Tefko Saracevic

Prilozi utemeljenju informacijske znanosti

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM1

IzdavaËFilozofski fakultet Osijek

Za izdavaËaAna PintariÊ

UrednicaTatjana Aparac-JeluπiÊ

PrevoditeljiSanjica Faletar TanackoviÊJelica LeπËiÊKornelija Petr

RecenzentiDora SeËiÊZoran VelagiÊ

LekturaMilica MihaljeviÊ

KorekturaDrahomira GavranoviÊ

Likovna i grafiËka opremaBiba ©ehoviË

GrafiËka pripremaWelt, Rijeka

Tisak i uvezTipomat, Staro »iËe

Knjigu je priredio Odsjek za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta uOsijeku u povodu 75. obljetnice æivota Tefka Saracevica

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM2

TEFKO SARACEVIC

PRILOZI UTEMELJENJUINFORMACIJSKE ZNANOSTI

Filozofski fakultetOsijek, 2006.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM3

4

CIP - Katalogizacija u publikacijiGRADSKA I SVEU»ILI©NA KNJIÆNICA OSIJEK

UDK 007UDK 001 SARACEVIC, Tefko

Prilozi utemeljenju informacijskeznanosti/ Tefko Saracevic ; <prevoditeljiSanjica Faletar TanackoviÊ... <et al.>. ∑ Osijek :Filozofski fakultet, 2006. Bibliografija. ISBN 953-6456-64-8 110816053

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM4

5

Sadræaj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Dio I.O informacijskoj znanosti i njezinim temeljnim problemima 11

Relevantnost: pregled i teorijski okvir za promiπljanje o pojmurelevantnosti u informacijskoj znanosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Vrednovanje vrednovanja u pretraæivanju informacija . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Ponovno o relevantnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69Stratificirani model interakcije informacijskoga pretraæivanja:

proπirenja i primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87Informacijska znanost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109

Dio II.Vrednovanje knjiæniËnih i informacijskih usluga: vaænost metodologije . . . . . . . 133

Istraæivanje vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih sluæba i uslugaI. dio Postavljanje teorijskog okvira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

Istraæivanje vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih sluæba i uslugaDio II. Metodologija i taksonomija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163

Dio III.©to donose digitalne knjiænice? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199

Vrednovanje digitalnih knjiænica: evolucija koncepata . . . . . . . . . . . . . . . 201Pregled pristupa oblikovanju nastave na temu digitalnih knjiænica . . . . . . 221

Dio IV.Tefko Saracevic: prilozi za biografiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243

Æivotopis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245ZnaËajniji radovi Tefka Saracevica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM5

6

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM6

7

Predgovor

VeÊ viπe od Ëetrdeset godina Tefko Saracevic djeluje u podruËju informacijskeznanosti. Njegov je doprinos znanstvenoistraæivaËkom radu i obrazovanju iznimnoznaËajan a u nekim vidovima nezaobilazan. Znanstveno zanimanje usmjerio je prijesvega na iznalaæenje teorijsko-metodoloπkih uporiπta izranjajuÊe discipline ∑ infor-macijske znanosti, osobito u odnosu na tumaËenje njezinih osnovnih pojmova (npr.relevantnosti) ili pristupa (npr. razliËiti pristupi tumaËenju procesa informacijskogpretraæivanja). Od samoga je poËetka bavljenja znanstvenim radom vlastita istraæiva-nja s posebnom pozornoπÊu usmjerio na korisnike i njihov odnos prema razliËitimsustavima za pretraæivanje informacija, ukljuËujuÊi danas sloæeni kontekst infor-macijskih sustava u umreæenom druπtvu.

Tefko Saracevic aktivno je sudjelovao u nekoliko najranijih projekata zavrednovanje sustava za informacijsko pretraæivanje, a u svojoj je disertaciji i kasnijimradovima prouËio i protumaËio pojam ‘relevantnost’ u informacijskome pretra-æivanju, πto se i danas dræi nezaobilaznim za svako ozbiljno bavljenje informacij-skim fenomenima. Njegove su opservacije i zakljuËci posluæili kao osnova za naπedanaπnje razumijevanje relevantnosti i ponaπanje pri prosudbi relevantnosti tijekominformacijskog pretraæivanja. Godine 1970. uredio je zbornik Uvod u informacijskuznanost, knjigu s nizom radova neke od kojih bismo rjeËnikom danaπnje generacijemogli nazvati kultnima u podruËju. Tim je svojim uredniËkim i autorskim radomnedvojbeno izvrπio velik utjecaj na zajednicu struËnjaka u πiremu polju informa-cijskih znanosti, a navedeni je zbornik nezaobilazna literatura za generacijestudenata informacijskih znanosti πirom svijeta.

U to vrijeme poËinje i njegovo intenzivno bavljenje prijenosom rezultata izznanstvenih prouËavanja problema informacijskog pretraæivanja u praksu, naposevezano uz potrebe zemalja u razvoju u kojima djeluje kao savjetnik, ali i kolegamnogim pojedincima koji su u svojim sredinama nailazili na nerazumijevanje jer sunjihove vizije bile presmione.

