PRAVNI FAKULTET U SARAJEVU

Seminarski rad: Sekularizacija

PRAVNI FAKULTET U SARAJEVUSEKULARIZACIJA

SEMINARSKI RAD Predemet: Sociologija

Nastavnik: Prof. dr. Ivo Tomi

Student: Broj indexa: Sarajevo, decembar, 2013. godine

SADRAJ1. UVOD.......3

2. SEKULARIZACIJA.4

3. RASPRAVE I TEORIJE O SEKULARIZACIJI.54. DIMENZIJE SEKULARIZACIJE.10

5. EVALUACIJA TEZE O SEKULARIZACIJI............................................................................11

6. KRITIKA SHVAANJA O SEKULARIZCAIJI......................................................................12

7. SMISAO RASPRAVA O SEKULARIZACIJI/ ZAKLJUAK................................................16

8. LITERATURA...........................................................................................................................17 1. UVODTema ovog seminarskog rada je sekularizacija. Sekularizacija je fenomen prisutan u savremenom svijetu. U ovom e se radu prikazati neke od kljunih misli o sekularizaciji. Sekularizacija je u svom prvobitnom znaenju oznaavala proces izuzimanja nekog teritorija ili ustanove od crkvene jurisdikcije ili kontrole. Openitije, sekularizacija oznaava sve procese laicizacije kulture, koji su se oitovali u Europi od poetka krize feudalnog drutva i nastanka modernog. Kad na znanstvenom, politikom, gospodarskom i moralnom polju sve snaniji intelektualni slojevi pokazuju kako ele utemeljiti razliita podruja ljudskog znanja na naelima to ne proishode iz religijsko sakralnog polja, sekularizacija postaje sinonim za izuzimanje podruja znanja, politike moi i drutvenog djelovanja od utjecaja crkvenih ustanova ili simbolino-religijskih univerzuma. Taj pojam se razlikuje od sekularizma koji je ideoloka struja koja tei osloboenju drutva od bilo kakva utjecaja religije i koja se ponekad udruuje s oblicima dravnog ateizma. Gubitak drutvene funkcije crkvene religije u modernom svijetu objanjava se kao proces osloboenja pojedinca od starateljstva crkvenih ustanova i kao korjenita potvrda njegove neovisnosti. Takoer sekularizacija namee promjenu crkvene strategije i prilagodbu tradicionalnih socijalizacijskih modela, za koje se smatra da su neprikladni i zastarjeli. Gotovo dva desetljea sociolozi religije naveliko raspravljaju o valjanosti tog pojma i o mogunosti da se po njemu izrade pokazatelji kojima e se moi mjeriti realna ponaanja i stavovi.

2. SEKULARIZACIJA

Sekularizacija (franc. secularisation od lat. saeculum = vijek) znai posvjetovljenje, odvajanje vjere od drave.Pod tim se pojmom podrazumijeva u prvom redu prijelaz obrazovnih institucija iz okrilja religijskih u svjetovni status, odnosno emancipacija odgoja, kole i sl. od religioznog utjecaja.

Sekularizacija je tekovina Francuske buroaske revolucije i ugraena je u temelje svih zapadnih liberalnih demokracija.

Njena je svrha ogranienje zloupotrebe vjerskih dogmi u drutvenom i dravnom ivotu. Nasuprot sekularizaciji stoji klerikalizacija, proces u kome odreena drutvena oligarhija, obino predvoena sveenstvom, eli iskoristiti vjerske dogme u svrhu zemaljskih ciljeva, prije svega vlasti i vladanja nad ljudima.

