Univerzitet za poslovne studije, Banja Luka

Fakultet za primjenjenu ekonomije

Seminarski rad:

Imovina preduzeća

Predmet:

Ekonomija korporativnih preduzeća

Prof. Doc. Dr. Student:

Asistent Broj indexa:

Banja Luka, 17.12.2009.

1

2

Sadržaj

Strana

1. Uvod…………………………………………………………………….……. 3.

2. Osnovna sredstva………………………………………………………..…… 4.

2.1. Pojam i podjela osnovnih sredstava…………………………………. 4.

3. Obrtna sredstva…………………………………………………………….... 5.

3.1. Obrtanje obrtnih sredstava…………………………………………… 6.

4. Izvori sredstava…………………………………………………………….… 8.

4.1. Izvori sredstava prema vlasništvu……………………………........…. 8.4.2. Sopstveni izvori finansiranja ………………………………………… 9.4.3. Izvori sredstava prema nastanku …………………………………...... 9.4.4. Izvori sredstava prema ročnosti………………………………………. 9.

5. Bilans stanja………………………………………………………………… 10.

6. Bilans uspjeha…………………………………………………………….… 13.

6.1. Struktura bilansa uspjeha…………………………………………… 13.6.2. Bilans novčanih tokova……………………………………………... 13.

7. Zaključak……………………………………………………………………. 15.

8. Literatura…………………………………………………………………… 16.

3

1. Uvod

Preduzeće predstavlja osnovnu ekonomsku jedinicu i definisano je kroz istoriju na različite načine.

Neke od definicija preduzeća su:

preduzeće je pravno lice koje obavlja delatnost radi sticanja dobiti; preduzeće je posebna organizacija ljudi u privredi formirana u cilju obavljanja određenih

delatnosti u proizvodnji, razmeni i potrošnji; preduzeće je osnovni privredni subjekt kojeg određuje njegov organizacioni oblik i koji

za cilj ima ostvarivanje profita na kome počiva celokupan društveni razvoj; preduzeće predstavlja složen ekonomski i organizacioni subjekt, koji proizvodi robu ili

usluge za tržišne potrebe, koristeći sopstvene resurse, radi ostvarivanja dobiti i drugih društveno-ekonomskih ciljeva.

Svako preduzeće ima svoje vlasnike, svoju imovinu i ciljeve koje svojim poslovanjem nastoji da postigne.

Da bi preduzeće uopšte moglo da posluje potrebno je da poseduje imovinu pomoću koje će obavljati određenu delatnost.

Tu imovinu u preduzeće unose vlasnici – osnivači, ali i pravna i fizička lica koja kasnije u toku postojanja preduzeća ulažu u njega.

Imovina preduzeća je, međutim, odvojena od imovine vlasnika preduzeća. Imovinu preduzeća čine:

materijalna sredstva – zemljište, objekti, mašine, zalihe i sl; nematerijalna sredstva – prava; hartije od vrednosti; novčana sredstva itd.

Imovinu preduzeća čine pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, novčana sredstva i hartije od vrijednosti i druga imovinska prava.Početnu imovinu preduzeća čine ulozi osnivača (osnovni kapital).1

1 Prof. Dr. Milenko R. Stanić “Poslovna ekonomija” Banja Luka, 2008.

4

2. Osnovna sredstva

2.1. Pojam i podjela osnovnih sredstava

Finansijski kapital pribavlja se sa ciljem da se uloži u poslovanje i da se nakon završenog poslovnog ciklusa vrati uvećan. Obavljanje poslovne aktivnosti zahtjeva da se izvrše odgovarajuća ulaganja. U zavisnosti od funkcije koju imaju u procesu proizvodnje ukupna uložena sredstva se mogu podeliti na osnovna i obrtna sredstva.

Osnovna sredstva su sva ona sredstva koja u procesu proizvodnje se ulažu svojom celokupnom vrijednošću, ali se pri jednom poslovnom ciklusu ne troše u cijelosti, već se njihova vrijednost uslijed fizičkog i moralnog rabačenja postepeno smanjuje, i do kraja zadržavaju svoj prvobitni oblik.

Osnovnim sredstvima se smatraju prirodna bogatstva i sredstva za rad kao i ulaganja u prirodna bogatstva, i sredstva za rad. Knjigovodstveni pojam osnovnih sredstava nešto se razlikuje od pojma sredstava za rad.

