SIMPOZIJ ODBRANIMO PRAVA BIH KAO POMORSKE DRŽAVE

Sarajevo, 2018. godine

U cilju sveopceg razvoja i napretka Bosnjaka na globalnom nivou, jacanju nacionalne svijesti, boljeg povezivanja i komunikacije bosnjackih organizacija i institucija sa odgovarajucim institucijama Bosne i Hercegovine, radi pro�iliranja, promoviranja i zastite prava i interesa prognanih i raseljenih Bosnjaka, te u cilju jacanja polozaja Bosnjaka u drzavama u kojima su oni autohtoni/ili manjinski narod, na Osnivackoj Skupstini 2011. godine u Sarajevu osnovan je Kongres Bosnjaka svijeta.

Kongres Bosnjaka svijeta je nepro�itna, nevladina, nestranacka i autonomna organizacija Bosnjaka nastanjenih u Bosni i Hercegovini i sirom svijeta. Prioritetan zadatak Kongresa Bosnjaka svijeta je da u saradnji sa drugim relevantnim bosnjackim organizacijama i institucijama promovira, razvija i unaprijeđuje sve temeljne vrijednosti i posebnosti bosnjackog nacionalnog bica, stiti interese i prava svih Bosnjaka, te pomaze u zastiti interesa cjelovite, jedinstvene, suverene, demokratske i međunarodno priznate drzave Bosne i Hercegovine.

SIMPOZIJ

ODBRANIMOPRAVABIHKAOPOMORSKEDRŽAVE

SIMPOZIJ


SIMPOZIJ

ODBRANIMO PRAVA BIH KAO POMORSKE DRŽAVE

Sarajevo, 26. oktobar 2017.


Simpozij ODBRANIMO PRAVA BIH KAO POMORSKE DRŽAVE

Izdavač:

KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA, SARAJEVO

Za izdavača: AZEM DERVIŠEVIĆ

Urednici:

AHMET SEJDIĆ JASMINA PRAZINA

Tehnička priprema:

ADNAN TATAREVIĆ

Lektor: JASMINA ŠABANOVIĆ

Štamparija:

AMOS GRAF, SARAJEVO ---------------------------------------------

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo

341.221.2(497.6)(063)(082)

SIMPOZIJ Odbranimo prava BiH kao pomorske države (2017 ; Sarajevo) Odbranimo prava BiH kao pomorske države /

Simpozij Odbranimo prava BiH kao pomorske države Sarajevo, 26. oktobar 2017. ; [urednici Ahmet Sejdić, JasminaPrazina]. - Sarajevo :

Kongres Bošnjaka svijeta, 2018. - 72 str. :ilustr. ; 24 cm

Bibliografija i bilješke uz tekst.

ISBN 978-9926-8094-2-3

COBISS.BH-ID 25718534 ---------------------------------------------------------

KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA

3

U V O D

Prava Bosne i Hercegovine kao pomorske države su zagarantovana UN Konvencijom o pravu mora, koja nam garantiraju neometanu fizičku povezanost sa međunarodnim vodama spojnim/priključnim koridorom do otvorenog mora, uz primjenu režima slobodne plovidbe i komunikacije za sve vrste brodova i prelijetanje aviona. Isto pravo nasljeđujemo i iz vremena bivše države, odakle potiče i kontinuitet Bosne i Hercegovine kao pomorske države. Iako je ovo pravo garantovano državi Bosni i Hercegovini UN Konvencijom o pravu mora, u javnosti Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske kontinuirano se pojavljuju pojedinci i grupe koje pokušavaju to osporiti i primorati državu Bosnu u Hercegovinu da pristane na za nas nepovoljan „neškodljivi prolaz“ koji u praksi i primjeni znači potčinjavanje naše države kontroli i suverenitetu države Republike Hrvatske kao i na pristanak na gradnju tzv. Pelješkog mosta. Dana 26. 10. 2017 godine, u zgradi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine održan je Simpozij o pravima Bosne i Hercegovine kao pomorske države. Organizator simpozija je Koalicija „Odbranimo prava pomorske države BiH“ koju su formirali Kongres Bošnjaka svijeta i Bošnjački pokret za ravnopravnost naroda. Koalicija je već ranije ove godine, tačnije 28. septembra upriličila okrugli sto na kojem su učestvovali prof. dr. emeritus Munir Jahić, ing. Nešad Alikadić, arhitekta i stručnjak za pomorski saobraćaj i ing. Ševal Kovačević, sudski vještak i stručnjak iz oblasti saobraćaja. Iznimno stručna i argumentirana izlaganja učesnika o geopolitičkoj i socioekonomskoj važnosti i neophodnosti slobodnog i neometanog izlaza Bosne i Hercegovine na otvoreno more i u međunarodne vode, bila su povod da Koalicija organizuje i Simpozij kojem su prisustvovali zastupnici Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, ali i predstavnici udruženja građana, nevladinog


4

sektora te eminentni pojedinci iz oblasti akademskog, kulturnog i političkog života Bosne i Hercegovine. Simpozij je bio prilika da se i zastupnici Parlamentarne skupštine (obzirom na to da je Parlamentarna skupština najviši zakonodavni organ Bosne i Hercegovine, te i u ovom slučaju ima najvišu zakonodavnu nadležnost i ulogu) upoznaju sa konkretnim činjenicama i nepobitnim, stručnim argumentima, neophodnim za daljnje korake koje bi Bosna i Hercegovina kao država trebala poduzeti kada je u pitanju sprječavanje gradnje tzv. Pelješkog mosta i zaštita prava slobodnog izlaza na međunarodne vode. Učešće u Simpoziju uzeli su prof. dr. Muriz Spahić istaknuti stručnjak sa Prirodno matematičkog fakulteta za oblasti geografije, geoekologije, hidrografije kopna i okeanografije, potom ing. Nešad Alikadić i ing. Ševal Kovačević, a moderatori simpozija bili su g. Sejfudin Tokić i g. Ahmet Sejdić, potpredsjednik Kongresa Bošnjaka svijeta.


5

ADNAN BAJRIĆ, Udruženja građana Bosanske Krajine u Sarajevu

Uvaženi profesori, stručnjaci pomorskog saobraćaja, parlamentarni zastupnici, pojedinci iz društvenopolitičkog života, privrednici, društveno odgovorni građani Bosne i Herecegovine, dozvolite mi da vas pozdravim i zahvalim na interesovanju za ovako društveno odgovornu i bitnu temu za državu Bosnu i Hercegovinu. Takođe, zahvaljujemo se medijima na najavi i praćenju ovog događaja. Dozvolite da vas podsjetim da je Bošnjački pokret za ravnopravnost naroda u suradnji sa drugim nevladinim organizacijama inicirao jednu širu Koaliciju nevladinih organizacija koja ima za cilj da odbrani prava BiH kao pomorske države, uključujući i bitne pojedince, medije, kako bi javnosti prezentirali činjenice vezane za prava na izlaz na otvoreno more, te animirali sve strukture društva u odbrani interesa države i naroda vezanih za ovo pitanje. Koalicija će istovremeno pratiti djelovanje svih ovlaštenih predstavnika države Bosne i Hercegovine, i u slučajevima antiustavnih aktivnosti ili preferiranja interesa drugih država u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, podnijeti krivične prijave nadležnim organima. Današnji učesnici su se već odazivali ovakvim i sličnim konferencijama, pa smo jednu nedavno održali, takođe u Sarajevu, te podsjećamo na nekoliko tada iznijetih zaključaka: • Izgradnja mosta Pelješac krši brojne međunarodne konvencije i udara na suverenitet Bosne i Hercegovine; • Hrvatska ne gradi most na svojim teritorijalnim i unutrašnjim vodama već na međunarodnim vodama, iako Član 60. Stav 7 Konvencije UN o pravu mora zabranjuje izgradnju građevina,


6

postrojenja i umjetnih otoka na plovnom putu koji se koristi u međunarodne svrhe; • Bosna i Hercegovina po međunarodnim konvencijama mora, obzirom da ima usječenu obalu, ima pravo na slobodan plovni put i da preko međunarodnih voda izlazi na slobodno more. Na današnjoj konferenciji čućemo i nove argumente, nove činjenice i zaključke. Sada pozivam jednog od organizatora i ujedno predsjednika Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda, gospodina Sejfudina Tokića da vas pozdravi i iznese uvodno izlaganje.


7

SEJFUDIN TOKIĆ, predsjednik Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda

Koalicija Odbranimo prava pomorske države Bosne i Hercegovine nastala je na inicijativu Kongresa Bošnjaka svijeta i Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda, uz uključivanje čitavog niza drugih nevladinih organizacija i prominentnih pojedinaca iz sfere akademskog, kulturnog, vjerskog i političkog života. Posebna mi je čast da danas u ovoj sali Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine mogu pozdraviti i prisustvo parlamentarnih zastupnika koji su prije nekoliko sedmica usvojili Deklaraciju o ovom pitanju i time izrazili i legitimnu volju građana da se Pelješki most na ovakav način neće i ne može graditi, a da Bosna i Hercegovina aktivnošću svih struktura vlasti mora učiniti ono što joj pripada, a to je da ostvari pravo pristupa međunarodnim vodama, odnosno otvorenom moru. Ovo pitanje o kojem danas raspravljamo je jedno od onih pitanja koja predstavljaju historijski izazov za našu generaciju i mi kao ljudi koji društveno djeluju u ovom trenutku nemamo pravo dozvoliti da našim nemarom, neodgovornošću i nečinjenjem onemogućimo da buduće generacije, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, uživaju pravo pomorske države. To je najvažniji cilj ove Koalicije – animiranje cjelokupne javnosti, svih struktura države Bosne i Hercegovine i onemogućavanja da grupa pojedinaca koji, iz njima poznatih razloga, formalno sjedeći u institucijama BiH, sa dijelovima strukture vlasti Republike Hrvatske, pokušavaju onemogućiti ono što neosporno pripada državi Bosni i Hercegovini. Kad govorimo o našoj obavezi, obavezi svih nas koji smo danas ovdje, ovaj skup je respektabilan ne toliko po broju koliko po značaju ljudi koji danas prisustvuju ovdje od onih koji su branili ovu državu od agresije u periodu '92 – '95, do ljudi koji danas obnašaju najviše funkcije u zakonodavnim strukturama vlasti ove države, mi to


8

moramo obezbijediti jer to je Bosna i Hercegovina imala u proteklih hiljadu godina kao rijetko koja zemlja koja u ovakvim i sličnim granicama traje toliko dugo. I u svih hiljadu godina postojanja i trajanja uvijek je imala izlaz na more. Mi naprosto nemamo, ni prema ovozemaljskim ni prema Božijim zakonima, pravo da svojim nečinjenjem to Bosni oduzmemo. Tu ističem posebnu zahvalnost Kongresu Bošnjaka svijeta koji je, zajedno sa Bošnjačkim pokretom, već animirao i građane Bosne i Hercegovine koji ne žive unutar države, nego su iz različitih razloga danas raseljeni i žive u brojnim zemljama svijeta i oni će biti značajan faktor naše aktivnosti. Najbitnije je upoznati i domaću javnost i svjetsku javnost i relevantne međunarodne krugove i centre o postojećoj situaciji. Mi smo, nažalost, zbog nečinjenja i neadekvatnog djelovanja u prethodnom periodu godinama ćutali, i bez obzira što imamo nespornu odluku Predsjedništva (govorim o Predsjedništvu Bosne i Hercegovine kao jedinom ovlaštenom organu za međunarodne odnose) da se Pelješki most ne može graditi bez odobrenja Predsjedništva i dogovora sa Predsjedništvom. Takav dogovor nikad nije postignut. Očito da protivnici Bosne koji svojim atacima i izbjegavanjem da već 22 godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma potpišu Sporazum o granicama, imaju neke namjere koje očito nisu najčistije. No, ja mislim da je sudbina ove države u rukama patriota, u rukama onih koji vole ovu državu, takvih je apsolutna većina, i mi njih trebamo animirati i upoznati sa svim činjenicama vezanim za ovo pitanje. Današnja konferencija će u tom pravcu izroditi jednu brošuru sa izlaganjima svih ovih eksperata koji danas, odvajajući svoje vrijeme, daju doprinos da današnja konferencija ima snažan naučni i stručni pristup ovom pitanju. Brošura, kao sažetak izlaganja sa današnjeg Simpozija, će biti dalji osnov i argument za našu borbu. Mi imamo namjeru sa ovim upoznati sva diplomatsko-konzularna predstavništva, sve međunarodne institucije, preko naše dijaspore


9

animirati javnost vlada zemalja Evropske unije, jer je zabrinjavajuće da je EU ušla u neku proceduru dodjele finansijskih sredstava, od čega će vjerujem odustati obzirom da ne postoji saglasnost suverene države Bosne i Hercegovine. Ne želeći oduzimati dragocjeno vrijeme onima koji poslije mene imaju izlaganje, želim samo reći da vaš današnji angažman predstavlja angažman odbrane teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Bosne i Hercegovine. On nije onog karaktera kakav je bio '92 – '95, ali namjere nekih su vrlo slične. Pri tome želim, kao čovjek koji je uvijek jasno govorio, reći da je nedopustivo da neko obnaša najvišu funkciju u državi Bosni i Hercegovini, a djeluje protiv te države. Takvi ljudi, već su dobili ime po Kvislingu iz Norveške, imaju kvislinški odnos, i ja u ime Koalicije „Odbranimo prava Bosne i Hercegovine kao pomorske države“ poručujem da se nećemo libiti skupiti dokumentaciju o njihovim izlaganjima, i po Vijeću Evrope i po evropskom Parlamentu i na drugim mjestima, i podnijeti krivičnu prijavu bez obzira što se u ovom trenutku čini da naše sudstvo neadekvatno djeluje. Iskreno sam ubijeđen i to je osnovna namjera ove Koalicije, da ćemo mi u prijateljskoj Hrvatskoj i u javnosti Republike Hrvatske, a i u strukturama političke vlasti, naći sugovornika da se ovo pitanje riješi sporazumom, dogovorom, u duhu dobrosusjedskih odnosa, u duhu obaveza koje je Hrvatska preuzela postajući član i NATOa i EU. Ali ukoliko to ne bude slučaj, naravno da trebamo ići na arbitražni sud, a ukoliko Hrvatska ne pristane na to naravno da tad trebamo ići i prema međunarodnom sudu za ova pitanja, a to je sud u Hamburgu. Hvala vam na vašoj pažnji!