U samoj definiciji sekularizacije je nastao problem, jer se razmjer sekularizacije usko vee uz definiciju religije. Tako postoje vie definicija sekularizacije i njezino odreivanje ili mjerenje, zavisno od sociologa do sociologa.3. RASPRAVE I TEORIJE O SEKULARIZACIJITeorijsko problematiziranje krize, prije svega tradicionalne, crkveno artikulirane religije, dakle religije u gotovo svim oblicima i sadrajima, u kojima je ranije stoljeima dominirala, susree se po prvi put u znaajnijoj formi tijekom pedesetih i ezdesetih godina ovog stoljea. Prvo su rezultati jednog sociolokog istraivanja iz Oxforda uputili na dosta ravnoduan odnos ispitanika prema religiji uope, a ponaosob prema prakticiranju.Na isti problem ukazuje i talijanski sociology S Acquavive u svojoj studiji Zalaz svetog u industrijskoj civilizaciji iz 1961. godine. On konstatira simptome krize religije, doivljavajui to kao dugu no, tminu koju vidimo, ali ne razumijemo njen kraj.

Krajem ezdesetih godina to je kao problem identificirao i katoliki asopis Civilta Cattolica (Katolika civilizacije) tvrdnjom da je injenica koju svi moemo konstatirati, da u dananjem svijetu postoji zalaz svetog, te da je na djelu irok i dubok process desakralizacije i sekularizacije. 1Na svojevrsnu krizu upuuje i Sran Vrcan ispitujui vezanost ljudi za religiju i crkvu u Hrvatskoj.2 On precizira: Promjene u religijskoj situaciji na istraivanom podruju daju pravo da se govori o stanovitoj problematizaciji prisutnosti religije i srkve na grupnoj i osobnoj razini drutvenog, te ak i o stanovitoj krizi tradicionalne religije i crkve.3 I to i neki drugi pokazatelji (pojava nekih religijskih gibanja i sekti, radikalno opadanje broja vjerskih slubenika i uope zanimanja za sveenike pozive, opadanje interesa za dominikalnu praksu, naroito unutar mlae generacije itd.) utjecali sun a to da mnogi sociolozi, u drugoj polovici ezdesetih i tijekom sedamdesetih godina ovoga stoljea, poinju govoriti o sekularizaciji kao procesu koji zahvaa zapadno industrijsko drutvo i panjolske do Velike Britanije i vedske, od SAD do Australije._______________1.lanak iz asopisa, Civilta Cattolica, 2822/1968, str.128.2. Temelj za izricanja takvih sudova inilo je istraivanje religioznog ponaanja ljudi na zagrebakoj regiji, koje je 1972. godine izvrilo Institut za drutvena istraivanja Sveuilita u Zagrebu na elu s dr. teficom Bahtijarevi id r. Sranom Vrcanom.3. Vrcan, u Vukovi, Vrcan, 1980, str. 341.

Neki od tih sociologa, govorei o sekularizaciji kao znaajci iskljuivo savremenih industrijskih drutava, polaze od tvrdnje da su predindustrijska drutva bila vie integrirana, da su ljudi u njima posjedovali jedan jedini ivotni svijet, raspolagali jednom jedinom realnou, zbog ega su bili i istinski religiozni. Za razliku od tih tradicionalnih, savremena industrijska drutva vie su izdiferencirana, zbog ega se, umjesto jednog namee vie ivotnih svjetova, umjesto jedne nudi se vie realnosti, a sve to nuno vodi sekularizaciji. U tom pravcu ide i Vrcanovo promiljanje ishodita odvajanja ljudi od religije i crkve, te slabljenje njihove vezanosti za religiju i crkvu u Hrvatskoj sedamdesetih godina ovoga stoljea. On, naime, apostrofira tri takva ishodita:Prvo, promjene koje objektivno suzuju prostore jo uvijekprisutnog svijeta agrarnog, ruralnog i tradicionalnog drutva. Pri tome posebno naglaava znaenje deagrarizacije i deruralizacije, te industrijalizacije, te industrijalizacije i urbanizacije kao initelja koji sami po sebi stvaraju stanovite tekoe i krizna stanja za tradicionalnu religiju;Drugo, izravni i neizravni utjecaj sredinjih institucija i struktura postojeeg drutvenog sistema koje su radikalno posvjetovljenje.; i

Tree, podizanje prosjene obrazovne razine populacije te nagrizanje tradicionalnog mentaliteta koje oito stvara tekoe za odranje i obnavljanje tradicionalne religije(Vrcan, u Vukovi, Vrcan, 1980, str. 341.).

