Nastanak i razvoj sociologije odgoja i obrazovanja: temeljni pojmovi, predmet, istraživačka područja i pitanja

Osnovni pojmovi (1)

Obrazovanje u modernim društvima je od velikog značaja, velika i nezoabilazna

tema našeg doba. Može se promatrati s različitih gledišta.

Povezanost obrazovanja za socijalizacijom i odgojem

Socijalizacija je najširi proces uvođenja mladog ljudskog bića u društveni život kroz

različite oblike učenja.

Obrazovanje je uži dio šireg socijalnog procesa učenja.

Odgoj se shvaća kao metodičko nastojanje, kako bi se kod pojedinca stvorile željene

karakterne crte, a povezano s procesom učenja i obrazovanja.

Za razvoj obrazovanja od velikog značaja je bilo organiziranje škola-

specijaliziranih institucija u kojima se stječu znanja i vještine potrebne za

obavljanje određenih društvenih uloga i zauzimanje društvenih položaja. U tom

smislu je potrebno postizanje društveno verificiranih kvalifikacija (usvajanje

znanja, ali i odgajanje karaktera ljudi).

Obrazovanje se odnosi na proces sustavnog prenošenje znanja i vještina s

generaciju na generaciju, od jednog pojedinca na drugog.

Obrazovanje je oduvijek postojalo , ali nije uvijek imalo institucionalni oblik i

široku rasprostranjenost kao danas.

Obrazovanje je proces i rezultat usustavljenog znanja.

Obrazovna politika bavi se time tko će biti obrazovan, na što će se obrazovanje

odnositi (što će sadržavati), tko će kontrolirati obrazovni sustav.

Obrazovnu politiku sudionici stalno oblikuju i održavaju pa ona nije nešto što

se svodi na odluke ministarstva i njihovu

provedbu.

Obrazovna politika - disciplina koja se empirijski, analitički i normativno bavi

strategijom razvoja odgoja, obrazovanja i školovanja u nekom području.

Dio je javne politike kojom se u društvu uređuje strategija razvoja obrazovanja s

gledišta prioritetâ ukupnoga društvenog razvoja. Suvremena obrazovna politika

podložna je društvenim promjenama i pluralitetu društvenih razina, pa može biti

usmjerena na neko konkretno područje (npr. obiteljska obrazovna politika), ali i na opću

strategiju razvoja obrazovanja (kao područje društvenog konsenzusa).

Obrazovni sustav

Sustav (sistem) originalno (starogrčko) značenje – skup elemenata, interakcije i

odnosa od kojih se formira jedinstvena cjelina.

Predškolske i ostale obrazovne institucije / vladine kontrole i upravljanje

sustavom su u skladu s njihovim vlastitim svrhama i ciljevima. Značenje, cilj,

smjernice i razina obrazovnog sustava uvjetovana je političkom i ekonomskom

vladavinom koja ga je stvorila.

Obrazovni sustav obuhvaća sve institucije i procese koji pripadaju obrazovanju u javnim

školama na državnoj ili razini zajednice

Područja odgoja i obrazovanja

Funkcionalno i intencionalno obrazovanje

Obrazovanje se ne odvija samo u institucijama obrazovanja.

Obrazovanje kroz rad i život, na radnom mjestu, u grupi vršnjaka, obitelji...-

funkcionalno (nenamjerno)

Obrazovanje koje se odvija u institucijama – intencionalno (namjerno)

Sociologija odgoja i obrazovanja

Emile Durkheim (1858-1917), francuski sociolog i teoretski pedagog - otac moderne

sociologije edukacije (sociologije odgoja i obrazovanja),

Neki smatraju da je čak i prva predavanja iz iz ovog područja održao E. Durkheim, na

Sveučilištu u Bordeauxu i to između 1886. i 1902. godine(u okviru kolegija iz

pedagogije, pod nazivom Moralni odgoj).

(Artikulirao funkcionalističku teoriju obrazovanja i odgoja koja je danas jedna od značajnih

interpretacija odnosa obrazovanja i društva)

Razvoj sociologije odgoja i obrazovanja (1)

Emil Durkheim- Moralni odgoj

1907. održan je prvi cjelovit kurs predavanja pod nazivom Sociologija

obrazovanja (Sociology of Education) u trajanju od jednog semestra (Henry

Suzzallo).