10

ŠEMSUDIN MEHMEDOVIĆ, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini – obraćanje prisutnima

Kao što vam je poznato mi smo u Zastupničkom domu usvojili Deklaraciju o zabrani izgradnje Pelješkog mosta od strane Republike Hrvatske, Deklaraciju kojom mi zapravo promovišemo pravo Bosne i Hercegovine na pristup otvorenom moru i međunarodnim vodama, bez obzira što se to pravo ostvaruje kroz unutarnje teritorijalne vode Republike Hrvatske. Mi smo okarakterizirani i kvalificirani kao ekstremisti koji zapravo ruše dobre međudržavne odnose Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Ako je zaštita prava Bosne i Hercegovine ekstremizam i nekakav desničarski stav, onda smo mi zaista desničari i ekstremisti. S druge strane, onaj ko pokušava da uzurpira pravo Bosne i Hercegovine, on narušava te odnose, a to je Republika Hrvatska. Očigledno je da im se žuri. Očigledno je da su uključili Evropsku uniju. Očigledno je nažalost, da u institucijama Bosne i Hercegovine sjede ljudi koji su politički sateliti susjedne Republike Hrvatske, i Srbije. Godine '92 su napuštali institucije, i razarali institucije, da bi prikazali Bosnu i Hercegovinu kao „nemoguću misiju“. Danas sjede u institucijama Bosne i Hercegovine i glasaju protiv interesa Bosne i Hercegovine i ne libe se da to javno kažu, i da promovišu svoj politički stav da štite interese susjeda. Danas je Bosna i Hercegovina ugrožena isto kao što je bila ugrožena '92 godine. Nisu pristupili sredstvima onako kako su to uradili '92 godine, ali na sve moguće političke i institucionalne načine pokušavaju da Bosnu i Hercegovinu prikažu kao „nemoguću misiju“. S druge strane neki naši dušebrižnici kažu kako god se vi dogovorite, mi ćemo podržati. Ne možete se vi dogovoriti sa onima koji ne žele Bosnu i Hercegovinu. Zahvalan sam koleginicama i


11

kolegama u Zastupničkom domu koji su razumjeli da je ovo historijski veoma važno političko pitanje. Nije ovo samo pitanje struke, kako su neki pokušali raznim komisijama Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske da prikažu, da je to samo pitanje struke. Nije tačno. Ovo je pitanje politike, pitanje međudržavnih granica. Ovo je pitanje pristupa Bosne i Hercegovine otvorenom moru. I tako ga treba posmatrati. Mi sa Republikom Hrvatskom nismo zaključili sporazum o granici. Nije ratificiran. Republika Hrvatska je zloupotrijebila, odnosno jednostrano prisvojila sebi pomorsku granicu bivše nam zajedničke države Jugoslavije. Ona na to nema pravo. Pristup otvorenom moru ima i Bosna i Hercegovina, ima pravo na to i ne zaboravite, neki nam već poturaju arbitražu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Arbitraža nije dobra, mi smo u arbitraži gubitnici. Samo sudski spor kod Međunarodnog suda o pravu mora, čije je sjedište čini mi se u Hamburgu. Samo to. Po međunarodnom pravu samo se činjenice cijene, nikakvi politički dogovori. Mi nemamo politički dogovor sa Republikom Hrvatskom. Nažalost, u institucijama Bosne i Hercegovine, u Domu naroda su brojniji oni koji štite interese susjeda nego oni koji štite interese Bosne i Hercegovine i to je naša mana, naš veliki problem. Nisam siguran da danas Predsjedništvo Bosne i Hercegovine u ovakvom sastavu može donijeti odluku kojom će štititi interese Bosne i Hercegovine, iako imamo odluku Predsjedništva i imamo odluku i Zastupničkog doma i zahvaljujući upravo razumu koleginica i kolega koji su zaista stali u zaštitu interesa Bosne i Hercegovine, danas imamo kakvu takvu institucionalnu zaštitu interesa Bosne i Hercegovine. Drago mi je da vidim danas ovdje draga lica koja su branila Bosnu i Hercegovinu i ovaj Pokret (Koalicija) je svakako dobrodošao da štiti interese države Bosne i Hercegovine jer su njeni interesi


12

svakodnevni i u svakom segmentu ugroženi. Zato to moramo štiti, moramo to braniti. Ja kao zastupnik, bez obzira koliko u budućnosti „trajao“, učiniću sve što je u mojoj moći da zaštitimo prava Bosne i Hercegovine, pa i pravo na pristup otvorenom moru, ali biće mi naravno puno lakše, ako budem imao još dodatnih argumenata, koje ćemo evo danas imati priliku da čujemo od stručnjaka, ljudi koji se bave tim poslom. Stoga mi je žao što neću uživo to moći da pratim zbog današnjih obaveza, ali svakako ću biti u komunikaciji sa vašim predsjedništvom da svu argumentaciju koju budete danas vi ovdje čuli upotrijebimo i za naše daljnje političko djelovanje. Hvala vam još jednom što imate razumijevanja i što ste odvojili dio svog slobodnog vremena da stanete, ponovo, u zaštitu interesa Bosne i Hercegovine!


13

PROF. DR. HANKA VAJZOVIĆ, zastupnik u Parlamentarnoj Skupštini - obraćanje prisutnima

Želim vas kratko pozdraviti!..Vaš rad je, meni kao zastupnici podrška. Kolega Mehmedović i ja smo ušli u vatru, ja sam stradala više jer sam se više oglašavala u javnosti i tekstovima. Posljednji koji je bio je da sam ja glavni remetilački faktor, ne samo u odnosima Bosne i Hercegovine i Hrvatske, nego i u odnosima naše države i Evropske unije. Po mojoj procjeni glavni problem u vezi sa Pelješkim mostom nastao je 2016. godine. Zapravo, nije to bio glavni problem, vi svi znate da ova priča traje 12 godina, vi znate da se nije pomaklo u samoj izgradnji jer nije bilo novaca. Sad sam ja izjavila da je Evropska komisija na neki način saučesnik u stvaranju ovog problema, jer su dali vrlo ozbiljna sredstva i omogućili da se s tim krene, a da se nije prethodno uradilo ono što je bilo nužno. Kad je Hrvatska dobila sredstva ja sam detektovala tri mogućnosti: • ili je susjedna Hrvatska na neki način lažirala papire da bi dobila ta sredstva, • ili je neko naš kolokvijalno rečeno „pođonio“ bez ovlaštenja takvu saglasnost, • ili je Evropska komisija progledala kroz prste. Ono što me čudilo to je činjenica da su ogromna sredstva u pitanju, govori se o 357 miliona eura, a iz Evrope su poručivali da se to ne može bez naše saglasnosti raditi. Dakle negdje u ta tri pitanja je odgovor. Naravno postoji još niz pitanja koja čekaju na svoje odgovore. Jedno od njih je i poruka iz Hrvatske i nekih kolega i uopće pripadnika hrvatskog naroda „Šta ste čekali do sada?“. Moj odgovor je da mi


14

nismo zakasnili, jer je 2007. godine konsenzusom donešena najmjerodavnija odluka Predsjedništva, da se mora prvo završiti pitanje razgraničenja i pristupnog koridora otvorenom moru. Dugo poslije toga nije se na žalost ništa dešavalo po tom pitanju, i kad je Hrvatska ušla u EU mi smo usputno pokrenuli to pitanje i poslije, kada smo vidjeli da bi tu mogao biti ključ problema u Komisiji za promet i komunikacije onda sam išla sa inicijativom da ovo pitanje prenesemo u parlamentarne klupe ne bi li neko nešto odgovorio. Vidite koliko to sve traje. Također se zahvaljujem svima koji su se u ovo srcem uključili, da ne nabrajam pojedinačno, ali u komunikaciji sa tim ljudima, ovdje prisutnim i ja sam shvatila koliko nam je štetan i koliko nam je podmetnut termin „Neškodljivi prolaz“. To je bilo podmetanje koje su nažalost naši neuki visoki politički dužnosnici prihvatili i time mahali.


15

PROF. DR. SC. MURIZ SPAHIĆ

OKEANOGRAFSKE ODLIKE ZALIVA NEUM – KLEK PRILOG ODBRANI PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE NA STATUS

POMORSKE DRŽAVE

OKEANOGRAFSKE DETERMINANTE PRIOBALJA NEUM – KLEK Morfološka granica zaliva Neum-Klek, u užem smislu, predstavljena je obalnom linijom koja polazi od tačke gdje se kopnena granica sa Republikom Hrvatskom dodiruje sa niskom vodom mora na sjeverozapadu i prati kopnenu obalu crtom po nultoj izobati, prema Neumu, sve do uvale Jazine, na jugoistoku. To je dio kontinentalne granice. Granica dalje povija na sjeverozapad do rta Rep Kleka, a potom nastavlja sa druge strane Kleka prema jugoistoku do Stražice, gdje je i granica sa R. Hrvatskom u kanalu Malog Stona na jugoistoku. Ovo je poluotočna morska granica.

Dužina obalske linije BH primorja


16

MORFOMETRIJESKE KARAKTERISTIKE BH PRIMORJA • Ukupna dužina obalne linije zaliva Neum – Klek, računajući

kontinentalnu i poluotočnu obalu oko Kleka, iznosi 24,2 km. • Dužina kontinentalne granice do uvale Jazine iznosi 8,8 km, a

poluotočne 15,4 km. • Dužina Neumskog kanala iznosi 7,7 km, maksimalnu širinu 3,3

km, a prosječna 1 km. Površina morske akvatorije iznosi 7,7 km².

• Prosječna dubina u zalivu iznosi 22,6 m. MORSKE GRANICE Granice na moru su nešto drugačije u odnosu na kopnene, što je i razumljivo i međusobno se razlikuju, a zavise od otvorenosti i zatvorenosti morske pučine, odnosno razuđenosti obale i priobalja, izvan vanjskog pojasa teritorijalnog mora. One se dijele na:

• kontinentalne, • otočne i • poluotočne

Arhipelaška obala


17

ŠKOLJEVI; VELIKI I MALI ŠKOLJ U Malostonskom kanalu uz obale Kleka nalaze se dva manja otoka (školja) Mali i Veliki, nad kojima suverenitet ima Bosna i Hercegovina. Veliki školj, (7,6 dunuma) nalazi se uz jugoistočnu obalu poluotoka Klek na udaljenosti 175 m od obale. Veliki školj je najistureniji dio kopna u akvatorijalnom dijelu teritorije Bosne i Hercegovine. Mali Školj nalazi se neposredno uz obalu i ima površinu 820 m², a udaljen je 2,1 km od Velikog školja. Oba školja su katastarsko vlasništvo općine Neum: Veliki školj je svrstan u kategoriju pašnjaka, a Mali školj u kategoriju kamenjara. Prema katastarskim knjigama, Veliki školj je vlasništvo Božice, Josipa i Tihomira Putice iz Neuma.

OD UNUTRAŠNJEG DO OTVORENOG MORA Morfometrijske odlike zaliva Neum - Klek daleko su manjih dimenzija od onih koje propisuje Konvencija Ujedinjenih nacija o pravu mora prema kojoj se prinadležeće more kopnu dijeli na:

• unutrašnje vode, • teritorijalno more, • vanjski pojas, • isključivi ekonomski pojas, • epikontinentalni pojas i • otvoreno more.


18

ZAŠTO REPUBLIKA HRVATSKA SVOJATA ŠKOLJEVE • Teritorijalno more prema Konvenciji je pojas koji se računa

od polazne crte /linije/. • Polaznu crtu čine: crte niske vode duž obala kopna i otoka,

ravne crte koje zatvaraju ulaze u luke ili zaljeve, ravne crte koje spajaju definisane tačke na obali kopna i na obali otoka.

• Vanjska granica teritorijalnoga mora je crta kojoj je svaka tačka udaljena 12 MM (morskih milja) od najbliže polazne crte.

• Primjenom ovoga Međunarodnog prava uz uslov da su školjevi Republike Hrvatske, Bosna i Hercegovina gubi teritorijalne, ali i unutrašnje vode sa jugoistočne strane u kanalu Malog Stona.


19

OTVORENO MORE Otvoreno more je pučinski dio morske površine i nije pod suverenitetom niti jedne države. Ono je otvoreno za sve države, obalne i neobalne. Sloboda otvorenog mora ostvaruje se pod uslovima koje određuju Konvencija i druga pravila međunarodnog prava. Konvencija na otvorenom moru između ostalog omogućuje:

• slobodu plovidbe, • slobodu prelijetanja, • slobodu polaganja podmorskih kabala i cjevovoda, • slobodu izgradnje umjetnih otoka i drugih uređaja koje

dopušta međunarodno pravo, • slobodu naučnog istraživanja.


20

MEĐUNARODNA KONVENCIJA O PRAVIMA IZLASKA NA OTVORENO MORE Konvencija je usvojena Završnim aktom III Međunarodne konferencije o pravu mora u Montego Bai na Jamajci 10. januara 1982. godine, a stupila je na snagu 16. decembra 1994. god. Republika Hrvatska je položila odgovarajuću notifikaciju o sukcesiji kod glavnog sekretara Ujedinjenih nacija 05. 04. 1995. god. Član 7. stav 6. pomenute Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora definiše da država ne smije primjenjivati sistem ravnih (pravih) polaznih linija (crta) tako da zatvori drugu državu od otvorenog mora. PRAVO DRŽAVA NA OTVORENO MORE Prema Međunarodnoj konvenciji Član 10. naređuje da se unutrašnje vode u zalivu mogu formirati i nesmeteno s njima upravljati, samo kada je prisutna jedna država u tom zalivu. Za ilustraciju navedimo nekoliko svjetskih primjera:

• Na dnu zaliva Aqaba, koji je dug 160 km i širok oko 24 km, grad Eilat (Izrael) dobio je izlaz na otvoreno more nakon što je zaliv proglašen međunarodnim vodama.

• Da bi se zadovoljile obje strane, rijeka Hudson između Kanade i SAD-a ima dvojni suverenitet.

• Kada bi se, naprimjer, primijenila logika hrvatskih zvaničnika i nedorečenost bosanskohercegovačke politike, onda bi Ruska Federacija na Baltičkom moru ostala bez pristupa otvorenim vodama.

• Primjena Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu na mora primjenjena je u skorašnjoj arbitraži oko Piranskog zaliva čije su zainteresirane strane bile R. Slovenija i R. Hrvatska.


21

Rijeka/zaliv Hudson ima dvojni suverenitet od SAD i Kanade

Zaliv Aqaba koji je dug 160 km, a širok oko 24 km, grad Eilat (Izrael)

dobio je izlaz na otvoreno more.


22

PELJEŠKI MOST LIMITIRA POMORSKI SUVERENITET BOSNE I HERCEGOVINE Kako Bosna i Hercegovina ni nakon 25 godina nije riješila pitanje nesmetane konekcije BiH od unutrašnjeg sa otvorenim morem to bi onda Pelješki most:

• prestavljao vještačku pravu crtu (liniju), koja je suprotna Konvenciji o pravu na otvoreno more,

• tangirao teritorijalne vode koje pripadaju našoj državi, • predstavljao stvarni faktor koji se ne bi mogao zaobići u

pregovorima o razgraničenja na moru sa R. Hrvatskom, • činio smetnju namjeni otvorenog mora sadržanog u

Međunarodnoj konvenciji o pravu na otvoreno more, • utjecao na vizuelnu degradaciju turističkoj namjeni Neuma i

njemu pripadajućeg primorja. RJEŠAVANJE SPOROVA Rješavanje problema morskog razgraničenja sa R. Hrvatskom mora se bazirati na činjenicama okeanografske struke i nauke, te Međunarodnog prava. Ako nije moguće dogovorno sa R. Hrvatskom riješiti pitanje izlaska Bosne i Hercegovine na otvoreno more, a prema Međunarodnoj Konvenciji, predlažemo međunarodnu arbitražu, a ako to R. Hrvatska ne prihvati potrebno je to pitanje rješavati tužbom pred međunarodnim sudovima. Svaka druga rješenja bi, u najmanju ruku, bila voluntaristička, i u korist susjedne države, posebno od onih koji više vole i navijaju za susjedne države u odnosu na svoju. DOBROSUSJEDSKI ODNOSI Floskule kako Pelješki most ne smije remetiti dobrosusjedske odnose dvije države koje čujemo od naših zapadnih susjeda je


23

smiješna kada znamo da dolazi od onih čija je kontinentalna morska obala duga 1777 km, a otočna preko 6000 km. Voluntarizam potaknut floskulom “dobrosusjedski odnosi” nas je nedavno koštao mora i primorja na ulazu u Bokokotorski zaliv, kada su državni organi Bosne i Hercegovine poklonili 83,7 km² teritorija i 5,5 km unutrašnjeg morskog pojasa, sa direktnim izlaskom na otvoreno more, Crnoj Gori, koja je itekako imala udjela u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Dobrosusjedski odosi se moraju graditi na istini, koja je u ovom slučaju oslonjena na Međunarodne konvencije, zakone i pravo, a nikako na opstrukcije, ucjene i prevare jednih na račun drugih. UMJESTO ZAKLJUČKA

• Dosadašnje mlake i nikakve aktivnosti Predsjedništva, Parlamenta i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine oko problema izgradnje Pelješkog mosta zabrinjavaju, jer se u granicama, pored ostalog, čuva državni suverenitet i integritet.

• Nije jasno koji su to predstavnici vlasti Bosne i Hercegovine

zahtijevali od R. Hrvatske izmjene planiranih dimenzija predviđenog Pelješkog mosta, prije rješavanja pitanja pomorskog razgraničenja i izlaska Bosne i Hercegovine na otvoreno more.

• Problem mirne uzurpacije i agresije na teritorij Bosne i

Hercegovine potaknut je, pored ostalog i udžbeničkom literaturom. Tako u udžbeniku geografije za IX razred, koji uglavnom tretira geografiju Bosne i Hercegovine u Mediteranskoj regiji, sad se pokazuje tačnim tendenciozno zaboravljanje Neuma – središte morskog i primorskog turizma. Udžbenik je već 5 godina u upotrebi i pored brojnih pismenih dokumentovanih upozorenja da se zabrani jer


24

posjeduje nedopustive materijalne i druge didaktičko-metodičke greške koje su identifikovane i dostavljene Federalnoj Ministrici obrazovanja i nauke od autora ovoga izlaganja, na koje se ista oglušila.

• Tendenciozno zaboravljanje naših teritorija nas je koštala

uzurpacije Sutorine u korist R. Crne Gore. Niko nema pravo da se u ime Bosne i Hercegovine, kao pomorske zemlje, odrekne njenog prava slobodnog pristupa otvorenom moru !


