Sadržaj1. Uvod..............................................................................................................................................1

2. Velika depresija.............................................................................................................................1

2.1 Hrvatska u vrijeme Velike Depresije......................................................................................3

2.1.1 Poduzeće S. H. Gutmann d.d..........................................................................................3

2.1.2 Zagrebačka pivovara d.d................................................................................................4

2.2 Izlazak iz krize u Kraljevini Jugoslaviji.....................................................................................5

3. Prva financijska kriza 21. stoljeća...................................................................................................6

3.1 Početak krize u SAD- u...........................................................................................................6

3.1.1 Lehman Brothers...........................................................................................................7

3.1.2 Fannie Mae i Freddie Mac..............................................................................................7

4. Financijska i gospodarska kriza u Europi I Hrvatskoj.....................................................................8

4.1 Razlozi smanjenja ulaganja u poduzetništvo........................................................................10

4.2 Pogođene industrije u Hrvatskoj..........................................................................................10

5. Državne potpore poduzećima za vrijeme gospodarske krize.......................................................11

6. Stvarnost Hrvatskih poduzeća u financijskoj i gospodarskoj krizi................................................12

6.1 Greške rukovodstva u vrijeme krize.....................................................................................15

6.2 Važni koraci izlaska iz krize...................................................................................................16

7. Zaključak......................................................................................................................................17

8. Literatura.....................................................................................................................................18

0

1. Uvod

Globalna ekonomska kretanja ukazuju na duboku financijsku i ekonomsku krizu. Krizi

koja je započela u SAD- u u globalno povezanom svijetu ekonomskih međuovisnosti, nije

bilo potrebno mnogo vremena da se proširi na cijeli svijet.

Povijest ekonomskih kriza seže u daleku prošlost. Prošla Velika kriza bila je prije 70- tak

godina i sudeći prema ruskom ekonomistu Kondratjevu, koji je zaključio da gospodarstvo

podliježe usponima i padovima svakih šezdesetak godina, ova današnja kriza nije nimalo

iznenađujuća. Može se pripisati normalnom kretanju gospodarstva.

Jedina je razlika što je ova kriza zahvatila ne samo razvijene zemlje, već i zemlje u razvoju,

čak i nerazvijene zemlje.

Ni vodeći ekonomski stručnjaci nisu suglasni u mišljenjima zašto je došlo do krize, koji su

njeni uzroci i moguće posljedice. Neki smatraju da je upravo neodgovorno poslovanje,

zaštita velikih dioničara i vlasnika kapitala, poslovanja bez pokrića uzrokovalo prvu

financijsku krizu u 21 st.

Kriza je započela zbog neravnoteže između količine proizvedenih roba i usluga i količine

novca. Proizvodili su se vrijednosni papiri koji nisu imali pokriće u robama, uslugama i

imovini. Cijene vrijednosnih papira su pale, banke su bankrotirale, smanjila se potrošnja,

proizvodnja i zaposlenost.

Temelj svake ekonomije leži upravo u malom i srednjem poduzetništvu. Na žalost, ovaj

sektor je u sadašnjoj krizi daleko od ociju ekonomskih istraživanja. Kapitalistička kriza nije

ni kriza oskudice, ni kriza preobilja proizvoda, nego kriza održivog odnosa potražnje i

ponude, koji zadovoljava kriterij rentabilnosti, a ima višak ponude proizvoda i nezadovoljenu

potražnju za proizvodima. Na strani potražnje pojavljuje se višak neiskorištene novčane

štednje, a na strani ponude višak kapaciteta i zaposlenosti, te nedostatak motiva da se dalje

investira. Gospodarska aktivnost pada te dovodi do zastoja, koji se širi i pretvara u stagnaciju.

2. Velika depresija

1

Prije sto godina završila je godinu dana duga kriza u SAD-u koja je samo nagovijestila

koliko velike mogu biti posljedice recesije koja prerasta u krizu cijelog financijskog sustava.

“Panika iz 1907.”, poznata i kao “Bankarska panika”, počela je padom cijena dionica za 50

posto. Američka ekonomija bila je u recesiji, a pad vrijednosti dionica doveo je masovnog

povlačenja sredstava iz velikog broja banaka u New Yorku. Nepovjerenje se munjevito

proširilo cijelom zemljom, što je na kraju završilo zatvaranjem velikog broja banaka i

poduzeća.

Nakon kratkotrajnog oporavka, dvadeset godina poslije uslijedio je novi šok za američku

ekonomiju. U utorak, 29. listopada 1929. godine, počela je Velika depresija, jedan od

najvećih i najznačajnijih ekonomskih krahova u modernoj povijesti. Koliko je značenje te

krize govori i podatak da se Velika depresija koristi kao referentna točka u procjeni koliko je

svjetska ekonomija u problemima. Velika depresija započela je u SAD-u, a ozbiljne

posljedice osjetile su se u cijelom svijetu iako on tada nije bio tako dobro povezan kao danas.

