Upload
luka-pejic
View
969
Download
15
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Ovo je skripta pripremljena za ispit iz kolegija Kelti, kod prof. dr. sc. Jasne Šimić s Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Citation preview
KELTI
Posljednja civilizacija prapovijesne Europe
Tko su Kelti?
• Indoeuropska populacija sastavljena od velikog broja srodnih plemena.
• Pripadaju najvećim i najznačajnijim narodima europske povijesti.
• Stoljećima prije Rimljana osvojili su gotovo sav tada poznati svijet
• Njihovo porijeklo nije potpuno objašnjeno
Kako znamo?
Dokumentarni izvori
Sav pisani materijal što se odnosi na Kelte:
• natpisi na novcima
• natpisi na kamenim spomenicima
• svi ostali keltski natpisi
• tekstovi antičkih pisaca
Lingvistički izvori
Tekstovi na keltskim jezicima – direktni izvori:
• kalendari
• dokumenti
• svi ostali tekstovi
Toponimi s keltskim imenima i suvremeni keltski jezici – indirektni izvori
Arheološki izvori (nalazi)
• predmeti svakodnevne uporabe
• predmeti posebne namjene
1
• ostaci kuća za stanovanje
• ostaci objekata posebne namjene, npr. svetišta
• grobovi i ostali ljudski ostaci
• ostaci hrane (kosti, biljke)
• skulpture – direktne i indirektne
Porijeklo Kelta
• Razvitak keltske populacije otpočinje u vrijeme starijeg željeznog doba, u okviru
kulture Hallstatt.
• Tako je nazvana prema nalazištu u gornjoj Austriji, gdje je krajem 19. st. prvi puta
istraživana velika nekropola
• Nekropola je sadržavala više od 4 000 grobova, u vremenskom rasponu između 8. i 4.
stoljeća pr. Kr.
• Ekonomski temelj razvitku halštatske kulture bogati su rudnici soli. Rodovski i
plemenski prvaci imali su monopol nad trgovinom solju, što im je omogućivalo
ekonomski napredak.
• Iz 6. st. pr. Kr. (starije željezno doba) potječe velik broj tzv. kneževskih grobova,
ukopa rodovskih i plemenskih prvaka, s izuzetno bogatim grobnim prilozima.
• Mnogi od bogatih grobnih priloga svjedoče o intenzivnim trgovačkim vezama
ranokeltske aristokracije s klasičnim Mediteranom, osobito grčkom kolonijom
Massaliom (Marseilles).
• Takvi su grobovi npr. u Vixu (Francuska), Klein Aspergleu i Rheinheimu (Njemačka).
• Osim što sadrže skupocjene predmete, označavaju pojavu najranijeg stila keltske
umjetnosti.
• Obrazovanje tih zajednica temeljilo se na napretku proizvodnje, naročito napretku
metalurgije željeza.
Početak kulture L à Tene
Od 5. st. pr. Kr. u području od istočne Francuske do Češke, razvija se nova keltska kultura.
Prema nalazištu Là Tene u Švicarskoj, nazvana je latenskom kulturom. Obuhvaća vrijeme
mlađeg željeznog doba.
Pravci migracija
U 5. st. pr. Kr. Kelti otpočinju s migracijama,
2
Najprije su osvojili Galiju i sjevernu Italiju.
Zatim Panoniju,Iberski poluotok i Britaniju.
Nastanili su se i u središnjem dijelu Male Azije.
Na kraju su se proširili na Škotsku, zapadnu Britaniju, Irsku i Bretanju.
Povijesne natuknice
• Ubrzo poslije 400. g. pr. Kr., Kelti osvajaju sjevernu Italiju, a 390. g. opsjeli su Rim.
• Rimljani ih nazivaju Gali ili Celtae.
• Do kraja 4. st. pr. Kr. naselili su čitavu Panoniju, odakle povremeno napadaju Grčku i
Makedoniju.
• 279. godine poduzet pohod na Delfe. Poraženi, Kelti se vraćaju u Panoniju gdje
nastaje mješovita populacija Skordisci.
• Dio Kelta migrira u središnju Malu Aziju gdje osnivaju državu Galatiju, odakle
napadaju susjedne narode.
• Grci ih nazivaju Keltoi ili Galatae
• U 3. stoljeću pr. Kr. keltski svijet činio je mozaik autonomnih plemena i zajednica na
prostoru od Irske do Mađarske, s nekoliko izoliranih ‘džepova’ i djelomice keltskih
populacija od Portugala do Turske.
• U drugoj polovini 3. i u 2. stoljeću, Kelti ratuju s Germanima, a tijekom 2. stoljeća
Rimljani otpočinju s osvajanjem keltskog svijeta.
• Najprije je osvojena sjeverna Italija (Cisalpinska Galija), zatim dijelovi Španjolske
(Iberia), a u drugoj polovini 2. st. i južna Francuska (Galia Narbonensis).
Keltske zemlje
• Galija: Francuska, Belgija, sjeverozapadna Italija
• Iberija: Pirinejski poluotok, osim sredozemnog dijela
• Britanija
• Irska
KELTI U PANONIJI
• Sredinom 4. st. pr. Kr. Kelti se kreću prema jugoistoku, niz Dunav.
• Susret s Aleksandrom Makedonskim 335. godine.
• Nakon 323. g. naseljavanje Panonije se intenzivira.
3
• Potkraj 4. st. Panonija je bila zauzeta.
Skordisci
• Nakon poraza kod Delfa, dio Kelta povlači se prema sjeveru; jedan dio odlazi u malu
Aziju – Galatija. (Tit Livije, Justin). Druga skupina odlazi u južnu Trakiju –
kraljevstvo Tyllis (Polibije i Pompej Trog), osnovano oko 277. g., potrajalo do kraja 2.
st. pr. Kr.
• Najveći dio Kelta, pod vodstvom Bathanata, vraća se u Panoniju (Diodor, Justin,
Strabon).
• Zapadno od Velike Morave – Veliki Skordisci, istočno od V. Morave – Mali
Skordisci.
• Mješovita keltsko-panonska populacija, s keltskom političkom dominacijom i
keltskom materijalnom kulturom.
• Zapadno od Skordiska obitavaju Taurisci, a sjeverno Boji.
• Veliki Skordisci su zauzimali prostor Slavonije sve do središnjeg Međuriječja,
Baranju, bosansku Posavinu, zapadnu Vojvodinu, sjeverno Podrinje, donje
Pomoravlje.
• Mali Skordisci obitavali su u istočnom dijelu Vojvodine i sjeverne Srbije; na istok
dopirali do u Rumunjsku – graničili s Tribalima i Mezijcima.
• Sukobi s Rimljanima otpočeli su oko polovine 2. st., intenzivirali se u drugoj pol. 2.
stoljeća.
• 84. godine Skordisci zajedno s Mezijcima i Dardancima opljačkali Delfe.
• 85. g. poraženi u bitci s Rimljanima i potjerani sjeverno od Dunava.
• Nakon toga Mali Skordisci potpuno su vojno oslabili.
