9

1. POJAM I ODNOS STRATEKOG MENADMENTA, POSLOVNE I RAZVOJNE POLITIKE

1.1. Vrijeme kao temeljna odrednica stratekog menadmenta

Vrijeme je temeljna odrednica stratekog menadmenta jer se u vremenu uvijek neto dogaa i to kako poduzeu, tako i zaposlenicima, dioniarima, vlasnicima, dobavljaima, kupcima, ali i na tritu. Vrijeme se dogaalo u prolosti, dogaa se u sadanjosti, a dogaat e se i u budunosti. To su, dakle, raznovrsni utjecaji koji generiraju poslovne dogaaje i koji se u vremenu mijenjaju. Procjena sadanjih i prolih procesa utjeu na budua dogaanja. Ti utjecaji su sljedei: procjena sadanjeg trenutka, pojedinih imbenika, neizvjesnosti buduih dogaanja, nastupa rizika, procjene ogranienosti resursa i stavova o poslovnim ciljevima Procjena sadanjeg trenutka osnovna je pretpostavka budueg poslovanja, a ona proizlazi iz steenih iskustava, akumuliranih tijekom prijanjeg poslovanja. Neki od imbenika koji su utjecali na poslovne dogaaje se mijenjaju. Mijenja se i njihova kombinacija i intenzitet utjecaja. Neki nestaju, ali se zato tijekom vremena javljaju novi imbenici, potpuno nepoznati poslovodstvu poduzea. Neizvjesnost buduih dogaaja stalno pritiska poduzee i trai od poslovodstva da ih anticipira unaprijed i procjenjuje kako bi se oduprlo rizicima poslovanja. Ta se neizvjesnost moe smanjiti kada se procjena buduih dogaaja i utjecaja temelji na opsenom i intenzivnom istraivanju. Nastup rizika, odnosno neizvjesnosti poslovanja u budunosti odnosi se na (1) mogue krive procjene poslovnih procesa i (2) neadekvatne prognoze. Naime, smanjivati neizvjesnost u budunosti znai poznavati i razumjeti iskustva steena u prolosti. Kontinuiranim praenjem i istraivanjem relevantnih ekonomskih faktora i procesa, rizik se moe svesti na podnoljivu mjeru. Procjene ogranienosti resursa odnose se na predmete rada i na sam rad. Ogranienost resursa se moe pojaviti i u situacijama obilja ponude imovine i rada jer oskudica ne mora biti vezana za kvantitetu izvora, nego u njihovoj kvaliteti. Stavovi o poslovnim ciljevima se moraju temeljiti na sveobuhvatnim i estim istraivanjima koja prate odnose i procese u okruenju i unutar samog poduzea. Efikasna se poslovna i razvojna politika poduzea, odnosno procesi stratekog menadmenta mogu efikasno provoditi samo na temelju istraivanja dogaaja i procesa u prolosti, sadanjosti i budunosti. Sadanjost se praktiki odnosi na prolost, ako je u pitanju analiza injenica ili budunost, ako je u pitanju prognoza ili projekcija. Svaki istraivaki proces unutarnjeg i vanjskog okruenja odvija se postupnim napredovanjem u etiri faze: utvrivanje injenica, analiza injenica, dijagnoza (utvrivanje stanja i utjecaja) i prognoza ili projekcija. Prognoza je budua dinamika ekonomske pojave koja proizlazi iz rezultata spoznaje u sadanjem trenutku o dosadanjem razvoju i buduim utjecajima. Projekcija je pak zacrtani cilj do kojeg se dolazi ekstrapolacijom, tj. nastavljanjem sadanjosti u budunosti ignorirajui nove spoznaje. Predvianje je istraivaki postupak utvrivanja relevantnih utjecaja na budue poslovanje. Ti utjecaji su raznovrsne kombinacije pojedinanih pojava i procesa. Valja rei da bez odreivanja vremenske dimenzije, odnosno vremenskog horizonta, ovi su pojmovi magloviti i neodreeni. Upravo vremenska neodreenost moe utjecati na nedovoljnu konzistentnost poslovno-razvojnih odluka, a time i njihovu nedovoljnu efikasnost. Vremenski horizont poslovne odluke ovisi o: predvienom ekonomskom trajanju tehnologije kojom se odluilo poslovati narednih godina i predvienim dogaajima koji predstavljaju budue poslovno okruenje. Izbor tehnologije ovisi o trenutnom trinom poloaju poduzea, o poslovnim ciljevima i o financijskoj snazi poduzea. Odreivanje buduih dogaaja (potencijalno okruenje poduzea) ovisi o subjektivnim i objektivnim mogunostima spoznaje i utjecajima koje pojedino poduzee moe imati, s obzirom na sadanju i buduu ekonomsku snagu. Moe se rei da je, kako openito u industriji tako i u morskom brodarstvu, cilj stratekog menadmenta u funkciji odrivog razvoja i napretka poduzea u budunosti. To pretpostavlja smanjenje neizvjesnosti buduih dogaaja u odreenom vremenskom horizontu kroz smiljeno upravljanje trinim rizicima.

1.2. Strateki menadment

Sadraj stratekog menadmenta, odnosno stratekog upravljanja, objedinjuje znanstvena podruja uobiajeno poznata kao poslovna politika i planiranje. Dok se poslovna politika zadrava na razini praenja procesa, veza i odnosa samo unutar poduzea, fokusurajui se na efikasno koritenje izvora poduzea i formiranje smjernica koje pomau efikasnijem postizanju misije i ciljeva poduzea, strateki menadment proiruje sadraje poslovne politike naglaavajui utjecaje okoline i strategije. Strateki menadment sadri odreivanje: misije, ciljeva, strategije i politika, kao smjernica za poslovno ponaanje. Strateki menadment ukljuuje slijedea dva polja istraivanja: Prvo polje okuplja studij stratekog menadmenta poduzea kao procesa i obuhvaa formulaciju ciljeva, formulaciju i evaluaciju strategije, dizajniranje organizacijske strukture, sustava i procesa i strateku kontrolu. Drugo polje okuplja studij raznovrsnih funkcija i odgovornosti najvieg poslovodstva, to ukljuuje razne aktivnosti kao to su: koordinacija raznih poslovnih funkcija, sudjelovanje u operativnom odluivanju, pregovaranje s predstavnicima vanjskog okruenja i funkciju glasnogovornika poduzea. Prema tome dva su najvanija koncepta podruja stratekog menadmenta: najvie poslovodstvo i strategija. Najvie poslovodstvo je pojedinac ili skup pojedinaca, koji je odgovoran za koordinaciju poslovnih aktivnosti i razvoj ciljeva, te strategiju i glavne politike poduzea, njegove organizacijske djelove i rukovodee funkcije. Strategiju je tee precizno definirati. Moe se rei da strategija opisuje i karakterizira naine kako se poduzee odnosi na razliite utjecaje vanjskog i unutranjeg okruenja. Strateki plan je vremenski odreen skup koordiniranih akcija poduzea, dizajniran radi postizanja ciljeva poduzea putem jaanja ili modificiranja postojee strategije. Strateki menadment je skup rukovodeih aktivnosti koje instrumentaliziraju formulaciju, implementaciju, evaluaciju i kontrolu strategija poduzea. Strateki pristup rukovoenja poslovima u poduzeu zapoinje tijekom prvih desetljea prologa stoljea. Strateki menadment se razvio 40-th godina prologa stoljea kada je postalo jasno da ad hoc i reaktivna politika nije dovoljna, odnosno da se poslovna politika mora temeljiti na proaktivnim i planski smiljenim aktivnostima Strategija je kao pojam preuzet iz starogrkog jezika. Rije strategus je oznaavala pojedince koje odlikuje visoki vojni in (generale, ali i vojne asnike sa vrlo irokim ovlastima). Strategija se najue vezuje za vojnu i politiku vjetinu organiziranja i voenja ratova, te naina dolaska i zadravanja na vlasti. Stoga se strategija definira kao vjetina predvianja i usmjeravanja voenja vojnih i politikih dogaaja. Istodobno, strategija je podrazumijevala i umjetnost, dakle neto to je kreativno i intelektualno. Umjetnost pripreme i izbora, a kasnije i operacionalizacije strategije istodobno je i umjetnost kalkulranja rizika. Usvojena strategija je esto vrlo jednostavna, a put do te jednostavnosti je najee vrlo sloen. Postalo je jasno da se definiranje poslovnih aktivnosti u poduzeu mora temeljiti na: utjecajima poslovne okoline i mogunostima plasmana proizvoda odnosno usluge. Poslovanje poduzea se vie nije moglo osnivati samo na proizvodnim mogunostima nego i na potivanju uvjeta i utjecaja koje stvara okruenje (konkurencija i drava, odnosno globalno okruenje). Jedan od prvih autora koji je strategiju definirao je A.D. Chandler, Jr., i to kao: odreivanje temeljnih dugoronih ciljeva poduzea, prilagoavanje smjerova poslovnih aktivnosti, odnosno odreivanje koncepcija i izbor izvora (resursa) potrebnih za postizanje zacrtanih ciljeva. Ovakva Chandlerova definicija strategije implicira da je strategija vie proces nego koncept. U biti sadri tri dimenzije: potrebu definiranja ciljeva, tj. utvrivanja emu se tei, odnosno koji je konani cilj i/ili razlog konkretne poslovne aktivnosti. plan akcija ili koncepcija, odnosno kako treba djelovati da bi se postigao cilj i izvore potrebne da se doe do zacrtanog cilja. Iza Chandlera je pojam strategije poduzea poneto evoluirao u suvremeniji pristup koji naglaava ulogu poslovodstva i direktora poduzea, te organizacijskih i rukovodnih procesa. Strateko rukovoenje je proces koji se odnosi na obnavljanje (prilagoavanje) organizacijske strukture poduzea i stvara uvjete rasta, kao posljedica razvoja strategije, strukture i sastava, potrebnog za postizanje takvog obnavljanja i rasta i kreiranje efikasnog rukovoenja koje osigurava definiranje strategije i njezine primjene. Proces stratekog rukovoenja podrazumijeva pet temeljnih aktivnosti: odreivanje i izbor cilja, odreivanje i izbor strategije, razraivanje strategije, odreivanje organizacijske strukture, sustava i procesa na temelju potivanja utjecaja okoline i kontrolu strategije. Interakcija meu navedenim aktivnostima trai dinamiki pristup kojim se stalno tei prilagoavanju u odnosu na: raspoloive izvore, konkurenciju i mikro okolinu. Moe se zakljuiti da se pod pojmom strategija podrazumijeva izbor jedne od opcija koje upravi poduzea stoji u datom trenutku na raspolaganju u cilju: uvrivanja svojih pozicija na tritu, osvajanja novih trita, privlaenja novih klijenata i poveanja konkurentnosti. Pojam strategije vezan je za poslovne inicijative i nain poslovnog pristupa poduzea tritu. Za razliku od mnogih odluka koje se donose na niim razinama poduzea, strateke odluke obino dugorono anticipiraju budua razdoblja i obvezuju cijelo poduzee.

1.2.1. Komponente stratekog menadmenta

Postoji stalna potreba kritikog promatranja i praenja snaga i slabosti poduzea, te prilika i prijetnji, kako u vanjskom tako i u unutranjim okruenju poduzea. Kritiko ispitivanje podrazumijeva traenje objektivnih odgovora na slijedea pitanja: Koja je misija poduzea? Kakav je meuodnos poduzea i okoline? Koji su poslovni ciljevi? Traenje odgovora na ta pitanja je zapravo strateki menadment, a sadraji stratekog menadmenta dobivaju svoj oblik koji se moe opisati u sljedea 3 koraka: odreivanje strategije, primjenu strategije i mjerenje i nadzor strategije. Misija (zadaa, posao, poslovna orjentacija) je temeljna, jasna i kratka izjava poduzea o razlogu postojanja. Ona objanjava temeljnu filozofiju poduzea. To se postie traenjem odgovora na pitanja: Tko smo mi? Tko su nai kupci, odnosno korisnici i to oni potuju? Zato postojimo? to ini nae poduzee jedinstvenim? Koje impresije javnost oekuje od poduzea? Poslovni ciljevi su svojevrsna odrednica i temelj poslovnog djelovanja i poslovne analize minulih dogaaja. Radi toga ciljevi moraju biti mjerljivi, razumljivi, realni, izazovni, hijerarhijski postavljeni, odrivi i primjereni unutar poduzea. Utvrivanje poslovnih ciljeva je izrazito korisno jer: osiguravaju zadravanje eljenog pravca poslovanja, doputaju sinergiju, pomau pri evaluaciji, utvruju prioritete, smanjuju neizvjesnost, minimaliziraju konflikt, stimuliraju nastojanja, pomau pri alokaciji resursa i pomau dizajniranju radnih mjesta.Odreivati poslovne ciljeve znai izvriti izbor budueg stanja, izbjegavati lutanja u vremenu i prostoru, te racionalno koristiti raspoloive izvore. Ciljevima se preciziraju: nain, izvori, vrijeme i kontrola ostvarivanja misije poduzea. Okolina poduzea dijeli se na unutranju i vanjsku. Unutranja okolina se sastoji od: strukture, kulture i izvora. Struktura je nain organizacije poduzea. Ona prati strategiju i podrazumijeva komunikaciju u poduzeu, rukovoenje, odnosno delegiranje prava i odgovornosti u postupku pripremanja i izvravanja radnih zadataka. Kultura odraava misiju poduzea i prua smisao identiteta poduzea (Tko smo? to radimo? Zato smo ovdje?). Kultura poduzea predstavlja vjerovanja, oekivanja i vrijednosti zaposlenika u poduzeu, koje se prenose s generacije na generaciju zaposlenih. Izvori poduzea su: dugotrajna imovina, kratkotrajna imovina i djelatnici sa svojim talentom, vjetinom, iskustvom, znanjem i stavovima. Vanjska okolina se sastoji od gospodarskog i socijalnog okruenja: Gospodarsko okruenje okuplja faktore koji neposredno utjeu na poslovanje poduzea: dobavljai energije, sirovine i ostali proizvodi i usluge potrebne za proizvodnju, zaposleni sa njihovim sindikalnim udruenjima, opseg i karakteristike konkurencije, trgovaka udruenja, sustav komunalne infrastructure, financijske institucije, potroai, skupine sa specifinim interesime, dravni sustav i dioniari. Socijalno okruenje objedinjuje openitije faktore koji ne utjeu neposredno u kratkom razdoblju na poslovanje poduzea. To su sljedei utjecaji: gospodarska struktura, stupanj gospodarskog razvoja, tehnologija, socijalna struktura, demografska struktura i pravni sustav s prateom infrastrukturom.