Pogođena je međunarodna trgovina, pali su prihodi kućanstava, smanjili se prihodi od poreza

i dobiti kompanija. Ruralna područja pogođena su padom cijena hrane od 60 posto, teška

industrija zapala je u probleme, a radnici su ostajali bez posla. Recesije su normalna pojava

zbog nesavršenog balansa ponude i potražnje. Što recesiju pretvara u krizu, to je predmet

mnogih diskusija, no ekonomisti se slažu da su urušavanje tržišta dionicama i propast banaka

glavni razlozi upada u teške krize. U dvadesetim godina prošlog stoljeća američki su

potrošači i kompanije masovno upotrebljavali jeftine kredite. Prvi su kupovali robu poput

automobila, a drugi širili proizvodnju. To je potaknulo kratkoročan gospodarski rast, ali i

velik porast duga. Velik broj kompanija našao se u problemima kada su pale cijene ili se

smanjila potražnja za njihovim proizvodima. Posljedica je bila smanjivanje proizvodnje, a

nakon toga je logično uslijedilo i otpuštanje radnika. Do 1933. godine 25 posto Amerikanaca

bilo je nezaposleno. Kako su njihovi klijenti ostajali bez posla, tako su i banke ostajale bez

novca koji zajmoprimci nisu mogli vratiti. To je dovelo do propasti banaka, a konačan

rezultat je 9000 bankarskih bankrota i izgubljenih 140 milijardi dolara. Samo tijekom prvih

deset mjeseci propale su 744 banke. Osim SAD-a najpogođenije su bile Australija i Kanada.

Australski izvoz, jedan od najvažnijih dijelova ekonomije, dramatično je pao, kompanije su

zatvarane, a nezaposlenost je dostigla 32 posto. Kanadska je industrijska proizvodnja u tri

godine pala 42 posto, a državni prihodi za 45 posto. Njemačka je koristila američke zajmove

za obnovu ekonomije, pa je bila izravno pogođena Velikom depresijom. Posljedica su bile

golema inflacija i nezaposlenost rekordnih razmjera. Zbog ulaganja u SAD zemlje Južne

Amerike također su bile žrtve američke krize, a najveću štetu pretrpjeli su Čile, Bolivija i

2

Peru. Općenito, jake veze s Amerikom dovele su do velikih problema. Države poput

Francuske i Japana imale su ekonomskih problema, no zbog relativno slabe povezanost sa

SAD-om posljedice nisu bile katastrofalne. Japan je, primjerice, zabilježio pad ekonomije od

osam posto, što je u odnosu na druge zemlje u to doba bilo gotovo simbolično.

Napuštanje zlata

Sve velike valute tijekom Velike depresije prestale su se vezati uza zlato. Velika Britanija

prva je to napravila. Suočena s napadom na funtu, u rujnu 1931. godine središnja banka

prestala je mijenjati papirnati novac za zlato. Nju su slijedili Japan i skandinavske zemlje

koje su prekinule veze sa zlatom iste godine, dok su druge zemlje, poput Italije i SAD-a,

zlatni standard napustile 1932. ili 1933. godine. Jedna skupina zemalja, predvođena

Francuskom, Belgijom i Švicarskom, riješila se veza sa zlatom tek 1936. godine. Prema

kasnijim analizama, što se država prije riješila veze sa zlatom, prije se izvukla iz krize.

Skandinavske zemlje oporavile su se mnogo brže od, primjerice, Francuske i Belgije. Zlatni

standard djelomično objašnjava zašto su krize u nekim zemljama kraće trajale. 

2.1 Hrvatska u vrijeme Velike Depresije

Hrvatska je u vrijeme Velike depresije bila u sastavu Kraljevine Jugoslavije (1929-1941).

Kraljevinu Jugoslaviju velika gospodarska kriza zahvatila je nešto kasnije u odnosu na

razvijene krajeve Europe i svijeta ponajviše zbog općeg privrednog i tehnološkog

zaostajanja zemlje. Jugoslavija je bila bogata sirovinama, ali je u strukturi zaposlenih

dominiralo agrarno stanovništvo, dok su industrija kao i ostala zvanja, bila zastupljena u

malom broju. U odnosu na industrijsku proizvodnju kao i kupovnu moć stanovništva nije bilo

hiperprodukcije kao glavnog pokretača krize, već je kriza izazvana povlačenjem stranog

kapitala iz bankarskog i industrijskog sustava zemlje, prije svega Hrvatske jer je čitava

industrijska proizvidnja Kraljevine Jugoslavije ovisila o stranom kapitalu.

