Embed Size (px)
Citation preview
SUVREMENA ISTRAŽIVANJA KULTURE: PROCESI, PRIJEPORI, DILEMESkup poslijediplomskih studenata etnologije i kulturne antropologije
Knjižica sažetaka
Zagreb, 6. - 7. 12. 2012.Institut za etnologiju i folkloristiku, Šubićeva 42
2
Petar BagarIćPDS etnologije i kulturne antropologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]
Utjelovljeni etnograf kao temelj teorijskog znanja
Iako iskorišteni kao korisno sredstvo prevladavanja nekih problema karakterističnih za antropološku teoriju, pojmovi posuđeni od drugih disciplina uglavnom dolaze zajedno s teorijskim problemima koji ih određuju još na mjestu njihovog nastanka. Konkretno će biti riječi o preuzimanju fenomenološkog pristupa Maurice Merleau-Pontya unutar antropologije osjetila. Merleau-Pontyev pristup je utemeljen na konceptu otjelovljenog subjekta percepcije iznjedrenom u svrhu prevladavanja problema vezanih uz idealističke značajke Husserlovog transcendentalnog subjekta. Naglasak na tjelesnom karakteru percepcije utječe na antropološki rad tako da je etnografski proces – problematičan zbog trenutne nemogućnosti oslanjanja na čvrste teorijske osnove koje bi jamčile istinitost i točnost – utemeljen u etnografovoj sposobnosti da pomoću instrumentalnog korištenja tjelesnih osjetila zahvati “istinu” neke pojave. Na taj način, ne koncept, nego etnografovo tjelesno “Ja” postaje jamstvo znanstvene spoznaje. Stoga pomak prema utjelovljenom subjektu istraživanja potkopava klasično, univerzalističko poimanje teorijskog znanja i nudi, umjesto toga, radikalno drukčiju vrstu spoznaje, kojoj etnografova sposobnost neposredne percepcije predmeta istraživanja postaje neophodan preduvjet.
3
ZvonKo BenKovIćPDS etnologije i kulturne antropologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u [email protected]
Multipozicioniranost istraživača – etnografa u istraživanju svadbenih običaja u toliškome kraju
Rad govori o višestrukoj pozicioniranosti istraživača – etnografa u istraživanju svadbenih običaja u toliškome kraju. Iz nekoliko različitih perspektiva propituje se uloga osobnoga iskustva u razumijevanju i preduvjetima koji su me usmjeravali baš na istraživanje svadbenih običaja u rodnome kraju. Zbog dugogodišnjeg izbivanja iz rodnoga kraja stvorena je određena, prirodna distanca koja ujedno omogućuje analizu vlastite uloge istraživača – etnografa kao insajdera, ali ujedno i autsajdera u rodnome kraju. Istraživač – etnograf u jednom trenutku postaje istovremeno promatrač, sudionik, organizator, voditelj i istraživač svadbenih ceremonija i običaja. U radu će se ujedno govoriti i o poticajima, prednostima i eventualnim nedostacima koje pojedinac može imati kao znanstvenik i sudionik u samome procesu prikupljanja, razvrstavanja i analize same građe.
4
vlatKo ČaKŠIranPDS moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu Filozofski fakultet Sveučilišta u [email protected]
Tvornice i kulturna politika – primjer Željezare Sisak 1945. – 1990.
Kulturna politika tvornica jedan je segment istraživačkog rada vezanog uz doktorsku disertaciju “Kulturna politika grada Siska 1945. – 1990.”. Grad Sisak je kao industrijsko središte pokazivao određenu vrstu dihotomije u razvoju svoje kulturne politike. S jedne strane postojala je čvrsta činovnička jezgra smještena u okviru gradske uprave koja je postavljala temelje kulturnog razvoja grada i provodila odluke s vrha, a s druge strane postojale su velike tvornice poput Željezare i Rafinerije koje su provodile gotovo autonomnu kulturnu politiku u skladu s idejama približavanja kulture radnicima. S jedne strane bila je kulturna politika većim djelom okrenuta prema građanstvu, a s druge strane prema radnicima. Željezara je odmah nakon završetka rata krenula u provedbu svoje politike koju je karakterizirala prosvjetna i kulturna djelatnost. Prvenstveno je trebalo masu nepismenog i neobrazovanog stanovništva barem djelomično obrazovati i tako osposobiti za rad u tvornici. Postojala je ideja da su obrazovani radnici ujedno i produktivniji što je u počecima socijalističke obnove i izgradnje bilo od izuzetne važnosti. U 1960-im godinama bio je formiran i poseban odjel u sklopu tvornice koji je trebao voditi brigu o slobodnom vremenu i rekreaciji radnika među kojem je bila i kulturna djelatnost. Taj je odjel organizirao predstave, likovne izložbe, književne večeri, ali i ljetovanja, zimovanja, izlete i sportske aktivnosti. Početkom 1970-ih godina kulturna politika je dobila još snažniju dimenziju. Formirana je Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak koja je funkcionirala od 1971. do 1990. godine i okupljala niz eminentnih umjetnika iz čitave tadašnje države. Kao posljedica njezina djelovanja ostalo je više od 700 umjetnina i jedinstven park skulptura u okviru radničkog naselja. Godine 1972. donesena je odluka o formiranju Književne nagrade Željezare Sisak koja je djelovala od 1976. do 1990. godine. Iako je takvim odnosom prema pojedinim segmentima kulture Željezara prezentirana kao tvornica s visoko razvijenom sviješću prema kulturi, postavlja se pitanje koliko je takva kulturna politika uistinu djelovala na preobražaj radnika?