Na dodjeli SIGIR-ove nagrade profesoru Saracevicu 1997. godine, NicholasBelkin upozorio je na to da je Tefko, kako ga nazivaju i njegovi kolege i πtovatelji istudenti, u 1980-im zapoËeo niz vaænih ispitivanja vezanih uz upite i ponaπanje

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM7

8

korisnika pri pretraæivanju informacija, nastojeÊi pritom klasificirati informacijskeprobleme, upite i postupke pretraæivanja s obzirom na njihove razliËite dimenzije.Taj je njegov istraæivaËki rad kulminirao serijom od tri vrlo zapaæena Ëlanka uJASIS-u, u kojima je po prvi puta predstavljena πiroko postavljena skala kontroli-ranih studija o pretraæivanju u sklopu sustava za pretraæivanje informacija. Odsredine 1980-ih do danas Saracevic se sve viπe usmjeruje na prouËavanje interakcijekorisnik∑posrednik∑sustav u sustavima za informacijsko pretraæivanje. Pritom jerazvio jedinstveni skup podataka o navedenim vrstama interakcije, o Ëemu jenapisao niz radova samostalno ili u suradnji s kolegama osnosno doktorantima,upuÊujuÊi na osobitosti i analizirajuÊi interakcije u sustavima za informacijskopretraæivanje i na njihove implikacije za oblikovanje tih sustava. Ti se radovismatraju kljuËnima za prouËavanja ponaπanja korisnika pri potraæivanju i pretraæi-vanju informacija kao i za tumaËenje interakcije onih Ëimbenika koji tvoreinformacijske sustave.

Tijekom toga razdoblja Tefko Saracevic objavio je i nekoliko vaænih radova ovrednovanju sustava za informacijsko pretraæivanje, u kojima je na poseban naËinnaglaπavao koliko jesu ili koliko tradicionalne tehnike vrednovanja nisu primjerenevrednovanju interaktivnog informacijskog pretraæivanja i obavljanju informacijskogpretraæivanja unutar odreenog operacijskog modela.

Ukupno, Tefko Saracevic objavio je viπe od sto znanstvenih radova, meukojima valja posebno izdvojiti sedam knjiga odnosno poglavlja u knjigama, 40-akËlanaka u Ëasopisima koji provode recenzentski postupak, 60-ak radova u zbor-nicima s konferencija, takoer ocijenjenih. Objavio je niz Ëlanaka u raznimstruËnim Ëasopisima, radove u zbornicima s konferencija i mreæne radove. SvojeznaËajnije radove objavio je na vlastitim mreænim stranicama, æeleÊi time pridonijetiideji o slobodnom pristupu znanstvenim radovima i otvorenim arhivima. Poznat jei po tome πto je uvijek znao ‘pogoditi u pravu æicu’ u raspravama o vrednovanju,neprestano se zalaæuÊi za strogost pri ocjenjivanju, te naglaπavajuÊi vaænostusmjerenosti na korisnika kao najvaænijeg Ëimbenika u vrednovanju primjerenosti iuspjeπnosti informacijskih sustava.

Nadalje, æeljeli bismo istaknuti da Tefko Saracevic u svojemu znanstveno-istraæivaËkom i nastavniËkom radu sustavno istraæuje odnose izmeu ljudi iinformacija, implikacije tih odnosa za oblikovanje i vrednovanje sustava zapretraæivanje informacija, ukljuËujuÊi posljednjih godina digitalne knjiænice kaonovo okruæenje odnosno paradigmu. Belkin je u spomenutom izlaganju takoernaglasio da je Tefko Saracevic neumorni predvodnik u nastojanjima da se unutarjedinstvenoga polja objedine znanstvenoistraæivaËki napori dviju struja: one koja jeusmjerenija prema strojevima i one koja je usmjerena ljudima, kako bi se iskoristileuoËene prednosti obiju struja. I njegov vlastiti znanstveni rad i njegova ulogavoditelja i predvodnika, kada ureuje Ëasopis Information Processing and Manage-ment i kada nastoji ohrabriti suradnju izmeu SIGIR-a i ASIST-a, ALISE, ACM-a idrugih profesionalnih udruga, izravno su i znaËajno utjecali na stanje i trendove uznanstvenome prouËavanju informacijskih fenomena, osobito informacijskogpretraæivanja.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM8

9

Ovom knjigom, u kojoj objavljujujemo prijevode znaËajnijih radova TefkaSaracevica na hrvatski jezik, pridruæujemo se Ëestitkama za njegov 75.-i roendan,uz zahvalu za njegov znanstveni doprinos u polju informacijskih znanosti tesustavno i predano poticanje hrvatskih informacijskih struËnjaka na bavljenjeinformacijskim fenomenima. Osobito smo mu zahvalni za sva istraæivanja koja jepotaknuo u Hrvatskoj, a nadasve na osmiπljavanju koncepta Meunarodne kon-ferencije Libraries in the Digital Age ∑ LIDA, na pomoÊi u njezinoj organizaciji iaktivnom sudjelovanju od 2000.