2.1.1 Poduzeće S. H. Gutmann d.d.

Poduzeće S. H. Gutmann d.d.je bilo mađarsko obiteljsko poduzeće koje se bavilo drvnom

proizvodnjom. 1884. godine poduzeće je otvorilo prvu pilanu u Slavoniji privučeno šumskim

bogatstvima tog kraja. 1918. godine poduzeće se transformiralo u dioničarsko društvo i

otvorilo mogućnost za stvaranje mješovitog oblika vlasništva nad poduzećem. Do 1928.

3

godine redovito su se isplaćivale dividende dioničarima, koje su iznosile 10% godišnje. U

razdoblju između 1929- 1932. Došlo je do katastrofalnih snižavanja cijena drva kao sirovine,

pala je vrijednost dionica na stranim burzama kao odraz velike krize, a isplačivane dividende

poduzeća su pale na 6% . Nakon početne cijene od 201,5 dinara, dionice su pale na 110

dinara.

Slika 1. Prikazuje pad vrijednosti dionica poduzeća S.H. Gutmann d.d. za vrijeme gospodarske krize [3.]

2.1.2 Zagrebačka pivovara d.d.

Zagrebačka pivovara je osnovana 1892 godine. Tijekom velike svjetske krize nije isplaćivala

dividende, smanjila je proizvodnju i otpuštala radnike te je kraj velike svjetske krize

Zagrebačka pivovara i tvornica slada dočekala s onom produkcijom piva koju je imala prije

Prvoga svjetskog rata, odnosno sa znatno manjom, uzme li se u obzir da su u međuvremenu

fuzionirane zagrebačka, sisačka i karlovačka pivovara, a propala većina malih pivovara. Na

takvo stanje svakako su utjecale i obje velike beogradske pivovare koje su bile smještene na

području uprave grada Beograda gdje se nije plaćao banovinski prirez pa su mogle

proizvoditi jeftinije pivo i preuzeti opskrbu pivom cijelog istočnog područja Hrvatske, dok je

Sarajevska pivovara preuzela Posavinu.

Zagrebačka dionička pivovara dobrom je organizacijom uspijevala zadržati proizvodnju te

čak i za vrijeme velike svjetske krize nije smanjila svoj dionički kapital, iako su joj dividende

bile neznatne a nekih godina ih i nije bilo. U vremenu velike svjetske krize mnogi su se

okrenuli jeftinijem vinu, kojega je litra stajala pola dinara a ponuda bila vrlo velika. Pivovara

4

je svojim stalnim kupcima davala pivo na kredit, pa je dakako u vremenu kada je moratorij

štitio male seljake od propasti rizik poslovanja bio iznimno velik. S kakvim se velikim

teškoćama sukobljavala zagrebačka pivovara najbolje pokazuje podatak da je prodaja piva u

1933. smanjena za 35% s obzirom na prethodnu godinu.

2.2 Izlazak iz krize u Kraljevini Jugoslaviji

Rješenje je traženo, po običaju, u povečanju poreza. Uveden je dopunski porez na električno

osvjetljenje koje se smatralo luksuzom, dopunski porez na šečer, duhan i šibice. Poreza je

bilo oslobođeno agrarno stanovništvo koje je činilo osamdeset posto tadašnjih gospodarskih

prostora. Poduzeća koja nisu bila opterećena velikim kreditima u svrhu izgradnje,

rekonstrukcije ili nabavke sirovina, lakše su podnosila posljedice krize, no i velike tvrtke su

osječale nestašicu novca koja je prijetila zatvaranju pogona. I najsigurnija poduzeća nisu

mogla naći kredite za nastavak rada što je bila krivica domaćih banaka koje nisu normalno

funkcionirale. Uz nepogodnosti na planu financiranja industrije, velike poteškoće su se

osječale i u javnim davanjima koja su ostala jednaka i uslijed krize.

Nakon gospodarske krize država je promijenila pristup prema velikim industrijskim

poduzećima. Kreditirali su se isključivo domaći poduzetnici, nije se smjela provoditi nikakva

isplata dividendi bez znanja devizne direkcije, čime se htjelo zaustaviti otjecanje deviza iz

države.