• 60-ih god. 1. st. ojačava Dačka kraljevina, pod Boirebistom.
• U sjevernoj Panoniji u savezu sa Skordiscima, porazio je Boje i Tauriske, a zatim i
njih.
• Nakon Boirebistine smrti dačka moć slabi i Kelti se oslobađaju.
• Kelti oslabljeni ratovima – jačaju pokoreni Panoni.
• Krajem 1. st. pr. Kr. Rimljani pokorili Kelte u Panoniji.
• Zadržali samoupravu samo u zajednici Civitas Scordiscorum u dijelu Srijema, do kraja
1. ili početka 2. stoljeća (Dio Kasije).
4
Život Kelta
Kako su izgledali?
Vrlo su visokog rasta, s izraženim mišićima ispod čiste, svijetle kože. Kosa im je
svijetla ali ne prirodno već umjetno – izbjeljuju je perući je u vapnu i češljaju je od
čela unatrag. Izgledaju kao šumski demoni, s kosom gustom i čupavom, poput konjske
grive. Neki su glatko obrijani, no neki – osobito oni visokog položaja – briju obraze ali
ostavljaju brkove koji im potpuno prekrivaju usta.”
Većina stanovnika unutrašnjosti (Britanije) ne uzgaja žito, već žive od mlijeka i mesa,
a obučeni su u životinjsku kožu.
Doista, svi Briti se bojaju vrbovnikom, od kojega se se proizvodi plava boja, pa stoga
u bitkama izgledaju još strašnije. Kosu nose dugačku i briju čitavo tijelo, osim glave i
gornje usnice.
Julije Caesar
Plava boja dobivala se od lišća biljke vrbovnik
Žene
Galske žene nisu nalik na muškarce samo svojim velikim rastom, već su im jednake i
po hrabrosti. Diodorus Siculus
Grci i Rimljani su se divili njihovoj ljepoti, plodnosti i junaštvu.
Boadicea, kraljica Senona, najslavnija keltska ratnica.
Odjeća
Uobičajena ženska odjeća – haljina (peplos), od dvaju pravokutnih komada tkanine,
spojenih na bokovima, a na ramenima pričvršćenih fibulama.
Također i suknja s kratkim ili dugim ogrtačem
Odjeća se izrađivala od vune i lana, a u iznimnim slučajevima i od skupe uvozne svile.
Kelti su voljeli boje i karirane uzorke
U ‘svakodnevnu opremu’ spadao je različit nakit
5
Kako su stanovali? Farme i sela
- Kuće kružnog (u Britaniji i Irskoj) i pravokutnog tlocrta (u kontinentalnoj Europi).
- Kuće su građene od drveta i pletera, omazane glinom, ili u kombinaciji kamena i drveta,
djelomično omazane glinom.
- Krov je bio stožast kod okruglih, a dvo- ili jednoslivan kod pravokutnih kuća. Prekriven
trskom ili granjem
- U blizini kuća imali su duboke jame – ostave, proširene pri dnu, u kojima su čuvali
pokvarljive namirnice ili žitarice.
U čemu su kuhali i iz čega su jeli
- Keltsko posuđe uglavnom je rađeno na brzorotirajućem lončarskom kolu.
- To je omogućilo serijsku proizvodnju kvalitetno ujednačenih proizvoda à trgovina
- Neke posude su ukrašene ili su neobičnih oblika
- Kelti su izmislili bačvu.
- U bačvama su držali pivo načinjeno od ječma.
Utvrde i oppida
- Utvrde nastaju na lako obranjivim ili teško pristupačnim položajima. Utvrđene su zidanim ili
zemljanim bedemima s palisadama.
- Oppida se pojavljuju u 1. st. pr. Kr. To su utvrđena naselja, regionalna proizvodna,
trgovačka,, politička, vjerska i kulturna središta. Najčešće su utvrđena.
- Oppidum Numantia na Iberskom poluotoku i plan naselja Goldberg, Njemačka
- Rimljani su keltski način zidanja nazivali murus gallicus (galski zid).
- Maiden Castle u Dorsetu, Britanija, primjer je keltske utvrde.
Broch. Što je to?
Nalaze se samo u Škotskoj.
Naziv dolazi od staronordijske riječi borg, što znači ‘utvrda’.
Ne zna se njihova točna namjena
Moguće je obrambena
Privreda
- Temelj privrede bili su zemljoradnja i stočarstvo.
- Većina Kelta živjela je ruralnim načinom života; često na izdvojenim imanjima – farmama.
6
U čitavom području proizvodi se žito u velikim količinama i proso i orasi i sve vrste stoke. I
nema neobrađenih dijelova, osim tamo gdje to nije moguće zbog močvara i šuma. Ti su
dijelovi i gusto naseljeni – više zbog veličine populacije nego zbog ljudske djelatnosti; jer
žene ne samo da rađaju, one su i dobre njegovateljice, dok muškarci više vole ratovati nego
obrađivati zemlju.
Strabon, O Galima
Stočarstvo
Uzgajali su najviše goveda, ovce i svinje – sve se vrlo razlikuju od današnjih pasmina.
Svinje su ličile divljim svinjama, a ovce su više nalikovale kozama.
Keltska kratkoroga goveda danas su izumrla.
Najsličnija negdašnjim keltskim govedima jest suvremena pasmina Dexter.
U mlađem željeznom dobu domaće životinje (konji, goveda, svinje, ovce) bile su
općenito puno manje nego suvremene.
Konji su bili visoki oko 125 cm, a goveda oko 110 cm.
Soay pasmina ovaca, uzgojena na otocima St. Kilda, zapadno od Škotske, identična je
keltskim ovcama.
Vuna im je kratka, gruba i najčešće tamna, a bile su neobično pametne i hrabre –
napadale su čak i ovčarske pse!
Ovce su uzgajane zbog vune i mlijeka više nego radi mesa.
Posebno uzgojena pasmina goveda služila je za poljoprivredne radove i vuču teških
tereta.
Konji
Konji su imali osobitu ulogu u životu Kelta.
Prvi su prapovijesni narod kojima konji nisu služili kao hrana.
Konje su često pokapali u posebnim grobljima.
Značaj i štovanje što su konji uživali kod Kelta, izraženo je i njihovim čestim
prikazivanjem na novcu, nadgrobnim kamenima, nakitu i posudama.
Konji su služili za vuču lakših tereta, a u ratu su vukli dvokolice.
Orma je tada bila drugačija; nije dozvoljavala konju da upotrijebi svu snagu.
Cezar je zapisao kako Gali uživaju trgujući konjima i plaćaju za njih ogromnu cijenu.
Kelti su izmislili sedlo
7
Voljeli su svinjetinu, svježu i usoljenu.
Izvozili su velike količine usoljenog mesa u Rim i druge krajeve Italije
I svinje su imale važnu ulogu u keltskom životu!
