sinonimija_ homonimija_polisemija

8/18/2019 sinonimija_ homonimija_polisemija

1/4

SINONIMIJA

• leksikologija ne izučava leksik samo kao inventar leksičkih jedinica nego i kao skup

odnosa među tim jedinicama

• zadatak-utvrditi sustavne odnose u leksiku

• osnovna leksička jedinica – riječ• riječi su na osnovi svojih semantičkih obilježja vezane strukturnim odnosima-

paradigmatskima i sintagmatskima

o leksička paradigmatika – strukturni semantički odnosi u kojima se riječi kao jedinice nominativnoga sustava suprotstavljaju po svom leksičkom značenju

o sintagmatski odnosi – očitiju se u funkcioniranju riječi u postavio paradigmatski odnosi su najbolji pokazatelj sustavnosti u jeziku, iako se

osnivaju na oprekama

• promatraju se u pojavi sinonimije i antonimije (u sinonimiji-opreka na liniji

semantičke sličnosti, u antonimiji-po semantičkom kontrastu)

• u prirodnim jezicima postoji semantička patologija – vie imena za jedno značenje iobratno (kada jednom imenu pridružujemo vie značenja) – sinonimija i homonimija

• sinonimni odnosi – osnivaju se na opreci min! " leks! jedinica, koje čine sinonimni par,

ili vie njih (sinonimni niz#leks! mikrosustav)

• sinkronijski gledano-sinonimni niz je otvoren$ jedna riječ je sredinja, stilski

neutralna, s najve%im opsegom značenja (rus! lingvisti-dominanta)

o npr! sinonimni niz& umrijeti, odapeti, otegnuti, preminuti, izdahnuti; teći,

žuboriti, brboriti

• gramatička i leksička sinonimija o otvara se pitanje lučenja varijanata od sinonima i pitanje granica sinonimije

o 'hman (*+!) – granice leks! sinonimije prolaze kroz tvorbene pojave, a se

riječi s istim korijenom, koje imaju isto značenje, nalaze u granicama

sinonimije

o varijante jedne riječi – oblici fonolokoga i morfolokoga variranja riječi, a

sinonimi oblici tvorbenoga variranja riječi

o tj! – riječi konsonant, konzonant i kosti, košću ( jd!) varijanteo riječi čitalac i čitatelj sinonimio osim toga, varijante se tiču norme, a sinonimi izbora, odnosno stila

• uvjetom sinonimičnosti riječi jest njihovo semantičko podudaranje i mogu%nost

upotrebe jedne riječi (sinonima) umjesto druge

• apsolutni ili pravi sinonimi – riječi koje se podudaraju i po značenju i po upotrebi• čista sinonimija – llmann – .luksuz za jezik/$ za njega čisti sinonimi imaju istu

priop%ajnu i emotivnu vrijednost

• apsolutni sinonimi ustvari su leksičke dublete$ u rječnicima imaju podudarnu desnu

stranu, tj! prevode se u isti izraz semantičkoga metajezika

• jezik se .brani/ od te semantičke patoloke pojave diferencijacijom u značenju (tok,tijek: Rijeka ima brz tijek i dubok tok; saobraćaj, promet: Rijeka (grad) ima slab

saobraćaj (željeznički i cestovni) i veoma velik promet (roba)

• stvaraju se stilističke, semantičke, konotativne ili kolokacijske razlike

•

distribucijskom metodom mogu se utvrditi te razlike i ovisnost sinonima o kontekstu• neslaganja oko istoznačnosti sinonima


2/4

• sinonimi su riječi .s jednakim stvarnim značenjem, koje služi za označavanje istih

pojmova/, a to znači da je sinonimnom paru ili nizu zajednički pojam koji označuju$

no, teko bi se moglo dokazati da su neki sinonimi istovjetni po ukupnosti svoga

značenja i po upotrebi

• sinonimi svoje značenje dobivaju u kontekstu – kako se uvijek bira jedan, oni su ve%

po tome različiti$ izbor jednoga i neizbor drugoga ima konotativnu vrijednost, pa

prema tomu potpune istovjetnosti ne može biti

• sinonimija je u uskoj vezi s polisemijom

• vieznačne riječi najče%e ne ulaze u sinonimne odnose u ukupnosti svoga značenja,

nego samo odvojenim značenjem

• opseg značenja djelomično im se poklapa – inkluzija i intersekcija

• riječi su sinonimične samo u onoliko semova u koliko se podudaraju (jedna te ista

riječ može ulaziti u razl! sinonimne nizove

• llmann-osnovna metoda utvrđivanja sinonimičnosti nekih riječi – metoda

supstitucije• supstitucija je ograničena leksičkim i sintaktičkim mogu%nostima spajanja riječi

• uz pojavu sinonimije spominju se i razlike na planu sadržaja kao nijanse značenja

• razlike koje se javljaju u različitosti upotrebe• iz toga izlazi da su sinonimi riječi koje su u opreci samo po takvim semantičkim

obilježjima koja u određenim pozicijama postaju nebitna, tj! opreka se riječi

neutralizira

• može se usporediti s alofonima u fonologiji

• kao to su alofoni uvjetovani okolicom, i nijanse značenja uvjetovane su okruženjem

riječi, ali ni alofoni ni nijanse značenja ne utječu na promjenu značenja

• alosemovi• zaključci& 0iječi su u leksičkom sustavu vezane paradigmatskim i sintagmatskim

odnosima! 1aradigmatski se odnosi očituju, među ostalim, u pojavi sinonimije!