5

3. Prva financijska kriza 21. stoljeća

Svjetska financijska kriza kojoj danas svjedočimo je najgora kriza ovakve vrste još od

Velike depresije koja je pogodila svijet 1929. godine. Kriza je postala očita krajem rujna ove

godine nakon što su propali planovi spajanja i spašavanja nekoliko velikih financijskih

institucija u SAD-u. Mnogi poslovni ljudi i analitičari mjesecima unaprijed ukazivali su na

izloženost američkih i europskih financijskih institucija krizi. Počevši s kolapsom velikih

financijskih institucija u SAD-u kriza se brzo proširila po cijelom svijetu rezultiravši

problemima i u europskom bankarskom sektoru. Sukladno kolapsu finacijskog sektora na

vrijednosti su izgubile mnoge dionice i dobra. Kriza je dovela do nelikvidnosti i smanjenja

poluga kojima se koriste financijske institucije osobito u SAD-u i Europi. Svjetski politički

lideri, ministri financija i guverneri narodnih banaka koordinirali su svoje napore kako bi

ublažili efekte krize i smirili ulagače. Takva politika nije naišla na plodno tlo zbog stalnog

mijenjanja krize koju je teško pratiti. Krajem listopada pojavio se problem na deviznom

tržištu zbog bijega velikog broja investitora prema jačim valutama kao što su jen, dolar i

švicarski franak. Takvi trendovi doveli su mnoge ekonomije u razvoju u nepovoljan položaj i

natjerale ih da zatraže pomoc od MMF-a.

3.1 Početak krize u SAD- u

Sadašnja se financijska kriza razvijala sporo. Postupno je jačala od ljeta 2007., kad su

problemi s drugorazrednim hipotekarnim kreditima izašli na vidjelo. Ipak, tek je trebalo

otkriti koliko su ti proizvodi prisutni u cijelome financijskom sustavu. U proljeće 2008.

američke su vlasti već započele proces dokapitalizacije nekoliko najvećih financijskih

institucija, a financijska je kriza dosegnula vrhunac krajem rujna 2008., kada je propast

Lehman Brothersa potresla cijeli financijski svijet. Prvi utjecaj financijske krize na zemlje s

tržištima u nastajanju raširio se financijskim tržištima zajedno s povećanjem nesklonosti

prema riziku. Tržišta dionica po cijelom svijetu obilježila su pad, a priljevi kapitala zemljama

s tržištima u nastajanju su smanjeni. To je povećalo troškove inozemnog zaduživanja za

mnoga tržišta u nastajanju unatoč tome što je ublažavanje monetarne politike koje su proveli

FED i ESB dovelo do smanjenja kamata u zemljama s razvijenim tržištima. Povećanje

troškova zaduživanja najsnažnije je bilo nakon rujna 2008.

6

3.1.1 Lehman Brothers

Lehman Brothers, ikona američkog bankarskog sustava pokleknula je pred izazovima

financijske krize koja je pocela 2007. Našla se je u krizi zbog svojih investicija u američko

tržište nekretnina, koje također prolazi teško razdoblje jer milijuni Amerikanaca nisu u stanju

otplačivati svoje stambene zajmove. Tako ce u povijesti ostati zapisana ta šokantna vijest

koja je prekinula tradiciju dugu gotovo 160 godina. Inače vrlo uspješna kompanije s 30.000

zaposlenih, imovina koje je na vrhuncu vrijedila 700 milijardi dolara bankrotirala je preko

noci. Zaposlenici širom svijeta dobili su naputak da pociste urede i odnesu svoje stvari, jer

više nisu potrebni. Tako se urušio financijski div koji je vjerojatno više nego ostali bio

pohlepan i željan brze zarade. Osim toga poticaj managementu su ionako koncipirani kao

nagrade za kratkoročni poslovni rezultat. Svih ovih godina, sve do sada, nitko niti nije

obracao pozornost na neizbježnu propast, jer je jedino bitno bilo preživjeti još jednu godinu s

debelim plusom kako bi se ubrali bogati bonusi. Takvom se politikom vodio i Lehman

Brothers i platio je cijenu. Jedino je malo nezgodno što management nije platio cijenu za svoj

neuspjeh, već su sav teret neuspjeha podnijeli zaposlenici, dioničari i gospodarstvo u cjelini.

3.1.2 Fannie Mae i Freddie Mac

Fannie Mae je dioničarska korporacija ovlaštena izdavati zajmove i kreditna jamstva

osnovana davne 1938. godine za vrijeme proslavljenog New Deala Franklina Roossevelta.

Freddie Mac je stvoren kao privatna korporacija kako bi se okončao monopol Fannie Mae na

istom tržištu. Kako bi banka smanjila rizik odobravanja i financiranja hipotekarnog kredita,

prodavala je obveznice trećim stranama odn. Investitorima, čije su hipoteke upravo bile

njihovo jamstvo. Fannie Mae isplaćuje novac vlasniku obveznice što ga zajmoprimac nije

platio ili razliku za cijenu manju od vrijednosti zajma kada se dana nekretnina proda. Oni se

osiguravaju „ obiranjem „ dijela mjesečnih uplata koji spremaju kao rezervu i jamstvo. Za

vlasnika hipotekarne obveznice tako nema rizika osim ako te dvije agencije ne bankrotiraju.