1.2.2. Razine stratekog menadmenta

Poduzea koja proizvode jedan proizvod ili manji broj srodnih proizvoda nemaju potrebu razvijati vie razina strategija. U poduzeima koja imaju raznovrstan proizvodni program nuno je razlikovati tri (3) razine strategije: korporativna, divizionalna i funkcionalna strategija. Korporativna strategija se odnosi na ostvarivanje ciljeva cjelokupnog poduzea (primjerice: odluke o vrsti proizvoda, o vrstama posla, izvorima i kretanjima sredstava prema pojedinim organizacijskim cjelinama poduzea i nainima poveanja uinaka i uinkovitosti. Korporativna strategija odreuje najviu razinu misije i ciljeva poduzea, a moe se dalje razvrstati na izbor jedne od etiri daljnje strategije; Stabilna strategija primjenjuju poduzea koja djeluju u stabilnoj okolini i koja sukladno tome zadravaju istu misiju i ciljeve. Strategija rasta koriste je vie od 50% poduzea i to stoga jer velik broj rukovodilaca poistovjeuje rast s uspjehom. Rast znai porast prodaje, kao posljedica smanjivanja trokova po jedinici uinka. Time se stvara prostor za rast profita. Poduzea koja ostvaruju rast lake saniraju greke i neuinkovitost, nego poduzee koje primjenjuje stabilnu strategiju. U poduzeu koje primjenjuje strategiju rasta postoji niz prednosti poput: napredovanja, promocije poduzea i proizvoda kao i vrlo zanimljive poslove. Takvo je poduzee posebice izazovno za poslovodstvo. Ako uspiju ostvariti svoje ciljeve, dobivaju epitet pobjednika. Manifestacije strategije rasta su: vertikalna integracija, horizontalna integracija, diverzifikacija, fuzija, odnosno joint venture, koncentracija i investiranje. Strategija kontrakcije relativno je nepopularna jer namee ideju da je neto pogreno s primjenom prethodnih strategija i jer po svojoj prirodi suava poslovanje i time pridonosi neuspjehu. Primjena ove strategije stvara pritisak da se mijenjaju neke karakteristike poduzea. Ova se strategija u praksi vrlo rijetko koristi a manifestira se strategijama: snalaenja, naputanja i likvidacije. Kombinirana strategija se prilino esto koristi. Praktina vanost ove strategije jest mogunost da poduzee istodobno koristi nekoliko razliitih strategija., zavisno o cilju u odnosu na svaki pojedini proizvod i/ili organizacijski dio. Divizionalna ili poslovna strategija usmjeruje se na unapreenje konkurentnosti proizvoda poduzea u okviru gospodarske grane i/ili segment trita na kojem se pozicioniraju pojedini proizvodi poduzea. Ovu strategiju razvijaju i primjenjuju pojedini organizacijski dijelovi poduzea u namjeri unapreenja korporativne strategije. Funkcionalna strategija nastoji spojiti raznovrsne aktivnosti svake funkcije, kako bi se unaprijedile karakteristike poduzea i poboljao radni proces i poslovanje.

1.3. Poslovna politika kao dio stratekog menadmenta

Rije politika se esto javlja u dnevnim i strunim komunikacijama. Suvremeno znaenje rijei politika potjee od starogrke rijei politicos, kojom se izraava pojam vezan za neto to je dravno, drutveno ili javno. Osnovno znaenje te rijei vezuje se za rije polis, grad ili drava. U suvremenom smislu terminom politika obiljeava se cjelokupnost svih mjera i utjecaja koji su usmjereni na obranu interesa odreenih klasa, na osvajanje odnosno uvrenje vlasti; istovremeno je politika odreeni pravac i metoda rada stranke, drave, institucije, a osim toga i pojedine osobe kao spretnost dravnika, teorija o upravljanju dravom, o dravnim ciljevima i sredstvima za njihovo oivotvorenje[footnoteRef:2]. [2: Kralj, J.: Poslovna politika, Informator, Zagreb, 1972., str. 108.]

U okvirima poduzea politika proizlazi iz strategije i strukture poduzea i predstavlja smjernice za donoenje poslovnih odluka. Politika organizacije je skup naela i smjernica koje osiguravaju upravljanje i donoenje odluka. Poslovna politika poduzea obuhvaa izbor i odreivanje koncepcija i ciljeva koje poduzee eli postii u odreenom razdoblju, odreivanja naina i sredstava za njihovo ostvarenje, te organizaciju i kontrolu njene realizacije.[footnoteRef:3] [3: Gorupi, D.: Poslovna politika poduzea, Centar za obrazovanje rukovodnih kadrova u privredi, Ekonomski institut, Zagreb, 1993., str. 14.]

Poslovna politika, dakle, obuhvaa sve sadraje kojima se stvaraju preduvjeeti za uspjeno poslovanje poduzea. Poslovnom se politikom tei uspostaviti sinkronizacija rada svih zainteresiranih i to: zaposlenika, kupaca, dobavljaa i vlasnika. Poslovna politika je stvaralaka djelatnost kojom se trae i odreuju poslovni ciljevi, te usmjeravaju konkretne poslovne aktivnosti kako bi se ti ciljevi i ostvarili. To podrazumijeva i prilagoavanje organizacijske strukture poduzea unutar sebe u odnosu na poslovne ciljeve, a radi prilagoavanja okolini, a sve sa svrhom da se ostvare zacrtani ciljevi. To je takoer i stalan proces usklaivanja tri naoko suprotna interesa koji su u biti logino povezana, a to je interes pojedinog djelatnika, interes poduzea i interes drutva.

1.4. Razvojna politika

Razvojnom se politikom tei izbjei besciljno kretanje koje esto onemoguuje intenzivniji razvoj. Postoje tri razliita stajalita o znaenju razvojne politike: Prvo stajalite upuuje na to da je razvojna politika praktino poslovno ponaanje u svim situacijama nastalim u poduzeu, a odnosi se na razvoj poduzea. Ovo stajalite naglaava ulogu znanosti na definiranje ciljeva razvoja. Naime, razvojna se politika treba oslanjati na istraivanjima a ne na rutinu, tradiciju i intuiciju. Drugo stajalite upuuje na to da je razvojna politika integrativni postupak kojim se izvrava izbor ciljeva razvoja i naina osiguranja sredstava za realizaciju tih ciljeva. Tree stajalite polazi od toga da je razvojna politika poduzea tek segment razvojne politike drutva. Ovo stajalite naglaava potrebu etikog pristupa, jer prema njemu uz poduzetniku dimenziju razvoja, valja potivati i socijalnu dimenziju. Razvojna politika moe, ali i ne mora biti pisani dokument; moe biti kvaliteta kao opeprihvaena vrijednost u poduzeu. Isto tako moe biti i filozofija poduzea, odnosno neko njegovo opredjeljenje. Ona je takoer rumor kojega svi prihvaaju, potuju i provode. Svrha razvojne politike ogleda se u tome jer se prednosti koje ostvari poduzee u nekom razdoblju vrlo brzo izgube, npr. na podruju tehnologije proizvodnje, kvalitete i cijene proizvoda, kanala prodaje i distribucije, ekonomske propaganda ili organizacije poduzea. To je stoga jer se sve brzo mijenja, pa je nemogue ostvarene prednosti zadrati due vrijeme. Istodobno se trudi i konkurencija. Tei li se razvoju poduzea, to znai neprekidno unapreenje u npr. visini ostvarenog prihoda, veliini proizvodnih kapaciteta, proirenju distributivne mree, osvajanjem udaljenih trita i sl., potrebno je to raditi smiljeno prema unaprijed definiranim i opeprihvaenim smjernicama. Odstupanja u realizaciji smjernica e biti dosta manje, ako se razvoju pristupa na temelju unaprijed definiranih ciljeva, koncepcije, naina, sredstava, organizacije i kontrole. Stoga se moe rei da je razvojna politika: poslovna politika na dui rok; skup opeprihvaenih pravila i smjernica koje predstavljaju okosnicu prilagoavanja poduzea buduim uvjetima privreivanja unutar i izvan poduzea; svjesna aktivnost djelatnika poduzea usmjerena na mogue utjecaje u budunosti; program pregrupiranja u sadanjosti uoenih relevantnih izvora i oekivanih utjecaja u budunosti kako bi se postigla svrhovitost proizvodnih i trinih mogunosti poduzea u narednim razdobljima; svjesna aktivnost kolektiva usmjerena na prilagodbe u budunosti.

1.5. Ciljevi i naela razvojne i poslovne politike poduzea

Osnovni sustav ciljeva poslovne i razvojne politike bilo koje gospodarske grane moe se izraziti kroz slijedee ciljeve: poveanje rentabilnosti, poveanje proizvodnosti poveanje financijske i materijalne imovine, razvijanje vanosti inovacije, poboljanje uinka i efikasnosti rukovodioca, unapreenje uinkovitosti i poboljanja stavova djelatnika i javna odgovornost Iznalaenje ravnotee izmeu pojedinih ciljeva svakako je sloen, dugotrajniji i vrlo odgovoran proces koji se sastoji u pripremi i odluci. Priprema je istraivaki proces najee preputen strunjacima. Odluku donosi najvie poslovodstvo, odnosno upravni (nadzorni) odbor, odnosno odbor direktora (vlasnika). Donoenje odluke je kritian trenutak. To je izraz: poslovne hrabrosti, stare dobre procjene, steenog iskustva i poduzetnikog instinkta, koji podrazumijeva sublimaciju vrijednosti kao to su inicijativa, sloboda i osobna energija. Praktino ponaanje tijekom donoenja odluke o ciljevima treba se temeljiti na tri spoznaje: treba izabrati ogranieni broj ciljeva meusobno povezanih od vrha do dna poslovanja, ciljevi se moraju povezivati u dvije dimenzije, od vrha do dna poslovanja, odnosno prema naredbodavnoj liniji i prema pojedinim funkcijama, pri emu najveu panju treba pridati odnosu nabave, proizvodnje i prodaje i kratkoroni ciljevi moraju biti u funkciji dugoronih ciljeva. Pristup svakom ozbiljnom poslu podrazumijeva potivanje nekih unaprijed odreenih naela (principa, temeljnih kriterija ponaanja). Ta se naela odreuju dogovorom ili odlukom autoritativnog pojedinca ili grupe s obzirom na cilj posla. Temeljna naela su: racionalnost poslovanja, trajnost (kontinuitet) poslovanja, stabilnost, usklaenost s ciljevima drutvene zajednice, opa i naelna (poslovna i razvojna politika ne treba ulaziti u detalje, ve samo naelno postaviti ciljeve, elastinost i prilagodljivost (fleksibilnost) i javnost i jasnost. Ciljevi i naela stratekog menadmenta se samo nadovezuju i dopunjavaju ciljeve i naela poslovne i razvojne politike poduzea.