5
Ivana DružetIćPDS etnologije i kulturne antropologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u [email protected]
Francuska zabrana muslimanske burke i njeni odjeci u domaćim medijima
Francuskoj zabrani prekrivanja lica u javnosti iz 2011. godine, a kojom je muslimankama onemogućeno nošenje burke i nikaba na svim javnim mjestima, u radu se pristupa prvenstveno putem analize domaćeg medijskog izvještavanja o njenom stupanju na snagu. Teorijski informiran pristup, u kojem se iznose istaknutiji aspekti rasprave nastali na najširoj političkoj i akademskoj razini, platforma je za razmatranje koji se od tih aspekata (ne)pojavljuju u domaćim medijima i kako možemo interpretirati njihovo naglašavanje, izmicanje ili zanemarivanje, točnije, kakav to “hrvatski” predznak mogu zadobiti pri kulturnoj translaciji unutar naših granica. Pristup rada medijskom materijalu bazira se na kritičkoj analizi diskursa kao multidisciplinarno angažiranoj metodi tekstualne analize, s posebnim naglaskom na interpretativnoj, kontekstualnoj i konstruktivističkoj dimenziji razmatranja teksta kao uvjetovanog i uvjetujućeg u oblikovanju društvene i kulturne realnosti.Analiza polazi od geopolitičke i kulturne kontekstualizacije slučaja, a koja uključuje odnos prema “europejskosti” i Europskoj Uniji, fokusirajući se nadalje na konkretnu problematiku konceptualizacije sekularizma te percepciju privatnog i javnog u odnosu prema svetom i profanom, da bi završila s tematikom ženskih prava i fundamentalizma kao neodvojivim i medijski najpopularnijim temama vezanima uz ovaj slučaj. Dok ove dimenzije imaju bitnu autorefleksivnu ulogu, posredujući u propitivanju određenih normi i vrijednosti naglašenih u domaćem medijskom izvještavanju, a koje često možemo smatrati i odrazom stavova hrvatske javnosti, nije moguće izbjeći ni propitivanje konzistentnosti istih generalnih rasprava koje su polazištem analize.
6
lejla HaIrlaHovIćPDS etnologije i kulturne antropologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u [email protected]
Prikaz stavova o Srebrenici na osnovu autobiografskog i povijesnog sjećanja
Povijesni događaj, genocid u Srebrenici, stopljen je sa ličnim uspomenama i onih koji su mu svjedočili na licu mjesta i onih koji nisu. Veoma je teško artikulisati društveno sjećanje jer svaka priča ima svoju viziju svih događaja. Moji sugovornici su kreirali sjećanje u sadašnjosti odabirući elemente koji su u tom trenutku odgovarali njihovim potrebama. Daleko od pravog doma, izbjeglice žive poseban život u kojem se miješaju sjećanja, nostalgija i realnost. Postupak prisjećanja je najčešće podrazumijevao prizivanje u svijest, pa se može reći da se kod žrtava u izbjegličkom naselju selekcija sjećanja odnosi samo na životni period koji je obilježen tragedijom. Prisjećanje na period koji je prethodio genocidu je veoma šturo i, u nekim slučajevima, čak i nemoguće. S druge strane, povratnici u Srebrenicu, i sami žrtve genocida, nostalgično se prisjećaju svog “zlatnog” doba, ali isto tako izbjegavaju priču o julu 1995. godine. Poredeći autobiografska sjećanja žrtava koje žive na različitim lokalitetima, mogla bih reći da žrtve koje žive u Centru žive život žrtve 17 godina svjesno ili nesvjesno potiskujući sve ono što je genocidu prethodilo. Taj stav se razlikuje od stava žrtava koje su se vratile da žive u Srebrenici i koje se svakodnevno susreću sa Srebrenicom. Velika nostalgija koju su iskazali moji sugovornici u Srebrenici može ukazivati na to da su se, za razliku od njih, žrtve genocida koje žive u Centru, “odnarodile” od Srebrenice kao mjesta života. Društveno sjećanje Bošnjaka u vezi sa genocidom u Srebrenici je u jednom identično – priznanje da se genocid desio. To je posebno bitno za povijesno sjećanje koje, također, imaju moji sugovornici. Iako nisu bili direktni sudionici genocida, njihovo povijesno sjećanje je kreirano na osnovu usmenih predanja, zapisa i komemoracijskih događaja. Na osnovu mog teksta može se vidjeti da isto društveno sjećanje po ovom nazivniku (priznanje genocida), imaju ljudi koji se nikad nisu ni vidjeli ni čuli, dok se individualna sjećanja razlikuju od osobe do osobe.
