Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Obrazovni program: Biljne znanosti

Ante Jakić

Gospodarska vrijednost višnje maraske (Prunus cerasus var. marasca) u hrvatskom voćarstvu

ZAVRŠNI RAD

Mentor: Doc. dr. sc. Zoran Šindrak

Zagreb, 2011.

Ovaj završni rad je ocijenjen i obranjen dana ....................................... s ocjenom ............................... pred povjerenstvom u sastavu: 1. Mentor: Doc. dr. sc. Zoran Šindrak ........................................................................... 2. Član povjerenstva: Prof. dr. sc. ðani Benčić ............................................................. 3. Član povjerenstva: Jelena Gadže dipl. ing. ................................................................

SAŽETAK Maraska (Prunus cerasus var. marasca) je stara hrvatska autohtona sorta višnje, najviše rasprostranjena u Dalmaciji. Maraska ima snažnu aromu, odličnu kakvoću plodova, osobite vrijednosti u likerskoj industriji. Uzgoj maraske je ograničen na dio područja sjeverne i srednje Dalmacije. To se područje prostire od Zadra do Makarske, zahvaća otočni dio i sjeverni dio Benkovca, Drniša, Sinja i Imotskog. U Dalmaciji se proizvodi višnja maraska, koja odlikuje posebnom kakvoćom. Sve do 1971. godine u Dalmaciji se proizvodilo više od 12 000 tona, a danas je proizvodnja niža od 3 000 tona. Iz pada proizvodnje, uz ostale čimbenike, jasno je vidljiv odnos prerañivača i trgovaca prema proizvoñačima. Razdoblje od 1955. do 1974. obilježavamo kao razdoblje velikog interesa za višnju marasku. Broj stabala je povećan s 530 000 na 1 000 000, a proizvodnja od 3 000 do 9 000 tona. Rekordna godina je bila 1971. kada je proizvedeno 12 150 tona. Uzrok stagnacije i opadanja proizvodnje nakon tih godina su niske otkupne cijene, velik i skup udio ljudskog rada u berbi i neadekvatna visina proizvodnje. Prije Domovinskog rata u Hrvatskoj je prosječna proizvodnja maraske iznosila 4 000 do 6 000 tona, a preko 90 % proizvodnje se izvozilo u mnoge europske zemlje. Domovinski rat nanio je mnoge daljnje štete u proizvodnji maraske. Plod maraske se koristi kao sirovina u prehrambenoj industriji, zatim za proizvodnju više vrsta likera, žestokih pića, desertnih vina, bezalkoholnih vitaminskih sirupa i koncentriranih voćnih sokova. Takoñer je raširena proizvodnja poluproizvoda od maraske i to destilata te alkoholnih i koncentriranih sokova. Maraska se koristi i za proizvodnju konzerviranog ploda u likeru, za pripremanje kompota, pekmeza i za proizvodnju prirodne boje. Maraska je hrvatska stara autohtona sorta višnje, rasprostranjena u Dalmaciji, od Zadra do Makarske, uključujući i otoke Hvar i Brač. Ona je 3. po važnosti poljoprivredna kultura u Dalmaciji, odmah iza vinove loze i masline, i zajedno s njima čini brend ovog područja. Ključne riječi: višnja maraska, autohtona sorta, Dalmacija, proizvodnja, proizvodi

Economic value of marasca cherry (Prunus cerasus var.

marasca) in Croat ian fruit product ion

ABSTRACT Marasca (Prunus cerasus var. marasca) is an old Croatian autochthonous varieties of cherry, the most common in Dalmatia. Marasca has a strong aroma, excellent fruit quality, exceptional value in liquor industry. Growing marasca is limited to areas of northern and central Dalmatia. This area stretches from Zadar to Makarska, affecting insular part and northern part of Benkovac, Drnis, Sinj and Imotski. In Dalmatia, was produced more than 12 000 tons, and today production is lower than 3,000 tons. From the fall in production, along with others factors, it is clear the relationship processors and retailers to manufacturers. The period since 1955. until 1974. mark as a period of great interest of cherry marasca. Number of trees has increased from 530 000 to 1 million, and the production of 3 000 to 9 000. The record year was 1971. when it produced 12 150 tonnes. The cause of stagnation and decline in production after year of low purchase price, the share of large and expensive human labor in the harvest and inadequate height of production. Before the in Croatia, the average production is exported to many European countries. Patriotic war caused many damages in the further production of marasca. The fruit of marasca used as a raw material in the food industry, then to produce more types of liquor, spirits, dessert wines, soft vitamin syrup and concentrated fruit juices. It is also widespread production of semi marasca and distillates and alcoholic and concentrated juices. Marasca be used for production of canned fruits in liquor, to prepare compote, jam, and produced natural color. Marasca is Croatian old indigenous varieties of cherry, common in Dalmatia, from Zadar to Makarska. Including the islands of Hvar i Brac. It is the 3. most important food crop in Dalmatia, immediately behind the vines and olive trees, and along with them makes the brand in this area. Key words: marasca cherry, autochtonous varieties, Dalmatia, production, products

SADRŽAJ: 1. UVOD .................................................................................................................. str. 1 2. GOSPODARSKO ZNAČENJE VIŠNJE MARASKE ........................................ str. 2 3. BOTANIČKA I POMOLOŠKA OBILJEŽJA MARASKE ................................ str. 3 3.1. Botaničke karakteristike višnje maraske .......................................................... str. 4 3.2. Fenološki stadiji razvoja višnje maraske .......................................................... str. 5 3.3. Biologija cvjetanja i zametanje plodova ........................................................... str. 6 3.4. Autosterilitet višnje maraske ............................................................................ str. 7 4. EKOLOŠKI UVJETI ZA UZGOJ MARASKE .................................................. str. 8 4.1. Tlo .................................................................................................................... str. 8 4.2. Klima ................................................................................................................ str. 9 4.2.1. Svjetlost ......................................................................................................... str. 9 4.2.2. Temperatura ................................................................................................ str. 10 4.2.3. Voda ............................................................................................................ str. 10 4.2.4. Vjetar ........................................................................................................... str. 11 4.3. Reljef .............................................................................................................. str. 12 4.4. Biotski i ekološki uvjeti .................................................................................. str. 12 5. KLONOVI MARASKE .................................................................................... str. 12 6. PODLOGE ZA MARASKU ............................................................................. str. 14

7. UZGOJNI OBLICI MARASKE ....................................................................... str. 15 8. PODIZANJE NASADA MARASKE ............................................................... str. 16 8.1. Sadnja ............................................................................................................. str. 17 8.2. Ishrana i gnojidba ........................................................................................... str. 19 8.3. Rezidba ........................................................................................................... str. 21 8.4. Bolesti i štetnici .............................................................................................. str. 21 8.5. Berba ............................................................................................................... str. 23 8.6. Pakiranje i transport ........................................................................................ str. 24 8.7. Rodnost višnje maraske .................................................................................. str. 25 9. PROIZVODI OD VIŠNJE MARASKE ............................................................ str. 26 10. ZAKLJUČAK .................................................................................................. str. 30 11. LITERATURA ................................................................................................ str. 31

Jakić Ante (2011.) Završni rad

1

1. UVOD Maraska (Prunus cersaus var. marasca) je stara autohtona sorta višnje, najviše rasprostranjena u Dalmaciji. Prvi poznati spomen višnje maraske na tlu Hrvatske datira iz 14.stoljeća i to iz Zadra.To jasno pokazuje na izvornost, odnosno višestoljetno podrijetlo te kulture na zadarskom području. Smatra se da je pradomovina višnje maraske Srednja Azija (Kaspijsko jezero i Anatolija), gdje raste kao divlja vrsta (Medin, 1997.). Maraska, prema botaničkoj sistematici, pripada redu Rosales, porodici Rosaceae i potporodici Prunoideae, a takoñer može ući u rod Prunus kao vrsta Prunus cerasus L. var. (Host) Vis. i rod Cerasus, kao vrsta Cerasus vulgaris Mill. var. marasca (Host) Savulescu (Tinjastić, 1971.). Prema pomološkoj klasifikaciji (Truchess) marasku možemo ubrojiti u višnje malog lista, obojenog soka i mekanog mesa. Uzgoj maraske ograničen je na dio sjeverne i srednje Dalmacije. Prostire se od Zadra do Makarske te zahvaća otočni dio i sjeverni dio Benkovca, Drniša, Sinja i Imotskog. Prije Domovinskog rata po broju stabala i proizvodnji dominirala je općina Šibenik, a zatim općina Benkovac, Omiš, Makarska, Brač, Zadar, Imotski i Split.. Manja zastupljenost bila je u općinama Drniš, Sinj, Biograd i Knin, a neznatna u ostalim dijelovima njezina uzgojnog područja. Uz vinovu lozu, maslinu i bajam, maraska je bila najraširenija kultura Dalmacije, a po gospodarskom značenju nalazila se odmah iza vinove loze i masline. Ekološki činitelji (tlo i klima) omogućavaju maraski postizanje visoke kvalitete ploda, osobito specifične arome, veoma cijenjene u prehrambenoj, a posebno u likerskoj industriji. Najvažniji proizvodi višnje maraske su likeri i rakije, o kojima će biti riječi u daljnjem tekstu.

Jakić Ante (2011.) Završni rad

2

2. GOSPODARSKO ZNAČENJE VIŠNJE MARASKE U razdoblju velikog gospodarskog interesa za višnju marasku, tj. u razdoblju od 1955. do 1974., broj stabala je povećan od 530 000 (1956.) na 1 000 000 (1974.) proizvodnja od 3000 tona (1956.) na gotovo 9 000 tona (1974.) (www.wikipedia.hr). Rekordna godina bila je 1971. kada je proizvedeno 12 150 tona (Medin, 1997.). Uzrok stagnacije i opadanja proizvodnje nakon tih godina su niske otkupne cijene, velik i skup udio ljudskog rada u berbi i neadekvatna visina proizvodnje. Nedovoljna proizvodnja, pak posljedica je izostanka selekcijskog rada, vremenskih nepogoda u pojedinim godinama i slabe primjene agrotehničkih mjera u nasadima , osobito zaštita od bolesti i štetnika. Prije Domovinskog rata u Hrvatskoj je prosječna proizvodnja maraske iznosila 4000 do 6 000 tona, a preko 90% proizvodnje izvozilo se u mnoge europske zemlje. Domovinski rat nanio je goleme štete proizvodnji maraske, veliki broj stabala i nasada maraske je propao, a osobito u sjevernoj Dalmaciji, izostale su u velikom obujmu i agrotehničke mjere i onemogućena je berba i plasman na tržište. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske za 1996. godinu, na području Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije, ukupan broj stabala maraske iznosio je 449 339, broj rodnih stabala 403 834, a ukupna proizvodnja je bila 2 350 tona maraske (Medin, 1997.). Za razliku od drugih voćnih vrsta, kod kojih se koristi samo plod, kod maraske se koristi plod, koštica, grančica, odnosno list, za proizvodnju različitih likera, žestokih pića, desertnih vina, koncentratnih i voćnih sokova te vitaminskih sirupa. U novije vrijeme sve je više u upotrebi u svježem stanju kao ukusno, aromatično, slatko, kiselkasto voće. Dakle, maraska ima široku lepezu proizvoda te se koristi u likerskoj, prehrambenoj, farmaceutskoj, konditorskoj, a u skoro vrijeme i u kozmetičkoj industriji. Plodovi višnje maraske su značajna namirnica za pravilnu, normalnu i dijetalnu ljudsku prehranu. Oni u svježem ili prerañenom stanju služe kao hrana, kao preventiva u zaštiti ljudskog organizma i kao lijek. Ta se njihova uloga zasniva na mnogobrojnim i raznovrsnim sastojcima plodova, organskih i anorganskih elemenata i spojeva. Osobito je potrebno istaknuti sadržaj ugljičnih hidrata, bjelančevina, elemenata kao što su kalij, fosfor i željezo, aromatskih tvari i vitamina. Plodovi maraske predstavljaju zdravu, aromatičnu i ukusnu te ljekovitu hranu. Prema podacima Statističkog ljetopisa Republike Hrvatske (Zagreb, 2010.) u Hrvatskoj je 2005. godine bilo zasañeno 1 252 hektara višnje maraske, a ukupna proizvodnja iznosila je 1 586 tona, dok je prirod iznosio 1,3 tone po hektaru. 2006. površina pod maraskom iznosila je 1 447 hektara, a proizvodnja 2 171 tona, prirod je bio 1,5 tona po hektaru. 2007. površina 1 627 hektara, prizvodnja 3 207 tona, prirod 2,0 tone po hektaru. 2008. površina 2430 hektara, prizvodnja 3 791 tona, prirod 1,6 tona po hektaru. 2009. površina 2 655 hektara, proizvodnja 3 127 tona, prirod 1,2 tone po hektaru.