Prevedeni radovi Tefka Saracevica objavljuju se unutar triju cjelina.U prvome dijelu predstavljeni su radovi o informacijskoj znanosti i njezinim

temeljnim problemima. Dakako, na tu je temu Tefko Saracevic napisao znatan brojradova, a ovdje donosimo pet radova koji su prema naπoj procjeni ne samo vrijednisa stajaliπta autorova doprinosa teorijskom bavljenju problemima u polju informa-cijskih znanosti, veÊ su i nezaobilazno uporiπte u akademskoj izobrazbi infor-macijskih struËnjaka. Na prvome je mjestu nesumnjivo jedan od najËeπÊe navoe-nih radova u polju informacijskih znanosti ∑ Relevantnost: pregled i teorijski okvir zapromiπljanje o pojmu relevantnost u informacijskoj znanosti koji, iako objavljen prijetri desetljeÊa (1975.) nije izgubio na svjeæini i znanstvenoj argumentaciji. Kako seposljednjih desetak godina, Saracevic zanimao za pitanja vrednovanja, meu kojimase ponovno relevantnost pokazuje kao nezaobilazni fenomen, izdvojili smo radoveVrednovanje vrednovanja u pretraæivanju informacija (1995), Ponovno o relevantnosti(1996.) i Stratificirani model interakcije informacijskoga pretraæivanja: proπirenja iprimjene (1997), te rad kojim zaokruæujemo ovu cjelinu, Informacijska znanost(1999.), u kojemu se autor kritiËki osvrÊe na napredak u promiπljanju priroderelevantnosti u informacijskoj znanosti, podsjeÊajuÊi pritom i na niz vaænihistraæivanja o oËitovanjima relevantnosti. Kako su se, prema njegovu miπljenju,tijekom vremena pojavila Ëetiri pristupa prirodi relevantnosti: sustavni, komuni-kacijski, situacijski i psiholoπki, i kako je utvreno da ti pristupi nisu dostatni,autor je predloæio i peti ili interaktivni pristup, utemeljen na slojevitom modeluinterakcije pretraæivanja informacija, πto dræimo osobito vaænim poticajem mladimistraæivaËima.

U drugome dijelu donosimo prijevode dvaju radova koji su nastali na osnoviopseænog istraæivanja o vrednovanju knjiæniËnih i informacijskih usluga. U prvome,autori Saracevic i Kantor ukazuju na vaænost postavljanja teorijskog okvira zavrednovanje knjiæniËnih sluæba i usluga, a u drugom dijelu predstavljaju i razraujuvlastitu istraæivaËku metodologiju te nude taksonomiju za daljna sliËna istraæivanja.Vaæno je napomenuti da su i predloæena metodologija i taksonomija uporabljene zadva opseæna istraæivanja koja je Tefko Saracevic proveo u Hrvatskoj, o korisnicima ikoriπtenju usluga u Nacionalnoj i sveuËiliπnoj knjiænici (1994. i 1999.). Usuujemose ustvrditi da je svojim nesebiËnim prenoπenjem znanja i istraæivaËkoga iskustvaznaËajno utjecao na generaciju mladih knjiæniËara, koji su danas, uglavnomzaposleni kao znanstveni novaci i asistenti na odsjecima za informacijske znanosti uHrvatskoj.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM9

10

U treÊemu dijelu, naslovljenom, ©to donose digitalne knjiænice?, izdvojili smo dvarada: Vrednovanje digitalnih knjiænica: evolucija koncepata (2000.) i Pregled pristupaoblikovanju nastave na temu digitalnih knjiænica (2001.) u kojima Saracevic ukazujena to da koncept 'digitalna knjiænica' ima nekoliko razliËitih tumaËenja kojaproizlaze iz razliËitih zajednica, i daje pregled aktivnosti vezanih uz vrednovanjeistraæivanja i prakse digitalnih knjiænica, koncentrirajuÊi se pritom na izdvajanjekriterija koriπtenih za vrednovanje. Naposlijetku, u suradnji s Marijom Dalbello,ukazuje na stanje u akademskom obrazovanju o digitalnim knjiænicama u SAD-u iKanadi na osnovi provedena istraæivanja i vlastitih zapaæanja. Osobitu su pozornostautori usmjerili na predstavljanje orijentacije nastavnih sadræaja i naËine ugradnjerelevantnih tema u razliËite nastavne planove i programe.

Na kraju knjige slijede biografski podaci o autoru, koji se jednim dijelomzasnivaju na Ëlanku Profesor Tefko Saracevic: znanstvenik i nastavnik u podruËjuinformacijskih znanosti = Professor Tefko Saracevic: scientist and educator in the field ofInformation Sciences, koji je priredila urednica ove knjige, a objavljen je u publikacijiIstaknuti hrvatski znanstvenici u Americi: drugi dio = Distinguished Croatian scientistsin Amerika: part two. / editor Janko Herak. Zagreb : Hrvatsko-ameriËko druπtvo,1999. Str. 85∑109.; te pregled znaËajnijih radova Tefka Saracevica na osnoviinformacija kojima smo raspolagali.

Urednica

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM10

11

Dio I.

