SMRT I REINKARNACIJA:PUTOVANJE VJEČNOSTI

SRI CHINMOY

Zagreb 2004.

ii

Naslov izvornika:Sri Chinmoy

DEATH AND REINCARNATION

© Copyright Sri Chinmoy 1974

Prijevod i lektura: Anita Bušić

iii

SADRŽAJ

KRALJEVSTVO SMRTI .................................................... 1

JE LI SMRT KRAJ?........................................................... 32

PRIČA ONOSTRANOG ................................................. 38

SMRT I ŽIVOT: DVA NERAZDVOJNA BRATA ....... 46

ŽIVOT NAKON SMRTI: VIŠI I NIŽI SVJETOVI ........ 52

REINKARNACIJA: VELIKO HODOČAŠĆE .............. 68

O Sri Chinmoyu ..............Error! Bookmark not defined.

iv

PREDGOVOR

U ovoj poprilično neobičnoj knjizi, indijskiduhovni Učitelj Sri Chinmoy odgovara namnoštvo pitanja o smrti, životu nakon smrti ireinkarnaciji. Kao Bogospoznati Učitelj koji jepostigao svjesno jedinstvo sa Svevišnjim, SriChinmoy ima slobodan pristup različitimrazinama svijesti, te je tijekom svojih meditacijamnogo puta prošao svijetom smrti i izvannjegovih granica. Ova knjiga predstavlja jednu odrijetkih istinskih i autoritativnih prikaza ovogpodručja.Ovoj knjizi nije namjena pobuditi čitateljevuznatiželju, već prije svega teži iskrenim duhovnimtragateljima pružiti veće razumijevanje mnogihBožjih unutarnjih svjetova. Pitanja u ovoj knjiziizabrana su iz mnogo tisuća pitanja koja suprijašnjih godina bila postavljana Sri Chinmoyutijekom njegovih brojnih javnih meditacija ipredavanja na sveučilištima.

1

KRALJEVSTVO SMRTI

PITANJE: Zašto je smrt neophodna?Zašto duša ne može nastaviti napredovatii evoluirati u istom tijelu?

ODGOVOR: Smrt je zasada potrebna. Smrt nam jeneophodna. Ne možemo odjednom ništa činitidulje vrijeme. Igramo se četrdesetpet minuta ilisat, a onda postanemo umorni i moramo seodmoriti. Isto je i s našom težnjom. Pretpostavimoda živimo na zemlji šezdeset ili sedamdesetgodina. Od šezdeset ili sedamdeset godina mimožda meditiramo dvadeset dana ili tridesetdana, a čak i tada svega nekoliko sati. Običnoljudsko biće ne može odjedanput težiti u svojojmeditaciji četiri sata, dva sata ili čak jedan sat.Kako onda može imati težnju, stvarnost ili svijestkoja bi ga odjednom odvela vječnoj Istini ilineumirućoj Svijesti?

2

Smrt nam zasada na izvjestan način pomaže;omogućava nam odmoriti se. Tada kad sevratimo, vraćamo se s novom nadom, novomsvjetlošću, novom težnjom. Ali, da smo imalisvjesnu težnju, uzdižući plamen što svo vrijemegori u nama, tada bismo vidjeli da se tjelesna smrtmože lako svladati. Međutim, ovog trenutkanemamo tu sposobnost, slabi smo. No, duhovniUčitelji tj. oslobođene duše imaju vlast nad smrću,ali napuštaju tijelo onda kada to Božansko od njihzatraži.Obični čovjek, koji je nosio teret cijele obiteljidvadeset, trideset ili četrdeset godina reći će:"Umoran sam. Sad mi treba odmora." Za njegasmrt uistinu ima značenje. Duša odlazi u oblastduša i uživa u kratkom odmoru. Ali za božanskogratnika, tragaoca za Krajnjom Istinom, smrt nemanikakvog značaja. On želi da mu napredak budestalan, neprekidan. Stoga će pokušati živjeti ustalnoj težnji, vječnoj težnji. I tom vječnom težnjompokušat će nadvladati smrt tako da može bitivječno vanjsko očitovanje Božanskog u sebi.

PITANJE: Je li moguće da čovjek za života naučišto je smrt time što, zapravo, uđe u smrt?

3

ODGOVOR: Što je smrt zapravo može se saznatikad se uđe u najvišu razinu meditacije. Stotinamasam puta iskusio što je smrt. Također sam umeditaciji, kada bih morao pomoći svojimučenicima, otišao s one strane smrti. U transučovjek ode u mnoge svjetove, mnoge ravni, mnogeoblasti izvan područja i granica smrti.Ponekad možemo uistinu slijediti dušu dok dušanapušta tijelo te tada dobivamo potpuno iskustvosmrti dok smo još u tijelu. Prvi sam put imaotakvu vrst iskustva s jednom od svojih sestara kojaje umrla kad sam imao 18 godina. Posjedovao samtu moć, pa sam slijedio dušu svoje sestre u svijetusmrti otprilike tri sata. Ono što se događa je daosjećate da ste zapravo umrli. Vaše tijelo za vas nepostoji; samo letite svojom sviješću, letite poputsokola. Kad imate tu moć, možete imati pravoiskustvo smrti u ovom svijetu. Tijekom svojemeditacije također možete lako otići. Možete svojetijelo održavati u svijetu života, a svjetlost svojesvijesti u svijetu smrti.

PITANJE: Guru, možeš li nam objasniti duhovnoznačenje ovog postupka ili potrebu za njim?

ODGOVOR: Nema potrebe za njim, ali ako tonetko želi naučiti u ovom svijetu, može to lakoučiniti. Te nam stvari neće ni mrvicu pomoći u

4

našoj spoznaji Boga, ali ako imamo vremena, akoimamo strpljenja, ako imamo želju, tada u tomenema ničeg lošeg. To je poput putovanja cestom,možemo ići direktno Cilju ili, ako želimo, možemorazgledavati naokolo i promatrati krajolik, ilimožemo uzeti nešto voća s drveća te dok jedemovoće nastaviti prema Cilju. Svatko će u duhovnomživotu imati barem jednom iskustvo smrti prijesvoje Samospoznaje.

PITANJE: Je li smrt bolna?

ODGOVOR: Zavisi od pojedinca. Ako sepojedinac nije molio i meditirao i nije slijedioduhovni život, tada mu je stvarno bolno rastati ses ovim životom, jer se ne želi predati Božjoj Volji.Prije svega, on nema saznanja niti osjećaja što jeBožja Volja. Također, ne osjeća Božju svjesnuZaštitu, Vodstvo ni Skrb, te se stoga osjećapotpuno izgubljen. U ovom je svijetu sveneizvjesno. Ukoliko nema težnje, postoji velikstrah, jer obični ljudi osjećaju da je smrt neštopotpuno nepoznato. Ne znaju kamo idu. Alitragaoci znaju da idu Svevišnjem, u boravišteGospodnje. Premda to privremeno ne znaju, ali taje svijest, ta ravan, Kraljevstvo mira i odmora kojepripada Svevišnjem, njihovom Vječnom Ocu.Stoga se oni ne boje.

5

A sad, naravno, postoji i fizička bol. Ako netkopati od neke bolesti i ne može je odbaciti u neštoviše ili dublje, njegovi će zadnji dani čak i uvrijeme smrti do zadnjeg trenutka, biti iznimnobolni. Čak će i zadnji trenutak biti vrlo bolan jer ćemu biće smrti doći u vrlo razornom obliku. Silasmrti, biće smrti pojavljuje se pred svakimpojedincem u drukčijem obliku ovisno opostignuću i spoznaji njegove duše na zemlji.Obični ljudi koji ne teže, ljudi koji se potpunovaljaju u užicima neznanja, osjećat će smrt kaostravično, nemilosrdno biće, mračni i užasni lik.Ponekad sila smrti ima mnoštvo potčinjenih štodolaze pred umirućom osobom, te ljudi vrlo čestovide tigrove ili nezamislivo golema bića, pa seprestraše. Ali iskreni tragaoci vide svog duhovnogUčitelja ili blistavo biće poput anđela koje ihodvozi u kočiji. Ti su tragaoci naporno radilimnogo godina na zemlji i sada im Majka Zemljaželi svjesno ponuditi svoju blagosiljajuću ibožansku zahvalnost. Njihov ih Unutarnji Pilot iliGuru vodi i oni pravo pred sobom videdobrostivu Božju Ruku kako ih nosi u SvomZlatnom Brodu na drugu obalu. Neki ljudi utrenutku svoje smrti vide svoje davno preminulerođake. Njihovi im najdraži dođu, netko tko znaput i vodi ih u novi svijet.

6

Kad nas uhvate okovi neznanja, u trenutkutjelesne smrti bit će boli i unutar i izvan nas. Ovabol dolazi od neznanja iz ljudsko uma i ljudskogtijela koje nas spriječava ući u kraljevstvo smrti paonda svjesno i namjerno otići s onu stranu smrti.Ali ako je veo smrti otklonjen, tada ne može bitinikakve boli, bilo u smrti bilo u atmosferi svijeta.Uspijemo li doći do korijena naše patnje i boli kojeje neznanje, te ako uspijemo preobraziti neznanjeSvjetlošću naše duše, tada će smrt biti poputprolaza što nas vodi prema drugoj obali. Ta jedruga obala Vječna Svjetlost koja nas vodi, štiti,stvara i oblikuje kroz vječnost.

PITANJE: Zašto su toliki ljudi prije umiranjadugo u bolovima?

ODGOVOR: Mnogi bolesnici žele umrijeti jer jenjihova bol nepodnošljiva. Žele se osloboditi svojepatnje. Ali zašto se još uvijek zadržavaju i pate?Jer pročišćenje njihove prirode nije dovršeno. Krozpročišćenje ulazimo u viši život i više-ispunjajućubožanstvenost. Ovdje vlada zakon karme. U našojprošloj seriji života, mnoge smo stvari pogrešnoučinili. Upravo kroz to tjelesno mučenje bivamopročišćeni. Ovo je iskustvo neophodno, jer kroznjega nova mudrost sviće u svijesti te osobe. Aliako netko teško pati, ne bismo trebali razmišljati o

7

njegovim prošlim djelima, odnosno, da je živiološim životom i imao loš karakter te da zato sadapati. Ne, postanimo jedno s iskustvom kroz koje taosoba prolazi. Kada smo jedno s tim iskustvom,dobivamo istinsko zadovoljstvo u našemljudskom postojanju.A opet, moram reći da zakon karme nijejednostavan. On je vrlo, vrlo složen. Neke su duševrlo čiste i duhovne, ali svejedno pate kada umiru.Je li to zbog njihove prošle loše karme? Ne, to jezbog toga što se one poistovjećuju sačovječanstvom i žele za sebe iskusiti najgoru vrstpatnje. Većina je duhovnih Učitelja imala vrlobolnu smrt. Zašto? Mogli su svoja tijela napustitiprema svojoj miloj volji, ali to nisu učinili. Umjestotoga, navukli su na sebe rak i druge ozbiljnebolesti i tek su nakon mnogo patnje umrli. Unjihovom slučaju, ono što su oni učinili je da suušli u patnju čovječanstva i pokušali osjetiti kakočovječanstvo pati. Sve dok ne uđemo u patnjučovječanstva, sve je samo teorija; ništa nijepraktično. Ali ako obični ljudi pate, vidimo da je upitanju zakon karme, da je to kotač karme kojidjeluje.Pa ipak, ako netko iznenada umre od srčanemane, to ne znači nužno da je on bio vrlo duhovanili religiozan. Ne, Bog je htio imati takvu vrstiskustva u to određeno vrijeme kroz njega, a

8

možda i kroz njegove voljene. Ovdje nije u pitanjudobro ili loše, božansko ili nebožansko, već kakvuvrst iskustva Bog želi imati u toj određenoj osobi.Na koncu konca, sve što vidimo ili imamo jestBožje iskustvo.

PITANJE: Može li duhovna osoba koja umirebolnom smrću, preobraziti meditacijom svojubol u radost?

ODGOVOR: Ako je netko iskren tragalac, tada čaki dok umire, velika će radost doći. Iako fizičkomože patiti, ushićenje duše izbit će naprijed iomogućiti svjesno meditiranje. Ponekad, kadanetko svjesno uđe u bol, tada njegova vlastitaunutarnja hrabrost u samoj boli biva preobraženau radost.Može se svjesno ući u bol čak i tijekom ozbiljneoperacije. Kad sam bio mladić, star 18 ili 19godina, učinio sam to tijekom ozbiljne operacije.Dok me je liječnik operirao svjesno sam ušao u boli osjetio pravu radost. Smiješio sam se liječniku, aon to jednostavno nije mogao shvatiti. Ovo svatkomože iskusiti.

PITANJE: U jednoj od meditacija iz tvogdnevnika, spomenuo si da je smrt prepreka.

9

Uvijek sam smatrao da na smrt gledaš kao naprijelaz koji nam omogućava da se ponovnorodimo i činimo neprekidan napredak.

ODGOVOR: Izvrsno. Rekao sam da je smrtprijelaz. Rekao sam da su život i smrt kao dvijesobe: život je moja dnevna soba, a smrt je mojaspavaća soba. Kada kažem da je smrt prepreka,ovdje govorim o smrti s drugog gledišta. Što jeprepreka? Prepreka je nešto što nas spriječava ićidalje. To je granica preko koje ne možemo ići.Ovaj je život zlatna prilika koju nam je Svevišnjidao. A sad, prilika je jedna stvar, a postignućedruga. Naša duhovna evolucija, naš unutarnjinapredak je vrlo stalan, vrlo polagan i istodobno,vrlo značajan. Prirodno, ima ljudi koji ćestotinama ili tisućama inkarnacija slijeditinormalan, prirodan ciklus rađanja i smrti. Tada ćejednoga dana, u Božjoj Vječnosti, spoznati Boga.Ali neki pravi, iskreni, istinski aspiranti dajuduševno obećanje da će u ovoj inkarnciji, sada iovdje, spoznati Boga. To kažu iako znaju da im tonije ni prvi ni zadnji život. Ali oni znaju da imaljudi koji su spoznali Boga i ne žele čekati nekudaleku buduću inkarnaciju. Osjećaju da je životbez spoznaje Boga beskoristan i žele je imati čimprije. U takvim slučajevima, dođe li smrt, a oni jošuvijek nisu spoznati, tada je smrt prepreka. Ako

10

netko kome je suđeno umrijeti u 50-toj godini,duševno teži i ako uspije odgoditi smrt,najljubaznijim dopuštenjem Svevišnjeg, za idućih20 ili 30 godina, tada što će on činiti tijekom tograzdoblja? On će nastaviti sa svojom iskrenomtežnjom, najdubljom meditacijom i najvišomkontemplacijom. Bit će poput trkača koji trčiprema svom Cilju bez ikakvih prepreka. Tijekomtih dodatnih 20 ili 30 godina on će možda uspjetidoseći najdalji kraj gdje njegov Cilj leži. Međutim,nastupi li smrt, tada on ne spoznaje Boga u ovomživotu. U idućoj inkarnaciji vrlo malo duša možeodmah nastaviti nit svoje prijašnje težnje. Čimnetko uđe u svijet, nebožanske kozmičke sile gadolaze napasti, a neznanje, ograničenje inesavršenstva svijeta pokušavaju mu prekritidušu. U formativnim godinama djetinjstva, čovjekse ničega ne sjeća. Dijete je nevino, bespomoćno iništa ne zna. Tada, nakon nekoliko godina, umpočinje djelovati. U dobi od 8 do 12 godina, umpočinje sve komplicirati. Stoga, prvih 11, 12 ili 13godina iduće inkarnacije, skoro sve duše, unatočtome što su vrlo velike i duhovne, zaborave svojaprijašnja dostignuća i najdublji unutarnji vapaj. Asad, postoje duhovni Učitelji ili veliki tragaoci kojisu u svom djetinjstvu dobili nekoliko vrlo visokihiskustava, ili koji su počeli vrlo rano misliti ipjevati o Bogu, ali obično nema snažne

11

povezujuće niti između postignuća duše na zemljiu prethodnoj inkarnaciji i tih nekoliko godinadjetinjstva u sadašnjoj inkarnaciji. Postoji veza,vrlo suptilna veza, ali ta veza ne djeluje značajnoprvih 12 ili 13 godina.Neke duše ne povrate težnju svoje prošleinkarnacije sve do dobi od 50 ili 60 godina. Sduhovnog gledišta, tih je 50 ili 60 godina njihoveiduće inkarnacije apsolutno protraćeno vrijeme.Stoga, ako u ovoj inkarnaciji netko izgubi 50godina, te ako je u prošloj inkarnaciji izgubio 20 ili30 godina, tada je to 80 protraćenih godina. Utakvom slučaju kažem da je smrt prava prepreka.Moramo svojom težnjom otkloniti tu prepreku,svojom neprekinutom težnjom. Težnja mora bitipoput metka; mora proći kroz zid smrti.Ali čak iako to može potrajati, prije ili kasnijeunutarnje će biće izbiti na površinu i ta će osoba usvojoj novoj inkarnaciji početi najsnažnije inajiskrenije moliti se i meditirati na Boga. Tada ćeuvidjeti da ništa iz njegove prošlosti nije zapravoizgubljeno. Sve je sačuvano u svijesti MajkeZemlje koja je zajednička banka za sve. Duša ćeznati koliko je postigla na zemlji, a to se vrlosigurno čuva u svijesti Zemlje, zemaljskoj banci.Svoj novac deponirate ovdje u banci. Zatim odeteu Englesku. Nakon 6 ili više godina možete sevratiti i izvaditi svoj novac. Duša to isto čini nakon

12

što napusti zemlju na 10 ili 20 godina. Sva supostignuća duše sačuvana i nedirnuta u MajciZemlji. Kad se duša vraća na zemlju raditi zaBoga, tada joj ih Majka Zemlja vraća.U većini slučajeva ništa osim vremena nijeizgubljeno tijekom tih nekoliko godina djetinjstva.Ali bolje je spoznati Boga u jednoj inkarnaciji takoda ne izgubimo ponovno svoju svjesnu težnju utom prijelaznom razdoblju. Tko može na zemlji 50ili 100 godina nastaviti golemom težnjom,iskrenom težnjom, tada može puno postići.Dobijemo li pomoć pravog duhovnog Učitelja,tada je moguće Boga spoznati u jednoj inkarnaciji,ili u dvije ili tri. A ako nema pravog Učitelja i akonema težnje, tada treba na stotine i stotineinkarnacija.

