s osvrtom na hrvatskosrpski jezik
Najmanja govorna jedinica koju jasno razabiramo u govornom lancu jest silaba ili slog. U svakom govornom lancu, kako kae F. de Saussure1, uho primjeuje ne poje­ dinane glasove ve slogove. Isto tako uhom zapaamo da su glavni nosioci silabe vokali koje prate konsonanti.
U svakom jeziku broj vokala je znatno ogranien u odnosu na cijeli alfabetski sistem. Meutim, grupiranjem konsonanata oko malog broja vokala dobivamo izvanredno velik broj silaba, a još V'ei broj rijei. - - - ---
).
Silabe mogu biti vrlo razliite. One ipak ne mogu biti bez svog konstitutivnog dijela, bez vokala.
U marginalnom, perifernom dijelu silabe razlikujemo n}ezin inicijalni dio, tj. konsonante koji vokalu prethode, koji silabu otvaraju, i - kod zatvorene silabe - finalni dio, tj. konsonante koji silabu zatvaraju. Inicijalni dio silabe zvat
• O Ferdinand de SausS1Ure, Cours de linguistique 'generale, publie par
Char:es Bally et Albert Sechehaye, avec collaboration de Albert Ried]inger, Paris 1949. - Citiram prema prijevodu Sretena Maria, Beograd 1969; str. /3,
2) Jerzy Kurylowicz, Contribution a !a theorie de la syllabe (u: Esquis­ ses linguistiques, Wroclaw-Krakow 1960, str. 195).
STRANA 57·
58 STRANA
emo njezm1m eksplozivnim dijelom, a finalni implozivnim dijelom. Silaba tipa PAP poinje potpunim zatvorom oklu­ zive P i njime ponovno završava, ali tako da se prvi zatvor (okluzija) preko treeg svog stadija, eksplozije, otvori do maksime otvora u vokalu A, a zatim postepenim smanjiva­ njem otvora dovede do ponovnog, tihog, implozivnog zat·­ vora. U svakoj silabi tipa PAP nalazimo, dakle, uspinjanje i padanje. Centralni vokalski dio predstavlja vrhunac uspona ili otvara glasa. Eksplozivni dio silabe moemo zvati i nje­ zinim uzlaznim dijelom, a implozivni silaznim.3)
Meutim, u eksplozivnom ili uzlaznom dijelu, kao i u implozivnom dijelu silabe moemo imati jedan, dva ili više konsonanata. To osobito vai za eksplozivni dio: tlo, svatko, stroj, prst; latin. pro, prae, pleo, splendidus; grki stigma, stergo, blapto, stratia, skleros.
Struktura silabe je, dakle, komplicirana; moe se poja­ viti u vrlo razliitim forma;ma, jer su kombinacije konso­ nanata nepresušne. Meutim, ako analiziramo silabe, vidjet emo da tu postoji neki red, harmonija, pa se tako broj kombinacija znatno suuje. Taj red u tvorbi silabe, ta har­ moninost u grupiranju konsonanata svakom je jeziku svoj­ stvena. Stoga e nam drukiju sliku pruiti latinski nego grki ili hrvatskosrpski jezik. Ali kako su to srodni jezici, grane velikog indoevropskog jezinog debla, posve je naravno da i u pitanju strukture silabe nalazimo podudarnosti.
I. I n i c i j a 1 n i, e k s p 1 o z i v n i i 1 i u z 1 a z n i dio silabe
Grka, latinska ili hrvatskosrpska r1Jec moe poinjati samim vokalom, jednostavnim konsonantom, binarnim ili te­ rnarnim kompleksom. U inicijalnom dijelu zanima nas samo binarni ili ternarni kompleks. Jednostavni konsonant kao ini­ cijalni dio silabe ne zasluuje posebne panje. To se moe jedino kazati: Bilo koji konsonant (okluziva, spirant, nazal, likvida, poluvokal) mogu bez razlike zauzeti mjesto inicijalnog dijela silabe: polje, sedlo, more, lopta, latin. iacio, franc. yeux, oui.
A. Ternarni konsonantski kompleks
U takvu kompleksu imamo strogo odreenu formu koja je gotovo ista u grkom i latinskom, a slina u hrvatskosrps­ kom. Ako ponemo od centralnog dij·ela silabe, od vokala,
• a) Maurice Grammont, Traite de phonetique, Paris 1965, str. 99.