Kelti su imali puno pasmina pasa – od sasvim malih (ljubimci) do golemih lovačkih
pasa
Često su ih ubijali radi krzna, na kojima su se voljeli odmarati
Nakon što su Skiti donijeli kokoši u Europu, Kelti su ih raširili posvuda.
Rimljani su iz Galije uvozili guske što su ih uzgajali Kelti. Pčele su uzgajali radi
meda, od kojega su pravili alkoholno piće, što su ga i Rimljani rado pili.
Ratarstvo
Prevaga žitarica:
Ječam za kuhanje kaša, iako je prvenstveno hrana za stoku.
Pir za pečenje kruha.
Raž i zob tu i tamo
Pšenica je ipak bila najomiljenija žitarica za razne kaše i kruh, te tanke lepinje poput
tortilja.
Proso su najviše voljeli u Galiji.
- Keltska zemljoradnja posvuda je bila podjednako dobro razvijena.
- Zemljoradnici su mogli proizvesti dovoljno kako bi imali viškove kojima se snabdijevao
onaj dio društva koji nije proizvodio vlastitu hranu – aristokracija, obrtnici i drugi ‘ljudi od
umjetnosti’ ili nekih drugih vještina.
- Moguće je da su Kelti izvozili žito i stoku u Rimsku državu u većim količinama no što se to
ranije držalo.
- Od mahunarki uzgajani su grašak, leća i bob.
- Lan je uzgajan radi tekstilnih vlakana, možda i ulja, a mak vjerojatno za dobivanje opijuma.
- Uzgajano je i različito autohtono voće: trešnje, jabuke, kruške, šljive.
- Pripadnici aristokracije uvozili su razno ‘egzotično’ voće….kao što je grožđe, a osobito su
voljeli vino, za koje su uvozili skupo brončano posuđe od Etruščana.
8
Trgovina i novac
- Trgovali najviše s Grcima, Etruščanima, Rimljanima, Germanima ali i s ostalim susjednim
narodima, kao i međusobno.
- Izvan keltskog područja izvozili su poljoprivredne proizvode: meso, vunu, kožu, med, žive
životinje (guske), sirovine, željezne proizvode.
- Glavna uvozna roba: prestižni proizvodi i jantar.
- Jantar je uvožen s Baltičkog primorja, a služio je za izradu nakita.
- Od Rimljana, kao i iz grčkih kolonija na zapadnom Sredozemlju nabavljana je keramika,
brončano posuđe, vino.
- Sa Sredozemlja je dopreman i crveni koralj za izradu nakita i ukrasnih umetaka na
pojedinim ukrasnim i luksuznim predmetima.
- Mnoga područja na kojima su Kelti obitavali bila su bogata kamenom solju i slanim
izvorima, a proizvodili su i morsku sol, na način vrlo sličan onome na koji se proizvodi i
danas.
- Sol je bila vrlo važna trgovačka roba.
Novac
- U ß 4. st. prva uporaba novca kod Kelta – kontakt s grčkim trgovcima.
- U početku su to zlatni stateri Filipa II. i srebrne tetradrahme Aleksandra Makedonskog.
- Krajem ß4. st. Kelti izrađuju kopije helenističkog novca
Proizvodnja i trgovina
Željezo
- Kelti su usavršili proizvodnju predmeta od željeza.
- Počeci su vjerojatno u 5. stoljeću.
- Od 4. do 1. st. metalurgija željeza dosiže veliki zamah
- U centralnom keltskom području pronađeno je više od 700 ostava i skladišta ingota.
- Mnogi antički pisci spominju keltske rudnike željeza, osobito u Francuskoj i sjevernoj Italiji.
- Dva su osnovna tipa talioničkih peći:
velika kupolasta peć, promjera 100 – 120 cm
tzv. jama sa šljakom, obično oko 35 cm u promjeru, koja se sastojala od jame u obliku
kotla za skupljanje šljake i supstrukcije visoke 70 – 100 cm, s otvorom na vrhu.
ova druga je možda još predkeltskog porijekla.
9
- U <- 1. stoljeću Kelti su proizvodili više od 90 vrsta različitih željeznih izrađevina
- Središta proizvodnje bila su oppida.
- Antički izvori hvalili su ferrum Noricum.
Bronca
- Najraširenija tehnika izrade brončanih predmeta – tehnika izgubljenog voska.
- Voštani model predmeta obložio bi se glinom, tada bi se vosak rastopio i u tako nastalu
šupljinu ulila bi se rastaljena bronca.
- Kad se ohladilo, glina bi se razbila.
- Koristili su i dvodijelne glinene ili kamene kalupe.
- Bili su vješti majstori umjetničkog obrta kombinirajući razne materijale: sedef, koralj, emajl,
staklo, jantar, srebro, poludrago kamenje itd.
Staklo
- Proizvodnja staklene paste počinje u drugoj polovini 3. st., pod utjecajem Mediterana.
- U 2. i 1. st. koncentrirana je u opidima (Češka, južna Njemačka, Švicarska, JZ Slovačka), ali
odvijala se i izvan njih.
- Izrađuju se narukvice, perle i privjesci.
- Svako stoljeće ima omiljene boje.
3. stoljeće – plavo-zelena, svijetlo ili tamnoplava.
2. stoljeće – tamna kobaltnoplava, često sa žutom ili medeno smeđom, ponekad bezbojno.
1. stoljeće – ljubičasta do purpurne.
- Boje su se dobivale dodavanjem bakra, kobalta, željeza i mangana staklenoj masi.
Društvo, rat i smrt
- Gali su bili poznati po razdražljivosti, hvalisanju i ratobornosti, osobito kad su bili pijani, a
to su bili vrlo često.
- I muškarci i žene bili su strasno ponosni na same sebe, svoja djela i svoje pretke i žestoko su
reagirali na uvrede.
- Uživali su u krajnje složenim razgovorima s mnoštvom aluzija i zaobilaznim izražavanjem.
- Zahvaljujući povijesnim izvorima, najviše znamo o galskom društvu.
10
- Činila su ga tri staleža:
1. druidi
2. ratnici
3. obrtnici i ostali pružatelji raznih usluga.
- Na čelu je bio rodovski/plemenski vođa.
- Većina slobodnog stanovništva bili su zemljoradnici i stočari.
- Postojalo je i ropstvo, u znatno manjem obimu nego u Grka i Rimljana. Robove – ratne
zarobljenike, uglavnom su izvozili!
- Ili su ih žrtvovali u nekim obredima.
- Bez obzira na to tko posjedovao ili obrađivao zemlju, aristokracija je kontrolirala svu
proizvodnju.
- Vjerojatno je postojao uzajaman obvezivajući odnos.
- U zamjenu za očuvanje njihove slobode, zemljoradnici su aristokrate opskrbljivali
prehrambenim i ostalim proizvodima.
- Najviši staleži bili su ratničko plemstvo i druidi.
- Među ratnicima su se birali ‘kraljevi’, tj. vođe. Birali su ih i ‘posvećivali’ druidi.
- Vođe su često bili u paru i imali su ograničene moći – svojevrsna demokracija.