2. VANIJE ODREDNICE RIZIKA I TRINIH RIZIKA MORSKOGA BRODARSTVA

2.1. Pojam, uzroci i posljedice rizika

Rizik se openito moe definirati kao "nastup tetnog dogaaja i/ili utjecaja u budunosti",[footnoteRef:4] ili "kao mogunost dogaanja izvjesnog nepoeljnog rezultata"[footnoteRef:5], odnosno "rizik znai biti izloen mogunosti loeg ishoda"[footnoteRef:6]. Rizik proistie iz neizvjesnosti buduih dogaaja i kretanja. Sve odluke, pa prema tomu i poslovne, donose se u sadanjosti, ali se odnose na budunost. Pri tomu je najvei problem to nitko nezna tono kakva e budunost doista biti. Ishod odluke je stoga neizvjestan i zavisi od predvienih i stvarnih buduih kretanja svih relevantnih parametara. Upravo zbog neizvjesnosti, sve su odluke u veoj ili manjoj mjeri rizine. Uzroci rizika posljedica su generiranja neizvjesnosti buduih dogaaja i kretanja svih onih parametara relevantnih za odnosni rizik. [4: Mencer, I.: Strateki menadmemt i poslovna politika, Sveuilite u Rijeci, Rijeka, 2003., str. 166. ] [5: Beni, .: Osnove ekonomije, 3. izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 2001., str. 337.] [6: Borge, D.: The Book of Risk, John Wiley & Sons, Inc, New York, 2001., str. 4. ]

Rizici su razliiti i ovise o potencijalnoj opasnosti i znaaju odluke koja se donosi; od onih relativno malih i svakodnevnih, pa do velikih i sudbonosnih, ali isto tako od odluka potpuno osobne prirode, pa do poslovnih odluka. Rizikom se mogu dovesti u opasnost: imovina, odgovornost, novac i ljudi. Percepcija rizika nema uvijek isto znaenje, pa ga stoga treba uzimati u kontekstu odreenog problema. U kontekstu sigurnosti, rizik moe znaiti opasnost po osobu, tetu za imovinu ili ekoloko zagaenje prirode. Primjerice, moe se odnositi na opasnosti i pogibelji kojima je izloena imovina poput broda i tereta u plovidbi morem po nevremenu. Moe se odnositi i na rizik pojedinca kao to je prelazak pjeaka preko ceste na mjestu koje nije oznaeno pjeakim prijelazom. To je rizik iji ishod moe biti smrt nesmotrenog pjeaka. Svojom odlukom prelaska ceste na nedozvoljenom mjestu, pjeak se svjesno upustio u rizik smrtnog stradanja. Pojam se moe odnositi na osobni rizik onoga ija je imovina izloena opasnostima razliitog podrijetla, poput elementarnih nepogoda. Isto tako moe se odnositi na rizik promjenjivih trinih kretanja usljed nepredvidivih konjunkturnih ciklusa u pojedinim gospodarskim segmentima, politikih dogaaja ili pak fizikih i ekonomskih posljedica teroristikih napada. Tipian primjer rizika vezuje se za poduzetniki rizik, koji u sebi sadri vrlo irok opseg raznih tipova rizika kojima je poduzetnik izloen u svojim gospodarskim aktivnostima. Pojam rizika moe biti vezan i za odgovornost. Primjerice odgovornost brodara za teret koji prevozi ili odgovornost za odreene rizike koju osiguratelj ugovorom, to jest policom osiguranja, preuzima od osiguranika.

Veina autora[footnoteRef:7] razlikuje dva tipa rizika kojima su izloeni gospodarski subjekti: [7: Wijnholst, N., Wergeland, T.: Shipping, Delft University Press, 1996., str. 543.]

sustavne rizike (engl. systematic risk) i nesustavne rizike (engl. unsystematic risk). Sustavni rizici proistiu iz takvih potencijalnih dogaaja ili odluka koje mogu utjecati na velik broj resursa, pa se njihove posljedice osjeaju na svim tritima. Primjerice iznenadna odluka 'OPEC'-a poetkom 70-ih godina o poveanju cijene sirove nafte, izbijanje rata negdje na Srednjem istoku ili promjena ekonomske politike u nekoj zemlji koja moe utjecati na stopu inflacije ili kamatnu stopu, osjetit e se na itavom sustavu razliitih trita. Takvi sustavni rizici su sastavni dio trinih rizika. Nesustavni rizici vrsta su rizika koji tete nekom pojedinanom resursu ili manjoj grupi resursa. Posljedice takvog rizika nemaju vee razmjere i ne mogu utjecati na ira trita. Ukoliko primjerice, direktor brodarskog poduzea mora odstupiti s mjesta direktora zbog optube za rizino poslovanje ili prijevaru, to svakako moe negativno utjecati i tetiti imovini tvrtke, ali teko da e imati vee posljedice na tritu. Drugi primjer takvog nesustavnog tipa rizika je trajk lukih radnika u luci za suhe rasute terete. trajk e se vjerojatno negativno odraziti na manji segment trita slobodnog brodarstva, ali nee imati utjecaja na trita linijskog, tankerskog ili putnikog brodarstva. Nesustavni se rizici mogu odnositi na poslovne rizike kao to su komercijalni rizici, financijski rizici ili robni rizici. S obzirom da se dobar dio poslovnih odluka donosi upravo u cilju smanjenja trinih rizika, dio nesustavnih rizika se odnosi na trine rizike. Iako se izrazi 'rizik' (engl. risk), 'neizvjesnost' (engl. uncertainty), 'nestalnost' (engl. volatility) i 'poslovna prigoda' (engl. opportunity) rabe gotovo svakodnevno u poslovnom ivotu, injenica je da za njih nema jedinstvene, ope prihvaene definicije. S praktine toke gledita e stoga najbolje posluiti slijedea definicija: "Poduzetnika neizvjesnost je opi izraz za nedostatak znanja o buduim promjenama utjecaja imbenika, koji u kombinaciji sa izloenou poduzea riziku i njegovim potencijalom za djelovanje, rezultira poslovnom prigodom i/ili rizikom."[footnoteRef:8] Nestalnost odnosno promjenjivost, je u uskoj vezi s pojmom neizvjesnosti, a odnosi se na sve tipove rizika. Situacija koja ima irok raspon vjerojatnosti moguih ishoda, ima i veliki stupanj nestalnosti, u pravilu nosi vei stupanj rizika od situacije sa manjim rasponom distribucije moguih ishoda. Pri tome "vjerojatnost nekog ishoda definira se kao izgled (ansa) da e ishod uslijediti."[footnoteRef:9] [8: Frenkel, M., Hommel, U., Rudolf, M., et al: Risk management: challenge and opportunity, Springer - Verlag, Berlin, Heidelberg, New York, 2000. str. 279.] [9: Beni, .: op. cit. str. 337.]

Primjerice, uprava tankerskog brodarskog poduzea koje ulazi u slijedeu godinu sa istim sastavom svoje mornarice, smatra da ima 50% vjerojatnosti ostvariti slian profit kao i tekue godine kada je ostvareno US$ 10 milijuna, jer su sve indicije da se tankersko trite u slijedeoj godini nee znatnije izmijeniti. Ipak, s obzirom na mogue iznenadne promjene tankerskog trita, smatraju da postoji 25% vjerojatnosti da profit bude manji za US$ 3 mil., ali isto tako postoji 25% vjerojatnosti da profit bude vei za US$ 3 mil. Distribucija mogueg profita se kree u rasponu od US$ 7 do 13 mil. Meutim, ukoliko taj isti tankerski brodar u slijedeu godinu ulazi sa bitno promijenjenim sastavom svoje mornarice, uprava moe pretpostaviti da ima 50% vjerojatnosti da e se ostvariti ista dobit kao i tekue godine. S obzirom da su promjenili sastav svoje mornarice i da su predvianja trita za iduu godinu kontroverzna, uprava smatra da ima 25% vjerojatnosti da profit bude US$ 20, ali isto tako da ima 25% vjerojatnosti da uope ne bude profita, jer se trite moe izmijeniti. U ovom sluaju se distribucija profita kree u rasponu od US$ 0 20 mil. Oekivani profit je u oba sluaja US$ 10 milijuna, meutim, drugi sluaj je znatno riziniji, jer je raspon distribucije moguih ishoda vei. Suvremene poslovne analize definiraju rizik kao distribuciju moguih ishoda investicije ili neke druge poslovne aktivnosti i izraavaju ga kao moguu pozitivnu i negativnu standardnu devijaciju od oekivane vrijednosti ishoda. Tako izraen, rizik odreene poslovne aktivnosti poprima statistiku dimenziju pa ga se dade izmjeriti varijacijom distribucije vjerojatnosti, tj. rasponom moguih odstupanja od predvienog ishoda. Postoje i druge metode mjerenja rizika. Banke i druge financijske institucije rabe postupak simulacije poznat pod nazivom VaR (skraenica od engl. value-at-risk), odnosno vrijednost u riziku. VaR uzima maksimalnu vrijednost od ukupne financijske imovine koju poduzee moe izgubiti u nekom razdoblju u raliitim trinim uvjetima. Najvanija dimenzija koja karakterizira rizik je intenzitet neizvjesnosti, odnosno koliko je objektivno saznanje o poslovnoj prigodi, riziku i konano o kretanjima utjecajnih faktora. Nastup rizika, odnosno neizvjesnost poslovanja u budunosti odnosi se na:[footnoteRef:10] [10: Mencer, I. (2003.): op. cit., str. 14. ]

mogunost krive ili nedovoljno tone procjene dosadanjih poslovnih procesa i neadekvatne prognoze. S obzirom da se radi o buduim kretanjima i dogaajima, parametri neizvjesnosti mogu se kvantificirati iskljuivo subjektivnim procjenama. Primjerice, kretanja na tritu mogu se pokuati predvidjeti i procjenom kvantificirati samo na temelju izuavanja povijesnog razvoja promjenjivosti parametara. Ovo je bitno naglasiti jer smanjivati neizvjesnost u budunosti znai poznavati iskustva steena u prolosti. Ta iskustva su temelj poslovnih nastojanja u budunosti. Treba istaknuti da niti jedna od metoda mjerenja rizika nije bez nedostataka, pa ih treba primjenjivati s oprezom. Temeljni nedostatak proizlazi iz subjektivnosti procjene i iz injenice da je u praksi vrlo teko, zapravo nemogue procijeniti sve determinirajue parametre buduih kretanja i dogaanja i svrstati ih u matematiki izraz. "Mjerenje rizika je mjerenje razine neizvjesnosti gdje treba istovremeno ispitati posljedice opasnosti i vjerojatnost da se ona dogodi, primjenom kombinacije prktinog iskustva i informacija koje dotiu u sustav i u njegovo operativno okruenje."[footnoteRef:11] [11: Russell, P. J. D., et al.: Managing Risk in Shipping, The Nautical Institute, London, 1999., str. 6. ]

Odluke su individualan i subjektivan izbor jedne od vie moguih opcija. Sve poslovne odluke donose ljudi: pojedinci ili tim. U odnosu na odluke, postoje tri tipa stava prema riziku: razliit nesklonost prema riziku, ravnodunost i elja za rizikom. Razliti tipovi ljudi razliito reagiraju na neizvjesnu budunost koja moe biti puna iznenaenja. Primjerice, fatalisti reagiraju u smislu 'to bude - bit e' i preputaju se matici dogaaja bez ambicije da ih promijene. Fanatici ne priznavaju neizvjesnost, strastveno vjerujui u svoju viziju budunosti, ignorirajui sve druge mogunosti. Znanstvenici imaju dosta konstruktivnije stajalite glede neizvjesnosti. Oni su uvjereni da se neizvjesnost moe smanjiti predvianjem buduih kretanja relevantnih parametara na temelju znanstvenih metoda. Takav angairani pristup znanstvenika problemu neizvjesnosti omoguio je poslovnim ljudima koji donose vane i rizine poslovne odluke, da na taj pojam reagiraju neto drugaije: "budunost jest neizvjesna ali nije i nezamisliva, pa zato onda ne iskoristiti je za vlastiti probitak"[footnoteRef:12]. Osim toga u poslovanju je ope poznato da vei rizik nosi i vee prinose. Rizik i nagrada idu u korak jedno s drugim. Vea dobit je temeljni motiv pojedinca poduzetnika ili poduzea zbog kojega svjesno ulaze u vee rizike. Da bi ostvario dobit, poduzee ili pojedinac mora prihvatiti rizik. Pitanje je samo koliki stupanj rizika, odnosno neizvjesnosti. [12: Borge, D.: op. cit., str. 8.]