1917. knjiga, Uvod u obrazovnu sociologiju (An Interoduction to Educational

Sociology) Walter R. Smith.

1927. Časopis za obrazovnu i odgojnu sociologiju (The Journal of Educational

Sociology/ Sociology of Education).

U Americi (tj. u SAD) formirano je i prvo udruženje sociologa obrazovanja, 1923.

godine. Poslije 2. svj. rata eksplozija obrazovanja (povećanje broja ustanova, učenika,

studenata, nastavnika itd. itd.) uvjetovao je povećani interes sociologije za znanstveno proučavanje odgoja i obrazovanja, a svemu je prethodio veliki industrijski razvoj i potreba za kvalificiranom radnom snagom.

1958. Treći svjetski kongres sociologije posebnu pažnju je posvetio Sociologiji odgoja i obrazovanja.

Prevladava naziv Sociologija obrazovanja (Sociology of Education), ali je u uporabi i termin Sociologija odgoja te Sociologija odgoja i obrazovanja.

Masovno školovanje od 50-tih godina 20.stoljeća (pojava moćnog sektora

usluga)

Opće povećanje životnog standarda

Promidžba demokratskih ideja

Izjava o akademskoj slobodi Na međunarodnoj konferenciji UNESCO (1950)

60-tih godina, 20.st. – istraživanja obrazovanja kao kanala društvene

pokretljivosti

Društveni utjecaj na postignuće u obrazovanju (70-ih godina)

Definicija i predmet istraživanja

Posebna disciplina sociologije koja proučava društvo s aspekta

obrazovanja i obrazovanje s aspekta društva.

Predmet sociologije obrazovanja jeste odnos između obrazovanja kao

podsustava i društva kao globalnog sustava, zatim između obrazovanja

kao podsustava i drugih podsustava u društvu (kultura, rad,

gospodarstvo...)

Pitanja i područja istraživanja

- društvene nejednakosti u obrazovanju;

-značaj socijalnih razlika u obrazovanju;

-društvena efikasnost obrazovnih institucija i mjesto tih institucija u strukturi društva;

- organizacija škole i fakulteta, odnosno institucija obrazovanja;

-trajanje procesa obrazovanja i permanentno (cjeloživotno) obrazovanje;

-društveni odnosi unutar procesa odgoja i obrazovanja;

-društveni položaj prosvjetnih djelatnika;

-društveni čimbenici školskog uspjeha.- Spol i odgoj i obrazovanje- Kulturni pluralizam i multikuluturni odgoj i obrazovanje- Demokracija i odgoj i obrazovanje- Okoliš i odgoj i obrazovanje

Ballantine , J. – Sociology of Education (2001)- Sigurnost djece u školi ( nedostatak discipline, tučnjave, nasilje)- Što je to minimum znanja ?

- Kako bi trebalo ulagati sredstva u odgoj i obrazovanje

(centralizirano/decentralizirano)

Sociologija odgoja i obrazovanja

je posebna disciplina sociologije koja prouČava odgoj i obrazovanje kao društveni fenomen u koji pripadaju (a) proces formiranja djece, učenika i studenata, (b) odgojne i obrazovne institucije, (c) odnosi obrazovanja i društva kao cjeline i njegovih struktura te između obrazovanja i ostalih društvenih pojava.

Pri tome istražuje i funkcionalni ( nenamjerni) i

intencionalni odgoj i obrazovanje, tj. ona koja se odvijaju u institucijama (namjerni).

2. Obrazovanje: definicije, funkcije i razvoj

Uvod

Odgoj i obrazovanje pojedinca za potrebe integracije u društvo(za

potrebe društva; za prilagođavanje društvenim promjenama)

Razvoj obrazovanja

Društveni izazovi obrazovanju i obrazovnim politikama

Obrazovanje u društvu brzih promjena

Cjeloživotno obrazovanje

Definicija i uloga

Prema rječniku hrvatskog jezika: obrazovanje je rezultat

procesa stjecanja znanja.

