JAVNA USTANOVA MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA GRAČANICA

MATURSKI RAD

Tema : STANDARDI I TOLERANCIJA U KONSTRUSIANJU

Mentor : Učenik :

Gračanica 2016. godine

0

S A D R Ž A J

UVOD ………………………………………………………………………………...…….. 2

1. ULOGA STANDARDIZACIJE ………………………………………………….. 3

2. PREGLED POSTOJEĆIH STANDARDA ……………………………………… 4

3. POJAM TIPIZACIJE I UNIFIKACIJE ………………………………………… 6

3.1. Vrste nalijeganja

…………………………………………………………….... 6

3.2. Sistemi nalijeganja

............................................................................................. 7

3.3. Označavanje tolerancije i nalijeganja po ISO sistemu ............

………………. 8

4. ISO SISTEM TOLERANCIJA …………………………………………………. 10

5. IZBOR TOLERANCIJA SA ASPEKTA FUNCIJE MONTAŽE, IZRADE,

MJERENJA, KONTROLE I EKONOMIKE ………………………..………… 12

ZAKLJUČAK ……………………………………………………………………...… 13

LITERATURA ……………………………………………………………………….. 14

1

U V O D

Svaka mašina ili mašinski uređaj sastavljeni su od velikog broja sastavnih dijelova. Svaki od tih dijelova, u sklopu mašine, vrši tačno određenu ulogu i predstavlja mašinski elemenat. Ima mašinskih elemenata koji se susreću skoro na svim mašinama (zavrtnji, opruge, vratila, ležišta, klinovi i dr.) i predstavljaju opštu grupu mašinskih elemenata. Elementi kao što su klipovi, cilindri idr. susreću se samo na nekim mašinama i predstavljaju posebnu grupu mašinskih elemenata. Standardi su propisi u pogledu materijala, oblika i veličine industrijskih proizvoda, kao i u pogledu tačnosti izrade, koja bi u slučaju potrebe dopuštala brzu zamjenu dijelova rezervnim dijelovima iz skladišta.

2

1. ULOGA STANDARDIZACIJE

Standardizacija se sprovodi u cilju: pojednostavljenja proizvodnje i procesa konstruisanja mašinskih dijelova i sklopova, mogućnosti zamjenjivosti istih na mašinama, poboljšanja kvaliteta proizvoda, kao i otklanjanje spornih pitanja na relaciji proizvođač - korisnik proizvoda. Sve ovo utiče na nižu cijenu mašinskog dijela ili sklopa, jer proizvod usklađen sa standardima je prihvatljiviji i ekonomičniji za: konstruisanje, eksploataciju i održavanje.

Standardi su dokumentovani sporazumi čiji sadržaj čine tehničke specifikacije i drugi precizni kriterijumi koji se koriste kao pravila, uputstva i definicije karakteristika sa ciljem obezbeđivanja da materijali, proizvodi, procesi i usluge u potpunosti da zadovolje svoju namenu. Standardizacija i tipizacija su procesi čiji je osnovni cilj sistematsko nastojanje da se uklone raznolikosti između pojedinih predmeta i pojmova koji su inače predviđeni za istu svrhu. Sprovodi se na način da se između određenog broja proizvoda, delova, predmeta i pojmova odabere jedan ili više njih koji najbolje odgovaraju potrebama, i koji ujedno mogu preostale predmete, proizvode, delove i pojmove potpuno opisati odnosno nadomestiti.

Standard je strogo definisan prema određenim pravilima. Standardizuju se najčešće sirovine, poluproizvodi, proizvodi, mere, pojmovi, način dimenzioniranja… Tehnička standardizacija, kao deo opšte standardizacije ima za cilj:

Smanji zalihe materijala na skladištu, zalihe gotovih proizvoda rezervnih delova i alata

Ograniči broj tipova i dimenzija poluproizvoda, alata, gotovih proizvoda i delova Omogući masovnu proizvodnju kroz smanjenje broja različitih proizvoda, čime se

smanjuje broj tehnoloških procesa Uopšteno poveća kvalitet proizvodnje Olakša i ubrza tok konstruktivnog procesa Olakša radne uslove Omogući smanjenje utroška energije Snizi troškove kontrole Zaštiti ljudsku okolinu

3

U području distribucije i prodaje standardizacija omogućava bržu i tačniju isporuku, uklanja mogućnost zabune, olakšava transport i smanjuje broj troškova koji iz toga proizilaze. Svrha standardizacije je racionalna proizvodnja I osiguranje kvaliteta proizvoda. Standardizacija je važan činilac u povećanju produktivnosti rada.