Projekti odnosno poslovi i investicije koje karakterizira niska stopa povrata kapitala, imaju malu standardnu devijaciju. Raspon distribucije moguih ishoda, odnosno varijacija distribucije vjerojatnosti je takoer mala, pa je zato nizak i stupanj rizika. Poslovi koji manje fluktuiraju i koji su sigurniji, imaju manju stopu povrata, odnosno dobit. Nizak stupanj rizika podrazumijeva konzervativni pristup poslovanja. Takav pristup pretpostavlja da poduzee ili pojedinac posluje samo u segmentu vrlo sigurnih, ustaljenih i dugoronih poslova, odnosno da investira u sigurne investicije koje karakterizira stalan i siguran povrat uloenog kapitala, ali i vrlo niska stopa povrata. Po svojoj strukturi i veliini povrata, poslovi bez rizika sa garantiranim povratom imaju vrlo sline karakteristike i svoju unutranju logiku kao uobiajene kamate na tednju. Zbog toga vrlo malo fluktuiraju i stopa povrata je vrlo niska. U pravilu, visina prosjene kamate na tednju nije dovoljna da bi se izbjegao negativan utjecaj inflacije, koja u duem vremenskom razdoblju moe ozbiljno nagristi osnovnu supstancu, tj. vrijednost glavnice. Time moe prouzroiti gubitak realne vrijednosti. Gubitak realne vrijednosti kapitala prikazan je u slijedeem primjeru tednje uloenog kapitala u vrijednosti od 1 milijun kuna, uz godinju stopu inflacije od 6% i kamatu od 8%, koja se svake godine potroi: nesklonost prema riziku,

Razdoblje Glavnica uz 6% inflacijeKamata 8%Danas Kn. 1,000.000 Kn. 80.000Za 12 godina Kn. 500.000 Kn. 40.000Za 24 godine Kn. 250.000 Kn. 20.000Za 36 godina Kn. 125.000 Kn. 10.000 Prema tome, rizik i prinos imaju svoju vremensku dimenziju o kojoj ovise. Kako vrijeme prolazi, poslovanja u tzv. sigurnim zonama s niskim prinosima postaju zapravo sve rizinija, kako zbog inflacije tako i zbog niske, najee nedovoljne akumulacije za vlastitu reprodukciju. U tomu se krije bit opasnosti nisko rizinog poslovanja. Uostalom, poslovanje iskljuivo u zoni bez rizika ukazuje na neinventivno i bezidejno poslovanje s kojim se ne moe oploditi kapital poduzea i koje nije u stanju ispuniti temeljni cilj poslovanja. Cilj poslovanja poduzea je povrat kapitala i prinos koji bi trebao obilno nadmaiti prosjenu kamatu na tednju. Ako to nije tako, onda poslovanje poduzea nema smisla. S druge strane u pojmu rizika krije se opasnost potencijalnog poslovnog neuspjeha. to je vei rizik, vea je i opasnost gubitka, pa rizicima treba prilaziti promiljeno. Zapravo treba procijeniti i rijeiti dilemu je li vea oekivana dobit dovoljan argument za prihvaanje veeg rizika. "Premija za rizik kod rizinog poslovanja predstavlja razliku izmeu oekivane stope prinosa u odreenom poslovanju i stope prinosa kod bezrizinog poslovanja."[footnoteRef:13] Iz toga proizlazi to je rizik vei, potrebni su sve vei prinosi iz poslovanja, da bi se poduzeu kompenzirali dodatni rizici. Stoga rizike ne treba izbjegavati. Rizicima treba znati upravljati. [13: Beni, .: op. cit., str. 346. ]

Kako je prethodno istaknuto, trita morskog brodarstva su vrlo promjenjiva i nestalna. Pored toga ponuda ne moe promptno reagirati na kretanja i prilagoditi se zahtjevima potranje, pa za vee poveanje ili smanjenje svjetske mornarice treba proi odreeno razdoblje. Iz te dvije karakteristike: promjenjivost trita i nemogunost prilagodbe ponude u kratkom roku, generiraju se zapravo temeljni rizici u poslovanju gospodarske grane morskog brodarstva, a to su trini rizici. Kako su oscilacije svih tipova trita morskog brodarstva velike, openito se moe rei da je poslovanje morskog brodarstva rizina djelatnost. Analogno takvom stupnju rizika, primjereni su i prinosi. Naravno, prinosi nisu isti za sve brodare. U pravilu, onim inventivnijim i kreativnijim brodarima koji poznaju poslovne rizike u brodarstvu i koji u njih ulaze promiljeno, morsko brodarstvo prua veliku prigodu vrlo uspjenog poslovanja. 2.2. Robni rizici u meunarodnoj razmjeni