STRUKTURA SILABE
onda prvo mjesto do vokala mogu u ternarnom kompleksu zauzeti samo sonanti: tu mislim na likvidne spirante; 1, r -­ nazalne okluzive: m, n. U hrvatskosrpskom, kako emo vid­ jeti, dolaze u obzir još i drugi sonanti. Drugo mj.esto mogu zauzeti samo okluzive: guturali - k, g, h; labijali - p, b, f; dentali - t, d, th. U hrvatskosrpskom postoje i tu neke oso­ bitosti. Tree mjesto poev od vokala moe zauzeti u grkoj i latinskoj silabi samo dentalni spirant »S«, a u hrvatsko­ srpskom: s, š, z, .
Stoga bismo poziciju sonanta mogli oznaiti sa pi, pozi­ ciju okluzive sa p2, a poziciju dentalnog spiranta sa p 3
4 ) .
Drukiji je raspored nemogu, kako emo se uv}eriti anali­ zom silabe.
).
U formiranju silabe rad govornih organa, a osobito usne šupljine, igra presudnu ulogu. Taj rad mora biti neusi­ ljen, prirodan, lagan. U uzlaznom dijelu silabe kod konso­ nantnog binarnog ili ternarnog kompleksa moe se poeti
samo zatvorom u okluzivi, da se preko otvorenijeg sonanta (l, r, m, n) doe do punog otvora u vokalu. To je penjanje naglo, neprekinuto : 1. zatvor u okluzivi, 2. otvaranje preko sonanta, 3. maksima otvora u vokalu. To zovemo neprekinuti eksplozivni kratki lanac.
Meutim, u ternarnom kompleksu imamo još jednu fa­ zu uzlaza, kojoj je mjesto samo ispred tog neprekidnog eks­ plozivnog lanca, a to moe biti u grkom i latinskom samo dentalni spirant »S« . Spiranti su nešto otvoreniji nego oklu­ zive, pa prema tome neprekinuti eksplozivni lanac u ter­ narnom kompleksu dobiva na samom poetku pred potpunim zatvorom okluzive nisku liniju otvorenosti, ime eksplozivni lanac postaje prekinuti.
Ako uzmemo u obzir da u grkom i latinskom imamo devet okluziva i etiri sonanta, znai da bismo imali 36 mo-
• 4) Isp. Kurylowicz, Contribution, u: Esquisses, str. 215. 5) Isp. Grammont, nav. dj,. str. 99.
STRANA 59
60 STRANA
gunosti inicijalnih ternarnih grupa. Meutim, grki ih jezik poznaje samo sedam, a latinski pet. Grki: sphr- str-
spl- stl- sthl- skl- skn-
primjeri: sphragis, stratia, splanchnon, stlengis, ·skleros, skni­ paios; ili interno: esthlos, heskleka.
Prema tome, u grkom zvuna okluziva ne dolazi uope u ternarnom kompleksu, kao ni nazal »m«, a od aspirata samo: ph, th. Druge ternarne grupe moemo s;natrnti tzv. praznim sluajevima, tj . mogue su ali ih jezik ne poznaje. Latinski: s.pr- str- scr-
spl- stl- primjer: spretus, splendidus, stratus, st. lat. stlis, scriba; ili interno: castra. ·
Latinski jezik ne poznaje ternarnih grupa sa nazalima.6 )
B. Binarni konsonantski kompleks
Binarne grupe imaju znatno više mogunosti kombina­ cija. U prvom redu one nastaju reduciranjem ternarne grupe. &ko naime ternarnoj grupi (s + okluziva + sonant) surpd­ miramo sigma, dobijemo ovakve kombinacije:
1. okluziva + r grki: pr- hr- phr­
tr- dr- thr­ kr- gr- chr­
latin. pr- hr- fr­ tr- cr- gr- ,
primjeri: grki - pratto, bradys, phren, trepo, dromos, thra­ sys, krater, grapho, chrio; ili interno: psaltria, psychros agr6s dendron; latinski - praebere, brevis, frater tres, cre­ scere, granum.
2. Okluziva + 1: grki: pl- bl- phl­
tl- thl­ kl- gl- chl­
latin. pl- hl- fl-
STRUKTURA SILABE
, primjeri: grki - pleo, blepo, phlego, tlemon, klyo, glene, chlaina; ili interno: streblos, styphlos, thmetbla; latinski: plenus, blandus, fluere, clarus, glaeba.