Po drugima, sekularizacija se ne moe vezati iskljuivo za savremena industrijska drutva, ali se odnos svjetovno- religiozno moe izvoditi iz odnosa savremeno- tradicionalno. Mary Douglas (Meri Daglas), engleska antropologinja, primjerice, smatra da se radi o najobinijoj zabludi, pogrenoj predstavi zapadnog ovjeka da su primitivni ljudi poboni, lakovjerni itd., za razliku od kulturnih ljudi razvijenog savremenog drutva, koji se tih osobina oslobaaju. Gospoa Douglas, naprotiv, nudi niz dokaza o postojanju raznih formi skepticizma i materijalizma i u nizu plemenskih drutava. Osnovno polazite svih teorija o sekularizaciji jest organska povezanost sekularizacije i modernizacije. Teorije o sekularizaciji ovise o samom odreenju religije (supstancijalne i funkcionalne definicije religije), uglavnom polaze od supstantivnog odreenja.

Odnos izmeu moderniteta i religije bitno je oznaen teorijama o procesu sekularizacije. Smatralo se da razvoju modernog drutva, utemeljenom na ideji napretka, naunoj metodi, racionalnoj spoznaji i tehnologiji, liberalnoj demokraciji i trinoj ekonomiji, religija nije potrebna.

Openito, teorije sekularizacije karakterizira naglaavanje smanjivanja (i nestanka) drutvene, institucionalne i individualne vanosti religije, te prijelaza iz religijskog svijeta (tradicionalno drutvo) u nereligijski svijet (moderno drutvo).Izmeu kraja 18. stoljea i poetka 19. stoljea pojam sekularizacije postao je politikim idealom politikih i kulturnih skupina, udruenih u drutva. Njihovi su lanovi eljeli postupno smanjenje crkvene nazonosti u europskim drutvima. Stoga je sekularizacija za njih, kao i za Katoliku crkvu zapravo prijetnja, proizvod pojave modernog svijeta. Comte povezuje nestanak religije s nastupom treeg razdoblja ljudskih drutava, oznaena znanou, tehnologijom i industrijom.Max Weber je govorio o od-aravanju svijeta, o pojavi do koje dolazi u kapitalistikim drutvima s afirmacijom modernog poduzea i stvaranjem drava s birokratskim aparatom. Po Weberu uspjeh racionalne kapitalistike organizacije formalno ''slobodnog'' rada na Zapadu bit e uzrokom jednodimenzionalnog obiljeja modernog ivota i procesa od-aravanja ili rastue neosjetljivosti modernog ovjeka spram sfere svetog i religijskih ustanova. Taj se proces povijesno ostvaruje na Zapadu u doba naglaena odvajanja gospodarske i politike sfere od religijske. Po Weberu i Simmelu to je nepovratan proces, znak da izlazimo iz onog to Kant naziva ''ovjekovom minornou'', te kako je mislio Freud, psihikog sazrijevanja pojedinca koji se oslobaa opsesivne neuroze nazvane religija. Tako se razmiljalo krajem 19. stoljea i poetkom 20. stoljea, kad se jo realistiki gledalo na drutvenu i povijesnu preobrazbu za koju se pretpostavljalo da e biti dalekosena, pa je sekularizacija bila formula kojom se potvrivalo racionalizaciju koja religiji i svetom oduzima vanost u kolektivnoj i individualnoj akciji.

U tridesetim i etrdesetim godinama pojam sekularizacije doivljava promjenu, posebno u Njemakoj. Protestantski teolozi su se sluili tim terminom formulirajui pesimistinu hipotezu o budunosti europskog drutva. Nakon drugog svjetskog rata sekularizacija ponovno dolazi u sredite panje sociologa. Tada su i teolozi shvatili kako sekularizacija i kranstvo nisu nepomirljivi i kako proces sekularizacije potjee iz judejsko kranske tradicije (Gogarten, Barth, Bonhoeffer, Cox).