1roučavanje sinonimije jest mnogoaspektno! 0iječi mogu biti sinonimične u cijelom

opsegu svoga značenja ilis amo u jednom dijelu, to je najče%e! 2inonimi su riječi

različita izraza, a istoga sadržaja, pa se zato prevode u isti izraz semantičkoga

metajezika! 2inonimi se razlikuju po takvim semantičkim obilježjima koja se u

određenim pozicijama neutraliziraju! 3a obilježja nisu semantički distinktivna, nego su

leksičko-semantičke varijante – alosemovi!


3/4

RAZRANI!A"ANJ# $OMONIMIJ# I %O&IS#MIJ#'leksikolo(ki i leksikografski pro)lem*

• leksička semantika povezuje jezik i nejezik – teko je na%i objektivne metode u

istraživanju, utvrditi postojanje i funkcioniranje semantičkog sustava

• jez! pojave homonimije, polisemije ili sinonimije nisu jez! anomalije, nego su

rezultat povijesnog razvoja jezika

• takve pojave nastale su jez! evolucijom

• riječ kao aktualni jezični znak, tj! kao jedinica govora, odnosno kao jedinica

rječnika

• leksem kao virtualni jezični znak, kao jedinica leksičkog sustava, kojoj je

sadržaj semem, a izraz leks

• paradigmatske varijante na planu izraza su aloleksi

• sememi se razbijaju na semove – najmanje značenjske jednostrane

nesamostalne jedinice koje se realiziraju samo unutar semema$ u lingv! često

nazivani semantičkim obliježjima

• u govoru polisemija ne postoji jer se aktualizira samo jedno od značenja (jedan

semem) vieznačne riječi

• kod sinonima u kontekstu se ostvaruju semantičke razlike među sinonimima

(konotativne, stilističke, kolokacijske)$ ne realiziraju se samostalno, nego kao

alosemovi unutar realizacije semema

• sinonimija je pojava kada vie jez! znakova upu%uje na isti referent, a

homonimija kada vie jez! znakova upu%uje na različite referente

• odnos sinonimije i homonimije nije semioloke prirode, ogleda se samo na

razini konteksta& sinonimi su uvijek zamjenljivi, a homonimi su međusobnoisključivi

• homonimi su u potpunoj ovisnosti o kontekstu $ izravno je proporcionalna s

konteksom

• razgraničavanje polisemije i homnimije – problematika (nema jednistvenog

miljenja to su homonimi)

• u hrvatskom jeziku svi su homonimi ujedno i homografi, ali svi homografi nisu

homonimi444

• često se izjednačuje i s homofonijom, ali svaka homofonija nije homonimija

• homoforme (kosti, kosti, kosti...), homomorfemi (uma – konja, ume – konje,

ku%ica – ku%etina), sinkretizam (56), konverzija (dobro adj! – dobro adv! –dobro s!), metonimija (5rava, drava, .5rava/), itd!

• homonimija#leksička pojava u kojoj dva ili vie leksema, koji pripadaju istom

leksičko-gramatičkom razredu, a različitim leksičko-semantičkim razredima,

imaju sve jednake lekse i ni jedan integralni sem

• homonimi mogu biti istoga porijekla, pripadaju istom gramatčkom razredu

• polisemija#složenost semantičke strukture jednog leksema

• dijakronijski gledano ona nastaje semantičkom derivacijom od prvog značenja,

odnosno metaforičkim i metonimijskim prijenosom značenja$ veoma je

rairena

• pridonosi jezičnoj ekonomiji i obično ne stvara smetnje u jezičnoj

komunikaciji$ najvie smeta pri prevođenju


4/4

• kontekst određuje značenje, a kako je broj konteksta otvoren, tako je i broj

značenja vieznačne riječi otvoren (to je riječ starija i to joj je ve%a upotrebna

frekvencija, to je ve%a mogu%nost proirivanja značenja)

• značenjska jedinica#polisemem (vieznačnica) – sastoji se od dva ili vie

semama, koji su u semantičkoj intersekciji

• osim distinktivnih semova svi sememi sadrže najmanje jedan integralni sem

• samo članovi istoga leksičko-gramatičkoga razreda mogu biti homonimi jer su

samo istovrsne jedinice vezane paradigmatskim odnosima$ gledano

dijakronijski, dva su puta nastanka homonima&

o fonoloka slučajnost

o raspad polisemije

• fonoloka podudarnost u jednom jeziku može nastati kao rezultat neutralizacije

na planu izraza u fonolokim i morfolokim procesima, a može se dogoditi

među&

o idioglotemima (ključ m! mlaz kakve teku%ine, vrutak$ ključ m! naprava

za otvaranje i zatvaranje)

o idioglotemima i aloglotemima (griz m! ujed, griz m! krupica)

o aloglotemima

iz jednog jezika (kao homonimi u tom jeziku) – banket m!

svečani objed, banket m! voj! stepenik

iz raznih jezika – doza f! određena mjera nečega, doza f! kutija

za bombone

• homonimi nastali na taj način nisu leksikografski problem, teko%e se javljaju

onda kada homonimi nastaju raspadom polisemije jer je u dijakronijskom

presjeku teko odrediti točnu granicu kada se polisemija raspala i kada jezavren proces homonimizacije

• depolisemizacija nastaje zbog divergentnoga semantičkoga razvoja

• s vremenom se kidaju asocijativne veze među sememima i svi semovi postaju

distinktivni

• razlozi za raspad polisemije su viestruki, a često mogu biti i izvan jezika

• ako jedna ista riječ obuhva%a dva sadržaja među kojima ima odnosa, onda je u

pitanju polisemija, tj! u pitanju je jedna riječ s dva značenja (7jelmslev)

•

Documents

sinonimija_ homonimija_polisemija