Nakon nekog vremena Fannie Mae i Freddie Mac proširili su poslovanje na kupnju istih tih

obveznica koje su jamčili, koristeći pritom posuđeni novac i zarađujući na razlici u kamatama

od obveznica i onog što se mora platiti za kredit. Banke su počele prodavati obveznice bez

jamstava Fannie Mae i Freddie Maca i počelo se postupno primječivati da stvarnog novaca

više nema. Ta su dva, nekoć financijska diva, stavljena pod skrbništvo Savezne stambene

financijske agencije, čime vlada preuzima njihovo upravljanje.

7

Američko je ministarstvo financija krajem prošle godine donijelo odluku da se Freddie Mac i

Fannie Mae po potrebi, neograničeno financiraju proračunskim novcem sve do 2012. godine. 

Slika 2. Pad cijena dionica kompanije Lehman Brothers

4. Financijska i gospodarska kriza u Europi I Hrvatskoj

Kriza u glavnim svjetskim financijskim središtima, koja je započela u kolovozu 2007.

godine, dulje je od godinu dana samo umjereno utjecala na Središnju i Istočnu Europu.

Međutim, od listopada 2008. Europa je postala jedna od najpogođenijih regija tržišta u

nastajanju. Kriza se u brzom slijedu širila tržištem dionica i obveznica te deviznim i

međubankovnim tržištem, vodeći do znatnog pooštravanja uvjeta inozemnog financiranja i

masovnog ukidanja inozemnih kredita.

Financijska kriza

Tržište dionica je prvo osjetilo žestinu krize. Smanjenje cijena dionica, koje je na raznim

tržištima započelo sredinom 2007. godine, preraslo je u nagli pad krajem 2008 godine, kada

su cijene u prosjeku pale za 50 %, odn. 60 % u Hrvatskoj. Slika 3 pokazuje kretanje dionica i

njihov pad u 2009. godini.

8

Slika 3. Kretanje cijena dionica u srednjoj i istočnoj Europi

Krajem 2008. Godine, financijska se kriza proširila i na realni sektor gospodarstva.

Gospodarska kriza

Dio gospodarskog rasta ostvaruje se na temelju inozemne potražnje, a ona je smanjena zbog

gospodarske krize inozemnih poslovnih partnera. Drugi dio gospodarskog rasta ostvaruje se

na temelju domaće potražnje, koja je smanjena zbog manje osobne potrošnje. Glavni je izvor

gospodarskog rasta u Hrvatskoj je domaća potražnja, temeljena na rastu osobne potrošnje i

investicija. Stopa rasta osobne potrošnje (60% BDP), više utjeće na rast BDP-a. Smanjenje

inozemne i domaće potražnje je smanjilo BDP Hrvatske 6,7% u prvom tromjesećju i 6,3% u

drugom. u 2009. godini. Primjerice, stopa rasta osobne potrošnje je 2007. godine bila visokih

6,2%. Uslijed rasta cijena od 6,1%, realnog rasta plaća od samo 0,2%, te opterečenosti kućnih

budžeta otplatama kredita, došlo je do pada kupovne moći stanovništva, te smanjenja prometa

u trgovini na malo.

Smanjenje gospodarske aktivnosti zbog smanjene domaće i inozemne potražnje uzrokovalo je

pad fizičkih pokazatelja, pad industrijske proizvodnje, prometa na malo, gradevinskih radova,

noćenja turista i osobne potrošnje. Prema podacima Fina-e hrvatski poduzetnici, ostvarili su u

2008. za 1/3 slabije rezultate nego prethodne 2007. godine, a u 2009. godini još slabije. Od

87.663 poduzetnika njih 47.217 (53,9%) poslovalo je s dobiti, a ostali su imali gubitak.

Prema istom razdoblju prethodne godine, zamjetan je natprosjećan rast financijskih i

izvanrednih rashoda za 21. Osim financijskih rashoda povecani su i troškovi osoblja.

9

4.1 Razlozi smanjenja ulaganja u poduzetništvo

Smanjenje ulaganja u dugotrajnu imovinu malih poduzetnika za 10,4%, srednjih poduzetnika

za 16,7% i velikih za 6,8% rezultiralo je u prvom polugodištu 2009. godine smanjenim

ukupnih ulaganja svih poduzetnika za 9,3%.

Prvi razlog je zamrzavanje globalnog tržišta kredita, zajedno s padom na tržištima kapitala,

što je primoralo poduzeća da se vrate vlastitim rezervama kako bi financirale investicije, a

mnoga poduzeća imaju problema s internom likvidnosti.

Drugi razlog je očekivani pad investicija prema prognozama globalnog pada 2009. godine, s

tim da bi razvijene zemlje 2010. godine trebale ostvariti tek neznatni rast, pa poduzeća neće

imati potrebe za investicije u širenje poslovanja. Poduzeća neće imati potrebe za širenjem

kapaciteta jer se ne očekuje gospodarski rast. Brojke jasno ukazuju da je kriza zahvatila

Hrvatsku, pad industrijske proizvodnje, pad prodaje na malo, pad zaposlenosti i pad

proračunskih prihoda, a kolika ce dubina krize biti i koliko ce to trajati teško je predvidjeti.