Obrazovanje ima višestruko značenje: kao institucija, proces, sadržaj

i rezultat organiziranog i/ili stečenog učenja: Stječu se raznovrsna

znanja, umijeća i navike te se razvijaju kognitivne sposobnosti

pojedinca.

Vođenje mladih od strane starije generacije s ciljem razvoja fizičkih

i moralnih svojstava

koje od njega zahtijeva društvo

i sredina za koju je pripremano

(Emil Durkheim, prema Mialaret, 1989)

Johan Gottfried Herder – obrazovanje je napredovanje „čovjeka

prema humanosti“

Odgoj i obrazovanje obnavljaju ljudsku akciju (Gomez, 2005:260)

Kakve ljude – s kojim vrlinama i kvalifikacijama - treba današnji

svijet radi svladavanja budućnosti?? pitanje koje si postavljaju

političari, gospodarstvenici, znanstvenici,...

Cilj obrazovanja postaje “stvaranje aktivnih građana”Školsko i životno obrazovanje (namjerno i nenamjerno) .

Uloga odgoja i obrazovanja( u odnosu na poželjne društvene vrijednosti)

U antičkom dobu- obrazovati lijepog i dobrog čovjeka, dobrog govornika,

hrabrog ratnika, krijeposnog građanina, mudrog i obrazovanog vladara.

U srednjem vijeku – svrha se usmjeravala na učenost i krijepost, strogost,

poslušnost, molitva i rad.

19.stoljeće – obrazovati svestrane, hramonično-obrazovane osobe, građanine

demokrate.

20.stoljeće – razvoj sveobuhvatne osobnosti, razvoj darovitosti, samostalnosti,

kritičkog mišljenja te ravnopravnosti.

Obrazovanje: počeci i razvoj organiziranog školstva u Hrvatskoj

Prvi počeci u okviru Katoličke crkve, sve do 18.stoljeća

Reforma školstva carice Marije Terezije, početak 1767.g.

1774. godine naredba “Opći školski red”, pokreće se velika školska reforma-

1777. potvrđen je “Nastavni red” (za Mađarsku, Hrvatsku i, Slavoniju i ostale

zemlje ugarske krune)

Slabo napredovanje obrazovanja u pučkim školama, zbog nedostatka školskih

knjiga i učila

1758, tiskana je prva školska knjiga na hrvatskom jeziku, hrvatska računica

“Aritmetika Hrvatske” 1874. – prvi hrvatski školski zakonski akt “Zakon o ustroju pučkih škola i

preparandije za pučko učiteljstvo u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji”

-Na temelju zakona o pučkim školama (1888.) građanske su škole zamjenjivane višim pučkim školama. - Niže od I. do IV. razreda, a Više škole su one s praktičnim usmjerenjima, koje su kasnije postale tzv. “šegrtske škole”

1945. g., šegrtske škole postaju Škole učenika u privredi, koje su ukinute 1974.g., zatim razne strukovne, i gimnazije

Od 1974. do 1990, srednjoškolsko usmjereno obrazovanje

1990.g. – gimnazije, tehničke i obrtničke škole, umjetničke..

Ekspanzija obrazovanja nakon 2. svj.rata

Povezano djelovanje:

1. Industrijski razvoj zahtjeva sve obrazovaniji kadar.

2. Univerzalna pismenost i osnovno obrazovanje /masovno, a kasnije i univerzalno srednje

obrazovanje / masovnije više i visoko obrazovanje3. Nepristrani, univerzalistički kriteriji vrednovanja i napredovanja - Obrazovanje doprinosi ostvarivanju jednakosti ljudi

Posljedice ekspanzije obrazovanjau 70-tim godinama 20.st

- Prezasićenost tržišta rada diplomama /pad njihove vrijednosti.

- Nemogućnost zapošljavanja znatnog dijela mladih

- Kritičniji stav prema ekonomskoj efikasnosti obrazovanja

- Smanjenje udjela u nacionalnim proračunima

- Česte reforme obrazovanja (obrazovnih sustava)

Što je predstavljalo obrazovanje na kraju 20. stoljeća?