PITANJE: Kad umremo, što je najbolje učiniti?

ODGOVOR: Za duhovnog je tražitelja najboljeprisjetiti se nazočnosti svog Učitelja. Njegovi bimu dragi i bliski trebali ispred njega staviti slikunjegovog duhovnog vodiča i omogućiti mu dabude duhovno s Učiteljem prilikom njegovogposljednjeg izdaha. Neka Učitelj bude u samomdahu, u samom posljednjem dahu tražitelja. Tadaje dužnost i odgovornost unutarnjeg vodiča učinitiono što je potrebno. Davno prije nego što vi

13

napustite svoje tijelo, vaš će Učitelj napustiti svoje.Tada možete na mene meditirati i ja ću vampomoći.Prošle je godine tvoj otac umro. Da si bio tjelesnonazočan, ono što si tada trebao učiniti jestnajduševnije meditirati. Iako tvoj otac nije biosvjesno moj učenik i nije prihvatio naš put, tko znašto će on učiniti u svojoj idućoj inkarnaciji? Znašda postoji netko tko može pomoći tvom ocu dokumire, zato si trebao meditirati na mene. Uvijek sezna tko kada može pomoći. Kad je netko bolestan,zove se liječnika. Kad je netko u pravnoj nevolji,traži se pomoć odvjetnika. Da si htio pomoći svomocu, trebao si odmah pomisliti na mene imeditirati na mene. Da si imao golemu težnju iliduhovnu moć, dao bi mu svu svoju duhovnusnagu. Ali tvoja težnja je sada tvoja duhovnasnaga, a izvor te težnje je unutar ovog Učitelja,tvog Gurua. Stoga, želiš li pomoći svojimnajdražima, moraš to učiniti na ovaj način.Ali kad su u pitanju drugi ljudi, tada da bi znaošto je najbolje učiniti dok umiru, moraš znati tkoim je pružio najveću radost na zemlji ili u koga suimali najviše vjere. Ako je netko svu svoju vjerupoložio u Krista, čak iako ti nisi slijedio Kristovput, moraš odmah svjesno i najusrdnije zazvatiKristovu nazočnost. Tada moraš pomoći svomprijatelju da poveća svoju vjeru u Krista. Možeš

14

naglas ponavljati Kristovo ime, donijeti muKristovu sliku i čitati iz Biblije. Tako ćeš mu moćipomoći u njegovoj težnji. A ako umire netkoduhovan tko me poznaje, tada mu trebaš čitatimoja djela i govoriti mu o meni. Ali ako je to netkotko je samo poznanik, tada mu trebaš povećativjeru na njegov način.

PITANJE: Postoji li neki poseban načinmeditacije na osobu koja umire?

ODGOVOR: Pretpostavimo da si otišao u bolnicuobići povremenog poznanika. Tada se trebašusredotočiti na njegovo srce. Ne moraš gledati utu osobu, ali usmjeri svu svoju koncentraciju nanjegovo srce.Prvo zamisli krug na njegovom srcu i pokušajosjetiti da se tamo taj krug okreće poput diska. Toznači da se životna energija svjesno okreće u težnjiili u vozilu bolesnika. Kroz svoju koncentraciju imeditaciju ulaziš u srčane otkucaje te osobe. Kadauđeš u bilo, tada se tvoja svijest i težeća iliumiruća svijest druge osobe zajedno okreću. Dokse okreću moli se svim svojim bićem Svevišnjemkoji je tvoj Guru i svačiji Guru: "Neka se TvojaPobjeda postigne. Neka bude Volja Tvoja kroz ovuosobu. Želim samo Tvoju Pobjedu." Pobjeda neznači da će ta osoba biti izliječena. Ne, Bog je

15

odlučio da ta osoba mora napustiti svoje tijelo izvrlo dobrog razloga. Molite li se Bogu predano, ata osoba napusti tijelo, tada ispunjavate Boga iborite se za Božju Pobjedu. Ako ga Bog želi uzeti ksebi u Raj da tamo za Njega nešto učini, tada je toprirodno Božja Pobjeda kada ta osoba napustitijelo. Molite li se za Pobjedu Svevišnjeg, svojomtežnjom svu odgovornost predajete Svevišnjem. Akada svjesno predate odgovornost Svevišnjem,činite ispravnu stvar.

PITANJE: Koji bi trebao biti stav bliskih kadaim umre netko blizak?

ODGOVOR: Svi smo poput putnika u jednomvlaku. Odredište je pristiglo za određenogputnika. On mora sići na toj postaji, ali mimoramo nastaviti i prijeći veću udaljenost. A sad,trebamo znati da je taj trenutak smrti Svevišnjiodobrio. Nijedno ljudsko biće ne može umrijetibez dopuštenja ili tolerancije Svevišnjeg. Stoga,ako imamo vjeru u Svevišnjeg, ako osjećamoljubav i odanost prema Svevišnjem, tada ćemoosjećati da je Svevišnji beskrajno suosjećajniji negoijedno ljudsko biće, beskrajno suosjećajniji nego mikoji želimo zadržati naše drage. Čak iako jeumiruća osoba naš sin, naša majka ili otac,moramo znati da je ona beskrajno milija

16

Svevišnjem nego nama. Svevišnji je naš Otac i našaMajka. Ako jedan član obitelji ode ocu i majci,ostali članovi iste obitelji neće nikada biti tužni.Ako smo prihvatili duhovni put i želimo imatipravu radost, moramo znati da to možemo imatisamo predajući svoj život Volji Svevišnjeg. Uovom trenutku možda ne znamo što je VoljaSvevišnjeg, ali znamo što je predaja. Želi liSvevišnji uzeti nekog iz našeg života, moramo toprihvatiti. "Budi Volja Tvoja." Ako je naš stavtakav, tada ćemo imati najveću radost. A ta radostčini najveću uslugu onome koji odlazi. Kada sepotpuno predamo Svevišnjem, ova predaja postajedodatna snaga i moć duši koja odlazi i koja patiovdje u vezanosti. Stoga, ako stvarno predamosvoju volju Volji Svevišnjeg, tada će ta predajauistinu donijeti mir, trajni mir duši koja tek štonije napustila zemaljsku scenu.Oni koji su počeli meditirati i koncentrirati se,primaju nagovještaje svojih prijašnjih inkarnacija.Ako vjerujemo da smo imali prošlost i znamo daimamo sadašnjost, tada možemo osjećati da ćemoimati i budućnost. Znajući to, moramo uvijek bitisvjesni istine da smrti ne postoji. U Bhagavad Gitirečeno je: "Kao što čovjek odbacuje svoju staruodjeću i stavlja novu, tako isto duša odbacuje ovofizičko tijelo i preuzima novo tijelo." Kada znamoda osoba koja umire samo postrani ostavlja ovo

17

staro tijelo prije nego što prihvati novo, i akoosoba koja umire posjeduje to isto saznanje, kakoonda može biti ikakvog straha?Mi ne znamo što je smrt zapravo, stoga želimoostati na zemlji što je dulje moguće. Ali prava smrtnije raspadanje fizičkog tijela. Prava smrt,duhovna smrt je nešto posve drugo.

PITANJE: Guru, imao sam mladog prijatelja kojije umro prije upravo 6 tjedana. Dan pred smrtrekao je svom ocu da će umrijeti idućeg dana iumro je. Kako je to mogao znati?

ODGOVOR: Što da ne? Nije li on Božje dijete? Uvrijeme smrti, ako netko svo vrijeme misli naBoga, može dobiti poruku iz svog vlastitogunutarnjeg bića. Dok je moja majka umirala, biosam u kući svog ujaka 6 milja dalje. Majka mi jepatila od guše. Rano ujutro je rekla, "Ovog jutranapuštam tijelo. Gdje je Madal otišao? Pošaljite ponjega." Tada mi je jedan rođak donio poruku i jasam došao. Uzela je moju ruku i podarila miosmijeh, svoj posljednji osmijeh. Otišla je minutunakon mog dolaska, kao da je čekala na mene. Asad moram biti iskren. Moja je majka bila vrlo,vrlo duhovna i običavala je provoditi unutarnjiživot u najstrožem smislu te riječi. Ali što se tvogprijatelja tiče, moram reći da su na stotine i tisuće

18

ljudi znali unaprijed kada će umrijeti. Aduhovnim ljudima je to vrlo lako. Često to znaju inekoliko mjeseci unaprijed.

PITANJE: Kada je neka osoba bolesna imedicinski govoreći nema nade za oporavak, jeli dobro reći toj osobi da će umrijeti i pomoći jojpripremiti se za odlazak?

ODGOVOR: To je vrlo složeno pitanje. Svaki seslučaj mora zasebno razmotriti. Većina ljudi želiživjeti. Ne žele umrijeti jer ne znaju što je smrt.Misle da je smrt tiranin koji će ih mučiti na svakimogući način i na kraju uništiti. Kad je nečijakarma završena i Svevišnji želi da ta osoba napustitijelo, ako ta osoba posjeduje u sebi vitalnu glad inezadovoljene želje, čak iako sama duša nema teželje, tada ta osoba želi ostati na zemlji. Ne želiposlušati Volju Svevišnjeg. Stoga, što trebateučiniti kada je netko takvog standarda? Ako mukažete da Bog ne želi da više ostane na zemlji, daje imao sva potrebna iskustva u ovom tijelu, tadaon to neće shvatiti. Reći će: "Bog ne želi danapustim tijelo. Ti si taj koji to želi." Mislit će da siokrutan i nemilosrdan. Stoga, ako znaš da je VoljaSvevišnjeg da ta osoba napusti svijet, najbolja jestvar u tišini govoriti duši te određene osobe ipokušati je nadahnuti da se prikloni Božjoj Volji.

19

Ali ako je osoba vrlo duhovna i iskren tragalac,tada će on sam reći svojim rođacima i dragima:"Molite se Bogu da me odvede. Dovršio sam svojuigru ovdje na zemlji. Čitajte mi duhovne knjige,Skripta, Bibliju, Gitu. Neka čujem samo božanskestvari, duhovne stvari koje će mi pomoći započetisvoje putovanje." Ima mnogo, mnogo ljudi u Indijikoji kada osjete da su im dani odbrojani, kažu:"Što me prije uzme, tim bolje." Kada je moja majkaumirala, tijekom svojih posljednjih nekoliko danastalno je čitala Gitu sa stavom, "Sada idemVječnom Ocu. Daj da se pripremim." Pacijenttakve vrste dobiva veću radost znajući ipokoravajući se Volji Svevišnjeg.

PITANJE: Možeš li snagom svoje volje odgoditivrijeme smrti?

ODGOVOR: Naravno.

PITANJE: Možeš li ga vječno odgađati?

ODGOVOR: Ako je to Božja Volja duhovni gaUčitelji mogu unedogled odgađati. Duhovnaosoba stječe ovu moć kada postigne duhovnoSavršenstvo jer je apsolutno predana Bogu.Učenik dolazi Guruu i predaje mu se potpuno.

20

Slično tomu, Guru se mora apsolutno predatiBogu, Beskraju. U toj predaji on postaje jedno sBogom. On ne krši Božji Zakon, on ga samopokušava ispuniti. Kaže li Bog, "Želim da sadanapustiš tijelo", on napušta tijelo. Ali ako on vidida ga neke neprijateljske sile napadaju i želeprijevremeno uzrokovati njegovu smrt, tada onkoristi svoju moć, jer Bog hoće da on živi na zemljii pomogne čovječanstvu.Ovu je moć beskorisno imati ako samo želite ostatina zemlji 200 ili 300 godina i živjeti običnimživotinjskim životom. Kornjača živi stotinamagodina, ali to ne znači da je bolja od ljudskog bića.Ono što trebamo jest neposredno prosvjetljenje,znanje Istine, znanje Svjetlosti i znanje Boga. Nisubitne godine, već dostignuća.

PITANJE: Jesi li se ikada morao stvarno boriti sasilama smrti da spasiš nečiji život?

ODGOVOR: Upravo sam ove posljednje nedjeljezakasnio na jutarnju meditaciju. Većina vas jemislila da sam spavao i hrkao, stoga, što moguučiniti? Ali borio sam se s tri sile smrti koje suhtjele odnijeti troje mojih bliskih učenika. S dvojesam bio stvarno uspješan, ali s trećim nisam biosiguran što će se dogoditi. Tek sam idućeg danadobio uvjerenje da će i treći preživjeti. Inače biste

21

te noći vidjeli kako je netko iz njujorškog Centraodnesen. Trebao je doživjeti srčani udar. Anajsmiješnije u cijeloj toj priči je da je ta osoba bilatamo na jutarnjoj meditaciji i meditirala dok samse ja borio sa silama smrti.

PITANJE: Radim u bolnici za tumore gdje ljudičesto umiru. Ponekad kad ljudi umiru vidimosobinu ili pogled na njihovom licu koji je vrlosličan nečemu što vidim na tvom licu. Možeš limi reći zašto?

ODGOVOR: Kad sam sjedinjen s UniverzalnomSviješću, ja sam u svakome. Ima mnogo ljudi nazemlji koji nisu moji učenici, ali su iskrenitragaoci. A prvorazredne Bogospoznate duševidjet će kada se iskreni tražitelji mole Bogu uvrijeme svoje smrti, ili kada su im dani odbrojani.Kažem vam, mole li se Bogu ili Kristu ili bilokome drugome, ako uistinu iskreno kucaju naBožja vrata, mogu tamo pronaći moje lice koje sja,Budino lice, Krišnino lice zbog naše UniverzalneSvijesti.Tko su ti ljudi, ne mogu to reći. Ima na stotinetisuća onih koji nisu moji neposredni učenici. Alikucaju na vrata Univerzalne Svijesti i tamoprimaju moju Svjetlost, moje Suosjećanje. Zatovidiš moje lice na njihovim licima. Vide me i

22

dobivaju pomoć mog suosjećajnog unutarnjegbića. Tada prosvijetljeni dio mog bića, mogunutarnjeg postojanja, odlazi dati im nešto utjehe,malo prosvijetljenja, tako da u svijetu duša moguimati bolje postojanje i mogu se ponovno vratiti itežiti. Pogledate li umiruću osobu i ugledate mojelice, tada ćete znati da je ta osoba tražitelj. Ona nemora biti moj učenik. Ali ako ima iznimno iskrenutežnju, zbog svoje Univerzalne Svijesti, ja mogubiti ondje.Ponekad kada moji učenici najduševnijemeditiraju na mene, poistovijete se sa mnom utolikoj mjeri da drugi učenici na njima vide mojelice. Njihova je moć koncentracije toliko iskrena,toliko posvećena, toliko jednousmjerena iduševna, da će upravo na njihovom licu drugiučenici vidjeti moje lice, čak iako je ta osoba žena.To se dogodilo nekoliko puta.

PITANJE: Ponekad ljudi zapale sami sebe dosmrti u protest protiv rata. S duhovnog gledišta,što se time postiže?

ODGOVOR: U obitelji vrlo će se često braćapotući. Tada majka kaže: "Ako ne prestanete,izvršit ću samoubojstvo." Znam za mnogeslučajeve gdje su roditelji izvršili samoubojstvokad im je bilo nemoguće održati sklad u obitelji.

23

Tada su se djeca odmah promijenila. Kada suvidjeli da su im roditelji umrli zbog njihovihsvađa, okrenuli su novu stranicu. Ali to nijepotrajalo i ubrzo su se opet svađali.A sad, s duhovnog gledišta, samoubojstvo ničemune služi. Majka se žrtvovala za djecu. Svojomvlastitom tjelesnom žrtvom smatrala je da ćestvoriti sklad, ali u vitalnom svijetu nema bijega,nema oprosta za nju. Zbog svoje gluposti otići će uvitalni svijet i tamo će i ostati. Zašto nije imalamudrosti uvidjeti da njena djeca nisu njena većBožja djeca? Bog joj je dao tu djecu, stoga što nijeprišla Bogu da prosvijetli njihovu svijest? Zašto senije molila Bogu za njihov sklad i mir?Svijet će ostati u neznanju sve dotle dok Svevišnjine prosvijetli svijest svijeta. Svjetski probleminikada neće biti riješeni žrtvovanjem našihpojedinačnih života da bi se donio mir. Mnogi suse mučenici, aspiranti i duhovne ličnosti ubili, alito nije riješilo probleme svijeta. Ti će se problemiriješiti jedino težnjom, molitvom Bogu daprosvijetli svijet, dok smo na zemlji. Našapojedinačna smrt nikada ne može preobraziti licesvijeta. Ali zazovemo li Božji Blagoslov, BožjuMilost i Božju Skrb, tada se problem može riješiti.

24

PITANJE: Može li netko tko je počiniosamoubojstvo, spoznati Boga u idućojinkarnaciji?

ODGOVOR: Moguće je spoznati Boga nakonsamoubojstva ili nakon što smo divljački ubijeni.Ali Bog zna koliko mnogo inkarnacija će nam zato trebati. Samo je u slučaju duhovnih Učitelja todopušteno. Duhovni Učitelji ponekad počinesamoubojstvo. Postanu toliko zgađeni zemljom dasvjesno i namjerno ostave tijelo prije nego što bi toučinili u normalnom tijeku događaja. Ali unjihovom slučaju Svevišnji to dopušta, jer su Gaveć spoznali i puno uradili za Njega.

PITANJE: Tvoja filozofija tvrdi da duša uvijeknapreduje, ali kako se to slaže sa činjenicom dakad netko počini samoubojstvo, njegova dušapadne?