Jakić Ante (2011.) Završni rad

3

Tablica 1. Površine, proizvodnja i prirod višnje maraske u Hrvatskoj od 2005.-2009. godine Godina

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

Površina (ha)

1252

1447

1627

2430

2655

Proizvodnja (t)

1586

2171

3207

3791

3127

Prirod (t/ha)

1,3

1,5

2,0

1,6

1,2

(Izvor: Statistički ljetopis Republike Hrvatske, Zagreb, 2010.) Iz ovih podataka se vidi da je 2007. godina, godina najvećeg priroda maraske, što znači i najbolja godina za marasku od završetka Domovinskog rata. Jedan od najvećih problema u proizvodnji višnje maraske u novije vrijeme, točnije od 2006. godine do danas je otkupna cijena, koja je u stalnom padu i proizvoñačima je proizvodnja sve manje isplativa te time počinju problemi. Tako je 2006. godine cijena kilograma ploda maraske u otkupu bila 5,5 kuna po kilogramu, 2007. godine bila je 4,80 kuna po kilogramu, što je učinilo veliko nezadovoljstvo proizvoñača, 2008. godine je otkupna cijena bila 5 kuna po kilogramu. Svi ti podaci nam govore da je proizvodnja višnje maraske došla u opasnost zbog nezadovoljstva proizvoñača otkupnom cijenom,što bi moglo rezultirati smanjenom proizvodnjom u budućnosti ove kulture, brenda Dalmacije, a posebice zadarskog kraja. 2008. godina bila je, godina najboljeg uroda višnje maraske od vremena prije Domovinskog rata. Maraska „Zadar“ je preko posredništva Poljoprivredne zadruge Škabrnja, na otkupnoj stanici Vlačine, po 5 kuna po kilogramu otkupila oko 600 tona, točnije 592,4 tone visokokvalitetne višnje maraske . Čak 90 % otkupa, 525 tona maraske bilo je otkupljeno od proizvoñača iz Škabrnje i Prkosa. Svi ti podaci izneseni su na konfernciji u Škabrnjskoj općinskoj vijećnici 10.07.2008. Na konferenciji su nazočili predsjednik Uprave Maraske Vandi Montabelo, Škabrnjski načelnik Nediljko Bubnjar, direktor PZ Škabrnja Marko Ivković i član uprave PZ Škabrnja Branimir Ražov. Iako je uzgoj i urod maraske još daleko od prijeratnog vremena, kada je na zadarskom području brano po 2 500 tona ploda maraske, oporavkom i sadnjom novih nasada, povećava se udio proizvodnje višnje maraske. „Maraska“ je 2003. otkupila 50 tona ploda maraske, 2004. oko 100 tona, 2007. oko 500 tona , a 2008. rekordno za ovo razdoblje oko 600 tona maraske. Potpisni ugovor izmeñu Općine Škabrnja i Poljoprivredne zadruge za otkup višnje maraske bio je pun pogodak. Maraskin strateški cilj je otkup cjelokupne proizvodnje maraske, od individualnih proizvoñača, preko posredništva PZ Škabrnja. Procjene otkupa za 2008. nisu bile točne jer su one govorile o 450-500 tona, ali je on iznosio čak oko 600 tona(www.slobodnadalmacija.hr), što je značilo poboljšanje za proizvoñače na tom području, jer su uspjeli prodati svoj proizvod, što mogu zahvaliti predsjedniku uprave „Maraska“ Vandi Montabelu, koji se obvezao da će uplatiti 3 milijuna kuna u roku 30 dana na račun PZ Škabrnja. (www.zadarskilist.hr).

Jakić Ante (2011.) Završni rad

4

Već neko vrijeme proizvoñači autohtone sorte višnje maraske, razmišljaju što napraviti kako bi bili što konkurentniji na tržištu te kako bi proizvodnja maraske bila što isplativija. Uzgajanje maraske za otkup, zbog vrlo niske otkupne cijene više i nije neka opcija, koja se razmatra, već su se proizvoñači odlučili za proizvodnju poluproizvoda i proizvoda od maraske, kao što su likeri i rakije(www.zadarskilist.hr). Budućnost ove sorte, koja je svojevrsni brend dalmatinskog podneblja, a posebice zadarskog kraja, Škabrnje, mjesta teško pogoñena Domovinskim ratom se čini svjetlijom, dok su pojedini proizvoñači počupali svoja stabla maraske ili su odustali od brige za svoje voćnjake. Prema nekim podacima na području Škabrnje počupano je više od 1000 stabala višnje maraske, što je vrlo alarmantan podatak, koji govori o ogorčenosti ljudi, kojima je uzgoj višnje maraske bio način života, ali su zbog niskih otkupnih cijena, ali i zbog sve manjeg broja otkupljivača odustali od svoje tradicije. Srećom, bilo je i lijepih primjera kao što je gospodin Josip Škara koji je 2009. u sklopu svog OPG-a u Škabrnji počeo proizvoditi od autohtone sorte višnje maraske, vrlo kvalitetna alkoholna pića (Cherry, Brandy, rakiju Marušku i vino). Napravio je ukupno 150 litara alkoholnih pića. Rakija je pečena destilacijom iz kotla, maraške su prirodne i u nekim proizvodima dodano je samo malo šećera. Svaki proizvod je napravljen kao suvenir zadarskog kraja, s obilježjima Škabrnje na etiketi. . Da za marasku ipak perspektiva postoji, govori projekt Centra za prehrambenu tehnologiju i biotehnologiju u Zadru „Višnja maraska kao sastojak funkcionalne hrane“ koji je financirala Europska unija s gotova pola milijuna eura, a za cilj je imala opremanje laboratorija u kojem će se višnja maraska prerañivati u funkionalne proizvode. Preko ovog projekta postoje realne mogućnosti za male proizvoñače koji se kroz mala OPG ili udruživanjem u zadruge ili udruge, preko sredstava EU mogu osnovati male tvornice i sav svoj urod prerañivat te izvoziti na tržište kao marmelade i džemove, ili kao alkoholna pića (www.agroklub.com). 3. BOTANIČKA I POMOLOŠKA OBILJEŽJA MARASKE Maraska kao posebno vrijedna voćna vrsta dalmatinskog podneblja, širokog spektra korisnosti i uporabnosti pripada rodu Prunus (Prunus cerasus L.), kod kojeg razlikujemo tri botaničke podvrste: Prunus cerasus var. Alfa caproniana L., Prunus cerasus var. beta austera L., Prunus cerasus var. marasca Rchb. U novije vrijeme se koristi klasifikacija gdje se za rod koristi Cerasus i to po jednim autorima kao usko shvaćena samostalna vrsta Cerasus marasca, a po drugima kao varijetet šire shvaćene vrste Cerasus vulgaris Mill. Prijepor o tome još postoji izmeñu botaničara, dendrologa i pomologa o čemu je dat kratak prikaz o nazivlju i sinonimima maraske. Dana su najvažnija pomološka obilježja debla, rodnih izboja, lista, sjemenke, cvijeta i ploda te fenološki stadiji maraske. Budući da je maraska djelomično autofertilna dat je osvrt na biologiju cvatnje i zametanje plodova, a kod ostvarene oplodnje putanja rasta ploda u tri prepoznatljive faze. Problematika fertiliteta, odnosno steriliteta pojedinih tipova maraske je važna, jer se direktno odražava na urod te na morfološke i kvalitativne značajke ploda. Posebnu pozornost treba posvetiti problematici fertiliteta pri daljnjoj selekciji maraske.

Jakić Ante (2011.) Završni rad

5

Višnja maraska pripada u više biljke ili stablašice (Cormophtya), odjeljak sjemenjača (Spermatophyta), pododjeljak kritosjemenjača (Magnoliophyta), razred dvosupnica (Magnoliatae), podrazred Rosidae (Rosiflorae), nadred Rosanae, red Rosales, porodica ruže (Rosaceae), potporodica Rosoideae, rod Prunus. Ovaj rod je kod nas zastupljen s vrstama Prunus persica L. (breskva), Prunus domestica (šljiva), Prunus amygdalus (bajam), Prunus armeniaca (marelica) te najsrodnije vrste Prunus avium L. (trešnja), koja je diploidna (n=8) i Prunus cerasus L. koja je tetraploidna (n=16). Nadalje tu spadaju i Prunus mahaleb, koja se koristi kao podloga za marasku te neke ukrasne vrste kao Prunus Triloba, Prunus rosea – plena, Prunus serrulata i dr. Smatra se da je Prunus cerasus nastala oplodnjom Prunus fructiosa Pall. (n=16) i zrncem peludi Prunus avium koje nijie prošlo mejozu. 3.1. BOTANIČKE KARAKTERISTIKE MARASKE Sjemenka višnje maraske je eliptično spljoštena oblika i ima površinsko klijanje. Od hipokotila se razvija poliferan korijen u širinu razvijen s težnjom prema površini. Sjemenjaci višnje maraske daju dosta korijenovih izdanaka te razlog zašto se ne razmnožava na vlastitom korijenu. Deblo je ravno i ima tamnosmeñu do crnu koru, bogatu izduženim poprečnim lenticelama u obliku leće. U godinama s puno padalina u proljeće dolazi do horizontalnog i vertikalnog pucanja. Rodni izboji (grančice). Pojedinačni lisni, drvni i cvjetni pupovi rasprostranjeni su na jednogodišnjoj grančici s drvnim pupom na vrhu, a prema filotaksičnom pravilu 1/5. Svibanjske kitice su na dvogodišnjem drvu elipsoidna, lagano zašiljena oblika te sadrže tri cvijeta spojena u cvat, oko središta zadebljan. Ovisno o tipu pendula i recta, odnosno autofertilnom ili autosterilnom tipu, maraska formira duge rodne grančice, kratke rodne grančice i svibanjske kitice. Svibanjske kitice su vrlo kratke (1 cm ili manje), a završavaju s jednim drvnim pupom u sredini oko kojeg se nalazi različit broj cvjetnih pupova. Svake godine vršni pup svibanjske kitice daje jedan vrlo kratak izbojak, koji se pojavljuje kao lisna rozeta na kojoj se formiraju ponovo cvjetni pupovi, ona nakon nekoliko godina odumire. Cvijet je s 5 latica, s plodnicom unutra i s ortotropskim zametkom. Zanimljivo, da je nektar maraske vrlo privlačan pčelama i drugim insektima, te oplodnja ne dolazi u pitanje, osim u iznimno lošim klimatskim uvjetima. Spada u red voćaka bogatijih šećerom; proizvodi nektar od 2 do 5 mg na dan s oscilirajućom šećernom koncentracijom izmeñu 20 i 40 %. List je ovisno o tipu eliptičan, s prijelaznim formama prema lancetastom, s većom ili manjom pravilnosti, a prema vrhu blago ili izrazito šiljat. Baza plojke pravilno je elipsoidna, s jednom ili dvije žlijezde, a obrub lista u pravilu je nazubljen s različitim oblicima i oštrinom. Duljina lisne peteljke u pravilu varira oko 15 mm, s debljinom od 1,7 do 2 mm. Plod maraske sitniji je u odnosu na višnju, više ili manje spljošten, zagasito crvene boje, s izrazito crvenim sokom. Plod na bazi ima lagano proširenu udubinu, s peteljkom od 25 do 40 mm, koja na bazi u pravilu ima jednu ili dvije žlijezde debljine oko 1,8 mm.

