Sintetska tabela (Fitocenološka tabela)

Unosom u podataka u fitocenološku tabelu urađen je samo dio koji se odnosi na fitocenološki snimak koji se radi na terenu. U kancelariji slijedi izrada sintetske tabele koja se odvija u više faza.

Br. plohe: 23 Br. snimka: 2 Datum:12.05 2008.

Lokalitet: G.J. Igman odjel 23 odsjek a X:6493341 Y:435556

Geol. podloga: Krečnjqak Tip tla: Serija krečnjačkih zemljišta pH(A):6,5

Sklop

O P Ekspozicija: N

N 2 Inklinacija: 23

E 7 Nadmorska visina: 1458

S 8Ukupna pokrovnost: 85

W 1

Red. br.

Vrsta A AA B C

1. Fagus sylvatica 4.5 2.3 1.2

2. Abies alba 2.3 3.4 +.2 1.1

3. Festuca sylvatica 4..5

4. Cardamine bulbifera 1..2

5. Athirium filix femina 2.3

6. Dryopteris filix femina 1.3

7. Cardamine enneaphyllos 1.2

8. .

9. .

10. .

11. .

12. .

Fitocenološki snimak

Faze razrade sintetske tabele su sljedeće:

1 faza: Unos sirovog terenskog materijala (fitocenoloških snimaka) u jednu tabelu. (Pri samom unosu mogu se sistematski unositi podaci ili nastojati prema vlastitioj procjeni sa terena pratiti osnovni elološki faktor koji uslovljava ustrojstvo zajednice: npr od vlažnog ka suhom ili od kiselog ka bazičnom i sl.)

2 faza: U ovoj fazi se pravi novi redoslijed horizontalnih kolona tj. grupišu se vrste po stepenu prisutnosti. Što znači da vrste sa najvećim stepenom prisutnosti zauzimaju prva mjeste po pojedinim spratovima.

- step. prisutnosti V – vrsta je prisutna u 81-100% snimaka (svojstvene)

- step. prisutnosti IV – vrsta je prisutna u 61-80% snimaka (svojstvene)

- step. prisutnosti III – vrsta je prisutna u 41-60% snimaka (sklone)

- step. prisutnosti II – vrsta je prisutna u 21-40% snimaka (neodređene)

- step. prisutnosti I – vrsta je prisutna u 01-20% snimaka (tuđe)

3 faza: U ovoj fazi se vodi računa o grupisanju sličnih fitocenoloških snimaka. Pri tome će se poredati snimci koji sliče jedan pored drugoga. Na ovaj način mogu se izdiferencirati različiti sintaksoni.

Kartiranje šumske vegtacije

Izrada vegetacijskih karata staro je koliko i samo istraživanje vegetacije.

Def.: Kartiranje vegetacije predstavlja grafičko predstavljanje u dvije dimenzije sastojina ili mozaika biljnih zajednica ili staništa datoga područja. Pri ovome moramo paziti da pojam direktnog kartiranja vegetacije (na terenu) odvojimo od kartiranja potecijalne vegetacije. Biljnu zajednicu ne možemo zamisliti bez prostora koju ona zauzima. Konsekvektno, biljna zajednica je i geografski fenomen sa prostorno karakteristikom.

Ciljevi kartiranja su (Mueller-Dombois & Ellenberg 2002):

1. Okvir za istraživanja

2. Za lociranje snimaka ili staništa

a) b) c)

d) e) f)

a) Fitocenološki snimci

b) Sirovi podaci (neuređena tabela) Faza I

c) Tabela stepena prisutnosti Faza II

d) Uređena tabela Faza III

e) Ključ za kartiranje

f) Vegetacijska karta

3. Kao pomoć u klasifikaciji vegetacije

4. Da pruži detaljne podatke o prostornoj strukturi vegetacije

5. Za istraživanje sukcesija

6. Da pokaže geografsku distribuciju specifične vegetacije

7. Kao pomoć kod poveremenih analitičkih istraživanja biljnih zajednica

8. Za primjenjenu upotrebu

Razmjere karata su (Mueller-Dombois & Ellenberg 2002):

1. Karte sitne razmjere npr.: 1 : 1. 000.000 i veće ( pokazuje globalne pregelede vegetacije – npr. Svijeta, kontinenata i sl...)

2. Karte srednje razmjere: 1: 1.000.000 – 1: 100.000 ( pokazuje regionalne pregelede vegetacije – npr. pojedine države)

3. Karte krupne razmjere: 1 : 100.000 – 1 : 10.000 (lokalne opće fitocenološke karte određenih regiona)

4. Detaljne karte veoma krupne razmjere: 1 : 1000 – 1 : 5000 ( ove karte se rade za specijalne namjene npr. rezervate prirode i sl.)