3. Okluziva + n grki: pn- phn-
tn- dn- thn- kn- gn- chn-
latin.
, primjeri: grki - pneo, dnophos, lmephas, gnome, chnoe; ili interno: stryphnos, stygnos, pitno, pyknos.
U latinskom jeziku okluzive se rijetko inicijalno kom­ biniraju sa nazalima, dok interno imamo nekoliko sluajeva: Gnaeus, gnarus; -agmen, ignobilis, cognosco.
4. Okluziva + m grki:
primjeri: grki - tmesis, dmos, kmetos; ili interno: stigma, A
arithmeo, psegma, ikmas. Labijali se u grkom inicijalno sa »mi« ne kombiniraju,
dok se interno pred »mi« asimiliraju: npr. op-ma > omma, kalyb-ma > kalymma, steph-ma > stemma.
Sa fonološkog stanovišta nije se kod tih binarnih kom­ pleksa ništa bitno promijenilo u odnosu na ternarni komp­ leks. Kontinuiranom uzlaznom lancu otpao je sigma koji je ionako stajao izvan uzlazne linije otvaranja. Ovaj kompleks i interno ostaje netaknut, pa u grkoj i latinskoj poznijoj metrici rijetko pravi pozicije. Likvida i ovdje ima glavnu poziciju (p1), dok okluziva ima podreenu poziciju (P2).7)
Ovo je svakako ugodna konsonantska grupa, pa je mnogo zastupana u svim indoevropskim jezicima. Za'. uho je vrlo skladna. · "
5. Ako pak ternarnom kompleksu suprimiramo sonant, dobijemo grupu
s + okluziva . • 1) Ibidem, str. 215.
STRANA 61
62 STRANA
Sa labijalima imamo u grkom sve tri kombinacije : sp- sb- sph-
primjeri: sperma, sbennymi, sphallo; ili interno: hespra, asp­ h'odelos, asbole.
U latinskom imamo kombinaciju samo sa . bezvunim labijalom: spes, spatium, specus.
Sa dentalima imamo u grkom dvije kombinacije: st- sth-
primjeri : stergo, sthenos; ili interno: aster, nostos, esthiO. U latinskom dolazi opet samo bezvuni dental: sterno, sti­ mulus.
Sa guturalima sk- sg-
imamo u grkom sve tri kombinacije: sch-
primjeri: skene, schedon; interno: misgo, pascho askeo. U latinskom imamo opet samo bezv.unu okluzivu: scandere, scalpo, scio.
Sigma sa zvunim dentalom u grkom daje kombini­ rani glas dzeta: isp. hidzo < *si-sdo, lat. sed-eo, sido <: *si-sdo. Sa zvunim guturalom inicijalno se uope ne spaja, a teško i interno, u kom sluaju je sigma bez sumnje zvuni glas, kao i pred beta (sbennymi), isp. kod nas : zdanje, zgrada, zbor, gdje se »S« asimilirao po zvunosti.
Sigma se u binarnom sklopu nalazi u istoj poziciji kao i kod ternarnog kompleksa : + okluziva je prekinuti kratki eksplozivni lanac, pa interno u grkoj i latinskoj metrici pravi poziciju, odnosno moemo ga fonološki uzeti i kao
"" > implozivni dio: e s ch o, latin. d i s c o.
Okluzivu oznaujemo ovdje sa Pi. a sigmu zbog nje­ gove odvojenosti od okluziva sa p3•8)
6. Ako pak ternarnoj grupi suprimiramo središnji dio, okluzivu, dobijemo kombinacije: 1
· sl- sr- sn- sm- Meutim, one su se u grkom i latinskoqi. preko asimi­
lacije pojednostavile u : 1-, r -, n-, m-. Do asimilacije je došlo po stu~nju otvorenosti: viši stupanj asimilirao je nii stu­ panj otvorenosti istog durativnog reda. Interno se u grkom sauvala samo grupa s + m, npr. ktisma, logismos, kosmos, asmenos.
Kako je sigma nieg stupnja otvorenosti nego nazal, ova grupa kvari kontinuirani eksplozivni kratki lanac. In-
• S) lbidem, str. 216.