O informacijskoj znanosti injezinim temeljnim problemima

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM11

12

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM12

13

Relevantnost: pregled i teorijski okvir za promiπljanjeo pojmu relevantnosti u informacijskoj znanosti1

SaæetakInformacijska znanost nastala je kao treÊi subjekt, paralelno uz logiku i filozofiju, koji sebavi relevantnoπÊu ∑ neuhvatljivim, ljudskim pojmom. Razmatranje relevantnosti, kaokljuËnoga pojma u informacijskoj znanosti, usmjereno je na probleme znanstvenekomunikacije. Relevantnost se smatra mjerom uËinkovitosti kontakta izmeu izvora iodrediπta u komunikacijskom procesu. RazliËite interpretacije relevantnosti koje su sepojavile, povezivale su se unutar okvira komunikacije znanja. Pojavila su se razliËitastajaliπta jer je relevantnost razmatrana na brojnim razliËitim toËkama procesa komu-nikacije znanja. Smatra se da tu postoji ciklus meusobnog spajanja, meusobnogdjelovanja razliËitih sustava relevantnosti.

Predgovor: U Ëemu je vaænost razmiπljanja o relevantnosti?

Iz maloga svijeta naπih svakodnevnih æivota u velikome svijetu ËovjeËanstva,sloæenost i meusobna ovisnost sfera naπih æivota i svjetova strahovito se poveÊalakao i naπa svijest o rastuÊim problemima. Problemi naπe civilizacije i 'ËovjeËanstvana prekretnici', kao πto su dokumentirali Mesarovic i Pestel (1), problemi poslije-industrijskog druπtva, kao πto ih je sagledao Bell (2), i problemi modernoga æivljenja

1 Saracevic, Tefko. (1975). Relevance: a review of and a framework for the thinking on the notion of Informa-tion science. // Journal of the American Society for Information Sience, 26, 6, 321∑343.

∂ Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, John Wiley & Sons, Inc., i autora.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM13

14

i kvalitete æivota, kao πto smo svi mi iskusili, imaju jednu zajedniËku toËku: za radna njihovu racionalnom rjeπavanju trebamo odluËnost i mudrost za djelovanje.Znanje i informacija nisu jedina stajaliπta na kojima se, odluËno i postupno, gradimudrost. Ali oni su vaæna svojstva. A sloæenost naπih sadaπnjih problema vjerojatnoih je pretvorila u najvaænije svojstvo.

UËinkovita komunikacija znanja ∑ uËinkoviti informacijski sustavi ∑ postajustoga presudni zahtjev za rjeπavanje razliËitih problema. Za razliËite problemerazvijeni su ili zamiπljeni razliËiti informacijski sustavi (ukljuËujuÊi knjiænice).Danas veÊina, ako ne i svi informacijski sustavi, imaju zajedniËki zahtjev koji sepred njih postavlja: poveÊati uËinkovitost komunikacije i usluga. Na primjer,hitnost novih usluga, kao πto su gradske informacijske i referalne usluge i novihkoncepcija u sustavima, kao πto su informacijska sredstva i mreæe za onlineinformacijsko pretraæivanje, mogu biti izravno usmjerene prema tim zahtjevima ipokuπajima pri rjeπavanju nekih prethodno navedenih problema.

U najosnovnijem smislu, relevantnost se mora baviti uËinkovitoπÊu komuni-kacije. U temeljima svakog informacijskog sustava neka je interpretacija pojmarelevantnosti. U ovome radu, namjera mi je istraæiti znaËenje relevantnosti kako seono pojavilo u informacijskoj znanosti i pruæiti teorijski okvir unutar kojega semogu povezati razliËite interpretacije relevantnosti.

Nadajmo se da buduÊe razmiπljanje o relevantnosti moæe biti unaprijeenounutar predloæenog teorijskog okvira. ©to bolje razumijemo znaËenje relevantnostis razliËitih toËaka glediπta, bolje razumijemo razliËite 'sustave relevantnosti' [nazivposuen od filozofa Schutza (3)] ∑ mogu se graditi bolji informacijski sustavi. Usto,πto bolje razumijemo relevantnost, imamo veÊu πansu da izbjegnemo pogreπke iorganiËenja razliËitih devijacija poËinjenih u ime uËinkovite komunikacije. U tomeje vaænost unapreivanja razmiπljanja o relevantnosti.

Uvod: Kako je relevantnost u informacijskoj znanosti ukljuËena ukontroverziju i kako se ona interpretira u drugim predmetima?

Da sam slijedio tradiciju veÊine radova o relevantnosti u informacijskoj znanosti,poËeo bih s Ëesto prisutnom tvrdnjom da je razumijevanje relevantnosti praÊenoprijeporom, da je veÊina razmiπljanja nesreeno filozofsko lutanje i da razgovor orelevantnosti koristi zbunjujuÊe nazivlje. Ali ako bismo morali pogledati krozpovijest znanosti, vidjeli bismo da je takva kontroverzija bila dio borbe zarazumijevanje mnogih pojava i pojmova u cijeloj znanosti. To znaËi, evolucijarazmiπljanja o relevantnosti nije razliËita od evolucije razmiπljanja o mnogo drugihpojmova kroz cijelu povijest znanosti.