- Postojalo je i vijeće od nekoliko stotina pripadnika aristokratskog staleža.
Očevi i sinovi
…Oni ne dozvoljavaju svojim sinovima da im izravno pristupe sve dok ne dorastu do dobi kad
su sposobni obavljati ratničku službu, a drže velikom sramotom ako se sin koji je još u dječjoj
dobi, javno pojavljuje sa svojim ocem.
Caesar, De bello Gallico
Kelti i homoseksualnost
A među barbarima, također i Keltima, iako imaju vrlo lijepe žene, više uživaju u dječacima:
tako da neki od njih imaju i dva ljubavnika s kojima spavaju na svojim krevetima od
životinjskih koža.
Athenaeus, Deipnosophistae
11
Kako je društvo funkcioniralo
Kada je mnoštvo zajedno jelo, svi su sjedili u krugu s najutjecajnijim čovjekom u sredini, kao
vođom zbora, koji ih nadvisuje bilo po ratničkom umijeću, ugledu ili bogatstvu. Uz njega sjedi
domaćin, a sa strana ostali prema svojoj važnosti.
Njihovi štitonoše stoje iza njih, dok njihovi kopljanici sjede u krugu na suprotnoj strani i goste
se kao i njihovi gospodari. Sluge donose piće u terakotnim ili srebrnim vrčevima.
Poseidonius
- Keltsko društvo ispreplitala je čvrsta mreža obvezujućih odnosa unutar zajednice i prema
pripadnicima drugih zajednica.
- Gostoprimstvo, darivanje, čašćenje itd.
- Pojedinci su nastojali steći i održati što viši položaj i ugled, te ga pokazivati materijalnim
dobrima.
Patroni i klijenti
- Klijenti su osobe koje imaju obvezu prema nekom aristokratu da ga snabdijevaju i služe mu,
u zamjenu za zaštitu, a ponekad i život.
- Najbogatiji i najutjecajniji među plemstvom mogli su steći klijente i među pripadnicima
drugog plemena i stvarati osobne saveze s aristokratskim obiteljima među susjednim
zajednicama.
Kelti u ratu
Čitava rasa…. je luda za ratovanjem, uvijek borbena i hitra za zapodjenut bitke, iako je inače
jednostavna i nesklona pobolijevanju…..
Strabon
- Izrazito su ratnički narod.
- Bili su dobro organizirani i dobro naoružani.
- Ratovanje je bilo izražavanje i dokazivanje junaštva i časti.
- Uobičajenu bojnu opremu činili su mač, koplje, bojni nož i štit.
- Samo su istaknuti pojedinci nosili i kacige i verižnjače.
12
Oružje
- Najvažnije i najcjenjenije oružje bio je mač.
- Tipični keltski mač relativno je dug (u kasnom latenu i duži od 1 m) i rađen od dobro
kovanog i kaljenog željeza.
- Korice su u početku od brončanog, kasnije od željeznog lima. Često su ukrašavane.
- Na koricama se nalazila karika za vješanje na lanac što ga je ratnik nosio oko pasa.
- Oružje je redovito prilagano u grobove ratnika, ali je pri tome obredno uništavano.
- Štit je bio drven, izduženog oblika, ovalan ili pravokutan sa zaobljenim kutovima.
- Zaštitna lamela – umbo, izrađivana je od bronce ili željeza, a s vremenom je mijenjala oblik.
- Dužina mača i oblik umba tijekom keltsko-latenske kulture.
- Štitovi su često bili oslikani, što je imalo apotropejsko (zaštitno) značenje.
- Bojni nož je vrsta oružja naslijeđenog iz starijeg željeznog doba.
- Koristili su i do 2,5 m dugačka koplja s izduženim željeznim vrhom.
- Kao projektili, osobito pri obrani utvrda, korištene su kamene kugle što su ih izbacivali
praćkama.
- Uobičajene kaciga bile su tipa tzv. jockeyske kape, sa
paragnatidama, tj. štitnicima za obraze.
- Za zaštitu su služile i duge verižnjače.
- Kelti su prvi europski narod koji ih je počeo izrađivati i koristiti, oko 300. g. pr. Kr.
- Sve do Cezarovog vremena (polovica ß1. st.), Kelti su se često običavali boriti potpuno ili
djelomično goli, ponekad bez ikakve zaštite od ranjavanja.
- Možda su razlozi tog običaja bili vjerske prirode.
- Bojna kola su od ß5. stoljeća upotrebljavana za brzo stizanje ratnika na mjesto bitke.
Nosila su vozača i ratnika, koji bi potom sišao s kola i borio se pješice.
Uporaba bojnih kola na kontinentu je prestala u ß2. st., a u Britaniji je potrajala znatno duže.
- Uz bojna kola nalazila se i konjica, koja ih je potpuno zamijenila na kontinentu. To govori o
promjeni ratne tehnologije i taktike u kasnijim vremenima. Osobito su bili cijenjeni konji iz
Galije i Iberije, koje su kupovali i Rimljani.
Smrt i pokopi
Međutim, ne samo druidi, nego isto tako i ostali, kažu da je ljudska duša, kao i univerzum
neuništiva, iako će ih vatra i voda pobijediti prije ili kasnije.
Strabon
13
- Imali su biritualan ukop, tj. spaljivanje i pokapanje.
- Spaljivanje je općenito stariji, a pokapanje mlađi običaj, iako je kod Gala kremacija i kasnije
bila standardan postupak.
- Uočljiv je manjak dječjih ukopa, kao i općeniti manji broj ukopa u kasnom latenu. To se
možda može objasniti nekim osobitim običajima, kao što je izlaganje tijela strvinarima.
- Biritualost pogrebnih običaja odražava dvojako shvaćanje zagrobnog života.
- Jedno je shvaćanje (daleko raširenije) pretpostavljalo nastavak života u svijetu izvan svijeta
živih. Mrtvi se tada pokapaju uz predmete koji su predstavljali sve potrebno osobi dotičnog
položaja i zanimanja u drugom životu.
- Drugo je shvaćanje bio povratak duše na zemlju kroz reinkarnaciju, što je značilo novo
rođenje. Mrtvi se tada spaljuju bez priloga ili samo s jednostavnim simboličnim predmetom.
- Ovaj se običaj širi u ß2. st. paralelno s procvatom urbanizacije kod Kelta i najvjerojatnije
odražava izvjesne promjene u njihovim vjerskim i duhovnim poimanjima.
- Pri spaljivanju ratnika, obredno se ‘ubijalo’ i njegovo oružje, koje mu u drugom životu neće
biti potrebno, budući da će se reinkarnirati kao druga osoba.
- Pokapalo se u skvrčenom (hocker) ili ispruženom položaju, s grobnim prilozima, koji su
odražavali spol i zanimanje, te imovinski i društveni položaj pokopane osobe.
- Nasuprot vrlo skromnim grobovima ‘običnih’ ljudi, grobovi plemstva vrlo su bogati i
raskošno opremljeni, puni luksuznih i skupocjenih predmeta
Aspekti duhovne kulture
Pisma
- Kelti su općenito bili nepismeni.