Jakić Ante (2011.) Završni rad

6

3.2. FENOLOŠKI STADIJI KOD MARASKE Maraska cvjeta sredinom ili u drugoj dekadi travnja, tridesetak dana poslije breskve. Razlikujemo 10 fenoloških stadija od zimskog mirovanja do sazrijevanja, koji se označuju abecednim redom, a to su : a) stadij potpunog mirovanja: cvjetni pupovi tamne boje; b) stadij bubrenja: cvjetni se pupovi zaobljuju; latice se malo šire i poprimaju svjetlu boju na rubovima; čak i vrh pupa dobiva svjetlu boju; c) stadij zelenih pupova: otvoreni pupovi, jedva vidljivi cvjetni pupovi i još dosta meñusobno stisnuti; d) stadij vidnih cvatnih pupoljaka, cvat otvoren, pokazuje cvjetne pupove koji se počinju odvajati; e) stadij slobodnih cvjetnih pupova koji se počinju otvarati; f) stadij cvjetanja; g) stadij opadanja latica; h) stadij formiranja ploda; i) stadij ispadanja čaške; j) stadij mladog ploda u razvoju Stadiji od c) do e) imaju u pravilu kratko trajanje. Cvjetanje jednog stabla u prosjeku traje od 5 do 7 dana u uvjetima topla i bezkišna vremena, a u nepovoljnim hladnijim i kišnijim uvjetima i više od 10 dana, ti nepovoljni uvjeti nisu rijetkost. Sazrijevanje ploda koje nije povezano s trajanjem cvatnje, traje od 60 do 75 dana nakon potpunog oprašivanja. 3.3. BIOLOGIJA CVJETANJA I ZAMETANJA PLODOVA Formiranje cvjetnih pupova započinje polovicom lipnja, kada je vidljiva promjena meristemskog vrška koja traje oko mjesec dana, završavajući prijelaz od ispupčenog do izrazito stožastog oblika, cvjetni obrisi počinju se uočavati do kraja lipnja, a do polovice srpnja uočavaju se prve faze diferencijacije dijelova čaške pa tako i vjenčića i prašnika. Polovicom kolovoza diferencira se plodnica, polovicom rujna uočljivi su prašnici i otvor plodnice. Cvjetovi se otvaraju u ranim jutarnjim satima. Embrionalni stadij kod maraske ima relativno kratak vijek, maksimalna primanja njuške je na dan otvaranja cvjetova i slijedeći dan, s time da je i kratko vrijeme oprašivanja. Peludna cjevčica u idealnim uvjetima (temperatura 21 ºC), djeluje od 48 do 72 sata, od trenutka nastanka na njuški tučka do dolaska u embrionalni sklop. Formiranje antera središnjih prašnika dogaña se nakon otvaranja cvijeta, dok se formiranje antera perifernih prašnika dogaña drugi dan. Peludna zrnca maraske imaju okruglast ili trokutast oblik. Prosječna duljina najvećeg dijametra je 46 milimikrona, a najmanjeg 25 milimikrona. Površina predstavlja tri linije sa sposobnošću klijanja koje se šire gotovo cijelom površinom najveće kružnice; jedan prašnik pri oplodnji oslobaña nešto više od 800 do 3 000 zrnaca. Oprašivanje vrše kukci. Kod ostvarene oplodnje, plodnica počinje rasti i razvija se u plod kroz jednu putanju rasta u tri prepoznatljive faze:

Jakić Ante (2011.) Završni rad

7

1. faza traje od 18 do 22 dana i gotovo je jednaka kod svih sorata; u trajanju ove faze, rast embrija vrlo je malen, ali je znatan rast endokarpa, koji dostiže 4/5 veličine; mezokarp povećava gustoću (20–30 %) i dijametar stanica oko četiri puta. 2. faza, otvrñenje koštice, počinje prestankom rasta ploda, koji odgovara ubrzanom razvoju embrija koji u ovoj fazi dostiže svoj maksimum. Ta je faza proporcionalna s preranim ili manjim sazrijevanjem, i zato je kratka kod ranih sorti višanja, odnosno klonova maraske, a relativno duga kod kasnih, kod kojih je razvoj sjemenki relativno spor i odvija se prilično pravilno. 3. faza, sazrijevanje ploda, rast ploda, uzrokovan rastom stanica u mezokarpu, vrlo je kratka faza kod ranih sorti višnje, odnosno klonova maraske, a počinje prije nego se embrij potpuno razvije, odatle proizlazi da je klijanje vrlo teško kod ovih sorata ili klonova. Tijekom razvoja ploda, u razdoblju koje dolazi izmeñu oplodnje i dozrijevanja, mogu se utvrditi slučajevi odumiranja embrija uzrokovani genetički uvjetovanim čimbenicima, kao što je slučaj kod ranih vrsta voćaka. Najčešće pojave nutritivne kompeticije uzrokuju odumiranje embrija, plodovi se prestaju razvijati, poprime žutozelenkastu ili crvenu boju i opadaju s peteljkom. Kada plodovi kod ranih i srednje ranih klonova prije inicijalnog nakupljanja boje poprime crvenu boju, to ukazuje na prestanak razvoja i obvezno opadanje. Nerijetko, mnogi plodovi vrlo ranih i srednje ranih klonova, iako su imali odumiranje embrija, ne opadaju i uspiju, osobito ako proljeće ne bude suho i vruće; dospijeti će do stadija dozrijevanja za berbu u prosječnoj veličini. 3.4. AUTOSTERILITET VIŠNJE MARASKE Na problematici autosteriliteta višnje maraske puno se radilo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu (Vrsaljko i sur., 2010.), Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu (Štampar i sur., 1976.) te u PK „Zadar“ (Medin i sur., 1973.). U većini slučajeva, dokazan je autosterilitet maraske kod tipa Prunus cerasus, tip pendula. Prunus cerasus tip pendula cvate (prema pojedinim autorima) pet do osam i deset dana kasnije od P. cerasus tip recta. Usporeñivanjem autosterilnih skupina (pendula) s autofertilnim (recta, semirecta i semipendula) utvrñeno je da izmeñu tih dviju skupina postoje signifikantne razlike u vremenu cvatnje, količini priroda i morfološkim značajkama ploda. Klonsko potomstvo autosterilnih pendula tipova već u početku rodnosti zaostaje u prirodu za autofertilnim tipovima recta, semirecta i semipendula. Manja rodnost autosterilnih tipova posljedica je slabe oplodnje, pri čemu se kao razlozi uzimaju nepodudarnost cvatnje, česta pojava vjetra, koji pridonosi brzom sušenju njuške tučka i ometa let pčela kao glavnih prenosioca peludi, zatim kiša u vrijeme cvatnje te posolica. U takvim ekoklimatskim uvjetima prednost imaju autofertilni klonovi te iz toga proizlazi da se iz daljnjeg razmnožavanja i sadnje, isključe autosterilni tipovi maraske. Iako izmeñu autofertilnih i autosterilnih klonova nema značajnijih razlika u klijavosti peludi, ne može se isključiti sterilitet peludi kao jedan od razloga autosteriliteta, jer sva klijava peludna zrnca nisu funkcionalna i sposobna za oplodnju. Budući da je maraska tetraploid, kod nje se često javlja poremećaj u gametogenezi koja može izazvati gametni i zigotni sterilitet. Citogenetskim istraživanjima različitih tipova maraske poremećaj u mikrosporogenezi je utvrñen, ali najmanje kod tipova uspravnih grana (P. cerasus var. Marasca, tip recta) te se time objašnjava razlika u klijavosti peludi. Najveću klijavost peludi (18–80%) imaju tipovi recte, zatim 'Duguljasta' (10–36%), a najmanje Pendula tipovi (7–20 %) (Vrsaljko A. i sur., 2010.). Takoñer, autosterilni klonovi zameću manje plodova, nego autofertilni pri slobodnom oprašivanju. U grañi tučka nije uočena

Jakić Ante (2011.) Završni rad

8

nepravilnost te to objašnjavamo u makrosporogenezi autosterilnih tipova. Parasterilitet, odnosno fiziološki sterilitet potvrñen je brojnim istraživanjima. Uz funkcionalnu sposobnost makrospore i mikrospore, oplodnja može izostati zbog inkompatibiliteta koji je uzrokovan S–alelima. Budući da autosterilna stabla pokazuju dobru sposobnost oplodnje, smatra se da je osnovni uzrok autosteriliteta nekih vrsta maraske autoinkompatibilitet. Pri tome ne treba isključiti postotak gametnog steriliteta na koji ukazuje nešto slabija oplodnja pri meñuoprašivanju autosterilnih i autofertilnih stabala. Pojava gametnog steriliteta kod maraske kao tetraploida podudara se sa poliploidnim vrstama (jabuka, kruška) gdje se javlja tzv. citološki sterilitet. 4. EKOLOŠKI UVJETI ZA UZGOJ MARASKE Maraska ima specifične potrebe prema pojedinim abiotskim i biotskim ekološkim čimbenicima, odnosno tlu, klimi, reljefu i osobito prema flori i fauni tla. 4.1. TLO Tlo kao životni medij korijenskog sustava temeljni je čimbenik optimalnog rasta i rodnosti maraske. Stoga, pravilnom izboru tla za uzgoj maraske i podizanju nasada treba posvetiti veliku pažnju. Za voćarsku proizvodnju pa tako i za proizvodnju maraske, najveće značenje imaju fizikalna svojstva tla, kao npr. dubina tla, mehanički sastav, struktura, kapacitet i propusnost za vodu i zrak i drugo. Slaba fizikalna svojstva tla se teško poboljšavaju, dok se na biološka i kemijska svojstva (sadržaj hranjivih tvari i sadržaj mikroorganizama u tlu) može lakše djelovati. Po mehaničkom sastavu razlikujemo glinasta, ilovasta i pjeskovita tla i njihove varijante (ilovasta glina, glinasta ilovača, glinasto-pjeskovita ilovača i dr.). Lakša ilovasta tla, odnosno pjekovito-ilovasta tla najbolji su supstrat za višnju marasku (Medin, 1997.). U tim tlima korijenov sustav maraske se snažno razvija te ta tla imaju dobru propusnost za vodu i zrak, a ipak dosta dobro drže vlagu i laka su za obradu. Pjeskovita tla sadržavaju preko 70% pjeskovitih čestica, veoma su propusna, siromašna hranjivim tvarima, laka za obradu i često bez dovoljno vlage. Takva su tla uz poboljšanje kemijskih svojstava i osiguranje povoljne vlažnosti prikladna za marasku. Spomenuta tla, osobito ilovasta i glinasta, razvila su se i u Dalmaciji na dva glavna matična supstrata: laporu (flišu) i vapnencu (Vrsaljko i sur., 2010.). Tla na laporima su većim dijelom težeg mehaničkog sastava i slabije propusnosti za vodu i zrak. Ova tla su zbog laporove slabe propusnosti često pod utjecajem visokih podzemnih voda. Iako se takva tla meliorativnim mjerama mogu popraviti, ipak se ne preporuča podizanje nasada maraske na lošim varijetetima takvih tala. Tla na vapnencima, odnosno na kršu, imaju različitu dubinu sloja sitnog tla. Dubok sloj sitnog tla najpovoljniji je za marasku, jer se u njemu korijenov sustav dobro razvija u dubinu i širinu, dobro se rasporeñuju korijenove žile i povoljnija je opskrba vlagom. Korijenov sustav maraske u tlu dobrih fizikalnih svojstava razvija glavnu masu na dubini od 30 do 60cm, s time da pojedine žile dopiru i znatno dublje. Sloj sitnog tla od 80 do 100 cm omogućuje maraski dobar razvoj korijenova sustava te dobar razvoj i rodnost debla. Dubina sloja sitnog tla i njegova pokretljivost i lomljivost te pukotine sitnog tla u kršu, važni su preduvjeti za uzgoj maraske i