STRUKTURA SILABE ------·- - ------------
)
7. Dosada smo binarne komplekse dobivali supnmira­ njem po jednog elementa ternarnog sklopa. Meutim, imamo i ovakve binarne komplekse:
okluziva + s, ps- ks- dz- (dzeta) .
Budui da je sigma bezvuni spirant, labijali i guturali mogu biti zastuplj,eni samo u paru: p, k. Zvuni pak dental progresivno djeluje na spirant koji stoga postaje zvuni »Z«.
Dobivene kombinacije su zapravo kombinirani konso­ nanti koji su u grkom usko srasli. Po trajanju su jednako dugi kao i binarni nelikvidni kompleksi, pa u metrici uvijek prave poziciju; isp. Homer, Ilijada, 14, 495: h e d z e t o; 14 496: 6 k s y; 14, 519: k a 1 y p s e n. Primjeri: pseudo, ksenos, dziio; interno: trepso, tokson, no­ midzo.
Sigma se ovdje nalazi u glavnoj poziciji (p1). Kako je tek za jedan stupanj otvoreniji od okluzive, a ujedno je durativni konsonant, srašuje se sa okluzivom u kombinirani glas isto kao što se sonant (m, n, 1, r, i, u) srašuje sa cent­ ralnim vokalom jae ili slabije ve prema stupnju svoje otvorenosti. To je, dakle, neprekinuti kratki eksplozivni la­ nac. Okluzive imaju podreenu poziciju (p2).
U latinskim rijeima nemamo ovakvih kombinacija, osim u posuenicama iz grkog.
8. Labijalna ili guturalna okluziva + dental: pt- bd- pht- kt- gd- cht-.
Svi su ovi sluajevi, kako vidimo, usklaeni zakonom asimilacije: Iza zvunog glasa dolazi zvuni dental, a iza bezvunog i aspirate dolazi bezvuni »t«.
Primjeri: pteron, bdella, phthonos, ktiiomai, gdoupeo, chthon; interno: sterkt6s, strept6s, syµiplegden, ophthalm6s.
Ovo je svakako- slabo slivena grupa, jer su obje okluzive nulti stupanj otvorenosti, pa i ne moe biti blagog prijelaza na maksimu otvora u vokalu. To osobito vai za zvune grupe: bd-, gd-, pa ih jezik rijetko upotrebljava. To je, dakle, pre-
• o) lbidern, str. 216.
STRANA 63
·64 STRANA
kinuti eksplozivni kratki lanac. Ništa nam ne smeta da ih interno rastavimo na silazni i uzlazni dio, tj. da ih podijelimo na dvije silabe: typ-to.
Latinskom su jeziku strane .inicijalne kombinacije labi­ jalne ili guturalne okluzive + dental, a ukoliko ih ima, to su uglavnom grki geografski nazivi ili vlastita imena. Interno je pak ta kombinacija esta: lacte, suapte, aptus, tactus, factus, abditur itd.
Kombinacije dental + labijal ili gutural u grkom i la­ tinskom su inicijalno nepojmljive; interno su neodrive. Tak­ vu bi nam kombinaciju dao u grkom korijen tek- u redupli­ ciranom prezentu: *ti - tk - 6. Meutim, kako je skupina -tk- u grkom
neodriva, metatezom dobivamo oblik: tikto. Taj bi, dakle, glagol spadao ti prvi razred glagola na
-o, budui da mu se, u stvari, prezentska osnova niim ne razlikuje od glagolske. Ako pak uzmemo u obzir da mu je glagolska osnova u punini tek-, a prezentska u praznini tk­ > kt-, mogli bismo ga staviti i u 2. razred glagola na -o, gdje imamo glagole: leipo: lip-, pheugo: ph.yg-, ali uz napomenu ,, (')
da je kod ovog glagola obratna kombinacija višeg i nieg prijevojnog stupnja.
9. Labijalni + dentalni nazal mn-
Ova je kombinacija mogua na temelju razliiltog mje­ sta artikulacije ta dva sonanta: »m« je labijalni, a »n« den­ talni nalaz, pa je stoga to isti poloaj kao i + pt-. Glavnu funkciju igra dentalni nazal. 10) Primjeri : mnemon, mimncsko, stromne, hamnos.
Spoj labijalnog i dentalnog nazala latinskom je jeziku inicijalno stran, ali ne interno: isp. omnis, amnis, columna.