2. PREGLED POSTOJEĆIH STANDARDA

Međunarodni standardi

ISO- International Organization for Standardization

IEC- International Electrotehnical Commision

IEEE- Institute of Electrical and Electrons Enginers

Nacionalni standardi

JUS- Jugoslovenski standard

DIN- Deutsches Institute fur Normung

ANSI- American National Standards Institute

ANFOR- Association Francaise de NorMALISATION

ГОСТ- Ruski nacionalni standard

Jugoslovenski standardi

Jugoslavija je 1955 godine donijela svoje standarde i nazvala ih JUS standardima.

Do 1955 godine Jugoslavija je koristila standarde drugih zemalja najčešće DIN Njemački standard.

Struktura JUS oznaka:

Oznaka JUS sastoji se:

1. od prefiksa JUS,

2. zatim oznake grane kojoj standard pripada (jedno veliko slovo latinice),

4

3. zatim oznaka glavne grupe,

4. numerički dIo broj standarda.

Npr: Grana M- Mašinogradnja i metalska industrija

Glavna grupa M.E: Termoenergetski uređaji i sudovi pod pritiskom

JUS M.E4.024- Kompletna oznaka standarda sa numeričkim delom

Najpoznatiji međunarodni standard ISO standard

ISO je mreža nacionalnih standarda koja uključuje 157 zemalja, čija je članica i Republika Srbija, svaka zemlja članica ima po jednog člana.

Godine 1946 su se sastali delegati 25 zemalja članica sastali su se u Londonu da bi stvorila novu internacionalnu organizaciju. Nova organizacija je počela sa radom 23.02.1947 godine sa sjedištem u Ženevi odakle se vrši koordinacija sistema.

ISO standard obuhvata sva polja tehnike osim elektrotehnike i elektronike koji su obuhvaćeni standardom IEC.

Neke od oblasti obuhvćene ISO standardom:

Formati elektronskih i bankarskih kartica

Upravljanje kvalitetom i obezbeđivanje kvaliteta ISO 9000

Zaštita čovjekove okoline ISO14000

Simboli na komandnim tablama automobila

ISO međunarodne oznake za zemlje, jezike i valute

Kako se razvio ISO standard?

Konsezusom - Zajednički interesi različitih grupa (proizvođači, prodavci, potrošači, korisnici, laboratorije za ispitivanje, vlade, konstruktori i istraživači)

Razvoj standarda je uslovljen razvojem tržišta. Dobrovoljno se prihvataju standardi koji su u interesu tržišta i njegovog razvoja.

5

IEC standard

Grupa ICS 25.040- INDUSTRIJSKI AUTOMATIZOVANI SISTEMI

Grupa ICS 25.040.40- MJERENJE I UPRAVLJANJE INDUSTRIJSKIM PROCESIMA

Grupa ICS 35.240.50-PRIMJENA INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U INDUSTRIJI

*ICS- International Classification of Standards

3. POJAM TIPIZACIJE I UNIFIKACIJE

Mjere proizvedenog predmeta uvjek odstupaju od željenih mjera, a to se dešava zbog nesavršenosti mašina, alata, materijala i ljudi. Zbog toga se propisuju određene granice u kojima se moraju nalaziti dimenzije proizvedenog dijela odnosno propisuju se dozvoljena odstupanja oblika i dimenzija dijela. Ta dozvoljena odstupanja zovemo tolerancija.nadalje će biti govaora o tolerancijama dužinskih mjera, a koje mogu biti spoljašnje i unutrašnje. kao predstavnik spoljašnjih mjera je prečnik osovine, a unutrašnjih prečnik rupe. Osnovni pojmovi vezani za tolerancije su:

nazivna mjera, to je ona mjera koja služi kao osnova za određivanje dozvoljenih odstupanja i ona se upisuje u crtež i ostalu tehničku dokumentaciju,

stvarna mjera, to je ona mjera koja se ustanovi mjerenjem na izrađenom predmetu, granična mjera, to je najmanja ili majveća predviđena vrijednost koju bi smjela imati

stvarna mjera da bi se izrađeni predmet još mogao smatrati ispravnim, nazivno odstupanje, to je algebarska razlika između granične mjere i nazivne mjere. stvarno odstupanje, to je algebarska razlika između stvarne mjere i nazivne mjere tolerancija je razlika između maksimalne i minimalne mjere tolerancijsko polje je ograničeno je ograničeno minimalnom i maksimalnom

mjerom.