Meunarodna se robna razmjena ostvaruje izvozom i uvozom roba, a izvoz i uvoz roba se ostvaruju prijevozom. Da bi se robe prevezle, treba ih ukrcati, uskladititi, prekrcati i iskrcati sa prijevoznih sredstava. Robe u prijevozu prelaze dravne granice, ali isto tako planinske lance, kontinentalne putove, mora i oceane. Robe u fazi prijevoza su izloene svekolikim rizicima. Iz toga proizlazi da se robni rizici meunarodne razmjene generiraju iz imbenika koji tu razmjenu zapravo karakteriziraju, a to su: velik broj sudionika u trgovinskom i prijevoznom lancu, razliita prijevozna sredstva i sredstva uskladitenja, velike zemljopisne udaljenosti, razlike u klimatskim uvjetima zemlje ishodita i odredita, mogunost vremenskih nepogoda i raznih nezgoda tijekom prijevoza, razlike u legislativama zemalja izvoznica i uvoznica, razliitosti izmeu zemalja izvoznica i uvoznica, kao to su npr. kulturoloke ili religijske razlike i rizik ljudskog faktora. Svaka je meunarodna robna razmjena sloena trgovinska transakcija koja involvira velik broj sudionika u ukupnom lancu razmjene. Gospodarski subjekti koji sudjeluju u takvoj jednoj razmjeni vrlo su razliiti. Od onih koji imaju fiziki kontakt s robom, kao to su proizvoai i potroai, razne vrste prijevoznika, zatim davaoci ukrcajnih, prekrcajnih i iskrcajnih usluga na teretnim terminalima, pa do onih subjekata koji nemaju fizikih kontakata s robom. Takvi subjekti koji uglavnom nemaju neposrednog fizikog kontakta s robom, imaju usluno-posredniki karakter i slue kao neka vrsta neophodnih katalizatora procesa meunarodne razmjene. To su razna specijalizirana trgovinska poduzea, brokeri, agenti, pediteri, ali isto tako i banke ili druge financijske institucije. S obzirom da robe u meunarodnoj razmjeni prelaze dravne granice, treba svakako spomenuti da su u lanac takve razmjene redovito involvirani carinski i drugi organi vlasti zemalja kroz koje roba prolazi od proizvodnje do krajnjeg potroaa. Konano, da bi se istakla sva sloenost transakcije meunarodne robne razmjene, valja rei da proizvoa ne mora uvijek biti i prodava, ili jedini u lancu prodavaa neke robe. Isto tako krajnji potroa ne mora biti, a najee i nije jedini kupac dotine robe. Primjerice, roba se moe prodavati i kupovati i pri tome promijeniti vie puta vlasnika, ak i u fazi dok se kao teret prevozi na jednom od prijevoznih sredstava, zahvaljujui dokumentu 'teretnici' (engl. Bill of Lading) vrijednosnom papiru, koji predstavlja robu tijekom prijevoza. U nekoj robnoj transakciji moe sudjelovati veliki broj gospodarskih subjekata, pa je transakcija vrlo sloena. Neke transakcije mogu biti manje sloene, pa stoga i jednostavnije. Svaka za sebe je posebna, sa svojim specifinim zahtjevima. Meutim, ono to je svojstveno svim transakcijama je da svaki od gospodarskih subjekata u meunarodnoj robnoj razmjeni predstavlja neophodnu kariku u ukupnom lancu, sa tono utvrenim poljem djelovanja, odgovornostima i obvezama, koje u konanici omoguuju robnu razmjenu. Svi sudionici robne transakcije moraju profesionalno i na vrijeme ispuniti obvezu koju su preuzeli. Pored toga, obveze i radni zadaci sudionika se moraju odvijati skladno i sinhronizirano po utvrenom redoslijedu, dakle moraju biti koordinirani. Zakae li jedan od gospodarskih subjekata, odnosno jedna od karika u tom lancu, lanac moe u nepovrat puknuti tako da do razmjene niti ne doe. Posljedice izostanka ili zakanjenja ve ugovorene i planirane razmjene mogu biti neposredne tete na robi, ali i one posredne tete koje se generiraju domino efektom zbog izostanka odnosno zakanjenja razmjene. Primjerice ukoliko pediter u zemlji ishodita robe, pogreno ispuni carinske ili druge pratee dokumente o teretu, carinski ili sanitarni organi vlasti zemlje na odreditu ne moraju dozvoliti isporuku robe uope, ili bar dok se ne predoe ispravni dokumenti. Procedura oko ispravljanja dokumenata, odnosno izdavanja drugih ispravnih, moe potrajati izvjesno vremensko razdoblje u kojemu se mogu dogoditi vrlo neugodne promjene sa neeljenim posljedicama. Prije svega ako je teret pokvarljive prirode, stajanjem moe izgubiti svojstva, zbog kojih ga je kupac i kupio, pa transakcija za kupca nema vie smisla, a teta je poinjena ne samo time to je roba propala, nego je teta uveana za sve ve poinjene trokove robne transakcije do momenta utvrivanja neuporabljivosti robe. Na koncu, takvu pokvarenu robu treba ukloniti, unititi i odloiti na deponije otpada, to takoer uzrokuje troak. Ukoliko se ne radi o pokvarljivoj ve o sezonskoj robi (primjerice punom kontejneru zimske kolekcije odjevnih predmeta), zadravanje takve robe zbog neispravnih dokumenata moe prouzroiti takvo kanjenje, da roba niti ne stigne u trgovine na vrijeme u vrh prodajne sezone, pa jedino to preostaje je prodaja takve zimske kolekcije na snienju. Konano ako se radi o robi kojoj se nita tetno ne moe prouzroiti ekanjem, teta e ipak biti poinjena usporavanjem procesa razmjene i usporavanjem tijeka kapitala, to kao posljedica moe ugroziti likvidnost pojedinih sudionika u lancu razmjene. U vezi s tim, zanimljiv je primjer moguih teta na robi koje proisteknu kao posljedica neplaanja vozarine brodaru. Ukoliko naruitelj prijevoza, kao jedan od sudionika transakcije meunarodne robne razmjene, propusti platiti vozarinu, dolazi do usporavanja tijeka robe ili pak do potpunog prekida ukupnog lanca jer brodar, da bi sebe zatitio, moe aktivirati neki od pravnih ljekova koji mu stoje na raspolaganju. Brodar moe zadrati teret dok ne primi vozarinu, u kojem je sluaju izloen ne samo trokovima, ve i vremenskom neizvjesnou rjeenja takvog problema, a roba dodatnim trokovima i rizicima koji se akumuliraju ekanjem i zastojem u procesu razmjene. Druga opcija brodara je zapljena tereta. Takvu opciju brodari nerado koriste jer je to u pravilu vrlo rizina i skupa avantura, sa uglavnom nepoznatim financijskim ishodom. Obe opcije mogu prouzroiti zastoje u snabdijevanju proizvodnje i trita odnosnom robom, zastoj i usporavanje procesa obrta kapitala, pa prema tome i poremeaj u financijskom tijeku, koji esto vodi neplaniranim i skupim kratkoronim zaduenjima kod poslovnih banaka. Jedan od najdrastinijih primjera kidanja karike ukupnog lanca meunarodne robne razmjene dogodio se 70-ih godina prigodom velikih nabavki cementa za Nigeriju. Nigerijska vlada je u kratkom vremenskom razdoblju kupila ogromne koliine cementa sa raznih strana svijeta, koje su deseci i deseci brodova dovozili. Luka Lagos, inae vrlo skromnih iskrcajnih i skladinih kapaciteta, uskoro je postala sasvim zakrena, jer je dinamika iskrcaja brodova bila znatno sporija od dinamike pristizanja brodova punih cementa. Brodovi su ekali na iskrcaj na sidritu pred lukom mjesecima, neki ak i preko godinu dana. S obzirom da cement ima ogranien vijek trajanja, na veini brodova teret cementa se stvrdnuo, pa je i robna transakcija tog cementa poprimila besmislen karakter. Sluaj se rasplitao i vukao po sudovima godinama, a epilog je bio katastrofalan: neposredna teta propasti velike mase cementa, trokovi 'dangube' (engl. demurrage) za zadravanje brodova i trokovi uklanjanja ve stvrdnutog tereta cementa iz brodskih skladita. Osim toga upropatavanje tolike koliine proizvedenog cementa izazvalo je poremeaj i neravnoteu na svjetskom tritu cementa. To je rezultiralo porastom cijene cementa na tritu i u konanici skuplja cijena proizvoda graevinske industrije. tetne posljedice su se zbrajale u stotimama milijuna amerikih dolara. Do kidanja lanca snabdijevanja cementom dolo je jer je resorni ministar u vladi Nigerije zahtjevao osobnu proviziju za svaki kupljenu jedininu koliinu cementa. Rukovoen iskljuivo kriminalnim motivima zgrtanja svog osobnog blaga, korumpirani ministar je nekoordinirano, bez logistike podrke, bez plana i nadzora kupovao cement u ime i za raun svoje drave gdje god je stigao, to je prouzroilo tetu. Gornja rasprava se ograniila samo na nekoliko primjera robnih rizika u meunarodnoj razmjeni usljed kidanja lanca snabdijevanja robom nekog od sudionika u lancu. Mogunost proputanja pojedinih sudionika da svoj dio posla, zbog kojeg su angairani, izvre profesionalno i do kraja, rezultiraju robnim rizicima. Stoga se moe rei da veliki broj sudionika generira robne rizike u meunarodnoj robnoj razmjeni. to je vie sudionika, vei je rizik. Prijevoz robe iz mjesta proizvodnje do mjesta potronje u meunarodnoj razmjeni, vrlo se rijetko obavlja samo jednim prijevoznim sredstvom. To je najee sloena aktivnost koja obuhvaa nekoliko prijevoznih sredstava. Primjerice, teret treba dopremiti iz proizvodnih hala kamionima, eljeznicom ili pak rijenim brodovima na terminal ukrcajne luke na kojemu e se ukrcati na brod. Isto tako nakon iskrcaja s broda teret treba razvesti nekim od kopnenih prijevoznih sredstava na krajnja odredita. Pored ukrcaja, iskrcaja ili prekrcaja tereta, esto se javlja potreba uskladitenja tereta na terminalima. Takve manipulacije teretom poput ukrcaja, iskrcaja, premjetanja, uskladitenja na terminalima ili pak razliitim prijevoznim sredstvima, kao i promjene koje roba prolazi u razliitim fazama prijevoza su rizine. U manipulaciji moe doi do fizikog oteenja robe, kao na primjer teta na teretu koji pri manipulaciji ukrcaja, zbog nepanje radnika udari o rub grotla broda. Moe takoer doi, a esto i dolazi, do gubitka izvjesne koliine tereta zbog stalnog prosipanja tereta iz grabilice kod ukrcaja ili iskrcaja sipkih tereta. Robe su pri manipulaciji izloene utjecaju atmosferlija kao to je kia, snijeg, hladnoa, toplina ili suneva svjetlost. S obzirom da su neke robe vrlo senzibilne, takva izloenost moe izazvati oteenja usljed djelominog ili potpunog gubitka uporabnog svojstva robe. Oteenje tereta pri manipulaciji je vrlo rairena pojava. Neke se vrste tereta mogu otetiti tijekom prijevoza u skladitima prijevoznih sredstava. Svaka je roba specifina na svoj nain i ima svoja posebna fizika i kemijska svojstva, pa stoga i posebna pravila skladitenja i uvanja. Kako je ve spomenuto, duljim stajanjem cement se moe stvrdnuti. Teret ugljena isputa tijekom premjetanja i prijevoza zapaljivi plin, pa ukoliko se redovito ne provjetrava, moe izazvati poar i eksploziju. Posebno je rizian prijevoz opasnih i zapaljivih tvari. Primjer je prethodno spomenuti LNG teret koji se mora tijekom cijelog putovanja drati u rashlaenim uvjetima na temperaturi od -161C. Na koncu, tijekom procesa prijevoza, neke su robe izloene rizicima krae. To se posebice odnosi na finalne proizvode iroke potronje. Problem je to se tete dogaaju i pored svih sigurnosnih pravila, naputaka i propisa o manipuliranju i skladitenju pojedinih vrsta tereta. Stoga se moe zakljuiti da se robni rizici generiraju zbog razliitih prijevoznih i skladinih sredstava, kao i ljudskog faktora tijekom prijevoza i skladitenja. to je vie prijevoznih sredstava ukljueno u prijevoz nekog tereta od ishodita do krajnjeg odredita i to je vie manipulacija teretom, to je vei i robin rizik. Udaljenost ishodita i odredita robe takoer utjeu na robni rizik. Rizik nastaje zbog vremenske razlike izmeu trenutka predaje robe na prijevoz i isporuke robe na krajnjem odreditu. Faza meunarodne robne razmjene ima svoj redoslijed dogaanja pojedinih operacija, pa prema tome i svoju vremensku dimenziju. Od proizvodnje neke robe, do njezine pojave u trgovinama neke druge zemlje protekne izvjesno vremensko razdoblje. to je ova udaljenost vea, roba provede vie vremena u fazi prijevoza, pa je i izloenost svekolikom riziku vea. Naime, kroz to vrijeme moe doi do promijena vrijednosti i uvjeta na tritu, poput recesije i opadanja cijene odnosnih roba u zemlji uvoza, moe doi do izmjena uvoznih kvota i propisa, politikih promjena i zaokreta u zemlji uvoza, pa ak i rata ili pak elementarnih katastrofa. Primjerice, u jesen 2005. g., u sluaju poznatom pod nazivom 'rat grudnjaka', zabrinuta za svoju tekstilnu industriju EU je smanjila tako rei preko noi, dozvoljene kvote uvoza jeftinijih tekstilnih proizvoda iz N.R.Kine. Tisue kontejnera punih tekstilnim proizvodima, ve ugovorenih za sezonsku prodaju pred Boi, pristizali su i gomilali se na europskim carinskim terminalima, jer promjenom propisa nije bilo doputeno da se ta roba uveze u EU. Uvoz takve robe bi izgubio svaki smisao ukoliko nebi stigla na vrijeme u trgovine za sezonsku prodaju pred Boi. Problem je dobio prilino otru politiku konotaciju, pa je i razrijeen politikim kompromisom EU i N.R.Kine. Posljedice tog sluaja su osjetili, kako europski uvoznici, tako i kineski izvoznici, jer dobar dio robe ipak nije stigao u europske trgovine na vrijeme, pa se morao rasprodavati po niim, izvansezonskim cijenama. Rizici robe u meunarodnoj se robnoj razmjeni generiraju i zbog razlike u klimatskim uvjetima zemlje ishodita i odredita. Kod prelaska iz hladnih zemljopisnih podruja u topla tropska i obratno, zbog oroavanja i vlage izazvane kondenzacijom, neke se vrste tereta mogu otetiti. Primjerice, eljezni proizvodi mogu oksidirati i zahrati tijekom prijevoza, itarice se mogu pokvariti uslijed vlage, a vlaan pamuk zapaliti i izazvati poar. Tijekom prijevoza robe su izloene rizicima vremenskih nepogoda, ali isto tako i moguim nezgodama prijevoznih sredstava. Vremenske nepogode poput oluja i orkanskog nevremena u zimskom su razdoblju uobiajena pojava u predjelima oceana sjevernog Atlantsika i Pacifika, dok je pojava huricana uobiajena u jesenskom razdoblju u predjelu Meksikog zaljeva. Ovakva nevremena mogu prouzroiti tete na teretu uslijed prodora vode u skladite, oteenje ili gubitak palubnog tereta. U najgorem sluaju mogu imati fatalne posljedice stradanja posade, potonua broda i potpunog gubitka tereta. U nezgodama prijevoznih stredstava, poput pomorske nezgode sudara brodova, nasukanja, poara, iskakanja teretnog vlaka iz tranica, sudara kamiona i slino, stradavaju ljudi, sredstva prijevoza i teret. Teret je u fazi prijevoza, tj. roba u meunarodnoj razmjeni u riziku od moguih nezgoda. Takva dogaanja imaju za posljedicu kanjenje roba na destinaciju. U krajnje nepovoljnom i fatalnom ishodu moe se dogoditi da roba uope ne doe na odredite. Takve situacije mogu imati niz neeljenih posljedica za sve sudionike prijevoza. Krajnji rezultat takvih posljedica je u pravilu vei ili manji gubitak. Ovisno o intenzitetu nezgode, gubitak se moe manifestirati u rasponu od sporijeg obrta kapitala, pa sve do supstancijalnog gubitka sredstava. Razlike u legislativama zemalja izvoznica i uvoznica, kao i njihove kulturoloke razlike takoer generiraju robne rizike. Ukoliko nisu ispotovani do kraja svi propisi zemlje u koju se roba uvozi moe doi do zabrane uvoza i zastoja isporuke tereta. Propisi se mogu odnositi na tono utvrene sigurnosne, sanitarne i druge standarde koje roba mora ispunjavati da bi se mogla uvesti. Mogu se odnositi i na odreene dokumente koje treba prezentirati vlastima u trenutku prelaska granice. Primjerice, amerika sanitarna inspekcija nebi odobrila uvoz i iskrcaj robe kojoj je jedna od sastavnih komponenti azbest koji je kancerogen i kao takav zabranjen za uporabu. Isto tako vlasti europskih zemalja nebi dopustile uvoz neobraenih trupaca nekih vrsta drva podrijetlom iz tropskih podruja sa kojih nije odstranjena kora, jer je dokazano da se u kori razmnoavaju posebno agresivni i tetni insekti koji mogu inficirati domae biljne vrste. Propisi se mogu odnositi i na dozvoljenu kvotu uvoza neke robe u zemlju uvoznicu. Primjerice, za 2007. godinu zbog zatite domaih proizvoaa eljeza, SAD moe propisati dozvoljenu kvotu uvoza eljeznih proizvoda iz Velike Britanije i time ograniiti uvoz na godinju kvotu od 500.000 tona. Ukoliko se ne potuju kulturoloke pa i religijske osobitosti zemlje u koju se uvozi, roba moe doi u rizik. Primjerice, mesne preraevine u kojima ima sastojaka svinjskog mesa, apsolutno je besmisleno izvoziti u zemlje arapskog svijeta. Naime, muslimanska religija ne doputa kozumiranje svinjskog mesa, pa bi se pored tete robe koja bi ostala neprodata, moglo desiti da se potencijalni kupci uvrijede kad im se takav proizvod ponudi. Dakle, robe u meunarodnoj razmjeni izloene su mnogim rizicima. Te rizike je mogue smanjiti profesionalnim odnosom prema poslu, kao i opsenim pripremama. Stoga je potrebito posebno obratiti panju na sve detalje, kao i iskoordinirati sve gospodarske subjekte koji u takvoj jednoj razmjeni sudjeluju, da bi se robna razmjena obavila do kraja i sa to manjim tetnim posljedicama, odnosno rizicima.

2.3. Financijski rizici u vanjskoj trgovini

Poslovi vanjske trgovine zahtjevaju intenzivnu financijsku podrku. Ta podrka se sastoji iz poslova i aktivnosti utvrivanja potreba za financijskim sredstvima neophodnim za odreenu transakciju vanjske trgovine. Potrebna financijska sredstva odnose se na pribavljanje, koritenje i praenje tijeka financijskih sredstava. Zatim na usmjeravanje cirkulacije financijskih sredstava i nadzor koritenja financijskih sredstava u odnosu na odreenu vanjsko trgovinsku transakciju. Iz takvih opsenih aktivnosti generiraju se financijski rizici u vanjskoj trgovini. Naime, "financijski rizik usko je vezan za ostvarivanje dostatne likvidnosti i solventnosti".[footnoteRef:14] [14: Mencer, I. (2003.): op. cit., str. 169.]