U binarnom sklopu, kako smo vidjeli, glavnu funkciju igra naješe sonant, dok okluzive ili spirant »S« igraju pod­ rnenu funkciju. Jedinu podreenu funkciju ili poziciju so­ nanta nalazimo u sklopu -mn-.
II. F i n a 1 n i, s i 1 a z n i i 1 i i m p 1 o z i v n i dio silabe
U implozivnom dijelu silabe indoevropski jezici su znat­ no jednostavniji, uprošeniji, ve zbog toga što se preveliki konsonantski intervokalni kompleksi u jeziku izbjegavaju .
• 10) Ibidem, str. 216, 217.
STRUKTURA SILABE
Openito reeno, implozivni dio finalne silabe u nJec1 ima vee mogunosti kombinacija nego interna silaba, jer je ništa ne ograniava niti spreava. Meutim, i tu openito indoevropski jezici pokazuju neznatan broj kombinacija u odnosu na eksplozivni dio inicijalne ili interne silabe. Latin­ ski jezik pokazuje tu veu pokretljivost nego grki. U latin­ skom, naime, finalni konsonanti rijei su: . 1. oba dentala (apud, et); 2. od labijala samo zvuni par: ab; 3. od guturala samo bezvuni par: hoc. Zastupane su zatim obje likvide (1, r) i oba nazala (m, n) te spirant »S«. Od binarnih grupa dolaze kombinacije: n+c, t, s; r+t; s+t. Primjeri: flent, hane, trans, fert, post.
U grkom jeziku finalni konsonanti rijei su samo: 1. od I I
sonanata: r, n (pater, phren); 2. spirant »S« (genos) koji dolazi i udruen s . okluzivima: ps- , ks-, (gyps, phylaks). Od binarnih grupa dolazi u grkom samo kombinacija spomenu­ tih sonanata (r, n) i kombinirani glas »ks« (sarks, sphynks).
Implozivni dio interne silabe znatno je siromašniji u odnosu na finalnu silabu upravo zbog toga što ju ograuje susjedna silaba, bilo samo vokalskim dijelom, bilo svojim jednostavnim konsonantom ili konsonantskom grupom. U svim tim sluajevima susjedna silaba apsorbira na neki na­ in veinu intervokalskog konsonantskog kompleksa.
Implozivni dio interne silabe mogu tvoriti u grkom i latinskom Bamo nazali (m, n) i likvide (1, r), i to ako slije­ dea silaba ima svoj eksplozivni dio bilo u ternarnom ili binarnom kompleksu, bilo u jednostavnom konsonantu. Primjeri: grki - lam-biino, thel-go, ster-go; latinski am-bo, fun-do, cer-tus, cel-sus, cer-no.
U implozivnom dijelu silabe vidimo da su i u grkom i u latinskom sonanti (1, r, m, n) opet privilegirani. Kod bi­ narnih implozivnih kompleksa oni opet mogu imati samo glavnu poziciju. Interno dolaze naješe samostalno.
Binarna, odnosno ternarna implozivna grupa ima uvi­ jek obrnuti raspored pozicija fonema u odnosu na eksplo- zivnu grupu. To je naime: -
p3 P2 p1 P1 P2 p3 ( s ) - okluziva - sonant - VOKAL ::- sonant - okluziva - ( s )
isp. sphr-A- (gis) : sph-Y -nks U eksplozivnom dijelu uzlazimo preko otvorenog sonanta
do maksime otvora u vokalu, dok u implozivnom dijelu od maksime otvora silazimo preko otvorenog sonanta do oklu­ zije u okluzivi. 11
) .. 11) Ibidem, str. 218.
STRANA 65
66 STRANA
Hrvatskosrpski, kao i openito slavenski jezici, pokazuje znatne razlike u konsonantskom sistemu u odnosu na grki i latinski. To se dade vidjeti ve na prvi pogled ako uspore­ dimo naš leksik sa leksikom spomenuta dva jezika. Poznato je to ve i svakom strancu koji pokazuje interesa da ui naš jezik, jer mu se odmah u poetku jezik lomi nemoguim konsonantskim kompleksima.
Ali ono što je bitno u konsonantskom sistemu, a u emu je hrvatskosrpski ipak srodan grkom i latinskom, u okluzi­ vama se on gotovo ni u em ne razlikuje od grkog i latin­ skog j'ezika. Stoga, znatne razlike nisu isto što i bitne razlike.