- No, ponegdje su se ipak koristila pojedina pisma, preuzeta od nekih drugih naroda.
- Pismeni su uglavnom bili samo svećenici.
LEPONTSKO PISMO
- Pismo u Cisalpinskoj Galiji i Rhaetiji, tj. sjevernoj Italiji i južnoj Švicarskoj, kojim su se
koristili pripadnici Golaseca kulture starijeg željeznog doba, već od ß7. stoljeća.
- Nastalo je iz sjeverne varijante etruščanskog alfabeta. Korišteno je do polovine ß1. stoljeća.
- Do sada je pronađeno oko 140 lepontskih natpisa.
- Latumaros natpis – urezan na jednoj posudi:
14
“Latumarui Sapsutai-pe uinom Našom”
“Za Latumarosa i Sapsutu naxijsko vino”.
- Čita se s desna na lijevo.
- Natpis iz Castelleto Ticino, najstariji je natpis pripisan Keltima, poznat do sada.
KELTIBERSKO PISMO
- Korišteno je na Iberskom (Pirinejskom) poluotoku tijekom ß1. stoljeća.
- Kelti su ga preuzeli od Ibera s kojima su se etnički i kulturno pomiješali.
- Keltibersko pismo nastalo je od sjeveroistočne varijante iberskog pisma, koje je proizišlo iz
feničanskog alfabeta u ß7. stoljeću.
- Uglavnom je korišteno za kratke tekstove na limenim ili glinenim pločicama ili pojedinim
predmetima.
GRČKO PISMO
- Kelti koji su dolazili u kontakt s Grcima, uglavnom Gali, počeli su koristiti grčko pismo, od
ß3. st.
- Najviše keltskih tekstova pisanih grčkim alfabetom ima u Francuskoj.
- Do sada je poznato više od 70 natpisa na kamenu i gotovo 200 na keramici.
LATINSKO PISMO
- U ß1. stoljeću, pod rimskim utjecajem počelo se koristiti latinsko pismo.
- Upotrebljavano je sve do završetka latenske kulture, a njime su se kasnije služili i
romanizirani Kelti.
OGHAM PISMO (izgovara se OH-m)
- Nazvano prema keltskom bogu Ogmiosu.
- Oko 500 natpisa pronađeno je u Irskoj, Škotskoj, Walesu, otoku Man i Engleskoj.
- Jedino je izvorno keltsko pismo. Koristilo se od 4. do 7. stoljeća, tj. u ranom srednjem
vijeku.
- Vjerojatno je proizišlo iz znakova urezivanih u drvo, što objašnjava njegovu linearnost i
krajnju jednostavnost.
- Oghamom su se, kao tajnim pismom, služili druidi za nadgrobne natpise i obredne formule.
15
Kalendar
- Kalendar iz Colignyja, blizu Lyona u južnoj Francuskoj, pronađen 1897. godine, zajedno s
glavom brončanog kipa mladog muškarca. Vjerojatno svetište.
- Urezan je u brončanu ploču sačuvanu u 73 ulomka.
- Ploča je izvorno bila 1.48 m široka i 0.90 m visoka.
- Datira iz druge polovine ß1. stoljeća ili prve polovine à1. stoljeća
- Napisan je latinskim pismom na galskom jeziku.
- Kalendar iz Colignyja najduži je keltski tekst pronađen do sada.
- Temelji se na vrlo složenom lunarno/solarnom sustavu, što pretpostavlja poznavanje
kretanja nebeskih tijela unutar nekoliko stoljeća i sposobnost da se to matematički izrazi.
- Vjerojatno se temelji na znanju još predkeltskih europskih mediteranskih naroda, no
predstavlja sjajnu ilustraciju znanosti “o zvijezdama i njihovu kretanju”, koju je Cezar
pripisao druidima.
- Sličan kalendar pronađen je i u Villards d’Heria u blizini Colignyja, sačuvan u 8 malih
dijelova.
- Plinije Stariji dao je dragocjene podatke o cikličkoj prirodi keltskog kalendara, kao i o
početku svakog mjeseca, te velikog kruga od 30 godina, tj. 6 perioda po 5 godina.
- Coligny kalendar sastoji se od 16 okomitih stupaca sa 62 mjeseca unutar 5 godina, dakle od
jednog petogodišnjeg ciklusa.
- Keltski kalendar bio je lunarno-solarni.
- Godina se sastojala se od 12 mjeseci i 355 ili 385 dana, jer bi svake 2 i pol godine došlo do
razlike od 30 dana, pa se tada umetao 13. tzv. interkalarni mjesec, kako bi se uskladila solarna
godina s lunarnim mjesecima.
- Svaki mjesec se dijelio na dva dijela, od kojih je prvi, svijetli dio, uvijek imao 15, a drugi,
mračni dio 14 ili 15 dana. Svaki mjesec počinjao je istom Mjesečevom fazom.
- Mjeseci od 30 dana bili su sretni, a oni od 29 dana nesretni.
- Godina i 5 godišnji ciklus počinjali su mjesecom Samonom.
- Godina je bila podijeljena na dva dijela od po 6 mjeseci.
- Keltima je dan počinjao zalaskom, a završavao izlaskom Sunca.
16
Mjeseci keltskog kalendara
1. SAMON(IOS) listopad/studeni Samhain
2. DVMANN(OSIOS) studeni/prosinac
3. RIVROS prosinac/siječanj
4. ANAGANTIO(S) siječanj/veljača Imbolc
5. OGRONIOS veljača/ožujak
6. CVTIOS (SONNOCIGNOS) ožujak/travanj
7. GIAMONIOS travanj/svibanj Beltane
8. SIMIVISONNA(COS) svibanj/lipanj
9. EQVOS lipanj/srpanj
10. ELEMBIV(IOS) srpanj/kolovoz Lughnasadh
11. EDRINI(OS) kolovoz/rujan
12. CANTLOS rujan/listopad
Kelti i nadnaravno – religija i mitologija
- Keltima je priroda bila sveta, s njenom raznolikošću planina, rijeka, šuma, biljaka i životinja,
njenom prostranom zemljom i beskrajnim nebom.
- Zato je priroda često bila predmetom važnih keltskih obreda.
- Grci i Rimljani, koji su gradili velike i složene hramove, čudili su se činjenici da su Kelti
svoja božanstva štovali u jednostavnim svetištima ili u samoj prirodi: u šumi, na rijeci, jezeru,
na brdu…..
Čitav galski narod je krajnje predan religioznom praznovjerju….. Među svim bogovima
najviše štuju Merkura. On ima najviše kipova i drže ga izumiteljem svih umjetnosti, svojim
čuvarom na putevima i putovanjima. Uz njega štuju Apolona, Marsa, Jupitra i Minervu.
O njima imaju gotovo ista shvaćanja kao i ostali ljudi: da Apolon otklanja bolesti, da je
Minerva prva uvela umjetnost i obrte, da Jupiter vlada nebesima, a Mars ratnim pothvatima.