Financijski rizici u vanjskoj trgovini obuhvaaju one rizike koji su vezani za financijsko praenje aktivnosti vanjske trgovine. Mogu se definirati kao rizici kojima su izloene vrijednosti predmeta vanjskotrgovinske razmjene kao to su roba i novac, a koji proistiu iz financijskih aktivnosti. Financijski rizici mogu poprimiti razne oblike rizika kao to su: kreditni rizik, rizik promjene kamatne stope, rizik likvidnosti i rizik financijskih operacija, ukljuujui rizik transfera financijskih sredstava. Financijski rizici koji proistiu iz vanjsko-trgovinskog poslovanja, mogu se podijeliti na slijedee temeljne grupe u kojima se generira: rizik zemlje iz koje se izvozi i u koju se uvozi, rizik izvoznika i rizik uvoznika, rizik promjene teaja valuta, rizik promjene kamatne stope i rizik prihvaanja pojedinih ugovornih klauzula o odgovornosti. Rizik zemlje (engl. country risk) se generira iz razlika financijskog sustava izmeu pojedinih zemalja. Svaka zemlja je specifina na svoj nain. U zemljama koje su politiki i ekonomski stabilne i koje imaju ureenu financijsku regulativu, razvijen sustav bankarskih i drugih financijskih institucija, razvijen sustav financijskog nadzora, kao i ve uhodane standarde dobrih poslovnih obiaja, financijski rizik je manji. Suprotno tome, u nestabilnim politikim i ekonomskim sustavima rizici su vei. Takve razlike meu zemljama generiraju rizike financijskih operacija u vanjskoj trgovini, a najee se odnose na rizik transfera novanih sredstava. Naime, bitan sastavni dio svake vanjsko trgovinske transakcije su neophodni transferi novanih sredstava. U lancu svake trgovinske transakcije sudjeluje velik broj sudionika od kojih svaki oekuje da bude namiren prema ugovoru i na vrijeme. Kupac mora platiti robu prodavaocu. Naruilac treba platiti vozarinu za uslugu pomorskog prijevoza morem. Brodar mora platiti luke naknade, usluge pretovara robe na terminalu i sve ostale dobavljae. Izostanak ili kanjenje novane doznake na raun bilo kojeg od sudionika u vanjsko-trgovinskom lancu moe prouzroiti poremeaj u transakciji. Takvi poremeaji u tijeku novca mogu se manifestirati kroz razliite pojavne oblike, od onih manje ozbiljnih koji se mogu sanirati bez veih posljedica, pa do vrlo ozbiljnih posljedica. U drastinim sluajevima moe se izazvati prekid transakcije, ali i domino efekt koji bi, zbog nelikvidnosti nekog od sudionika lanca, mogli osjetiti gospodarski subjekti koji nisu niti neposredni sudionici tog lanca. Na primjeru kanjenja doznake za pokrie trokova lukih naknada za brod u ukrcaju tereta u nekoj od luka zemalja u razvoju, mogu se sagledati dimenzije viestrukih posljedica takvog, na izgled bezazlenog kanjenja. Za pokrie lukih trokova brodar je trebao poslati avans svom agentu. Brodar je uredno doznaio traeni iznos preko svoje banke, na bankovni raun svog agenta u ukrcajnoj luci. S obzirom da banka brodara nema direktan odnos sa bankom agenta, transfer te doznake se morao obaviti preko dvije korespodentne banke, to je uzelo nekoliko dana dodatnog vremena. Kada je, meutim, doznaka trebala biti na raunu agenta, u njegovoj banci su tvrdili da jo nije primljena. Potraga za doznakom je uzela jo slijedeih desetak dana, prije nego je potvreno da je doznaka stvarno sjela na raun agenta. Uzrok takvom kanjenju je iskljuivo u looj organiziranosti bankarskog sustava zemlje u razvoju u kojem brodarev agent djeluje. Posljedica je kanjenje doznake za 15 dana i domino efekt tog zakanjenja. Kako agent nije primio doznaku, nije mogao niti podmiriti luke trokove broda, pa je brodu zabranjeno isplovljenje iz luke, iako je teret ve bio ukrcan. S obzirom da je prema kupoprodajnom ugovoru u banci otvoren akreditiv, koji se mogao iskoristiti tek sedam dana nakon prezentacije teretnice i potvrde isplovljenja, zadravanje broda s teretom prodavaocu je prouzroilo kanjenje naplate. To je utjecalo na likvidnost prodavaoca i primoralo ga da konsolidira svoje financijske obveze pokuajem odgaanja isplate komitentima, ili uzimanjem kratkoronih kredita. Zbog tog kanjenja, naruitelj ima pravo u arbitranom ili sudskom postupku traiti naknadu tete od brodara. Brodaru je kanjenje isplovljenja prouzroilo zakanjenje naplate vozarine, sa vrlo slinim posljedicama po likvidnost, ali isto tako i gubitak fonda vremena provedenog u ekanju i zadravanju broda. Taj se gubitak moe pokuati bar dijelom doknaditi u arbitranom postupku ili pred sudom. Takav postupak je skup i dugotrajan, a ishod sudske, odnosno arbitrane odluke moe biti krajnje nepredvidiv. Osim toga, brodaru je takvo zadravanje broda prouzroilo kanjenje na stojnice za ukrcaj slijedeeg tereta, pa vie nije ni siguran hoe li uspjeti zadrati slijedee zaposlenje, ili e morati traiti neki drugi teret. Kupcu je takvo kanjenje u isplovljenju broda izazvalo poremeaj u opskrbi sirovinom neophodnom za nastavak proizvodnje, pa prema tomu i poremeaj u financijskom tijeku. Financijski se rizik izvoznika u vanjsko trgovinskom poslovanju svodi na to da mu raun ostane nepodmiren, odnosno da doe do kanjenja u plaanju. Kanjenje u naplati dovodi do poremeaja tijeka novca, sa slinim posljedicama kao u prethodnom primjeru. Pri tome valja naglasiti da je svakako jedan od najveih rizika izvoznika insolventnost uvoznika, odnosno kupca. Vrlo slinim financijskim rizicima je izloen i uvoznik, jer moe iz bilo kojih razloga zakasniti u podmirenju vlastitih obveza prema izvozniku. Financijske se transakcije u vanjskoj trgovini obavljaju u razliitim valutama. Meusobni se odnosi valuta gotovo svakodnevno mijenjaju i fluktuiraju, pa se iz te injenice generiraju rizici teajnih razlika. Primjerice, ako je plaanje robe ugovoreno u amerikim dolarima, onda kupac robe na dan dospjea plaanja mora doznaiti prodavaocu upravo amerike dolare, bez obzira to kupac tu robu na lokalnom tritu moe realizirati iskljuivo u Eurima, kunama, ili nekoj drugoj valuti. To znai da kupac koji ostvaruje svoj prihod na tritu u kunama, mora kod banke razmijeniti svoje kune u amerike dolare, da bi mogao platiti robu prodavaocu. Odnos kune i dolara je poznat u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, ali s obzirom na vremensku distancu do trenutka plaanja obveze, taj se odnos moe promijeniti. Ako je primjerice, teaj u trenutku sklapanja ugovora bio Kn. 6,10 za 1,- US$, na vrijednost posla od US$ 10 milijuna, protuvrijednost u kunama je iznosila 61 milijun. Nakon dva mjeseca kada je nastupila obveza plaanja, US$ je ojaao u odnosu na Kn., teaj se promijenio i iznosio Kn. 6,25 za 1,- US$, to znai da uvoznik mora za isti iznos US$, u tom trenutku potroiti 1,5 milijun kuna vie. Moe naravno doi i do obrnute situacije da kuna ojaa u odnosu na ameriki dolar. To je rizik razlike teaja i s njime se moraju nositi svi sudionici u vanjskoj trovini. Instrument prevladavanja rizika teajnih razlika je najee valutna klauzula u ugovorima, koja se aktivira onog trenutka kada teajna razlika pree ugovoreni prag. Brodari koji koriste dugorone kredite, suoeni su s rizikom promjene kamatne stope. Tijekom kreditnog razdoblja moe doi do promjene kamatne stope. Do takve promjene najee dolazi kada sredinja banka drave pod ijim je nadzorom poslovna banka koja je davalac kredita brodaru, propie promjenu kamatne stope. Takva se promjena odraava i na sve postojee kredite. Promjena kamatne stope se moe odnositi na smanjenje i na poveanje. Smanjenje kamatne stope ne predstavlja rizik, jer se smanjuje troak kapitala, pa to neposredno smanjuje izdatak brodara. Mogunost porasta kamatne stope predstavlja rizik za brodara, jer e se suoiti sa veim trokovima kapitala. Rizik porasta kamatne stope se donekle moe ublaiti terminskim ugovorima. Upravljanje ovakvim rizikom u praksi je teko ostvarivo. Valja rei da ovakvi rizici nisu esta pojava. Osim toga, s obzirom da se radi o dugoronim kreditima, za pretpostaviti je da e u razdoblju otplate kredita doi, kako do poveanja tako i do smanjenja kamatne stope, to bi trebalo uravnoteiti ukupne trokove kapitala u datom razdoblju. Ako to nije tako i ako se kamatna stopa odreene valute naglo povea i ostane tako dulje vrijeme, za pretpostaviti je da je dolo do unutranjih strukturnih promjena u zemlji dotine valute. Na takve promjene esto reagira mehanizam trita, pa se poveanim prinosima znaju kompenzirati vei trokovi kapitala. Ugovaranje pojedinih klauzula u ugovorima vezanim za transakciju vanjske trgovine, poput kupoprodajnih ugovora, ugovora o prijevozu tereta i drugih ugovora, obvezatno generiraju financijske rizike. Pri tome je ugovaranje naina plaanja vrlo bitno. Primjerice, izvoznik je u veem riziku ukoliko prihvati nain plaanja prema otvorenom raunu. Plaanje akreditivom je neto sigurnije, dok je plaanje unaprijed odnosno predujmom, najmanje rizino. Za uvoznika je redoslijed rizika obrnut. Na isti nain je za brodara rizina naplata vozarine. Vozarina plativa unaprijed je najmanje rizian nain naplate vozarine. Vozarina plativa nekoliko dana po isplovljenju broda je svakako rizinija, dok klauzula naplate vozarine na odreditu broda podrazumijeva za brodara vrlo visok stupanj rizika. U ovom su dijelu raspravljeni financijski rizici koji proistiu iz financijskog praenja poslovanja vanjske trgovine. Promiljenim planiranjem i praenjem financijskog tijeka, financijski rizici u vanjskoj trgovini se takoer mogu umanjiti i svesti u razumne granice. Meutim, financijski rizici se se ne iscrpljuju samo u takvim aktivnostima poduzea, ve se isto tako generiraju investicijama, kreditnim zaduenjima i drugim aktivnostima poduzea, kao to je pravna ili komercijalna aktivnost, pa spadaju u razliite skupine rizika, posebice trinih rizika, koji e se raspraviti u nastavku.