25

ING. ARH. NEŠAD ALIKADIĆ

ZA ŽIVOT, ZNANJE, STABILNOST, PROSPERITET I MIR - BOSNA I HERCEGOVINA POMORSKA DRŽAVA

Bosna i Hercegovina nakon razdruživanja pomorske države SFRJ i nakon održanog referenduma o osamostaljenju 1. marta 1992. godine, nastavlja kao članica UN postojati kao samostalna, međunarodno priznata, suverena i pomorska država.

(I) Jugoslavensko obalno more je bilo jedinstvena cjelina i sastojalo

se od dijelova unutrašnjeg i teritorijalnog mora, te epikontinentalnog pojasa, a prostiralo se sve do morske granice sa Italijom koja je bila povučena prema Ugovoru sklopljenom 8. januara 1968. godine između Italije i Jugoslavije o Razgraničenju Epikontinentalnog pojasa između dvije države u Jadranskom moru.

(II) Jurisdikciju nad Jugoslavenskim morem su obavljale savezne

vlasti SFRJ, a sve republike koje su bile u sastavu Jugoslavije su obavljale svoje pomorske funkcije slobodno i neometano i ostvarivale su direktnu (neposrednu) povezanost sa otvorenim morem (međunarodnim vodama). Bosna i Hercegovina je također za svoje potrebe sagradila Luku Ploče (ŽTO BiH i Energoinvest), i lučko postrojenje za industriju Šipad u Šibeniku, a što je najvažnije ima 24 km dugačku obalu u Neumskom i Malostonskom zalivu.

(III) Prema tome, Bosna i Hercegovina jeste pomorska država, koja

nasljeđuje sva prava i obaveze iz zajedničke države SFRJ i nastavlja postojati i dalje kao pomorska država koja ima slobodan, neometan i neprekinut fizički spoj/kontakt/priključak (engleska riječ „junction“) sa otvorenim morem (međunarodnim vodama), pa se kao pomorska


26

država sa svim pravima, obilježjima, infrastrukturom i funkcijama i dalje treba nesmetano razvijati.

(IV) Međutim, morske granice između bivših republika u sastavu

SFRJ nisu u to vrijeme postojale, a to je potvrdila i Badinterova komisija. Dakle Jugoslavensko more je bilo jedinstveno, kao jedna cjelina koju je nakon raspada SFRJ trebalo nanovo, pravedno i korektno raspodijeliti između novonastalih obalnih država: Republike Slovenije, Republike Hrvatske, Republike Bosne i Hercegovine i Republike Crne Gore.

(V) To je trebalo učiniti sukladno načelima međunarodnog prava

mora kao i prema pravilima o nasljeđivanju/sukcesiji bivše SFRJ, i to na način koji garantira potpunu ravnopravnost na moru između svih pomorskih/obalnih (litoralnih) država na Jadranskom moru, što znači da Republika Slovenija i Bosna i Hercegovina moraju imati spoj/priključak/junction od svojih teritorijalnih voda do međunarodnih voda (otvorenog mora).

(VI) Ovdje posebno treba imati u vidu uvučeni položaj morske obale

u kopno kako slovenske, tako i bosanskohercegovačke obale. Sve to u smislu odredbe UN Konvencije o pravu mora (UNCLOS) koje ne dozvoljavaju da obalna država bude odsječena ili odvojena od međunarodnih voda (otvorenog mora).

(VII) To dakle znači da teritorijalne vode svake države, bez obzira na

uvučeni geografski položaj, moraju biti spojene KORIDOROM sa međunarodnim vodama i svjetskim okeanima, to jest sa otvorenim morem. Na ovom KORIDORU se primjenjuje režim slobodne (međunarodne) plovidbe BiH, pa na njemu Republika Hrvatska ne


27

može primjenjivati svoju vlast, te nametati vlastiti režim neškodljivog prolaza. To je neotuđivi KORIDOR Bosne i Hercegovine po kojem Hrvatska ne bi trebala imati i vršiti suverenitet.

(VIII) Ipak, razdruživanje ili raspad SFRJ se nije dogodio na miran

nego na nasilan način, pa se shodno tome nije dogodila ni pravedna i korektna raspodjela Jugoslavenskog mora.

(IX) Nakon raspada SFRJ i osamostaljenja republika postalo je jasno

da vodeće državne strukture susjednih država imaju namjeru da od Bosne i Hercegovine oduzmu dijelove državnog teritorija, te da suze kontrolu suvereniteta (kao što je to slučaj za zračnim prostorom, i pravom preleta vazduhoplova, te kontroli leta). Napose, susjedna Hrvatska je posebno bila zainteresirana za BH primorje i južne dijelove (Hercegovinu) koji gravitiraju prema moru.

(X) Osim toga Bosni i Hercegovini je nametnuta i unutrašnja

„samodestrukcija“ u vidu konstitutivnosti naroda koja garantira nefunkcionalnost države i lakšu provedbu interesa susjednih država, te rezultira nesposobnošću države BiH da brine o svom suverenitetu i svojim državnim interesima. Tako je od vremena postanka članicom Ujedinjenih Nacija 1992, BiH oštećena do te mjere da ne može funkcionirati ni kao pomorska država.

(XI) U vrijeme dok je rat, agresija i genocid u Bosni i Hercegovini

trajao i u vrijeme dok država objektivno nije bila u stanju kontrolirati svoje zelene, bijele i plave (kopnene, vazdušne i morske) granice niti se mogla pobrinuti o pravednom i korektnom razgraničenju sa susjednim državama, Republika Hrvatska je 1994. godine, usvojila Pomorski zakonik.


28

(XII) Ovim je Zakonom Hrvatska, kršeći međunarodno pravo i UN

Konvenciju o pravu mora, nedozvoljeno i prekomjerno proširila svoj suverenitet na dio zajedničkog morskog prostora u Korčulanskom, Neretvanskom kanalu i Malom moru, koji pripadaju i Bosni i Hercegovini i kroz koje morske vode Bosna i Hercegovina ostvaruje povezanost svojih teritorijalnih voda sa otvorenim morem i sa cijelim svijetom.

(XIII) Drugim riječima, Korčulanski i Neretvanski kanal i Malo more

predstavljaju TJESNAC za slobodnu plovidbu i možemo ih zvati bosanskohercegovački KORIDOR/JUNCTION do otvorenog mora. U ovom KORIDORU nikako ne smije biti uspostavljen suverenitet Republike Hrvatske nad suverenitetom Bosne i Hercegovine, nego mora važiti domaći suverenitet, kakav je priznat i svakoj drugoj državi u svijetu sa sličnim primjerom.

(XIV) Na spomenutom KORIDORU Hrvatska ne smije vršiti nikakvu

kontrolu ili jurisdikciju nad Bosnom i Hercegovinom, a Hrvatska to ipak uporno i sistematski čini. To znači da se Bosna i Hercegovina mora boriti i izboriti za ravnopravan status tako da se na tom KORIDORU primjenjuje slobodna plovidba/navigacija i komunikacija za sva plovila, prelijetanje aviona i geološka iskapnja i exploataciju mora i biota, te za polaganje podmorskih kablova.

(XV) Osim toga, skoro godinu dana prije no što će postati

samostalnom članicom UN-a (u junu 1991. godine), Republika Hrvatska je u potpunosti preuzela bosanskohercegovačku luku Ploče. Ovim unilateralnim agresivnim potezom lišila je Bosnu i Hercegovinu bilo kakve mogućnosti upravljanja lukom koju je izgradila za svoje potrebe.


29

(XVI) U istom slijedu događaja, Hrvatska Vojska je u suradnji sa HVO

potisnula pedesetak i više km od morske obale regularne snage Armije BiH. Praktična posljedica takvog potiskivanja vidljiva je i danas. I dan danas u gradu Neumu na ulicama vijore hrvatske etničke i državne zastave, dok na BiH poluotoku Kleku stoji ugrađena šahovnica. Na tom prostoru BiH državnog teritorija, ne postoje državna obilježja Bosne i Hercegovine, što pokazuje neskrivenu namjeru Hrvatske da u potpunosti prisvoji taj dio BH primorja.

(XVII) Nadalje, Pomorski zakonik Republike Hrvatske pogrešnom

primjenom međunarodnog prava mora na štetu Bosne i Hercegovine zagovara ili najavljuje potpunu pomorsku kontrolu i dominaciju Hrvatske nad Bosnom i Hercegovinom.

(XVIII) Upravo ovaj ishitreni dokument Hrvatske pokazuje da je Bosna i

Hercegovina kao država bila spriječena, obmanuta, ali i nedopustivo neodgovorna i inertna da sprovede tranziciju od bivše jugoslavenske republike u samostalnu pomorsku državu na ispravan način.

(XIX) Ugovor o granicama potpisan 1999 godine između RH i BiH ne

sadrži KORIDOR za BiH do otvorenog mora pa je time štetan za BiH. Ovaj Ugovor nije ni ratificiran u Parlamentima dviju država pa je time međunarodno-pravno nevažeći, nije validan (ali se primjenjuje privremeno).

(XX) Ispravno bi bilo da iz takvog štetnog međusobnog Ugovora BiH

čim prije izađe – uz napomenu da će ugovorene kopnene i morske granice važiti i biti primjenjivane i dalje sve dok se ne postigne novo granično rješenje i ne potpiše novi Ugovor ili Anex postojećeg ugovora.


30

(XXI) Ugovor o pristupu Luci Ploče i slobodnom prolazu kroz Neum se

treba rješavati uporedno kao i drugi slučajevi povrata imovine Bosni i Hercegovini koje plodouživa RH još od 1990. godine.

(XXII) Pelješki most, zasnovan na nizu prijevara je nasilan i nelegalan

politički motiviran projekt sa ciljem da spriječi određivanje neotuđivog morskog KORIDORA za Bosnu i Hercegovinu i da zauvijek spriječi nastavak funkcioniranja Bosne i Hercegovine kao pomorske države.

(XXIII) Stoga svi ljudi, sve institucije u BiH i svi političari trebaju javno

osuditi namjeru izgradnje Pelješkog mosta i pojedinačno i svi zajedno, bez obzira na suglasnost ili nesuglasnost, i svim sredstvima ga zaustaviti.

(XXIV) Evropska Komisija neće dozvoliti finansiranje tog mosta

ako javnost ukaže na prijevare i manipulacije i ako ukaže da most šteti Bosni i Hercegovini i ako se protivi njegovoj izgradnji.

(XXV) Bosna i Hercegovina treba započeti novi proces za uspostavu i

određivanje neotuđivog koridora do otvorenog mora. Na koji način? • pisanim zahtjevom Vladi Republike Hrvatske, • pisanim zahtjevom Evropskom Parlamentu i Europskoj

Komisiji, • pisanom Obavijesti i Prijavom graničnog spora prema

Sekretaru Ujedinjenih Nacija, • pisanom Prijavom graničnog spora na moru prema

International Maritime Organisation IMO, • pisanom Prijavom graničnog spora Međunarodnom Sudu


31

za pravo mora u Hamburgu, • Evropskom sudu za ljudska prava.

(XXVI) Ko može pokrenuti ovakav Novi proces/postupak: Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara, adekvatna domaća BiH

Fondacija/Udruženje koja je učlanjena u International Maritime Organisation IMO.

(XXVII) Postoji više vrsta rješenja, a svako rješenje mora osigurati fizički

priključak/spoj/junction od teritorijalnih voda Bosne i Hercegovine do otvorenog mora: a) MEĐUNARODNI KORIDOR do otvorenog mora isti kao što je Republika Slovenija ishodila Arbitražnom Presudom od 29. juna 2017. godine. b) Proglašenjem ZAJEDNIČKOG DVOJNOG SUVERENITETA Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovina na morskom prostoru Neumskog i Malostonskog zaliva, Malog mora, Neretvanskog i Korčulanskog kanala pa sve do međunarodnih voda (otvorenog mora), prema uzoru na nekoliko sličnih rješenja u svijetu između susjednih država, naprimjer između SAD i Kanade na Saint Lorence Waterway itd. Na ovaj način bi RH i BiH zajedno vršile DVOJNI suverenitet i jurisdikciju na cijelom ovom morskom prostoru. c) Proglašenjem MEĐUNARODNIH VODA na morskom prostoru Neumskog i Malostonskog zaliva, Malog mora, Neretvanskog i Korčulanskog kanala pa sve do međunarodnih voda (otvorenog mora), prema uzoru na isto takvo rješenje u zalivu Aqaba u kojem se nalaze obale Egipta, Izraela, Jordana i Saudijske Arabije a cijeli zaliv dužine 160 km i širine 17-24 km je proglašen međunarodnim vodama.


32

d) Ili posebno kreirano rješenje koje bi se dobilo povlačenjem posebnih bočnih ravnih crta, čime bi otvoreno more bilo uvučeno kroz Korčulanski i Neretvanski kanal dublje prema kopnu, sve do Neumskog i Malostonskog zaliva, to jest sve do teritorijalnih voda Bosne i Hercegovine.

Zaključak: Pelješki most se zasigurno ne smije graditi.

Umjesto mosta za povezivanje hrvatskih teritorija, mogao bi se graditi podmorski tunel, ali tek nakon određivanja KORIDORA za Bosnu i Hercegovinu do otvorenog mora i istovremeno sa izgradnjom BH luke na poluotoku Kleku.

POMORSKO DRUŠTVO JADRANSKO MORE BOSNE I HERCEGOVINE Nešad Alikadić i Anis Bajrektarević


33

ŠEVAL KOVAČEVIĆ, sudski vještak za saobraćaj Pomorsko društvo BiH

PRISTUP BOSNE I HERCEGOVINE MEĐUNARODNIM VODAMA

JADRANSKOG MORA

"Onaj ko vlada svjetskim morima, vlada i cijelim svijetom", izreka je poznatog američkog pomorskog stratega koja nam govori o važnosti vladanja morima i morskim obalama. Međunarodno pravo podrazumijeva da svaka suverena država koja izlazi na obalu Jadranskog mora ima pristup međunarodnim vodama koje često nazivamo i otvoreno more. Pristup međunarodnim vodama podrazumijeva direktnu vezu sa teritorijalnim vodama svake pojedine države. Ako država ima duboko uvučenu obalu u kopno i ako je more usko, onda se taj pristup u međunarodnopravnoj praksi naziva "međunarodni morski put" (international seaway). Ipak državne institucije nisu informirale javnost da sve to važi i za BiH. Neshvatljivo je i zanemarivanje da u pravnom smislu BiH posjeduje dvije obale: jednu koja izlazi u Neumski i Malostonski zaliv, a drugu koja je privremeno "zaboravljena" u Bokokotroskom zalivu sa Igalom i Njivicama uz rijeku Sutorinu. Svi u BiH trebamo odbaciti neprijateljsku propagandu i moramo znati da se iz teritorijalnih voda BiH treba direktno ulaziti u međunarodne vode, te da se sve to može pravno urediti. Uvučenost naše obale duboko u kopno, i raspored okolnih poluotoka i otoka ne mogu biti prepreka bosanskohercegovačkom pristupu otvorenom moru. Naprotiv, sve to predstavlja skup posebnih okolnosti koje doprinose opravdanosti našeg zahtjeva i njegovog pozitivnog rješenja.