Milton Yinger je tvrdio kako svakom drutvu treba neki sistem simbola i vrednota koji e mu omoguiti prikladnu reprodukciju i ouvanje unutarnje ravnotee. Od kraja sedamdesetih sociolozi su se poeli propitivati o pretpostavci ''preporoda svetog'', u skladu sa obnovom zanimanja za religiju. Mnogi autori u krizi modernog drutva vide pogodan teren za povratak svetom. Sljedei Shinerovu shemu (1967), dopunjenu vanim doprinosima Dobbelaerea (1981) te Stelle, Guizzardija (1985), mogue je raspoznati glavne interpretativne pravce.1. Funkcionalistiki pravac (Parsons, Bellah). U tu skupinu smjetamo sve sociologe koji sekularizaciju dre procesom odvajanja izmeu institucionalizirane religije vjerovanja i crkvenih ustanova. Prema takvom prosuivanju odvajanje pogoduje porastu autonomije pojedinaca i sustava vjerovanja koji su im dostupni.

2. Fenomenoloki pravac (Berger, Luckmann). Pojava kulturalnih oblika u modernim drutvima dovodi do krize svih ustanova koje su u prolosti proizvodile simboline svjetove to su pretendirali na istinu o ukupnoj drutvenoj zbilji. Pojedinci u pluralistikom drutvu nastoje si stvoriti vlastitu religiju. Religija, se prema tome privatizira. Mogui je rezultat tog procesa dvojak: vidljiva religija postaje nevidljiva, a jednoobraznost sustava vjerovanja postaje pluralistina situacija sa simbolinim svjetovima koji su vie ili manje usredotoeni na religijsku os. Crkve i sljedbe se prilagoavaju toj diferencijaciji religijske ponude.3. Neoweberovski pravac (Wilson). Njegovi sljedbenici dre da je sekularizacija objektivan proces gubitka plauzibilnosti crkava i uope sfere svetog za pojedince. A ovi, pred nemoi religija da utjeu na njihovu savjest, osjeaju da slabi zov vjere i tako barem dio njih prihvaa ideju kako je nuan bilokakav religijski izbor. Nastaje svjetovno vjerovanje, relativistiki pogled na svijet, koji ostavlja po strani religijsku injenicu.4. Socio-biologijski pravac (Acquaviva). Prema ovom pristupu religija pripada sferi genetski programirane potrebe da se svlada strah od smrti te da se moe voljeti i biti voljen. Zato je iskustvo svetog traenje koje moemo pronai u svim drutvima. Religija se moe empirijski analizirati samo ako odreena drutva u stanovitim razvojnim uvjetima nude povoljne prilike koje to iskustvo pojedincima ine moguim. No, kada je strah od smrti uklonjen s kolektivne scene i prognan u sramotan i neizreciv osjeaj nesigurnosti pojedinca, dok eros sve vie postaje robom, iskustvo svetog postaje teko i gubi drutvenu vidljivost. U tom smislu, sekularizacija je skrivanje svetog.5. Kritiki pravac. Sluei se tom formulom aludiramo na vie stavova to se susreu u odbijanju samog pojma sekularizacije, a slau se u istananu traenju ideolokih uporita koja se kriju u razliitim teorijama o sekularizaciji. Ovdje je bitno navesti nekoliko autora: Martin (1969), Matthes (1965), Lauwers (1973), Guizzardi (1978). Martin smatra da je taj pojam podloan predrasudama zbog kojih nije znanstveno ispravan. Po Matthesu izvorite teze o sekularizaciji treba traiti u pastoralnoj brizi raznih kranskih crkava koje se suprotstavljaju ''progresivnom odmetnitvu irokih slojeva'' od slubene vjere. Na njegovu tragu, Lauwers tvrdi da je sekularizacija takoer ideologija te da se moe ralaniti kao:

a. Kritiki nedovoljno dokazano i ocijenjeno prihvaanje odvajanja religije i ne-religije kao neprijepornih injenica modernog drutva

b. Pomanjkanje rasprave o razlikovanju bitnog i nebitnog u religiji. Kako ti pojmovi nisu bili razjanjeni, mnogi sociolozi bili su skloni misliti da religija mora nestati, ali da je ona ipak potreba ljudske naravi. Zakljuak iz razgovora je potreba ponovne afirmacije valjanosti crkvenih ustanova.