2.4. Komercijalni i nekomercijalni rizici

Komercijalni i nekomercijalni rizici obuhvaaju iroku grupu rizika. Razlikuju se meusobno po aktivnostima iz kojih se generiraju. Komercijalni rizici spadaju u skupinu poslovnih rizika. Oni proizlaze iz marketinkih aktivnosti poduzea i to dijela komercijalnog poslovanja: prodaje i nabave. Nekomercijalni rizici ne proizlaze iz komercijalnog poslovanja, iako su na odreeni nain povezani s poslovanjem. To su svi oni rizici, poput elementarnih nepogoda, pomorskih nesrea i nezgoda prouzrokovanih ljudskom grekom ili nemarom, koji se mogu osigurati i koji se uobiajeno pokrivaju policom osiguranja kod osiguravajuih drutava. Svrha osiguranja je eliminiranje i kontrola nekih rizika kojima su izloene fizike i novane vrijednosti poduzea. Policom osiguranja, odreene vrste rizika se ugovorno prenose na osiguratelja. Osiguranje je ugovor izmeu osiguranika i osiguratelja u kojem osiguratelj preuzima doknaditi odreene tete i gubitke osiguraniku, koje su proizale iz odreenih rizika predvienih ugovorom, do visine iznosa predvienog ugovorom o osiguranju. Osiguranik za to plaa osiguratelju premiju osiguranja. Osiguranjem bi se mogli pokriti svi rizici, pa tako i poslovni ili pak trini, ali bi premija bila toliko velika, da nebi imalo nikakvog smisla. Primjerice, osiguranje rizika izgubljene dobiti iz razloga to je ugovoren prijevoz tereta po trinoj vozarini, koja je u trenutku ugovaranja prijevoza bila manja od vozarine koja je kasnije dostignuta na tritu u trenutku poetka ukrcaja tereta, bilo bi besmisleno. Premija osiguranja takvog rizika je toliko visoka da nema svrhe takav rizik osiguravati. Stoga je uobiajeno da se osiguranje u morskom brodarstvu odnosi na rizike koji su vezani za pogibelji pomorskog pothvata. Predmeti osiguranja su brodovi, teret i druge vrijednosti izloene rizicima pomorskog pothvata, zatim odgovornost brodara prema treima, kao i vozarina, komisija, dobit, predujam, kredit ili drugi financijski interesi izloeni pogibeljima mora. Osiguranje se moe odnositi na osiguranje djelominog ili potpunog gubitka (engl. Total Loss i poblie Hull and Machinery) i na pokrie rizika iz domene klupskog osiguranja, tzv. 'P&I' (engl. Protecting and Indemnity). Primjerice, rizik za tetu koju brod u manovri pristajanja moe poiniti drugom brodu ili nekoj drugoj imovini, zato jer mu otkae stroj, ili jer je zapovjednik naprosto pogrijeio, nije komercijalni rizik. Nesree se dogaaju kada ih se najmanje oekuje. Takav rizik je pomorska nezgoda, i spada u odgovornost brodara prema treima, a uobiajeno se pokriva policom osiguranja. Valja istaknuti da samim osiguranjem ne prestaje odgovornost osiguranika. Primjerice ukoliko krcatelji stalno imaju zahtjeve za naknadu tete na teretu zbog oteenja tereta pri manipulaciji ukrcaja i skladitenja prema linijskom brodaru, onda je oigledno da je linijski brodar taj, koji nije izorganizirao manipulacije teretom i skladitenje s dunom panjom urednog brodara, jer se iste tete sustavno ponavljaju na svakom ukrcaju. Osiguravajue drutvo, odnosno P&I Club, koje je te rizike preuzelo u ime i za raun brodara, vrlo brzo e uoiti problem, jer stalno nadoknauje tete krcatelju. Zahtjevat e od brodara da otkloni uzroke loe manipulacije teretom i da se ubudue ponaa s panjom urednog brodara. Ukoliko brodar ne otkloni efikasno uzroke nastajanja teta, osiguratelj mu moe osporiti pravo na kompenzaciju naknade tete, a moe mu ubudue drastino poveati premiju osiguranja. Slian primjer su tete koje se dogaaju na teretu uvijek istom brodu zbog prodora vode u skladite tijekom pomorskog prijevoza, ili tete u manovri pristajanja koje se dogaaju uvijek istom zapovjedniku na raznim brodovima brodarskog drutva. Osiguratelj e to vrlo brzo uoiti. Zbog toga e uvjetovati daljnje osiguranje inzistiranjem da se uzroci otklone. U prvom sluaju e zahtijevati da se poprave poklopci grotla na brodu, tako da vie ne bude proputanja koje uzrokuju tete. U drugom sluaju e zatraiti da se iskljui zapovjednik kojemu se stalno dogaaju nezgode u manovri pristajanja. U oba sluaja e vjerojatno doi do poveanja premije osiguranja za idue razdoblje, ukoliko osiguratelj ocijeni da mu osiguranik, svojom nemarnou prelazi prag rizine skupine osiguranika. Premija osiguranja je dio inputa pomorsko brodarske usluge, pa vea premija smanjuje konkurentnu sposobnost brodara na tritu. Za razliku od nekomercijalnih, komercijalni rizici su sastavni dio poslovnih rizika i generiraju se u svim fazama i aktivnostima prodaje odnosno nabave, pa se prema tome mogu i grupirati na slijedee temeljne skupine: rizik formiranja cijena proizvodima ili uslugama, rizik izbora kanala prodaje odnosno nabave, rizici pojedinih klauzula kod zakljuivanja ugovora i rizik realizacije ugovora. Cijena je novani izraz vrijednosti roba i usluga i jedan je od najvanijih prihoda poduzea. Umnoak realiziranih koliina roba odnosno usluga i prodajnih cijena predstavlja bruto prihod poduzea. Cijene proizvoda i usluga se utvruju temeljem ponude i potranje (trini princip) i temeljem trokova inputa (trokovni princip). Koji e se princip formiranja cijene primijeniti, ovisi u prvom redu o strukturi trita. U uvjetima monopola primijenit e se trokovni princip. U uvjetima perfektnog konkurentskog trita moe se jedino primijeniti trini princip, jer je cijena izraz odnosa ponude i potranje na tritu u nekom trenutku i na nju se ne moe utjecati. U takvim uvjetima kada su trine cijene zadane, izraun trokova inputa slui da bi se usporedilo financijske efekte raznih mogunosti koje trite nudi, ali i da bi se vidjelo je li i koliko trite verificiralo proizvod ili uslugu u odreenom trenutku. U stvarnosti, strukture pojedinih trita rijetko poprimaju ekstremne oblike i ee su gradacije strukture trita koje se kreu negdje izmeu perfektnog konkurentskog i oligopolnog, odnosno oligopsonog trita. Pored toga robe nisu iste. Neke su homogene, pa se ne razlikuju posebno jedna od druge. Druge se pak robe razlikuju umnogome od ostalih slinih roba i imaju posebna svojstva koja ih diverzificiraju na tritu i kod potroaa stvaraju specifinu potrebu i elju za njima. Moe se rei da razlike i posebnosti u robama, tritima i trinim strukturama, uvjetuju nain formiranja i visinu cijena. Stoga se formiranje cijena vri kombinacijom trinog i trokovnog principa, ali i subjektivnom procjenom visine cijene koju e trite prihvatiti. Logino bi bilo da su u cijeni robe ili usluge sadrani trokovi inputa i dobit. To je opa tendencija. Meutim, stvarnu vrijednost robe u datom trenutku odreuje trite djelovanjem ponude i potranje. To znai da se moe dogoditi da roba na tritu ne postigne niti dovoljnu cijenu kojom bi se pokrili trokovi inputa. U tom sluaju, posao e dobiti negativan predznak i poduzee e ostvariti gubitak. Moe doi i do obrnute situacije, da potranja iz nekog razloga poraste, pa da roba na tritu poprimi viu cijenu i da poduzee ostvari ekstra dobit. Dananja trita roba i usluga karakteriziraju otvorenost, transparentnost, uglavnom visok stupanj konkurencije, ali i vrlo visok stupanj promjenjivosti i nestalnosti. To znai da je trite vrlo senzibilno na cijene, pa je formiranje cijene rizian posao. Interes je poduzea da svoju robu proda po to veoj cijeni, pa e u tom cilju nastojati i formirati cijenu svojoj robi. Rizik je, meutim, da se po takvoj cijeni roba slabo ili pak nikako ne prodaje. To uzrokuje visoke trokove skladitenja i uvanja, a povrat uloenog novca je spor. Da bi se takva roba prodala, treba smanjiti cijenu na niu razinu prodajne cijene, to svakako umanjuje uinak posla. Da se odmah ilo sa umjerenom cijenom, rizik bi bio manji, jer je vjerojatno da bi se po takvoj umjerenoj cijeni prodala dosta vea koliina robe u kraem vremenu, to bi rezultiralo veim bruto prihodom i brim povratom uloenog novca Slian se problem rizika javlja kod formiranja cijena aranmana turistikih krunih putovanja. U punoj sezoni kada je potranja za takvim putovanjima vrlo jaka, formira se puna cijena na slinoj razini cijena kakve nude i konkurentska brodarska poduzea. S obzirom na vrlo veliku potranju u punoj sezoni, nema velikog rizika da e brod poluprazan isploviti na putovanje. Problem nastaje u razdobljima izvan sezone, kad treba formirati takve cijene koje e biti dovoljno niske da privuku to vei broj putnika, dakle, bar na razini ili ispod konkurencije, a ipak dovoljno visoke da bi se ukupni uinci isplatili, odnosno da bi pothvat imao smisla. Pitanje isplativosti posla turistikog putovanja u podsezoni valja razmotriti u kontekstu dnevnog fiksnog troka kojeg brod uvijek ima. Naime, ako ne plovi, ekanje tog broda na mrtvom vezu je isti gubitak koji je jednak umnoku dnevnog fiksnog troka sa danima ekanja. Ako plovi poluprazan, dakle, sa manjim brojem putnika koji su k tome platili jeftiniju cijenu turistikog aranmana, brodar sigurno nee zaraditi. Najvjerojatnije e ostvariti izvjestan gubitak, ali taj gubitak e biti znatno manji nego da stoji vezan i bez posla. Klju uspjeha iskoritenja takvog broda i u mrtvoj sezoni lei upravo u formiranju cijene, a u tome se krije i rizik. Formiranje cijena dio je politike cijena koju poduzee provodi u odnosu na trite. Poduzea sa specifinim proizvodom ili uslugom imaju iroke mogunosti provoenja politike cijena. Suvremeni kontejnerski linijski brodar, odnosno nosioc logistikog lanca snabdijevanja, spada u gospodarske subjekte vrlo specifine usluge koju nudi, pa moe provoditi vrlo aktivnu politiku u formiranju cijene svoje kompletne prijevozne usluge na bazi 'od vrata do vrata'. Takva aktivna politika cijena ukljuuje diferenciranje korisnika njihovih usluga i primjenu diskriminacije cijena. Ako korisnik stalno koristi uslugu istog logistikog lanca, odnosno istog linijskog morskog brodara i ako k tome povjerava na prijevoz veliki broj kontejnera, onda ima veliku pregovaraku snagu koju brodar ne moe ignorirati. Brodar klijenta sa takvim potencijalom mora znati prepoznati i stimulirati ga posebnim rabatom, tj. popustom, kojeg e mu odobriti na osnovni vozarinski stav. U takvim se rabatima krije rizik, jer se moe desiti da se favoriziranjem jednog klijenta, drugi osjete zapostavljeni. Za razliku od linijskog, u slobodnom brodarstvu su mogunosti aktivne politike formiranja cijena dosta manje. Gotovo da ih i nema. Tereti su suhi, rasuti, homogeni i sa stajalita prijevoza slini. Takvi su i brodovi slobodnog brodarstva. Zamjenjivi su jedni drugima, pa nema govora o veoj diverzifikaciji usluge pomorskog prijevoza u slobodnom brodarstvu. Na takvom konkurentskom, ali i vrlo nestalnom tritu, vozarina je izraz odnosa ponude i potranje tog trita i u datom trenutku je zadana, pa brodari zaista nemaju prostora aktivno utjecati na njeno formiranje. Ono to meutim brodari u slobodnoj plovidbi aktivno mogu, jest vjetina komercijalnog voenja svoje mornarice. Vjetina voenja se sastoji od procjene kako e zapoljavati brodove. Hoe li ih zaposliti prema Pacifiku ili Atlantiku ili pak kombinirano i hoe li zakljuivati na spot od putovanja do putovanja, ili e ih zakljuiti na dugorono time charter razdoblje. Takve opcije zapravo generiraju komercijalne rizike brodarima slobodne plovidbe. Moe se primjerice zamisliti teta koju bi brodar mogao pretrpjeti krivom procjenom kretanja budueg trita, pa na poetku uzlaznog razdoblja konjunkturnog ciklusa, zakljui brod za godinu dana unaprijed, za visinu vozarine koja je na tritu vrijedila na dan zakljuenja ugovora, pretpostavljajui da e se takva ili ak nia vozarina zadrati cijelu iduu godinu. Ako bi kratko vrijeme iza toga vozarine porasle, spomenuti brodar od toga nebi imao nikakve koristi, a izgubio bi u nepovrat rijetko razdoblje konjunkture i mogunost akumuliranja neto novanih sredstava za obnovu svoje mornarice, ili bar za razdoblje ponovnog depresivnog trita. Rizik izbora kanala prodaje takoer spada u komercijalne rizike. Trita su dostupna ponuau robe ili usluge neposredno ili posredno preko posebnih, najee ustaljenih kanala prodaje. Neposredan odnos prodavaa i korisnika je svakako najkvalitetniji, jer ne treba plaati komisije posrednicima, stvara dugoroan poslovni odnos meu poslovnim partnerima i moe uroditi stratekim partnerstvom. Meutim, moe se razviti i u suprotnom smjeru. Kako svaki subjekt iz poslovnog odnosa ima suprotne interese i skrivene adute, pregovori mogu poprimiti neeljene i temperamentne tonove, pa kad se zagrebe povrina konvencionalne poslovne uglaenosti, partneri se ukau jedan drugome u svojim pravim poslovnim, gotovo vuijim mentalitetima. Tu se krije rizik neposrednog odnosa, pa je i to jedan od razloga da partneri radije koriste profesionalne posrednike tj. agente i brokere. Osim toga to su dobro informirani i kao specijalizirani tono znaju tko je tko na tritu i kakve su ije potrebe, to su vrlo profesionalni glede asistiranja kod sklapanja ugovora, brokeri i agenti znaju i kakve temperamentne komentare treba preutjeti i kako oistiti pregovore od nesuvislih i bespotrebnih komentara. Stoga je posrednik neka vrsta katalizatora posla, a izbor pravog posrednika, odnosno kanala prodaje za neki odreen posao, vrlo je bitan. Postoji uglavnom tri tipa brokerskih kua koje su aktivne na tritu morskog brodarstva: brokeri brodara, brokeri tereta odnosno naruitelja i kompetitivni brokeri. Svaki od brokera ima svoj odreeni segment djelovanja na tritu. Vrlo je esta pojava da poduzea imaju svoje ekskluzivne kanale prodaje ili nabave, odnosno ekskluzivne brokerske kue preko kojih plasiraju na trite svoje ponude. Takve brokerske kue obino obavljaju za svoje klijente dio marketinkih aktivnosti. Uobiajeno su im i komisije neto vee i to ne samo zbog lojalnosti klijetu, ve i radi veih trokova koje takva lojalnost i ekskluziva nose. Posrednici za svoj posredniki, agencijski ili brokerski posao dobijaju proviziju (engl. commission ili brokerage) koja im pripada u visini ugovorenog postotka od vrijednosti posla. Primjerice, u morskom brodarstvu pojedinana brokerska provizija obino iznosi 1,25% ili 2,50% od vozarine, s tim da se u tankerskom brodarstvu kod velikih koliina tereta i, dakle, velikih vrijednosti ukupne vozarine, provizija moe spustiti do 0,75%. S druge strane na nekim posebnim tritima specijalnih tereta poput tekih tereta i izvangabaritne opreme, gdje treba potroiti dosta vremena, truda i novca da bi se ugovorili prijevozi, ekskluzivna brokerska provizija moe dosei do 5% od vozarine. U zakljuivanju jednog tereta moe sudjelovati nekoliko brokerskih kua razliitog tipa. Brokerske provizije brodar plaa od vozarine i one su neophodne. To je 'nuno zlo' za kvalitetan pristup tritu. Bilo bi preskupo, pa stoga iracionalno kad bi brodar sam organizirao svoju vlastitu mreu brokera. Iz temeljnih funkcija kanala prodaje i nabave generiraju se komercijalni rizici izbora kanala. Hoe li brodar preferirati izbor ekskluzivnog brokera, ili e kanalizirati svoju poziciju na otvoreno trite, zavisi od brodareve komercijalne procjene. U svakom izboru se krije i dilema kvalitete izabranog kanala, koji u sebi nosi rizik. Svaki ugovor sadri volju stranaka iz ugovora da ga izvre. U kupoprodajnom ugovoru je to volja prodavaoca da proda odreenu koliinu tono naznaene robe kupcu i volja kupca da tu robu kupi i da za nju plati prodavaocu ugovorenu cijenu. U pomorsko prijevoznom ugovoru to je volja brodara da svojim brodom preveze teret iz ukrcajne u iskrcajnu luku i volja naruioca prijevoza da za tu uslugu plati brodaru ugovorenu vozarinu. Takav jednostavan koncept ugovora u praksi poprima vrlo sloene oblike, jer ugovorom treba predvidjeti sve situacije koje mogu nastati njegovim izvrenjem i tono razgraniiti odgovornosti, prava i obveze pojedinih gospodarskih subjekata. Stoga, svi ugovori openito, pa tako i ugovori o pomorskom prijevozu, pored bitnih sastojaka kao to su cijena odnosno vozarina, vrsta i koliina tereta, luke ukrcaja i iskrcaja i vremena poetka odvijanja ugovora, sadre jo itav niz klauzula koje stipuliraju pojedine mogue situacije. Te su klauzule podlone promjenama i posebno se ugovaraju. Ugovori su uglavnom tipski i svaki tip ugovora ima u sebi ve formulirane prijedloge klauzula, to proces ugovaranja ini jednostavnijim. Koliko god su klauzule institucionalizirane raznim meunarodnim konvencijama, regulacijama i propisima, kao primjerice 'Incoterms 1953', svaki ima svoje posebnosti i za svaku se pregovara. Sve te klauzule ugovora generiraju rizike. Primjerice, vrlo je vano utvrditi granice odgovornosti brodara, naruitelja ili lukog terminala pri ukrcaju tereta na brod. Zapoinje li odgovornost brodara primitkom tereta na terminalu, pod ekrkom ili prijelazom ograde broda ili je njegova odgovornost zapoela ukrcajem tereta u brodska skladita. Odgovornost znai i financijsku obvezu osiguranja tereta u pojedinim fazama prijevoza. Vano je utvrditi dozvoljeno vrijeme za ukrcaj i/ili iskrcaj tereta u i iz broda, tzv. stojnice (engl. laydays), kao i detalje kao to je poetak raunanja tih stojnica, kako se rauna vrijeme stojnica preko nedjelje i praznika i slino. Prihvaanje pojedinih stipulacija u klauzuli o raunanju vremena moe u izraunu rezultirati dangubom (engl. demurrage) broda, koju je naruitelj obvezan platiti brodaru jer je u luci potroeno vie fonda vremena od ugovorenog, ili pak utedom (engl. despatch) koju je brodar duan doknaditi naruitelju, jer je ukrcaj, odnosno iskrcaj zavrio prije ugovorenog vremena. Na primjeru razlike u prihvaanju jedne od klauzula koja odreuje tko snosi trokove ukrcaja i iskrcaja, mogu se vidjeti rizici kojima se brodarsko poduzee izlae prihvaanjem pojedinih klauzula. 'Incoterms 1953', predviju za ukrcaj i iskrcaj jednu od slijedeih klauzula: 'FIO' (engl. free in and out) ili 'FIOS' (engl. free in, free out and stowed) ili pak 'FLT' (engl. full liner terms). Kod 'FIO' i 'FIOS' klauzule, trokove ukrcaja na brod i iskrcaja s broda na terminal snosi naruitelj prijevoza, s tim da kod klauzule 'FIOS' naruitelj snosi jo i dodatne trokove slaganja i uvrivanja tereta u brodskom skladitu. Klauzula 'FLT' znai da trokove ukrcaja, slaganja u brodska skladita, uvrivanje tereta u brodu i iskrcaj na terminal odredine luke, snosi brodar. Onaj koji snosi te trokove, snosi i odgovornost za teret pri pri manipulaciji ukrcaja ili iskrcaja, to znai da snosi trokove osiguranja takvih manipulacija teretom. Svrha ovog rada nije ulaziti u detalje pojdinih klauzula kojih je u ugovorima o pomorskom prijevozu vrlo mnogo, ve samo ukazati na njih kao jedno od mjesta generiranja komercijalnih rizika. To je od izuzetne vanosti u procesu identificiranja generatora rizika poduzea morskog brodara. Rizici realizacije ugovora spadaju u grupu rizika ije posredne i neposredne posljedice mogu prouzroiti vrlo velike gubitke. Stoga realizaciju svakog ugovora treba paljivo pratiti. Primjerice, da bi se zakljueni ugovor o pomorskom prijevozu poeo ostvarivati, brodar treba postaviti u luku ukrcaja, u okviru ugovorenih stojnica, prazan brod sa istim skladitima i u svakom pogledu spreman primiti ugovoreni teret. To je prvi preduvjet realizacije ugovora. to bi se meutim, moglo dogoditi ako brodar nije u stanju postaviti brod u predvienom vremenu iz raznih razloga. Primjerice, brod moe zakasniti jer je zbog kvarara u stroju izgubio vrijeme u popravku ili zbog vrlo sporog iskrcaja prethodnog tereta, koji je mogao biti izazvan trajkom lukih radnika. U tom sluaju naruitelji imaju dvije opcije. Jedna je zadrati ugovorene pozicije i produiti brodaru stojnice. Negativne posljedice e za naruitelja biti viestruke. Kanjenje tereta moe izazvati usporavanje tijeka proizvodnje. Vjerojatno e doi do dodatnog troka uskladitenog tereta na ukrcajnom terminalu. Naruitelj e imati kanjenje u obrtu kapitala, ali i mogue aktiviranje odgovornosti iz nekog drugog ugovora prema treima, koji iako nisu stranke u prijevoznom ugovoru, mogu imati interes da teret ne kasni. Brodar e imati sline posljedice. Kanjenje broda je ionako za brodara isti gubitak izraen umnokom dnevnog troka broda sa danima kanjenja. Zakanjenje na ukrcaj e rezultirati kasnijom naplatom vozarine, to e brodaru usporiti obrt i tijek novca, a to e se odraziti na njegovu likvidnost. Realizacija ugovora generira rizike, stoga svaki sudionik mora paljivo pratiti realizaciju pojedinog ugovora i u sluaju nekog nepredvienog zastoja, treba napraviti sve s dunom panjom dobrog gospodarstvenika u okviru svojih obveza, odgovornosti i djelokruga rada, da bi se otklonili uzroci zastoja i ublaile eventualne posljedice.