7
Mirela HrovatinPDS etnologije i kulturne antropologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u [email protected]
Etičnost istraživanja zavjeta kao dijela pučke pobožnosti
Istraživanje pučke pobožnosti otvara niz metodoloških pitanja na koja etnologija/kulturna antropologija ali i humanističke znanosti općenito kojima ove grane pripadaju još uvijek traže odgovore. Te nedoumice odnose se i na istraživanje javno slabije dostupnih područja ljudske pobožnosti odnosno stavova osoba prema svetom pri čemu se ne može izbjeći zadiranje u privatnost. To je slučaj i s istraživanjem zavjeta, o kojima u većini slučajeva ljudi nevoljko govore, ponajviše zbog toga jer se dotiču teških životnih situacija, preispitivanja vlastitih stavova i pogleda na život i svijet kao i osjećaja nemoći pri rješavanju određenih problema. Dok jedni o tim iskustvima govore otvoreno, pišu o tome i žele da svi znaju o tome iz različitih razloga, drugi ih žele zadržati za sebe. Pronaći primjeren pristup istraživanju i prezentiranju rezultata istraživanja te teme predstavlja velik izazov, a neka pitanja i dalje ostaju otvorena svakom pojedinom istraživaču koji mora odlučiti kako će pristupiti istraživanju kojega u tom trenutku provodi.
8
MIrna jernej PulIćPDS etnologije i kulturne antropologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]
Teorijske i metodološke dileme u istraživanju multikulturnih i višejezičnih sredina
Suvremeni globalizacijski procesi i migracijska kretanja stanovništva za posljedicu imaju stvaranje etničke i jezične raznolikosti, odnosno nastanak multikulturnih i višejezičnih sredina. Takva heterogena okruženja otvaraju niz pitanja vezanih uz društvenu i jezičnu stvarnost te podjele u društvu. Društveni procesi i promjene kojima svjedočimo posljednjih desetljeća, osim što oblikuju jezične prakse i identitet govornika, dovode i do propitivanja određenih koncepata čije se tradicionalno poimanje počelo shvaćati neadekvatnim za istraživanje suvremenih kompleksnih društvenih fenomena. Problematičnima su na taj način postali pojmovi koji su centralni u brojnim istraživanjima, kao što su jezik (materinski, manjinski/većinski, standardni/nestandardni varijeteti), višejezičnost, identitet, etnicitet, manjinska/većinska zajednica, pa i sam koncept kulture. Ovaj rad bavi se suvremenim dilemama i prijeporima vezanim uz tradicionalna shvaćanja navedenih koncepata i potrebe njihova redefiniranja. Poticaj za takvo promišljanje proizašao je iz shvaćanja navedenih koncepata kao društvenopolitičkih konstrukata koji svoje značenje zadobivaju isključivo kroz interakciju i diskurs, dok su istovremeno ovisni o ideologijama i odnosima moći prevladavajućim u određenoj društvenoj sredini. Iz navedenih teorijskih prijepora proizlaze i problemi vezani uz metodologiju istraživanja multikulturnih i višejezičnih sredina. U radu će se stoga, između ostalog, na primjeru Istre i terenskoga rada provedenog u svrhu izrade doktorske disertacije, pokušati odgovoriti na pitanje stvaraju li suvremeni prijepori vezani uz poimanje određenih društvenih koncepata potrebu za promjenom metodoloških postupaka i analize rezultata istraživanja, te kolika je važnost etnografskoga pristupa u istraživanju navedenih fenomena.
9
leo KatunarIćPDS književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kultureFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]
Performans između političke akcije i virtualne realnosti, nova stanja
Uočavanje novih kvaliteta performativnog procesa prilikom odvijanja javnih političkih demonstracija generalno nazvanih “faceebok revolucijom”, omogućuje nam dokazivanje kako je virtualna stvarnost izašla iz faze eksperimentalnog i danas ušla u fazu imerzije sa društvenim tokovima. Primjer uličnog protestnog pokreta Occupy Wall Street u New Yorku 2011. i 2012. otkriva nam kako bez otpora koristimo kognitivno usvojen registar virtualne realnosti iz digitalnog okruženja kao operativni diskurs akcija u realnom, fizičkom okruženju. Prisutnost neke vrste memorijskog traga daje novi kontekst npr. prvomajskoj paradi u New Yorku, slično Marxovom pojašnjenju postojanja političkog traga na stvarima i pojavama, a koji je rezultat uporabnosti. Upravo to odbijanje za artikulacijom političkih ciljeva omogućuje nam praćenje kvalitete performativnog kao bitne nove odrednice u ponašanju društvene grupe i njezinom političkom djelovanju. Performativno je ovdje sačuvano i derivirano u virtualnoj stvarnosti, i tako obogaćeno vraća se u fizičko, spaja sa ritualnim grupe i uključuje u balansiranje između mitologizacije i revolucionarnog. Na drugom primjeru, politički direktnim demonstracijama “arapskog proljeća” na Bliskom istoku, uviđamo neke druge kvalitete virtualnog u fizičkom, poput korištenja memoriranih slika kao nadomjestka, a koji omogućuje konkretan, politički rezultat. Prve naznake da je ljudsko društvo usvojilo oblike ponašanja inspirirane digitalnom stvarnošću pronalazimo još u akcijama flash mob s početka stoljeća. Takve akcije inspiriraju se i umjetničkim happeninzima ili čak praksama situacionista, ali upotrebljavaju i nove komunikacijske tehnologije tako da bez njihove integracije u proces ne bi uopće bilo same akcije. Iako u masovnoj upotrebi imamo jedva petnaest godina stabilne digitalne komunikacijske tehnologije, očito je da se društveni procesi odvijaju s već unaprijed usvojenim mehanizmima, a koji proizlaze iz virtualnog okruženja kao legitimnog životnog konstrukta.