Tolerancijska polja za rupe označavaju se velikim slovima, a za osovine malim slovima.

3.1. Vrste nalijeganja

Odnos dva dijela jednog sklopa, osovine i rupe, istih nazivnih mjera, koji proizilazi iz razlike njihove mjere prije spajanja, naziva se nalijeganje. razlikujemo sljedeće vrste nalijeganja:

labavo,

6

nalijeganje sa zazorom čvrsto, nalijeganje sa preklopom i  neizvjesno, naliganje gdje može da se pojavi zazor ili preklop.

3.2. Sistemi nalijeganja

Sistem nalijeganja je sistematizovani skup nalijeganja između osovina i rupa koje pripadaju jednom sistemu tolerancija. Postoje dva sistema nalijeganja i to:

sistem nalijeganja sa zajedničkom osovinom i  sistem nalijeganaj sa zajedničkom rupom.

Kod sistema nalijeganja sa osnovnom osovinom za osovinu uzima se tolerancijsko polje h, a  da bi se postiglo potrebno nalijeganje mjenja se tolerancijsko polje rupe.

7

Slika 1. Sistem nalijeganja sa zajedničkom osovinom

Slika 2. Sistem nalijeganaj sa zajedničkom rupom

3.3. Označavanje tolerancije i nalijeganja po ISO sistemu

Tolerisana mjera označava se tako što se iza zajedničke nazivne mjere stavlja slovo koje označava položaj tolerancijskog polja i broj koji označava kvalitet tolerancije. npr. 52 H8 za rupu ili 64g7 za osovinu.

Za označavanje nalijeganja koriste se tri načina:

60H7/f8 60H7/f8 60H7 f8

8

Slika 3. Primjer tolerisanja mjera za osovinu

Unifikacija proizvoda je eliminisanje nevažnih detalja sa proizvoda radi zadovoljenjapotrebe i funkcije proizvoda, unifikacija je potpunija od tipizacije. Specificiranjem proizvodnje se bliže određuju karakteristike zadržanih tipova proizvodnje, specificiranje se primjenjuje na sve vrste proizvoda, osim za unikatnu proizvodnju.

9

4. ISO SISTEM TOLERANCIJA

Slobodne tolerancije su obuhvaćene standardom ISO 2768. Na crtežu se označava na slijedeći način: ISO 2768 – m (m znači da su tolerancije slobodnih mjera odabrane za srednju obradu). Za praktičnu primjenu i za pravilno funkcionisanje strojnih dijelova značajne su tolerancije dijelova u dosjedu. Za istu kvalitetu nekog dosjeda tolerancija mora biti razmjerna veličini izmjere, tj. Izražena u postocima od izmjere ona mora biti za isti karakter dosjeda praktički jednaka. Iz tog razloga se kod ISO sistema tolerancija svaka kvaliteta mijenja u zavisnosti od promjera. Ova zavisnost se izražava jedinicom tolerancije i za nazivne izmjere N od 501 do 3150 mm. Odrabrana jedinica tolerancije je funkcija nazivne izmjere s pripadnom iskustvenom korekcijom (linearnom) zbog netačnosti mjerenja.