5. Šematske karte 1 : 10 (kod kartiranja detalja npr.: za bilježenje stanišne strukture i položaja vrsta kod permantentnih ploha).

Po svojoj sadržini vegetacijske karte mog da prikazuju:

-Aktuelnu realnu vegetaciju (stvarno stanje vegetacije)

-Potencijalnu vegetaciju (ukoliko bi na duže vrijeme prestalo antropogeno djelovanje)

- Iskonsku vegetaciju – pravegetacija (kod sinhronoloških istraživanja- vrlo rijetko)

Pomoćni alat za kartiranje vegetacije su

-Topografske karte ( različitih razmjera)

- Različite tematske karte (geološke, pedološke, hidrološke,...)

-Aerofoto snimci (B/W, infracrveni, kolor)

-Satelitski snimci

Kod simboliziranja vegetacije na karatma koriste se različite boje npr.:

Vema suho ( ili toplo)

Suho (ili umjereno toplo)

Umjereno suho/vlažno (srednje toplo/hladno)

Mokro (ili hladno)

Primjer Kombinacije boja

- šara

SISTEMATIKA BILJNIH ZAJEDNICA

(SINTAKSONOMIJA)

Na Međunarodnom botaničkom kongresu u Bruxellesu je 1910 definirana osnovna fitocenološka jedinica – asocijacija.

I -Međunarodni kodeks fitocenološke nomenklature 1976

II -Međunarodni kodeks fitocenološke nomenklature 1986

III -Međunarodni kodeks fitocenološke nomenklature 2000

Predstavlja sažetak florno socioloških kriterija na osnovu kojih je definrana svaka jedinica (sintaxa) i postavljena je u fitocenološki sistem.

Pojedina pravila u Kodeksu su:

-Osnovna jedinica u fitocenologiji je asocoijacija. Više jedinice su: vegetacijski skup, razred, red i sveza-Međujedinice su: podrazred, podred, podsveza, subasocijacija i facijes.

-Nazivi zajednica se prave od naziva dviju vrsta, pri čemu je na drugom mjestu naziv dominantne vrste drveća.

-Ne vrijede nazivi zajednica koji imaju geogrefski, ekološki ii fizionomski atribut npr.: illyricum, montanum, calcicolum...)

-Prema načelu prioriteta gdje god je moguće ostaje najstariji autor i godina opisa zajednice

Sistematske jedinice

Asocijacija: Osnovna vegetacijcijska jedinica koja se odlikuje karakterističnim i diferencijalnim vrstama, određenog je florističkog sastava, stanišnih uvjeta i slične je fizionomije. Nastavak za asocijaciju je - etum, npr: Carpino betuli – Quercetum roboris, Carici pilosae – Fegetum,...

Subasocijacija: Nema karakteristične ali ima diferencijalne vrste. Odvaja jedan dio sastojine od drugog. Nastavak je – etosum, npr.: Fraxino orni- Quercetum ilicis myrtetosum, Carpinetum orientalis punicetosum,...

Facijes: Najniža sistematska jedinica. Definira ga obilno pojavljivanje jedne ili više vrsta unutar asocijacije ili subasocijacije na jednom lokalitetu. Nastavak je - osum, npr.: Fraxino orni- Quercetum ilicis pinosum dalmaticae,...

Sveza: Sistematska jedinica koja ujedinjuje dvije ili više asocijacija koje se ističu po karakterističnim vrstama i koje upućuju na određene životne prilike. Nastavak je - ion, npr.: Carpinion betuli, Luzulo – Fagion,...

Red: Sistematska jedinica u kojoj se ujednjuju srodne sveze ta temelju flornih i drugih sličnosti. Nastavak je - etalia, npr.: Quercetalia pubescentis, Vaccinio-Piceetalia,..

Razred: Sistematska jedinica u kojoj se ujedinjuju redovi koji se odlikuju posebnim zajedničkim važnim vrstama. Nastavak je – etea, npr.: Querco-Fagetea, Vaccinio-Piceetea,...

Vegetacijski skup: Najviša sintaksonomska kategorija, nastavak: ea, npr.: Qureco-Fagea

Međujedinice: Podsveza – nastavak : enion, npr.: Lonicero caprifoliae – Carpinenion betuli,..

Podred – nastavak: enalia; Podrazred – nastavak: enea.

Grafički prikaz sistematskih kategorija