10
tanja KocKovIć ZaBorsKIPDS humanističkih znanostiSveučilište u [email protected]
Prehrana i identitet
Kada bismo pokušali definirati kulturni identitet tada bismo mogli ustvrditi da je prehrana jedna od osnova našega kulturnog identiteta, jer njome, na vrlo eksplicitan način, ukazujemo da (ne)pripadamo određenoj skupini ili kulturi. U tu svrhu danas je uvriježeno isticati pojedine namirnice ili nacionalna jela kao simbole određene regije ili države. U Istri se tako vrlo često ističu tartufi, pršut i istarska supa kao namirnice/jela koje karakteriziraju regiju. Glavno istraživačko pitanje koje želim postaviti jest: koje su okolnosti utjecale na vlasnike agroturizama prilikom oblikovanja menija u agroturizmu u ruralnom dijelu Istre od kraja devedesetih godina 20.st. do 2012.g.? Pod okolnostima smatram suvremena stremljenja turizma, a to je potreba za autentičnošću i regionalnom afirmacijom. Moje izlaganje bit će orijentirano na teorijske komparacije i metodološke probleme istraživanja prehrane i identiteta. Pri tome ću se osvrnuti na pojedine autore čiji radovi su neizostavni prilikom kulturnoantropološkog pristupa istraživanja prehrane. Tako Mary Douglas (1971) smatra da je hrana poput graničnih markera u izgradnji i kreiranju identiteta. Caroline Couningham (1999) promatrajući običaje i tradiciju vezanu uz hranu smatra da će svaka grupacija imati svoju posebnu vrstu hrane, pa će se pomoću tih simbola (prehrambenih namirnica ili načina pripreme istih) razlikovati ili sličiti drugoj društvenoj grupi. Barbara Kirshenblatt-Gimbeltt (1999) promišlja prehranu kao medij putem kojeg se predstavlja određena kultura prilikom proizvodnje, pripreme ili konzumacije hrane. Pitanje prehrane u hrvatskoj etnologiji postaje zanimljivo tek krajem 19. stoljeća kada se pod utjecajem Radićeve Osnove za sabiranje i poučavanje građe o narodnom životu počinju prikupljati podaci o pojedinim namirnicama, te načinu pripreme jela. Nedovoljno je etnoloških radova u Hrvatskoj koji su se bavili kulturološkim ili društvenim aspektima hrane, pa je ovo istraživanje svojevrsni doprinos istraživanju kulture prehrane u odnosu na nove oblike razvoja turizma – kulturni i ruralni.
11
tibor KoMarPDS etnologije i kulturne antropologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]
Komercijalizacija i/ili “balkanizacija”: problematika suvremenih praksi TV prijenosa sportskih događaja
U ovom izlaganju predstavit će se problematika komercijalizacije, ekskluziviteta i sve veće nedostupnosti TV prijenosa sportskih događaja građanstvu preko javnih televizija. U posljednje dvije godine svjedoci smo sve raširenije prakse gdje se TV prijenosi relevantnih sportskih događaja iz domene javnoga, nacionalnoga i široko dostupnog prebacuju u domenu ekskluzivnog i dostupnog samo onima koji su to spremni platiti. Tako će se na nekoliko primjera televizijskih kuća u regiji i njihovih politika analizirati recentne prakse poput one da se npr. u Hrvatskoj i Srbiji domaća nogometna liga više ne prenosi na nacionalnim televizijama već je prepuštena u ruke privatnih kabelskih ili internetskih televizija i njihovih sponzora (primjerice “MAXtv Prva liga” T-coma ili “Jelen Super Liga” Apatinske pivovare).U ovom kontekstu zanimljiva je i nedavna pojava “regionalnih” sportskih televizija koje pokrivaju pod istom kapom većinu država bivše Jugoslavije (Srbija, Hrvatska, Slovenija, BiH, Makedonija) te za sve navedene države emitiraju jednaki program s reklamama iz “regije” bez obzira kojem tržištu su inicijalno namijenjene. Također, zanimljivo je da se emitira i svojevrsna verzija TV kalendara koji podsjeća na bitne događaje ili ljude iz ovih zemalja.Reakcije na pokušaje komercijalizacije su različite – neki smatraju da sve sportske TV prijenose treba prepustiti slobodnom tržištu te da samo oni koji mogu platiti sadržaj mogu i gledati TV prijenose. S druge strane, javlja se svojevrsni internetski “pokret otpora” u vidu zainteresiranih volonterskih grupa ili pojedinaca koji žele da i takav “ekskluzivni” sadržaj bude dostupan široj javnosti te stvaraju web-portale koji uživo re-emitiraju prijenose s već spomenutih TV kuća. U izlaganju će detaljnije biti analizirano djelovanje jednog takvog portala sa sjedištem u Švicarskoj koji na 16 kanala, većinom besplatno, uživo re-emitira razne TV prijenose vezane uz “balkansko” područje s naglaskom na TV prijenose liga iz država bivše Jugoslavije koje domaće stanovništvo više nije u mogućnosti pratiti preko svojih javnih i nacionalnih televizija.