ODGOVOR: Kada netko počini samoubojstvo,duša te osobe zapravo ne padne. Ali ostaje naodređenom mjestu i prekrivena je s beskrajno viševelova neznanja. Potpuno je prekrivenaneznanjem, sloj na sloj neznanja. Ono što padnejest svijest pojedinca. Vraća se unatrag na početnutočku, skoro do mineralne svijesti gdje nemaevolucije. Duša je pomračena beskrajnim

25

neznanjem, to jest, beskrajnim slojevima neznanja.Prije je duša, recimo, imala deset slojeva, ali sadaima beskrajne slojeve neznanja. Duša ih morapočeti uklanjati jedan po jedan. Naravno, duši jetada beskrajno teže odvesti pojedinca premasavršenom savršenstvu, oslobođenju ili spasenju.Ali ako Svevišnji želi djelovati u određenomljudskom biću koje je počinilo samoubojstvo, uvrlo, vrlo rijetkim prilikama, Svevišnji zatraži odduhovnih Učitelja koji imaju tu sposobnost da sepobrinu o toj duši i ne dopuste da budeobujmljena brojnim neznanjem. U tim slučajevima,štogod je duša već imala dovoljno je da doneseMilost i Suosjećanje Svevišnjeg i On neće dopustitiniti jednom velu više da prekrije dušu negoobično. Ali to se čini u vrlo rijetkim prilikama.Inače, ako osoba počini samoubojstvo, evolucijastaje na neodređeno dugo vrijeme za togpojedinca, na 100, 200, 500, 600 ili čak i višegodina. Ne može ići naprijed i najteži mogući teretstavljen je na njegova ramena. Proces njegoveevolucije staje. Zato jer je prekršio zakonekozmičke igre, mora odslužiti kozmičku kaznu.Tu kaznu nijedno ljudsko biće na zemlji ne možezamisliti. Najgore moguće zemaljsko mučenje nijeništa u usporedbi s kozmičkom kaznom kojupojedinac dobije kad počini samoubojstvo. Nemožete reći kozmičkim silama, "Učinio sam nešto

26

loše i to se vas ne tiče. Dostići ću svoj cilj kada mise bude prohtjelo dostići ga." Namjerno ste iskočiliiz kozmičke igre, bez Božjeg dopuštenja i protivNjegove namjere. On vam nije dopustio danapustite igru, ali vi ste Mu se aktivno i otvorenosuprostavili i pokušali uništiti igru. Za ovopogrešno djelovanje kazna je iznimno stroga. Ta jekazna toliko jaka da ga našim ljudskim srcem nemožemo osjetiti, niti našim ljudskim umomzamisliti.

PITANJE: Koja je razlika između kremiranja iobičnog pokapanja?

ODGOVOR: Izvanjsku razliku znaš: kodkremiranja je tijelo spaljeno; a kod pokapanja tijelose stavlja u lijes i pokapa. Indijci pogotovo suštovatelji vatre. Oni osjećaju da vatra ne samo štoproždire sve, već također i pročišćava sve. Stoga,za vatru imamo boga, čije je ime Agni. Molimo seAgniju za pročišćenje i samosaznanje i također mudajemo svoje mrtve.S duhovnog gledišta, znamo da je tijelo došlo upostojanje iz pet elemenata: zemlje, vode, zraka,etera i energije. Fizički ovoj došao je u postojanjeiz tih pet elemenata, a pomoću vatre vratit će senatrag u svih pet elemenata. Fizičko tijelo će se

27

kremiranjem raspasti s krajnjim pročišćenjem, štoovdje označava preobražaj.A opet, oni na zapadu kojima se više sviđa pokop,također imaju svoje duhovno tumačenje.Pojavljuje se neka vrst duhovnog suosjećanja jernas je tijelo tako vjerno služilo, pa kažemo: "Oh,koristio sam ovo tijelo toliko mnogo godina inikada mu nisam dao odmora. Sad tu duše nema;ptica je odletjela, ali tijelo je tu. Hajde da pružimtijelu priliku da se odmori time što ću ga staviti ulijes." Oni koji mare za paljenje tijela osjećaju datijelo koje je počinilo toliko mnogo glupavih, zlihstvari u ovom životu, treba pročišćenje. A oni kojimare za pokop žele tijelu dati udoban odmor.

PITANJE: Govorili ste o fizičkoj smrti. Možete linam sada nešto reći o onoj vrsti smrti i ponovnogrođenja koja se zbivaju u duhovnom životu?

ODGOVOR: Kada svim srcem, iskreno ibezrezervno prihvatimo duhovni život, osjećamoda je to prava smrt neznanja, želje i ograničenja.To je smrt naše ograničene, gušeće, neispunjene imračne svijesti u vitalu. Vital je taj koji stremiispunjenju svih vrsta želja, a ne fizičko, stoga sesmrt zbiva na vitalnoj razini. Kada se stvarnootisnemo u duhovni život, tada imamo jednu vrst

28

unutarnje smrti. Ova smrt je smrt naše prošlosti,načina na koji smo oblikovali našu prošlost.Izgradit ćemo zdanje Istine na temeljima težnje, ane na željama i brigama ili tjeskobama isumnjama. Prošlost nam je htjela ukazati na Istinuna jedan način. Ali prošlost nam nije bila u stanjupokazati Istinu; zato smo sada ono što jesmo.Hoće li nam sadašnjost pokazati Istinu ili ne, mi tone znamo. Ali mislimo da ćemo vidjeti Stvarnostbilo u trenutačnoj sadašnjosti ili u budućnosti štoće brzo osvanuti, budućnosti koja raste utrenutačnosti današnjice.Jedna od tajni duhovnog života jest da u svakomtrenutku umiremo i obnavljamo sami sebe.Svakog trenutka vidimo da nova svijest, novamisao, nova nada, nova svjetlost sviće u nama.Kada nešto novo svane, tada vidimo da je staropreobraženo u nešto više, dublje i snažnije. Tako uvišem duhovnom životu možemo svakogatrenutka vidjeti tzv. smrt naše ograničene svijesti injen preobražaj u noviju, sjajniju svijest.

PITANJE: Zapravo sam više mislio u smisluponovnog rođenja. Kako mogu ponovno postatipoput djeteta i postići duhovni preporođaj?

ODGOVOR: Taj se preporođaj mora zbiti u umu,u tijelu i u vitalu. Mora se dogoditi u tvom

29

najdubljem, nesvjesnom dijelu, onom dijelu koje jeobujmljeno neznanjem, nesavršenošću iograničenjem. Kada se ovo duhovno preporađanjedogodi i ti u sebi osjetiš svitanje nove svijesti,molim te, pokušaj postati ta svijest i daj je svomUčitelju i Svevišnjem, onako kako bi ponudiocvijet. Kada daješ cvijet, nemoj osjećati da si gaotrgnuo s drveta, već da cijelo svoje biće stavljašpred Stopala Svevišnjeg. Tada ćeš vidjeti kako tajcvijet cvjeta laticu po laticu, a ti ćeš iznutra cvjetatisvojim unutarnjim miomirisom, poput djeteta.Duboko unutar tebe jedno će dijete rasti i tvoja ćevanjska dob nestati iz tebe. Ali to će se zbiti samoonda kada tvoja svijest što teži potpunozagospodari tvojim tijelom, vitalom, umom isrcem i kada cijelo tvoje postojanje postane cvijetkoji nudiš pred Stopala Svevišnjeg.Za svako biće koje je ušlo u duhovni životneizbježno je da se u ovom životu duhovnopreporodi. Svatko mora osjećati da je svjesni,dinamični instrument, dijete Božanskog. Svatkotreba osjećati tu Istinu i postati tom Istinom. Kadaje to učinjeno, dijete više nije dijete; ono postajesama Božanstvenost. A onda spoznaja Boga nijesamo moguća, već i neizbježna. Samo dijete imapravo biti u krilu Oca, a Otac žarko želi imatidijete u Svom krilu. Ponosan je što ima dijete, adijete je ponosno što ima Oca.

30

PITANJE: Možeš li nam nešto reći o vječnosti ivječnom životu?

ODGOVOR: Budući da sam duhovni čovjek, nasnazi svoje vlastite unutarnje spoznaje, mogu rećida duša ne umire. Mi znamo da smo vječni. Došlismo od Boga, u Bogu smo, izrastamo u Boga iispunit ćemo Boga. Život i smrt su poput dvijesobe. Ići iz života u smrt je poput prelaženja izjedne sobe u drugu. Gdje sam ja sada je mojadnevna soba. Ovdje razgovaram s vama,meditiram s vama, gledam vas. Ovdje morampokazati svoje fizičko tijelo; moram raditi i bitiaktivan i pokazati svoj život. Onda postoji drugasoba, moja spavaća soba. Tamo se odmaram,spavam. Tamo ne moram pokazati bilo komesvoje postojanje, sam sam za sebe.Dolazimo iz Beskrajnog Života, Božanskog Života.Taj Beskrajni Život ostaje na zemlji kraće vrijeme,recimo pedeset ili šezdeset godina. Tada u sebinosimo život vezan za zemlju. Ali unutar togživota vezanog za zemlju jest neograničeni život.Nakon određenog vremena taj Život ponovnoprolazi hodnikom smrti na pet, deset, petnaest ilidvadeset godina. Kada uđemo u taj hodnik, dušanapušta tijelo na kraći ili dulji odmor i vraća se uoblast duše. Ovdje će, ako je osoba bila duhovna,

31

duša povratiti Vječni Život, Božanski Život koji jepostojao prije rođenja, koji je postojao izmeđurođenja i smrti, koji je postojao u trenutku smrti ikoji istodobno odlazi s onu stranu smrti.Sada dok živimo na zemlji, svojom težnjom imeditacijom možemo se staviti u kraljevstvoVječnog Života. Ali samo ulaženjem u beskrajniŽivot, ne posjedujemo taj Život; moramo svjesnoizrasti u njega. Kada uđemo u život meditacije,prije ili kasnije moramo postati sastavnimdijelićem meditacije. A kada smo u stanjumeditirati dvadeset i četiri sata na dan, tada stalnoudišemo beskrajni Život. U našoj smo unutarnjojsvijesti postali jedno s dušom. Kada živimo u duši,ne postoji nešto takvo kao što je smrt. Postoji samostalna evolucija naše svijesti, našeg života što teži.Ali kada živimo u tijelu, smrt je svo vrijemeprisutna. Čim strah uđe u naš um, istog trenaumiremo. Čim neka negativna sila uđe, umremo.Koliko mnogo puta dnevno umremo! Strah,sumnja i tjeskoba stalno ubijaju naše unutarnjepostojanje.

32

JE LI SMRT KRAJ?

Tijekom svoje prve europske turneje predavanja,Sri Chinmoy je održao ovo predavanje 9. studenog1970. na Kentskom sveučilištu, Canterbury,Engleska.

33

JE LI SMRT KRAJ?

Smrt nije kraj. Smrt nikada ne može biti kraj.Smrt je cesta. Život je putnik. Duša je vodič.Kada je putnik umoran i iscrpljen, vodič upućujeputnika da načini kraći ili dulji predah, a ondaputnikovo putovanje počinje iznova.U običnom životu, kada se čovjek koji ne teži valjau kalu neznanja, to je prava pobjeda smrti. Uduhovnom životu, kada aspirant ne vapi za višomsvjetlošću, blaženstvom i moći, to je rođenjenjegove smrti.Što možemo naučiti od unutarnjeg života, životakoji žudi za istrebljenjem smrti? Unutarnji životnam govori da je život duševno dragocjen, da jevrijeme plodonosno dragocjeno. Život bez težnjevremena je beznačajan. Vrijeme bez težnje životaje beskorisno.Naš um misli o smrti. Naše srce misli o životu.Naša duša misli o besmrtnosti. Um i smrt mogu senadići. Srce i život mogu se proširiti. Duša ibesmrtnost mogu se ispuniti.Kada su um i smrt nadmašeni, čovjek će imatinovi dom: Svjetlost, Svjetlost Onostranog. Kada suduša i besmrtnost ispunjeni, čovjek će imati novicilj: Ushićenje, transcendentalno Ushićenje.

34

Danas čovjek osjeća da je smrt neizbježna nužnost.Sutra će čovjek osjećati da je besmrtnostnepogrešiva stvarnost.Na žalost, većina nas njeguje pogrešne predodžbeo smrti. Mislimo da je smrt nešto neobično, neštorazorno. Ali moramo znati da je smrt ovogtrenutka nešto prirodno, normalno i donekleneizbježno. Gospod Krišna govori Arjuni: "OArjuna, sigurna je smrt rođenima i sigurno jerođenje za umrle. Stoga ono što je neizbježno ne bitrebalo biti uzrokom tvoje žalosti."Chandogya upanišada govori nam nešto značajno:"Kada dođe trenutak smrti, što trebamo učiniti?Trebamo potražiti utočište u trima uzvišenimmislima: mi smo neuništivi; mi nikada ne možemobiti uzdrmani; mi smo sama bit života." Kad namdođe trenutak smrti, ako osjećamo da nikada nemožemo biti uništeni, da nas ništa ne možeuzdrmati i da smo sama bit života, tada gdje ježalost, gdje je strah, gdje je smrt? Nema smrti.Sarada Devi, supruga Sri Ramakrishne, rekla jenešto vrlo značajno: “Razlika između duhovnogčovjeka i običnog čovjeka vrlo je jednostavna.Lako možeš razaznati između ta dva. Običančovjek plače i lije gorke suze kada mu smrt dođe,dok duhovni čovjek, ako je uistinu duhovan,smijat će se i smijati kada mu smrt dođe. Za njegaje smrt samo zabava i ništa više.''

35

Ovdje moramo napomenuti da duhovan čovjekulazi u kozmičku igru. On postaje svjesniminstrumentom kozmičke igre. To je razlog što onzna da smrt nije istrebljenje. Ona je samo kraći ilidulji predah.Morat ćemo se ponovo i nanovo vraćati u svijet.Moramo raditi za Boga ovdje na zemlji. Bijeganema. Moramo spoznati Najviše ovdje na zemlji.Moramo ispuniti Najviše ovdje na zemlji. Bog namneće dopustiti da uludo potrošimo ili odbacimopotencijale i mogućnosti duše. Nemoguće.Ovako ide Kiplingova besmrtna izjava:

Vratit će se oni, vratiti ponovno,

Dok god se crvena Zemlja valja.

Nikada On nije list ili drvo zapustio.

A kamoli tek duše profućkao?

Svaka nas inkarnacija vodi k višem životu, boljemživotu. Mi smo u procesu evolucije. Svaka jeinkarnacija stepenica na ljestvama evolucije.Čovjek napreduje svjesno i nesvjesno. Ali ako usvakoj inkarnaciji svjesno napreduje, tada onubrzava svoju duhovnu evoluciju. Spoznaja će muse zbiti mnogo ranije nego onima koji nesvjesnonapreduju.

36

Znamo da smo otpočeli svoje putovanje odmineralnog života, pa onda ušli u biljni život.Tada smo ušli u životinjski život. Odatle smo došliu ljudski svijet. Ali to nije kraj. Mi moramo izrastiu božanska bića. Sve dotle dok ne postanemoobogotvoreni i preobraženi, Bog neće nama bitizadovoljan. On se može očitovati u nama i kroznas samo onda kada smo totalno preobraženi ipotpuno prosvijetljeni. Stoga kada razmišljamo onašoj evoluciji, unutarnjoj evoluciji i vanjskojevoluciji, trebamo biti preplavljeni radošću. Ništane gubimo, baš ništa u takozvanoj smrti.Jalalu'd-din Rumi nam iznimno lijepo i duševnogovori o evoluciji:

Umrijeh kao kamen i nanovo se uzdigoh biljkom,

Umrijeh kao biljka i uzdigoh se životinjom;

Umrijeh kao životinja i rodih se čovjekom.

Što bih se bojao? Što sam smrću izgubio?

Što je smrt na kraju krajeva? Smrt je uspavanodijete. A što je život? Život je dijete što u svakomtrenutku pred Ocem igra, pjeva i pleše. Smrt jeuspavano dijete u srcu Unutarnjeg Pilota. Život jenadahnuće. Život je težnja. Život je spoznaja.Život nije rezonirajući um. Život nije intelektualni

37

um. Život nije igra nezadovoljstva. Ne, život jeporuka božanstvenosti na zemlji. Život je Božjisvjesni kanal da ispuni božanstvenost učovječanstvu na zemlji.Ima mnogo istine u Konfučijevoj izreci: "Nepoznajemo život. Kako onda možemo poznavatismrt?" Ali ja želim reći da mi znamo život.Spoznamo li život kao Božje utjelovljenje Istine,Svjetlosti, Mira i Blaženstva, tada znamo što životuistinu jeste i prepoznajemo smrt kao ništa drugodoli odmor - neophodan na sadašnjem stupnjuevolucije.Doći će doba kada odmor uopće neće bitipotreban. Samo će Život vrhunski vladati, ŽivotOnostranog, Život svenadmašujućeg Onostranog.Taj Život nije i ne može biti monopol pojedinca.Svako ljudsko biće mora biti preplavljeno ovimŽivotom svenadmašujućeg Onostranog, jerupravo će ovdje u ovom Božanskom Životu, Bogbezrezervno očitovati Sebe; ovdje, ovdje na zemlji.

38

PRIČA ONOSTRANOG

Jeseni 1968., jedan je od Sri Chinmoyevih učenika,Virgil Gant, umro. Slijedi govor što ga je Sri Chinmoydao u New Yorkškom Centru ubrzo nakon smrti ovogučenika.