Gaj Julije Cezar, De Bello Gallico
- Današnje znanje o keltskoj religiji i mitologiji potječe iz triju zemljopisnih područja: Galije,
Britanije (naročito Walesa) i Irske.
- Kao rimske provincije, Galija i Britanija bile su prije pojave kršćanstva romanizirane
(naročito Galija) i pod izrazitim utjecajem rimske, a južna Galija i grčke kulture.
17
- Keltska Irska je, naprotiv, očuvala svoje kulturno jedinstvo i tradiciju, sve dok tijekom 5.
stoljeća nije prihvatila kršćanstvo.
- Zato je upravo u Irskoj opstalo najviše izvora o keltskoj pretkršćanskoj religiji, no oni se
mogu razumjeti samo ukoliko se povežu sa sačuvanim izvorima u Britaniji i Galiji.
- O religiji Kelta koji su obitavali izvan spomenutih područja, ne znamo gotovo ništa, pa tako
ni o onima koji su živjeli na području naše zemlje.
- Poznavanje prirode keltske religije proizlazi iz slijedećega:
Literarni izvori:
-antički povijesni izvori – grčki i rimski tekstovi o Keltima
- tradicijski mitološki tekstovi Irske i Walesa, iako prerađeni pod kršćanskim utjecajima;
najstarije mitske priče sadržane npr. u velškom Mabinogiju i irskom Táinu, dijelu Ulsterskog
Ciklusa, zapisane su tek u srednjem vijeku.
Arheološki izvori:
-osobito oni iz rimskog vremena iz kojeg potječu religijski prikazi božanstava i natpisi, npr.
na žrtvenicima.
Keltske religiozne predodžbe i mitovi razvijaju se kroz nekoliko razdoblja:
1. Najraniji i najmanje poznat - period formiranja keltskih plemena u vrijeme
srednjoeuropskog halštata, o čemu postoji samo arheološka građa. Pretpostavljamo da su
tadašnje religiozne predodžbe bile slične ili iste onima drugih istodobnih naroda okolnih
područja.
2. Vrijeme keltskih seoba od ß6. st. i razdoblje do rimskih osvajanja u 1. stoljeću. Iz tog
vremena potječe obilna arheološka građa, te podaci o Keltima kod grčkih i starijih rimskih
pisaca.
3. Razdoblje rimske prevlasti; od Tiberija do pobjede kršćanstva u 4. stoljeću. Keltska religija
tog vremena najpotpunije je dokumentirana arheološkim nalazima, epigrafskim spomenicima,
podacima antičkih i crkvenih pisaca. Međutim, tada je i najmanje izvorna, jer je prožeta
rimskom, a kasnije već i kršćanskom religijom.
4. Duga agonija keltskog svijeta od 4. do 9. stoljeća i to uglavnom na Britanskim otocima i u
Irskoj. To je vrijeme pokrštavanja – keltska religija je potisnuta, prerađena i zaodjenuta u
kršćansko ruho, a priče i mitovi zapisani u srednjem vijeku i sačuvani do danas, izgubili su
najveći dio svoje izvorne autentičnosti.
18
- Za razliku od antičkih kultura, keltsko društvo bilo je pretežno ruralno i snažno povezano s
prirodom, a to se odrazilo i u njihovim vjerskim sustavima.
- Štovani su jednako duhovi i divljih i kultiviranih krajolika i sve što ih je nastanjivalo
- Kult je fokusiran na posebna obilježja u krajoliku, planinama i šumama i na životinje.
- Osobitu važnu ulogu, povezanu s nekim božanstvima, imali su medvjed, jelen…….kao i
divlja svinja i konj.
- Štovala se božanska snaga povezana s plodnošću ljudi, životinja i usjeva.
- Sveto je bilo i područje pojedinih plemena, kao i tlo u koje su polagani mrtvi, koje su njihovi
živi rođaci štovali s osobitom pobožnošću.
- Duhovi vode prizivani su kao davatelji života i veza između zemaljskog i ostalih svjetova.
- Nebeske sile, naročito Sunce i munja/grom, bile su također božanske i pretskazivale su
božansku volju
- Natpisi i ikonografski prikazi iz rimskog vremena, kazuju da su duhovi prirode percipirani
kao personifikacije prirodnih pojava. Taranisovo ime pokazuje da on nije bio bog groma – on
je bio grom. Sequana je bila rijeka Seina na njezinom izvoru. Sulis je bio vrući izvor u Bathu,
a ne njegov čuvar ili posjednik.
- Mnogi duhovi bili su vrlo bliski pojedinim životinjama s kojima su povezani: Imena Artio –
medvjeđe božice i Epone – božice konja, temelje se na galskim riječima za medvjeda i konja.
- Kelti svoja božanstva nisu prikazivali u ljudskom liku, već su ih zamišljali kao duhove koje
se smjelo predstavljati samo simbolima.
- Njihovo antropomorfiziranje pojavilo se pod utjecajem antičkog svijeta, osobito Rimljana.
- Izuzetak je Cernunnos (Dagda), prikazivan u ljudskom obliku, ali s jelenskim rogovima,
ponekad i s papcima
- Uočljiv je regionalni karakter keltskog štovanja bogova. Od ukupno oko 400 poznatih
božanskih imena, samo njih oko stotinu spominju se u izvorima više od jednom.
- Npr. božica Sequana štovana je samo u francuskoj pokrajini Burgundiji, dok je drugdje bila
uglavnom nepoznata.
- Mnoga božanstva, pa i ona zajednička svim Keltima, imala su regionalne nazive i inačice.
Svekeltska božanstva bila su npr. Taranis/Turenu/Taran, Tuotatis (Teutates), Lugh/Lug/Lley,
Epona/Macha/Rhiannon, Ogmios/Ogma/Eufydd.
- U vrijeme migracija i zauzimanja novih područja, te kontakata s drugim narodima i
kulturama, većina starih božanstava dobiva ratnički karakter.
- Zato postoji mnoštvo božica i bogova povezanih s ratom i ratovanjem.
19
- Među najvažnijim bogovima postali su Taranis i Teutates – zaštitnik plemena, koji ga
predvodi u ratu i osigurava pobjedu.
- Od ß4. st. pojavljuju se prvi likovni prikazi pojedinih bogova, a na jugu Galije grade se i
prva svetišta, u koja se stavljaju kipovi heroiziranih pokojnika i božanstava.
- Na mnogim mjestima otkrivene su drvene figure, te maske i kamene glave, ponekad
dvostruke.
- Glavama bogova i junaka pridavane su posebne moći; snaga i sve sile skoncentrirane su u
glavi.
- Postojao je svojevrstan ‘kult glave’ odnosno lubanje.
- Glave protivnika ubijenih u bitci vješali su na vratove svojih konja ili na bojna kola.
- Neke od tih ‘trofeja’ preparirali bi u cedrovu ulju, a neke stavljali u udubljenja na ulazima u
svoje kuće i svetišta.