12
Sonja lebošPDS humanističkih znanostiSveučilište u Zadru [email protected]
Suvremena istraživanja u polju vizualne kulture: tema grada na filmu i filma u gradu
Odnos grada i filma etablirana je akademska disciplina u anglo-govornom području. U ovom izlaganju bit će pripremljen kratak osvrt na disciplinu kao takvu, njen značaj i moguće razloge njene zatvorenosti u okviru kulture određene engleskim jezikom. Problematizacija discipline unutar pojma prevođenja kultura otvara put ka analizi primjenjivosti ove discipline unutar šire domene kulturnih, urbanih i vizualnih antropologije. Autorica otvara temu kroz dvostruku ontologiju odnosa grada i filma: s jedne strane govorimo o reprezentaciji urbaniteta unutar filmskog medija, a s druge strane o djelovanju filmske kulture na urbani fizički prostor grada – kroz prostore za proizvodnju i distribuciju i kroz prostore za prikazivanje. Dijakronijsko-sinkronijski ključ ove analize ima za cilj pokazati povijesnost fenomena u njegovoj (ne)prisutnosti u gradskom prostoru današnjice, te značaj analize medija u odnosu na njegova brojna grananja koja se primjenjuju i u suvremenoj etnografiji. Autorica će svoje izlaganje ilustrirati primjerima analize slučaja grada Zagreba, u suodnosu s gradovima poput Londona, Berlina i Rima. U potrazi za relevantnim doprinosima disciplini iz perspektive “domaće” kulture, također se pokazuje bitnim pitanje interdisciplinarnog pristupa, odnosno razvoja metodološkog pristupa uopće unutar discipline u nastajanju. Time će izlaganje biti podijeljeno na dva osnovna djela: odnos grada i filma kao etablirana disciplina u anglo-kulturi i razlozi postojanja discipline, te razlozi i metodologija etabliranja discipline na “domaćem” terenu i otvaranje novih diskurzivnih mogućnosti.
13
sanja lonČarPDS etnologije i kulturne antropologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]
Arhitekt Aleksandar Freudenreich – prilog novom čitanju istraživanja narodnog graditeljstva u Hrvatskoj
Arhitekt Aleksandar Freudenreich (1892.-1974.) jedan je od najpoznatijih istraživača narodnog graditeljstva u Hrvatskoj čiji su rad obilježile nerijetke suradnje s hrvatskim i inozemnim etnolozima i arhitektima, korištenje etnološke literature, sudjelovanje u radu stručnih etnoloških udruženja, izlaganje na etnološkim skupovima i dr. Unatoč značajnom angažmanu na istraživanju etnoloških tema njegov rad još uvijek nije detaljno proučen sa stajališta etnološke struke niti valoriziran u odnosu na druge istraživače narodnog graditeljstva u Hrvatskoj. Djela Aleksandra Freudenreicha Narod gradi na ogoljenom krasu ... (1962.) i Kako narod gradi na području Hrvatske ... (1972.) još su uvijek najopsežniji i najpoznatiji pregledi koji se koriste u obrazovanju, stručnom i znanstvenom radu. I danas predstavljaju neizostavne referentne točke u projektima obnove, u promišljanjima i razvoju suvremenih smjerova u odnosu prema graditeljskom nasljeđu te korištenju prirodnih materijala u gradnji. Na temelju istraživanja arhivske građe iz ostavštine Aleksandra Freudenreicha pohranjene u Ministarstvu kulture autorica izlaže dosada manje poznate podatke o pripremi spomenutih izdanja te razmišljanja i dileme vezane za korištenje arhivske građe u etnološkim istraživanjima.
14
MarKo lovrIćPDS moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu Filozofski fakultet Sveučilišta u [email protected]
Strip kao povijesni izvor: korištenje stripovske građe u historijskim istraživanjima i analizama
Umjetnička djela oduvijek imaju središnje mjesto u istraživanjima povjesničara. Književnost, arhitektura, slikarstvo, skulptura, glazba, karikatura, fotografija, te ostale vrste umjetnosti i medija, svaki na svoj specifičan način progovaraju o vremenu i prostoru u kojem su nastali. Otkrivaju nam važne detalje o svakodnevnici, mentalitetima, procesima i važnijim događajima. Dvadeseto stoljeće je, u pravom smislu riječi, stoljeće medija. Nijedno drugo stoljeće nije bilo obilježeno takvim bogatstvom novih oblika umjetničkog izražavanja i prijenosa informacija. Film, televizija, radio i interaktivna zabava samo su neki od novih masovnih audio-vizualnih medija koji su se rapidno javljali u relativno kratko vremenskom razdoblju. Konkretno, ovaj će se rad pozabaviti stripom, formom koju nazivaju devetom ili sekvencijalnom umjetnošću. Autor će uz pomoć konkretnih primjera nastojati odgovoriti na pitanje o tome kakav potencijal strip posjeduje kao dokument i izvorna građa. Ispravnom kontekstualizacijom stripovska djela mogu baciti novo svjetlo na specifičnu kulturnu, društvenu, političku i psihološku problematiku. Primjeri će biti šaroliki; sadržajno, vremenski i prostorno. Pokrivat će nekoliko razdoblja, procesa i događaja: poput Velike ekonomske krize u SAD-u, europskog kolonijalizma, Holokausta, ekonomskog i društvenog stanja u Japanu nakon Drugog svjetskog rata, te ratova nakon raspada Jugoslavije.