Osnovnim sredstvima smatraju se materijalne, kao zemljišta, zgrade, radna oprema, stada, višegodišnji rasadi i nematerijalne investicije kao što su patenti, licence i osnivačka ulaganja koja ne predstavljaju sredstva za rad u užem smislu.

Iz osnovnih sredstava je isključen sitan inventar koji u suštini predstavlja sredstvo za rad.

Osnovna sredstva se mogu javiti u obliku stvari, prava i novca koji je namenjen ulaganju u stvari i prava iz osnovnih sredstava.

U našem zakonu osnovna sredstva su podeljena prema kriterijumu koji uzima za odnos osnovna sredstva prema procesu proizvodnje.

Prema ovom kriterijumu, osnovna sredstva se dijele na :

Osnovna sredstva u pripremi Osnovna sredstva u funkciji Osnovna sredstva van funkcije

5

3. Obrtna sredstva

Izračun vrijednosti trajnih obrtnih sredstava je pored izračuna vrijednosti osnovnih sredstava važan faktor u procjeni potrebnih ukupnih sredstava za ulaganje u poduzetnički poduhvat. Iskustvo u poslovanju dokazuje kako brojni poduzetnički poduhvati propadaju radi podcjenjivanja značaja trajnih obrtnih sredstava.

Podaci potrebni za izračun dijela investicije koja se odnosi na trajna obrtna sredstva odnose se na buduće doga aje. Zbog toga su to nesigurne veličine i svaki rezultat računskih operacija s takvim veličinama sadrži određenu razinu nesigurnosti, tj. rizika.

U obrtna sredstva se svrstavaju ona sredstva preduzeća koja predstavljaju dio imovine preduzeća čiji je vijek trajanja, odnosno rok vezivanja, kraći od jedne godine.

Izuzetak čini sitan inventar koji se takode uključuje u grupaciju obrtnih sredstava.

Prema pojavnim oblicima obrtna sredstva bi se mogla svrstati u tri osnovne grupe i to:

- obrtna sredstva u novčanom obliku ,- obrtna sredstva u naturalnom obliku i- obrtna sredstva u prelaznom obliku.

Obrtna sredstva u novčanom obliku čine gotovina u kasi i na računima finansijskih institucija, kao i ekvivaleti gotovine koji imaju kratkoročni karakter, kao što su:

- izdvojena sredstva posebne namjene,- depoziti sa kratkim otkaznim rokom, - ekovi,- mjenice,- plemeniti metali,- vrijednosice,- dionice i- drugi vrijednosni papiri.

6

Obrtna sredstva u naturalnom obliku se javljaju u obliku zaliha koje se prema karakteristikama mogu klasificirati kao:

zalihe materijala, rezervnih dijeliva isitnog inventara zalihe u proizvodnji u smislu nedovršene proizvodnje, zalihe proizvoda (ako se radi o proizvodnom preduzeću), zalihe robe (ako se radi o trgovinskom preduzeću).

Zalihe materijala, rezervnih dijelova, sitnog inventara i trgovačke robe evidentiraju po nabavnim cijenama, a zalihe proizvodnje i proizvoda po troškovima učinjenim za stvaranje tih učinaka.

Obrtna sredstva u prelaznom obliku se mogu pojaviti u obliku potraživanja i u obliku razgraničenja.

Najvažnija podjela obrtnih sredstava je podjela prema njihovim: pojavnim oblicima, ekonomskom sadržaju, fazama ciklusa obrtaja, i sistemu njihova pribavljanja.

3.1. Obrtanje obrtnih sredstava

Obrtanje obrtnih sredstava započinje nabavom potrebnih materijala (sirovina ili poluproizvoda u industriji, namirnica, pića u ugostiteljstvu itd.) i to je pretpostavka za početak proizvodnje. Poduzeće mora najprije posjedovati vrijednost u obliku novca .

U svakom obrtnom ciklusu obrtna sredstva u poduzeću prolaze kroz tri faze:

- fazu nabave,- fazu proizvodnje i- fazu realizacije.