Tablica: 1 VRIJEDNOSTI TOLERANCIJA ZA PRAVOCRTNOST I RAVNOST /u mm/

Tolerancijska

polja

Područje nazivnih mjera / u mm /

do 3

od 10

do 30

od 30

do 100

od 100

do 300

od 300

do 1000

od 1000

do 3000

H 0,02 0,05 0,1 0,2 0,3 0,4

K 0,05 0,1 0,2 0,4 0,6 0,8

L 0,1 0,2 0,4 0,8 1,2 1,6

Tablica: 2 VRIJEDNOSTI TOLERANCIJA ZA OKOMITOST / u mm /

Tolerancijska

polja

Područje nazivnih mjera / u mm /

do 100

preko 100

do 300

preko 300

do 1000

preko 1000

do 3000

H 0,2 0,3 0,4 0,5

K 0,4 0,6 0,8 1

L 0,6 1 1,5 2

10

Tablica: 3 VRIJEDNOSTI TOLERANCIJA ZA SIMETRIČNOST / u mm /

Tolerancijska

polja

Područje nazivnih mjera / u mm /

do 100

preko 100

do 300

preko 300

do 1000

preko 1000

do 3000

H 0,5

K 0,6 0,8 1

L 0,6 1 1,5 2

Tablica: 4 VRIJEDNOSTI TOLERANCIJA UDARA / u mm /

Tolerancijska polja Tolerancija kružnog udara

H 0,1

K 0,2

L 0,5

11

5. IZBOR TOLERANCIJA SA ASPEKTA FUNKCIJE MONTAZE, IZRADE, MJERENJA, KONTROLE I EKONOMIKE

Mjerna tolerancija je propisano dozvoljeno odstupanje oblika i dimenzija strojnih dijelova od apsolutno točnih. Da bi se omogućila funkcionalnost svakog strojnog dijela, unatoč nemogućnosti dosezanja apsolutne točnosti dimenzija i oblika, potrebno je u fazi konstruiranja propisati njihove prihvatljive dimenzije.

Oblici strojnih dijelova su općenito kombinacija različitih geometrijskih tijela, omeđeni s ravnim, valjkastim, stožastim, zavojnim i sličnim dimenzija dosjednih dijelova, oblika i međusobnih položaja pojedinih vanjskih površina. Nesavršenost svih elemenata, koji sudjeluju u proizvodnom procesu (radni strojevi, oruđa, materijali, ljudi) ima za posljedicu odstupanje ostvarenih dimenzija izratka od željenih. Isto tako, metode i alati mjerenja i kontrole, onemogućavaju apsolutno točno mjerenje ostvarenih dimenzija proizvedenog dijela.

Apsolutna točnost dimenzija i oblika strojnih dijelova, ne samo da nije moguća, nego nije niti nužno potrebna za pravilnu upotrebu stroja. Ponekad mjere i oblici dopuštaju veća, a nekad manja odstupanja. Izbor pravilnog stupnja točnosti pojedinih dimenzija i oblika dijelova stroja je zadatakkonstruktora, koji mora uskladiti zahtjeve funkcionalnosti strojnih dijelova sa ekonomičnošću izrade. Pri izboru, konstruktor mora poštovati funkciju, za koju je pojedini dio namijenjen, mogućnost izrade, kontrole i montaže, te zahtjeve ekonomičnosti. Veći stupanj točnosti zahtijeva se prije svega kod dimenzija, koje neposredno utječu na kinematiku stroja, kao i kod spojnih dimenzija dvaju ili više dijelova stroja.

12

Z A K LJ U Č A K

Osnovne razlike između tipizacije i standardizacije su u tome što je: Primjena standarda obavezna i trajna, a tipizacija je manje obavezna i nije trajna. Standardizacija je sveobuhvatna, dok se tipizacija tiče samo jednog proizvoda. Tipizacija je usmjerena na gotove proizvode, a standardizacija na materijal, sirovine, poluproizvode, dijelove, itd. Svrha standardizacije i tipizacije je sužavanje asortimana proizvoda i povećanje količine istovrsnih proizvoda , čime se smanjuje broj vrsti i dimenzija materijala i alata ,smanjuje skladšni prostor i racionalizuje transport. Prevelika tipizacija usporava razvoj proizvoda , jer se proizvođači opredjeljuju i za kupovinu proizvoda čija svojstva se rijeđe nalaze na tržistu. Nasuprot tome veliko diferenciranje proizvoda poskupljuje proizvodnju , bez obzira što za njima postoji velika potražnja.

13

L I T E R A T U R A

http://tehnika.page.tl/Ma%26%23353%3Binski-elementi.htm https://sh.wikipedia.org/wiki/Mjerna_tolerancija https://www.google.ba/url?

sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=5&cad=rja&uact=8&ved=0ahUKEwjwk9CitMbMAhVDtBQKHYooCXAQFgg5MAQ&url=http%3A%2F%2Fwww.ss-tehnicka-vt.skole.hr%2Frazmjenaznanjadokumenti%3Fdm_document_id%3D436%26dm_dnl%3D1&usg=AFQjCNG5AWzK_iUakF45VZ_osW0KTHpDhg&sig2=lEVBqNotRxKfQ9hriJL1SQ&bvm=bv.121421273,d.d24

http://www.vps.ns.ac.rs/Materijal/mat10583.pdf https://books.google.ba/books?

id=K3eOX_dLHAoC&pg=PA139&lpg=PA139&dq=POJAM+TIPIZACIJE+I+UNIFIKACIJE&source=bl&ots=_eD9ofqjr9&sig=DTX3JC_B7O_vo06f0Y_JdeuNFOE&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwj62Nuu9MXMAhUJDywKHX9ADcMQ6AEIHDAA#v=onepage&q&f=false

14