Takoer Lauwers je otroumno osvijetlio sve dvosmislenosti tog termina, razlikujui barem tri pojave povezane s ovom temom:

a. Sekularizaciju kao ideologiju laicizacije drutvenog i individualnog ivota.

b. Sekularizaciju kao potvrdu pluralistikog drutva u kojem pojedinci mogu birati meu razliitim religijskim ''proizvodima''.

c. Sekularizaciju kao jednostavno opadanje religijske prakse.

Guizzardi pak tvrdi da su se teorije o sekularizaciji pokazale funkcionalnim za interese crkvenih ustanova, budui da su mnoge teorije sklone potvrditi trajnost potrebe za svetim u ovjeku, pa su se tako nale na istoj strani s crkvenim teologijama.4. DIMENZIJE SEKULARIZACIJE

Mnogi sociolozi rabe definicije religije koje nisu usklaene. Dok neki tvrde da religiju najbolje moemo razumjeti s pomou analize tradicionalne crkvene organizacije, drugi istiu kako treba prihvatiti mnogo ire stajalite koje bi ukljuilo dimenzije osobne duhovnosti, te duboke privrenosti odreenim vrijednostima. Sekularizaciju moemo procijeniti iz niza njezinih aspekata ili dimenzija. Neki su od njih, poput razine lanstva u religijskim organizacijama, objektivni. Statistike i slubeni podaci mogu pokazati koliko ljudi pripada crkvi i drugim religijskim tijelima, ili koliko ih aktivno sudjeluje na misama ili u drugim obredima. Druga dimenzija sekularizacije odnosi se na pitanje kako i u kojoj mjeri crkve i druge vjerske organizacije ostvaruju svoj drutveni utjecaj, bogatstvo i ugled. U ranijim razdobljima te su organizacije znatno utjecale na vladu i drutvene institucije i bile su veoma potovane u zajednici. U 20 stoljeu organizacije sve vie gube svoj drutveni i politiki utjecaj koji su nekad imale. Taj se trend moe uoiti u itavome svijetu, premda postoje neke iznimke. Crkveni voe vie ne mogu oekivati da e automatski biti utjecajni kod osoba koje imaju mo. Mada neke potvrene crkve ostaju i dalje vrlo bogate po bilo kojem mjerilu i premda novi vjerski pokreti mogu postati vrlo bogati u kratkom razdoblju, materijalni uvjeti mnogih tradicionalnih vjerskih organizacija postaju sve nesigurniji. Crkve i svetita se prodaju ili su zaputeni. Trea dimenzija sekularizacije odnosi se na uvjerenja i vrijednosti. Tu dimenziju moemo nazvati dimenzijom religioznosti. Broj ljudi koji posjeuju crkvu i drutveni utjecaj oito nisu nuni izraz vjerovanja ili ideala vjernika. Mnogi religiozni ljudi ne idu redovito na mise niti sudjeluju u javnim ceremonijama. Regularnost posjeivanja i sudjelovanja ne znai uvijek i snanu religioznost, jer ljudi mogu dolaziti u crkvu iz navike ili zato to to od njih oekuje zajednica. Da bismo procijenili koliko se religioznost danas smanjila moramo razumjeti prolost. Oni koji podupiru tezu o sekularizaciji tvrde da je u prolosti religija bila mnogo vanija za svakodnevni ivot nego danas. Crkva je neko bila centar lokalnih zbivanja i imala je velik utjecaj na obitelj i osobni ivot. Kritiari se ne slau s time i tvrde kako injenica da su ljudi nekad ee ili u crkvu ne znai da su bili religiozniji. U mnogim tradicionalnim drutvima, ukljuujui srednjovjekovnu Europu, privrenost vjeri bila je slabija i manje vana za svakodnevni ivot. Nema sumnje da je danas utjecaj vjere manji nego je bio, posebno ako pojmom religije obuhvatimo i niz nadnaravnih pojava koje su ljudi vjerovali. Uglavnom smatramo da nau okolinu ne obuzimaju boanska ili duhovna bia. Gotovo najvee napetosti dananjeg svijeta, poput onih na Srednjem istoku i Balkanu biti, ili dijelom, proizlaze iz religijskih razlika. Unato tome, veina je dananjih sukoba i ratova uglavnom sekularne prirode, oni nastaju zbog razliitih politikih ili materijalnih razloga.5. EVALUACIJA TEZE O SEKULARIZACIJI