Pokušao bih dati shematski prikaz našeg konsonantskog sistema, drei se podjele koja se openito upotrebljava u indoevropskim jezicima.12)
Zatvoreni glasovi ili okluzive
1. guturali : k, g
2. labijali : p, b 3. labiodentali: 4. dentali : t, d 5. palatali: 6. likvida i vibrant : 7. nazalne okluzive:
a) labijalna : m b) dentalna : n c) palatalna:
_____ T.--J~· e._s_nani glasovi :
h
f, V
c s, z , , , d š, j . lj
l r
nj
Ako bacimo samo letimini pogled na ovakvu shemu, izgleda nam kao da se ne moemo snai. Zbunjuje nas de­ sna strana s prevelikim brojem glasova, svojstvenih našem glasovnom sistemu. Meutim, okosnicu konsonantskog sis­ tema vidim u okluzivama pod brojevima: 1, 2, 4, koje mo­ emo nazvati konsonanti u uem smislu. Zajednika im je karakteristika da im izgovor pone potpunim zatvorom u ustima. To ih stavlja u oprenost sa vokalima. Nazalne oklu­ zive (m, n), zbog njihove specifine naravi, odvajam od konsonanata u uem smislu i tretiram ih skupa sa afrikatama,
• 11) l sp. Grammont, nav., str. 30 i d. - Zbog pojednostavljenja i prak-
tinih razloga , kako emo vidjeti u daljem razlaganju, okluzivama stavljam nasuprot: 1. afrikate, koje su ustvari sloeni glasovi; 2. spirante; 3. poluotvo­ rene glasove: I, r, lj, nj.
STRUKTURA SILABE
spirantima i poluotvorenim glasovima kao sonante. Ovakav bih stoga, odnos glasova zadrao u slijedeem prikazu: vokali - sonanti -- okluzive (konsonanti).
Strukturu silabe u hrvatskosrpskom prikazat u istim redom kako sam to uinio za grki i latinski jezik.
I. Eksplozivni dio
A. Ternarni kompleks: Kao u grkom i latinskom i ovdje imamo kombinaciju:
1. s + okluziva + sonant. U hrvatskosrpskom poziciju sonanata (p1) imaju: 1, r, v, j. Poziciju 3 (p3) imaju spiranti: s, š, z, . Gornja kombinacija izgledat e u hrvatskosrpskom:
s, š, z, + okluziva + 1, r, v, j. Primjeri: strana, sklopiti, splav, skviati, stvor, jedinstvo; škripati, štropotati, zglob, zdrav, zbroj, zgrada, zdjela, ·dral.
2. Osim toga imamo samo nekoliko primjera da ter­ narna grupa nastaje od binarne: gd-, bd- dodavanjem so­ nanta »j«, npr. bdjeti, gdje, negdje.
3. Meutim, u hrvatskosrpskom imamo ternarnih kom­ pleksa i bez okluziva. Eksplozivni dio ne poinje uope zat­ vorom, a tvori ili neprekinuti uzlazni kratki lanac u grupa­ ma: s + m + sonant, ili prekinuti u ostalim grupama. To su:
c) s + v + 1, r: svrab, svraka, svlaiti s+ v + j: svjedok
d) C +V+ r: cvreti C +V+ j: cvjetni
e) Z +V+ j: zvjer (ski) a) s+ m + 1 (lj): smlatiti, smljeti
s +m + j smjeran s+m+r smraiti, smreka
b) Š + +V švrsnuti
B. Binarni kompleks
Binarni kompleks dobijamo, kao u grkom i latinskom, suprimiranjem prvog elementa u ternarnom kompleksu:
1. Okluziva + sonant (1, r, n, m, v, j, , , lj, nj): odli­ kovanje, oblog, glasno, dlijeto, tle; kletva, magla; vitrina, brojni, drugi, taknuti, ratni, gmizavac, kvoka, gvoe, tvo­ rac, dvor, bjeva, pjevati, tjerati, djeva, opi, pela, pljesniv, bljesak, gnjeiti, stupnjevi.
STRANA 67
63 STRANA
2. Suprimiranjem sonanta dobijemo kombinacije: s, š, z, + okluziva
To je prekinuti uzlazni kratki lanac, pa ga gramatiari in­ terno lako i dijele: das-ka. Primjeri: gradski, listovi, stei, skoro, daska, škiljav, škoda, štaka, huškati, zgoda, .mazga, zbor, zdanje, g-azda, buka, bica.