Želio bih reći nekoliko stvari o Buddyevom(Virgilovom) odlasku. Onoga dana kad jenapustio fizičko tijelo, njegovi su me mali nećaciupitali, "Gdje je naš ujak Buddy?" Odgovorih: "Onje sada na Nebesima s Bogom." Tada su pitali:"Možemo li i mi otići tamo?" Odgovorih:"Naravno da možete, ali samo onda kada vas vašOtac, vaš vječni Otac, pozove. Kada vaš fizičkiotac zatraži od vas da mu dođete, dođete trčeći; alikada je on u nekoj drugoj sobi i ne zove vas, vi neidete. Slično, kad Bog, vječni Otac, pozove k Sebinekog Svog određenog sina, sin odlazi."Tada upitaše: "Zašto mi ne možemo otići tamo?"Odgovorih: "Ne možete otići, jer je to mjesto vrlo,vrlo, vrlo daleko i trebate imati neku vrstu karte.Ovdje kada želite ići iz jednog mjesta u drugo,kupite kartu i odete tamo. Za to mjesto postojiposebna karta i poseban novac, a kada ih dobijetemožete otići na to mjesto." Tada upitaše: "Misli lion na nas?" Odgovorih: "On stalno misli na vas i

39

blagosilja vas, a njegova će vam duša pomoći ivoditi vas."Prvog dana Buddyevog kobnog napada, njegovame je majka Karuna nazvala u ranim jutarnjimsatima. Koncentrirao sam se na njega i istogtrenutka kad to sam učinio, znao sam da jenjegova smrt blizu, u pitanju su bile minute. Stogasam odmah ušao u svoju najvišu transcendentalnusvijest i zazvao Svevišnjeg i silazeću MilostSvevišnjeg. Kasnije te večeri, oko šest sati, kritičnobi razdoblje prošlo i on bi bio spašen. Baš tadaugledah njegovu dušu kako ulazi u moju sobudok sam meditirao. Rekao je: "Spasi me, spasi me."Odgovorih: "Već si spašen. Svevišnji te je spasio."Možete upitati: "On je bio spašen tada, stoga kakoto da je sada, mjesec dana kasnije, napustio tijelo?"Moj odgovor je: "Postoji Kozmički Plan i Bog imapravo Svoj Kozmički Plan promijeniti premaSvojoj miloj Volji. U početku se Buddyeva dušanepokolebljivom voljom borila da ostane na zemljii mi smo se poistovjetili s njegovom dušom.Našom molitvom, našom koncentracijom, našomsilom što smo je primijenili na fizičko, vapajemnaših duša, on jeste ostao na zemlji. Ali njegova jeduša uvidjela, nakon što se izliječio, da ovonjegovo fizičko tijelo neće biti u stanju ispunitivisoku misiju što ju je postavio pred sebe. Kada jenjegova duša iznijela na površinu ovu visoku,

40

višu, najvišu viziju pravo pred njegovim nosom, upočetku se njegovo tijelo plašilo prihvatiti viziju istvarnost. Ali duša je uvjerila tijelo da će, ne s timtijelom, već s drugim oblikom, drugim tijelom, onispuniti sebe, ispunit će Boga i ispunit ćečovječanstvo. U 10:15 tog jutra, Svevišnji i njegovaduša donijeli su svjesno odluku da će on napustititijelo. Odmah nakon toga ušao sam u okultnisvijet i ovjenčao ga brižnošću i blagoslovom svojeduše, te svom svojom ljubavlju i milinom. Satvremena kasnije njegova je duša uistinu odletjelaiz kaveza.A sad, prije dva, tri dana, njegova je majkaosjećala da se Buddy oprašta. Osjetila je to jer sunjeno tijelo, um, srce i duša bili potpuno jedno snjenim djetetom. Odluka se donijela točno u 10:15tog jutra, ali majčino je srce znalo istinu prije negoli je ta istina uopće nastala. Zbog svog psihičkogjedinstva s Buddyem, njen intuitivan osjećajnačinio je da zna istinu čak i prije nego li je Bogdonio odluku.Ako postupam kao svako obično ljudsko biće kojese ne poistovjećuje s Voljom Svevišnjeg, tada samiz dubina svoga srca spreman reći da je to što jeBuddy preminuo bio užasan poraz. Izgubili smona bojnom polju života, gdje je svaka sekundaprilika za dušu da postigne, da materijalizira, daočituje ovdje na zemlji. Zato što sam se

41

poistovjetio s njime, plakao sam i vapio iz samihdubina svoga srca. Vjerujte mi, ja osobno mogubiti u svom najvišem i mogu biti u svom najnižem.Kada sam u fizičkom, patim. Prva stvar što samrekao bila je: "To je moj poraz, moj poraz, jer samuložio toliko mnogo koncentracije, toliko mnogosile u njega." Ali s duhovnog gledišta, taj gubitak,taj poraz, nije bio nikakav poraz. Kada smopoistovjećeni s Voljom Svevišnjeg, osjećamo da jeNjegova Volja Sva-suosjećanje i Sva-ispunjenje.Onog trenutka kad smo se svi predali VoljiSvevišnjeg, Buddy je napustio tijelo. Njegovamajka, sestra, on i ja smo svi ušli u VoljuSvevišnjeg i rekli: "Neka bude Volja Tvoja."No, kako to da se nismo u početku predali VoljiSvevišnjeg? Prije svega, u ovom smo svijetupoistovjećeni s fizičkim. Pokušavamo posjedovatisvoje najdraže što dulje možemo. I drugo,osjećamo da je možda Božja Volja da on živi kakobi njegova duša dobila više iskustava u poljuočitovanja. Ali naše najviše Ja uvijek je jedno saSvevišnjim i odatle vidimo vječnu Viziju i vječnuStvarnost. Kada smo jedno sa Svevišnjim,osjećamo Vječnost kao svoju vlastitu. Buddy je biona zemlji četrdeset i dvije godine, ali njegovoduhovno ime, Asim, znači vječan, neograničen,beskonačan život. Vječan život je taj koji dušaposjeduje i gaji.

42

Kad sam vidio Buddya u bolnici prije nego što jeumro, rekao je: "Pomozi mi da izađem živ izbolnice." Rekao sam mu da će sve sigurno biti uredu. To nije bilo moje lažno suosjećanje, već mojistinski osjećaj, a taj je osjećaj moja vizija. Bog jesav ljubav; Bog je sav mudrost. I iako su Božjeodluke konačne, Bog može promijeniti Svoju Voljui donijeti drugu odluku. Kasnije, tri sata nakon štoje napustio tijelo, rekao mi je: "Osjećam se življimnego ikada prije."Što ovdje znači riječ "živ"? Običnim ljudima,onima koji ne vjeruju u Boga, to je apsurdno. Oniće mi se sad rugati, ali oni koji su ušli u unutarnjiživot osjećat će da Buddy sada živi u vječnomŽivotu. Prije je bio u životu vezanom za zemljučetrdeset i dvije godine. U tih četrdeset i dvijegodine imao je mnoga, mnoga iskustva. Ali uusporedbi s iskustvima što ih sada ima u jednojprolaznoj sekundi, ta su zemaljska iskustva ništa.U jednoj prolaznoj sekundi, on ima na tisuće imilijune iskustava u unutarnjem svijetu, a ta suiskustva takva da nas ispunjaju iznutra i izvana.Kada je Buddy umro, duša moje fizičke majkesašla je sa svijeta duša i povela njegovu dušu uvitalni svijet. Tada je moj najbliži prijatelj, mojnajbolji štovatelj, moj duhovni brat Jyotish koji jeumro pred tri godine, došao i poveo Buddya uvrlo visok svijet da se odmori. Otišao sam ga tamo

43

posjetiti. Bio je vrlo sretan. Sjeo sam pored njega išto je on rekao? Rekao je da je njegovo fizičkotijelo bilo smeće. "Zar si htio da ostanem u tomtijelu?" A što sam mu ja na to trebao reći? "Smeće!"rekao je. To je bila njegova riječ. Htio je daostanem još neko vrijeme s njim i natjerao me jesjesti. Tada smo se na različite božanske načinešalili i on mi je rekao popriličan broj tajni koje samrekao njegovoj obitelji. Mogu reći neke stvari onjegovoj brizi za svoje najbliže, ali najskrivenijetajne ne mogu reći. Rekao je da djeca moraju višejesti iduća tri mjeseca. Tada mi je sinoć došao reći:"Oh, reci mojoj majci i sestri da ću odsada biti nesamo u njima, već također i za njih, za njih."Jučer me je njegova nećakinja, Holly, upitala: "Jedeli se na Nebu?" Rekoh joj: "Naravno da se jede."Uvjeren sam da svi znate da ovdje na zemljijedemo. Također na Nebu, u vitalnom svijetu,jedemo. Hrana je drukčija od naše. Ona je poputmajušnih zrnaca šećera koji imaju vrlo sivu boju.Prije oko sedamnaest godina, jedna je od mojihsestara koja me je jako voljela, umrla. Prvi put kadsam ušao u taj vitalni svijet ona mi je dala tuhranu. Rekao sam: "Ne mogu to jesti. To je samakost; ne želim jesti kost." Ona se smijala i smijala inatjerala me jesti. Upravo mi je sinoć Buddy daotu istu hranu, a pored njega su bili moja majka imoj prijatelj i još nekoliko njegovih prijatelja. Svi

44

smo sjedili, večerajući. Tako oni koji vjeruju uunutarnji život, duhovni život, odmah ćepovjerovati da je taj unutarnji svijet također svijetstvarnosti. Tamo pričamo, jedemo, sve činimo.Kasnije su djeca upitala: "Kako možemorazgovarati s njim?" Odgovorih: "Ovdje na zemljibez obzira na to koliko smo daleko od nekoga,možemo s njim porazgovarati preko telefona.Slično tome, postoji jedna druga vrst telefona dase razgovara s ljudima na Nebu." Taj drugi telefonjest sposobnost jedinstva duše. Svi mi možemo; nesamo u svijetu snova ili u svijetu duha, većtakođer i u ovom svijetu stvarnosti; ući u svojepreminule dok meditiramo. Ali nažalost, mi to nečinimo. Živimo u fizičkom i ne idemo s one stranegranica fizičkog. Zato ne osjećamo svoje najdraženakon što odu. Ali zađemo li duboko u svojojmeditaciji, bit ćemo ih u stanju stvarno vidjeti,pravo pred našim očima.Ovog je trenutka Buddyeva duša u svijetu mjesecakoji se smatra jednim od najviših kraljestava uduhovnom svijetu. Postoje mnogi, mnogi svjetovi,ali ovaj svijet mjeseca pun je najčišće radosti,ushita i smirenosti. Uskoro će Buddy opet biti snama. Za nekoliko godina vidjet ćemo ga udrugom tijelu, a ja ću vam moći reći da seBuddyeva duša reinkarnirala u drugom obliku.Rekao sam mu da ga njegova majka, sestra, brat,

45

otac i svi njegovi najbliži, žele vidjeti. Rekao je:"Vidjeti me? Dobit će me." Tako će ga i dobiti udrugom obliku, u drugom tijelu.

46

SMRT I ŽIVOT:DVA NERAZDVOJNA BRATA

Sljedeća dva seta aforizama, koje je Sri Chinmoynapisao u Indiji 1962. godine, uzeti su iz njegoveknjige Dah Vječnosti.

47

SMRT

Smrt je prirodna. Ništa prirodno ne može bitištetno. Smrt je odmor. Odmor je snagazamaskirana za buduću avanturu.

Na sadašnjem stupnju ljudske evolucije, svladatiSmrt možda je nemoguće. Ali prevladati strah odSmrti nije samo praktično, već i neizbježno.

Smrt je obično znak da je duša, pod određenimokolnostima, iscrpila mogućnosti svoga napretkau tom tijelu.

Kada snaga mogućnosti izgubi od snagenemogućnosti, to se naziva Smrću.

Beskorisni život jest ljubazni poziv Smrti.

Smrt je povezujuća nit između čovječjeg rastućegstraha i njegovih smanjujućih životnih energija.

Onaj tko više voli Smrt nego Život, treba se samopopeti uz Drvo. Ali onaj tko više voli Život odSmrti, treba se ne samo popeti, već također iponovo sići kako bi radio Božji posao.

48

Kada Smrt priđe čovjeku, njegovo psihičko bićekaže Smrti: "Smrti, pričekaj da vidim što bih htioodraditi u svom idućem rođenju." Smrt kaže: "Žaomi je, tražiš uslugu od pogrešne osobe. Jednasekunda kašnjenja s moje strane može doprinijetinečem dragocjenom tvom iskustvu ovoga života."

Smrt kaže da je besmrtna. Čovječja dostignućakažu: "Smrti, u pravu si. Ali istina je, u biti, da mineprekidno sjajimo na samim tvojim grudima. Nesamo to, sjajimo vječno u tebi, kroz tebe i iznadtebe."

49

ŽIVOT

Život je ljubav.Ljubav je život.Život ispunja Boga ljubavlju.Ljubav ispunja Boga u životu.

Život ima unutarnja vrata. Težnja ih otvara. Željaih zatvara. Težnja otvara vrata iznutra. Želja ihzatvara izvana.

Život ima unutarnju lampu. Ta se unutarnjalampa zove težnja. A kada održavamo našu težnjugorućom, ona će nepogrešivo prenijeti cijelojBožjoj tvorevini svoj blistav sjaj.

Život ima unutarnji Glas. Taj Glas jest SvjetlostSvevišnjeg. Život je zaštita, Život je savršenstvo,Život je ispunjenje tek kada se otvorimo tojSvjetlosti Svevišnjeg.

Bog je u Životu, ali Život mora postati svjestanSvjetlosti Njegove Nazočnosti, NjegovihTranscendentalnih Stopala.

Svaki je dan obnova Života. Svaki dan je ponovnorađanje našeg unutarnjeg uvjerenja da je svaki

50

pojedinac izabrani instrument Svevišnjeg darazotkrije i ispuni beskrajno Božansko ovdje nazemlji.

Život okrenut prema van ne nalazi ništa dolinevolje, mučenja, bijede i nezadovoljstva. Životkoji teče prema unutra otkriva more mira iblaženstva.

Za provjetljenje svog života trebamo čiste misli.Svaka je čista misao dragocjenija od svihdijamanata svijeta, jer Božji Dah boravi samo učistim čovječjim mislima.

Kako početi unutarnje putovanje? Jednostavnomidejom, spontanom mišlju da je spoznaja Bogatvoje pravo po rođenju. Gdje početi? Ovdje, u sebi.Kada početi? Sada, prije rođenja iduće sekunde.

Život je uvijek u poslu. On je vječno aktivan,dinamičan. Pokušava pomoći duši da dovrši svojjoš nedovršeni zadatak, božansku Misiju. Dušatreba pomoć Života da se u potpunosti razotkrije.Život treba pomoć duše da se ispuni i tjelesno iduhovno.

Mozganje i malodušnost najgori su neprijatelji kojiubijaju Život u svom njegovom božanskom

51

nadahnuću. Nema više mozganja, nema višemalodušnosti. Tvoj život postat će ljepota ruže,pjesma svitanja, ples sumraka.

Rođenje i smrt igraju se. Igraju se zajedno. Njihovaigra je igra sklada. I uvijek se igra na beskrajnimgrudima Života.

52

ŽIVOT NAKON SMRTI:VIŠI I NIŽI SVJETOVI

PITANJE: Odlučuju li prilike pod kojima osobaumire gdje ona odlazi nakon što napusti tijelo?

ODGOVOR: To uglavnom zavisi o svijestipojedinca, a ta je svijest postupno nagomilanoiskustvo cijelog njegovog života. Moji će dobriučenici, sjete li me se u trenutku smrti, odmahotići na vrlo visoku razinu. Ako je majka ubijenaštiteći svoje dijete, njena će duša otići u visoksvijet. Kada vojnik pogine braneći svoju zemljukad je ona napadnuta, on će otići u visok svijet. UIndiji je postojalo doba kad su se žene bacale uposmrtnu lomaču svojih muževa. Ljudi mogu rećida je to samoubojstvo i ono to nesumnjivo jeste.Ali u tim slučajevima žene ne idu u niže nesvjesnesvjetove gdje obično odu ljudi koji počinesamoubojstvo. Te su žene imale golemu ljubav iodanost prema, i jedinstvo sa, svojim muževima iBog je blagoslovio njihove božanske osobine ipodario im milost da odu u svjetove gdje bi i inačeotišle prema razvitku svojih duša. No, bilo je i

53

onih žena koje su bile zakonom prisiljene toučiniti. Učinile su to iz straha, iz nužnosti, ali ne izosjećaja ljubavi ili jedinstva. Za njih, također,postupak nije isti u unutarnjem svijetu kao za onekoji voljno počine samoubojstvo. One su, također,otišle na svoja poštovana mjesta prema standardusvojih duša. Ali one koje su dale živote iz radosti ijedinstva, prirodno su stvorile jaku vezu sa svojimmuževima koja će se održavati i u budućimživotima.

PITANJE: Čuo sam da viđenje suza rođaka iprijatelja daje veliku radost duši kada napuštaovaj život. Je li to istina?

ODGOVOR: Općenito postoje tri vrste ljudskihduša: prvo ono što mi nazivamo najobičnijim,neprosvijetljenim; zatim dobre, ali obične duše; aonda velike, izvanredne duše. Kada običan čovjekumre, on gleda svuda okolo da vidi plaču linjegovi bliski i dragi za njim. Vidi li da nitko neplače, tada se strašno obeshrabri i kaže sam sebi:"Cijeli sam svoj život pomagao im na različitenačine. Pogledaj ti sad tu nezahvalnost!" Te običneduše toliko su vezane za svoje drage i toliko suvezane za zemlju da postanu obeshrabrene ako utom posljednjem trenutku njihovi dragi nepotvrde njihovu prijašnju ljubav i žrtvu. Čak

54

postoje neke neprosvijetljene duše koje zauzmuzloban stav ako ih njihovi rođaci ne oplakuju, tese, nakon što napuste tijelo, vraćaju u netjelesnomobliku plašiti svoje drage. Ako u obitelji ima djece,preminuli mogu preuzeti najružniji oblik i doćipred djecu strašiti ih.Druga vrst osobe je bila ljubazna, mila i odizuzetne pomoći članovima svoje obitelji, te kadatreba umrijeti ona osjeća da bi trebala postojativeza ljubavi i privrženosti koja vječno traje. Takvavrst osobe ne želi napustiti zemaljsku scenu. Onaosjeća da sama vezanost može održati vezuizmeđu ovog svijeta i onog svijeta, stoga pokušavaprivući krajnju ljubav, simpatiju i brižnost odsvojih dragih i bliskih. Vidi li a njeni dragi i bliskine pokazuju nikakvo suosjećanje ili žalost zanjenim gubitkom, ili ne plaču gorko, tada je unjenom unutarnjem postojanju pogodi golema bol.Osjeća: "Želim ovdje uspostaviti nešto trajno, a nedobivam nikakvu pomoć niti suradnju od članovasvoje obitelji." Ali nije ta takozvana ljudska ljubav,nije ljudska vezanost ta koja može stvoriti vječnubožansku vezu između preminule duše i dušakoje su u zemlji živih. Ljubav što veže ljudska bićanikada ne može potrajati; ona je poput konopa odpijeska. Samo je božanska ljubav ta koja nadilazisve prepreke.