Jakić Ante (2011.) Završni rad

9

podizanje nasada. Brojni su primjeri podizanja nasada maraske na terenima krša, osobito u području Ravnih kotara, od kojih su neki pokazali dobre rezultate u rastu i rodnosti. Tako su na nekim lokalitetima u području Ravnih kotara bila zastupljena plitka tla, kod kojih je aktivna dubina profila iznosila 18–35 cm (Medin, 1997.), a ispod se nalazio skeletni horizont vapnenca s nešto dubljih i plićih pukotina i nešto sitnog tla u pukotinama. Zatim su bila zastupljena srednje plitka tla, kod kojih je aktivna dubina profila iznosila 40-60 cm, a ispod se nalazio skeletni horizont vapnenca s nešto dubljih i plićih infiltracija i nešto sitnog tla u pukotinama. Na lokalitetu Vlačine u okolici Zadra na kojem su prevladavala plitka tla s prosječno 10–30 cm dubine sitnog tla od površine, a u skeletnom horizontu do dubine rigolanja nalazilo se prosječno 20–30 % tla od ukupnog obujma tog horizonta (Vrsaljko i sur., 2010.). Povoljan supstrat za razvoj proizvodnje maraske u području Dalmacije mogu pružiti razne sistematske jedinice tala, kao smeñe, humizirane i antropogene crvenice, smeña karbonatna tla na krednim vapnencima i dublja tla na laporu, tla na starokvartarnim nanosima, povoljni varijeteti aluvijalno-deluvijalnih tala i dr. Ali, pri tome treba voditi računa o povoljnim fizikalno-kemijskim svojstvima za svaki tip tla te agromeliorativnim i hidromeliorativnim mjerama. 4.2. KLIMA Klima je skup vanjskih prirodnih činitelja od kojih su najvažniji: svjetlost, temperatura, voda i vjetar. Maraska je, kao i ostale voćne vrste, „biljka sunca“ (heliofit). Klima proizvodnog areala višnje maraske pripada tipu blage mediteranske klime, koja se odlikuje blagim zimama, toplim i svježim proljećem i jeseni te suhim i toplim ljetima. 4.2.1. Svjetlost Višnja maraska spada u voćke koje zahtijevaju veću godišnju sumu sati sijanja sunca, heliofitna je vrsta (www.wikipedia.hr). Preporuka je da nasade maraske treba podizati na uzvišenim položajima gdje je intenzitet svjetlosti najjači, kao što su južne ekspozicije, ravne površine s dobrom zračnom aeracijom i raznovrsni brežuljci. Manje su pogodne usjekline izmeñu uzvišenih brežuljaka ili velikih masiva, a nikako zatvorene udoline bez zračne aeracije (Medin, 1997.). Svjetlost koja dopire na zemljinu površinu može biti izravna ili neizravna, odnosno difuzna, jer se odbija od atmosfere, tla ili flore. Za oblačnog vremena na zemljinu površinu dopire samo difuzna svjetlost. Intenzitet svjetlosti je veći u blizini velikih vodenih površina, jer se od tih površina svjetlost odbija i time se neposredna svjetlost pojačava. Zasjenjena stabla daju osjetno manji prirod i slabiju kvalitetu plodova nego dobro osvjetljena stabla, odnosno dobro osvjetljene krošnje. Takoñer je prisutna i ogoljenost krošnje, izostanak diferencijacije cvjetnih pupova i svibanjskih kitica. Ravni kotari, uz otok Hvar, kao glavno proizvodno područje, spadaju u najvedrije i najsunčanije područje Republike Hrvatske i cijele Europe, s prosječnom naoblakom 4,5 desetina neba (Vrsaljko i sur., 2010.).

Jakić Ante (2011.) Završni rad

10

4.2.2. Temperatura Temperatura zraka ima važnu ulogu u pojedinim fenofazama i stadijima razvoja višnje maraske. Maraska kao sorta višnje, može uspijevati i u hladnijim krajevima i na većim nadmorskim visinama, ali ona svoja osnovna svojstva zbog kojih se uzgaja (visoka kvaliteta ploda, visoki sadržaj suhih tvari i šećera, specifična aroma) postiže samo u krajevima toplijeg i sušeg podneblja. Zbog toga je maraska rasprostranjena u području Dalmacije do pretežno 200 metara nadmorske visine. Srednje mjesečne temperature zraka u uzgojnom području maraske kreću se od 13 do 18ºC. Apsolutne maksimalne temperature penju se u ljetnim mjesecima i do 40ºC, a apsolutne minimalne spuštaju se zimi i do -18ºC, a sve bez posljedica za stabla maraske. U voćarskoj proizvodnji naglašena je pojava mraza, jer mraz predstavlja ono sniženje temperature (ispod 0ºC) koje izaziva oštećenje voćaka. Najviše štete u voćarstvu nanose kasni proljetni mrazevi, znatno manje rani jesenski mrazovi. Cvatnja maraske obično počinje u prvoj i drugoj dekadi travnja te se rijeñe dogaña, da mraz štetno utječe na nižim zatvorenim položajima, gdje su kasni mrazevi učestaliji. 4.2.3. Voda Voda je potrebna maraski tijekom cijele godine, ali znatno više u razdoblju vegetacije. Ona je potrebna u svim fazama vegetacije od cvatnje do zriobe plodova. Voda je maraski potrebna i u tlu i u zraku pa razlikujemo vlažnost tla i relativnu vlažnost zraka. Nedostatak vode uzrokuje slab rast nadzemnih i podzemnih dijelova stabla, nizak prirod i sitan plod te slabo stvaranje cvjetnih pupova za rod u idućoj godini. Potrebe za vodom, maraska podmiruje oborinama. Prosječna količina oborina koja padne godišnje u područjima Dalmacije u kojima se uzgaja maraske je 900 do 1200 mm. Ta količina padalina je dovoljna za njezine potrebe, iako raspored padalina nije povoljan. Veći dio padne u jesenskim i zimskim mjesecima i to 50 do 65%, a manji dio u proljeće i ljeto, odnosno u vegetacijskom razdoblju. Osiguravanje maraske dovoljnim količinama vode zavisi u velikoj mjeri i od uvjeta sredine (tip tla, agrotehničke mjere). Tla različitih fizikalnih svojstava imaju različitu sposobnost upijanja i zadržavanja oborinske vode, a pravilnim agrotehničkim mjerama u obradi, čuva se vlaga u tlu. Nedostatak vode u tlu nadoknañuje se navodnjavanjem. Navodnjavanje u odgovarajućim količinama i fazama vegetacije pozitivno utječe na kvalitetu i prirod maraske. Godišnje količine padalina variraju i po godinama i po mikroregijama. Primjer u Biogradu 2006. je palo 664 mm padalina, a 2005. 904 mm ili u Šibeniku gdje je 2005. palo 904 mm, a 2006. najviše 586 mm. Padaline najviše osciliraju u godišnjem tijeku, kada u pravilu najmanje padne tijekom vegetacije, jer su tada izraženi zahtjevi za vodom (usp. Faričić i Dominiković, suradnici na knjizi Višnja maraska-Bogatstvo Zadra i zadarske regije, 2010.). Vlažnost zraka ima velik utjecaj na evaporaciju tla i na transpiraciju voćaka, a s time i na vodni režim u samoj voćki, i to posebice u proljeće i ljeto, kada su temperature zraka više. Višegodišnja vlažnost zraka u Ravnim kotarima kreće se od 58 do 79%, a u periodu vegetacije od svibnja do kolovoza oko 65%. Za proizvodnju maraske vlaga zraka ima posebnu važnost, jer ako je visoka (preko 80%), stimulira razvoj gljivičnih oboljenja (Monilla laxa) u vrijeme cvatnje, što se može negativno odraziti na urod ploda ili u vrijeme berbe može dovesti do truleži plodova (Monilia fructigena). Niska vlažnost zraka u vrijeme cvatnje može dovesti do bržeg isušivanja njuške tučka i slabog klijanja peludi, što se negativno odražava na oplodnju, a time i na prirod, a u vrijeme zriobe na slabije zadržavanje vode u plodovima, što se opet može negativno odraziti na transformaciju kiselina u šećere i ostale korisne spojeve.

Jakić Ante (2011.) Završni rad

11

4.2.4. Vjetar Vjetar je važan klimatski čimbenik, jer su klimatske prilike pod utjecajem anticiklone, koja se pojavljuje najčešće tijekom zime u zaleñu Dinarida. U uzgojnom području maraske najvažniji vjetrovi su bura i jugo. Bura puše sa sjevera i sjeveroistoka. To je snažan, hladan i suh vjetar. Jugo puše s jugoistoka, konstantno. To je topao i vlažan vjetar, a često puta i snažan vjetar. Bura može biti jako štetan vjetar za voćarsku proizvodnju pa tako i za proizvodnju maraske, jer isušuje tlo, uzrokuje eolsku eroziju tla, čini mehanička oštećenja, uzrokuje pojavu posolice te isušuje zelene dijelove stabla, dok u fazi cvatnje ometa oplodnju i spriječava let pčela. Iako bura pretežno puše zimi i u rano proljeće, dakle u vrijeme kada njen štetni utjecaj nije velik, ipak nisu rijetkost, godine sa snažnim burama i u kasno proljeće kada šteti oplodnji. Treba izbjegavati položaje koji su izvrgnuti izravnim i snažnim udarima bure. Za sprečavanje i ublažavanje štetnih utjecaja bure u nasadima maraske veoma su učinkoviti vjetrozaštitni pojasevi. Jugo može biti snažan, ali nema štetan utjecaj na stabla maraske. Meñutim, jugo niske vlažnosti može biti štetan u fazi cvatnje maraske, jer isušuje njuške tučka i znatno pogoršava uvjete oplodnje (Medin, 1997.). Takoñer na uzgojnom području maraske, puše i vjetar koji se naziva maestral, koji puše sa sjeverozapada. Puše tijekom dana, a donosi za vrijeme visokih ljetnih temperatura na kopno svježi morski zrak i ublažuje razlike temperatura dana i noći. 4.3. RELJEF Glavni su reljefni ili orografski činitelji: nadmorska visina, položaj ili ekspozicija i nagib terena. Maraska je kako je već navedeno najviše rasprostranjena na 200 metara nadmorske visine, što se smatra njezinim glavnim uzgojnim područjem. Manjim dijelom maraska dospijeva i do većih nadmorskih visina, ali se povećanjem nadmorske visine smanjuje temperatura pa je plod maraske slabije kvalitete, odnosno manjeg sadržaja suhih tvari i šećera te manje aromatičan. Položaj za nasad treba imati dobro osvjetljenje, odgovarajuću temperaturu, zaklonjenost od štetnog utjecaja vjetra, mogućnost učinkovite primjene agrotehničkih mjera i zaštite od štetnih erozijskih procesa, a takoñer i dobre prometnice i blizinu tržišta (Vrsaljko i sur., 2010.). Iako ekspozicija terena u južnim krajevima nema toliko veliko značenje kao u sjevernim, ipak su za marasku najbolje južne ekspozicije, jer su najtoplije i najbolje osvjetljene (Medin, 1997.). Kako položaj za uzgoj maraske odreñuje skup raznih činitelja usko povezanih, možemo reći da južna ekspozicija može dati bolju kvalitetu ploda od sjeverne. Nagib položaja utječe na količinu vlage u tlu, toplinu i svjetlost te na pojavu erozije i mogućnost upotrebe mehanizacije. Za proizvodnju maraske najpovoljniji su blago nagnuti položaji izloženi jugu s nagibom do 3%, najviše 5% (Vrsaljko i sur., 2010.). Zatvoreni položaji su zaštićeni sa svih strana od vjetrova, nemaju dovoljno prozračnosti, hladni zrak se na njima dulje zadržava i nisu povoljni za uzgoj maraske. Isto tako nisu povoljni ni potpuno otvoreni položaji, koji su izloženi vjetrovima, osobito izravnom utjecaju bure. Najpovoljniji su za marasku zaštićeni, odnosno poluotvoreni položaji, koji su otvoreni prema jugu i južnim pravcima, a zatvoreni ili zaštićeni prema sjeveru. Položaj je presudan u izboru mjesta za uzgoj maraske pa mu treba posvetiti osobitu pažnju.