Imalo je temeljnu ulogu za osobni i društveni razvitak.

Nezamjenjivo dobro u pokušaju postizanja ideala mira, slobode i društvene

pravde.

Najvažnije raspoloživo sredstvo za poticanje dubljeg i skladnijeg ljudskog

razvitka (smanjenje gladi, siromaštva, izvlaštenosti, neznanja, ugnjetavanja i

rata).

Odgoj i obrazovanje danas/ Obrazovanje za 21. stoljeće

Ili, kako živjeti u društvu brzih društvenih

promjena koje direktno

utječu na obrazovanje, njegove sadržaje i ciljeve?

Kako obrazovanje usuglasiti s globalnim promjenama, migracijama, odnosno s rizicima

globalizacije?

Izazovi obrazovnim politikama

Napetost između potrebe za konkurencijom i želje za postizanjem jednakosti

(Koncepcijom

cjeloživotnog

obrazovanja)

Napetost između munjevitog širenja znanja te ljudske sposobnosti za njegovim

usvajanjem (Informacijsko komunikacijskim tehnologijama)

- “Cjeloživotno obrazovanje”-prema “društvu koje uči” - Fleksibilnost

- Raznovrsnost i dostupnost obrazovnih resursa

- Trajni proces oblikovanja svestranih ljudi (njihovih znanja i sposobnosti)

- Razvijanje svijesti o sebi i svome okolišu

- Škola kao mjesto razvijanja želje za učenjem/ “kako naučiti učiti”

Cjeloživotno obrazovanje odgovara na izazove koje su posljedica brzih

društvenih promjena Glavni ciljevi obrazovnih politika danas

- Visoki obrazovni standardi

- Jednakost

Kroz ostvarenje :

-Temeljnog obrazovanja za sve

-Reforme obrazovanja za razdoblje adolescencije (između osn.obraz. i

zaposlenja ili studija)

Kako:

- Sudjelovanjem lokalne zajednice u ocjeni potreba

- Obrazovanjem roditelja, stručnim usavršavanjem nastavnika...

UNESCOUnited Nations Educational, Scientific and Cultural Organization

Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu

Zaključci:Razvoj odgoja i obrazovanja uvijek se odvija kao odgovor na društvene izazove (promjene u društvenoj strukturi, promjene u gospodarstvu, političke promjene...

Glavni izazov za odgojno obrazovni sustav je – kako usuglasiti odgoj i obrazovanje s promjenama u suvremenom društvu.

Teorijske perspektive u Sociologiji odgoja i obrazovanjaRazličita stajališta o obrazovanju... utjecala su na, ili su bila, pod utjecajem obrazovnih politika

Ključne teorijske perspektive, ili stajališta o

obrazovanju

Funkcionalistička perspektiva

Liberalna perspektiva

Socijaldemokratske perspektive

Konfliktne perspektive

Nova desnica u obrazovanju

Postmoderne perspektive

1. Funkcionalistička perspektiva ili funkcionalističko istraživanje obrazovanja

Postavlja dva ključna pitanja:

 

1. Kakve su funkcije obrazovanja za društvo u cjelini?

(na ovaj način se procjenjuje doprinos obrazovanja održanju vrijednosnog konsenzusa i

društvene solidarnosti)

2. Koje su funkcionalne veze između obrazovanja i drugih dijelova društvenog

sustava?

Emile Durkheim- obrazovanje i društvena solidarnost

Društvena zadaća je pretopiti mnoštvo pojedinaca u društvenu

cjelinu, odnosno stvoriti društvenu solidarnost.

Pojedinci moraju naučiti surađivati s onima koji im nisu ni

rodbina ni prijatelji, a škola je upravo taj kontekst u kojemu se

te vještine mogu naučiti.

Pogrešno je postupati protiv interesa društvene skupine kao

cjeline.

Emile Durkheim- obrazovanje i društvena solidarnost Društvena zadaća je pretopiti mnoštvo pojedinaca u društvenu

cjelinu, odnosno stvoriti društvenu solidarnost.