2.5. Trini rizici u morskom brodarstvu

Trine rizike moemo definirati "... kao rizike smanjenja vrijednosti imovine tvrtke, radi promjena u kretanju relevantnih trinih parametara, kao to su npr. cijene kapitalnih resursa i promjene u makroekonomskim imbenicima"[footnoteRef:15]. Mencer povezuje trini rizik "... s mogunou neostvarivanja predviene razine prodajne cijene, s obzirom na nepredvidivi nastup konkurencije ili zakonskog akta"[footnoteRef:16]. [15: Frankel, M., Hommel, U., Rudolf, M., et al.: op. cit. str. 5.] [16: Mencer, I. (2003.): op. cit., str. 169.]

Trini se rizici u morskom brodarstvu generiraju iz temeljnih karakteristika trita, a to su promjenjivost i nestalnost. Promjenjivost i nestalnost trita se javljaju kao posljedica nepodudaranja ponude i potranje. Stalne promjene u odnosima determinirajuih imbenika trita morskog brodarstva u raznim smjerovima i s razliitim intenzitetima djelovanja, rezultiraju stalnom neravnoteom trita zbog konjunkturnih ciklusa. Konjunkturna kretanja se javljaju u nepravilnim vremenskim ciklusima, a izraavaju se neprestanim promjenama vozarinskih stavova, ali i promjenama u vrijednostima kapitalnih resursa, tj. brodova. Meutim, koliko god trite osciliralo u nepravilnim ciklusima, u duljem vremenskom razdoblju promatrano, uoava se ravnotea trita. Stoga se moe rei da je ravnotea samo tendencija, odnosno prosjek koji se ostvaruje neprekidnim odstupanjem od njega, a promjenjivost i nestalnost trita morskog brodarstva je injenica iz koje proistiu trini rizici i sa kojom se brodari moraju nositi. Svrha ovog rada nije ulaziti u detalje pojdinih klauzula kojih je u ugovorima o pomorskom prijevozu vrlo mnogo, ve samo ukazati na njih kao jedno od mjesta generiranja komercijalnih rizika. To je od izuzetne vanosti u procesu identificiranja generatora rizika poduzea morskog brodara. Trini se rizici u morskom brodarstvu mogu grupirati u dvije skupine. Prvu skupinu sainjavaju sustavni rizici, koji su ve spomenuti u prethodnoj raspravi o pojmu rizika. To su oni dogaaji ili odluke koje rezultiraju utjecajem na svim tritima, pa i tritima morskog brodarstva, jer imaju irok opseg ekonomskog djelovanja. Takvi trini rizici su objektivne prirode, jer na njih brodar ne moe utjecati. Druga vrsta trinih rizika proizlazi iz mogunosti da trite ne verificira brodarskom poduzeu vrijednost usluge pomorskog prijevoza u dostatnom iznosu. Tada ne moe doi do povrata trokova inputa koje je brodar rtvovao za proizvodnju odreene prijevozne usluge. Ove vrste rizika su subjektivne prirode, jer se generiraju stratekim odlukama uprave poduzea temeljenim na pogrenim procjenama. Sustavni rizici proistiu iz dogaaja ili odluka koje posredno ili neposredno imaju utjecaj na determinirajue imbenike morskog brodarstva, prije svega ponudu i potranju. Agregatnu ponudu na tim tritima u nekom trenutku, sainjava ukupna svjetska trgovaka mornarica svake pojedine vrste brodarstva koja djeluje na jednom od tipova trita morskog brodarstva: linijskom, slobodnom, tankerskom ili putnikom. Agregatnu potranju sainjava potreba za meunarodnom robnom razmjenom pojedinih grupa tereta u nekom trenutku. Sueljavanje te dvije veliine na tritu u odreenom vremenskom trenutku rezultira odnosnom vozarinom u tom trenutku. Visina vozarine indicira stupanj neuravnoteenosti odnosa ponude i potranje. Kako su trita vrlo senzibilna, kretanja odnosa ponude i potranje ovise o mnogo emu. Do promijena tih odnosa dolazi usljed promjenljivosti stanja i odnosa u svjetskoj ekonomiji, politikih i ratnih dogaaja, promjenama institucionalnih imbenika, kao i prirodnim i ekolokim katastrofama. Osim promjena odnosa ponude i potranje, utjecaj promjena ovih imbenika mogu rezultirati i promjenama trokova inputa pomorskog prijevoza. U nastavku se navodi nekoliko primjera sustavnih rizika. Prethodno spomenuti primjer sustavnog rizika je mogua odluka 'OPEC-a' o poveanju cijena sirove nafte. Takvo e poveanje cijena cijena rezultirati poveanjem svih proizvoda vezanih za sirovu naftu, poput proizvoda industrije plastinih masa, ili poskupljenja naftnih derivata i lananoga poskupljenja itavog niza proizvoda i usluga kojima su nafta i derivati jedan od imbenika inputa proizvodnje. Odluka o poskupljenju sirove nafte odrazit e se i na smanjenje potranje za sirovom naftom, pa e u segmentu trita tankerskog brodarstva doi do smanjenja potranje za tankerima. Manja potranja e rezultirati obaranjem vozarina na tankerskom tritu. Posljedice odluke o poveanju cijena sirove nafte osjetit e se u svim vrstama morskog brodarstva zbog poveanja trokova goriva brodova, to e utjecati na smanjenje financijskih efekata eksploatiranja brodova. Sustavni se rizici odnose i na posljedice ekolokih katastrofa. Prethodno spomenuti primjeri pomorskih nezgoda tankera 'Exxon Valdez', 'Prestige' i 'Erica' izazvali su neposrednu posljedicu ekolokih katastrofa, ali i niz posljedica koje su se posredno odrazili na gotovo sve segmente morskog brodarstva. Odgovornost brodara za tete u takvim sluajevima moe nadmaiti vrijednost broda i tereta. Posljedino, premije osiguranja su se drastino poveale, to je pridonjelo rastu trokova eksploatacije brodova. Pored toga, postupno je uveden zahtjev za izgradnju novih brodova sa dvostrukom oplatom, to je neophodna mjera sigurnosti, tako da su takvi brodovi postali sustavno skuplji u eksploataciji. Prirodne nepogode orkanskog nevremena, poznate pod imenom 'Katrina' i 'Rita', poharale su Meksiki zaljevu koncem ljeta 2005. god. Poprimile su zastraujue katastrofalne razmjere i