Gali su bili iznimno praznovjerni. Tako su bolesnici od teških bolesti i ljudi u ratnim
opasnostima, bogovima obećavali ljudske žrtve ili ih čak i činili, a u njima su sudjelovali i
druidi.
Oni vjeruju kako je jedini način da se očuvaju ljudski životi, ponuditi druge u zamjenu. Bila
su uobičajena plemenska žrtvovanja, pri čemu bi načinili velike figure od pletenog šiblja i
ispunili ih živim ljudima pa ih zapalili, tako da su žrtve izgorjele.
Gali vjeruju kako bogovi više vole kad im se žrtvuju osuđeni zločinci, no kad ih uzmanjka,
spaljuju i nevine ljude.
Gaj Julije Cezar, De Bello Gallico
- Ljudske žrtve spominju se kod antičkih pisaca i arheološki su dokumentirane.
- Rimski pisac Lucan navodi tri boga kojima su prinošene ljudske žrtve: Esusa, Taranisa i
Tuotatisa.
- Moguće je da su prinošene još nekim bogovima.
- Običaj je bio vezan uz iznimne okolnosti i ne češći nego kod drugih istodobnih naroda.
- Žrtvovanja ljudi spominje i Strabon
- Arheološki dokazi za postojanje ljudskih žrtava su npr. ‘čovjek iz Lindowa’, Britanija, iz
ß1. st. ili ‘čovjek iz Tolunda’, iz istog vremena.
20
Galska božanstva
- U vrijeme rimskih osvajanja keltskih zemalja od sredine ß1. st. pa do sredine à1. st., u
Galiji je postojao panteon bogova, na čijem je čelu bio Lugh/Lugus, jedan od najvećih
bogova svih Kelta.
- Ime mu znači ‘Svijetleći’; povezan je sa svjetlom, Suncem i ljetom. Izumitelj je svih obrta i
vještina, uključujući rat i liječenje.
- Bog je obrta i trgovine, zaštitnik putnika.
- Među životinjama posvećena mu je bila svinja. Uz Lugha je povezan praznik Lughnasadh,
svetkovan u kolovozu
- Lughov projektil bila je duga, a imao je i čarobno koplje – Brionac, koje je bilo živo i samo
se borilo u bitkama.
- Mliječnu stazu Kelti su nazivali ‘Lughov lanac’.
Cernunnos
- Rogati bog, bog-jelen, jedno je od najvećih keltskih božanstava. Bog je divlje
prirode, obilja i plodnosti, ali i božanstvo smrti.
- Uvijek je okružen životinjama. Često je tumačen kao ‘Gospodar životinja’, no
on je i tvorac i uzimatelj života.
- Kao tvorac prikazivan je sa simboličnim falusom, a kao uzimatelj života – s
toljagom.
- Jelenski rogovi simboliziraju smrt i ponovno rađanje, uskrsnuće i besmrtnost.
- Prikazivan je i s trima glavama, kako sjedi na prijestolju, uz dvije božice koje
drže rog obilja.
- Oko vrata uvijek ima torkves.
Belenos
- Jedan od najštovanijih keltskih bogova. Ime mu znači ‘Sjajni’.
- Štovan je u Galiji, Britaniji, Iberiji, Noriku.
- Bog je liječenja, ljekovitih izvora i topline, pastira i stoke.
- Kasnije je povezan sa Suncem (simbol kotač), a u rimsko doba s Apolonom.
- Vezuje se uz proljetni praznik Beltane.
21
Epona
- ‘Velika kobila’, među najštovanijim je keltskim ženskim božanstvima.
- Prvobitno je bila božanstvo konja, vjerojatno onih korištenih u poljoprivrednim
radovima, pa je kao takva i božanstvo plodnosti.
- U rimsko doba postala je zaštitnicom konjice, te vozača kola i putnika.
- Kao božici plodnosti, atributi su joj rog obilja i košarica s plodovima.
- Prikazivana je kako sjedi na konju ili hrani konje iz svojih skuta.
Ogmios/Ogma
- Prvak bogova i vodič mrtvih. Predstavljen je kao stariji muškarac ogrnut
životinjskom kožom i s toljagom u rukama – zato kasnije izjednačen s
Herkulom.
- Njegova borbenost bila je tolika da su ga u bitkama njegovi suborci morali
vezati lancima.
- Ponekad ima sunčane zrake oko glave.
- Njegova moć nije samo u tjelesnoj snazi nego i u rječitosti, u čiju su snagu
Kelti duboko vjerovali.
- Zato je prikazivan kako za sobom vodi ljude čije su uši tankim lancima vezane
za njegov jezik.
- Prema predaji, on je izumio pismo ogham.
Sucellus, čije ime znači ‘Onaj koji dobro udara’, ekvivalent je irskom Dagdi.
- Simbol mu je malj, ali i posuda koja znači obilje. Sucellus je božanstvo
vegetacije, plodnosti i smrti. U rimsko doba poistovjećen je sa sličnim
božanstvom Dis pater, kao božanstvo podzemlja i predaka.
- Prikazivan je kao bradat čovjek na čijoj su tunici često astralni simboli.
- Prati ga pas, katkada s tri glave.
-
Nantosuelta se obično javlja kao Sucellusova družica.
- Vjerojatno je božica rijeka (velški ‘nant’ znači potok).
- Njezin simbol – gavran, ukazuje na vezu s irskom božicom rata Morrigan,
također povezanom s rijekama.
- Na spomenicima iz Galije prikazana je sa skiptrom koji završava edikulom,
vjerojatno umanjenim prikazom galo-rimskog svetišta.
22
Taranis je jedno od najvažnijih keltskih božanstava. Ime mu znači ‘Gromovnik’.
- Bog je groma, munja i neba, zbog čega je kasnije poistovjećen s Jupitrom.
- Simboli su mu kotač i bljesak munje.
- Prinošene su mu ljudske žrtve spaljivane u deblu drveta ili pletenim
‘kavezima’.
Tarvos Trigaranus božanstvo je u obliku bika, prikazivano u društvu s trima ždralovima.
‘Tarvos’ znači bik, a ‘trigaranus’ je ždral. Nisu poznate funkcije ovog božanstva.
Esus je bog vegetacije, u rimsko vrijeme izjednačen s rimskim Marsom ili Merkurom. Ime
mu znači ‘Gospodar’. Reljef iz katedrale Notre Dame u Parizu, kao i onaj iz Triera, povezuje
ga sa svetim bikom i njemu pridruženim ždralovima. Prinošene su mu ljudske žrtve koje su
ubijane vješanjem o stablo.
Irska i britanska božanstva
Brigit,Brighid, ‘Uzvišena’ trojna je božica (3 sestre istoga imena), zaštitnica, učenosti,
pjesništva, proricanja, kovačke vještine, liječenja.
Povezana je s govedima, svetim ognjem i svetim izvorima.
Rimljani su je poistovjetili s Minervom.
Kršćanstvo ju je pretvorilo u sv. Brigitu.
Jedan njen oblik je Brigantia, velika božica plemena Briganata, na sjeveru Britanije.