4.2 Pogođene industrije u Hrvatskoj

Za razliku od europskih kolega , naši su menadžeri i poduzetnici 2007. godine u vrlo visokom

postotku ( 79,5 % ) iskazali zadovoljstvo kretanjem produktivnosti svojih poduzeća, pa se

uglavnom nije ni planiralo poduzimanje dodatnih mjera. Danas, domaća poduzeća gotovo su

se prestala zaduživati i počela su se fokusirati na vraćanje dugova i dogovore s bankarima o

refinanciranju, investicija gotovo i nema, a smanjivanje broja zaposlenih postalo je jedna od

ključnih mjera rekonstruiranja.

Drvna industrija

Prva na udaru krize bila je drvna industrija i ona je i najpogođenija. Prije krize, 2007 godine u

cijelom sektoru drvne industrije je radilo 50 000 ljudi. Do sada, taj broj je smanjen na oko 42

000 ljudi. Prerada drva i proizvodnja namještaja izrazito je izvozno orjentirana grana jer se 60

% prihoda ostvaruje u inozemstvu. Drvari ostvaruju i gotovo osam posto ukupnog hrvatskog

izvoza, a više od 70 % te robe koja odlazi na strana tržišta finalni su proizvodi. Do pada

narudžbi na inozemnom tržištu je došlo zbog provođenja antirecesijskih mjera država EU-a i

devalacije nacionalnih valuta na vanjskim tržištima ( Rumunjska i Poljska ), pa su im cijene i

10

sirovine i do 15 % niže te je Hrvatska izgubila na konkurentnosti, a one se sada pojavljuju

kao konkurenti na našem tržištu.

U 2010. godini Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva iz

državnog proračuna osiguralo je za potpore drvnoj industriji 63 milijuna kuna nepovratnih

sredstava.

Tekstilna industrija

Svjetsku su krizu u tekstilnoj i odjevnoj industriji osjetili po padu ukupnih prihoda i narudžbi.

Strategiju tekstilne i odjevne industrije hrvatska vlada je usvojila još 2007. godine te iako su

se do tada provodile određene aktivnosti, zbog globalne gospodarske krize, ona nije

provedena do kraja. Do sada je izgubljeno oko 5 000 radnih mjesta. Razlozi do kojih je došlo

do takvog stanja je nepotpuna provedba Strategije tekstilne i odjevne industrije,

nepridržavanja kriterija za dodjelu državnih potpora te nepredvidljivi učinci recesije i

neusklađenost djelovanja svih sudionika u primjeni strategije. Problemi u tekstilnoj industiji

sežu u razdoblje i prije globalne krize.

5. Državne potpore poduzećima za vrijeme gospodarske krize

Europska komisija je zbog ekonomske krize privremeno olakšala pravila prema kojima

države članice mogu dodjeljivati poduzećima državne potpore. Kako Hrvatska na području

državnih potpora u cjelini primjenjuje pravnu stečevinu EU, i njoj je dozvoljena primjena

novih mjera. Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 7. travnja 2009. godine,

koji je donijela Europska komisija, Hrvatska je prihvatila obvezu o primjeni pravila o

ocjenjivanju i kontroli državnih potpora koje se provode u Europskoj uniji.

Državne potpore u poduzećima u Europskoj uniji u načelu su zabranjene. No ova zabrana nije

apsolutna niti bezuvjetna i u određenim uvjetima državne potpore mogu biti dopuštene i

opravdane. Kontolu primjene ovih pravila o državnim potporama u EU provodi Europska

komisija, a u Hrvatskoj do pristupanja EU Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.

Ta vrijeme financijske odn. ekonomske krize važna je kontrola državnih potpora jer tada

postoji vrlo velik izazov da države članice dodjelom potpora poduzećima na svojem teritoriju

ugroze poslovanje poduzeća na zajedničkom tržištu EU, dakle da naruše jednakost

11

konkurentske borbe. U tom bi se slučaju razmjeri krize još više širili. Kontrola državnih

potpora poduzećima također služi izbjegavanju „ subvencijskog rata „koji bi posebno štetio

malim državama članicama koje za takvo „ ratovanje „ ne raspolažu tako izdašnim

fondovima kao velike zemlje.