55

Tada dolazimo do velikih duša, to jest, duhovnihUčitelja. Kada Učitelj napusti tijelo i vidi danjegovi učenici gorko plaču zbog svog gubitka,Učitelj se osjeća žalosnim što ga učenici neprepoznaju u potpunosti kao duhovnog Učitelja.Duhovna osoba, ona koja je spoznala Boga, živi nasvim razinama; njezina svijest prožima svesvjetove. Stoga, ako njegovi učenici gorko plaču zanjim, osjećajući da ga više neće vidjeti, tada svogUčitelja stavljaju u istu kategoriju kao i običnuosobu. To je poput uvrede. Učitelj zna da će sepojaviti pred učenicima koji mu se iskreno mole ilikoji iskreno meditiraju i teže. On zna da će ih onsvo vrijeme voditi, oblikovati i vajati. Zna da ćebiti u stanju ući u njih i da će oni biti u stanju ući unjega. Stoga se on prirodno osjeća tužnim zauzmuli njegovi učenici stav: "Sada je Učitelj otišao i miga nikada više nećemo čuti. Naše će molitvenjemu biti uzaludne, stoga je beskorisno moliti se.Hajdemo otići nekom drugom Učitelju ili hajdemopronaći drugi način da duhovno napredujemo."Tako se duhovni Učitelji osjećaju žalosnim kadanjihovi najdraži plaču ili liju gorke suze za njima,dok obični ljudi dobivaju radost iz toga.Da, zakratko se učenici mogu osjećati tužnim štosu izgubili svog Učitelja, što ga neće vidjeti unjegovom tjelesnom obliku. Ali ta tuga ne smijepotrajati, jer radost duše, snažna ljubav i

56

sveprožimajuća brižnost duše, moraju ući uučenike koji su iskreno prihvatili Učitelja kaojedinog Pilota svoga života.

PITANJE: Zašto ljudi zadrže tijelo nekoliko satiili čak nekoliko dana nakon što je duša otišla?

ODGOVOR: Možeš reći da je to stoga što rođacižele vidjeti posmrtne ostatke. Žalosni su jer je totijelo, ta osoba pomogla im ili ih voljela tijekomživota. Otac ne vidi majčinu dušu tijekom njenogživota, ali vidi njeno tijelo, stoga je on vezan zafizičko. To je razlog zašto, kada ona umre, on želizadržati fizičko što dulje može. Kada je dušaotišla, tijelo je beskorisno. Ono je poput stare,prljave haljine koju baciš u kantu za smeće. Ako jeu pitanju obična duša, tada nakon što napustitijelo, ona lebdi u blizini - u kući ili u vrtu ilinegdje blizu. Bog pruža duši šansu da vidi je linjena obitelj stvarno marila za nju, a duša dajeobitelji priliku da pokažu jesu li stvarno marili zanjenu smrt. Tada nakon nekoliko sati, običnonakon jedanaest sati, iako može biti dulje, dušaodlazi i više se ne vraća.

57

PITANJE: Što ako tragalac nije spoznao Bogadok je na zemlji? Hoće li njegova duša vidjetiBoga ili spoznati Boga nakon što napusti tijelo?

ODGOVOR: Svaka će duša zasigurno vidjeti Boga,jer duša mora doći neposredno pred Boga. Kadaduša napušta tijelo, ona odlazi u vitalni svijet,mentalni svijet, psihički svijet i konačno u dušinvlastiti svijet. Ovdje se neko vrijeme odmara.Tada, prije nego što siđe za svoju idućuinkarnaciju, duša će imati razgovor s Bogom.Duša treba stati pred Svevišnjeg i reći koliko jepostigla u svojoj prošloj inkarnaciji. Vidjet ćemogućnosti svoje nadolazeće inkarnacije i dat ćeobećanja Svevišnjem. Svevišnji mora odobriticiljeve i ideale koje duša izrazi za svoju ulogu usvijetu otkrovenja i očitovanja. Ponekada SamSvevišnji kaže: "Ovo očekujem od tebe. Pokušaj toza Mene postići, tamo na zemlji."Duša koja vidi Boga i vodi razgovor s Njim je zanas poput stranca, jer većina nas nije vidjela dušuna zemlji. Osim ako nemamo slobodan pristupduši, ako ne čujemo glas duše i ne pokušamoslušati njene unutarnje zapovijedi, jednostavnonam je nemoguće spoznati Boga. Nakon štonapusti tijelo, svaka će duša vidjeti Boga u smislukao što te ja vidim jer stojim pred tobom. Ali stvarje u tome da kada netko spozna Boga u fizičkom,

58

ovdje na zemlji, to je potpuno druga stvar. Ovdjese cjelokupna svijest, fizička svijest, pojedinačnasvijest, stapa s beskrajnom Svjetlošću iBlaženstvom. Kada čitamo duhovne knjige ilislušamo druge, možemo osjećati da je Bog naš. Alinaše svjesno jedinstvo je nešto sasvim drugo.Kada svjesno osjećamo Boga kao naše vrlovlastito, tada u svakom trenutku našeg unutarnjegživota, našeg unutarnjeg postojanja osjećamoneograničeni Mir. Izvana možemo biti uzbuđeniili pričati, ali u našem unutarnjem životu mi smomore Mira, Svjetlosti i Ushićenja. Kada to moreMira, Svjetlosti i Ushićenja uđe u naše fizičko biće,u našu fizičku svijest, tada se naša unutarnjabožanstvenost može očitovati na zemlji. NaNebesima ništa ne možemo očitovati i takođerništa ne možemo spoznati. Ne spozna li duša Bogadok je ovdje na zemlji u okovima konačnog, onaneće spoznati Boga kada je u svom vlastitomsvijetu. Spoznaja se jedino može postići krozfizičko.

PITANJE: Guru, hoćemo li te vidjeti u trenutkukad budemo napuštali tijelo?

ODGOVOR: Ako si moj istinski učenik, zasigurnoćeš me vidjeti kad budeš napuštao tijelo. U to teuvjeravam. Ako si moj pravi učenik, nećeš moći

59

umrijeti bez mog znanja i dopuštenja. Tada ćustati pred tebe i povesti te u svojoj kočiji. Povest ćute u zlatnoj ili srebrnoj ili brončanoj kočiji; vidjetćeš. To je obećanje koje veliki duhovni Učiteljidaju: oni će doći i povesti duše svojih učenika.

PITANJE: Hoćemo li te vidjeti nakon što tinapustiš tijelo?

ODGOVOR: Moći ćeš me vidjeti u snu na minutu -dvije. Kada duhovni Učitelji napuste tijelo, čestootvore treće oko svojih učenika na nekolikominuta.

PITANJE: Hoće li te svatko vidjeti u unutarnjemsvijetu nakon smrti?

ODGOVOR: Oblast duše je veliko mjesto,prostrano mjesto. Zemlja je također veliko mjesto.Da nisi došao u moj Centar, ne bih te vidio. I uunutarnjem svijetu krećem se s jednog mjesta nadrugo. A sad, ako je moje glavno sjedište na razinina kojoj je neka osoba, tada će me ta osoba sigurnovidjeti. Imat ćemo tamo grupu ljudi koji meistinski vole i koji su mi iskreno odani. Boravitćemo zajedno na istoj razini. Ali oni koji ne mareza mene, oni koji ništa ne znaju o meni i nemaju

60

nikakvu vezu sa mnom, neće me vidjeti, osim akoto nije izričita Volja Svevišnjeg. Ti će ljudi vidjetidruge na svojoj vlastitoj razini razvitka. Boravit ćes onima koje su voljeli.

PITANJE: Jedna moja prijateljica, dama koja jebila vrlo duhovna, nedavno je preminula. Hoćeli je njeni prijatelji doći dočekati na lijepomNebu?

ODGOVOR: Ako su njeni prijatelji također biliduhovni i visoko razvijeni, prirodno je da će jedoći dočekati, ako su i oni sami još uvijek naNebu. Ali ako su njeni prijatelji napustili tijelodavno prije nego što je ona, tko zna gdje su onisada? Mogu biti u području Neba, ili mogu jošuvijek lutati vitalnom razinom, ili su možda većuzeli iduću ljudsku inkarnaciju. Ali ako su prošlikroz vitalni svijet, mentalni svijet i još nekolikodrugih svjetova, te sada uživaju blaženi odmorNeba i ako te duše još održavaju iste mile osjećajeza tvoju prijateljicu, tada će prirodno doći, primitije i pomoći joj uživati život blaženstva na Nebu.Želio bih vam nešto ispričati o svojoj vlastitojmajci koja je bila vrlo, vrlo duhovna žena. Kada jemoja majka napuštala tijelo, jedan je moj vrlobliski rođak u snu vidio kako prijatelji moje majkedolaze u zlatnoj kočiji po nju. Kada je moj otac

61

umro, jedan od mojih ujaka koji je bio daleko ugradu, vidio je drugog mog ujaka i još nekolikodrugih ljudi kako dolaze po mog oca u zlatnombrodu. Bilo je mnogo onih koji su došli po mogoca i majku jer su oboje, i mnogi od njihovihprijatelja i rođaka bili vrlo duhovni.U slučaju skoro svih religioznih i duhovnih ljudi,rođaci dođu. Duhovnim ljudima je lakše doći, jerimaju skoro slobodan pristup ovom svijetu. Kadaobični ljudi, koji nisu duhovni i ne teže, napustetijelo, oni ne idu odmah k Bogu. Ostaju u vitalnomsvijetu i mnogo propate. Kada je otac jedneučenice umro, otišao je u vitalni svijet gdje seprema njemu nije dobro postupalo. Imao je tamopoprilično problema sve dok ga jedno od vitalnihbića nije upitalo je li poznavao bilo kogareligioznog ili duhovnog u svom životu. On jerekao: "Da, znam prijatelja svoje kćeri", a to sambio ja. Kada je moje ime rečeno, odmah su vitalnabića znala s kim je povezan, tako da je odmahpušten. Tada je mogao napustiti vitalni svijet,svijet mučenja i otići u vrlo dobar viši svijet.Kada je otac jedne druge učenice umro, otišao jena vrlo visoko mjesto, ali nije bio tamo zadovoljan.Njen me je otac vidio samo jednom, u Kanadi, alikada jeste, cijelo je njegovo tijelo bilo preplavljenoneizrecivom radošću od glave do pete. Stoga je,kada je napustio tijelo i nije bio zadovoljan

62

razinom na kojoj je bio, njegova duša došla k menii rekla: "Želim otići u viši svijet." Tad sam pozvaojednog od svojih prijatelja, Jyotisha, da ga odvedena razinu na kojoj je on živio. Sada je on tamoiznimno sretan, na tom vrlo visokom svijetu.Ponekada mi dođe i izražava svoju najdubljuradost. Kad preuzme svoju iduću inkaranaciju,znat ću za nju. Najvjerojatnije će uzeti inkarnacijuu talijanskoj obitelji, ali to apsolutno zavisi odVolje Svevišnjeg. I, naravno, umiješat ću se ako onpoželi otići negdje gdje ja ne odobravam.Ponekada duše pogriješe kada odlučuju o svojojidućoj inkarnaciji. Ako su duše vrlo bliske momsrcu, neću im to dopustiti. Ovog trenutka dokrazgovaram s vama, vjerujte mi, dobivam sadaunutarnju vibraciju njenog oca da želi doći uobitelj jednog od naših učenika. Sada po prvi put,on vidi unutarnju vezu. Prije toga htio je doći utalijansku obitelj, ali sada, dok govorim, uunutarnjem mi svijetu on šalje poruku da želi doćiu jednu od obitelji naših učenika. Ništa nam nećepružiti više radosti nego da ga imamo s nama. Avidjet ćemo što će drugi otac učiniti nakon što semalo odmori.

PITANJE: Hoće li duša, nakon što napusti tijelo,biti u stanju imati neke vrste iskustava usvjetovima u kojima ode?

63

ODGOVOR: Čim duša napusti ovo fizičko tijelo,fizičko će se tijelo raspasti u prah. Tijelo ulazi ufizički ovoj, vital ulazi u vitalni ovoj, a um ulazi upravu mentalnu razinu. Duša će proći krozsuptilno fizičko, vitalno, mentalno i psihičko, aonda konačno u dušino vlastito područje. Kakoona prolazi svakim od ovih razina, duša pokupibit svih iskustava što ih je imala na zemlji.Duša dobiva različite vrste suptilnih iskustava utim drugim ovojima, ali ta se iskustva nećeočitovati u tim svjetovima. Ako duša dobije nekaiskustva ovdje na zemlji, iskustvo će se zasigurnoočitovati bilo danas ili sutra. Duša može težiti ubilo kojem svijetu. U višim svjetovima imat ćesamo težnju i ta će težnja prije ili kasnije poprimitioblik iskustva. Težnja sama po sebi jest iskustvo.Ali na zemlji, kada duša promatra patnju, radostili djelatnosti svijeta, iskustva što ih duša ovdjedobiva vode je stalno prema punijem očitovanjuBožanstvenosti.

PITANJE: Kada duša napusti tijelo nakon smrti,kažete da ulazi u vitalnu sferu. Što je vitalnasfera?

ODGOVOR: Vitalna sfera ili oblast jednostavno jesvijet, a taj je svijet također u nama. Kako što

64

imamo fizički svijet, tako također imamo vitalnisvijet, mentalni svijet, psihički svijet, dušin svijet iostale svjetove. Kada zađemo u sebe, odmahnakon fizičkog je vitalni svijet. Taj vital svakogadana djeluje u nama. Ponekada će naša fizičkasvijest ući u vital; drugi put će vitalni svijet ući ufizičko. Tijekom naših snova vrlo često ulazimo uvitalni svijet. Kada u našim snovima duša prelaziiz jedne razine svijesti u drugu, prva razina u kojuulazi kada napusti fizičko, jest vital. A kada dušanapusti tijelo i osoba umre, prvi korak na dušinomputovanju prema vlastitom odmorištu, svomodredištu, jest vitalni svijet. Neke duše tamo pate,dok druge ne. To je poput posjete nekoj novoj,stranoj zemlji. Neki su dovoljno sretni da seslobodno druže s ljudima nove zemlje i začasshvate njenu kulturu, dok drugi nisu toliko sretni.Vital koji imamo utjelovljen ovdje u fizičkom jenešto čvrsto. Našim fizičkim očima ne možemovidjeti vital, ali u našim osjećajima, u našemunutarnjem opažanju, možemo ga osjetiti. Noopet, našim ljudskim očima možemo, zapravo,ovdje na zemlji vidjeti vitalni pokret i aktivnost.Taj vital može i jeste uzeo pravi oblik suptilnogatijela. Kada duša napusti tijelo i tijelo prestanedjelovati, taj oblik postaje bezobličan. Vitalni oblikkoji smo ga imali tijekom života, ulazi u vitalniovoj. Vital koji je imao oblik, ulazi u bezobličan

65

vital. Tamo se odmara ili raspadne, dok dušaputuje natrag u svoje vlastito područje.

PITANJE: Kako izgleda vitalni svijet?

ODGOVOR: U vitalnom svijetu koji je odmahnakon fizičkog svijeta, postoji velik kaos i nemir,nesigurnost, mrak, nezadovoljstvo i osjećajneupotpunjenosti. Pa ipak, golema moć djeluje utim silama i kroz sve te sile. Taj svijet je djelić putakojim duše ulaze u fizički svijet prije rođenja ivraćaju se višim svjetovima nakon smrti. Taj jevitalni svijet vrlo kaotičan. Odeš li tamo, vidjet ćešmnoge slomljene i izobličene stvari, kao da jeciklon prošao tim područjem. U tom određenomvitalnom svijetu, bića koja se sele obično nisusretna. Postaju sretna kada prođu kroza nj i uđu uviši vitalni svijet gdje su svjesni cilj i nagonuzdizanja očiti.

PITANJE: Je li pakao stvarno mjesto u vitalnimsvjetovima, ili je to samo stanje svijesti?