34

PRISTUP MEĐUNARODNIM VODAMA - MEĐUNARODNI MORSKI PUT Naime, morski put u Neretvanskom i Korčulanskom kanalu služi za međunarodnu plovidbu, jer iz Neuma, koji se nalazi u BiH, morski put vodi u dva pravca. Jedan pravac ide preko Neretvanskog kanala prema luci Ploče koja se nalazi u Hrvatskoj, a drugi pravac ide preko Neretvanskog i Korčulanskog kanala prema otvorenom moru i dalje prema Italiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Albaniji i drugim državama svijeta, te ponovo natrag prema BiH i Hrvatskoj. Obzirom da taj morski put spaja BiH sa međunarodnim vodama i potom dalje i sa drugim državama, jasno je da se radi o međunarodnom morskom putu. I dok je unutar Jugoslavije ovaj morski put imao unutarnji karakter jer se isključivo radilo o plovidbi unutarnjim vodama unutar jedne države, nakon njenog raspada i osamostaljenja BiH i Hrvatske taj put dobija međunarodni karakter. Kao što su unutarnje kopnene granice republika nakon osamostaljenja automatski postale međunarodne, isto tako i ovaj unutarnji morski put, postaje međunarodni morski put. To je zato jer BiH ne smije biti isključena niti odvojena od međunarodnih voda vodama niti jedne države, pa čak ni arhipelaške, pa samim tim ni Hrvatske. U skladu sa ovim, Hrvatska ne bi trebala ovaj morski koridor smatrati svojim unutarnjim niti teritorijalnim vodama, nego međunarodnim vodama. "Nesmetani' ili "neškodljivi prolaz" na koji hrvatska pokušava reducirati prava Bosne i Hercegovine, predstavlja obmanu. Nesmetani prolaz kroz hrvatske unutarnje i teritorijalne vode na putu iz bosanskohercegovačke luke ne može nikako biti zamjena za slobodnu plovidbu koridorom međunarodnih voda, jer je razlika "kao noć i dan". U međunarodnim vodama ni jedna država ne vrši suverenu vlast i ne može isključiti drugu državu, a plovidba je slobodna za sve i to je ono što treba biti važno za BiH. U suprotnom,


35

ako bi BiH koristila nesmetan prolaz, ona bi se svog pomorskog suvereniteta i svojih prava odrekla svojevoljno za sva vremena i bila bi podložna suverenoj vlasti i volji Hrvatske, a to niti jedna država ne bi prihvatila na svojim pomorskim vratima, da je na ulazu i izlazu iz vlastite luke kontrolira druga država - to se zove pomorska kontrola ili pomorska blokada, a to nije nikakva slobodna plovidba. Dakle, jasno je da su vode Neretvanskog i Korčulanskog kanala faktički međunarodne vode, a ne kako ih Hrvatska smatra svojim unutranjim vodama. Pristup BiH otvorenom moru je nužnost, a unutarnje i teritorijalne vode Hrvatske bi to spriječavale. Osim toga, jasno je da je BiH ravnopravna država na međunarodnom pomorskom planu, te da će braniti slobodu plovidbe i svoje pravo da se razvija kao pomorska država. Ovakvo rješenje ne bi trebalo biti protiv interesa Hrvatske, osim što ona u ovom slučaju ne bi mogla dominirati nad BiH. Sloboda plovidbe koridorom međunarodnih voda do BiH i natrag, odgovara i EU i NATO. Stoga, upravo buduće članstvo naše države u ove dvije organizacije nas poziva da preuzmemo brigu i odgovornost o pomorskom aspektu naše države kako bi on služio podjednako i nama i našim saveznicima. Obala u Neumskom i Malostonskom zalivu uvučena je u kopno i dio je jedinstvenog arhipelaga koji je ranije bio u sastavu jedne zajedničke države – Jugoslavije, a sada pripada dvjema samostalnim državama – Hrvatskoj i BiH. Iz tog razloga, kako bi pristup otvorenom moru bio osiguran za obje države, potrebno je u tom dijelu Jadrana nanovo odrediti morske granice tako da i BiH, a ne samo Hrvatska, ima pristup međunarodnim vodama. Moramo se zapitati zašto to ove dvije države do sada nisu uradile. Razlog je taj što je Hrvatska "umislila" da ima obavezu zaključati pomorska vrata za BiH, te da su pregovori o korištenju luke


36

Ploče i prolasku kroz Neum vođeni, izgleda, samo da se dobije na vremenu dok se ne izgradi sporni most. Taj most bi istovremeno bio i cestovna zaobilaznica i pregrada u funkciji pomorske blokade oko cijele obale BiH, kao i uporište sa kojeg bi se lansirala nova i jača ugroženost "naroda" za konačno komadanje BiH u kojem bi upravo odsijecanje primorja kod Neuma trebalo biti glavni cilj paklenog plana Hrvatske. Država BiH je u vezi sa pomorskom strategijom zatajila, javnost ni o čemu nije bila obaviještena pa nije ni mogla reagirati, jer nije ni znala o čemu se zapravo radi. Sad kad je jasno da država ne pokazuje efikasnu institucionalnu viziju za izlaz iz hrvatske pomorske blokade u međunarodne vode, želimo kao slobodni građani pokazati našim pomorskim susjedima da griješe, a bosanskohercegovačke institucije i medije bukvalno natjerati da se bore za suverena teritorijalno-pomorska prava naše države. Radi toga smo izabrali nekoliko primjera iz kojih se vidi da se direktan pristup otvorenom moru može i mora obezbijediti za sve države koje, kao Bosna i Hercegovina, imaju obale uvučene u kopno, te da BiH ne može i ne smije biti odsječena od otvorenog mora. RAZGRANIČENJE IZMEĐU MONAKA I FRANCUSKE Monako je mala suverena država sa 4,1 km obale na Sredozemnom moru, okružena kopnenim teritorijem Republike Francuske. Francuska je, proglasivši svoje teritorijalne vode na 12 milja širine, stvorila situaciju da bi njene teritorijalne vode u potpunosti okruživale teritorijalne vode Monaka i to iz razloga što bočne granice teritorijalnih voda obično predstavljaju nastavak kopnene granice pa bi teritorijalne vode Monaka formirale trougao i završavale se nedaleko od obale. Time bi faktički teritorijalne vode Monaka, bile odvojene (odsječene) od otvorenog mora.


37

Dana 14. februara 1973. godine, vladar Monaka je Suverenom Odlukom Br. 5094 odredio granice teritorijalnih voda Monaka kako slijedi: "Teritorijalne vode Monaka će se protezati od obale, to jest od polazne linije koju formira niska voda (oseka), sve do 12 nautičkih milja širine".

Jedanaest godina kasnije, 16. februara 1984. godine, Francuska i Monako su postigle suglasnost da će radi neophodnosti prostiranja teritorijalnih voda obje države, koje će iznositi po 12 nautičkih milja širine, biti potrebno odrediti koordinate bočnih graničnih linija na obje strane monaško-francuske granice, čime bi se ustvari dobio zakrivljeni koridor teritorijalnih voda za Monako koji bi sezao sve do međunarodnih voda (otvorenog mora). Koordinate tog koridora su pojedinačno navedene u dokumentu o suglasnosti.

Dakle, Monako nije zanemario svoja suverena pomorska prava, pa je temeljem vlastite Suverene odluke i pregovora, te na kraju suglasnosti sa Francuskom, ostvario koridor/pojas teritorijalnih voda od 12 nautičkih milja dužine i 1 nautičku milju širine u kojem je i zona za ribarenje i na kojem vrši suverenitet, te time posjeduje direktan izlaz na otvoreno more.


38

Time su Monako i Francuska dokazali, da prema Konvenciji UN o pravu mora iz 1982. godine, teritorijalne vode jedne države ne mogu i ne smiju biti odsječene od otvorenog mora teritorijalnim vodama druge države. RAZGRANIČENJE IZMEĐU FINSKE I ESTONIJE U FINSKOM ZALIVU Finska i Estonija se nalaze jedna nasuprot drugoj, na suprotnim obalama Finskog zaliva u Baltičkom moru. Pomorska granica između ove dvije države proteže se približno sredinom Finskog zaliva. Finska i Estonija su 1994 godine potpisale bilateralni ugovor u kojem se obje države odriču, svaka po tri nautičke milje sa svoje strane, od srednje linije razgraničenja, tako da kreiraju 6 milja širok prolaz (koridor) međunarodnih voda u Finskom zalivu. Taj međunarodni prolaz je definiran tako da: "Vanjska granica teritorijalnih voda ni na jednom mjestu ne prelazi udaljenost tri milje od srednje linije koja predstavlja pomorsku granicu između dvije države".

Ovaj koridor otvorenog mora vodi do Ruskih teritorijalnih voda u blizini grada St. Petersburga. Od tog grada započinje Ruski plinovod i ide dnom ovog koridora otvorenog mora, koji kao što smo naveli, prolazi između teritorijalnih voda Finske i Estonije i vodi sve do Danske i Njemačke, a odatle dalje prema Velikoj Britaniji.


39

Dana 9. aprila 1993. godine ministarstva vanjskih poslova obje države nagovijestila su određivanje širine vlastitih teritorijalnih voda u iznosu do 12 milja, te su naglasile da bi u tom slučaju koridor međunarodnih voda bio u potpunosti zatvoren njihovim teritorijalnim vodama. U cilju zadržavanja slobodne plovidbe kroz Finski zaliv, Republika Estonija je objavila spremnost da ograniči širinu svojih teritorijalnih voda u Finskom zalivu, tako da su teritorijalne vode udaljene 3 milje ili više od srednje linije zaliva. Istu spremnost je izrazila i Finska, tako da je dobiven sveukupno 6 milja širok i preko 100 milja dugačak koridor međunarodnih voda u Finskom zalivu. To znači da je ovim koridorom otvorenog mora plovidba slobodna za plovila svih zemalja svijeta bez ikakvih ograničenja. Ovaj koridor je posebno važan za Rusiju čije teritorijalne vode u ovom slučaju nisu odvojene teritorijalnim vodama Finske i Estonije od otvorenog mora, nego su, i pored relativno nepovoljnog položaja, jer su uvučene u kopno slično kao obala BiH, ipak direktno spojene sa međunarodnim vodama. Zaključak je da isto načelo može biti primijenjeno i u cilju obezbjeđenja koridora međunarodnih voda u Korčulanskom i Neretvanskom kanalu, koji isto tako, kao i Finski zaliv služe za međunarodnu plovidbu, a sve u svrhu zadržavanja direktne veze teritorijalnih voda Bosne i Hercegovine sa otvorenim morem. Stoga bi BiH trebala zahtijevati od Hrvatske da donese odluku o ukidanju bivše Jugoslavenske ravne polazne crte (rt Proizd - otok Vodnjak) koja je služila za određivanje teritorijalnih voda Jugoslavije, te da nanovo odredi Hrvatske teritorijalne vode na takav način da se dobije koridor međunarodnih voda u Neretvanskom i Korčulanskom kanalu, širine 1 nautičku milju, koji bi sezao sve do teritorijalnih voda BiH.


40

PRIVREMENO RAZGRANIČENJE IZMEĐU HRVATSKE I CRNE GORE Jedan od zanimljivih primjera za rješavanje granice na moru u regionu je svakako Protokol o privremenom režimu uz južnu granicu (na Prevlaci) koji je potpisan 10. 12. 2002. godine između Hrvatske i SR Jugoslavije (važio je za Crnu Goru) na graničnom prijelazu Konfin na Prevlaci.

Taj Protokol o privremenom razgraničenju predstavlja kompromisno rješenje koje je dovelo do privremenog razgraničenja na moru. Privremena rješenja, kao što smo ranije napominjali, imaju tendenciju da prerastu u trajna. Kompromis je prije svega napravljen pri određivanju bočne morske granice, tako što je umjesto srednje linije razgraničenja povučena kompromisna linija. Da je korištena srednja linija, ona bi dovela do rješenja da Hrvatske teritorijalne vode


41

u velikoj mjeri zatvaraju Bokokotorski zaliv u čijoj unutrašnjosti su većim dijelom crnogorske vode, što bi znatno otežalo pristup međunarodnim vodama (otvorenom moru) te narušavalo crnogorski suverenitet i značajno uvećalo površinu hrvatskih teritorijalnih voda, a na štetu pomorskog terirtorija Crne Gore. Iako je Hrvatska insistirala na srednjoj, simetričnoj liniji kao metodi za razgraničenje, na kraju je ipak pristala na kompromisno rješenje koje je znatno povoljnije za Crnu Goru jer je spriječilo da bude dovedena u podređen položaj na tom dijelu mora. Ipak, ni Hrvatska time nije suštinski oštećena, ali se može reći da nije ni istrajavala na rješenju koje bi nju dovelo u dominantniji položaj u odnosu na Crnu Goru. Neovisni analitičari ipak smatraju ovo rješenje povoljnim i za Hrvatsku, jer je veliko pitanje da li bi ovakav rezultat mogla postići u slučaju postupka arbitraže. Stoga su sve relevantne međunarodne institucije pozdravile ovaj Sporazum/Protokol kao istinski pravedno i ravnopravno rješenje čija je vrijednost i u tome što je postignuto u direktnim pregovorima dvije zainteresirane države. Jedna važna činjenica je i to da su strane dogovorile da širina teritorijalnih voda na ulazu u zaliv iznosi tri kabla (1 kabel je 1/10 nautičke milje, dakle 185,2 metra), znači sveukupno 555,6 metara. Ostatak vode sve do sredine zaliva koji je promjenjive širine predstavljaju međunarodne vode/otvoreno more, koje je, dakle, slično kao u slučaju Finskog zaliva ili kako predlažemo u Neretvanskom i Korčulanskom kanalu, uvučeno unutra prema obali, to jest prema dnu zaliva, dakle teritorijalnim vodama one države čija je obala uvučena duboko u kopno kao što je u ovom slučaju obala Crne Gore u Bokootorskom zalivu, ruska obala u Finskom, ili pak bosanskohercegovačka obala u zalivu Neum-Klek i Malostonskom zalivu. Isto tako treba spomenuti i sljedeću vrstu kompromisa vezanu za Bokokotorski zaliv, koju citiramo iz medija: "Područje unutar


42

Zaljeva koje po ovom Protokolu pripada Republici Hrvatskoj naziva se Zonom i za njegov nadzor se ustrojava mješovita policijska posada koju sačinjavaju pripadnici policijskih snaga obje države - dakle, na hrvatskoj strani se ustrojava nekakav kondominij, zajednička uprava, dok strana Zaljeva koja pripada Crnoj Gori ostaje pod njihovim punim suverenitetom! Ako se već iz nekog razloga htjelo uspostaviti kondominij, tj. zajednička uprava obje države - onda je to trebalo učiniti na cijelom vanjskom području Zaljeva - od crte koja povezuje Rt Kobila i Uvalu Ploče do crte koja povezuje Rt Oštra i Rt Mirišta." Sve u svemu, i ovaj privremeni protokol pokazuje da kompromis, to jest pravedno rješenje podrazumijeva postojanje direktne veze sa otvorenim morem za svaku državu koja izlazi na morsku obalu. Ovo rješenje daje Bosni i Hercegovini uporište u pravednom zahtjevu da ni BiH ne smije biti odsječena od otvorenog mora teritorijalnim vodama ili pak mostom Hrvatske, nego da mora zadržati direktnu vezu sa međunarodnim vodama čiji bi koridor bio širok 1 nautičku milju i koji bi se nastavljao na teritorijalne vode BiH. BOSNA I HERCEGOVINA SA HRVATSKOM ZAUZIMA JEDINSTVEN GEOGRAFSKO-POLITIČKI PROSTOR Ne postoje dvije države na svijetu koje bi tako međusobno bile isprepletene i teritorijalno ovisne jedna o drugoj kao što je to Bosna i Hercegovina sa Hrvatskom. Dvije države ustvari zauzimaju jedan, jedinstven geografsko-politički prostor i to u dvostrukom međusobnom teritorijalnom zagrljaju, gdje svaka akcija ima i svoju reakciju. Obje države bi stoga, iz bezbroj razloga, trebale voditi jedinstvenu, međusobno usklađenu geopolitiku, ali one to od 1991. godine nikad nisu činile.


43

Od osamostaljenja i jedne i druge, vidjeli smo sve osim usklađene državne zrelosti i mudrosti. Nije jednostavno sagledati: ko je, kad je i koliko je ko, u prošlosti doprinosio razdoru i ko je sa strane sve to koristio. Koliko nam je nemilosrdna borba donijela štete, a koliko koristi? Ko je sve stradavao i ko će i dalje stradavati u BiH? Ko je platio i ko će i dalje plaćati u Hrvatskoj? Koliko će se dvije države međusobno iznurivati? Da li pred njima dvjema stoje stara ili nova iskušenja? Da li se jedna država može nadati da će potkopavati drugu, a da se se to po sili zakona ne može obrnuti? Na ova pitanja postoje odgovori i oni se mogu naći u boljem razumijevanju naše zajedničke isprepletene geopolitike. Pravi interes bi ustvari trebao biti u međusobnom uključivanju a ne u isključivanju, koje je već više od dvije decenije na djelu. Za razliku od Bosne i Hercegovine koja je teritorijalno kompaktna država, Hrvatsaka to nije, jer je ona u teritorijalnom smislu sastavljena iz dva dijela. Prema Međunarodnom pravu, državni teritorij ne mora nužno biti jedinstven da bi sve bilo u najboljem redu i da bi država besprijekorno funkcionirala. Teritorij jedne države može biti odijeljen teritorijem ili biti u okruženju, kao i u teritorijalnom poluokruženju druge države. Takva međuovisnost u međunarodno-pravnoj praksi zahtijeva da se među državama u tom slučaju sporazumno urede različita pitanja kako bi se omogućila veza između odvojenih dijelova državnog teritorija. Upravo je takva situacija između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, gdje je Dubrovačka republika naknadno priključena, a osim toga, ona je s kopnene strane u poluokruženju i istovremeno odvojena teritorijem BiH od ostalog dijela Hrvatske. Umjesto da dvije države riješe međudržavnim ugovorima svoje


44

međusobne odnose koji proizilaze iz takve teritorijalno -komunikacijske međuovisnosti, HDZ je radije pribjegao neprijateljskoj propagandi i taktici te od svega napravio povod za okupaciju primorskih dijelova BiH, pod radnim nazivom "Herceg- Bosna". Današnje loše stanje je u velikoj mjeri rezultat ovakvog neprijateljstva, ali oni koji tvrde da su ugroženi ne žele to priznati jer se nadaju da će vremenom ipak uspjeti ostvariti sve ono što su zajedno s HDZ-om pokušavali od perioda 1991. - 1995.