3. Suprimiranjem okluzive dobijamo kombinacije: s, š, z, , ali i : c, + sonant (1, r, m, n, v, j , lj).
To je sad neprekinuti, sad prekinuti kratki uzlazni lanac, pa neki gramatiari interno dopuštaju rastavljanje. Primjeri: snaga, veslo, nismo, slap, svuda, sjena, šljiva, sce­ pati, šapiti, zlo, znati, znoj, zmija, zreti, zjenica, zvati, njeti, liast, red, mikati, vale, paljiv, crijep, miljeti, cvijet, cjenik, Clanak, mar, zrani, vjenost, podruje, vor.
4. Suprimiranjem spiranta kod ternarnih kompleksa kod kojih su središnji: v, 1m - dobijemo kombinacije: v + sonant (1, r, j): vladati, vrat, vjean. To je neprekinuti uzlazni kratki lanac, pa ga nije dobro interno dijeliti : ga-vran, po-vlast.
5. m + sonant (m, r, 1, j, lj): mnogo, mrak, mladost, mjera, mljeti.
U hrvatskosrpskom okluzive se meusobno mnogo lakše kombiniraju nego u grkom i latinskom.
a) Labijalna okluziva + t : ptica, lopta. To je prekinuti kratki uzlazni lanac, pa neki interno dopu­ štaju cijepanje: lop-ta;
b) dentalna okluziva + labijalna ili guturalna okluziva: nitko, tko, natpis, svadba, odbor, odgovor. Karakteristika je ista kao i kod prethodne grupe, pa neki i ovdje dopuštaju cijepanje: svad-ba.
II. lmplozivni dio
Implozivni dio finalne silabe rijei i u hrvatskosrpskom je znatno bogatiji nego kod interne silabe. Na kraju rijei, naime, mogu doi uglavnom svi jednostavni konsonanti. Kao binarnu skupinu imamo esto kompleks »st«, koji se pojav- ljuje i u ternarnoj skupini: tekst. ·
Implozivni dio interne silabe znatno je ogranien, ka•o i u grkom i latinskom. ·Tu bismo mogli postaviti pravilo: Implozivni dio interne silabe prave samo oni elementi koji ne ulaz•e u kombinacije binarnog ili ternarnog kompleksa.
STRUKTURA SILABE
U grkom i latinskom to mogu biti samo likvide i nazali, a u hrvatskosrpskom to su: 1, r, m, n, j, lj, , d, d - a kadšto i okluzive.
Prema tome, kad naiemo na intervokalsku konsonant­ sku grupu od dva, tri ili više konsonanata, što god ne moe tvoriti binarnu ili iternarnu grupu, odnosno što god se nalazi pred binarnom ili ternarnom grupom, to u hrvatskosrpskom spada u implozivni dio. Zato cijepamo:
1. inter-ni, sun-ce, primor-je, djevoj-ura, broj-ni, ku·ni;
2. bor-ba, slam-ka, Din-ka, peal-ba, koc-ka, olov-ka, kav-ga, palj-ba, maj-ka, vo-ka, svjedod-ba, ma-ka (naime, u implozivni dio pred okluzivama spadaju svi spiranti osim: s, š, z, );
3. brat-stvo, posred-stvo, grad-ski, rot-kva, škol-ski, oin-stvo, gram-ljiv.
To bismo mogli uzeti i kao ortografska pravila za odva­ janje silapa na kraju retka ako je u pitanju subjekt koji se bavi lingvistikom ili fonologijom. Ako uzmemo u obzir sva­ kodnevne potrebe u štamparskim kuama ili inae, onda, priznajem, ova pravila kompliciraju ono što se danas nastoji pod svaku cijenu simplificirati.
Ne mislim da sam ovim kratkim prikazom kazao sve o strukturi silabe u hrvatskosrpskom jeziku. Namjera mi je samo bila da u tom pitanju ukaem na slinost hrvatskosrp­ skog jezika sa grkim i latinskim. Meutim, struktura silabe našeg jezika ima svojih specifinosti, i to kod sonanata, u kojima se on znatno razlikuje od ta dva klasina jezika. To bi zahtijevalo posebnu obradu.
STRANA 69