ODGOVOR: Na fizičko-mentalnoj razini, pakao jemjesto. To je za dušino iskustvo. Ako vodiš lošživot moraš otići tamo. Tamo je pravo mučenje,nezamislivo mučenje. Pogotovo za one koji počine

66

samoubojstvo, mučenje je beskrajno gore nego bitiživ pržen u ulju. Patnje kroz koje samoubojiceprolaze u suptilnom fizičkom, suptilnom vitalu sunezamislive, nepodnošljive. Dugo vremena nećedobiti novu inkarnaciju. A onda, nakon mnogogodina paćenja u vitalnom svijetu, kada konačno idobiju inkarnaciju, bit će defektni: slijepi,paralizirani, mongoloidni i sve vrste stvari. I totakođer nije samo za jednu inkarnaciju. Osim akoim neki duhovni Učitelj ne oprosti, ili im budeoprošteno Milošću Božjom, to će potrajatipopriličan broj inkarnacija. Ne samo to, već odsamoga početka stvaraju nemir za cijelu obitelj ukoju se rode. Na primjer, inkarnira li sesamoubojica i lud je, stvorit će ozbiljne problemeza cijelu svoju obitelj. Također, te duše čestopovećavaju svoju lošu karmu jer nastavljaju i daljena isti način i ne mijenjaju se. Ali ako je prisutnaMilost Božja, ili ako intervenira duhovni Učitelj,duši je pomognuto.Tako, kada živimo u običnoj fizičkoj svijesti ili usvijesti tijela, pakao je stvarno mjesto. Ali s najvišeduhovne razine, moramo znati da pakao, kao iNebo, jesu razine svijesti. I Nebesa i pakao počinjuu umu. Onog trenutka kada pomislimo neštodobro, onog trenutka kad se pomolimo imeditiramo i pokušavamo ponuditi unutarnjusvjetlost što smo je stekli našim meditacijama i

67

molitvama, počinjemo živjeti na Nebu. Onogtrenutka kada o nekome loše mislimo, kritiziramoga i njegujemo loše misli o njemu, tada ulazimo upakao. Nebesa mi stvaramo; pakao mi stvaramo.Našim božanskim mislima stvaramo Nebesa.Našim pogrešnim, budalastim, nebožanskimmislima, stvaramo pakao unutar sebe. Nebo ipakao su i jedno i drugo stanja svijesti duboko unama. Kada zađemo duboko u sebe, vidimo da jecijeli svemir unutar nas. Unutar ovog fizičkogtijela nalazi se suptilno tijelo, a unutar suptilnogtijela, u srcu, nalazimo postojanje duše. Tada,odatle, zađemo li duboko u sebe, vidimo cijelisvemir.

68

REINKARNACIJA:VELIKO HODOČAŠĆE

PITANJE: Koja je svrha reinkarnacije?

ODGOVOR: U jednom životu na zemlji nemožemo sve učiniti. Ostanemo li u svijetu želja,nikada nećemo biti u stanju ispuniti sami sebe.Kao djeca imamo na milijune želja i čak kaddosegnemo dob od sedamdeset godina i uvidimoda neka određena želja nije bila ispunjena,osjećamo se bijedno. Što više želja ispunimo, timviše želja dobivamo. Želimo jednu kuću, tadadvije kuće; jedan auto, tada dva auta, itd. Tomenema kraja. Kada su naše želje ispunjene,nalazimo da smo još uvijek nezadovoljni. Tadapostajemo žrtve drugih želja ili većih želja.A sad, naš najdraži jest Bog. Mislite li da će namBog dopustiti da ostanemo neispunjeni? Ne! Samasvrha Boga jest ispuniti svakog pojedinca iSamoga Sebe kroz nas. On će načiniti da seneprestano iznova vraćamo kako bismo ispunilisvoje želje. Želi li netko žarko postati milijunaš uovoj inkarnaciji, a na kraju svog putovanja uviđada nije postao milijunašom, tada, ako je njegova

69

želja stvarno jaka, on će se morati vraćati sve dotledok stvarno i ne postane milijunašom. Ali postavšimilijunašom, on će uvidjeti da je još uvijek uizvjesnom smislu ostao prosjak, jer neće imatiduševnog mira. No, uđe li u svijet težnje, onmožda neće imati novaca, ali imat će duševni mir,a to je pravo bogatstvo.Idemo li životom kroz želju, uviđamo da postojibeskonačna povorka želja. Ali, idemo li životomkroz težnju, tada vidimo cjelinu, ulazimo u cjelinui prije ili kasnije postajemo cjelina. Znamo da akomožemo spoznati Boga, da ćemo u Bogu svepronaći, jer sve postoji u Bogu. Stoga prije ilikasnije napuštamo svijet želja i ulazimo u svijettežnje. Tamo smanjimo svoje želje i više mislimo oMiru, Blaženstvu, božanskoj Ljubavi. Da bi sedobilo malo Mira, kap nektara, trebat će moždagodine i godine. Ali duhovna je osoba spremnaneograničeno dugo čekati na Božji Čas da ispunisvoju težnju. A njena težnja da postigne taj Mir,Svjetlost i Blaženstvo neće biti uzaludna.A sad, ako nam je cilj ući u Najviše, Beskrajno,Vječno, Besmrtno, tada naravno, kratko vrijemejednog života nije dovoljno. Ali opet, Bog nećedopustiti da ostanemo neispunjeni. U našoj ćemoidućoj inkarnaciji nastaviti svoje putovanje. Mismo vječni putnici. Moramo nastaviti, nastavitisve dok ne dosegnemo svoj Cilj. Savršenstvo je cilj

70

svakog aspiranta. Pokušavamo usavršiti sebe unesavršenom svijetu. A to savršeno savršenstvo nemožemo nikada postići u jednom jedinom životu.Duša može razviti punu mogućnost spoznajeNajvišeg i ispunjenja Božanskog samo težnjom ievolucijom. Kao prvo, fizičko, ljudsko u nama,mora težiti postati jedno s Božanskim u nama, sdušom. Ovog trenutka tijelo ne sluša zapovijediduše; to jest, fizički se um buni.Rad fizičkog uma prekriva božansku svrhu duše iduša ne može izbiti na površinu. Na sadašnjemstupnju evolucije, većina je ljudi nesvjesna i neznaju što duša hoće ili treba. Imaju želje, tjeskobuzbog uspjeha, žestinu i uzbuđenje. Svi ti izviru izvitala ili ega, dok bilo što učinjeno dušinomsviješću uvijek je sve sama radost. Ponekadamožemo čuti zapovijedi duše, ili poruku našesavjesti, ali još uvijek ne učinimo ili ne reknemopravu stvar. Ne, fizički um je slab, mi smo slabi.Počnemo li pak težiti umom, a onda odemo iznaduma k duši, lako ćemo čuti, a također i poslušatizapovijedi duše.Doći će dan kada će duša biti u stanju iskazatisvoje božanske osobine i načiniti da tijelo, um isrce osjećaju kako trebaju svoje samootkriće.Fizičko i vital će svjesno htjeti slušati dušu i bitiupućivani i vođeni dušom. Tada ćemo, ovdje ufizičkom, imati besmrtnu prirodu, besmrtan život,

71

jer će naša duša postati potpuno i nerazdvojnojedno s Božanskim na zemlji. Tada ćemo svojeunutarnje bogatstvo morati ponuditi cijelomsvijetu i očitovati mogućnosti svoje duše. Vrlo sečesto događa da se spoznaja dogodi u jednojinkarnaciji, ali se za manifestaciju duša morauvijek iznova vraćati na zemlju. Sve dotle dok neotkrijemo i ne očitujemo najvišu Božanstvenostunutar sebe, naša igra nije gotova. Svoju ulogu ukozmičkoj Drami nismo završili, stoga se uvijekmoramo iznova vraćati u svijet. Ali u maršuevolucije, u jednoj od njenih inkarnacija, duša ćepotpuno spoznati i potpuno očitovati Božansko ufizičkom i kroz fizičko.

PITANJE: Hoće li cijeli svijet konačno postatiboljim mjestom kao rezultat evolucije što seodvija reinkarnacijom?

ODGOVOR: Svijet stalno evoluira, napreduje,svjesno ili nesvjesno. Ono je poput majušnogsjemena koje niče u biljku, a onda izrasta u drvo.Tako svijet evoluira. Nekada smo bili umineralnom svijetu, onda u biljnom, pa uživotinjskom svijetu. Sada smo ljudi; ali ako smodovoljno iskreni, uvidjet ćemo da iako imamosvjesni, razvijeni um, još uvijek nismo odbacilinaše životinjske sklonosti i osobine. Još uvijek smo

72

napola životinje, svađamo se, tučemo se, borimose. Ali doći će dan kada će na zemlji biti samobožanski ljudi. Vidjet ćemo ih kao što sada vidimoljudska bića pred sobom.

PITANJE: Kako jedan duhovni Učitelj poput Vasmože uvjeriti nekoga tko ne vjeruje ureinkarnaciju da je ona stvarno istinita?

ODGOVOR: Zatraži li netko od mene da gauvjerim da je imao prošle živote, čak iako ta osobane vjeruje u reinkarnaciju, bio bih mu u stanju todokazati. Zatražio bih od te osobe da sa mnommeditira nekoliko minuta, a bih ušao u nju i izniona površinu njezinu prijašnju inkarnaciju. Izniobih na površinu sliku jedne ili dvije njezineaktivnosti do te mjere snažno, da bi joj ono što jeta osoba bila u svojoj prijašnjoj inkarnaciji postalojasno. Učinio sam to popriličan broj puta u NewYorku. Ali ponekada za osobu nije dobro da znasvoje prošle inkarnacije i tada joj ih ne kažem.Jedan od mojih najodanijih učenika jednog me jedana upitao o svojoj prošloj inkarnaciji. Rekao samda je u svojoj prošloj inkarnaciji bio lađar uJapanu. Rekao sam mu da može zaći duboko usebe i vidjeti to. Nisam ni dovršio rečenicu kad jeon vidio samog sebe kao lađara. Ali za one koji suoholi, koji neće vjerovati, a ima ljudi koji neće

73

vjerovati, trebamo vidjeti isplati li se uopćeuvjeravati ih u njihovu prošlost. Jer, ako su onizadovoljni svojom vlastitom predodžbom dareinkarnacija ne postoji, onda neka buduzadovoljni. Uostalom, tko je na gubitku?Jedan me je mladić, koji nije bio moj učenik,jednom upitao o svojoj prošloj inkarnaciji. Rekaosam mu da je u svojoj prošloj inkarnaciji živio uNjemačkoj i umro u avionskoj nesreći. Na to jeodmah odgovorio da je od svoje treće godineveliki obožavatelj Hitlera. Mogao je čitatinjemačke knjige i poeziju od svoje treće godine.Ali ta informacija dečku nije uopće duhovnopomogla. Bio je znatiželjan i nahranio samnjegovu znatiželju, ali ne i njegovu duhovnost.Zato u većini slučajeva neću osobi ništa reći onjezinim prošlim inkarnacijama.

PITANJE: Ako netko živi dobrim životom idosegne Nirvanu, znači li to da se neće ponovnoreinkarnirati?

ODGOVOR: Reinkarnacija ne znači da ako netkočini dobra djela, božanska djela, da se neće vratiti,i da ako netko čini loša djela, pogrešna djela, da ćese on vratiti. Ne, svatko će se vratiti u svijet, alionaj tko čini dobra djela imat će prirodno bolji

74

život u svojoj idućoj inkarnaciji nego onaj tko činiloša djela.Nirvana je put negacije. Oni koji slijede putNirvane žele ostati u krajnjem Blaženstvu, ilimožete to nazvati izumiranjem. Ali ne bismotrebali rabiti izraz "izumiranje"; to je krajnjeBlaženstvo. Ti se ljudi ne žele reinkarnirati. Kadauđu u Nirvanu, tamo za njih putovanje završava.Duša osjeća da ne želi više hodati ili trčati. Ne želise više uključiti u zemaljske aktivnosti. Nitko nemože natjerati dušu da se reinkarnira osimSvevišnjeg. Ali iako Svevišnji ima tu moć danatjera dušu, On to ne čini. Svevišnji nikoga netjera da učini bilo što.No, postoje neke duše koje hoće prihvatiti svjesnuulogu u Božjoj Lili ili božanskoj Igri. Oni znaju daje reinkarnacija apsolutno nužna za sve koji želeovdje na zemlji služiti Bogu. Boga se moraspoznati na zemlji; ni na jednom drugom planetuili razini ne može biti bilo kakve spoznaje. Tadanakon spoznaje, čovjek daje obećanje da će sevratiti, poput Swamija Vivekanande i SriRamakrishne koji su obojica rekli da ako makarjedna osoba ostane nespoznata na zemlji, da suspremni vratiti se. I u mom slučaju također,dolazit ću i odlaziti ako mogu biti od bilo kakvekoristi Svevišnjem u čovječanstvu.

75

PITANJE: Može li se duša reinkarnirati u drugesvjetove nakon smrti?

ODGOVOR: Duša koja je preuzela ili ušla uljudsko tijelo ne može i ne reinkarnira se u drugimsvjetovima. Duša može proći kroz druge razine:fizički, vitalni, mentalni i psihički ovoj. Čim dušanapusti tijelo, na putu prema svojoj vlastitojoblasti, ona prolazi tim razinama. Ali tamo seduša ne reinkarnira. Duša samo prolazi kroz tamjesta koja su dio njenog putovanja za otkrićem.Ona posjećuje ta mjesta, ali se tamo ne reinkarnira.Duša se reinkarnira samo u fizičkom svijetu nazemlji. Duša može samo ovdje očitovati svojubožanstvenost.Postoje sedam viših svjetova i sedam nižihsvjetova, i tijekom sna ili meditacije svačija dušaputuje u ta područja. Idući prema najvišemsvijetu, ona može prolaziti svijet za svijetom; iliopet, može proći kroz niža područja. Obična osobanije u stanju vidjeti dušu ili osjetiti dušine pokrete,ali veliki duhovni aspirant ili duhovni Učiteljmože znati što duša čini i na kojoj je razini. No,reinkarnacija se zbiva samo ovdje na zemlji, uovom svijetu.

PITANJE: Treba li duša uvijek fizičke roditeljeda bi se reinkarnirala?

76

ODGOVOR: Sada fizičko tijelo mora doći odfizičkih roditelja. Ali doći će dan, što tvrdi većinaduhovnih autoriteta, kada roditelji neće bitipotrebni da bi duša došla na zemlju u fizičkomtijelu. To će biti učinjeno na okultnoj razini. I dušaće doći u Postojanje s blistavim tijelom. Svijetpostupno napreduje prema toj točci.

PITANJE: Pročitao sam da je kada se dušainkarnira u svijetu to poput ulaska u bojno polje.Je li to istina?

ODGOVOR: Svaki put kad se vratimo u poljeočitovanja i uđemo u svijet, to je poput odlaska uborbu. Ovdje se duhovni tražitelj, božanski vojnik,mora boriti protiv straha, sumnje, tjeskobe, brige,ograničenja, vezanosti i svog najgoreg neprijatelja,smrti. On se stalno bori protiv neznanja, a smrt jedijete neznanja. On se bori i tada ili izgubi bitku iumre, ili svlada sve te nesavršenosti i negativnesile i vraća se pobjedonostan Bogu.

PITANJE: Kada se duša reinkarnira u novomtijelu, što se zbiva s duhovnim srcem? Ide li iono, poput duše, iz jednog života u drugi?

77

ODGOVOR: Kada duša napušta tijelo, ona sasobom uzima bit iskustava što su ga tijelo, um,vital i srce imali u ovom sadašnjem životu. Ali kadode u oblast duša, ona sa sobom ne uzima srce,vital ili um. Kad se sad reinkarnira u novom tijelu,duša; ili možeš reći, psihičko biće ili Puruša; je ista.Ona još uvijek nosi spoznaje i iskustva svojihprošlih života. Ali prihvaća novo srce, novi um,novi vital i novo tijelo.

PITANJE: Kad se dijete inkarnira u obitelj, je limoguće da dječja duša bude manje razvijenanego duše roditelja?

ODGOVOR: Ponekada su roditelji podređeniji,daleko podređeniji djeci, a ponekada su roditeljinadređeniji. Ali isto kao što u vanjskom svijeturoditelji pokušavaju načiniti svoju djecu mudrom idobroobrazovanom, u unutarnjem svijetu, ako seroditelji mole i meditiraju na svoju djecu, djeca ćenapredovati i rasti.

PITANJE: Ima li duša ikakav izbor po pitanjuokoline u koju će se vratiti kad se reinkarnira ikoje će tijelo uzeti?

78

ODGOVOR: Nitko ništa ne nameće duši. Dušasama čini izbor, ali ga Svevišnji mora odobriti.Duša, dok sjedi na vrhu drveta, osjeća da će,spusti li se na zemlju, biti u stanju ispuniti se. Ali,kao što znate, svijet je pun nesavršenosti iograničenja. I kada duša dotakne dno drveta,osjeća da postoje sve neprosvijetljene sile, zle silekoje je pokušavaju uhvatiti i uništiti. Tada,premda je već načinila izbor, ponekada dušaosjeća da je okolina koju je izabrala nezdrava, temože odlučiti napustiti tijelo.

PITANJE: Možeš li mi pomoći napustiti tijeločim prije i pomoći mi reinkarnirati se u mjestukoje je visoko i vrlo hladno, s puno magle isnijega?

ODGOVOR: Imam moć učiniti to što tražiš odmene. Ali dođem li Svevišnjem s tvojomzamolbom, odmah će mi se nasmijati i reći:"Kakvog to učenika imaš koji tek što je oči otvorio,želi ih opet zatvoriti?" Klima nema nikakve vezesa spoznajom Boga. Sri Ramana Maharshi i SriAurobindo bili su iz Južne Indije koja ima vrlovruću klimu, ali to ih nije spriječilo da spoznajuBoga. Postoje mnogi aspiranti koji žive upećinama visoko u Himalajama, u vječnomsnijegu, koji nisu bili u stanju spoznati Boga.

79

Klima nema nikakve veze s tim. Unutarnje srcetežnje je to koje može donijeti spoznaju Boga, a nevanjski klimatski uvjeti.Tagore, najveći pjesnik Indije, običavao je dnevnonapisati šest do osam pjesama. Jednom je pomislioda kad bi se mogao povući na neko osamljenomjesto, da bi pisao puno bolju poeziju. Stoga jenapustio svoju kuću i zatvorio se na jednomosamljenom mjestu u planinama. Bivajući tamo,nije bio u stanju napisati niti jednog retka poezije.Napokon je otkrio da nije okolina ono što jenajvažnije, već unutarnje nadahnuće.Bog je izabrao uvjete pod kojima živiš svojsadašnji život. To je poput igrokaza. Pozornica jepostavljena i zastor je za tebe dignut kako biodigrao svoju ulogu i napredovao na duhovnomputu. Tvoji su sadašnji uvjeti najbolji mogući zatvoj napredak. A ti sada želiš napustiti tijelo i ući unovo tijelo u budućoj inkarnaciji kako bi imaookolinu za koju ti misliš da ti najbolje odgovara.Ali takav bi život bio gori nego sadašnji jer bi bioizabran s tvoje strane, dok je tvoj sadašnji životizabrao Bog.Muče li te tvoja prošla djela u ovoj inkarnaciji,želim ti reći da je moja filozofija "Prošlost jeprašina" ("Bilo pa prošlo"). Štogod da si učinioprije nekoliko godina, ili čak jučer, ne bi te smjelobrinuti. Prošlost nije bitna. Samo ono što odsada

80

činiš može ubrzati tvoj napredak. Sada imašduhovnog Učitelja u fizičkom tijelu da tipomogne. I upravo su sadašnjost i budućnost kojateče u sadašnjosti, ti koji ti mogu dati oslobođenje.