Na drugoj strani i veliki dio BiH je u nekoj vrsti poluokruženja u odnosu prema kopnenom dijelu Hrvatske. Osim toga, obala je duboko uvučena u kopno, bez vlastite lučke infrastrukture i bez kvalitetne prometne komunikacije do vlastite obale jer je ranije


45

razvijala i koristila Luku Ploče. Ovaj dvostruki teritorijalni zagrljaj ne bi trebao biti problematičan ukoliko bi postojala poštena politička namjera da se dosljedno primjene svi elementi međunarodnog prava koji su potrebni, samim tim što već stoljećima postoji dobra tradicija u povezivanju različitih područja jedne države posredstvom teritorija druge, kao i veliki broj međunarodnih morskih puteva kojima je priznat status međunarodnih voda i u funkciji su po međunarodnim konvencijama i/ili direktnim ugovornim aranžmanima. I upravo je tako sve i ugovoreno potpisivanjem Sporazuma o korištenju Luke Ploče i prolasku kroz Neum. Hrvatska bi tako prometno spojila svoja dva razdvojena dijela, a BiH bi preko Luke Ploče dobrim dijelom ostvarivala svoja pomorska prava, interese i potrebe. Ipak zbog osjećaja da se BiH može nadjačati, da joj se može više uzeti nego dati, da se Hrvatska može na račun BiH širiti, taj sporazum nije ratificiran, kao ni onaj o granicama. Problemi su počeli odmah nakon osamostaljenja. Režim dr. Franje Tuđmana nije krio od javnosti da mu je cilj spojiti odvojene dijelove hrvatskog državnog područja, upravo sa primorskim dijelom bosanskohercegovačkog teritorija koji teritorijalno odjeljuje Dubrovačko primorje od ostalog dijela Hrvatske. To povezivanje se nažalost nije odvijalo putem sporazuma sa Bosnom i Hercegovinom, nego "lukavstvom" i to propagandnim napuhivanjem isključivo hrvatskog identiteta cijelom rimokatoličkom stanovništvu BiH, i konsekventno tome tituliranjem BiH državnih prostora – hrvatskim prostorima, koji to nikako nisu, jer se radi o isključivo bosanskohercegovačkim državnim prostorima. Osnivanje takozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosna bilo je u funkciji vezivanja tog i tako potrebnog područja BiH za Hrvatsku pod vrhovnim zapovjedništvom dr. Tuđmana, a sa perspektivom "samoopredjeljenja ugroženog naroda", kojim bi se dovršio projekt popunjavanja i podebljanja ta dva tanka i odijeljena područja RH koja su i nazvana Dubrovačko-neretvanska županija koja je eto razdvojena, ali samo što


46

ne proguta neumsku općinu i eto ga Hrvatska je jedinstvena, a BiH nije više na moru. Iz tog razloga se u to vrijeme kralo punom parom i na moru. Trebalo je i na moru ostvariti poznatu hrvatsku parolu: "Ko je šta jamio - jamio je". BOSNA I HERCEGOVINA POMORSKA DRŽAVA SA DVIJE OBALE I DVA PRISTUPA MEĐUNARODNIM MORSKIM KORIDORIMA Stoljećima je BiH, i prije udruživanja u Jugoslaviju, bila prisutna na Jadranu. BiH je u Jugoslaviju, koja je nastala fuzijom (spajanjem) više država, udružila sav svoj teritorij i prilikom izlaska iz nje, iznosi van sve što je unijela uključujući i ona prava koja je stekla u vrijeme postojanja te države. Stečena prava se naslijeđuju i ona se novonastaloj državi ne mogu oduzeti. U vrijeme Jugoslavije BiH je dakle, isto kao i Slovenija, Hrvatska i Crna Gora, imala pristup otvorenom moru, na način koji se može detaljnije opisati u zasebnoj studiji, ali i bez toga se može reći da se pristup otvorenom moru odvijao sa obale, preko unutrašnjih i teritorijalnih voda Jugoslavije, konkretnije preko luka kao što su Ploče i sl., ali i na druge načine. Pomorska vlast nad morem vršena je preko saveznih i republičkih institucija, a postojala je i Kapetanija u Neumu. Sve činjenice treba uzeti u obzir u elaboriranju historijske veze BiH sa međunarodnim vodama Jadranskog mora. 23. 6. 1987. godine Jugoslavija je donijela odluku o proglašenju pojaseva obalnog mora, kao što su unutarnje vode, teritorijalne vode i pripadajući pojasevi. Obzirom da su otoci i poluotoci uz razuđenu Jadransku obalu formirali jedinstveni arhipelag, bilo je moguće povezati njihove najistaknutije rtove ravnim linijama i tako dobiti sistem polaznih linija koje su služile za mjerenje teritorijalnih voda i to 12 nautičkih milja od tih linija prema pučini. Sve vode između tih linija i kopna nazivane su unutarnjim vodama Jugoslavije. Pošto je cijela Jugoslavenska obala smatrana jedinstvenom obalom, a


47

republike nisu bile samostalne države, pristup međunarodnim vodama se za sve republike ravnopravno ostvarivao preko unutarnjih i teritorijalnih voda SFRJ. Raspadom SFRJ, novonastale države su automatski naslijedile pravo pristupa međunarodnim vodama, i to je trebalo naknadno pravno definirati. BiH je sa Hrvatskom mogla sklopiti sporazum o upravljanju zajedničkim plovnim putem do međunarodnih voda. Iz navedenih razloga je plovni put, koji vodi od BiH obale kroz Neretvanski i Korčulanski kanal prema Luci Ploče i prema otvorenom moru, postao međunarodni plovni put i kao takav bi prema međunarodnom pravu morao biti legaliziran. Drugim riječima, umjesto unutarnjih voda Hrvatske, rješenje je u tome da taj morski put jedino može biti međunarodni pristupni koridor (prolaz) ili kao rezervno rješenje, eventualno kondominij u kojem bi obje države zajedno vršile vlast. Ipak, jedno je sigurno, BiH ne može na tom međunarodnom morskom putu biti podložna suverenitetu Hrvatske. Ista sloboda važi i za Hrvatsku i BiH, kao i sve druge države. Ovaj koridor međunarodnih voda je dakle, poput onoga koji vodi ka Rusiji u Finskom zalivu, ili onoga prema Sloveniji u Piranskom zalivu, isto tako veza Bosne i Hercegovine sa drugim pomorskim državama svijeta i on vodi sve do Neumskog i Malostonskog zaliva, to jest do teritorijalnih voda BiH. Hrvatska jeste naslijedila obalu na kojoj su “ravne polazne linije” bile povučene, ali nije naslijedila pravo da upotrijebi te iste linije na identičan način kao SFRJ, preciznije liniju Rt Proizd-zapadni Rt Otoka Vodnjak, koja se nalazi nasuprot obali BiH. Jer, dok su “ravne polazne linije” bivše Jugoslavije omeđivale obalu samo te države, Hrvatska ne bi smjela upotrijebiti te iste linije, kako ne bi odvojila teritorijalne vode Bosne i Hercegovine od otvorenog mora.


48

Konvencija UN o Pravu Mora iz 1982. čl. 7. (stav 6.) i čl. 47 (stav 5.) to ne dozvoljava … “Arhipelaška država ne smije primijeniti sistem polaznih linija na takav način da odvoji od otvorenog mora ili ekskluzivne ekonomske zone teritorijalno more druge države.”

Bivša Jugoslavenska Ravna polazna linija: Rt Proizd-zapadni Rt Otoka Vodnjak, koja

se nalazi nasuprot obali BiH, ne može služiti kao polazna linija za određivanje unutarnjih i teritorijalnih voda Hrvatske u Korčulanskom i Neretvanskom kanalu, jer teritorijalne vode BiH moraju biti spojene međunarodnim pristupnim koridorom sa

međunarodnim vodama Jadranskog mora. Ni jedna država ne može vršiti suverenitet nad ovim koridorom međunarodnih voda, gdje je sloboda plovidbe i polaganja podvodnih kablova zagarantirana za sve. Nad ovim koridorom Hrvatska ne može vršiti vlast i nema pravo preko njega graditi most. Ipak, i za Hrvatsku u ovom koridoru važi sloboda plovidbe i polaganja podvodnih kablova, preleta aviona i slično, ali ona ovdje ne vrši isključivu (suverenu) vlast i time ovaj koridor nije protiv njenih interesa, ali obezbjeđuje ravnopravnost za sve i što je najvažnije, ne odsjeca BiH od međunarodnih voda Jadrana. Parlament naže države bi konačno trebao objaviti ovo pravo BiH na direktnu vezu putem pristupnog koridora međunarodnih voda sa integritetom naše države. U svakom slučaju Hrvatska bi trebala promijeniti svoju odluku o proglašenju Korčulanskog i Neretvanskog


49

kanala svojim unutranjim vodama, kao i opozvati upotrebu bivše Jugoslavenske ravne polazne linije koja se nalazi nasuprot obali BiH: Rt Proizd – Otok Vodnjak i koja je služila kao polazna linija za mjerenje teritorijalnih voda i istovremeno kao granica unutarnjih Jugoslavenskih voda. Preklapanje ovog koridora međunarodnih voda sa teritorijalnim vodama Hrvatske treba razriješiti nekom vrstom direktnih pregovora BiH i Hrvatske, u kojim bi Hrvatska trebala priznati postojanje ovog međunarodnog koridora ili pak međunarodnim vodama Jadranskog mora. Odbrana ovog prava treba biti shvaćena kao ključna u borbi za odbranu teritorijalnog suvereniteta i sve to prepustiti Međunarodnom sudu to jest arbitraži.

Prikaz dva pristupna koridora međunarodnih voda, od otvorenog mora

(International waters), prvi prema teritorijalnim vodama BiH u zalivu Neum-Klek i Malostonskom zalivu, a drugi prema Bokokotorskom zalivu u kojem se nalazi obala

BiH kod Igala i Sutorine Nadalje je potrebno, slično kao što su odredile Finska i Estonija, da i Hrvatska odredi nove granice teritorijalnog mora tako da se dobije koridor međunarodnih voda (otvorenog mora) širine 1 nautičku milju koji bi vodio sve do teritorijalnih voda BiH i služio za međunarodnu plovidbu, kao i za polaganje podvodnih kablova i slično. Istovremeno, istovjetna rješenja BiH bi trebala prikazati u


50

vlastitom pomorskom zakonu. Time bi sporazum o granicama bio korigovan dodatnim amandmanima. Izgradnja auto ceste u zaleđu Neuma treba biti ona prava cestovna veza između dva razdvojena dijela Hrvatske, što je vec riješeno u Sporazumu Ploce-Neum. Eventualna skraćenja za 15 km mostom za Pelješac jednostavno ne dolaze u obzir ni po koju cijenu. Nijedna suverena država ne bi dozvolila da joj se preko cijele obale postavi most i tako fizički, vizuelno, psihološki te protupravno odvoji od otvorenog mora. Pristup otvorenom moru znači slobodu, a sloboda se morala braniti i silom i svim sredstvima, kad je bila ugrožena. To se mora javno objaviti da svako zna i da ne bude zabune. Ako mogu Rusija, Slovenija, Monako, Crna Gora, Belgija i niz mnogih drugih država koje imaju obalu uvučenu u kopno, ishoditi direktan spoj sa međunarodnim vodama, onda to iz niza razloga može i mora i Bosna i Hercegovina. Određivanje suvereniteta nad morskim teritorijem i direktne veze sa otvorenim morem nije neka egzaktna nauka nego je stvar diplomatske sposobnosti a prije svega odlučnosti države da svim potrebnim sredstvima brani svoj pomorski teritorij. Ovim smatramo da BH javnost kao i institucije vlasti dobivaju dovoljno informacija da čvrsto stanu u odbranu suverenih i pomorsakih prava BiH, te da mogu konačno organizirati one institucije potrebne za izradu zakonodavstva, strategije, planova razvoja i održavanja potrebne infrastrukture, edukacije i svega ostalog potrebnog za usklađivanje sa državama regije, a posebno EU i NATO. Sve naprijed rečeno podrazumijeva osnivanje samostalnog Ministarstva pomorstva ili odjela za pomorstvo u sastavu Ministarstva za promet i komunikacije BiH, zatim Pomorski institut i ekološku postaju smještenu u Neumu i slično. Pozivamo vrh države da odmah izađe u javnost, da preuzme državničku odgovornost, da objavi da je BiH kao Pomorska država neshvatljivo zakinuta, da kažu zašto oni tvrde da BiH ne može imati direktan izlaz na otvoreno more - da iznesu plan o tome šta, kad i


51

kako namjeravaju preduzeti da našu državu spase od vječne sramote i pomorske izoliranosti. Odvojenost od međunarodnih voda bi značila da smo najnesposobniji, da od dvije obale mora, sa Neumske ne možemo direktno pristupiti nigdje u međunarodne vode, i da se iz međunarodnih voda ne može direktno doploviti u BiH, a da smo Sutorinu, Igalo, Njivice, takvu vrijednost zaboravili ili smo bili prevareni. Takav primjer nije poznat niti na jednom moru. Ona društva koja su držala do sebe, uvijek su se borila svim sredstvima za svoju pomorsku slobodu. Ta su društva, države, kada su bile odlučne i dobro organizirane, tada su i uspjevale! Hoće li nas susjedi zbog naše nesloge potkradati i hoće li nam zbog toga i nesloga i potkradanje bivati sve draži i draži? Ili ćemo se pak konačno pobrinuti o sebi i o svojoj državi, kao što se susjedi brinu samo za sebe, ne osvrćući se na druge?! Pred nama je vrlo jednostavan izbor. UMJESTO ZAKLJUČKA Pitanje granice je riješeno jednom, u sporazumu Izetbegović-Tuđman, ali taj sporazum nikad nije ratificiran u Hrvatskoj i čak se od strane Hrvatske osporava u dijelu otoka Mali i Veliki Školj i rta Rep Kleka. Također izbjegavanje ratifikacije svjesno se opstruira i iz razloga eventualnog budućeg spora među potpisnicima, na koji bi se tada odnosile odredbe Bečke konvencije o pravu ugovora, a u tom slučaju za tumačenje bio bi nadležan Međunarodni sud. Ovaj problem je krucijalan za BiH, radi se o otocima koji bi znatno smanjili morske vode BiH i ulaz u unutrašnjost zaliva Klek-Neum, ali ne utječu na izlaz na otvoreno more. Za svo sporenje argumenti su uglavnom na strani BiH. Interesi lokalne zajednice u Neumu kao i interesi pojedinih dužnosnika nisu transparentni i mogu biti suprotni interesima Bosne i


52

Hercegovine (tj. oduzimanje prava BiH da bude pomorska država). Potpisani su mnogi ugovori između Ministarstva komunikacija i prometa BiH i Hrvatske vlade, a do tih ugovora se ne može doći i oni nisu prošli nikakvu proceduru odobravanja u institucijama BiH. Posljednje što se odvija je traženje RH Hrvatske da se potpiše sporazum o gradnji Pelješkog mosta i vrstama plovila koja mogu prolaziti ispod mosta i uplovljavati u BH vode. Niti jedna institucija u BiH se ne bavi ozbiljno ovim problemom, kao ni Državna komisija za granicu BiH, a ona bi zapravo trebala uslovljavati prvo razgraničenje pa tek da se raspravlja o tehničkim pitanjima kao što je položaj Pelješkog mosta i njegove dimenzije. Pitanje mosta Kopno-Pelješac je posljedica nerješavanja osnovnog pitanja, a to je onemogućavanje povezivanja BiH sa Međunarodnim vodama i gušenje BiH kao pomorske zemlje. Inače, most se nalazi na teritoriji unilateralno od strane RH proglašenih unutrašnjih voda Hrvatske (osa mosta je cca zapadno od granične crte po karti TK-25). Tim položajem most bi presjecao međunarodni plovni put (koridor) ukoliko bi se koridor uspostavio za kojeg postoji pravni osnov na osnovu važećih konvencija o pravu mora usvojenih na Jamajci 1982 godine. Stoga je pitanje koridora ustvari centralno pitanje odnosa na moru između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Izgradnja mosta predstavlja politiku svršenog čina jer bi se njegovom izgradnjom (koja je u sadašnjem stanju stvari legitiman potez R Hrvatske obzirom da je most u unutrašnjim vodama R Hrvatske) ugrozila tehnička izvodljivost utvrđivanja koridora do međunarodnih voda. Sadašnje stanje je da R Hrvatska traži da u plovidbi u/iz Neuma sva plovila uplovljavaju u luku Ploče radi izvršenja graničnih i carinskih