Pojedinci moraju naučiti surađivati s onima koji im nisu ni

rodbina ni prijatelji, a škola je upravo taj kontekst u kojemu se

te vještine mogu naučiti.

Pogrešno je postupati protiv interesa društvene skupine kao

cjeline.

Talcot Parsons (američki sociolog)

Za djelotvorno funkcioniranje društva bitan je vrijednosni

konsenzus.

Obrazovni sustav je važan mehanizam kojim se pojedinci odabiru

za buduću ulogu u društvu

Talcot Parsons – obrazovni sustav važan je mehanizam kojim se pojedinci odabiru za buduću ulogu u društvu

-Obrazovni sustav “rasporedjeljuje te ljudske resurse prema

strukturi uloga u društvu odraslih”

Škole, provjeravajući i ispitujući učenike, raspoređuju njihove

talente, vještine i sposobnosti na poslove za koje su

najprikladniji.

Škola se drži glavnim mehanizmom podjele uloga.

Kao i Durkheim, Parson drži da je škola “društvo u

malom”.

2. Obrazovanje – Liberalna perspektiva Na obrazovanje gleda kroz odnos prema pojedincu, a na kroz

odnos prema društvu.

Glavna svrha obrazovanja je promicanje blagostanja pojedinca

te i, neizravno, napredak društva.

Liberalna perspektiva i obrazovne politike Osmišljavanje programa školovanja za neprivilegirane (U

SAD za vrijeme predsjednika Johnsona- “rat protiv

siromaštva”).

Liberalne politike polaze od teze da je svako dijete

jedinstveno, a obrazovanje treba njegovati sposobnosti

svakog jedinstvenog pojedinca.

Ivan Illich i John Dewey Ivan Illich, zagovara radikalnije promjene u knjizi“Deschooling Society” (Dolje škole) (1973) izvodeći zaključke o nepotrebnom formalnom školovanju, koje je, kako tvrdi, štetno za društvo.

John Dewey – američki teoretičar pedagodije i filozof - Posao obrazovanja je je poticati pojedince da razviju svoj puni potencijal kao ljudska bića. - Kritizirao je mehaničko učenje činjenica i zalagao se za napredne metode poučavanja.

Illich, Deschooling Society (1973)” Sve dok ne osvijetlimo ritual kojim škola oblikuje progresivnog

potrošača – glavni resurs gospodarstva – ne možemo razbiti začarani krug toga gospodarstva i stvoriti novo”

Obrazovni ideal liberala

Što bi obrazovanje moralo biti, prema Ivanu Illichu?

Učenje posebnih vještina (tipkanje, obrada drveta,

poznavanje stranih jezika....)

Oslobađajuće iskustvo pri kojem pojedinci istražuju,

stvaraju i poduzimaju inicijativu, prosuđuju i rasuđuju

te u potpunosti razvijaju svoje sposobnosti i talente.

UKIDANJE ŠKOLA, a u zamjenu predlaže:

1. “Razmjenu vještina” i

2. “Mreže učenja”

Liberali - Obrazovanje i socijalni problemi

Obrazovni sustav je tvorac suštine problema industrijskog

društva

U školama se uči podilaziti autoritetu

Obrazovanje se drži vrijednom robom koju treba konzumirati.

Priprema pojedinca za ulogu maloumnog potrošača, spremnog

na pasivno konzumiranje dobara i usluga.

Industrijsko društvo ne osigurava okvir za ljudsku sreću i

ispunjenje.

Unatoč velikoj količini dobara, međutim, društveni problemi se

množe bez prestanka.

3. Socijademokratske perspektive u obrazovanju Državna intervencija je nužna kako bi se smanjile

nejednakosti šansi što ih proizvodi tržišno gospodarstvo.

Ne slažu se, dakle, s funkcionalistima koji drže da

obrazovanje pruža istinsku jednakost šansi.

S ovog stajališta, liberalni je ideal individualnog razvitka spojiv

s ciljem društvene pravde, ali ni jedno ni drugo nije postignuto u

drugoj polovici 20. stoljeća.