PITANJE: Je li sva patnja rezultat loše karme,bilo iz ovog života ili iz prošlog života?

ODGOVOR: Ne nužno. Ponekad što se možedogoditi jest, da iako nismo učinili ništa pogrešno,naša duša želi imati neko iskustvo patnje. Našaduša želi ući u samu dubinu boli samo zato da biznala što je bol. Pretpostavimo da neka vrloduhovna osoba uvidi nužnost izbatinati druguosobu. Što ona čini? Odmah ulazi u osobu kojutuče i poistovjećuje se s njom. A snaga kojom onaosjeća ovo iskustvo jače je nego u osobe koju sezapravo mlati.Mnogo puta učinimo pogrešnu stvar i ishod togadobijemo prije ili kasnije. Ali opet, ponekadapatimo zbog kozmičkih sila. Ponekada iskreni,vrlo odani roditelji imaju djecu koja su apsolutnoneduhovna, nebožanska i bezvrijedna. Sad ćete vireći da su možda u svojoj prošloj inkarnacijiroditelji također bili neduhovni i učinili mnogopogrešnih stvari. U nekim slučajevima roditeljijesu bili loši u svojim prijašnjim životima, ali udrugim slučajevima to možda nije istina.

81

Ponekada na iskrene tragaoce utječuneprijateljske, životinjolike sile koje djeluju usvijetu. Kad se te nebožanske, neprijateljske silekoje lebde okolo, ponašaju poput pobješnjelihslonova ili uđu u osobu, tada ta osoba pati. Toovako ide: oko nas su životinje koje se bore,svađaju i uništavaju jedna drugu. Pobješnjeli slon,bez obzira koliko vi bili ljubazni i iskreni,jednostavno će vas uništiti. Nikada ne znate kadse te životinje kreću uokolo. Stoga kad iskrenitragalac pati, ne možemo odmah zaključiti da jeon u svojoj prošloj inkarnaciji učinio nešto loše.Slijedimo li duhovni život svo vrijeme, tadaostajemo u polju božanske Moći, koje je popututvrde. Mi smo unutar utvrde Bogom zaštićeni.Kada nas pogrešne sile, nebožanske sile pokušajunapasti, božanska im Milost stoji na putu.Duhovni ljudi pokušavaju uvijek biti svjesniBožjeg Suosjećanja, Božjeg Blagoslova, BožjeSvjetlosti jer znaju da čak iako oni ne činepogrešne stvari, nebožanske sile ih ipak mogunapasti. A kada učine pogrešna djela, odmahznaju da postoji netko tko im može oprostiti, tkoih može zaštiti, tko im može podići svijest, a taj jenetko njihov unutarnji Pilot ili Bog.

82

PITANJE: Možete li nam, molim Vas, objasnitikako zakon karme utječe na nas u ovom životu iu našem idućem životu?

ODGOVOR: Prošlost nosimo u sebi. To je stalantijek. "Kako sijete, tako ćete i žeti." Učinimo linešto pogrešno, moramo znati da ćemo bilo danasili sutra, bilo u fizičkom svijetu ili u unutarnjemsvijetu, dobiti ishod toga. Kradem li stalno,jednoga ću dana biti uhvaćen i stavljen u zatvor.Možda neću biti uhvaćen danas, ali jednoga ćudana biti uhvaćen. A učinim li nešto dobro, ako semolim, ako meditiram i činim božanske stvari,dobit ću, također, i ishod toga. Ponekada vidimonekoga tko je učinio nešto loše kako uživa usvijetu. Ali možda je učinio nešto izvanredno,nešto čudesno u svojoj prijašnjoj inkarnaciji i sadabere plodove svog dobrog djela, dok ishodinjegovih loših djela još nisu počeli donositi plod.U večeri svog života, ili u budućem životu, bit ćezasigurno kažnjen.U slučaju obične, netežeće osobe, karmička jerazdioba neizbježna, neminovna. Zakon karmeuvijek veže; poput zmije obmotat će se oko nje.Ona mora platiti cijenu, porez. Zakon karmenemilosrdan je. No opet, postoji nešto što se zoveBožja Milost. Bio sam neznalica i učinio samnekoliko pogrešnih stvari. Ali ako lijem gorke

83

suze i molim za oprost, tada će se prirodno BožjaSamilost spustiti na mene. Kada osoba uđe uduhovni život, njegova karma može lako bitiponištena ako je to Božja Volja koja djeluje krozduhovnog Učitelja. Postupno Božja beskrajnaMilost može poništiti ishode njezine loše karme iubrzati ishode njezine dobre karme. Ako tragalacne samo da želi duhovni život, već i iskrenosvakoga dana sprovodi duhovni život, tada onmože stajati iznad zakona karme, jer će Bogzasigurno obasuti Svoju neograničenu Milost naposvećenu glavu i srce aspiranta. Naravno, nemogu i dalje činiti istu nebožansku stvar i osjećatida će mi Bog uvijek opraštati. Ne. Ali ako Bog vididuševni vapaj koji se iznutra uzdiže, ako vidi dasam iskren i da težim i da želim biti oslobođen izzamke neznanja, On mi neće samo oprostiti, već ćemi dati i potrebnu snagu da ne ponovim istugrešku.Kad se vratimo u svojoj idućoj inkarnaciji,prirodno ćemo, prema ishodu svoje prošle karme,početi svoje putovanje. Ako smo učinili mnogopogrešnih stvari, ne možemo očekivati da ćemospoznati najvišu Istinu u svojoj idućoj inkarnaciji.Ali ako je prisutna Božja Milost, lako možemoponištiti pogrešne stvari koje smo već počinilitijekom ovog života.

84

PITANJE: Ne spozna li učenik Boga dok jenjegov Guru u tijelu, kako će Guru moći pomoćiučeniku u njegovoj idućoj inkarnaciji ako nemanijednog drugog živućeg Gurua kroz kojeg bimogao djelovati?

ODGOVOR: Guru ne treba drugog Gurua da bikroz njega djelovao. Prije četiri tisuće godina,Gospod Krišna je imao učenike dok je bio nazemlji i čak i sada postoje mnogi njegovi učenicikoji nisu prihvatili drugog Učitelja. Oni sereinkarniraju, na primjer, u obitelj koja slijediKrišnin put, tako da im Krišna može datioslobođenje na svoj način. Slično je tako i s drugimvelikim Učiteljima. Postoje mnogi učenici SriRamakrishne koji su se vratili na zemlju. Nisuotišli ni jednom drugom Guruu, pa ipak bivajuispunjeni. Ali, da su htjeli drugog Učitelja,Ramakrishna bi im naravno rekao da odu kodnekog drugog. Neki učenici velikih Učiteljaprihvatili su druge Gurue. Zapravo, neki su odmojih vlastitih učenika bili s Gospodom Krišnom.Kako duhovni Učitelj može pomoći svojimučenicima ako ne odu kod nekog drugog Gurua?On to može učiniti kroz svoju svjesnu volju, voljusvoje duše. Ja sam ovdje na zemlji i iako nisam uEngleskoj ili Porto Riku, svojom svjesnom voljom,u dva sata rano ujutro, koncentriram se na sve one

85

koji su tamo moji učenici. Dovoljno mi jekoncentrirati se jednu kratkotrajnu sekundu, ali jato činim dulje kako bih znao što duša čini i kolikoje daleko napredovala. Stoga, čak i dok je ufizičkom, što je pravo ograničenje, duhovni Učiteljmože pomoći svojim učenicima u različitimkrajevima svijeta. Tada kad napusti tijelo, potpunoje slobodan. S druge obale duhovni Učitelj djelujepomoću dušine Svjetlosti ili snage Volje. Dušina seSvjetlost može ponuditi s bilo koje razine svijesti,od najviše razine pravo dolje na zemaljsku razinu.Tako se Učitelj iz viših svjetova može lakopovezati s učenikovom dušom koja teži, i učenikmože odgovoriti na Učiteljevu Svjetlost. Na takavnačin Učitelj može i hoće i mora pomoći učeniku.Kada Učitelj prihvati nekoga kao svog pravogučenika, istinskog učenika, on daje obećanje Bogu,Svevišnjem i duši tog pojedinačnog tražitelja da ćebiti vječno odgovoran za tu dušu. Ali ima mnogo,mnogo onih koji će doći na naš put, na stotinetisuća. Mogu s nama ostati deset, dvadeset,trideset ili čak četrdeset godina, ali nas zapravonikada neće prihvatiti. Kada Učitelj napusti tijelo,on nije odgovoran za te takozvane učenike. Učiteljće ih prepustiti vlastitoj sudbini.A sad netko može upitati: "Kako to da smodolazili u Centar, a ti nas nisi prihvatio kao praveučenike?" Razlog je jednostavan. Oni me nisu

86

prihvatili svim srcem. Samo onaj koji je stvarnoprihvatio naš put može se smatrati pravimučenikom. Prihvaćanje mora biti obostrano. To nemože biti učinjeno na silu. Ljudski roditeljiprimoravaju, ali duhovni roditelji to ne mogu.Nisam svima onima koji su moji pravi učenicirekao to osobno izvana, ali iznutra sam im rekao ioni mogu biti siugrni da kad napustim tijelo daneće biti izgubljeni. Neće nikada biti izgubljeni,bilo u ovoj ili u svojim budućim inkarnacijama.Pravi učenici, oni koji su me prihvatili kao svojevrlo vlastito, bit će ispunjeni i spoznati u ovojinkarnaciji ili u svojoj idućoj inkarnaciji ili za vrlomalo inkarnacija. Nekim će učenicima moždatrebati dvadeset ili više inkarnacija zbog njihovogvrlo bijednog početka. Nekima, koji su mi došli usvojoj prvoj ili drugoj ljudskoj inkarnaciji, trebat ćena stotine inkarnacija. Prva ili druga ljudskainkarnacija je poluživotinjska inkarnacija.Životinja je još uvijek preovladavajući činitelj,stoga kako mogu doseći spoznaju Boga? Čak i uNew Yorkškom Centru ima mnogo učenika kojisu imali svega šest ili sedam ljudskih inkarnacija.Kada veliki Učitelji dolaze na zemlju oni uvelikeubrzaju napredak svojih učenika. Ali koliko gadaleko mogu ubrzati kad su sami učenici načinilitako malo napretka? Pa ipak, Učitelji se hrabropokušavaju boriti; izazovu neznanje. Kažu: "Da

87

vidimo koliko daleko možemo otići." A opet, nekiučenici koji su na zemlji bili svega nekolikoinkarnacija, još uvijek mogu najbrže trčati zbogsvoje iskrenosti, poniznosti i gorljivosti da trče. Nekoriste svoje prijašnje mračne osobine i njihov umne bio prekriven milijunima misli i ideja. Odsamoga početka svog duhovnog života oniotpočnu marširati. Dođu u duhovnu obitelj, ili akosu dovoljno sretni, nešto ih iznutra poguranaprijed da dođu Svjetlosti. Postoji nešto što sezove Božanska Sreća. Neki ljudi imaju tu sreću iiskoriste li je na pravilan način, tada je sve mogućeu jednoj inkarnaciji. Inače je potrebno na stotinegodina.

PITANJE: Kako ćeš s nama održati kontaktnakon što napustiš tijelo?

ODGOVOR: Imat ću poseban telefon stelefonskim operatorima. Tamo je jedan. Ispričatću vam jedan vrlo dražestan događaj. U Indijiotprilike 1951., sjedio sam pored svog prijateljaJyotisha izvan kuće. Jyotish mi je bio vrlo drag,stoga sam to učinio samo za njega. Htio je dobitineke poruke od svoje majke koja je umrla sedamili osam godina prije toga.Rekao sam: "Pogledaj, koristim svoj telefon. Sadaću odnijeti poruku od tebe tvojoj majci. Tada ću

88

dobiti poruku od nje i ona će ti doći neposrednopoput odgovora. Postavit ću pitanje tvojoj majci utvoje ime, ali odgovor ćeš dobiti ti." Postavio samtri pitanja. Odgovori su došli i on ih je primio i bioje duboko dirnut. Prvo sam poslao njegovu dušu,a onda svoju dušu duši njegove majke. Tada suoni razgovarali i odatle je on dobio poruke.A kad je Jyotish imao dvadeset i pet godina, pet sedama zaljubilo u njega, ali on nikada nije oženio nijednu od njih. Zbog svoje prošle karme, sve suzajedno umrle u brodskoj nesreći. Za vrijeme tenesreće on je bio u Burmi. Stoga su tih pet damatakođer bile u svijetu duša s njegovom majkom.Kada sam mu rekao da ću donijeti i poruku odnjegovih prijateljica, rekao je: "Kako ćeš znati tkosu ako ti ne kažem njihova imena?" Odgovoriosam mu: "Ući ću kroz tvoju dušu i dat ću ti njihovaimena. Sada u tišini ponovi imena djevojaka.Svakoj ću postaviti pitanje, a ti ćeš dobitiodgovor." Bio je tako lukav; mislio me je prevariti.Za tri je pomislio prava imena, ali za preostaledvije pomislio je potpuno lažna imena. Skoro samizrekao ta lažna imena kad je njegova duša odmahstala pred mene i rekla mi istinu. Njegova me jeduša zaštitila. Rekao sam: "Oh, pokušavaš meprevariti sa zadnja dva imena!" i on se prostropred mojim stopalima.

89

Tada je počelo ašramsko ogovaranje. Odakledokud smo se spustili tog dana! Idućeg danaJyotish je ispričao ovo iskustvo bliskomzajedničkom prijatelju i upitao: "Vjeruješ li u to?"Prijatelj je rekao: "Možda si bio pijan. On je uvijekpijan. Samo pijanice mogu učiniti takvu stvar!Znajući što ti je s prijateljima, kakvu dobrobitdobivaš?" U sebi je prijatelj povjerovao, ali izvanase pretvarao da nije.Kada je jedan od mojih učenika umro, rekao samnjegovim malim nećacima da možemo popričati snjihovim ujakom u svijetu duša, baš kao natelefonu. Mislio sam učiniti tu sitnicu za njih, alimoje me unutarnje biće upozorilo da će bitiprestrašeni, silno prestrašeni i da bi to stvoriloprobleme, tako da to nisam učinio.

PITANJE: Ako je netko duhovna osoba, hoće linjegova iduća inkarnacija biti drukčija od oneobične osobe?

ODGOVOR: Naravno. Ako je duša vrlo duhovnonapredna, neće uzeti običan život, jer je već prošlakroz običan život. Svaka je inkarnacija stepenicaprema našoj krajnjoj spoznaji Boga. Ukoliko jenetko svjesno težio u svojoj posljednjoj inkarnaciji,njegovo će buduće rođenje sadržavati više prilikaza njegov duhovni napredak. A ako je tragalac tek

90

započeo svoj duhovni život u svojoj prijašnjojinkarnaciji, te ako je stvarno bio iskren u svojojduhovnoj praksi u svom prijašnjem životu, tada ćenaravno početi težiti u vrlo mladoj dobi. Rodit ćese u duhovnoj obitelj gdje će ga od samogarođenja ohrabrivati da vodi duhovni život, a on ćepočeti težiti kad mu bude deset, dvanaest,četrnaest ili šestnaest godina. Ipak, može sedogoditi da mu okolnosti budu loše. Tada, čakiako je počeo svoj duhovni život u prošlojinkarnaciji, u ovoj će inkarnaciji ići sporo jer nećedobiti pomoć od svojih roditelja niti od svojeokoline. Ali to nije rizik; to je putovanje. Uprocesu evolucije duša prelazi na tisuće unutarnjihmilja zadobivajući različita iskustva, a ta suiskustva ta koja će konačno dati duši njenunajpotpuniju spoznaju.Ali ako je osoba bila vrlo veliki aspirant koja tekšto nije spoznala Boga, tada će skoro zasigurnodoći u vrlo visoko duhovno razvijenu obitelj i odsamog početka bit će u stanju ući u pravi duhovniživot. Većina pravih duhovnih Učitelja ulazi uvrlo visoko duhovno razvijene obitelji. Bog možeposlati duhovnog Učitelja u obitelj koja ne teži, sobzirom da On nije vezan nikakvim planom, ali uvećini slučajeva duhovni Učitelji dolaze uduhovne obitelji.

91

PITANJE: Maloprije ste rekli da je svakainkarnacija stepenica prema našoj spoznaji Boga.Znači li to da Boga ne možemo dosegnuti uovom životu?

ODGOVOR: Ne, uopće ne. U pitanju je prethodnapodloga i težnja. Ako je netko težio i meditirao uprošlim životima, tada nema nikakvog razloga štone bi mogao, snagom svoje težnje, doseći spoznajuu ovoj svojoj sadašnjoj inkarnaciji. S obzirom dasvi napredujemo prema spoznaji, u jednoj ilidrugoj inkarnaciji, ova će se spoznaja zasigurnodogoditi. Kao što sam rekao, u pitanju je duhovnirazvitak aspiranta.

PITANJE: Ako tražitelj umre, prestaju li svenjegove odgovornosti i rad u razdoblju izmeđunjegove smrti i njegovog ponovnog rođenja? Ilije u stanju raditi svjesno, ili na neki načinnastaviti rad koji je započeo, prije nego što sevrati na zemlju?