53

formalnosti i dobijanja dozvole od Kapetanije Ploče za nastavak plovidbe, što znači da je R Hrvatska tranzitna država za ulazak u BH more. BiH trenutno nije povezana sa međunarodnim vodama niti ima status pomorske države obzirom da je BH more okruženo unilateralno proglašenim unutrašnjim vodama R Hrvatske. Naime, R Hrvatska je Pomorskim zakonikom (Narodne novine RH broj 17/94) usvojila „ravne polazne crte“ na osnovu kojih je proglasila granice unutrašnjih i teritorijalnih voda koje su identične sa stanjem bivše Jugoslavije i na taj način potpuno zatvorila BH more, obzirom da izlazni koridor BiH do međunarodnih voda nije bio rješavan unutar Jugoslavije jer nisu postojale granice na moru između bivših republike (što je dovelo do sporova Hrvatske sa Slovenijom, Crnom Gorom i BiH). Tehnički, za otvaranje ovoga koridora, R Hrvatska bi trebala da izvrši prekid „ravnih polaznih crta“ na morskom akvatorijumu otok Vodnjak – rt Proizd (na otoku Korčula) i da proglasi međunarodni plovni put kroz Korčulanski i Neretvanski kanal za BH morske vode u/iz području Klek-Neum (slična praksa je upotrebljena za koridor kroz Estonske i Finske teritorijalne vode za rusku luku St. Petesburg). Ova rješenja koja bi proistekla iz međudržavnih dogovora bi R Hrvatska trebala unijeti u vidu izmjena svoga Pomorskog zakona. Plovidba na plovnom putu od otvorenog mora, preko teritorijalnih voda R Hrvatske do polazne/završne tačke na koridoru između o. Vodnjak i rta Proizd mora biti slobodna i bez bilo kakvih ograničanja u skadu sa Konvencijama OUN. Po međunarodnom pravu, BiH ima osnova da traži da se unutar hrvatskih unutrašnjih i teritorijalnih voda ostavi koridor za ulaz/izlaz BiH u međunarodne vode (Konvencija UNCLOS iz 1982. godine – „Konvencija o pravu mora“). Međutim, potrebno je da koridor bude predmet međusobnog sporazuma dviju država u skladu sa članom 280. Konvencije UN o pravu mora.


54

Pravna bitka za koridor kroz hrvatske unutrašnje vode može da se vodi i pred relevantnim međunarodnim instancama (Međunarodni sud u Hamburgu, Međunarodna pomorska organizacija IMO u Londonu i dr.) Otvorena pitanja linije razgraničenja Bosne i Hercegovine sa Republikom Hrvatskom je od izuzetnog značaja za kontinuitet postojanja Bosne i Hercegovine u historijski zacrtanim granicama. Razgraničenje je i obaveza obje države, prema Bečkoj konvenciji o sukscesiji država iz 28. 08. 1978. godine. Uspješno rješavanje razgraničenja na moru bi, izlaskom na međunarodne vode bez „nadzora i provjere“ hrvatskih graničnih službi, dalo Bosni i Hercegovini međunarodni pomorski značaj. Stoga, pitanje koridora kao međunarodnog plovnog puta, kroz hrvatske unutrašnje vode treba da bude prioritet, a ostala pitanja koja se nadovezuju treba shvatiti kao sekundarna i rješavati ih nakon rješenja izlaza BiH u međunarodne vode. Također, pronaći raniju dokumentaciju i redefinirati interese BiH u luci Ploče, posebno imajući u vidu znatno izmijenjene okolnosti kao što je promijenjeno zakonodavstvo R. Hrvatske u pogledu proglašavanja pomorskog dobra u ovom aqatoriju, jednako kao i unilateralnu promjenu od strane RH vlasti odnosno promjenu pravnog osnova i pravnog oblika poduzetništva u pogledu upravljanja lukom, a na štetu BiH.

Sve govori u prilog činjenici da kako bi se zaštitili interesi BiH obzirom na dugogodišnja ulaganja BiH na tom prostoru kao i obaveze koje su ranije preuzele obje zemlje postignutim sporazumom uz prisustvo međunarodne zajednice, treba djelovati i to odmah..


55

Prilog: PROBLEMATIKA VODNOG SAOBRAĆAJA U BIH,

Prof. dr. Munir Jahić, Mr. sci. Edin Jahić

STANJE MEĐUNARODNOG STATUSA BIH KAO POMORSKE DRŽAVE

UVOD U Bosni i Hercegovini u poslednje vrijeme sve se više u

medijima može čuti ili pročitati da je naša država kao pomorska zemlja ugrožena time što nema izlaz na međunarodne vode Jadranskog mora, a i šire, prije svega izgradnjom tzv. Pelješkog mosta na potezu kopno (Komarna – Duboka) – otok Pelješac, ali i nedefinisanom državnom granicom na moru sa Hrvatskom.

Činjenica je da je izgradnja predmetnog mosta već počela, a da

država Bosna i hercegovina nije na to dala svoju saglasnost, što je Hrvatska morala da traži budući da se pravi vještačka prepreka preko dijela mora koji po međunarodnim propisima mora biti slobodan radi nesmetane veze naše države sa međunarodnim vodama. Poznato je, naime, da je Bosna i Hercegovina sa svojim ulaskom na Jadransko more pomorska država i shodno tome ima sva prava po tom pitanju, uključujući slobodan zlaz na otvoreno more (UN Konvencija o pravima na moru/ UN Convention of the Law of the Sea, iz 1982, stupila na snagu 16. novembra 1994 godine).

Budući da se radi o primarnom i strateškom interesu BiH,

državni organi trebaju urgentno reagovati da se realizacija mosta onemogući, kako bi se spasio najkvalitetniji dio veze naše države sa ostalim svijetom, putem pomorskog saobraćaja za koji je poznato da je najjeftiniji prometni sistem.

Priče o usaglašavanju ekspertnih grupa oko dimenzija mosta su

tipična zamjena teza, jer u suštini ni po koju cijenu nema davanja saglasnosti da se dati most realizira, budući da je ugrožen vitalni interes naroda BiH. S druge strane, Hrvatska ima puno pravo, što je njen interes, da povezuje svoja područja, ali na način da ne ugrožava legitimna prava druge države kada je u pitanju slobodan pristupo tvorenom moru, kao što je u datom slučaju.


56

1. MORSKI SAOBRAĆAJ I NJEGOV ZNAČAJ ZA NAŠU DRŽAVU Statistički pokazatelji govore da se skoro 90% robnog prometa

Evrope sa Dalekim Istokom odvija morskim putem, preko luka u Hamburgu, Roterdamu i dr., pa kroz Suecki kanal dalje Tihim okeanom na Daleki Istok. Negdje oko svega 10% ovog transporta se odvija preko luka u sjevernom Jadranu (Trst, Rijeka, Portorož). Razlog ovome je nerazvijena prateća saobraćajna infrastruktura jugoistočne Evrope (željeznička, cetovna i lučka).

Pomorski transport preko luka u Jadranskom moru je u odnosu

na sjevernoevropske luke za Daleki Istok kraća za cca. 5000 km, što čini ogromne ekonomske povoljnosti za EU. Na taj način izgradnju novih luka u Jadranskom moru, pored već postojećih, čak i sa njihovim proširenjem (Ploče, Rijeka, Bari, Drač i sl.) postaju vrlo aktuelnim. Stoga su izgradnja luke u Neumu, na spoljnoj strani poluotoka Klek i slobodan izlaz na otvoreno more aktivnosti od prvorazrednog značaja za BiH. S tim u vezi, također je važna i izgradnja autoceste u okviru koridora 5c, posebno one dionice koja bi morala da ide od Mostara i Stoca prema Neumu, odnosno spoju Jadransko – Jonskom autocestom, te pruga Čapljina - Neum ili spoj Neuma na prugu koja se planira Čapljina – Nikšić u Crnoj Gori. Jedinstvena je šansa da se BiH uključi u EU realizacijom koridora 5c i luke u Neumu, kako bi se poboljšao razvoj jugoistočne Evrope i u isto vrijeme ekonomski povoljnijim učinio morski transport na relaciji Evropa – Daleki Istok. Bosna i Hercegovina bi, pored ekonomskih efekata izgradnjom luke u Neumu i prateće cestovne i željezničke infrastrukture, dobila i mogućnosti razvoja svojih južnih dijelova uključujući i Istočnu Hercegovinu, naročito na planu vodoprivrednih i poljoprivrednih objekata, što bi i dodatno uticalo na razvoj ukupne privrede i sekundarnih djelatnosti vezanih za različite usluge, kao što je trgovina, turizam itd.

Također, ono što je posebno interesantno i važno za BiH, luka

Neum bi pružala mogućnost prihvata brodova sa tekućim gasom, njegovo uskladištenje i transport plinovodima prema potrošačima kao važna alternativa snabdijevanja gasom koji sada dolazi u našu državu isključivo sa sjevera. Svi nabrojani projekti omogućili bi izuzetan razvoj naše države, podigli međunarodni ugled i višestruko


57

povećali standard građana, a sve to na relativno ugodan način, budući da bi se zbog većeg broja zainteresovanih aktera lako obezbijedila finansijska sredstva za realizaciju zacrtanih ideja.

2. LUKA U NEUMU Luka u Neumu bi se izgradila na sjeverozapadnoj obali

poluotoka Klek. Na tom dijelu BiH sada ima 14km puste obale. Akvatorij ovog lokaliteta zadovoljava kako tehničke tako i ekološke uslove za izgradnju lučkih kapaciteta. Tako na primjer, dubina mora iznosi 27 do 31 m, podvodnih struja na ovom dijelu malostonskog kanala gotovo i nema, dok bi sama luka bila nevidljiva sa rezidencijalnog turističkog dijela Neuma. Uslovi dubine mora i širine ulaza u luku su takvi da bi mogli da pristaju i najveći svjetski plovni objekti. Radi uporedbe, dubina mora u luci Ploče u prosjeku je 11 m, a ulaz u luku je širok 250m. Osim toga, luka Ploče je na širem području delte rijeke Neretve koja konstantno dovlači velike količine vučenog nanosa.

Na koncu, luka Neum bi bila logična krajnja tzv. južna tačka

Koridora 5c, za razliku od ranije usvojene tačke u luci Ploče, od koje se u međuvremenu odustalo. Luka Neum, obzirom na prirodne uslove, mogla bi da ima sve uobičajene sadržaje karakteristične za kompleksne luke kao što su putnički i turistički promet, kontejnerski saobraćaj, te terminali za tekući gas. Za razliku od drugih jadranskih luka (Kopar, Rijeka, Split, Ploče, Bar i dr.) luka u Neumu, odnosno naša država, ima najbližu prirodnu komparativnu vezu ove morske luke sa riječnom lukom Brčko na rijeci Savi, koja sa potencijalnom vezom sa Dunavom (moguć plovni kanal) predstavlja najrentabilniju saobraćajnu vodnu vezu Bosne i Hercegovine sa državama centralne i jugoistočne Evrope, a time i sa ostatkom svijeta. Potpuni značaj luke u Neumu ostvaruje se onda kad ona bude povezana dobro cestovnom, željezničkom i komunikacionom vezom sa evropskim središtem, a ta veza je koridor 5c.


58

3. OTVORENA PITANJA MEĐUNARODNIH ODNOSA BOSNE I HERCEGOVINE I HRVATSKE, VEZANIH ZA POMORSKI STATUS

BiH ima dovoljno razloga da u ovom trenutku, i to bez

odlaganja, zaštiti svoja prava vezana za pomorski status kod Međunarodnog suda pravde (International Court of Justice ICJ) i Međunarodnog tribunala o pravu na more (International Tribunal of the Law of the Seas – ITLOS). Cilj bi bio da se zaustavi gradnja Pelješkog mosta, kako bi se potvrdio suverenitet morskog teritorijalnog koridora od Neuma do otvorenog mora. Prema UN Konvenciji o pravima na moru (čl. 2, čl. 7. i čl. 47.) garantuje se slobodan pristup otvorenom moru državama koje su okružene otocima i poluotocima, odnosno teritorijalnim vodama i teritorijalnim ekskluzivnim zonama druge države. (2)

Suverenitet morskog teritorijalnog koridora BiH do otvorenog

mora u širini od najmanje jedne pomorske milje (1pm=1,6km) podrazumijeva suverenitet i zračnog i podvodnog prostora koridora (to znači da kad bi Hrvatska vezivala kopno sa Pelješcem i tunelom morala bi tražiti saglasnost od BiH). Ovdje treba znati da je Hrvatska nefer bilateralnim ugovorom o razgraničenju na moru sa BiH od 30. 09. 1999. godine, i jednostranim proglašenjem linije teritorijalnih voda 1994. godine utvrđene Ugovorom između Italije i SFRJ od 1968. godine flagrantno osporila pravo BiH na pristup otvorenom moru, koje joj pripada pomenutom UN Konvencijom o Zakonu na moru iz 1982. godine. (1)

Također, Hrvatska je jednostavno odbila da ratifikuje ugovor sa

BiH o slobodnom prilazu i korištenju luke Ploče uz reciprocitet prava na slobodan prolaz kroz općinu Neum. Hrvatska je također osporila BiH pravo suvereniteta na dva otoka Mali i Veliki Školj i na vrh poluotoka Klek.

UMJESTO ZAKLJUČKA BiH, odnosno njeni državni organi, prije svega Parlament, do sada

su veoma inertno posmatrali ugrožavanje, od strane Hrvatske, statusnog prava naše države kao pomorske zemlje ka slobodnom izlazu na otvoreno more. Radi dobrosusjedskih odnosa bilo bi nužno da se svi


59

otvoreni nesporazumi u vezi ovog pitanja, u međusobnom dogovoru uključujući i Pelješki most, korektno riješe poštujući važeće međunarodne propise iz ove oblasti. Bosna i Hercegovina kao pomorska zemlja mora imati slobodan izlaz na otvoreno more, bez ikakvog uslovljavanja i zapreka, ali ne ugrožavajući pravo Hrvatske da povezuje svoja područja na način da nisu ugroženi vitalni interesi susjeda.

Rješenja ima, ono se ne iznosi na ovom mjestu, ali ga treba

svestrano razmotriti. Međutim, dok se ono ne dogovori nema razloga da BiH ne počne planirati luku u Neumu i njeno infrastrukturno povezivanje sa zaleđem, prije svega preko započetog realiziranja koridora 5c.

BIBLIOGRAFIJA

1. Ajanović O.: Luka Neum i most kopno – Pelješac; MVP BiH, Odsjek za Pakt stabilnosti i regionalne inicijative; Sarajevo; 2008. 2. Alikadić N., Jašarević N., BiH Pomorska država, str.9, 5th Pan European Conference PEMT 2006; Sarajevo; 2006, 3. Jahić M; Hidrotehnika; Tehnički fakultet Bihać; 2003. 4. Ministarstvo komunikacija i transporta; Projekat „Autoput na koridoru 5c“(brošura); Sarajevo, 2005.


60

PRILOG – PROF. DR. HANKA VAJZOVIĆ, INTERVJU ZA NOVINSKU AGENCIJU PATRIA OBJAVLJEN DANA 13. 10. 2017.