Mjere koje sadrži Privremeni okvir

Potpora od 500.000 eura bespovratnih gotovinskih sredstava po poduzetniku

(umjesto dosadašnjih 200.000 eura )

Državna jamstva za kredite uz sniženu premiju

Subvencionirani krediti, posebno za proizvodnju „ zelenih proizvoda „

Ulaganja rizičnog kapitala do godišnjeg iznosa od 2,5 milijuna eura po malom i

srednjem poduzetniku po godini ( umjesto dosadašnjih 1,5 milijuna eura )

Sve su mjere privremene i vrijede do kraja 2010. godine. Ako se problemi nastave Komisija

će razmotriti produljenje mjera i na razdoblje nakon 2010. godine.

Postoji određeni broj poduzeća koja imaju zdrave poslovne planove no koja zbog otežanih

uvjeta na tržištu kredita nemaju pristup kapitalu. Potporu prema Privremenom okviru mogu

dobiti upravo ta poduzeća koja nisu bila u problemima od 1. srpnja 2008. godine (prije

financijske krize ), već su se u problemima našle nakon tog datuma. Dugogodišnji gubitaši ili

poduzeća koja su u problemima duže razdoblje nemaju pravo na korištenje novih mjera.

6. Stvarnost Hrvatskih poduzeća u financijskoj i gospodarskoj krizi

Posljedice globalne krize za 82,9 % poduzeća očituju se u gubitku postojećih tržišta, dok

je 83,7 % poduzeća globalna kriza zaustavila put do novih kupaca kroz nove projekte i

investicije u nove tehnologije. Za 59% poduzeća globalna se kriza odrazila kroz probleme

financiranja, dok problem nelikvidnosti za sada osjeća 16,2 % poduzeća.

12

Slika 4. Posljedice globalne krize u poduzeću [4.]

Izvor: Illyricum savjetovanje d.o.o

Čak 83% hrvatskih industrijalaca su poduzeli sukladno svojim scenarijima protiv krize

nekoliko paralelnih mjera: 33% poduzeća je do sada smanjilo broj zaposlenih, 39% njih je

kao mjeru zadržalo plaće na istoj razini, 30% poduzeća je zbog smanjene potražnje

smanjilo cijene svojih proizvoda, a čak je 45 % poduzeća smanjilo troškove za

marketing, istraživanja. Složenost stanja industrije pokazuje naglašena cjenovna

konkurencija koja će u postojećim uvjetima ako će kriza potrajati tražiti daljnja otpuštanja.

13

 

PODUZETE MJEREKoličina

Udio u grupi

Udio u uzorku

Smanjen broj zaposlenih ( otkaz ili ne produžavanje ugovora o radu )

38 14,1% 32,5%

Smanjen broj radnih dana, odn. radnih sati 11 4,1% 9,4%Smanjene plaće menadžerima i radnicima 17 6,3% 14,5%Zadržane plaće na istoj razini, bez usklađivanja s rastom troškova života

46 17,1% 39,3%

Smanjene cijene proizvoda 35 13,0% 29,9%Smanjeni troškovi poslovanja snižavanjem ulaznih cijena sirovina i repromaterijala

32 11,9% 27,4%

Smanjeni troškovi za marketing, istraživanje i razvoj, obrazovanje

53 19,7% 45,3%

Smanjenje troškova voznog parka 18 6,7% 15,4%Smanjenje svih godišnjih troškova 6 2,2% 5,1%Nema se šta drugo smanjiti, sve je smanjeno 2 0,7% 1,7%Nešto drugo 11 4,1% 9,4%Ukupno 269 100,0%

Tablica 1. Poduzete mjere za vrijeme krize

U slučaju da kriza potraje čak 63% industrijalaca će smanjiti broj zaposlenih. Čak 47%

poduzeća će smanjiti proizvodnju ili pak 21% njih će zatvoriti dio proizvodnih pogona, a

čak 13 % njih će privremeno, a 6% potpuno zatvoriti cijelu tvornicu. Ako kriza potraje, a ne

budu poduzete adekvatne mjere, 8% poduzeća će izmjestiti poslovanje u druge dijelove RH,

no čak 13 % poduzeća će izmjestiti poduzeća u zemlje regije.

14

SCENARIJ IZLASKA IZ KRIZEKoličina

Udio u grupi

Udio u uzorku

Smanjenje proizvodnje 55 20,8% 47,0%

Smanjenje broja zaposlenih 74 28,0% 63,2%

Prodaja poduzeća 6 2,3% 5,1%

Udruživanje s strateškim partnerima ili partnerima iz zemlje 21 8,0% 17,9%Udruživanje s strateškim partnerima ili partnerima iz inozemstva

20 7,6% 17,1%

Izmještanje poduzeća/ili njegovih dijelova u druge dijelove RH s manjim troškovima poslovanja

9 3,4% 7,7%

Izmještanje poduzeća/ili njegovih dijelova u zemlje regije s manjim troškovima poslovanja

15 5,7% 12,8%

Zatvarenje dijelova proizvodnje 25 9,5% 21,4%

Zatvaranje tvornice (privremeno) 15 5,7% 12,8%

Likvidacija poduzeća 8 3,0% 6,8%

Nešto drugo 9 3,4% 7,7%

Ništa se drastično ne mijenja 7 2,7% 6,0%

Ukupno 264 100,0%Tablica 2. Scenarij izlaska iz krize

6.1 Greške rukovodstva u vrijeme krize

Otpuštanje velikog broja ljudi a naročito najpametnijih i najbolje plaćenih znači

kratkoročno rezanje troškova. No, talentirani zaposlenici su ključ uspjeha svakog

poduzeća.