Meu sociolozima nema velikoga spora o tome da je, dugorono gledano, s vanom iznimkom Sjedinjenih Drava, u veini zemalja Zapada religioznost u tradicionalnim crkvama poela padati. S obzirom na sve tri dimenzije sekularizacije, utjecaj religije se smanjio, upravo kako su predviali sociolozi 19. stoljea. Religiozna i duhovna vjerovanja ostaju snana i motivirajua sila u ivotima mnogih ljudi, unato injenici da svoju religioznost ne izraavaju formalno. Neki su strunjaci tvrdili da je dolo do ''vjerovanja bez pripadanja'' (Davie, 1994); ljudi i dalje vjeruju u Boga i viu silu, ali svoju vjeru prakticiraj i razvijaju izvan institucionaliziranih oblika religije. Sve vanija je uloga nezapadnih vjera i novih vjerskih pokreta. ini se da ne postoje brojni dokazi za sekularizaciju u nezapadnim drutvima. U Iranu i drugim podrujima Srednjeg istoka, u Africi i Indiji, vitalni i dinamini islamski fundamentalizam sukobljava se s prihvaanjem zapadnih vrijednosti. Papa putuje Junom Amerikom, a milijuni tamonjih katolika slijede ga. Pravoslavlje se ponovno prihvaa u bivem Sovjetskom Savezu, nakon desetljea represije koju je nad crkvom provodilo komunistiko vodstvo. Ali, religija, naalost, kao to moe biti izvor utjehe i potpore, moe uzrokovati snane drutvene borbe i sukobe. Sekularizacija je najkorisniji pojam kada objanjavamo promjene koje se danas deavaju tradicionalnim crkvama, to se odnosi na pad crkvene moi i utjecaja, te na interne procese sekularizacije koji obuhvaaju ene i homoseksualce. Religiju kasnom modernom svijetu treba prije svega procjenjivati u odnosu prema naglim promjenama, nestabilnosti i raznolikosti. Religija ostaje kljuna snaga naega drutvenog svijeta, njezina privlanost, u tradicionalnim ili novim oblicima, vjerojatno e preivjeti jo mnogo godina.

6. KRITIKA SHVAANJA O SEKULARIZCAIJISociolozi antisekularisti od samoga poetka rasprave o postojanju simptoma sekularizacije te teze podvrgavaju najotrioj kritici. Oni, naime, tezama da je u savremenim industrijskim drutvima na djelu proces sekularizacije drutva suprostavljaju miljenje da se radi o stanovitoj krizi crkvene organizacije, a nikako religijskog kao ovjekovih unutranjih osjeanja, uvjerenja i doivljaja.

injenica, da su teorije o sekularizaciji izgraene na potpuno klimavim temeljima, znatno je olakala posao kritiarima teze o sekularizaciji drutva na djelu.Svima, koji razinu obuhvaenosti dominikalnom praksom, dakle ''prnjenje crkve++, koriste kao dokaz sekularizacije, antisekularisti suprostavljaju isto tako snane protuargumente. Oni polaze od teze da je teorijski potpuno pogrena svaka identifikacija religije, kao sistema osjeanja i vjerovanja, i ''crkveno orijentirane'' religije. Dokaze ze to pronalaze i u historiji i u dananjem svijetu. David Martin, kao karakteristian, navodi primjer intenzivnijeg vrenja dominikalne prakse u viktorijanskoj eri Britanskog Kraljevstva, iako su razlozi bili potpuno izvanreligijske naravi. Posjet crkvi tretiran je kao jedan initelj ugleda srednje klase.