(uz odobrenje prof. dr. Vajzović)

IGRE OKO PELJEŠKOG MOSTA SU OTKRILE SVU HIPOKRIZIJU PREMA BIH

Pelješki most je postao mjesto zastoja odnosa između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Prof. dr. Hanka Vajzović, DF-ov poslanik u Parlamentu BiH, otkriva detalje tih nevjerovatnih pokušaja prevare i maskiranja stvarnih problema oko pokušaja gradnje ovog mosta. Najtragičnije je ponašanje zvaničnika koji su u javnost iznosili otvorene laži. Odgovornost za izgovorenu javnu laž građani do sada nisu dobili. Od nekih dužnosnika iz Hrvatske poput Siniše Hajdaša Dončića stigle su čak i otvorene prijetnje. Pelješki most je pokazao sumnjiva lica mnogih. O tome otvoreno i argumentirano govori dr. Vajzović. PATRIA: Puno je otvorenih političkih tema u posljednje vrijeme, reklo bi se da jedna drugu prestižu ili jedno se ne stiša, drugo bukne. Buru oko Pelješkog mosta zasjenili su privremeno neki novi politički potresi, ali na priču koju ste pokrenuli upravo Vi, nije stavljena tačka. U iščekivanju epiloga – pitanje je: šta bi bilo da svoju inicijativu niste uputili Predstavničkom domu PSBiH? VAJZOVIĆ: Ne znam „šta bi bilo, da je bilo kako je bilo“. Hipotetički bi se dalo svašta nagađati. Pouzdano ne znamo ni šta se sve dešavalo, čak ni gdje je sada stalo, a kamoli kako će se priča završiti. Iskreno, ne znam ni ko bi nam o tome zasad išta mogao kazati ili, ako hoćete, htio priznati šta je, zapravo, trebalo biti. Problem je što na mnoga pitanja nema odgovora odgovornih. Priča je, naravno, za državu prevažna, ali mnogi ni to još uvijek „ne kontaju“ ili nam se samo čini da je do „(ne)kontanja“. Naravno, i sama sam, kao i većina bh. javnosti, bila iznenađena tom „burom“ i političkim potresima, tim tako naglo probuđenim interesom za jedan tako „bajat“ slučaj kakav jest priča o Pelješkom mostu. Zbunjujuća je bila i zakašnjela ili iznenadna „razmjena vatre“


61

između naših legitimnih „konstitutivnih“ predstavnika. Kao da su se neki iz sna trgnuli i u čudu našli. Konfuzija je ponekad rasla na tako banalnim, što iracionalnim što neupitnim stvarima i suprotstavljenim stavovima ili pogledima: šta most - zašto most; može uz uvjet - ne može nikako; ko vam je odobrio - davno dogovoreno; granica riješena - nije ratifikovano; može ako je neškodljivi prolaz - ne može neškodljivi; RH na svome gradi – ne, nego na bh. koridoru; za BiH je to štetno - za Neum je korisno; političko pitanje ili pitanje struke i tako redom, a uz to još: prava i konvencije; širina i visina; brodovi i luka; pisma na pisma i deklaracija na deklaraciju. Čitava zbrka, a suštinski sve jasno već punih 10 godina: Pelješki je most RH pokušala ili odlučila praviti jednostranom odlukom i protivno interesima BiH, a onda BiH na to jasno i službeno uzvratila: može, ali ne „preko naših leđa“; imate pravo na svoja prava, ali naša ne dirajte. Problemi i nejasnoće nastaju u procesu apliciranja RH za sredstva Evropske komisije. Stvari se s jedne strane svjesno zamagljivale (RH), a s druge izmicale pažnji i kontroli (BiH). Niko ne želi pojasniti ili priznati šta se uistinu desilo u periodu 2014.-2016. Šta je poduzimala RH da zaobiđe službeno dobijanje saglasnosti susjeda, šta je BiH propustila blagovremeno poduzeti da bi zaštitila svoje interese, šta se dešavalo javno i potajno u bilateralnim odnosima: ko je s kim i šta dogovarao ili pak nije, a da morao i trebao jest. PATRIA: Ako je to tako, postavlja se pitanje zašto izvršna vlast, dakle VM nije reagiralo i sporna pitanja pokrenulo prije Vaše inicijative, zašto to nisu radila odgovarajuća resorna ministarstva i je li se sada sa reagiranjem zakasnilo? VAJZOVIĆ: Što se gradnje mosta tiče, zakasnilo se još uvijek nije – ozbiljniji poslovi zapravo još uvijek nisu ni počeli, a ono što je dosad urađeno, moglo bi se, u slučaju zaustavljanja izgradnje, svesti tek na uklanjanje krana i zvanično ili svečano zatvaranje gradilišta, inače formalno i svečano otvorenog prije čitavu deceniju. Što se pak ishoda ili sudbine ovoga projekta tiče, pa i samih procedura, osobito komunikacije sa EK u vezi sa odobrenim sredstvima (kojima EU, praktično, postaje saučesnik u kršenju međunarodnog prava i konvencija na štetu BiH) - nisam baš sigurna je li se ili nije zakasnilo.


62

Da je dobre volje, onda i nije; ako je nema, pitanje je mogu li se stvari uopće učinkovito barem privremeno uštopati dok se ne riješe zahtjevi Bosne i Hercegovine ili ne postigne ikakvo rješenje na obostrano zadovoljstvo. No, i da nije kasno, bez dileme bi bilo i jednostavnije i efikasnije da se reagiralo prije apliciranja RH za sredstva EK, a to znači prije najmanje jednu i po godinu. Moglo se jer se znalo, nije to Hrvatska na svome terenu tajila već se, naprotiv, time hvalila. Potajno su, po svemu sudeći „radili“ s nama na dobijanju kakvog-takvog „papira“ o bh. saglasnosti umjesto one službene „odbijenice“ što ju je Predsjedništvo BiH donijelo te, sada već davne 2007. godine. PATRIA: Ako je jasno da je riječ o toliko važnom državnom pitanju, zašto se onda naša vlast tako neodgovorno ponašala, šta ih je moglo spriječiti, ali i potaknuti da reagiraju i ta pitanja pokušaju blagovremeno bilateralno rješavati? VAJZOVIĆ: Zašto se upravo to nije desilo, opet ne znam iako slutim. Jer, može biti jasno zašto bh. strana nije reagirala od 2007. ili 2009. (nakon što je Predsjedništvo BiH konsenzusom reklo svoj stav i o tome službeno obavijestilo Hrvatsku), pa negdje do 2013. godine kad je RH ušla u EU. U tom se vremenu ni u Hrvatskoj u vezi sa gradnjom mosta ništa značajnije nije dešavalo. Čim su se, međutim, ukazale šanse ili prvi nagovještaji da bi EU mogla taj projekt (su)finansirati, i tema je tada oživjela. Je li bh. strana na to reagirala? Pošteno govoreći, jeste taman koliko je situacija nalagala - priča na priču: Hrvatska u javnosti obznani da počinje gradnja, BiH javno uzvrati da ne može jer se time ugrožavaju naša prava, odnosno, podsjeti: prvo granica i koridor, pa onda priča o načinu povezivanja hrvatskog teritorija. U tom se pravcu, recimo, u septembru 2013. vrlo ozbiljno oglašavao jedan, resorno baš za ta i takva pitanja zadužen pomoćnik ministra (Izet Bajrambašić), pa u januaru 2014. jedan ministar, i to vrlo odlučno (Damir Hadžić), pa potom drugi ministar (Slavko Matanović) i to u više navrata tokom svoga ministrovanja (kraćeg od jednu godinu). I drugi su se iz prošloga mandata, prema potrebi povremeno javno uključivali u ovo pitanje, da i ne spominjem mnoge iz, recimo, nevladinog sektora ili iz akademske zajednice. Taj podatak, međutim, sadašnjem ministru prometa i komunikacija Ismiru Juski nije poznat, niko mu ga nije podastro, mada je „listanjem“


63

portala bilo vrlo jednostavno do te informacije doći. Jer, da jest znao, vjerovatno ne bi onako ljutito javno govorio ono što nije tačno: da se u nas pitanjem Pelješkog mosta deset godina niko nije bavio; niko – dok, eto, on nije na tu funkciju došao. Istina bi, međutim, prije glasila da se niko time nije bavio na njegov način; niko - osim njegovoga zamjenika Dalipagića, jer su očito obojica dali svoj „nemjerljiv doprinos“ cijeloj ovoj priči od momenta kad je Ministarstvo pod njihovom „palicom“ potpuno „okrenulo ćurak“. Dešavalo se to u vrijeme kad je RH predavala aplikaciju za sredstva kod Evropske komisije, uključujući i tri mjeseca predviđena za odlučivanje u EK (april – juni 2016.). Bilo je sve očigledno, nije se moglo sakriti, hrvatski su mediji o tome redovno izvještavali, ali se nikome u BiH ni lampica upalila nije, a kamoli alarm – niti na dešavanja u RH niti na ponašanje Ministarstva. PATRIA: Možete li to pobliže objasniti – šta se zapravo desilo u tom nekom kritičnom periodu: ko je, kako i zašto „promijenio ćurak“ i na osnovu čega to zaključujete? VAJZOVIĆ: Ništa ja ne zaključujem – podaci o tome govore, a ja ih ne crpim, nažalost, iz informacija traženih od Ministarstva prometa i komunikacija BiH, od kojih sam to kao zastupnica i član Komisije morala dobiti, već iz medija, poglavito hrvatskih. Šta se dešavalo? Iz Ministarstva je, u vremenskom rasponu od oko pola godine, prvo rečeno da RH ne može jednostrano odlučivati i da je BiH eksplicitno protiv priče o gradnji mosta prije negoli se razgraničimo na moru i dobijemo poveznicu sa međunarodnim vodama (u više navrata, posljednji put 1. novembar 2015. - ministar Slavko Matanović iz DF-a), da bi zatim uslijedio posve suprotan javno izrečen stav da „prijepora gradnji Pelješkog mosta nema“ (19. april 2016. - zamjenik ministra Saša Dalipagić iz HDZ-a), što je onda ubrzo pritvrđeno i na bilateralnom susretu u Neumu (15. juli 2016. – ministar Ismir Jusko iz SBB-a), nakon čega HINA javlja da su „Hrvatska i BiH izgladili sve nesuglasice oko gradnje Pelješkog mosta“. Isti je stav opetovano iznesen i u januaru 2017. godine, kad je ministar Jusko „kazao da Vijeće ministara BiH još uvijek nije dalo zeleno svjetlo za izgradnju Pelješkog mosta, iako su svi problemi riješeni“. I pričao je još tom prilikom medijima kako su „predstavnici


64

Hrvatske tražili da razmak između središnjih stupova na mostu bude 200 metara, a usvojeno je 280 m kako je naše izaslanstvo predložilo“ (što je, reklo bi se u nas – niđe veze!; opet mu valjda neko pogrešno prepričao, pa se sa 200 naguralo na 280 m). Dodatno je još tom prilikom „pojasnio da sada više nema zapreka da se odobri izgradnja Pelješkog mosta“. I kad sve te izjave i obrate u priči saberete i oduzmete, neizbježno bi se i osrednje pametan čovjek morao zapitati „Šta bi?!“. I šta se to uopće dešava: jedni kažu da je 2007. sve dogovoreno (RH), drugi da je upravo te godine sve zaustavljeno (BiH); deset godina kasnije oni prvi (RH) ushićeno javljaju da će most najzad od BiH dobiti „zeleno svjetlo“ (što potvrđuje da ga prije ipak nije bilo), a neki od ovih drugih (BiH) kako zapravo još od te 2007. nema nikakvih problema, jer su tada gabariti mosta definitivno dogovoreni i to, kažu, po bh. željama (po Juski i više nego što to jest). Nakon toga (da ne nabrajam sve kontradiktornosti), u procijepu između ludog i zbunjenog, svako se normalan mora upitati: šta je istina i ko je to lud, a ko zbunjen? Ništa logičnije! Otud sam i ja, bez ikakve namjere da ulazim u meritum ili se bavim arbitražom, samo poželjela znati šta se dešava, pogotovo u ovome, aktuelnom mandatu. Ja onda pitala – nema odgovora; ja opet – i ništa; ponovo – dobijem površno; na Zastupnički dom – odgađa se, odugovlači; ja uporna i nakon tri mjeseca najzad sjednica, a onda ... dobismo akutan problem kao da se tek desilo. U međuvremenu nisam saznala sve što sam tražila, ali jesam i čemu se nadala nisam. Puno je neočekivanoga, a ne bi se reklo da se ikome išta „greškom omaklo“. Doduše, tačno jest da je u nas neznanja, nerada, neupućenosti napretek (kompetencije su, u pravilu, zadnja stvar o kojoj se pri nečijem imenovanju razmišlja), ali se čini da u ovome slučaju čak nije ni (samo) to. Hrvatski su se mediji u to vrijeme Pelješkim mostom i dobijanjem sredstava vrlo transparentno hvalili, pa čak i naši mediji ponešto od toga prenosili. Reakcija iz BiH, međutim, nije bilo čak ni na višestruko znakovitu izjavu gospodina Dalipagića, koju je dao nakon bilateralnog sastanka u Sarajevu, inače organiziranog na naš poziv. Izjava je ta, i sama po sebi politički „zanimljiva“ i retorički „poučna“, pa mislim da je i danas vrijedi pogledati (NTV Hayat, youtube, 19. april 2016.). Dakle, ne znam koje je taj čovjek struke, ali kad to vidite i čujete ..., ne može se vjerovati: pomoćnik ministra prometa i komunikacija, na čelu bh. delegacije koja razgovara ili dogovara, pregovara (nikad ne saznasmo šta?) sa hrvatskim ministrom prometa


65

Olegom Butkovićem o tako važnim, pa još i spornim međudržavnim pitanjima, da bi nakon sastanka „u kameru“ rekao doslovce ovo i ovako: Ja mislim da to treba, da je to pitanje struke a ne politike i da se on treba na to gledati, jer ja sam siguran, jer koliko znam Hrvatska to će raditi po pravilima struke po međunarodnim propisima vezanim za takve …onaj…, takve infrastrukturne objekte koji se nalaze na tak…, takvim dijelovima izlaza iz mora.” Nevjerovatno! PATRIA: Kako gledate na reakciju HDZ-a, pa i drugih Hrvata u BiH? VAJZOVIĆ: Iznenađena sam, naravno, koliko neznanjem i smušenošću jednih, toliko i žestinom protivljenja i politikantstvom onih koji se iz nekog razloga otvoreno stavljaju na stranu interesa susjedne a ne vlastite države. Doduše, takvi tvrde kako je Pelješki most upravo nama važan, Bosni i Hercegovini koristan. Potvrdu tome (zašto, po čemu?) istina ne navode, što je svakako mudro ako se već nema ništa uvjerljivo. Jer, i ono što jest dosad spominjano (Neum, interes lokalne zajednice, prometne gužve, turizam, zaštita okoliša, važnost mosta za bh. putne komunikacije, za naše povezivanje i još koješta) uistinu zvuči neozbiljno i samo umanjuje dosadašnje visoke ocjene retoričkih sposobnosti onoga ko to i tako govori. Štaviše, sigurna sam da takvi ni sami sebi ne vjeruju kad kažu da je «Pelješki most interes BiH i treba ga što prije graditi da rasteretimo naš Neum i da olakšamo dolazak turista u Neum te da osiguramo razvoj cijele BiH». Pa nije, ljudi moji, Neum u Kini pa da ne znamo kako se do njega definitivno ne dolazi Pelješkim mostom već preko Doljana, uz dugotrajan „kolonijalni“ zastoj ili preko Svitave, uz vožnju kozijim stazama. Zna se, naravno, zašto su nam putne komunikacije takve kakve jesu, ali bi bilo korisno saznati i koliko to turista sa Pelješca dolazi u Neum, jer oni iz pravca Dubrovnika i da dolaze, neće u Neum preko tog mosta kad im je tako dalje. I kako li bi se to izgradnjom Pelješkog mosta mogao „osigurati razvoj cijele BiH“? Ne velim da ne bi, ali bi valjalo to neukom narodu objasniti, da shvati prije nego što se obraduje. Kako god, za bezuvjetnu se izgradnju Pelješkog mosta zapravo najviše zalažu oni koji sebe nerijetko nazivaju i „hrvatskim građanima“ uprkos činjenici da su ne samo rođeni u BiH i ne samo bh. državljani sa stalnim mjestom boravka u BiH (pa bi valjda po definiciji trebali biti upravo „bh. građani“), već su još i nosioci vlasti sa funkcijama u