15
MarIja MesarIćPDS etnologije i kulturne antropologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u [email protected]
O predstavljanju lokalne kulturne baštine iz pozicije kustosa etnologa
U sklopu teme ovogodišnjeg skupa razmotrit će se kompleksnost pozicije kustosa etnologa u primjeni metoda muzeologije, etnologije i kulturne antropologije na primjeru zaštite i očuvanja, istraživanja i prezentacije muzejske zbirke (tradicijskih) obrta u lokalnoj zajednici koja je baštinik, kazivač, korisnik, kritičar i zainteresirani dio publike kojoj predstavljamo vlastitu baštinu. Tema rada je multiplikacija ili višestruka pozicija i različiti identitet identifikacije u poziciji kustosa (muzealca) i etnologa i kulturnog antropologa. Iz razmatranja višestruke pozicije, proizlazi i pitanje uloge kustosa etnologa u procesu zaštite, očuvanja i prezentacije etnografskih predmeta koji su dio lokalne kulture i baštine. Tu se nameće kao problem i prezentacija kulturne baštine jer pozicija kustosa je uglavnom vezana uz sakupljanje, zaštitu, očuvanje, dokumentiranje i predstavljanje vlastite lokane povijesti i tradicije, dok etnolog iz svoje pozicije lokalnu kulturu i baštinu promatra kao proces koji se mijenja, koji istražuje, pokušava razumjeti i predstaviti drugima. U tom procesu predmet istraživanja je vlastita lokalna zajednica, kultura i baština, insajderstvo, stalna prisutnost na terenu, a tu se možda otvara i nova, treća dimenzija, profesionalnog insajderstva, o kojoj će također biti riječi.
16
taMara nIKolIć ĐerIćPDS etnologije i kulturne antropologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected], [email protected]
Mjesto radnica unutar šire industrijsko-antropološke slike: teorijski okvir doktorske disertacije “Žene i industrija: privatno i javno rovinjskih radnica”
Polazeći od općih mjesta industrijske i šire, ekonomske antropologije, cilj rada je ukazati na mjesto koje zauzimaju žene unutar istraživanja spomenutog polja. Obzirom da se (industrijski) rad tradicionalno smatra(o) muškom odnosno javnom domenom djelovanja, dok su žene istraživane u kontekstu vlastitog domaćinstva, takvim teorijskim okvirom te pomoću metodološkog instrumentarija etnološke znanosti, cilj je pokazati kako postoji niz elemenata (u ovom slučaju ekonomskih) koji potencijalno mogu dovesti do dubokih promjena u tradicionalno, rodno definiranim društvenim ulogama. Činjenica da su žene krajem 19. i početkom 20. stoljeća u rovinjskim industrijskim pogonima činile većinu radne snage predstavlja odličan temelj za propitivanje nastalih rodnih odnosa u privatnoj i javnoj sferi života, te stratifikacije društva na temelju etničkih i ekonomskih razlika. Rad se bazira na primjerima duhanske industrije i industriji prerade ribe obzirom da je u spomenutim pogonima bila zaposlena većina ženske radne snage. Tako će se kroz rad kontinuirano sučeljavati ženski aspekti vezani uz spomenute industrijske pogone kako bi uvidjeli sličnosti i razlike uvjetovane spomenutim industrijama. Rad obuhvaća period od kraja 19. stoljeća, konkretno 1872. godinu kao godinu osnivanja Tvornice duhana Rovinj i boom zapošljavanja ženske radne snage sve do prvih godina iza Drugog svjetskog rata (1950.) kako bi se, između ostalog, ukazalo na promjene koji su različiti politički sistemi nosili na razini organizacijske kulture tvornica ali i individualne sudbine radnica.
17
MarIja ott FranolIćPDS književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kultureFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]
Čitati tekst, govoriti o životu
Tema mog istraživanja je proučavanje ženskih autobiografskih tekstova, iz kojih želim proučavati ženske živote, doprinijeti istraživanjima ženske povijesti i svakodnevnog života u Hrvatskoj, kako bih usporedila ženske živote u prošlosti sa životima žena danas. Osnovna dilema koja se javlja kod tog proučavanja jest: kako govoriti o životu, kad pred sobom imamo samo tekst? Koliko stvarnog života zaista ostaje u tekstu? Poststrukturalisti tvrde da je tekst samostalna tvorevina, sustav znakova nepovezan s realnošću, psiholozi da je sjećanje fragmentarno i nepouzdano, a komparatisti književnosti autobiografske tekstove obično proučavaju kao književnost, fikcionalnu tvorevinu. Unatoč tome u ženskim se autobiografskim tekstovima iz raznih razdoblja ponavljaju stvarni problemi i dileme, sitni svakodnevni detalji, koji potvrđuju povezanost teksta sa životom. Osobito je to važno pri proučavanju života žena iz prošlosti, često posve izostavljenih ili vrlo malo prisutnih u službenim dokumentima. Ostaju nam stoga njihovi privatni dokumenti, pisma, dnevnici, autobiografije, koji svjedoče o stvarnim životima žena u raznim razdobljima, njihovim realnim problemima. Ukoliko iz niza teorijskih razloga odbacimo mogućnost proučavanja prošlih života iz tekstova – osobito privatnih tekstova autora/ica, niječemo mogućnost učenja iz prošlosti i razumijevanja prošlih načina života, te je legitimno postaviti pitanje svrhe teorije, ako nije u mogućnosti barem djelomice rasvijetliti dileme stvarnoga života.