Jakić Ante (2011.) Završni rad

12

4.4. BIOTSKI EKOLOŠKI UVJETI Rizosfera tla je životni prostor za mnoge organizme tla (edafon). Populacije organizama rasporeñene su u vrlo malom sloju tla, što poglavito ovisi o abiotskim čimbenicima, rasporedu hranjiva te njihovim intraspecifičnim i interspecifičnim odnosima i ekološkim nišama. Za nas su osobito važni korisni mikroorganizmi, koji s jedne strane omogućuju voćkama usvajanje pojedinih vrsta hranjiva. Neki biotički odnosi (mikoriza) izmeñu korijena maraske i odreñenih vrsta gljiva, pridonose da micelij gljiva povećava resorbirajuću površinu te se mnogo učinkovitije resorbiraju pojedini elementi (dušik, fosfor, kalij), a istodobno se povećava zaštita od napada parazitskih gljiva. Takoñer u tlu žive i neke bakterije slobodno (Azobacter, Spirillum, Enterobacter) ili u simbiozi (Rhizobium) s lepirnjačama (Fabaceae) i vežu atmosferski dušik, obogaćujuće tako tlo. Stoga se često radi pojačane mikrobiloške aktivnosti tla, voćnjaci zasijavaju različitim djetelinsko-travnatim smjesama (Medin, 1997.). 5. KLONOVI MARASKE Davno je utvrñeno postojanje tipova maraske, s time i problemi oplodnje i rodnosti. U skladu sa suvremenim postavkama sortimenta višanja, koji se temelji na autofertilnim sortama, i kod maraske se nastoje eliminirati slabo rodni autosterilni tipovi, a širiti podizanje nasada s autofertilnim tipovima. Kao polazišnim pokazateljima koristimo se fenotipskim obilježjima. Glavno fenotipsko obilježje je habitus krošnje, prema kojemu možemo tipove maraske razvrstati na slijedeće skupine: recta - manji kut grananja i uspravniji izbojci pendula - veći kut grananja i povijeniji izbojci semirecta - prijelazni oblik s više značajki recte semipendula - prijelazni oblik s više značajki pendule Komparativnim istraživanjima autofertiliteta i autosteriliteta utvrñeno je da u prvu skupinu ubrajamo recte, semirecte i semipendule, dok su autosterilni tipovi pendule. Selekcionari na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i PK „Zadar“ radili su na klonskoj selekciji i izdvojili su autofertilne klonove (8R, 23R, 27R, 14O i 14L) te selekcionari iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša Split ('Sokoluša', 'Recta', 'Brač 6', 'Brač 2' i 'Vodice 1'). Na selekciji višnje maraske rañeno je i u Italiji na Instituto Sperimentale per la Frutticoltura di Roma, bez većeg uspjeha. Dobiveni su klonovi lokalnog značenja kao: 'Marasca di Verona', 'Marasca Nera', 'Marascone' i 'Marascone di Verona', koje se uglavnom koriste u svježem stanju. Kao klonovi koji nisu interesantni za voćarsku proizvodnju, izdvojeni su, 'Marasca del Canalese', 'Marasca del Saluzzese', 'Marasca di Mazzano', 'Marasca Prima', 'Marasca Prima di Verona', 'Marasca Seconda', 'Marasca Conte del Vecchio'. Jedan od kolonova maraske, 'Amarena di Pescara', koju je selekcionirao Morettini (1953.) je iz populacije amarena raširenih u regiji Abruzzo. Stablo je srednje bujno, kuglasto, srednje kasne cvatnje i dobre rodnosti. Plod je okruglasto spljošten, tamnocrvena mesa i pokožice, srednje konzistencije i tamnocrvenog soka. Namijenjena je mehaničkoj berbi, a koristi se za

Jakić Ante (2011.) Završni rad

13

industrijsku preradu, proizvodnju soka, likera i marmelade. Sazrijeva oko četiri dana nakon 'Montmorency'. U okviru iste populacije selekcionirana je 'Marasca Luxardo' s plodom koji je malo veći, prikladna za mehaničku berbu i koristi se u proizvodnji likera (Vrsaljko i sur., 2010.). Najpoznatiji domaći klonovi maraske su 'Sokoluša', 'Brač 6', 'Recta' i 'M 2'. Klon 'Sokoluša' vuče podrijetlo iz selekcije iz Instituta za Jadranske kulture i melioraciju krša, dok su njegovi oprašivači još neistraženi. Stablo mu je srednje bujno do bujno, habitus mu je kotlasta krošnja, koja nosi grane semirecta. Ima rano plodonošenje i odličnu rodnost. Plodovi na granama su po cijelom izboju, jednogodišnje grančice su prevladavajuće, a optimalno vrijeme zrenja je početak srpnja. Listovi su srednje veliki, ovalna oblika i nazubljeni. Duljina peteljke je 14 mm. Cvatnja počinje otvaranjem latica i vrlo je intenzivna i dogaña se sredinom travnja. Plod je srednje veličine, okruglasta oblika sa malim udubljenjem oko peteljke ploda. Ima srednje debelu pokožicu i zagasito crvenu boju i finu konzistenciju mesa. Okus je kiselkast, sočnost dobra, cijedenje soka je odlično, a boja soka tamnocrvena, fine teksture i dobro prijanja uz košticu. Koštica ima spljošten oblik te je vrlo malo izbrazdana. Sokoluša dobro otporna na transport i nije osjetljiva na trulež ploda. Težina ploda je 2,41 g, a kiselost 14,25. Postotak suhe tvari u plodu Sokoluše je 25,4%. Berba se obavlja trešnjom.Ovaj klon je jako vrijedan, ako ne i najvrjedniji i treba ga širiti. Klon 'Brač 6' ima isto podrijetlo kao i Sokoluša. Stablo mu je srednje bujno, habitus otvoreno-raširen. Grane semipendula. Ima rano plodonošenje i dobru rodnost. Plodovi su rasporeñeni po cijeloj grani,rodne grančice su jednogodišnje. Vrijeme zrenja je kraj lipnja. Listovi su srednje veličine, ovalno-lancetastog oblika, nazubljeni. Duljina peteljke je 14,5 mm. Cvatnja se odvija istodobno s otvaranjem latica i vrlo je intenzivna, a kao optimalno vrijeme uzima se prva polovica travnja. Plod mu je srednje veličine, okruglast s malim udubljenjem oko peteljke. Boja pokožice je tamnocrvena. Debljina pokožice je srednja, dok je meso tamnocrvene boje i srednje fine konzistencije. Okus mu je kiselkast i srednje sočan. Sok se cijedi teže, nego kod Sokoluše, ali opet relativno dobro, boja mu je zagasito crvena. Ima malu i spljoštenu košticu. Dobro je otporna na transport i na truljenje ploda. Težina ploda je 2,64 g, a kiselost 18. Plod je srednje tvrdoće. Postotak suhe tvari u plodu je 21,2%. Klon 'Brač 6' je vrijedan klon s prevladavajućim širenjem prema jugu, tj. prema otocima. Klon 'Recta' ima isto podrijetlo kao i dva prethodna klona. Stablo mu je vrlo izražene bujnosti, piramidalan habitus. Grane recta, plodonošenje je srednje rano, rodnost dobra, a plodovi se rasprostiru po cijeloj duljini grana. Rodne grančice su većinom jednogodišnje i svibanjske kitice. Vrijeme zrenja još nije precizno odreñeno. Listovi su mu veliki, ovalni i nazubljeni, duljina plojke 27mm. Cvatnja se odvija postupno, srednje jakog intenziteta, a optimalno vrijeme je sredina travnja. Plodovi su srednje veliki, okruglasti, pokožica je tamnocrvena i osrednje debljine. Ima jednoličan tip obojenosti. Debljina pokožice je osrednja, crvene boje i srednje fine konzistencije mesa. Okus joj je manje kiselkast od prethodnih klonova, a sočnost je dobra. Boja soka je crvena, cijeñenje soka je dobro. Ima finu teksturu. Koštica je srednje veličine i spljoštena oblika i neznatno izbrazdana. Otpornost na transport lošija od klonova Sokoluša i Brač 6, dok je osjetljivost na trulež ploda osrednja. Težina ploda 2,63 g, a kiselost 15,4. Postotak suhe tvari 'Recte' je 22,1%. Klon 'Recta' je prihvatljiva za strojnu berbu. Klon 'M-2' je novoizdvojeni klon, bujnih stabala, kuglastog habitusa, grane semirecta. Ima rano plodonošenje i obilne je rodnosti. Plodovi su rasporeñeni po čitavoj grančici. Kratko rodno drvo je prevladavajuća rodna grančica. Vrijeme zrenja je početak srpnja. Listovi su srednje veličine, pravilno-ovalnog oblika, nazubljeni. Duljina plojke je 24,5mm. Cvatnja i otvaranje latica odvija se sukcesivno. Cvatnja je intenzivna, a vrijeme cvatnje je druga dekada travnja. Plodovi su srednje veličine, okruglasto spljošteni s izraženijim cvjetnim

Jakić Ante (2011.) Završni rad

14

ožiljkom. Ima srednje debelu pokožicu, zagasito crvene boje. Meso je crvene boje i srednje grube konzistencije. Okus je srednje kiselkast, dok je vrlo izražena sočnost ploda. Sok je tamnocrvene boje i lagano se cijedi. Koštica je srednje veličine i spljoštena oblika. M-2 ima dobru otpornost na transport. Težina ploda je 2,86 g, a kiselost 14,4. Ovaj klon je vrijedan daljnjeg promatranja i postupnog širenja (Vrsaljko i sur., 2010.). 6. PODLOGE ZA MARASKU U svim proizvodnim nasadima kao podloga za marasku koristi se sjemenjak rašeljke (Prunus mahaleb) s neujednačenim genotipskim svojstvima, što je enigma u fenotipskoj šarolikosti nasada, uzimajući u obzir edafsku heterogenost i prisutnost patogena u tlu, na podlozi i plemci. S obzirom na heterogenost tala i njihova fizikalna, kemijska, biološka i mehanička svojstva, selekcionirane su u tom smislu podloge za višnju marasku, koje u mnogim makro i mikroekološkim uvjetima omogućuju njezin uzgoj, a da ne dovede u pitanje njezinu biološku, ekološku i gospodarsku vrijednost. U uvjetima suhog uzgoja, rašeljka je najbolja, jer ima dobar afinitet s maraskom te ima snažan, razgranat korijen, dobro podnosi sušu, visoku razinu fiziološki aktivnog vapna te lakša, prozračna, plića i skeletoidna tla. Sjemenjak rašeljke je prikladan samo za dobro ocjedita tla, lakše teksture, a na njoj cijepljene sorte maraske imaju slabiju bujnost u odnosu na sjemenjak maraske i ranije dolazi u produktivnu dob. 'SL 64' je selekcija Prunus mahaleb, slabije bujnosti u odnosu na sjemenjak rašeljke, adaptivna na plitkim vapnenačkim tlima, suhim i s malo skeleta, no ne podnosi slabo propusna teška tla. Rezistentna je na rak korijena, ali osjetljiva na nematode i Verticilium. Vrlo je vrijedna podloga, osobito na dubokim, sušnim i vapnenačkim tlima. 'F12/1' je odabrani klon divlje trešnje, razmnožava se vegetativno, ujednačenog je rasta, razvija srednje bujna do bujna stabla, dobro se ukorjenjuje i otporna je na bakterijski rak korijena, ali osjetljiva prema bolestima. 'Colt' je srednje bujna podloga dobivena križanjem Prunus avium × Prunus pseudocerasus. Lagano se razmnožava zrelim reznicama i ima dobar afinitet, srednje bujna, te prikladna za tla srednje teksture i vlažna tla, tolerira i umorna tla. 'MAxMA Delbard 14' je hibrid Prunus avium × Prunus mahaleb srednje bujna podloga, zahtijeva tla srednje strukture, takoñer podnosi i sušna tla. Tolerantna na Pseudomonas. Uspijeva na različitim pedoklimatskim uvjetima. Sorte višnje na njoj cijepljene dolaze ranije u rod. 'MAxMA Delbard 60' je hibrid Prunus avium × Prunus mahaleb, srednje bujna do bujna podloga, traži srednje strukturna tla na obroncima. Jako otporna na sušu. Daje najbolje rezultate na brežuljkastim terenima, iako ima veliki stupanj prilagodljivosti. 'MAxMA Delbard 97' je križanac Prunus avium × Prunus mahaleb, bujna podloga, zahtijeva srednje strukturna tla, a podnosi i vapnenačka i sušna tla. 'Vladimir' je podloga ruskog podrijetla, još nedovoljno istražena, ali ipak se čini da u prvim godinama omogućuje brži rast u odnosu na podlogu 'F 12/1'. Oko tridesetak podloga, meñu kojima su 'Inmil', 'Camil', 'Argot', 'Adara', 'Edabriz', 'Weirot 53' i druge, treba provjeriti u eksperimenatalnim nasadima, radi njihova vrjednovanja i ocjene prikladnosti za uzgoj višnje maraske (Vrsaljko i sur., 2010.).