Da bi se reprodukcija obrtnih sredstava uspješno obavila, što znači zadovoljila sve naznačene uvjete uspješno obavljenog ciklusa reprodukcije, važno je i maksimalno uskladiti trajanje pojedinih faza kružnoga toka sredstava. To je važno zbog toga jer se postiže veći ekonomski efekt što se brže odvija svaka faza za sebe i sve zajedno, budući se angažirana sredstva kraće zadržavaju u svakoj pojedinoj i svim fazama ukupno i brže se ostvaruje temeljni smisao reprodukcije da se na kraju ostvare veća sredstva od uloženih, a to znači odgovarajuća zarada. Znači, što je brže kretanje obrtnih sredstava, uz ostale povoljne elemente poslovanja, moguće je ostvariti veću rentabilnost poslovanja, pa se zbog toga nastoji ubrzati obrtaj obrtnih sredstava.

7

Brzina kruženja obrtnih sredstava izražava se brojem obrtaja u jedinici vremena (obično u godini). Obrtna sredstva u jednoj godini načine više od jednog kruga, a često i po nekoliko krugova.

Brzinu obrtanja obrtnih sredstava mjerimo koeficijentom obrta, koji nam pokazuje koliko se u određenom periodu obrnu obrtna sredstva iz novčanog preko robnog oblika i obratno.2

K = rashodi poslovanja / prosječno stanje

Prosječno vrijeme trajanja 1 obrta = 360 dana/K

Prosječno potrebna vrijednost obrtnih sredstava = rashodi poslovanja / K

Primjer:

U određenom periodu preduzeće je imalo A 90.000 KM rashoda, za koji je potraživalo 10.000 KM obrtnih sredstava.

K = 90.000 din / 10.000 din = 9

U tom periodu su se obrtna sredstva transformisala (obrnula) 9x.

Prosječno vrijeme trajanja 1 obrta = 360 dana/6 = 60 dana

Nakon 60 dana obrtna sredstva se opet vraćaju u novčani oblik.

Prosečno potrebna vrednost obrtnih sredstava = 90.000 din / 9 = 10.000 KM

Ako je preduzeće A imalo u tom periodu 90.000 KM rashoda i koeficijent obrta 9, za finansiranje tog poslovanja je potrebno 10.000 KM obrtnih sredstava.

2 Doc. Dr. Vladimir Marinković “Ekonomika i organizacija poslovanja” scripta, Beograd.

8

4. Izvori sredstava

Izvori sredstava preduzeća predstavljaju način obezbeđivanja sredstava neophodnih za poslovnu dijelatnost preduzeća.

Razlikuju se prema:

- vlasništvu- nastanku - ročnosti

4.1. Izvori sredstava prema vlasništvu

Prema vlasništvu, izvori sredstava dijele se na:

- sopstvena, koja se formiraju ulozima vlasnika i uvećanjem iz stečenog dobitka- pozajmljena ili tuđa, koja se formiraju iz zajedničkih ulaganja, zajmova, kredita i slično - druge izvore (pokloni, testamenti i sl.)

Odnosom sopstvenih prema ukupnim izvorima sredstava preduzeća, iskazuje se stepen njegove finansijske samosalnosti, a odnos pozajmljenih prema ukupnim izvorima preduzeća, pokazuje stepen finansijske zaduženosti.

To znači da što je učešće sopstvenih sredstava veće veći je i stepen finasijske samostalnosti, a što je veće učešće pozajmljenih odnosno tuđih izvora, stepen zaduženosti preduzeća je veći.

9

4.2. Sopstveni izvori finansiranja

Sopstveni izvori finansiranja sredstava preduzeća dijele se na:

- eksterne (akcijski kapital) - interne (akumulirani dobitak i amortizacija)

Pozajmljene izvore finansiranja preduzeća čine dugoročni, srednjoročni i kratkoročni dugovi (odnosno izvori sredstava prema ročnosti). Dugovi su jeftiniji izvor sredstava od spoljnih izvora sopstvenih sredstava.Podela dugova na dugoročne, srednjoročne i kratkoročne je pitanje dogovora. Obično se smatra da su kratkoročni dugovi oni koji moraju biti vraćeni u periodu do jedne godine, srednjoročni oni koji dospevaju za vraćanje u periodu do pet godina, dok je rok otplate dugoročnih dugova više od pet godina.3

4.3. Izvori sredstava prema nastanku

Prema nastanku, izvori sredstava mogu biti iz:

- ulaganja osnivača - rezultata poslovanja- zajmova ili kredita- emisija hartija od vrednosti - namjenske donacije (sredstva solidarnosti, ustupljeni porezi i doprinosi bez obaveze

vraćanja, itd.)- stranih ulaganja i sl.