18
MarIn PerKovIćPDS sociologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]
Sociološki aspekti zaštićenih područja prirode na primjeru Nacionalnog parka Mljet
Nacionalno vrijedna i zaštićena područja prirode sa zatečenim stanovništvom, naseljima, primjerenim sadržajima i oblicima života, spomenicima kulture u trenutku donošenja odluke o zaštiti putem zakona koji donosi Sabor Republike Hrvatske, dolaze pod posebni režim zaštite koji regulira Zakon o zaštiti prirode, a u novije vrijeme Zakon o zaštiti okoliša koji je podredio prirodu te je sveo na jedan od nekoliko područja postojanja okoliša. Kolokvijalno govoreći, pod “zaštitom” mislimo na sve vrste, oblike i sadržaje zaštite koje u navedenom području treba provoditi prema svemu što u njemu postoji. No, “zaštita” je istovremeno skupni izraz za poslove: zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja, korištenja (ZOOPK) koji se zavisno od razloga osnivanja zaštićenog područja prirode mogu nadopunjavati poslovima i zadacima poboljšanja i unapređivanja postojećeg stanja. S obzirom na stogodišnju praksu postojanja i djelovanja zaštićenih područja prirode te potrebu da budu dostupni javnosti u skladu sa svojom definicijom, potrebno je istaknuti postojanje više modela zaštite prirode pa u skladu s tim više modela upravljanja koji se provode putem turizma. Društveni imperativ “napretka, razvoja, progresa, kretanja, promjena...” iskazan od prosvjetiteljstva do postmoderne, uvjetovao je svojim popratnim štetnim pojavama tzv. “poboljšanja životnih uvjeta” mnogobrojnim vrstama prometa, sadržajima energenata, oblicima tehničkih pomagala koje danas prepoznajemo kao ekološku krizu.Položaj stanovništva koje živi u zaštićenom području prirode koje želi živjeti moderno, gradski, kao i turisti koji traže turističke standarde, u oštrom su sukobu sa idejom i praksom zaštite i njene definicije. Da li je zaštita prirode utopija ako osnivač zaštićenog područja nije većinski vlasnik zemljišta i objekata te kako zaštititi područje od promjena uvjetovanih unutarnjim i vanjskim zagađenjima, štetama?
19
ana PetrIćPDS sociologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u [email protected]
Pregled dosadašnjih istraživanja cyber dijaspore kao transnacionalne zajednice
Fokus izlaganja je na istraživanju cyber dijaspore u sklopu transnacionalnih studija. Važnost informacijsko-komunikacijskih tehnologija i njihov utjecaj na promjene u poimanju mjesta, socijalnih odnosa i identiteta je do sada teorijski i empirijski razmatran i u sociologiji i u antropologiji. Teorijsku osnovu izlaganja čine koncepti transnacionalnog socijalnog prostora (Faist, 2000), paralelnih socijalnih formacija (Vertovec, 2001) te mikro-makro shema za istraživanje transnacionalnih socijalnih prostora ( Pries, 2008). Problem koji će se istaknuti u izlaganju treba promatrati iz šire perspektive kritike metodološkog nacionalizma te već formulirane teze o potrebi redefinicije osnovnih koncepata poput nacije-države, etničkog identiteta te njihovom metodološkom tretiranju (Kuti, Božić, 2011). U tom okviru promatramo cyber dijasporu kao primjer transnacionalne zajednice i jedinicu analize. Cyber dijaspore definiramo kao virtualne zajednice imigranata ili potomaka imigranata koje se povezuju i sudjeluju u virtualnim mrežama kontakata putem informatičke tehnologije, neovisno o ciljevima povezivanja članova zajednice (Laguerre, 2010). U izlaganju će se iznijeti sažeti pregled dosadašnjih istraživanja cyber dijaspora te ključne literature. Pregled će obuhvatiti određene metodološke karakteristike provedenih istraživanja, prvenstveno u pogledu pristupa analiziranju materijala. Bit će navedene i ključne teme dosadašnjih istraživanja poput identiteta i funkcija cyber dijaspora, a razmotrit će se i neki od predloženih modela istraživanja cyber dijaspora (Brinkerhoff, 2009). Prikaz navedene problematike može doprinijeti temi konferencije jer se bavi metodološkim aspektima primijenjenim pri istraživanju identiteta u virtualnom prostoru. U tom okviru spomenut će se određene zanimljivosti i problemi s kojima smo se suočili tijekom istraživanja hrvatske cyber-dijaspore. Cilj izlaganja je povezati navedenu teorijsku bazu, metodološku praksu i istraživačke uvide i probleme unutar jednog užeg segmenta transnacionalnih studija.