Nastavak poslovanje kao da se ništa nije desilo i ignoriranje promjene u

poslovnom okruženju.Mora se obratiti pozornost na rane indikatore upozorenja.

Podcjenjivanje utjecaja financijske krize na poslovanje poduzeća predstavlja

prijetnju za samo poslovanje.

Rezanje troškove razvoja proizvoda i inoviranja. Menadžeri u krizi imaju

tendenciju rezanja svih troškova proporcionalno, a taj trend je onda teško

preokrenuti jednom kad kriza završi.

Prenaglašavanje uloge komandiranja i kotrole.Time se signalizira povratak

„naređivanja“ od strane menadžmenta i onemogućava kreativnost zaposlenika te

kreiranje organizacije koja nije ustrojena hijerarhijski.

15

6.2 Važni koraci izlaska iz krize

Biti proaktivan i misliti unaprijed. Treba preuzeti inicijativu i proaktivno poduzeti nužne

mjere. Programi restrukturiranja traju 2-3godine da bi se postigli svi željeni rezultati.

Zadržati kupce. U vrijeme krize kupci ostaju vjerni onim poduzećima koja ih posebno

tretiraju. Treba uključiti usluge s dodanom vrijednošću i biti elastični s uvjetima plaćanja.

Beneficije bi trebale biti usmjerene na ključne kupce.

Osigurati likvidnost. Treba planirati likvidnost na mjesečnoj ili tjednoj bazi i proaktivno

upravljati dospijelim potraživanjima.

Uskladiti troškove. Treba procijeniti svaku kariku u vrijednosnom lancu poslovanja i

ustanoviti sve neučinkovitosti. Potrebna je definicija poduzeća, dakle, je li poduzeće

orijentirano prema kupcima, dobavljačima ili nabavnom lancu. Produktivnost mora biti

optimizirano.

16

7. Zaključak

Svjetsko gospodarstvo, koje je visoko globalizirano i informatizirano, ušlo je u jednu od

najtežih kriza, prije svega zbog grube zloporabe u financijsko- monetarnoj sferi, a u sprezi

korporacija. Banaka i države.

Posljedice krize su osjetne i države u skladu sa svojim specifičnostima moraju se spremati da

ublaže negativno djelovanje svjetske krize na realni i financijski sektor.

Hrvatska je, kao i mnoge zemlje u regiji centralne i istočne Europe, prije svega rasla na bazi

brzog porasta kredita za privatne osobe, poduzeća pa i države. To i nije tako loše, no

prekomjerni rast kredita i potrošnje bez dovoljno izvoza nije održiv model gospodarskog

razvoja. Gospodarski razvoj Republike Hrvatske naglo je stao dolaskom najveće gospodarske

krize od tridesetih godina prošlog stoljeća.

Hrvatska mora proaktivno raditi na svojoj konkurentnosti. Treba puno ulaganja u znanje i

obrazovanje, inovacije, istraživanja, povezivanje istraživačkih centara s poduzećima,

istraživanje i razumijevanje vanjskih tržišta, privlačenje stranih investicija i državna potrošnja

za istraživanja i razvoj.

Menadžment u poduzećima čeka veliki izazov. Njihova je obveza procijeniti posljedice koje

će kriza imati na poslovanje poduzeća i ponuditi efikasan izlaz. Potrebno je provesti opsežnu

i brzu procjenu promjena koje su se desile kod kupaca, dobavljača i konkurencije. Isto tako,

treba planirati razne scenarije i posljedice tih scenarija na financijsku poziciju poduzeća.

Kada nastane oporavak gospodarstva, treba formulirati strategije za novonastalo okruženje.

17

8. Literatura

[1.] Najveće svjetske financijske krize, Kindleberger Charles P., Aliber R. 2005,

Masmedia, Zagreb,

[2.] Prva financijska kriza 21. Stoljeća, Andrew Felton, Carmen Reinhart, Zagreb 2008,

Novum d.o.o,

[3.] Ekonomska kriza I kursovi industrijskih akcija u Jugoslaviji (1929-1935.), Vuk

Vinaver, ACTA HISTORICO-ECONOMICA JUGOSLAVIAE, vol. 12., Zagreb,

1983, 125[4.] Illyricum savjetovanje d.o.o

18