66

najvišim institucijama BiH. Pri tome, uzgred kazano, rizikuju da time budu shvaćeni prije kao dijaspora RH negoli kao jedan od tri ravnopravna tzv. konstitutivna naroda, na čemu i sami uvijek insistiraju zanemarujući činjenicu da to dvoje ni teoretski ne ide zajedno: ako si konstitutivan, ne možeš biti dijaspora, i obrnuto. No, kad je riječ o Pelješkom mostu, barem je za takve („naši, a tuđi“ - ovdje ne može obrnuto) jasno zašto su se o ovom slučaju bili „ućutali“ i zašto im nikakvo propitivanje o tome - nije „pasalo“. Zanimljivo je, međutim, da su u međuvremenu, uz pozive na „prijateljski“ dijalog, iz Hrvatske znale pljuštati i neobične „dobrosusjedske“ poruke. Jedna od njih datira od prije dvije godine. Uslijedila je nakon što je bivši „ministar prometa i veza BiH, Slavko Matanović uputio pismo hrvatskom ministru prometa Siniši Hajdašu Dončiću u kojem stoji da bi prije početka radova na mostu, dvije zemlje morale postići bilateralni sporazum o primjeni UN-ove konvencije o pravu mora i razgraničenja na moru“. Na to je bivši ministar Hajdaš Dončić „oštro upozorio bh. vlasti da ne ucjenjuju Hrvatsku “kazavši doslovce ovako: „Bosna i Hercegovina mora znati da mi držimo ključeve njene prometne povezanosti s Europom. Hrvatska se ne da ucjenjuvati i ukoliko BiH ne bude kooperativna, neće se graditi mostovi preko Save kod Svilaja i Stare Gradiške“. I kad mu ni to nije bilo dovoljno, onda je i dodatno „oštro poručio vlastima u Sarajevu: Ukoliko će nastaviti s ucjenama, Bosna i Hercegovina će u EU ići preko Drine i Srbije, a ne preko mostova na Savi“. Zaključak jasan: dogovarat ćemo se ako kooperativno i bespogovorno prihvatite da bude onako kako mi kažemo i kako nama paše. U suprotnom... PATRIA: O pelješkom ste mostu opširno govorili i u dva intervjuaobjavljena na portalu VIJESTI.BA (Čović u zalaganju za Pelješki most demantira čak i Plenkovića i Pelješki most: Hoće li Parlamentarna skupština BiH išta riješiti?) – šta se od tada dešavalo ili šta je novoga što prije niste znali ili niste kazali? VAJZOVIĆ: Rekla bih – svašta i ništa: pisma, deklaracije, izjave, komentari, već tri mjeseca uključena, uzbuđena i podijeljena javnost, a ishod još uvijek nepoznat. Šta će biti, čini se da zasad niko ne zna. Praktično, niko ni s kim usaglašen nije, pa (a) BiH kaže: nema jednostranih odluka, bez naše saglasnosti RH ne može i ne smije


67

graditi most; (b) RH kaže: mi naše prijatelje razumijemo, mi smo za dobrosusjedske odnose i dijalog, ali je gradnja mosta neupitna; (c) Evropska komisija kolebljiva - prvo: BiH se mora pitati i drago nam je da se ona slaže; onda: pare smo dali Hrvatskoj „na riječ“ (357 miliona eura); potom: nismo znali (?) da se BiH ne slaže, no teško da odluku možemo promijeniti. I sve to nezvanično, u usputnim izjavama po medijima, jer, koliko znam, niko iz BiH još uvijek nije zvanično ni taj kratak i jednostavan upit zvanično odaslao: na temelju čega je RH za evropska sredstva aplicirala (morala je neki „papir“ imati) i kako se desilo da Evropska komisija tolika sredstva odobri „na riječ“? PATRIA: Je li to sve ili ima još kakvih „zanimljivosti“ i nejasnoća? VAJZOVIĆ: I dalje je, naravno, dosta toga što, htjeli–ne htjeli, budi različite sumnje. Tako, primjerice, ni danas ne znamo da li su oni čuveni zaključci (u korist hrvatske strane) na Vijeću ministara uistinu usvojeni ili pak nisu. Riječ je o zaključcima koji su uz tendenciozni Izvještaj iz Ministarstva prometa i komunikacija BiH evidentno ciljano bili Vijeću ministara i zastupnicima podmetnuti, i to protivno službenim stavovima i interesima države, a ipak uz potpis aktuelnog ministra. Da ili ne, ni danas se ne zna jer, dok su neki iz HDZ-a negodovali što na Predstavničkom domu taj Izvještaj (informaciju zajedno sa zaključcima) nismo glasanjem čak ni „primali k znanju“, dotle imamo ministra Bevandu koji tvrdi da upravo ti zaključci na VM jesu usvojeni (pa bi time valjda trebali biti i važeći), ali i predsjedavajućeg Zvizdića koji od početka tvrdi da zaključci, osim jednoga (od njih pet), nisu usvojeni. Tvrdnje su suprotne, a niko nikoga ne demantira. Zato je teško i u šta (po)vjerovati, pa i u zaklinjanje da niko ništa potpisivao nije, jer i to nekako dođe kao: Nisam, Boga mi, ne pomakao se s mjesta! I onda zbilja tako bude: orilo – gorilo, niko se s mjesta ne miče – ni da šta uradi, niti da odstupi; ni da šta odgovori niti da za šta odgovara. PATRIA: Na čemu je sada ostalo - gdje je po Vašem mišljenju, nakon usvajanja deklaracija (one na Predstavničkom domu i one „dopunske“ na Domu naroda) i upućivanja pisama sa sviju strana, ostao problem ili nejasnoća, odnosno, gdje vidite rješenje?


68

VAJZOVIĆ: Teško je pouzdano detektovati i gdje je problem nastao i gdje je stao ili na čemu ostao. Izgleda da je svako svakog tolike godine dovodio u zabludu: Hrvatska nas (tvrdeći da je most njihovo unutarnje pitanje jer grade na svome teritoriju, da su nama važni samo gabariti, da dobijamo tzv. neškodljivi prolaz, da je sve dogovoreno prije deset godina, da su oni za taj dobrosusjedski dijalog), ali očito i BiH Hrvatsku (jedni bezrezervno gradnju mosta podržavali, drugi na to ćutali, treći kalkulisali ne bi li za most dobili makar ćupriju i sl.), pa onda posljedično i RH Evropsku komisiju (sporno pitanje bh. saglasnosti), ali i Evropska komisija nas (nisu navodno znali, nisu puno ni pitali, ali je sad gotov posao) i tako ukrug. U takvoj situaciji - i našoj, i hrvatskoj, pa i evropskoj (odobrena su „na neviđeno“ sredstva jednoj državi kršeći prava druge države, a niko ne bi „bio rad“ priznati vlastitu grešku ili površnost) – jedno ostaje sigurno: za BiH bi, za početak, veoma važno bilo saznati potpunu istinu. Pitanje je, između ostalog, i koji je od tri moguća scenarija realiziran – da li je (1) RH lažirala „papir“ o bh. saglasnosti, ili je (2) Evropska komisija Hrvatskoj „progledala kroz prste“ ili je (3) neko iz BiH zloupotrebom položaja (prećutno, potajno, kako god) ipak neku vrstu saglasnosti dao. Ako je ovo treće, jasno je da takav „papir“ ne može biti službeno validan jer ga mogu dati samo institucije BiH: Predsjedništvo ili Parlamentarna skupština. No, šta god da jest od to troje, od toga bi valjalo krenuti u iznalaženju rješenja, budućeg ponašanja i budućih odnosa, pa i ishoda ove „vremešne“ priče o jednome mostu. Zasad odgovore na postavljena pitanja nemamo i naprosto ih nije moguće dokučiti. Neko to očito krije „kao zmija noge“. Valjda zato u Vijeću ministara i nema volje da se jednostavno odašalje taj zvaničan upit objema stranama (i RH i EK), ali i da se debelo preispita da li je i Ko „naš“ u svemu tome „uzeo učešća“ ili barem svojim neznanjem i izjavama čitavoj ovoj konfuziji doprinio. PATRIA: Osim Pelješkog mosta, dobrosusjedski odnosi sa Hrvatskom su u posljednje vrijeme narušeni, uz ostalo i čuvenim izjavama predsjednice Grabar-Kitarović o Bosni i Hercegovini (sigurnosne prijetnje, leglo ekstremista, radikalizacija islama i tome slično). Koliko Pelješki most može biti s time uzročno-posljedično povezan?


69

VAJZOVIĆ: Ne vjerujem da jedno s drugim ima veze, a nezahvalno je i „na neviđeno“ nagađati šta se „iza brda valja“. Šta god da jest (da ima ili nema veze), važno je tragati za istinom, a dijalog je tome uvijek dobar recept. Potrebno je više iskrenih razgovora i dogovora. I ne oslanjati se uvijek na spoljne manifestacije kao na pouzdane simptome nekoga stanja – oni ponekad budu lažni, ponekad opet za različite pojave jednaki, pa nas mogu zavesti. Ne treba ih dakako ni ignorisati, iza simptoma se može kriti signal. Dobra je preventiva ako se na vrijeme prepozna da li, primjerice, neko ima problem sa očnim kapkom ili namigivanjem šalje poruku. Kako god, prema komšijama se treba ponašati dobrosusjedski. Dobro je oduprijeti se teorijama zavjere, ali ne biti ni naivan, hronično gluh i slijep, zaboravan ili glup. Teška su vremena, a jedno staro obavještajno-sigurnosno pravilo kaže: ništa nije onako kako izgleda - nit se ljudi uvijek smiju od radosti, niti su kad plaču nužno žalosni. 1

1 IZVOR; Novinska agencija Patria (2017) ZASTUPNICA DF-a U PREDSTAVNIČKOM DOMU PSBIH Prof. dr. Hanka Vajzović za NAP: Igre oko Pelješkog mosta su otkrile svu hipokriziju prema BiH, Objavljeno u kategoriji Intervju na 13.10.2017 11:17:42


70

Završna riječ organizatora AHMETA SEJDIĆA, potpredsjednika Kongresa Bošnjaka Svijeta

Uvaženi eksperti, poštovani zastupnici Parlamenta Bosne i Hercegovine, cijenjeni gosti, svi prisutni na ovom Simpozijumu iskreno vas selamim i pozdravljam, Odmah da naglasim da ja neću moći, niti imam kapacitet, niti smatram da mi je to uloga da iščitam sve današnje zaključke, niti ću se truditi da sve to uradim jer je to dosta složeniji posao. Želim reći da je u prethodnim izlaganjima eksperata i diskusijama na današnju temu „Odbranimo prava BiH kao pomorske države“ rečeno dovoljno da bi se moglo zaključiti da je neophodno potpuno poštivanje legalno stečenih prava, važećih zakona, međunarodnih konvencija kao i procedura za donošenje odluka kada su u pitanju granice države Bosne i Hercegovine na moru, ali i na kopnu. Složena i glomazna struktura vlasti Bosne i Hercegovine omogućava puno zapleta u odlučivanju i neefikasnosti. Ovo je jedan od tih zapleta. Isto tako obezbjeđuje i jasnu proceduru za odlučivanje po zakonima države Bosne i Hercegovine. Koalicija Odbranimo prava pomorske države Bosne i Hercegovine poručuje svima koji učestvuju u proceduri rješavanja problematike graničnih, pograničnih i ukupnih prava BiH da su obavezni štititi i braniti prava naše domovine, uz poštivanje zakonitosti i potpune legalne procedure. Uvažavajući sugestije eksperata koje su danas iznijeli u izlaganjima i diskusijama prisutnih zastupnika i ostalih učesnika, Koalicija će pripremiti brošuru u kojoj će biti sublimirana sva izlaganja, značajne poruke, argumenti i činjenice koje će poslati jasnu poruku o načinu rješavanja ovog aktuelnog pitanja mosta na Pelješcu, ali i svih drugih „peglanja granica Bosne i Hercegovine“ kako to u Beogradu ovih dana aktuelno nazivaju, pa i granica na Drini, i na Savi i Uni, i na svim ostalim pozicijama. Brošura će biti dostavljena svim relevantnim


71

institucijama i pojedincima tako da će moći da je koriste u dobronamjerne svrhe, kao i onima koji imaju drugačije razmišljanje, kako bi znali da postoji dovoljno jaka snaga da se suprotstavi ukidanju i ograničavanju prava BiH kao stabilne, nezavisne države. Otvorena pitanja linije razgraničenja Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom je od izuzetnog značaja za kontinuitet postojanja Bosne i Hercegovine u historijski zadanim granicama. Jasna razgraničenja svih nejasnih pozicija su prvi preduslov za bilo kakvo ozbiljno planiranje, pogotovo međunarodnih planova i projekata. Razgraničenje je obaveza obje države, prema Bečkoj konvenciji o sukcesiji država, od 28. 08. 1978. godine. Ono što je za planere i propagatore mosta na Pelješcu most, za nas istinske Bosance i Hercegovce taj most je zid, blokada. Jasno želimo poručiti da sve ovo što je u proceduri izostavljeno, a bez čega se ne gradi most koji spaja interese zemalja, daje jasnu sliku kako ga mi vidimo i šta je to u budućnosti za nas. Rješavanje razgraničenja bi, izlaskom na međunarodne vode bez nadzora hrvatskih graničnih službi, dalo Bosni i Hercegovini međunarodni pomorski značaj. Stoga pitanje koridora kao međunarodnog plovnog puta kroz hrvatske unutrašnje vode, treba da bude prioritet, a ostala pitanja koja se nadovezuju treba shvatiti kao sekundarna i rješavati ih nakon rješenja izlaza BiH u međunarodne vode. Na kraju, Koalicija Odbranimo prava pomorske države BiH će dosljedno zastupati interese i prava naše jedine domovine Bosne i Hercegovine i iskoristiće sve legalne metode i mogućnosti da spriječi nametanje nezakonitih i po sve građane BiH štetnih radnji.


72

Institucije BiH su dužne i obavezne odbraniti prava naše domovine kao pomorske zemlje i njen slobodni pristup međunarodnim vodama. Oni kojima Bosna i Hercegovina nije domovina, a uposleni su u institucijama BiH, trebaju i moraju poštovati njene interese i njena prava i zakone. Svaka aktivnost koju podrže ili sprovedu u interesu drugih država (susjeda) je protivustavno i nezakonito djelovanje i protiv onih koji to čine neophodno je pokrenuti postupke pred sudovima BiH. Želim reći da ćemo mi, u skoroj budućnosti, vjerovatno 24. ili 25. novembra imati okrugli sto na temu Odbrana prava i granica Bosne i Hercegovine u poziciji sa Srbijom. Prava se odnose na pogranični pojas oko rijeke Drine, i to je pitanje koje je takođe jako aktuelno, ali se u medijima samo djelomično obrađuje kao pitanje, i nosi sa sobom velike težine i velike površine države Bosne i Hercegovine. Ne zanemarujući nimalo značaj našeg izlaska na more, želim reći da je Drina zbog svog značaja historijski bila česti interes, ali i krvava granica Bosne i Hercegovine. Stoga, svima vama koji ste ovde prisutni najavljujemo ovaj događaj. Još jednom upućujem iskrenu zahvalnost za veliku pažnju, za vaše uloženo vrijeme i doprinos koji ste time dali da ovaj Simpozij bude uspiješan. Naročito se zahvaljujem našim uvaženim ekspertima. Hvala vam i vidimo se ako Bog da na sljedećoj sesiji!


U cilju sveopceg razvoja i napretka Bosnjaka na globalnom nivou, jacanju nacionalne svijesti, boljeg povezivanja i komunikacije bosnjackih organizacija i institucija sa odgovarajucim institucijama Bosne i Hercegovine, radi pro�iliranja, promoviranja i zastite prava i interesa prognanih i raseljenih Bosnjaka, te u cilju jacanja polozaja Bosnjaka u drzavama u kojima su oni autohtoni/ili manjinski narod, na Osnivackoj Skupstini 2011. godine u Sarajevu osnovan je Kongres Bosnjaka svijeta.

Kongres Bosnjaka svijeta je nepro�itna, nevladina, nestranacka i autonomna organizacija Bosnjaka nastanjenih u Bosni i Hercegovini i sirom svijeta. Prioritetan zadatak Kongresa Bosnjaka svijeta je da u saradnji sa drugim relevantnim bosnjackim organizacijama i institucijama promovira, razvija i unaprijeđuje sve temeljne vrijednosti i posebnosti bosnjackog nacionalnog bica, stiti interese i prava svih Bosnjaka, te pomaze u zastiti interesa cjelovite, jedinstvene, suverene, demokratske i međunarodno priznate drzave Bosne i Hercegovine.

SIMPOZIJ


SIMPOZIJ


Documents

SIMPOZIJ ODBRANIMO PRAVA BIH KAO POMORSKE DRŽAVE