20
FIlIP ŠIMetIn ŠegvIćPDS moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]
Nova historija i kulturna povijest druge polovice 20. stoljeća: primjer “otkrića” fin de siècle Beča u američkoj historiografiji
U drugoj polovici 20. stoljeća, a napose od 1960-ih i 1970-ih godina, u historiografiji se postupno uočavaju trendovi obilježeni novim pristupima istraživanja, drugačijim naglascima i usmjerenjima, a posebice metodološkim inovacijama. Izvorišta je moguće pronaći u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj i Italiji, gdje se povjesničari sve češće okreću “novim” temama, među kojima i povijesti kulture. Pritom se ne radi samo o redefiniranju pojma i opsega kulturne povijesti kakvu su shvaćali Burckhardt ili Huizinga početkom 20. stoljeća, već i o redefiniranju povjesničareve uloge u proučavanju kulture. Važnu ulogu imaju pritom i američki povjesničari koji upravo tijekom 1960-ih godina rade odmak od do tada već etablirane tradicionalne historiografije Habsburške Monarhije i “događajne” povijesti, otvarajući nove teme upravo s područja intelektualne i kulturne povijesti Beča s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
21
KarMen turČInovPDS humanističkih znanostiSveučilište u Zadru [email protected]
Doživljavanja, ponašanja i djelovanja žena u svakodnevici patrijarhalnog sustava otočne zajednice
U svom izlaganju fokusirat ću se na normiranost ženskih uloga s jedne strane, te nekonformiranost ženskog ponašanja s druge strane na otoku Murteru i u Kornatima. U toj analizi oslanjam se na teorijske misli Ruth Benedict, Lile Abu-Lughod, Susan Harding i Sherry Ortner. Lokalna kultura normira rodnu ulogu žene kroz prihvaćene vrijednosti djevičanstva, ženske vjernosti, poslušnosti, blagosti, pasivnosti u odnosu na muško djelovanje, istomišljenosti s bračnim partnerom... Međutim, kulture ne konformiraju pojedince na isti način. Žene s jakom osobnošću ne mogu prihvatiti određene norme pa ili postaju “problematične” individualke za svoju sredinu, ili iznalaze neke načine da pomire sebe i norme svoje zajednice. Šutnja, lukavstvo, izbjegavanje otvorenog sukoba radi mira, ostvarivanje svojih želja preko djece i supruga, neposustajanje u tihom i upornom uvjeravanju drugih o svojim mogućnostima, priče... sve su to načini za provođenje svoje volje, a da se ne poremeti patrijarhalni poredak i kršćanski moral. Svoje emocije i doživljaj svijeta izražavale su otočanke kroz ženske pjesme i ženske teme razgovora, koristeći žensku verbalnu mrežu kao oslonac i odušak. Međutim, treba naglasiti da je ta verbalna mreža ambivalentna: nije samo oslonac pojedinkama, nego isto tako i moćno sredstvo akulturacije, prisile normiranja ponašanja žena u zajednici (npr. kroz trač ili izbjegavanje). Stoga je svakodnevna verbalna komunikacija složena: mogla je biti transparentna, ili slojevita, ili pak komunikacija s manipulativnom porukom.
22
Sandra UreMPDS etnologije i kulturne antropologijeFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected]
Problematiziranje sintagme “etnografski film” na primjeru filmova Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar”
Krajem 19. stoljeća film se počinje koristiti u znanstvene svrhe kao sredstvo registracije podataka u etnološkim i antropološkim istraživanjima brojnih ekspedicija u egzotičnim i neistraženim područjima kolonijalnih carstava. Nastali filmski zapisi osobito su zanimljivi znanstvenicima, ali i širem gledateljstvu prvih kinematografa. Upravo je zanimanje široke publike utjecalo na povećanje opsega filmske djelatnosti što je rezultiralo snimanjem znanstveno-popularnih ili kulturnih filmova. Među navedene filmske žanrove ubrajamo i one zdravstveno obrazovnog karaktera koji su se pojavili početkom 20. stoljeća u produkciji Škole narodnog zdravlja kao odgovor na tadašnju globalnu zdravstvenu situaciju. U ovom izlaganju naglasak ću staviti na problem definiranja etnografskog filma koji postoji od samih početaka konstituiranja vizualne antropologije, a povezan je s izmjenama prevlasti pojedinih znanstvenih paradigmi. Analizirani su oni filmovi Škole narodnog zdravlja koji su imali značajnu ulogu u razvoju etnografskog filma u Hrvatskoj, ali i razvoju filma općenito. Radi se o filmovima koji se pretežito određuju kao pripadnici etnografskog žanra, a kao takvi još uvijek nisu valorizirani iz pozicije vizualne antropologije. Istraživanje se temelji na analizi jednog dijela filmskog opusa Škole narodnog zdravlja, prema unaprijed utvrđenim kriterijima odabira, dovodeći u vezu rezultate analize s teorijskim zasadima teoretičara vizualne antropologije i antropologije vizualne komunikacije. Cilj rada je rasvijetliti ulogu i korištenje spomenutih filmova u zajednici stavljajući naglasak na primarnu funkciju istih, kao i na put koji je doveo do njihova pretvaranja u etnografske filmove, ukazujući tako na mnogostrukost upisanih značenja i njihovu višedimenzionalnost.
23
MarIja žIvKovIćPDS humanističkih znanostiSveučilište u Zadru [email protected]
Kulturnoantropološki pristup istraživanju osobnih i društvenih koncepata samoće – primjer samaca
U izlaganju ću predstaviti dio dosadašnjeg istraživanja koje se odnosi na osobno i kulturno oblikovanje iskustva samaca. Samce, kao društveno-kulturni fenomen, promatram u povijesnoj perspektivi razmatrajući njihov ekonomski, demografski, rodni i pravni aspekt. Stoga ću u izlaganju otvoriti neka pitanja: na koji se način samce definira u znanstvenoj literaturi, kako je tekla povijesna izgradnja identiteta neženja, na koji način ekonomski aspekt utječe na stvaranje te prijeporne društvene skupine i dr. Također, u fokusu mog istraživanja su načini na koje se sve navedeno održava u individualnom iskustvu.Predstavit ću i metodološke probleme s kojima se susrećem u radu. Budući da se bavim istraživanjem tuđih iskustava i emocija, svjesna sam metodoloških, ali i etičkih, ograničenja istraživanja.
bilješKe