Jakić Ante (2011.) Završni rad

15

7. UZGOJNI OBLICI MARASKE Pravilan izbor uzgojnog oblika ima veliko gospodarsko značenje, jer determinira brojne čimbenike. Utječe na veličinu životnog prostora pojedine voćke, na razmake sadnje, broj jedinki po jedinici površine, dostatnu osvjetljenost, s čime je povezana fotosinteza, rast, rodnost i kvaliteta plodova, primjena mehanizacije u svim agrotehničkim zahvatima. Za uzgoj maraske koriste se volumni ili prostorni uzgojni oblici, tradicionalna vaza (kotlasta krošnja), popravljena piramidalna krošnja i monokono, samo za recta i semirecta tipove. Tradicionlna kotlasta krošnja je najvažniji uzgojni oblik za marasku, a formira se bez provodnice, s tri postrane primarne skeletne grane, koje zatvaraju kut od 120º sa zamišljenom vertikalnom provodnicom od 30 do 45º. Na primarnim skeletnim granama formiraju se sekundarne skeletne grane s većim otklonom od zamišljene okomite osi (oko 60º), na razmacima od 60 do 100 cm formiraju se sekundarne skeletne grane, a na njima tercijarne grane. Skelet treba biti dobro obrastao rodnim grančicama, što se postiže redovitom i pravilnom rezidbom. Kod tradicionalne vaze s obzirom na tip i način berbe razlikujemo dvije modifikacije: 1. raširena forma sa širim otklonom primarnih skeletnih grana, da se omogući stvaranje raširene krošnje, čija bi se berba najvećim dijelom obavljala sa zemlje ili s kraćih ljestvi 2. uža forma s užim otklonom primarnih skeletnih grana, a osnovno je pravilo da stabla moraju imati dovoljno čvrst skelet kako bi se vibracije pri trešnji mogle prenijeti s stabla i debljih grana na periferne i rodne grane. U proizvodnji maraske mogu se primijetiti i modifikacije vaze kao uzgojnog oblika, kao konični, cilindrični i krnji oblik. Popravljena piramidalna krošnja je drugi uzgojni oblik maraske koji je neznatno zastupljen u proizvodnim nasadima. Taj uzgojni oblik formira se na način da se u spiralnom obliku na provodnici postrano formira 4 do 6 primarnih skeletnih grana, na kojima se formiraju ponovno sekundarne i eventualno tercijarne grane. Budući da je maraska izraziti heliofit, a kod ovog uzgojnog oblika dolazi do zasjenjivanja nižih grana, vaza je ipak primarni uzgojni oblik za marasku. 8. PODIZANJE NASADA MARASKE Nakon što smo izvršili izbor terena za podizanje nasada maraske, slijede radnje: uklanjanje postojeće vegetacije, ravnanje i planiranje terena, meliorativna gnojidba, duboko rahljenje tla, fino ravnanje terena, odreñivanje razmaka sadnje, priprema sadnica za sadnju i sadnja. Uklanjanje postojeće vegetacije. Novi nasadi se mogu podizati na terenima na kojima su bili stari voćnjaci, vinogradi ili pak šumska vegetacija, makija. U tim slučajevima moraju se ukloniti nadzemni dijelovi zajedno sa korijenskim sustavom u cjelini. Vrši se uklanjanje cijelih stabala, ali se koriste tehnike i strojevi koji će ukloniti i korijenje. Treba vodit računa i o štetnim mikroorganizmima koji se nalaze u korijenju zatečene vegetacije. To su većinom gljivične bolesti, odnosno gljive truležnice korijena kao Armillaria mellea i Rosellinia necatrix. Ne smije se zaboraviti ni na štetne bakterioze korijena, viroze, mikoze i slične mikroorganizme. Stoga prije sadnje treba

Jakić Ante (2011.) Završni rad

16

ukloniti svaki korjenčić kao potencijalni izvor zaraze, odmoriti tlo 2 do 6 godina i zasijat djetelinsko-travnate smjese, koje će popraviti biološka, fizikalna i kemijska svojstva tla. Podizanje nasada mora biti sustavno, planski, a ne neplanski, u zadnji tren. Ravnanje i planiranje terena. Ravnanjem se uklanjaju sve izbočine i depresije, odnosno reljefne nepravilnosti plohe terena. Pri tome se odreñene količine tla ili skeleta razgrću kako bi se dobila dobro nivelirana ploha, time i bolja vlažnost tla i ravnomjernija vlažnost, otjecanje suvišne vode, otklonile poteškoće u primjeni mehanizacije i stvorili uvjeti za ravnomjernije unošenje gnojiva u meliorativnoj gnojidbi. Ako je reljefnost izražena, treba sačuvati prirodne barijere za otjecanje vode i sprječavanje erozije tla. Maraska je osjetljiva na asifiksiju korijena. Finim ravnanjem ili planiranjem poravnavaju se mikroizbočine i mikrodepresije, čime se dodatno regulira vodozračni režim tla. Meliorativna gnojidba. Prije dubokog rahljenja tla na temelju kemijske analize tla rastiru se po površini organska i mineralna gnojiva. Bilo bi dobro unijet izmeñu 30 i 80 tona zrelog stajskog gnoja, te preporučene formulacije mineralnih gnojiva, u prvom redu fosfora i kalija. No te količine je danas vrlo teško unijeti. Duboko rahljenje tla. Na teškim ilovastim tlima, ilovasto-pjeskovitim ili pjeskovito-ilovastim tlima, homogenog profila, dobra vodozračnog režima, provodi se duboko oranje ili rigolanje tla. Njime se unose gnojiva u meliorativnoj gnojidbi, te se stvaraju povoljni uvjeti za razvoj korijena na cijeloj površini. Povoljni učinci se očituju u poboljšanoj strukturi tla, kapacitetu tla za zrak i prozračnost, kapacitetu tla za vodu i vododržnost, vodozračnom režimu, ekokemijskim svojstvima tla, mikrobiološkoj aktivnosti tla i brzom, snažnom i ravnomjernom razvoju korijena. Dubina rigolanja takvih tala kreće se od 50 do 70 cm, ovisno o profilu tla, odnosno fizikalnim i mehaničkim svojstvima tla. Ako je skelet izražen na manjoj dubini, rigola se pliće da se na površinu ne izbaci skelet, ako je nepropusni zbijeni sloj, na toj dubini pribjegavamo podrivanju. Osobitu pozornost treba posvetiti kvaliteti rigolanja. Izvlačenje brazde mora biti ravnomjerno po dužini i širini, pri čemu se mora voditi računa da brazde budu uske i da ne dolazi do okretanja tla. Na krškim terenima sa velikim udjelom skeleta provodi se riperovanje, tj. duboko podrivanje, lomljenje, okretanje i premještanje skeleta. Na takvim se tlima provodi okomito riperovanje, a nerijetko i dijagonalno. Riperovanjem se izbacuje na površinu značajan dio skeleta te se prije sadnje preporučava mljevenje tog skeleta na manje agregate na cijeloj površini ili barem redovi za sadnju. Duboko rahljenje tla provodi se krajem ljeta i u ranu jesen, odnosno u trenutku kada ima dostatno vlage u tlu da se ne naruši struktura tla. Ranije rahljenje omogućuje i raniju jesensku sadnju, koja ima prednost u odnosu na zimsko-proljetnu. Fino ravnanje terena. Nakon završetka dubokog rahljenja tla slijedi fino ravnanje terena kako bi se nesmetano mogli izvući redovi i iskolčiti sadna mjesta. To se postiže različitim vrstama drljača ili laganih freza. Danas se na većim površinama koriste rotodrljače ili rotofreze, koje stvaraju finu ravnu plohu, koja je osobito prikladna za strojnu sadnju jer omogućuje ravnomjernu dubinu sadnje sadnica cijelog nasada. Odreñivanje razmaka sadnje. Razmak sadnje u prvom redu ovisi o uzgojnom obliku koji smo predvidjeli, zatim o klonu maraske, bujnosti podloge, plodnosti tla, osvjetljenosti, poziciji i mehaniziranim agrotehničkim zahvatima. Optimalizacija životnog prostora,

Jakić Ante (2011.) Završni rad

17

osigurava nam redovit i obilat urod plodova, manje troškove mehanizacije i zaštite od korova, bolesti i štetnika. Planiranje novih nasada maraske treba temeljiti na strojnoj berbi, a budući da ona preferira prostorne uzgojne oblike tj. vazu, samo dovoljan razmak izmeñu stabala omogućuje stvaranje krošnje koja bi se horizontalno širila i bila limitirana u visinu. Preporučeni razmaci sadnje za ručnu berbu kod raširene vaze ili kotlaste krošnje je 6m×6m, a popravljene piramidalne krošnje 6 m × 5 m. Razmaci sadnje za strojnu berbu kod kotlaste krošnje je 6-7 m × 5-6 m, a kod popravljene piramidalne krošnje 6-7 m × 4-5 m (Vrsaljko i sur,. 2010.). Manji razmaci sadnje doveli bi do zasjenjivanja unutar krošnje i na nižim dijelovima krošnje te susjednih stabala, što bi se odrazilo na poremećaj oko jačeg okomitog vegetativnog rasta i smanjenog uroda. 8.1. SADNJA Vrijeme sadnje Pravodobna i pravilna sadnja ima veliko praktično značenje za rast, razvoj i rodnost višnje maraske. Sadnja maraske u njezinom proizvodnom području može se obavljati tijekom jeseni, zime i ranog proljeća, od trenutka opadanja lišća do kretanja vegetacije. Najpovoljnije vrijeme sadnje je nakon opadanja lišća, kada je najpovoljniji toplinsko-vodni režim tla. Sadnice prolaze manji stres, ne gube vlastitu vlagu, niti rezervna hranjiva, metabolizam nesmetano teče, tada je nabolji prijam, brži i bujniji rast u nadolazećoj vegetaciji, s time i pojačana otpornost na ekološki nepovoljne prilike kao suša te na bolesti i štetnike. Tlo se tijekom zime slegne iznad korijenja, zbog povremenog mraza dobije finu mrvičastu strukturu i veću dodirnu površinu izmñu korijena i čestica tla, što omogućava nesmetano usvajanje vode i hranjiva. U proljeće, prije početka vegetacije, nastavlja se intenzivan rast korijenja koje je dobro razvijeno i osposobljeno za opskrbu nadzemnog dijela vodom i hranjivima. Zalaskom u proljeće, svi se ti pozitivni učinci smanjuju, a negativni se pojačavaju. Pri kasnoj sadnji korijen se ne razvije dostatno, tlo obiluje zračnim šupljinama, nedovoljna je dodirna površina izmeñu korijenja i čestica tla, istodobno započinje rast podzemnog i nadzemnog dijela, korijenje ne može dovoljno opskrbiti nadzemni dio vodom i hranjivima, što se u konačnici odražava na usporen, nedovoljan, ponekad i prekinut rast mladica u proljeće i ljeto, a u ekstremnim uvjetima dolazi i do sušenja sadnica. Priprema sadnica za sadnju. Odabir kvalitetnog sadnog materijala je osnovna odrednica budućeg nasada. Kvalitetan klonski selekcioniran sadni materijal nema alternative, no u njegovu nedostatku, koristi se sadni materijal iz poznatih i priznatih rasadnika, s provjerenih i kontroliranih matičnih stabala besprijekorna zdravstvena stanja. Za podizanje nasada koristi se jednogodišnji sadni materijal, koji zadovoljava parametre extra i prve klase. To su zdrave sadnice koje imaju bujnu, ravnu i zrelu mladicu s dovoljno razvijenih drvnih i lisnih pupova, te preuranjenih izboja, s dobrim spojnim mjestom i dobro razvijenim i razgranjenim korijenjem. Najbolja sadnja je direktno iz rasadnika na stalno mjesto, jer je tada najmanji stres prenošenja i presañivanja, najbrža prilagodba na novo stanište, najmanji gubitak vode u sadnici i najmanji poremećaj u metabolizmu. Ako to nije moguće, sadnice se trebaju kvalitetno utrapiti do trenutka sadnje. Trapljenje se obavlja u rahlom tlu na hladnijem mjestu, uz redovito održavanje umjerene vlažnosti tla i zraka, da ne doñe do dehidracije i isušivanja. Priprema sadnica za sadnju sastoji se od orezivanja zdravih dugih žila na dužinu 30 do 40 cm, a kraćih žila do neoštećenog dijela. Istodobno s orezivanjem, razvrstavaju se po debljini i bujnosti na dvije do tri klase. Sadnja se obavlja po klasama kako bi se dobio jednoličan