4.4. Izvori sredstava prema ročnosti

Prema ročnosti, izvori sredstava preduzeća mogu biti:

- kratkoročni (dobijeni od banaka i drugih kreditora), radi nabavljanja sredstava za rad i materijala za isplatu radnika

- dugoročni (zajmovi, obveznice i slično), radi nabavke sredstava za rad i poboljšanje strukture obrtnih sredstava

- trajni, koji mogu biti poslovni fond, fond ulagača i rezervni fond.

3 Prof. Dr. Slavko Vukša “Finansijsko računovodstvo” Banja Luka, 2006.

10

5. Bilans stanja

Finansijski izveštaji pružaju informacije o finansijskom položaju, uspešnosti i promenama u finansijskom položaju preduzeća.4

Kompletan set finansijskih izveštaja uključuje sledeće sastavne komponente:

- bilans stanja,- bilans uspeha,- izveštaj o tokovima gotovine,- izveštaj o promenama na kapitalu i- napomene uz finansijske izveštaje.

U savremenom privrednom životu bilansi se koriste kad god treba izraziti stanje i rezultat neke privredne aktivnosti. U računovodstvu bilans se koristi kada se iskazuje stanje i rezultat preduzeća tako što se poslovni događaji, stanja i rezultati preduzeća iskazuju preko novčanih jedinica kao opšteg svodnog merila.

Veoma značajna karakteristika bilansa jeste bilansna ravnoteža. Bilans stanja je finansijski izveštaj o stanju imovine, kapitala i obaveza na dan sastavljanja obračuna, odnosno na dan bilansiranja.

Bilans stanja predstavlja dvostrani pregled koji prikazuje bilansnu imovinu i kapital (pasiva) i način investiranja (ulaganja) kapitala (aktiva); aktiva iskazuje na levoj, a pasiva na desnoj strani, ili u vidu liste u kojoj aktiva prethodi pasivi. Aktiva predstavlja konkretne oblike sredstava sa kojima raspolaže preduzeće, a pasiva predstavlja izvore odnosno pripadnost sredstava preduzeća.

Za razliku od bilansa stanja, bilans uspeha se sastavlja za određeni izveštajni period u kome su iskazani svi prihodi i rashodi i na osnovu njih utvrđen dobitak ili gubitak.

Karakteristika bilansa uspeha je da se u njemu prihodi, rashodi i rezultat iskazuju u vidu više podbilansa i to:

- poslovni prihodi, rashodi i rezultat;- finansijski prihodi, rashodi i rezultati;- neposlovni i vanredni prihodi, rashodi i rezultat.

4 Prof. Dr. Stevan Beslać “Osnove računovodstva” četvrto izdanje, Banja Luka, 2007.

11

Međusobnim sumiranjem rezultata podbilansa dobija se ukupni bruto–rezultat preduzeća kao bruto-dobitak ili kao bruto-gubitak u obračunskom periodu.

To znači da preduzeće u bilansu uspeha može iskazati bruto-dobitak i bruto- gubitak. Tako pozitivan finansijski rezultat se iskazuje na strani rashoda, a negativan finansijski rezultat iskazuje na strani prihoda, čime se ostvaruje bilansna ravnoteža.

Bilans stanja i uspeha predstavljaju dva povezana ali po funkciji različita finansijska izveštaja.

Prvi pruža uvid u imovinsku situaciju i finansijski položaj preduzeća a drugi da omogući uvid u to koliko je preduzeće sposobno da ostvari zaradu.

Bilansom se mijeri i iskazuje rezultat, i to sa dva aspekta koja se dovode u ravnotežu.

U praksi, pod pojmom bilans se podrazumeva finansijski izveštaj koji sačinjava preduzeće sa ciljem prikazivanja imovine i njene upotrebe, s jedne strane, i porijekla te imovine sa druge strane. Inače, u literaturi se nalazi različito definisanje bilansa. Kod nas se koristi pojam bilans stanja.

Bilans u užem smislu podrazumeva bilans stanja, a bilans u širem smislu podrazumjeva pored bilansa stanja i bilans uspeha.

Bilans prikazuje kategorije i vrijednosti imovine preduzeća i nastale obaveze prema zajmodavcima i vlasnicima sredstava na određeni dan.