Goibniu, ‘Veliki kovač’, velški Govannon, vođa je naroda Tuatha De Danann i jedan od
trijade božanskih obrtnika.
Uz njega su još Luchta, kolar i Creidne, kotlar.
Oružjem snabdijeva bogove i i priprema im piće; priprema svečanosti bogova i prvi
ispija čašu.
Smatran je graditeljem okruglih kula – brochova.
Morrigan, Morrigu, ‘Kraljica prikaza’ ili ‘Velika kraljica’ božica je rata, zajedno s Badb
(Siva vrana) i Machom, kao svojevrsno trojno božanstvo. Međutim, ponekad trojstvo čine
Badb, Macha i Nemain, a tada se zajedno nazivaju Morrigan, odnosno Morrigna. Darivane su
23
im glave u borbi ubijenih neprijatelja. Morrigan (sve tri) se tijekom bitke pojavljivala u liku
gavrana ili vrane, predskazujući ishod bitke.
In Dagda, ‘Dobri bog’, javlja se i pod imenom Eochaidh Oll-athair, što znači ‘Sve-otac’,
možda ukazujući na predačko božanstvo, ali se ne prikazuje kao otac bogova, nego onaj koji
se o svemu brine i svemoćan je.
Štovan je kao bog života i smrti, zemlje i izobilja.
Predočavan je kao debeo čovjek obučen u kratku tuniku s kapuljačom. Imao je
ogromnu tjelesnu snagu i neuobičajenu potrebu za hranom i spolnim životom.
Vođa je Tuatha De Danann, nadzirao je druidsku čaroliju prilikom bitke kod Mag
Tuireda.
Kao zaštitnik, ima čarobnu batinu, čijim je jednim krajem mogao istodobno ubiti devet
ljudi, a drugim ih oživjeti.
Posjedovao je i čarobni kotao, čiji je sadržaj bio neiscrpan i mogao je nahraniti sve
ljude. Dagda se osobito brinuo o žitu i mlijeku, a sviranjem na harfi, određivao je
smjenu godišnjih doba.
Vladar je zemlje bogova, čiji ulaz je označavao veliki humak u New Grangeu.
Dana, Danu, Don, božica majka Tuatha De Danann, središnja božica panteona otočnih Kelta,
no vrlo vjerojatno je štovana širom keltskog svijeta.
Majka je bogova i božica plodnosti, vezana za podzemni svijet.
Moguće je da imena rijeka Dunav (Danuvius), Don, Dnjepar i Dnjestar kriju ime
božice Dane.
Velška božanstva
Arainrhod, Arainrhod, ‘Srebrni kotač’, kći božice Don (velška verzije Danu).
Božica je Mjeseca i simbol plodnosti. Štovana je i kao božica-djevica.
Zviježđe Corona borealis, po njoj je nazvano ‘Dvorac Arainrhod’.
Dylan Ail Don, sin je Arianrhod i drevno božanstvo mora.
Ponekad ga se štuje i kao božanstvo tame.
Simbol mu je srebrna riba.
24
Rhiannon, ‘Velika kraljica’, Rigantona, velški je pandan galskoj Eponi, zbog svoje
povezanosti s konjima. Izvorno je bila vrlo moćno božanstvo –utjelovljenje suverenosti.
Božica-kraljica, koja vjenčanjem za kralja, čini valjanom njegovu vlast nad određenom
zemljom i narodom.
Svetišta
- Pod grčkim, a kasnije i rimskim utjecajem, Kelti u Galiji i Britaniji počeli su graditi trajna
svetišta.
- Podizana su na ‘svetim’ mjestima u prirodi.
- Najčešće su bila drvena, ali i kamena, okruglog ili pravokutnog tlocrta.
- Svetište u Gournayu (sjeverna Francuska) nalazilo se na granici triju plemena, pa je njegov
položaj mogao imati ne samo vjersko, nego i političko značenje.
Traje od ß3. do ß1. stoljeća. Sadržavalo oko 2000 komada željeznog oružja, brojne ljudske
i životinjske kosti.
- Svetište u Roquepertuse nedaleko Marseillesa u južnoj Francuskoj, nastalo je pod
očiglednim grčkim utjecajem.
Datira iz ß3. st., Rimljani su ga srušili ß124. godine.
Druidi
- Bili su ekskluzivna intelektualna elita keltskog društva, regrutirana iz redova plemstva.
- Imali su mnoge povlastice: izuzeće od poreza, nisu morali nositi oružje ni odlaziti u ratove.
- Obrazovanje im je trajalo 20 godina – učenje svetih tekstova i cjelokupne povijesne,
kulturne i duhovne tradicije.
- Bili su pismeni i služili su se raznim pismima, ovisno o zemljopisnom položaju.
- Vjerska uloga im je bila voditi religijsku praksu, obrede žrtvovanja, primati i tumačiti
predskazanja i božansku volju.
- Kao jedini ljudi ‘koji su poznavali prirodu bogova’, bili su veza i posrednici između svijeta
ljudi i svijeta nadnaravnoga.
Bili su čuvari temeljnih znanja i ezoterične doktrine o konceptu ljudskog svijeta i univerzuma.
- Proučavali su povijest, astronomiju, matematiku – bili su čuvari i prenositelji sveukupne
keltske tradicije.
- Druidsko učenje u Galiji nestalo je uslijed intenzivne romanizacije, no nešto je preostalo u
kasnijim mitovima.
25
- Nebo je podržavano ‘stupovima svijeta’ i ‘Sunčevim stupom’; izvori i sve vode nastale su od
božjih suza ili znoja divova i čarobnjaka.
- Ljudi potječu od boga Sucellusa i došli su na svijet iz Podzemlja.
- Keltsko podzemlje nije svijet turobnih sjena i mraka, već mjesto sreće, gdje buja život
slobodan i besmrtan, bez razdvajanja dobrih od zlih.
- Ideje o ‘zemlji svjetlosti’ (raju) i ‘zemlji bez dna’ (paklu) pojavile su se kasno, pod
utjecajem rimske kulture i (osobito) kršćanstva.
- Suvremena riječ druid potječe od latinskog druides koju su upotrebljavali i Grci.
Dolazi od protokeltskog druwid koja se sastoji od indoeuropskih riječi deru i weid.
Neki grčki i rimski pisci su izraz druid izvodili od grčke riječi za hrast drus i sufiksa –ides.
Deru = hrast, no i čvrst, stabilan, snažan
Weid = ‘vidjeti’ u smislu znanja i mudrosti.
- Plinije Stariji opisuje branje imele, što je zlatnim srpom obavljao svećenik obučen u bijelu
odjeću. Imela se skupljala u bijelu tkaninu i služila u obredima vezanim uz početak godine.
Simbolizirala je besmrtnost i regeneraciju. Nazivali su je ‘koja sve iscjeljuje’.
Ovo je skripta pripremljena za ispit iz kolegija Kelti, kod prof. dr. sc. Jasne Šimić s
Filozofskog fakulteta u Osijeku.
26