Slian zakljuak izvodi i Will Herberg za dananje ameriko drutvo, u kojemu se redovitost dominikalne prakse, prije svega posjeivanje crkve, manje temelji na religijskim razlozima, a vie na potrebi Amerikanaca, koji su mahom doseljenici, da pronau novi identitet, da se identificiraju s nekom drutvenom grupom.

Drugim rijeima, ne mogu se iz posjeenosti crkvi izvlaiti zakljuci o stepenu religioznosti, tim prije to je u savremenim drutvima veoma uoljivo pomicanje od kolektivnih obrednih radnji i posredovanja vjerskih slubenika prema individualnom bogotovlju i ostajanju religioznog pojedinca sa svojom osobnom tajnom. Religija postaje individualno traenje smisla. Dolo je do promjene oblika njezinog oitovanja, a ne, nikako, do smanjenja njezinog znaenja.Neovisno o pristupu interpretaciji, koji je izgradio profesor Vrcan, podaci koje je pruilo njegovo istraivanje u zagrebakoj regiji mogu posluiti, i to dosta uvjerljivo, i kao dokaz shvaanja o sekularizaciji utemeljena na pokazateljima koji se i ne mogu smatrati previe pouzdanim. Naime, podaci o krizi institucijalne religije, prije svega dominikalne prakse, sami za sebe nisu dovoljni da potvrde krizu religioznosti. ''Pranjenje crkve'' moe biti dokaz stanovite krize crkvene organizacije. Meutim, i u provedenom istraivanju postoji mnogo empirijskih pokazatelja koji ne omoguavaju da se kriza crkvene organizacije tumai kao kriza religijskog kao ovjekova unutranjeg osjeanja, uvjerenja i doivljaja ili takvo tumaenje ini barem problematinim. U tom si istraivanju, naime, zabiljeene i sljedee pojave:-izrazito je rairena pojava priznavanja vlastite konfesionalne pripadnosti. Preko 93% ispitane populacije se pozitivno konfesionalno identificiralo;-vrlo je proiren obred krtenja. ak 96,7% ispitanika izjavljuje da je krteno;

-veoma je rairena praksa pohaanja vjeronauka. Gotovo 85% ispitane populacije je, due ili krae, pohaalo vjeronauku;-vrlo je zastupljena praksa vjenavanja u crkvi. Preko 60% ispitanika vjenalo se u crkvi (a sljedeih 13% nije jo enjeno).

Sve te pojave gotovo se jednako intenzivno nalaze u svim tipovima i strukturama populacije, ak neovisno i o tome jesu li ili nisu bili lanovi Komunistike partije.

Jedan od poznatijih kritiara teorija o sekularizaciji je Rodney Stark koji u opem smislu navodi pet kljunih toaka koje se odnose na proroanstva o kraju religije: 1. Sve teorije o sekularizaciji istiu bitnu povezanost procesa modernizacije i sekularizacije, odnosno da su procesi modernizacije pokreta sekularizacije. No ta obrnuto reciprona veza nije dokazana u stvarnosti, posebno s obzirom na SAD-e. Time se u raspravi o sekularizaciji, osim odreivanja same religije, javljaju i prijepori oko odreivanja moderniteta; 2. Sekularizacijske teorije ne istiu samo institucionalno diferenciranje i puko odvajanje crkve i drave, ve esto naglaavaju povezanost opadanja drutvene vanosti religije i smanjivanja religioznosti pojedinaca. 3. Veina sekularizacijskih teorija istie znanost kao podruje koje ima napogubnije posljedice za religiju. U opem smislu to znai da porastom utjecaja nauke i naunog pogleda na svijet u drutvu opada utjecaj religije i religijskog pogleda na svijet. Ali, jasno je da su nauka i religija dva komplementarna, a ne suprostavljena podruja promiljanja stvarnosti, te da inzistiranje na njihovom sueljavanju, koliko god imalo smisla sredinom 19. stoljea (ili ranije), danas poprima oblik stereotipa; 4. Smatra se da je proces sekularizacije ireverzibilan, odnosno negira se mogunost religijske revitalizacije. 5. U raspravama o sekularizaciji, koje se uglavnom odnose na Zapadni svijet i kranstvo, posljedice sekularizacije se esto primjenjuju globalno, bez jasnog razlikovanja kranstva i drugih religija.