'Paradigma' evolucije razmiπljanja o pojmu u znanosti moæe biti zasnovana na:prepoznavanju problema ∑ prve jednostavne definicije i tvrdnje, izazovima ∑dotjerivanje i proπirivanje; prilagodbama ∑ hipoteze, teorije, promatranja i eksperi-menti, sintezi, preoblikovanju, osporavanju, i tako dalje dok razmiπljanje s vremenomne postigne zadovoljavajuÊi konsenzus i zakljuËak (potpuno razumijevajuÊi da Êe svremenom moæda biti zamijenjeno) ili dok se ne iscrpi i doe do napuπtanja. Do

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM14

15

1975. razmiπljanje o relevantnosti u informacijskoj znanosti dosegnulo je jednu odfaza osporavanja (pribliæno treÊa). Ali, prije ispitivanja kako informacijska znanostpostaje povezana s relevantnoπÊu, razmotrimo interpretaciju pojma relevantnosti udrugim predmetima kao πiri kontekst kojega bi informacijski znanstvenici iknjiæniËari koji se bave relevantnoπÊu trebali uzeti u obzir.

LogikaInformacijska znanost nije jedini predmet koji se bavi pojmom relevantnosti.

Dvije tisuÊe godina logiËari i filozofi bavili su se tim pojmom. Razvili su opseæneteorije i interpretacije. U logici, pojam relevantnosti bio je ukljuËen u specificiranjei objaπnjavanje razliËitih odnosa, posebno odnosa dedukcije, implikacije, nuæneposljedice i logiËke konsekvencije i u manjoj mjeri u indukciji i formiranju pojma.

Relevantnost se koristi za tvrdnju da je potreban uvjet za valjanost zakljuËivanjaod A do B, da A bude relevantan za B. U suvremeno doba Carnap [(4) i u drugimradovima] je meu ostalima opseæno raspravljao o relevantnosti i nerelevantnosti,ovdje s obzirom na vjerojatnosti i potvrdu zakljuËka iz premisa. Anderson i Belup(5) æivo su pokazali pogreπne zakljuËke o relevantnosti i dali su, unutar strukture zaËisti izraËun izravne posljedice, 'aksiomatski sustav koji zahvaÊa pojam relevant-nosti'; relevantnost pokazuje svojstva 'identiteta, tranzitivnosti, permutacije isamodistribucije'.

FilozofijaFilozofi su ukljuËili, na opÊenit naËin, pojam relevantnosti u objaπnjenja

'oËemnosti' i u teoriju znaËenja. Na vrlo specifiËan naËin, relevantnost je bilaukljuËena i u objaπnjenje odnosa izmeu razliËitih Ëinjenica. U moderno dobanajsnaæniju filozofsku raspravu o relevantnosti dao je Schutz (3) u svojim post-humno objavljenim biljeπkama. Schutz se bavio time da uËini moguÊim razumije-vanje 'πto Ëini da socijalni svijet æivi', tj. πto ga Ëini istodobno i socijalnim i svijetom.On je tvrdio da socijalni svijet ('æivotni svijet') nije homogeno dogaanje, nego jeono raπËlanjeno ili stratificirano u razliËite stvarnosti, s relevantnoπÊu koja je principu korijenu stratifikacije 'æivoga svijeta'. Schutz je razjasnio tri osnovna meusobnoovisna sustava relevantnosti: tematske relevantnosti, motivacijske relevantnosti iinterpretacijske relevantnosti. Kruæni meusobni odnosi izmeu tri sustava relevant-

SLIKA 1.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM15

16

nosti bili su grafiËki prikazani kao πto pokazuje Slika 1. Prve su predmetnerelevantnosti koje ukljuËuju percepciju Ëega πto je problematiËno “u srediπtenestrukturiranog polja neproblematiËne poznatosti”. Interpretacijske relevantnostiukljuËuju zakon danoga znanja u razumijevanje znaËenja onoga πto je percipirano.Motivacijske relevantnosti odnose se na tijek djelovanja koji treba usvojiti. Ciljevetakvoga djelovanja zauzvrat motivira proces postizanja dodatnoga interpretativnogmaterijala; u toj dinamiËnoj interakciji moæe se utjecati i na percepciju.

InterakcijaRazmiπljanje u logici dalo je neke informacije znanstvenicima [npr. Hillmann

(6), Cooper (7)] s potrebnim okvirom za njihov teorijski rad na relevantnosti. Paipak, razmiπljanje u filozofiji nije do danas naæalost izravno shvaÊeno bilo od kojeginformacijskog znanstvenika, iako su takvi radovi, kao πto je rad Schutza, moglidati izravnu podlogu nekim stajaliπtima u odnosu na relevantnost u informacijskojznanosti [npr. Foskett (8), Wilson (9), Kemp (10) i drugi]. OpÊenito, nekiargumenti o kojima se veÊ raspravljalo ranije mogli su se izbjeÊi.

Neke druge discipline bavili su se relevantnoπÊu, ali ni jedna tako izravno iopseæno kao logika i filozofija. Te su discipline sociologija u sociologiji znanja,psihologija u istraæivanjima percepcije, uËenja i kapaciteta memorije i lingvistika uistraæivanjima semantike i pragmatike. Na informacijskoj je znanosti da se bavi irelevantnoπÊu u odnosu na komunikaciju i da se pojavi kao treÊi subjekt koji jeizravno pridonio pojavi razmiπljanja o tako zbunjujuÊem i tako ljudskom pojmu.