Socijaldemokratska perspektiva drži da obrazovanje može stvoriti veću jednakost te primicati jednakost šansi

Pravični obrazovni sustav bi “ujednačio raspodjelu nagrada i povlastica kako bi

smanjio stupan klasne stratifikacije” (Anthony Crusland , “The Future of

Socialism”, 1981)

Ako školski uspjeh ili neuspjeh više ne ovise o klasnom podrijetlu, tada će se razmjeri

društvene pokretljivosti povećati toliko da će se klasne podjele postupno gubiti.

Fukcionalisti, socijaldemokrate, liberali -Funkcionalisti su, svakako, odredili osnovni pravac

promišljanja obrazovnog sustava u odnosu na društvo.

Liberalna ideja u obrazovanju afirmirala je ljudske

individualne sposobnosti i ideju prilagođavanja obrazovnog sustava potrebama i potencijalima pojedinca.

Socijaldemokratske perspektive su tezom o obrazovanju

koje može osigurati jednakost i promicati jednakost šansi

podstakle države na veća financijska izdavajanja za obrazovanje

i doprinijele “eksploziji obrazovanja”, nakon 2. svj.rata.

Globalizacija kao novi izazov obrazovnim politikama i

perspektivama.

4. Konfliktna perspektiva

Liberalno i socijaldemokratsko gledište priznaju da postojeći

obrazovni sustav ima nedostataka, i predlažu načine na koji se može

promijeniti i poboljšati.

Za razliku od njih konfliktni pristupi obrazovanju temelje se na

stajalištu da skupine u postojećim društvima imaju bitno

različite interese.

Konfliktna perspektiva

Samuel Bowles i Herbert Gintis

(američki ekonomisti i sociolozi)

“Školovanje u kapitalističkoj Americi”

Glavna uloga obrazovanja u kapitalističkom društvu je

reprodukcija radne snage.

Postoji “bliska povezanost” između društvenih odnosa koji

vladaju osobnim interakcijama na radnome mjestu i

društvenih odnosa obrazovnog sustava.

Rad baca “dugu sjenu” na obrazovni sustav: obrazovanje je

podređeno potrebama onih koji kontroliraju radnu

snagu..

“Skriveni nastavni program”

Radna snaga bi trebala imati strukturu ličnosti, stajališta i

vrijednosti koji su najkorisniji za kapitalistu.

Kapitalizam zahtjeva marljivu, prilagodljivu, poslušnu i visoko

motiviranu radnu snagu, koja je unutar sebe previše podijeljena

da bi se oduprla autoritetu rukovodstva.

Postizanje ovih ciljeva pomognuto je obrazovnim

sustavom koji sadrži “skriveni nastavni program”

Inteligencija i školski uspjeh

Bowles i Gintis analizirali su odnos između inteligencije , školskog

uspjeha i nagrade u zanimanju

Kvocijent inteligencije objašnjava tek maleni dio uspjeha u školovanju.

Kako protuma č iti razlike u uspjehu me đ u ljudima koji imaju sli č an

kvocijent inteligencije?

Bowles i Gintis ustanovljuju izravnu vezu između uspjeha u školovanju i obiteljskog podrijetla.

Zašto, ipak, u č enici i studenti s visokim kvalifikacijama uglavnom imaju i

inteligenciju vi š u od prosje č ne?

Kvocijent inteligencije je posljedica dužine boravka u

procesu obrazovanja, a ne njegov uzrok.

5. Nova desnica u obrazovanju(od sredine 70-tih godina 20.st.)

Napuštaju se pitanja i brige za jednakost i jednakost

šansi, a sve veću ulogu dobivaju druga pitanja

Ublažava se briga za klasne razlike, a više

zanimanja privlače rodne i etničke nejednakosti.

Osim toga, glavna usmjerenja vlada i obrazovnih

politika usredotočuju se na potrebe gospodarstva i

industrije.

Stajališta nove desnice temelje se na teorijama izvedenih iz ekonomije

John E. Chubb i Terry M. Moe “Politika tržišta i organizacija škola” (1988 i

1997)

Zagovaranje tržišnog sustava u obrazovanju.

- Uspoređuju način vođenja privatnih i javnih škola.