Jakić Ante (2011.) Završni rad

18

nasad u rastu i razvoju. Nakon toga se odstranjuju prijevremeni izboji na mladici. Tako pripremljene sadnice umakale su se u u smjesu ilovače, goveñe balege i vode do korijenova vrata. To je danas napušteno. Načini i tehnike sadnje. Nakon svih pripremnih radnji pristupamo sadnji maraske. Načini sadnje mogu biti: ručna sadnja, iskop jama strojno-ručna sadnja, izvlačenjem strojna sadnja, optička strojno-ručna sadnja na kamenito-skeletoidnom tlu. Ručna se sadnja vrši na način da se najprije markiraju sadna mjesta, na kojima se iskopa jama i izvrši sadnja. Obično se iskopaju rupe veličine 50 do 60 cm širine i dubine oko 40 cm. U iskopane rupe se doda insekticid protiv zemljinih štetnika, potrebna količina NPK gnojiva, ako nije provedena meliorativna gnojidba, nabaci se sloj zemlje oko 10 do 15 cm da ne doñe do direktnog dodira korijena i gnojiva. U jami se napravi humak, na kojemu rasporedimo korijenje i nabacimo sloj zemlje, nakon čega protresemo sadnicu da se popune šupljine tlom i lagano nagazimo. Na nagaženi sloj tla dodamo nekoliko lopata zrelog stajskog gnoja u kutove jama te se doda sitan sloj tla, da se zatrpa jama. Takoñer treba voditi računa da cijepljeno mjesto bude 5 do 10cm iznad razine tla, zbog naknadnog slijeganja tla. Sličan je postupak sadnje pri presañivanju na prazna mjesta u nasadu, kao i u vrtovima, s time da jama treba biti veća (100–120 x 60–70 cm) (Vrsaljko i sur., 2010.). Strojna sadnja izvlačenjem brazda, provodi se na većim plantažnim nasadima. Taktorom se izvuče brazda koja se na markirnom mjestu ručno proširi kako bi se pravilno rasporedio korijen, slijedeće radnje su slične ručnom. Danas se na velikim poljoprivrednim gospodarstvima primjenjuje strojna optička sadnja, gdje traktor vuče sadilicu s jednim ili dva radnika koji umeću sadnice u sadilicu. Pri tome se ne markiraju sadna mjesta, već samo krajevi, a traktor ima optičko voñenje. Sadnja na kamenito-skeletoidnim tlima je najzahtjevnija. Treba izvršiti mljevenje kamenja i većeg skeleta u sitnije agregate u rednim trakama. Iskop većih jama 100-120 cm × 60-80 cm, vrši se bagerom. Odvoji se sitnica od skeleta i vrati u jamu, a skelet se samelje ili izveze iz nasada. U preostali dio jame dopremi se sitno plodno tlo i poravna jama. U rubni dio jame dodaje se stajski gnoj. Pri ovakvoj sadnji, iskop jama trebao bi se izvršiti znatno ranije, da doñe do slijeganja tla, popunjenosti i najsitnijih šupljina. Time bi se omogućilo aktiviranje biološke aktivnosti i bolje strukture tla. Takoñer i prevencija protiv žilogriza. Održavanje plodnosti tla jedan je od bitnijih postupaka u uzgoju višnje maraske. Tri osnovna načina održavanja plodnosti tla su: 1) mehanička obrada tla 2) kemijski pripravci 3) zatravljivanje. Najčešće se koriste različite kombinacije, jer svaki od ovih načina ima i svoje prednosti i nedostatke. U uzgojnom području maraske nema dovoljno padalina, osobito ne za vrijeme vegetacije, prevladavaju visoke temperature zraka, što nam sužava izbor za mehaničku obradu tla s ograničenom mogućnošću zatravljivanja. Obradom tla uništavaju se korovi, održava struktura tla, vodozračnost i vodopropusnost, akumulira vlaga poslije kiše, smanjuje njezino isparavanje i održava povoljan vodozračni režim u tlu. Obrada tla vrši se tijekom cijele godine, različitim ratilima i na različitim dubinama ovisno o specifičnim potrebama maraske, tipu tla, biološkoj aktivnosti i ekologiji i kemijskim karakeristikama tla. U jesen se provodi dublja obrada tla, na dubini 20 do 30 cm, koja omogućuje akumulaciju vlage u tlu tijekom zime, unos gnojiva, poboljšanje strukture tla

Jakić Ante (2011.) Završni rad

19

nakon zimskih kiša i mrazeva, povoljan jesenski rast korijena i njegovo disanje. Proljetna obrada je nešto plića, na dubinu od 15-20 cm, a svodi se na zatvaranje jesenske brazde, čuvanje akumulirane vlage u tlu i unos proljetne doze gnojiva. Tijekom vegetacije provodi se u više navrata plitka obrada tla, 5-10-15cm, ovisno o rastu korova i vlažnosti tla. Zasijavanje djetelinsko-travnatih smjesa izmeñu redova u jesen je slijedeća moguća kombinacija. Treba izabrati brzorastuće djetelinsko-travnate smjese, da se dobije što veća lisna masa u proljeće. Na dubljim i plodnijim tlima vrši se obrada tla izmeñu redova i zasijavanje trava unutar redova. Širina zatravljivanja je oko 1m. Zatravljivanje se obavlja 3 do 4 godine nakon obrade, zbog nepoželjnih štetočina koji bi mogli napasti nasad. Zatravljivanje omogućuje bolju mikrobiološku aktivnost tla, prirodan rast korijenja prema površini i ujednačeniju ishranu voćaka. Razmišljanja o održavanju tala u marašicima trebala bi ići u smjeru korištenja ove metode. 8.2. ISHRANA I GNOJIDBA Tijekom vegetacije vegetativni i generativni organi prolaze kroz različite fenofaze, koje zahtijevaju uporabu i korištenje pojedinih biogenih elemenata. Najveću potrebu maraska ima prema dušiku, fosforu i kaliju, kao osnovnim biogenim elementima. Takoñer ima potrebe i prema kalciju, kao i prema mikroelementima željezu, boru, cinku i bakru. Dušik ima višestruku ulogu u životu maraske,najviše ga ima u listovima, cvjetnim pupovima, plodovima i sjemenkama. Povoljno utječe na fotosintezu, rast lišća, mladica i plodova, na visinu rodnosti i kvalitetu plodova. Dušik se mora pravilno dodavati, u optimalnim dozama, optimalnim rokovima i prikladnim formulacijama. Polovica dušičnih gnojiva unosi se krajem zime, a druga polovica u više navrata izmeñu cvatnje i početka zriobe plodova. Prevelike količine dušika uzrokuju prebujan rast, slabije stvaranje cvjetnih pupova i slabiju rodnost. Suvišak dušika uzrokuje i širenje bolesti i štetnika u nasadu maraske. Fosfor povoljno utječe na stvaranje cvjetnih pupova i zametanje plodova, sazrijevanje i kvalitetu plodova. Povoljno utječe i na razvitak korijenova sustava i na rast stabla. U mladicama i tvornom kambiju ima takoñer dosta fosfora. Kalij povoljno utječe na krupnoću plodova maraske, na čvrstoću i na stvaranje šećera i boje plodova. Povoljno djeluje na sazrijevanje plodova i stabla, potpomaže primanje ostalih hranjiva iz tla i ublažuje nepovoljno djelovanje suviška dušika u tlu. Kalija ima više u mladim grančicama nego u starim, više u kambiju nego u kori. Kalcij snažno utječe u izgradnji koštice, a povoljno djeluje i na zdravstveno stanje voćke. Kalcij neutralizira kiselost tla i stvara povoljne uvjete u tlu za rast maraske. Utječe i na povećanje kvalitete plodova i tu je njegova velika važnost. Magnezij utječe na stvaranje klorofila u listu, daje listu zelenu boju. Željezo regulira rad enzima, brojne oksidoredukcijske procese, biosintezu klorofila, ugljikohidrata, proteina, vitamina, aromatskih i fenolnih spojeva, biljnih pigmenata. Simptom nedostatka željeza je gubitak klorofila, što dovodi do kloroze lišća. Bor ima značajnu ulogu u formiranju generativnih organa, klijanju peludi i pokretljivosti ugljikohidrata i kalcija u biljci te povoljno djeluje na otpornost prema suši. Može se pojaviti defolijacija lišća,a to se riješava aplikacijom borne kiseline na list. Cink ima važnu ulogu jer o njemu ovisi aktivnost enzima disanja i tvorba hormona rasta (auksina), a kao biokatalizator sudjeluje u tvorbi klorofila i nekih aminokiselina. Maraska je vrlo osjetljiva na nedostatak cinka, poremećaj koji se dogaña naziva se „mali list“.

Jakić Ante (2011.) Završni rad

20

U mladenačkom stadiju maraski je najpotrebniji dušik, zbog rasta podzemnih i nadzemnih organa. Fosfor i kalij su u toj fazi manje potrebni, ali ipak nužni zbog utjecaja na rast organa i sazrijevanje drveta. U stadiju zrelosti ili rodnosti potrebe za dušikom i kalijem su velike, dušik je važan zbog stvaranja cvjetnih pupova i zametanja plodova, sazrijevanje plodova i drveta, na kvalitetu plodova i na rast stabla, a kalij na svojstva plodova i na sazrijevanje plodova i drveta. U stadiju starosti marasku treba intenzivnije gnojiti dušikom, da bi se potpomogao i produžio razvoj mladica i lišća te korijenova sustava. Gnojiva u kojima se nalaze potrebni hranjivi elementi mogu biti organska i mineralna gnojiva. Organska gnojiva nastaju od izlučevina životinja i biljnih tvari. Osim što služe voćkama za ishranu, popravljaju fizikalna, kemijska i mikrobiološka svojstva tla, osobito povoljno utječu na vodni i toplinski režim tla te obogaćuju tlo mikroorganizmima. Od organskih gnojiva najveće značenje ima stajsko gnojivo, komposti i zelena gnojidba. Najbolje je stajsko gnojivo od ovaca i koza, zatim konja, goveda i svinja. Stajsko gnojivo je bogato hranjivim tvarima i sadrži prosječno 0,50% N, 0,21% P2O5, 0,65% K2O, 0,50% CaO, 0,18% MgO i 18% organske tvari. Mineralna gnojiva sadrže najčešće tri mineralna elementa, i to dušik, fosfor i kalij, ali mogu biti recimo samo dušična gnojiva, kao što su KAN (27% N) i UREA (46% N) . Dušična gnojiva se primjenjuju za prihranjivanje maraske u proljeće. U voćarstvu se koriste kompleksna NPK mineralna gnojiva formulacija: 7:14:21, 5:20:30 i 7:20:30 (Medin, 1997.). Ova gnojiva se dodaju u jesen. Upotreba mineralnih gnojiva u nasadu maraske radi osiguranja pojedinih hranjivih tvari mora se obavljati usporedno s unošenjem organske mase u tlo. Zbog toga se preporučuje upotrebljavati mineralna gnojiva svake godine, a i organska gnojiva svake godine, ali u manjim količinama, odnosno svake četiri godine unos stajskog gnoja u većim količinama. Za upotrebu stajskog gnojiva u punoj rodnosti maraske bilo 80 do 100mtc po hektaru ili 350 do 400 mtc po hektaru svake četvrte godine. Količina mineralnih gnojiva za mlade nasade maraske, u prvoj godini nakon sadnje dodaje se 0,15-0,20 kg KAN-a (Vrsaljko i sur., 2010.) oko sadnice u dva navrata.. U trećoj i četvrtoj godini se isto dodaje isto gnojivo u isto vrijeme, ali u trakama uzduž redova voćaka. Prema Gašparu (1995.) potrebna hranjiva za visok prirod višnje maraske iznose 80-150 kg/ha dušika, 60-100 kg/ha fosfora i 60-160 kg/ha kalija (Medin, 1997.). Fosforova i kalijeva NPK gnojiva unose se u tlo u jesen, jesenskim oranjem. Dušična gnojiva dodaju se u proljeće, u više navrata. Organska gnojiva, posebno stajsko, unose se u tlo u jesen prilikom jesenskog oranja voćnjaka. Ishrana i gnojidba su mehanizmi koji se nikako ne smiju zanemariti u uzgoju višnje maraske, jer su one preduvjet za optimalan, redovit i kvalitetan urod.