Kako se informacijska znanost povezala s relevantnoπÊu?

Relevantnost je bila kljuËni pojam u pojavi informacijske znanosti i ostala jeosnovni pojam u veÊini teorija i u cjelokupnoj praksi informacijske znanosti. Dakle,pregled relevantnosti mora zapoËeti s pregledom informacijske znanosti.

Polje djelovanja i predmet istraæivanja definirani su, u osnovi, problemima ioperativno ponuenim rjeπenjima i koriπtenim metodama, πto znaËi izvrπenimradom. Kako se problemi i/ili rjeπenja tijekom vremena mijenjaju, specifiËnedefinicije podruËja ili polja isto se tako mijenjaju.

Informacijska je znanost polje i grana koje se bavi problemima koji se pojavljujuu komunikaciji znanja opÊenito i posebno zapisima u takvoj komunikaciji i sastajaliπta primjene i sa stajaliπta temeljnih pitanja. Informacijska znanost dijeliinteres s drugim granama, posebno s knjiæniËarstvom i dokumentacijom. Dakle, todijeljenje interesa pobliæe odreuje fundamentalni odnos izmeu informacijskeznanosti i knjiæniËarstva. Slijedi da razmiπljanje o relevantnosti u informacijskojznanosti treba biti od izravnog interesa za knjiæniËarstvo i obrnuto.

Dalje moæemo definirati informacijsku znanost nabrajanjem podruËja primjene(tj. struËne ili praktiËne) i osnovnih (znanstvenih) interesa i rada. Od glavnog suinteresa za praktiËne primjene informacijske znanosti: 1) tehniËka glediπta komuni-kacije znanja, πto ukljuËuje razliËite primjene informacijske tehnologije za obradu iprijenos informacije, 2) zastupniËka glediπta koja ukljuËuju razvijanje razliËitih

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM16

17

jezika, rjeËnika i klasifikacija za zastupanje informacije, razliËite tipove organiziranjadatoteka te postupke i logiku pretraæivanja, 3) sustavna glediπta koja ukljuËujuprojektiranje, razvijanje i postupke razliËitih informacijskih sustava opÊenito isustava informacijskog pretraæivanja (IR) posebno, a takoer ukljuËuju razvijanjekompleksnih informacijskih mreæa i razvijanje industrije informacija.

Na teorijskoj strani istraæivanja informacijske znanosti bavila su se ponaπanjem iuËincima informacije kao pojave i komunikacije kao procesa, korisnicima ikoriπtenjem informacija; procesima u informacijskim sustavima i vrednovanjeminformacijskih sustava, i konaËno, razliËitim glediπtima ekoloπkog okruæenjainformacijskih sustava, kao πto je struktura znanstvene i druge literature i strukturai odnosi u znanstvenoj i drugim socijalnim komunikacijama. Kvantitativne studijekoje ukljuËuju karakteristike i empirijske zakone u komunikaciji stvorile su svojapodruËja istraæivanja pod nazivom bibliometrija i sociometrija (prikladniji opÊenitinaziv mogao bi biti 'infometrija', zajedno sa sociometrijom, ekonometrijom,psihometrijom itd.). Istraæivanja u ekologiji komunikacije iznjedrila su za informa-cijsku znanost podruËje znanstvenog problema, πto pridonosi zguπnjavanju infor-macijske znanosti kao znanstvenog subjekta.

Ali zaπto se sve to dogodilo? Zaπto se informacijska znanost razvijala sama posebi, a ne kao dio knjiæniËarstva ili dokumentacije, πto bi bilo logiËnije? To morabiti povezano s relevantnoπÊu. Zaπto se dakle relevantnost pojavila kao srediπnjipojam informacijske znanosti? To je povezano s interpretacijom problema uznanstvenoj komunikaciji.

Znanstvena komunikacijaIako se πirila u druga podruËja, informacijska znanost ima svoje korijene u

problemu koji se ubraja u znanstvenu komunikaciju. Isto kao πto ih ima doku-mentacija, jedna od prethodnica informacijske znanosti. Da bi se postiglo razumije-vanje relevantnosti, pa Ëak i informacijske znanosti, kao i razumijevanje odnosaizmeu informacijske znanosti i dokumentacije i izmeu informacijske znanosti iknjiæniËarstva, potrebno je razumjeti prirodu znanstvene komunikacije.

Moderna znanost razvila je poseban mehanizam komunikacije koji poËinjepojavom prvih znanstvenih Ëasopisa u 17. stoljeÊu i to je ostalo nepromijenjeno dodanas. Taj mehanizam temelji se na sljedeÊem: sustavnom i selektivnom publici-ranju fragmenata djela ∑ jedinica znanja koje su povezane sa πirim problemom viπenego s cjelovitim raspravama, selektivnom deriviranju iz mreæe drugih radova iselektivnom integriranju u mreæu drugih radova te vrednovanju prije i poslijeobjavljivanja. Sve to je u konaËnici usmjereno prema stvaranju onoga πto Ziman(11) zove 'javno znanje', a to je “da je cilj znanstvenika da stvaraju, osporavaju ipridonose racionalnom konsenzusu o idejama i informaciji”.