- Javne škole obično nemaju slobode i samostalnosti.

- Privatne škole imaju puno veći manevarski prostor, ne oblikuje ih

raznolika skupina birača već odgovaraju manjoj i jasnije definiranoj

skupini potrošača (roditeljima). Opstaju jedino ako zadovolje svoju

klijentelu, usklađuju ono što daju i ono što roditelji traže.

Zaključno:

Sve navedene teorijske perspektive pokušavaju

odgovoriti na pitanje kako pristupiti stvaranju

odgovarajućih obrazovnih sustava, kako bi se ispunila

osnovna zadaća obrazovanja – na koji način i s kojim

ciljem utjecati na obrazovne politike (tko će biti

obrazovan, na što će se obrazovanje odnositi, ili što će

sadržavati te tko će kontrolirati obrazovni sustav.

Sve , osim postmodernih teorija (nastojanja, stajališta)

promišljaju klasični odnos društvo (kao sustav) i

obrazovanje (kao podsustav).

Obrazovanje i društvene (ne)jednakosti

Uvod

Obrazovanje kao šansa za razvoj pojedinca (i društva)?

Što je to – jednakost obrazovnih šansi?

Obrazovanje i socijalne nejednakosti

Kako obitelj utječe na mogućnosti obrazovanja?

Teorije o školstvu i nejednakosti

Ideja o prirodnim nejednakostima / svi su ljudi po prirodi jednaki

- Platon & Aristotel – ideja o prirodnim nejednakostima kao izvoru društvenih

nejednakosti

- Poredak prirodnih nejednakosti očituje se u društvu kao poredak društvenih

nejednakosti

- Elite i neelite – Vilfredo F. Pareto

- Nejednakost rasa i etničkih zajednica

- Svi su ljudi po prirodi jednaki (sofisti, rano kršćanstvo, filozofija prosvjetiteljstva,

J.J. Rousseau)

- Društvene nejednakosti- klasne nejednakosti (Marx)

Obrazovanje kao šansa, značaj obrazovanja za razvoj

- Sudbina pojedinca u suvremenom društvu veliki dijelom kao da ovisi

od obrazovanja; njegovo zapošljavanje i radna sudbina kao da

uzročno ovise od uspjeha u školi.

- Pravda i jednakost u području obrazovanja - jednakost obrazovnih

mogućnosti, šansi.

Što podrazumijeva ideal jednakost obrazovnih mogućnosti

Jednakost pristupa neobveznom obrazovanju za sve

Jednakost u stopama zastupljenosti u neobaveznom obrazovanju za sve klase

Jednakost mogućnosti za mlade svih klasa u pogledu stjecanja sposobnosti koje

pružaju škole

Obrazovanje koje bi bilo dovoljno da svaka osoba ostvari svoj potencijal

Jednakost odnosno nejednakost životnih (radnih) šansi

- Utjecaj ostalih društvenih nejednakosti na nejednakost u području obrazovanja /

utjecaj nejednakosti u obrazovanju na druge društvene nejednakosti

Što bi bila društvena pravda u obrazovanju?- Stanje gdje socijalno diferencirajući činitelji ne utječu na

obrazovne mogućnosti pojedinaca.

- U razvijenim zemljama: svi mladi su obuhvaćeni

srednjoškolskim obrazovanjem, ali postoje kvalitativne razlike

među školama.

Jednakost obrazovnih šansi Zadatak obrazovanja: pružiti jednake šanse za ostvarenje urođenih sposobnosti.

Što se podrazumijeva pod jednakim šansama?

Da svatko dobije jednak dio obrazovnih resursa.

Svu djecu jednakih sposobnosti trebalo bi jednako tretirati.

Pozitivna diskriminacija u korist onih koji su obrazovnim sustavom zapostavljeni.

Socijalne nejednakosti u obrazovanju i društveno-ekonomski

razvoj

- Veza između gospodarskog razvoja i ekspanzije obrazovanja u kojoj sudjeluju sve

društvene grupe (sve veći broj njihovih potomaka pohađaju škole)

- Da li se tako smanjuju nejednakosti ?