U daljnjoj kritici sekularizacijskih teorija Stark razlae dva mita:

-mit o opadanju religioznosti

-i mit o pobonoj prolosti.

U razlaganju mita o opadanju religioznosti Stark upozorava da je David Martin jo sredinom ezdesetih godina predlagao odbacivanje teze o sekularizaciji iz sociolokih rasprava, te da nema nauno valjanih dokaza dugoronog pada religioznosti. S tim u vezi Stark navodi primjer SAD-a i visok stepen individualne religioznosti u dijelovima Zapadne Europe.

Mit o pobonoj prolosti, kako ga Stark naziva, predstavlja bitan dio sekularizacijskih teorija i uglavnom se svodi na stajalite o vrlo religioznoj Europi koja se, kroz procese modernizacije, sekularizira. Stark tei pokazati kako srednjovjekovna Europa i nije bila toliko religiozna, ili konkretnije, istie da je religijska praksa u sjevernoj i zapadnoj Europi bila vrlo niska i prije naleta modernizacije.

7. SMISAO RASPRAVA O SEKULARIZACIJI/ ZAKLJUAKRasprave o sekularizaciji potaknute su izvjesnim promjenama i u drutvu i u religijskim organizacijama i zajednicama. Dio tih promjena iskazan je i u Zakljucima Drugog vatikanskog koncila, koji ih je kanalizirao unutar Katolike crkve. Raspravljanju su, naravno, pridonijeli i osobni stavovi sociologa koji su u raspravama sudjelovali

Ipak, neke nove tendencije, zabiljeene krajem sedamdesetih i tijekom osamdesetih godina prolog stoljea, utjeu na splanjavanje ranijih, dosta ivih, teorijskih polemika. Novi trendovi, naime, sve vie upuuju na ponovno ''buenje'' religije i novi polet religije i religioznosti u savremenom svijetu. Takva prosudba temelji se na nekim relevantnim statistikim pokazateljima, koji su u ranijoj raspravi koriteni za dokazivanje teze o sekularizaciji, da je dolo, prije svega, do revitalizacije katolianstva i jae eksplozije religioznosti u masovnim razmjerima unutar Katolike crkve, i to zahvaljujui njezinom vraanju u nekim tradicionalnim vrijednostima i elementima religioznosti.Budui da su rasprave i potaknute odstupanjem od tradicionalnog, ponovo jaanje tradicionalizma u nekim oblicima religijskog ispoljavanja takve rasprave bitno relativizira, barem kada je u pitanju njihovo teorijsko znaenje. 8. LITERATURA1. Kuki Slavo (2003), Sociologija, udzbenik za gimnaziju

2. Magdi, S. (2011): Sekularizacija rak rana, ali zdravilo modernog doba (preuzeto 14.12.2013.) http://www.casnik.si/index.php/2011/04/02/sekularizacija-rak-rana-ali-zdravilo-moderne-dobe/3. Sociologija: Znanstveni pristup drutvu4. Slobodan Vukievi, Filozofski fakultet, Niki, Protivrjenosti procesa sekularizacije u savremenom drutvu http://www.socioloskaluca.ac.me/PDF10/Vukicevic,%20S.,%20Protivrjecnosti%20procesa%20sekularizacije%20u%20savremenom%20drustvu.pdf5. Teorije o sekularizaciji (preuzeto 14.12.2013.) http://www4.webng.com/sociolog/4srel/Sekularizacija.htm PAGE 17