Selektivno bavljenje fragmentima znanja omoguÊavanje je uËinkovitog djelova-nja znanosti πto je dovelo do zanimanja za relevantnost. To znaËi da bi bilauËinkovita, znanstvena komunikacija i znanost sama mora se baviti svakom vrstomrelevantne informacije bez obzira na njezinu starost. A povijest znanosti povijest jete uËinkovitosti.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM17

18

Ziman (12), Price (13) i drugi pokazali su da izum mehanizma za sustavnoobjavljivanje fragmenata znanstvenog djela isto moæe biti kljuËni dogaaj u povijestimoderne znanosti. To je otkriÊe omoguÊilo znanosti bræi razvitak od razvitkaostaloga znanja.

Postoje mnoga druga glediπta koja igraju ulogu u znanstvenoj komunikaciji (npr.nevidljivi koledæi, konferencije, struËna druπtva, sustav priznavanja i osporavanja ivoenje znanosti u cijelosti). Pa ipak, sve slijedi i zavrπava u tom odreenomselektivnom mehanizmu ∑ mehanizmu odabira.

Balansiranje komunikacijske ekologijeTijekom posljednja tri stoljeÊa komunikacija u znanosti razvila se u ekoloπki

sustav s paæljivo razraenim, organiziranim i neovisnim podsustavima ili slojevima[Warren i Goffman (14)]. Povremeno je u toj ekologiji bilo poremeÊaja uzrokovanihrazliËitim Ëimbenicima. U ovome stoljeÊu takvi poremeÊaji bili su uzrokovanikombinacijom uËinaka zbog: 1) velikoga kvantitativnog poveÊanja broja znanstve-nika i zbog toga i broja publikacija, 2) kvalitativnih poteπkoÊa pri odabiru, 3)uklanjanja granica izmeu predmetnih podruËja, 4) poveÊavanja specijaliziranosti.Kao posljedica ekoloπkih ravnoteæa i iz toga proizaπlih problema u znanstvenojkomunikaciji, pojavila su se polja djelovanja koja se izravno i primarno baveistraæivanjem i fiksiranjem tih poremeÊaja.

Na prijelazu ovoga stoljeÊa razvila se dokumentacija koja je u to vrijemedefinirala problem kao jedan od problema organizacije znanja. Dakle, razvila jebavljenje klasifikacijom, predmetnim oznaËivanjem itd. Pojavile su se sluæbe zapredmetno oznaËivanje i izradu saæetaka kao rjeπenje. Poslije Drugoga svjetskog ratarazvila se informacijska znanost koja je u to vrijeme definirala problem kaopribavljanje znanstvene informacije. Dakle, razvila je zanimanje za relevantnost jerje shvaÊeno da velika koliËina nerelevantnosti ugroæava komunikaciju. Sustavi zapretraæivanje informacija pojavili su se primjenjujuÊi tehnoloπko rjeπenje problema.

Shera i Egan (15) mislili su da je do pojave dokumentacije doπlo zbog 'neuspjehaknjiæniËarstva' da se odredi prema problemu znanstvene komunikacije. Pa ipak,predmetna se polja u stvarnosti ne razvijaju zbog neuspjeha danih polja nego zatoπto su ona izborila problemsko podruËje za sebe i zato πto grade racionalnikonsenzus ideja i informacija o problemu koji vodi k rjeπenju. Uspjeh ili neuspjehleæi u adekvatnosti definiranja, a zatim postavljanja problema. Do bilo kakvoguspjeha informacijske znanosti dolazi zbog toga πto se informacijska znanost obraÊarelevantnosti, a do neuspjeha, ma kakav bio, doÊi Êe zbog toga πto se ona nije naodgovarajuÊi naËin obratila relevantnosti.

Informacija i relevantna informacijaKoliko mogu odrediti S. C. Bradford bio je prvi koji se koristio nazivom

'relevantan' u kontekstu u kojemu se on i danas upotrebljava u informacijskojznanosti. U 1930-im i 1940-im godinama, on je govorio o Ëlancima 'relevantnimza predmet'. U 1940-im i 1950-im zapoËeo je razvoj sustava informacijskogpretraæivanja (IR). Od njegove uspostave glavni je cilj IR sustava bio davanje

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM18

19

relevantne informacije korisnicima. O tome je postojao konsenzus na svjetskojrazini.

Razlika izmeu informacije i relevantne informacije zasnovana je na prepozna-vanju selektivnog mehanizma, tj. mehanizma odabira u znanstvenoj komunikacijida bi se istaknula orijentiranost IR sustava na korisnike. Pa ipak, razlika, iakointuitivno sasvim jasna, pojavila se i ostala glavna toËka nesuglasja zbog neposto-janja konsenzusa o znaËenju.