Najvažnije kategorije imovine su:

- tekuća imovina- stalna imovina i- neopipljiva imovina

Ova imovina može biti finansirana iz sopstvenog kapitala, dugoročnih obaveza ili tekućih obaveza.

12

Međunarodnim računovodstvenim standardom br. 7 je definisano koje informacije moraju biti prikazane u bilansu.

Minimum informacija čine pozicije:

- nekretnine, postrojenja i oprema (property, plant and equipment)- nematerijalna ulaganja (intangible assets)- dugoročni finansijski plasmani (long term financial assets)- učešća u kapitalu drugih lica po nabavnoj cijeni (investments accounted for using the

equity metod)- zalihe (inventories)- kupci i druga potraživanja (trade and other receivables)- gotovina i gotovinski ekvivalenti (cash and cash equivalents)- dobavljači i druge obaveze (trade and other payabels)- potraživanja i obaveze za poreze (tax liabilities and assets)- rezervisanja (provisions)- uzeti kamatonosni zajmovi (interest bearning borrowings)- manjinski interesi (minority interest) i- upisani kapital i rezerve (issued capital and reserves)

Kako je zahtev za vjerno i pošteno (true and fair) izveštavanje jedan od najvažnijih zahteva koje izveštaji treba da zadovolje, bilans treba dopuniti dodatnim pozicijama, i to:

- potraživanja ili obaveze prema matičnom preduzeću- potraživanja ili obaveze prema zavisnim preduzećima- potraživanja ili obaveze prema pridruženim preduzećima i- potraživanja ili obaveze prema drugim povezanim licima

Pri sastavljanju bilansa potrebno je pridržavati se određenih pravila ili principa. Bilans se može sastavljati po principu opadajuće likvidnosti u aktivi - najlikvidnija imovina se stavlja na prvo mesto, a imovina koja nije namenjena prodaji na poslednje mjesto, koji nužno prati princip rastuće ročnosti u pasivi - prvo se stavljaju obaveze koje najpre dospevaju na naplatu, a na kraju sopstveni kapital.Zlatno pravilo finansiranja u užem smislu nalaže da postrojenjska imovina bude finansirana sopstvenim i dugoročno pozajmljenim kapitalom, a obrtna imovina kratkoročnim kapitalom.Sa druge strane, unošenje pozicija aktive prema principu opadajuće likvidnosti i pozicija pasive prema principu rastuće ročnosti, pojavljuje se kao posledica naglašavanja značaja likvidnosti.

Ovaj pricnip se naziva acid test, i zahteva jednakost između gotovine, mjenica i potraživanja, sa jedne, i kratkoročnog kapitala sa druge strane.

13

6. Bilans uspjeha

Finansijski izvještaj koji prikazuje poslovni uspjeh preduzeća u određenom vremenskom periodu, odnosno ostvarene prihode, troškove i dobit odnosno gubitak koji je preduzeće ostvarilo.5

6.1. Struktura bilansa uspjeha

Osnovna forma bilansa uspjeha izgleda ovako:

- Prodaje, prihodi od prodaje proizvoda i pružanja usluga.- Manje cijena koštanja proizvoda i usluga- Bruto profit- Manje operativni troškovi- Operativni profit- Manje kamata- Neto profit prije oporezivanja- Manje porezi- Neto profit nakon oporezivanja

6.2. Bilans novčanih tokova

Bilans novčanih tokova pokazuje kretanje gotovinskih novčanih tokova u preduzeću u toku obračunskog perioda. Struktura bilansa novčanih tokova

1. Cash flow – tok gotovine iz poslovne aktivnosti

Priliv gotovine po osnovu svih poslovnih aktivnosti preduzeća: prodaje robe i usluga, prilivi po osnovu naplaćene kamate, dividendi,… Ne uključuje vrijednost potraživanja: prodate nenaplaćene robe i usluga.

Odliv gotovine po osnovu isplata dobavljačima, zaposlenima za plate, rente, komunalne usluge i sl.

5 Prof. Dr. Klobučar Janko “Računovodstvo” Sarajevo, 2003.

14

2. Cash flow – tok gotovine iz investicione aktivnosti

Priliv gotovine po osnovu prodaje fiksne aktive - osnovnih sredstava, zgrada, opreme ili zemljišta.

Odliv gotovine po osnovu kupovine fiksne active – osnovnih sredstava, zgrada, opreme, zemljišta.

