najbolju i imao odnose s njom. Neron je jednako kao i Kaligula imao odnos sa slobodnim

muškarcima, s dječacima i s oženjenim ženama. Tjerao je, primjerice, vestalku Virginiju na

seks, pokušavao je oženiti oslobođenicu, a na kraju je oženio kastriranog dječaka kao svoju

21

ženu. Njegovo ime povezano je s prostitucijom. Vrlo često je znao organizirati igre gdje bi se

on nalazio u kavezu s kožom preko sebe te bi onda bio pušten iz kaveza i napadao intimne

dijelove tijela muškarca i žene. Klaudije je i sam poticao seksualnu nemoralnost pa bi je onda

na svoje zadovoljstvo i kažnjavao.

Kao što vidimo, mnogi od careva uopće nisu vjerovali u postojanje pudicitiae i bili su

potpuno seksualno nemoralni, a u tim se je trenucima događao seksualni kriminal.

9. Zaključak

Na kraju ovog rada možemo zaključiti kako je tema pudicitie bila izazovna za rimskog

filozofa. To je dugoročna i nerješiva debata o jednoj prirodnoj vrlini i moralnom subjektu te

njegovoj povezanosti s ostalima. Isto tako, moralna je odgovornost pojedinca za njegove

osobne akcije i iskustva. Pudicitia bi se mogla nalaziti u tijelu ili u duši ili u tijelu i duši.

Mogla bi se više ili manje identificirati s vrlinom i moralnom snagom ili s idealizmom i

nekom vrstom psihičkog stanja. Isto tako možemo ju smatrati oznakom časti udane žene ili

muškog političara, a ona je bila instrument u regulaciji rimskog sistema. Pudicitia je često

bila korištena u svrhu elite, a katkad se odnosila na osnovne ljudske slobode i dostojanstvo.

22

10. Literatura

LANGLANDS, Rebecca, Sexual Morality in Ancient Rome, Cambridge, 2006.

23