ODGOVOR: Zavisi od dostignuća pojedinačnogtražitelja. Pretpostavimo da je jedan napredantražitelj napustio tijelo i pretpostavimo da je bilomnogo stvari koje je htio postići na zemlji dok jetamo bio, ali nije uspio. Što će on učiniti? Kadnapusti tijelo, mora prvo proći kroz fizički ovoj,

92

vitalni ovoj, mentalni ovoj i ostale ovoje, a ondaulazi u oblast duše. Ako je njegova vlastita voljada se idućih deset ili dvadeset godina ne vrati nazemlju, i ako je to također Božja Volja, tada umeđuvremenu može svoj rad na zemlji završitikroz nekoga tko je još uvijek na zemlji i tko mu jenajdraži. Zato što je napredna duša, možeprimijeniti volju svoje duše s mjesta odakle jestena svog najdražeg na zemlji. Ali kad običnaljudska bića napuste tijelo, ona to ne mogu učiniti.Recimo, primjerice, netko želi da njegova djecadiplomiraju. Tada nakon što napusti tijelo, svedok je duša u vitalnom ovoju, u suptilnom ovoju,ona može slati te želje i obične želje djeci. Krozvitalno, duša još uvijek održava neki fizičkikontakt sa zemljom. Obične zemaljske želje mogubiti ispunjene ili pojačane voljom preminule osobekoja je napustila tijelo pred godinu-dvije. Ali kadse duša vrati na više razine, tada neće željeti, nećedjelovati na takav način na sinove ili kćeri koji sujoš uvijek na zemlji. Duša neće mariti za zemaljskozadovoljstvo djece, za ispunjenje njihovih brojnihzemaljskih želja. Ali ima li duša nebesku težnju zasvoje drage, sa viših svjetova pokušat će povećatinjihovu težnju i pomoći im na svaki mogući način.Duša će otići moćnim dušama koje su još uvijek nazemlji i preklinjati ih da u duhovnom svijetupomognu njihovim dragima. Ali ako je duša vrlo

93

visoko evoluirala i vidi da je netko uistinu iskren iteži, tada duša sama može pomoći toj osobi.

PITANJE: Je li duljina vremena što ga dušaprovede u svijetu duša između inkarnacija,određena težnjom prijašnje inkarnacije? Ako jeu pitanju uzvišena duša, hoće li se prijeinkarnirati?

ODGOVOR: Ovisi o težnji i o nužnosti. Ti moždaimaš težnju učiniti nešto, ali istodobno Bog moždane osjeća nužnost da ti to i učiniš. S tvoje je stranetežnja potrebna. Težiš se vratiti i odmah ponovnozapočeti igru. To je kao da si igrao pola sata, asada uzimaš kratki odmor. Tada, ako se ne želišviše odmarati, kažeš: "Daj mi priliku dovršiti igrui vratiti se." Ali Bog može reći: "Ne, želim da se jošmalo odmaraš." Tada se ne možeš vratiti. Ali akotvoja težnja i Božja nužnost postanu jedno, tada sesigurno možeš vratiti.Neke se duše reinkarniraju skoro trenutno, bezodlaženja u oblast duša. Pretpostavimo da netko unesreći prerano umre. Tada njegova duša možeotići samo do vitalnog ovoja i odatle, umiješa li seneka duhovna figura ili Božanska Milost, može zasedam ili osam mjeseci uzeti inkarnaciju u novojobitelji.

94

Većina se običnih duša vraća natrag nakon što suostali u svijetu duša šest, sedam ili najvišedvadeset godina. Vrijeme u svijetu duša dušakoristi da bi upila svoja iskustva sa zemlje. Velikiljudi, poput velikih znanstvenika ili duhovnihfigura, ne rađaju se ponovno tako brzo poputobičnih ljudi. Vrlo ćete rijetko vidjeti veliku figuruu bilo kojem polju koja bi se vrlo skoro ponovnoinkarnirala. Neki ostaju u svijetu duša sedamdesetgodina ili više. U nekim slučajevima, duhovniUčitelji čekaju sto ili dvjesto godina prije nego štose ponovno reinkarniraju. Ali nema čvrstogpravila. Ako Svevišnji želi da se oni vrate nazemlju, moraju se vratiti iako to ne žele. Dušinavlastita odluka, uz dopuštenje Svevišnjeg,odlučuje koliko dugo treba nekoj osobi da seponovno inkarnira.

PITANJE: Ako je netko nadaren u ranom dobu,znači li to da je njegovoj duši dan taj potencijal,ili je on to pokušao postići kroz mnogo života ikonačno to postigao?

ODGOVOR: Potencijal svatko ima, poputgrumena gline. Kada ga jedan grnčar oblikuje, vrčpostaje prekrasan, a drugi će grnčar napraviti vrčkoji neće biti toliko lijep. Bit i jednog i drugog vrčajest ista, glina. Slično tome, u duhu smo svi jedno.

95

Ali dok jedan grnčar vaja, možeš se zapitati:"Zašto je on taj određeni vrč izvajao tako lijepim?"Postoji nešto u tom određenom grnčaru što senaziva svjesnom težnjom. U svemu drugome mojabit, tvoja bit, svačija bit ostaje istom. Ali kad tajodređeni grnčar vaja, postoji nešto u njemu što mupruža priliku učiniti nešto jedinstveno.Stoga, taj određeni potencijal nije od samogapočetka dat. Ne, svakoj je osobi suđeno primitivrlo ograničenu slobodu koja je počela od početkastvaranja. Sada ta sloboda označava potencijal.Neki taj potencijal koriste za duhovni život, nekiga koriste za glazbu, neki za poeziju i tako dalje.Neki je ne koriste uopće. Ali potencijal se nećerazviti u stvarnost sve dotle dok ga njegov vlasnikne iznese na površinu i razvije.

PITANJE: Ponekada moj rođak i ja meditiramogledajući jedan drugome u oči, a kada to činimoponekada vidimo kako se lice onome drugomemijenja, čak i kosa promijeni boju. Pitam se štoto znači.

ODGOVOR: Vidiš njegovu bivšu inkarnaciju i onvidi tvoju. Ali to nije uopće preporučljivo. Recimoda vidiš da si prije tri ili četiri inkarnacije bioživotinja, premda si imao ljudsko tijelo. Imamnogo takvih ljudi. Ako se ne molimo ili

96

meditiramo, tada smo ovdje na zemlji tek neštobolji od životinja. U Jamaici, u Puerto Ricu, uKanadi, u New Yorku, kada hodam ulicama vidimljude koji su se po prvi put inkarnirali kao ljudskabića. Što možeš od njih očekivati? Upravo sunetom stigli iz životinjskog carstva.Da dva učenika gledaju jedan u drugoga i svjesnose koncentriraju na oči i iznose prošlost napovršinu, vrlo je rizično, jer možete nesvjesnoiznijeti svoju životinjsku svijest na površinu. UIndiji znam ljude koji su to činili sa svojom braćomi sestrama, a onda su nebožanske sile iz prošleinkarnacije od jednoga ušle u drugoga i obrnuto.Čak i u ovoj inkarnaciji, sve dok ne spoznamoBoga, postoje mnogi nebožanski elementi u našojprirodi s kojima se moramo nositi. Stoga nemojmoiznositi prošlost na površinu. Ta je prošlost, uvijekgovorim, prašina. Je li ti prošlost dala spoznaju?Nije! Da jeste, tada mi ne bi ni došao. Stoga nijenužno niti preporučljivo vraćati se prošlosti.

PITANJE: Pomaže li znati kakva si vrst životinjebio u svojim prošlim inkarnacijama, ili kakva sivrsta čovjeka bio?

ODGOVOR: Kada ulazimo u unutarnji život irazvijemo svoju unutarnju svijest, našu unutarnjusposobnost, dobijemo sjećanja na svoje prošle

97

inkarnacije. Duboko u svojoj meditaciji možemolako osjetiti da smo prije živjeli. A ako znamo dasmo imali prošlost, te ako znamo da sadašnjost jošuvijek nije završena i da mi sami nikada nemožemo ostati nedovršenima, tada će nas poticajsadašnjosti odvesti u budućnost gdje ćemo postićisvoju potpunost. Istodobno, svoj napredakmožemo ubrzati imamo li Učitelja. Ako smoiznimno posvećeni unutarnjem životu i akoimamo Gurua, tada u jednom životu možemonačiniti napredak od dvadeset inkarnacija.A sad pretpostavimo da znamo da smo bili srna usvojoj posljednjoj životinjskoj inkarnaciji. Jedina jeprednost što možemo razmišljati o svojoj brzini ireći: "U životinjskoj sam inkarnaciji tako brzotrčao, a tada nisam imao tako naprednu dušu kaošto sada imam. Hajde da u ovoj inkarnaciji trčimjoš brže!" Čim se sjetimo da smo brzo trčali usvojoj prošloj inkarnaciji, osjećamo se nadahnutitrčati brzo u ovoj inkarnaciji. Ako znamo svojuprošlu inkarnaciju, tada je možemo pozitivnoiskoristiti; tada nadahnuće vrlo brzo izbijanaprijed. Ako netko zna da je bio tražitelj, tadatime dobiva nešto radosti i pouzdanja. "Svoje samputovanje započeo u svojoj prošloj inkarnaciji, aliput je bio vrlo dug i težak. U ovoj inkarnaciji jošuvijek hodim istim putem, ali ovaj put ne moramići tako daleko. Također, lakše je jer imam nešto

98

pomoći. Imam sposobnost. Imam voljnost. Imamiskustvo. S duhovnim Učiteljem koji me vodi, lakoću dostići svoj cilj."Ali samo u vrlo rijetkim prilikama ispravnoiskoristimo znanje o svojim prošliminkarnacijama. Većinu vremena ono nam uopće nepruža nikakvo ohrabrenje. Ako znamo da smo usvojoj prošloj inkarnaciji bili lopov ili neštonebožansko, hoće li nam to pružiti imalonadahnuća ili težnje? Ne! Odmah ćemo pomisliti:"Oh, bio sam lopov, a u ovoj inkarnacijipokušavam postati svetac. Nemoguće!Beznadežno je pokušati postati duhovnim u ovomživotu." Čak i u ovoj inkarnaciji učinimo linekoliko pogrešnih stvari, dugo nam treba daiziđemo iz očaja. Pomislimo: "Bio sam tako loš.Učinio sam ovo. Učinio sam ono. Pa kako ću ondapostati čistim? Kako ću spoznati Boga?" Čak iakosmo prije četiri godine učinili nešto pogrešno, tonas još uvijek može proganjati.S druge strane, recimo da znamo da smo u našojprošloj inkarnaciji bili netko vrlo velik, a u ovojinkarnaciji vidimo da smo ništa. Tada ćemo sebijedno osjećati. Proklinjat ćemo Boga i proklinjatćemo sami sebe. Reći ćemo: "Ako sam bio tolikovelik, kako to da sam u ovoj inkarnaciji tolikobeskoristan? Kakvu sam to nezamislivu stvaručinio da zaslužujem ovakvu sudbinu? Bog je

99

nesmiljen; On ne mari za mene." Ali mi krivoshvaćamo Boga. Bog želi imati drukčije iskustvokroz nas u ovoj inkarnaciji, a mi mislimo da je Bogsamo neljubazan.Aspirant želi unutarnju radost, radost koja gaispunja i ispunja Boga. To on nikad neće dobiti odsvojih prošlih inkarnacija. Ako uđe u neku svojuprošlu inkarnaciju i vidi da je bio predsjednikSAD, još uvijek neće dobiti nimalo zadovoljstva.Vidjet će da mu je kao predsjedniku život bio punnevolje, nezadovoljstva i svih vrsta patnji. Zapravu radost, aspirant mora u duhovnom životuići naprijed svojom vlastitom težnjom i unutarnjimvapajem, svojom vlastitom koncentracijom imeditacijom.Najbolje je za nas ne misliti na prošlost. Naš Ciljnije iza nas; on je ispred nas. Naš smjer je naprijed,a ne natrag. Duhovnoj osobi uvijek kažem:"Prošlost je prašina". To kažem jer nam prošlostnije dala ono što hoćemo. Ono što hoćemo jestspoznaja Boga. Znajući svoje prijašnje inkarnacijene pomaže nam u Bogospoznaji. Spoznaja Boga upotpunosti ovisi o našem unutarnjem vapaju.Važna je ne prošlost, već sadašnjost. Moramo reći:"Nemam prošlosti. Počinjem sada i ovdje BožjomMilošću i svojom vlastitom težnjom. Hajde dasada počnem trčati. Koliko sam daleko u prošlosti

100

otrčao nije bitno. Hajde da sada mislim samo otome koliko ću daleko otrčati u ovom životu."Upravo sada moramo na prošlost gledati kao nanešto potpuno različito od sadašnjosti, asadašnjost kao nešto potpuno različito odbudućnosti. Jednom kad spoznamo Boga, tadaprošlost, sadašnjost i budućnost postaju jedno.Oblikuju krug koji je naše vlastito unutarnje biće,naš cijeli život. Tada možemo lako pogledati usvoje prijašnje inkarnacije i znati što smo bili.Želiš li nešto znati o svojim prošliminkarnacijama, Bog će ti sigurno dati tusposobnost. Ali najvažnija stvar nisu prošle ilibuduće inkarnacije, već ono što si sada i ovdje.Želiš Boga. A meditiraš li duševno, Bog će tizasigurno pokloniti taj dar. Posjedovati ćeš Ga iprisvajati kao svoje vrlo vlastito.Želim reći još jednu stvar svojim učenicima. Sadću se malo hvaliti, a i vi se također možetehvastati. U vašim prošlim inkarnacijama vodili steduhovne živote. Da niste imali nikakvu pripremu,mislite li da bi vas Bog doveo k meni? Ne! Odveobi vas nekom drugom Učitelju koji je za inč niži odmene. Duhovni Učitelji mog kalibra dobivajuučenike koji su u prošlosti već nešto pokušali iliučinili. Neki su učinili više, neki manje. Ali svatkoje učinio nešto; inače biste otišli nekom drugomduhovnom Učitelju, a ne meni. Bog je ljubazan

101

prema meni i ljubazan je prema vama.Sveučilišnom profesoru Bog neće dati učenike izvrtića. Čuvat će učenike iz vrtića za one koji nemogu podučavati više razrede. U vrlo rijetkimprilikama, jedan ili dvojica su mi došli nakonsamo nekoliko ljudskih inkarnacija, ali tihnekoliko duša imaju snažnu želju nadmašiti svojusadašnju svijest.

PITANJE: Ako je osoba vrlo napredan tražitelj irazvije sposobnost vidjeti svoje prošleinkarnacije, hoće li to zapravo smetati njegovomnapretku? Drugim riječima, je li uvijek štetnoako otkriješ da si u prošlosti bio lopov ili neštoslično?

ODGOVOR: Ako najiskrenije meditiraš u ovomeživotu, tvoja unutarnja snaga će se automatskirazviti i dostići ćeš točku gdje nećeš bitiuznemiren čak iako vidiš da si u nekoj prijašnjojinkarnaciji bio najgori mogući kriminalac. Znaš dasi ovdje došao preobraziti samoga sebe, ići premaBožanskom. Gospod Buda obznanio je svojeprijašnje inkarnacije: bio je koza i još mnogo toga.Ali jer je spoznao Boga i ušao u najvišu Istinu, bilomu je lako reći što je bio u svojim prijašnjimrođenjima. Njemu je bilo potpuno nevažno što je u

102

svojim prijašnjim inkarnacijama bio najobičnijičovjek.

PITANJE: Ako čovjek umre, a jako voli nekogpsa ili drugu životinju, te ako ima suosjećanja zatu životinju, hoće li to uzrokovati da sereinkarnira kao životinja? Koliko shvaćam, kadje u Indiji jedan veliki mudrac meditirao u šuminešto se dogodilo malom lanetu. On se pobrinuoza njega i jako ga zavolio, a rezultat toga je da jeu svojoj idućoj inkarnaciji postao lane.

ODGOVOR: Najveći spis u Indiji i najveći usvijetu zove se Mahabharata. U Mahabharati imapopriličan broj priča u kojima se čovjek kasnijereinkarnira kao životinja. Postoji jedna čuvenapriča o kralju imenom Bharata koji je bio jakosklon jelenima i koji je navodno postao jelen usvojoj idućoj inkarnaciji. A sad, Ramakrishna,veliki duhovni Učitelj, bio je vrlo naklonjenSwamiju Vivekanandi, svom najmilijem učeniku.Običavao je potražiti tog učenika i pričati s njim, aljudi su mislili da je Ramakrishna lud. Stoga mu jeVivekananda jednog dana rekao: "Što to činiš? Zarne znaš priču o kralju Bharati koji je bio tolikoprivržen jednom jelenu da je u svojoj idućojinkarnaciji postao jelen? Tako će i tvoja sudbinabiti ista budeš li stalno mislio o običnom ljudskom

103

biću poput mene." Ramakrishna je ozbiljnoshvatio Vivekanandu i upitao Majku Kali: "Je liistina da će moja sudbina biti ista kao i u kraljaBharate?" Odgovorila je: "To je glupo! Naklonjensi Narenu (Vivekanandi) jer u njemu vidiš Boga.Ne stoga jer je on lijep ili nešto slično. Ne! Sklon simu jer se Božje očitovanje izražava kroz njega.Zato si toliko ushićen kad ga vidiš."Tako ako pokažete prema nekome suosjećanje, tone znači da ćete postati ta osoba. Dođe li vamprosjak prositi, a vi iskažete svoje krajnjesuosjećanje prema prosjaku i date mu nešto novcaili hrane, to ne znači da ćete i sami postatiprosjakom. Slično, imate li psa, možete iskazatisvoju ljubav prema psu jer vam je on izuzetnovjeran i tako dalje. Ali to ne znači da ćete postatipsom jer se divite osobinama psa kojeg volite.Dobre osobine koje pas ima, vjernost koju pas ima,možete imati u svom ljudskom postojanju, bezpreuzimanja životinjskog života. Samo time štoiskazujete vezanost nekoj životinji nećete postatiživotinjom. Već ste prošli kroz taj stadij. Ono štodobivate su dobre osobine te životinje.