- Srednjoškolsko obrazovanje za sve: jedinstvena ustanova usmjeravanjem se dijeli na

2 škole, na onu koja vodi daljnjem školovanju i na onu koja vodi isključivo

zapošljavanju.

Uloga obrazovanja u smanjenju socijalnih razlika Obrazovanje najuspješnije koriste djeca najobrazovanijih.

U odnosu na osnovne društvene nejednakosti obrazovanje još nema odlučujući značaj.

Zašto u situaciji kada je obrazovanje svima podjednako dostupno ipak dolazi do

progresivne socijalne selekcije tijekom obrazovanja, na štetu manuelnih slojeva?

Učenici iz ‘viših’ slojeva napreduju ka višim stupnjevima obrazovanja jer imaju bolji

školski uspjeh.

Kako obitelj utječe na mogućnost obrazovanja i na uspjeh u obrazovanju?

- Razlike u materijalnom položaju.

- Jezik (izgovor svojstven niskom socijalnom položaju može otežavati društvenu

pokretljivost, ali ograničena lingvistička razvijenost može ograničiti i intelektualni

potencijal) (jezik nije povezan samo s načinom kako se govori već i s načinom

mišljenja).

- Basil Bernstein, primjer “ograničenog koda”, korištenje jezika kada se više

podrazumijeva nego što se neposredno izgovara.

Basil Bernstein,

“Jezik i društvene klase” (Class, Codes and Control, 1974), ili od društvenoj

uvjetovanosti razvoja govora

◦ -Uloga jezika u procesu socijalizacije učenika

◦ - Veze jezičnog razvoja s kognitivnim razvojem

◦ Ograničeni jezični kôd (uporaba u grupama koje se poznaju/ niz stvari se

podrazumijeva/

◦ Razrađeni kôd (formalne situacije/ ističe se govornikova individualnost)

Pierre Bourdieu – “Habitus”

- Habitus je način življenja, vrijednosti,

- sklonosti i očekivanja pojedinih

- društvenih skupina.

- Pojedinci usvajaju vrijednosti, ponašanje i očekivanja habitusa, koji poslije utječe

na njihovo djelovanje.

- Habitus je beskonačna sposobnost stvaranja proizvoda- misli, uvida, izražaja, akcija –

čije granice postavljaju, povijesno i društveno, uvjeti njegove proizvodnje.

- Habitus je tijesno povezan s razvojem ukusa, a on je sa svoje strane povezan s

obrazovanjem.

Teorije o školstvu i nejednakosti

- Bernstein -“Teorija o jezičnim (ograničenim) kodovima”

- Illich, “Skriveni nastavni program”

- Pierre Bourdieu, “teorija kulturnog kapitala” (škole zajedno s drugim društvenim

institucijama pomažu održavanju društvenih i ekonomskih nejednakosti iz generacije u

generaciju . Uloga obrazovnog sustava je kulturna reprodukcija.

- Paul Willis, istraživanje o tome kako dolazi do kulturne reprodukcije (kako djeca iz

radničke klase dobijaju radna mjesta radničke klase).

Inteligencija i školski uspjeh (1) Arthur Jensen – genetski čimbenici imaju 80% utjecaja na inteligenciju, pa tako i na

školski uspjeh

- Razlike u uspjehu i socijalnoj selekciji kroz obrazovanje može se objasniti prirodnim,

urođenim čimbenicima, ali i društvena akcija također ima izvjesne šanse za utjecaj na

uspjeh pojedinaca.

- Genetski čimbenici su odgovorni za 40-52% varijacija u razini školskog uspjeha, a 48-

60% ostali čimbenici.

- ZAKLJUČCI

- Sudbina pojedinca u suvremenom društvu veliki dijelom kao da ovisi od obrazovanja.

- Ideal jednakosti obrazovnih šansi - Obrazovanje koje bi bilo dovoljno da svaka osoba ostvari svoj potencijal.

- Razlike u materijalnom položaju obitelji, jezik (ograničeni jezični kod) i habitus (okruženje) utječu na (ne) uspjeh u obrazovanju), prema nekim teorijama o školstvu i nejednakosti (Bernstein & Bourdieau).