3. Cash flow – tok gotovine iz finansijske aktivnosti

Prilivi po osnovu prodaje ili emisije dugoročnih finansijskih instrumenata kojima jedna kompanija raspolaže: npr. emisija akcija, prodaja akcija koje se nalaze u aktivi kompanije, emisija obveznica, zaduživanje.

Odlivi prilikom kupovine dugoročnih finansijskih instrumenata

Sabiranje sve ove tri vrste tokova gotovine daje nam neto povećanje (smanjenje) gotovine u toku obračunskog perioda (najčešće godine dana).

Kada se to neto povećanje (smanjenje) gotovine doda na saldo gotovine koji je kompanija imala na kraju prethodne obračunske godine, dobija se saldo na računu gotovine na kraju tekućeg obračunskog perioda.

15

7. Zaključak

Sredstva preduzeća predstavljaju sredstva u pojavnom obliku (prirodne vrste sredstava): zemljišta, građevina, mašina, novčana sredstva, zalihe materijala, potraživanja itd.

Izvori sredstava prvenstveno pokazuju vlasničku strukturu sredstava, odnosno od kuda potiču sredstva kojima preduzeće raspolaže.

Jedan dio sredstava vodi porijeklo iz ulaganja vlasnika u preduzeću, što se naziva vlastitim kapitalom uloženim u preduzeće. To ujedno predstavlja obaveze prema vlasnicima kapitala ilisopstvenim izvorima. U literaturi se ti izvori nazivaju i obavezama u širem smislu riječi.

Sredstva sa kojim preduzeće raspolaže mogu poticati i iz izvora koja se pribavljaju po osnovu zaduženja kod banaka i drugih poslovnih partnera.

Na taj način stvorene obaveze je potrebno promptno ili u ugovorenom roku vratiti. Takvi izvori sredstava se nazivaju još i obavezama prema trećim fizičkim ili pravnim licima ili obavezama u užem smislu riječi.

Tuđi izvori se javljaju u vidu obaveza prema dobavljacima, državi, radnicima i sl, obavezama po kreditu, zajmovima i drugim obavezama, po osnovu finansijskih transakcija.Bitna razlika između sopstvenih izvora sredstava i tu tih izvora sredstava je u tome što sopstveni izvori ukazuju na vrijednost sredstava koja se mogu koristiti neograničeno trajno, dok se sredstva pribavljena iz tuđih izvora mogu koristiti do onog momenta kada dospjeva obaveza vraćanja sredstava subjektu od koga su pribavljena.

Ciljevi preduzeća zavise od svrhe njegovog poslovanja. Osnovni cilj preduzeća koja su u privatnom vlasništvu je ostvarivanje profita. S druge strane, osnovni cilj javnih preduzeća jeste efikasno obavljanje delatnosti koje su od društvenog značaja (vodoprivreda, snabdevanje električnom energijom i slično).

Da bi proizvod postao aktivan izvor profita, nužno je, ne samo identifikovanje i/ili kreiranje ideja nego i skrupulozno vođenje procesa njegovog razvoja zaključeno sa adekvatno koncipiranim programom njegove prezentacije na tržištu.U tom procesu, treba respektovati, kako dinamizam i suptilnosti potreba i ukusa potrošača, tako i razvoj tehnike i tehnologije i ponašanje konkurencije. Osim toga, relevantno je odmjeriti brzinu njegovog razvoja kako bi se njegovo pojavljivanje na tržištu uskladilo sa razvojem tražnje.

U svemu tome, osnovno je da se njegovim razvojem steknu konkurentske prednosti kao osnova za obezbeđivanje vitalnosti preduzeća.

16

8. Literatura

1. Prof. Dr. Stevan Beslać “Osnove računovodstva” četvrto izdanje, Banja Luka, 2007.

2. Prof. Dr. Milenko R. Stanić “Poslovna ekonomija” Banja Luka, 2008.

3. Prof. Dr. Slavko Vukša “Finansijsko računovodstvo” Banja Luka, 2006.

4. Doc. Dr. Vladimir Marinković “Ekonomika i organizacija poslovanja” scripta, Beograd.

Internet:

1. http://209.85.229.132/search?q=cache:FsEL9DDSvSQJ:studij.extreme.ba/III%2520godina/Poslovne%2520finansije/skripte/Selma_II_dio.doc+bilans+stanja+i+uspjeha&cd=2&hl=bs&ct=clnk&gl=ba

17