Jakić Ante (2011.) Završni rad

21

8.3. REZIDBA Rezidba maraske zahtijeva mnogo rada, znanja i vještine. S ciljem da se postigne kvalitetna proizvodnja neophodno je izvršiti rezidbu. Rezidba je važna agrotehnička mjera kojom se formira uzgojni oblik, održava pravilna ravnoteža izmeñu vegetativnog rasta i rodnosti i obnavljaju ili pomlañuju već iscrpljeni dijelovi krošnje. Rezidbom se omogućuje dobar prirod i kvaliteta plodova i što je osobito važno, redovita rodnost. Prema životnoj dobi razlikujemo rezidbu mladih i rezidbu rodnih voćaka. Na mladim voćkama rezidba se vrši krajem zime, malo prije vegetativnog rasta, kako bi se dobilo, da se u blizini reza pojave novi izdanci korisni za formiranje skeleta. Ova „zimska“ rezidba mora biti popraćena čišćenjem i odstranjivanjem suvišnih mladica kako bi se zaustavio rast nekorisnih mladica u formiranju skeleta. Čišćenje obavljamo kako bi eliminirali izdanke od prve godine koji izbijaju na deblu, a namijenjeno je mehaničkoj berbi, tako da se deblo razvije u cilindričan oblik bez kvrga. Pri formiranju potrebno je znati da se za nastavak provodnice primarnih, sekundarnih i tercijarnih grana uzima jedna jednogodišnja mladica koja odgovara najbolje željenom obliku, dok se sve ostale uklone 30 do 40 cm niže. Na taj se način nastavlja rast, a na reznim mjestima odstranjenih mladica izrast će novi jednogodišnji rodni izboji. Time formiramo željeni uzgojni oblik i stvaramo obraslost rodnih izboja. Formiranje tradicionalne vaze ili kotlaste krošnje traje 4 do 5 godina (Medin, 1997.). U prvoj godini se formiraju tri primarne skeletne grane, a zelenom rezidbom i pinciranjem i po jedna sekundarna grana. U slijedeće 2 do 3 godine, nastavlja se formiranje primarnih i na njima sekundarnih grana na razmaku od 40 do 60 cm. Primarne i sekundarne grane su nosioci rodnog drva, dok su tercijarne grane, rodno drvo na kojem se formiraju jednogodišnji rodni izboji. Na voćkama u rodu postižemo dva osnovna cilja: osiguravamo dobru osvjetljenost i prodor sunčeve svjetlosti na niže grane te omogućavamo stvaranje dovoljnog broja rodnih grana. U krošnji maraske s isprepletenim granama odstranjujemo sve ogoljele, zakržljale, izdužene i suhe grane, vodopije te grane koje se preklapaju i na taj način doprinose slabijem osvjetljenju krošnje. Osnovni cilj je dobiti dovoljan broj jednogodišnjih rodnih izboja, ne dopustiti izduživanje tercijarnih grana i ograničiti vršni rast primarnih skeletnih grana. Pri formiranju uzgojnog oblika kod maraske provodimo i zelenu rezidbu, kojom odstranjujemo suvišne izboje i otvaramo krošnju i zaustavljamo vegetativni rast stabla. 8.4. BOLESTI I ŠTETNICI Maraska je podložna raznim bolestima i štetnicima te zaštita protiv njih predstavlja obveznu agrotehničku mjeru o kojoj ovisi količina priroda i kvaliteta plodova. Potrebno je poznavati najvažnije bolesti i štetnike maraske, a u otkrivanju, dijagnosticiranju i mjerama zaštite proizvoñači se upućuju na suradnju s poljoprivrednim stručnjacima, osobito specijalistima za zaštitu bilja. Ovdje ćemo iznijeti najvažnije bolesti i štetnike maraske i mjere njihova suzbijanja.

Jakić Ante (2011.) Završni rad

22

Bolesti Lisna pjegavost (Blumeriella japii, Cylindrosporium padi) Ova bolest radi velike štete na listu, plodu i peteljci. Gljivica stvara male okruglaste pjegice crvenkaste boje, koje se povećavaju i postaju tamnosmeñe. Kod jačeg napada ove bolesti, lišće poprima žućkastu boju te opada. Javlja se rano, u svibnju i njezina pojava prije berbe veoma nepovoljno utječe na stvaranje cvjetnih pupova, na prirod te na sazrijevanje i kvalitetu plodova. Poslije berbe, pojava ove bolesti utječe na rodni i vegetativni potencijal maraske i sazrijevanje drveta. Za sprječavanje ove bolesti koriste se fungicidi: Cuprablau, Champion, Dodine i Dithane, a za liječenje: Dodine i Saprol. Zaštitu treba početi čim se pojave prve pjege, te ovisno o vremenu ponavljati prskanje svakih 10 do 20 dana. Obično 3 do 5 prskanja. Monilija (Monilia laxa) Gljivica uzrokuje sušenje cvjetova, a posebno u vlažnim i zatvorenim uvjetima. Uzrokuje takoñer i sušenje grana. Za zaštitu je potrebno odstraniti grane koje su zaražene, kao i oštećene plodove. Prskanje fungicidima vrši se prije cvjetanja ili nakon kiše. Fungicidi koji se koriste u zaštiti od ove bolesti su: Benomyl, Carbendazin, Iprodione, Triforine i Vinclozolin.

Slika 1. Monilija (Monilia laxa - bolest ploda višnje maraske)

Gnomonija (Gnomonia erythrostom) Uzrokuje crvene mrlje s žućkastim rubom na lišću koje se suši, saviju se i ostanu na stablu do pupanja. Da bi se spriječilo širenje ove bolesti potrebno je prskanje fungicidima kad god doñe do neke od navedenih pojava. Fungicidi: Bakreni oksiklorid, Dodin, Mankozeb

Bakterijski rak (Pseudomonas mors prunorum) Uzrokuje patološke promjene na kori maraske, a očituje se u promjeni boje. Rak kore na granama i deblu, s pojavom smole i uzrokuje progresivno propadanje stabla. Prevencije koje se primjenjuju su: sadnja tipova i sadnica koji su otporni na ovu bolest, a liječi se tako da se eliminiraju oštećeni dijelovi obrezivanjem. Takoñer je za zaštitu moguće upotrijebiti preparate na bazi bakra, tj. bakrene soli.

Jakić Ante (2011.) Završni rad

23

Štetnici Žilogriz (Capnodis tenebrionis) Napada koštićave voćke, a u velikoj mjeri i marasku. Oštećuje korijenov vrat i korijenje tako što odlaže svoja jajašca. Za zaštitu od njega potrebno je obaviti pravilan izbor tla i izvršiti mjeru natapanje. Suzbijanje ovog štetnika vrši se pri proljetnom zalijevanju insekticidom i u vegetaciji prskanja. Koristi se insekticid Thiacloprid. Crna uš (Myzus cerasi) Izaziva kovrčanje vršnih listova, zastoj razvoja pupoljka i pojavu medne rose na listu i plodu. Kemijske intervencije vrše se zimi te pred cvatnju i poslije pojave listova. Prskanje insekticidima i to: bijelo aktivno ulje, Formothione, Fosmadione, Pirimicarb.

Mrazovac (Operophtera brumata) Nagriza lišće, cvjetove i plodove. Potrebno je osigurati dobru osvijetljenost na svim dijelovima krošnje. Vrši se zimsko prskanje te prskanje protiv bolesti kad se pojavi. Za intervenciju protiv ovog štetnika koristi se bijelo aktivno ulje.

Štitasta uš (Scale lice) Oduzima voćni sok i uzrokuje odumiranje stabla. Potrebno je odstraniti grane koje su snažno zahvaćene, takoñer primjenjuje se i zimsko prskanje starijih stabala i proljetno prskanje insekticidima: Kalcijev ili barijev polisulfid, aktivno bijelo ulje. (Vrsaljko i sur., 2010.) 8.5. BERBA U cijelom proizvodno-tehnološkom procesu, berba maraske je najsloženiji, najdelikatniji i gotovo limitirajući čimbenik njezina uzgoja i širenja. Maraska se većinom uzgaja za industrijsku preradu, a vrlo malo za svježu potrošnju. Stoga vrijeme i način berbe, način pakiranja, transport i brzina otpreme te prvodobna prerada uvelike odreñuje kakvoću proizvoda. Vrijeme berbe ovisi o namjeni maraske u procesu prerade. Najvažnije svojstvo je postotak suhe tvari, odnosno šećera i kiselina. Kada je najbolji odnos suhe tvari i kiselina, aromatskih spojeva, fenola i fenolnih spojeva kreće se u proces berbe maraske. U vrijeme najvećeg razvoja proizvodnje maraske u Dalmaciji nastojala se utvrditi donja granica sadržaja suhe tvari, kako bi sadržaj iznad te granice predstavljao veću kvalitetu, te time i imao višu tržišnu cijenu. U to vrijeme je voćarska grupacija Privredne komore u Splitu (Vrsaljko i sur., 2010.) usvojila klasifikaciju po kojoj se sadržaj suhe tvari od 24 % i više tretirao kao 1. klasa, a sadržaj suhe tvari od 20 do 23 % kao 2. klasa. Sadržaj suhe tvari se odreñivao prilikom berbe refraktometrom. S povećanjem sadržaja suhe tvari povećava se i sadržaj šećera i kiselina, poboljšava aroma, a takoñer i boja ploda. Berbu plodova maraske treba obaviti kada je optimalan sadržaj suhe tvari za odreñeni nasad, lokalitet ili ekološko područje. Pri tome, plod treba biti svjež, bez znakova gubitka soka u mesu ploda, odnosno bez znakova sušenja ploda. Plod maraske se bere u industrijske svrhe bez peteljke. Berba se obavlja uglavnom ručno, trešnjom, no ima i pokušaja strojne berbe. U državi Michigan (SAD), s najvećom proizvodnjom višnje u svijetu, berba je potpuno mehanizirana. Plodovi mehaniziranom berbom padaju na samohodne okvire strojeva s platnima smještenim ispod krošnji stabala. Prema američkim podacima troškovi mehanizirane, odnosno strojne berbe su za četvrtinu jeftiniji od troškova ručne berbe. Jedan radnik u ekipi za strojnu berbu

Jakić Ante (2011.) Završni rad

24

zamjenjuje 30 do 35 berača rukom. Za vrijeme Domovinskog