Od njezine uspostave prepoznato je da relevantnost pokazuje odnos. Ali kojiodnos ukljuËuje? Izmeu kojih elemenata? Koji Ëimbenici utjeËu na taj odnos?Razmiπljanje o relevantnosti u informacijskoj znanosti razvilo se oko tih pitanja, alije dovelo i do proturjeËja. Da bi se razumjelo razmiπljanje i bilo moguÊe razrijeπitiproturjeËja, prvo treba izgraditi okvir u kojemu to moæe biti postignuto, okvir ukojemu razmiπljanje o relevantnosti moæe biti unaprijeeno.

Kako postaviti okvir za promatranje relevantnosti od intuitivnograzumijevanja do obrazloæenijih komunikacijskih modela?

Intuitivno razumijevanjeIntuitivno sasvim dobro razumijemo πto znaËi relevantnost. To jednostavno

znamo kao πto znamo πto je informacija za koju ne trebamo definiciju. Kadkomuniciramo bez bilo kakve odreene svrhe na umu (npr. kad brbljamo),relevantnost igra malu ili nikakvu ulogu. Ipak, ako i kada se æeli bilo kojiproduktivni kontakt, svjesno ili nesvjesno, ukljuËujemo intuitivni pojam relevant-nosti i koristimo se njime. On utjeËe na cjelokupan proces komunikacije neprikri-veno ili prikriveno. Dakle, naπe intuitivno razumijevanje relevantnosti ima veze sproduktivnom, uËinkovitom komunikacijom ∑ koliko je dobro proces voen, tolikosu dobri rezultati. Relevantnost je stoga fundamentalno svojstvo ljudske ko-munikacije.

Takoer intuitivno razumijemo da ta uËinkovitost, ta djelotvornost, ovisi omnogo Ëimbenika koji mogu ukljuËivati razliËite kriterije. I kao toliko mnogodrugih stvari u æivotu, relevantnost je relativna. Neke su stvari relevantnije oddrugih, neke stvari viπe nisu relevantne, a neke imaju priliku postati relevantne.Relevantnost u velikoj mjeri ovisi o onomu πto veÊ znamo i o tome πto se opÊenitozna. Moramo priznati da postoje razliËita glediπta koja u razliËito vrijeme imajuprevlast u odreivanju relevantnosti, kao πto su: πto mislimo da æelimo i kako totraæimo, kako razumijemo πto je traæeno i πto mislimo da je stvarno traæeno, πtosmo æeljeli, nasuprot tome πto je stvarno bilo potrebno, tko je pitan, tko pita, kakvaje situacija, πto Êe biti s dobivenim, kako dalje? Drugim rijeËima, znamo damoæemo gledati na relevantnost s razliËitih stajaliπta. A to je problem.

KomunikacijaDa bismo izgradili teorijski okvir za pregledavanje i povezivanje razliËitih

pogleda na relevantnost u informacijskoj znanosti, prvo moramo razmotriti proceskomunikacije. Komunikacija je proces u kojemu se neπto zvano informacija prenosi

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM19

20

od jednog objekta na drugi [Goffman (16), Schannon-Weaver (17), Aristotel]. Prviobjekt moæe se nazvati izvor, drugi odrediπte. DinamiËna, interaktivna povratnaveza moæe se pojaviti izmeu izvora i odrediπta; oni mogu zamijeniti uloge [Wiener(18)]. Komunikacija se moæe smatrati procesom po sebi, kao πto je Shannon uËiniou teoriji informacija ili procesom koji utjeËe na druge procese, kao πto je uËinioWiener pri osnivanju kibernetike. A to je da se takoer moæe razmatrati ulogaokruæenja. Ne moramo znati πto je informacija kao pojava niπta bolje nego πtoznamo πto je energija, tvar, gravitacija ili elektricitet, ali moæemo istraæivati njezinoponaπanje i uËinke. Kao πto su istaknuli Shannon i Weaver, u komunikaciji se mogupojaviti tri razine problema: 1) tehniËka, 2) semantiËka i 3) bihevioristiËka.SemantiËki problemi oËito takoer ukljuËuju i tehniËke i behavioristiËke problemekoji ukljuËuju druga dva problema.

U tom kontekstu komunikacije i problema komunikacije moæemo smatratirelevantnost mjerom2 uËinkovitosti kontakta izmeu izvora i odrediπta u komuni-kacijskom procesu. I ako je mjera odnos, relevantnost je isto odnos.

Komunikacija znanjaKomunikacija se rabi u mnogo razliËitih konteksta, npr. mediji, prijenos signala,

govor i sluπanje, retorika, propaganda, oglaπavanje, medicina, psihoanaliza itd.Dakle, komunikacija ima srodne, ali s razliËite konotacije. Informacija se uRogetovu rjeËniku nalazi u najmanje sedam razliËitih znaËenja. Kad uzmemo uobzir sinonime, postoji viπe od 100 pridruæenih rijeËi. U Shannonovoj informa-cijskoj teoriji informacija je ograniËena na kontekst signala, informacija je vrlospecifiËno definirana kao svojstvo zbirke kodiranih signala ili poruka koje reduciraprimateljevu nesigurnost o tome koja je poruka poslana. Teorija informacija bavi sesamo tehniËkim problemima komunikacije.

U informacijskoj znanosti, konotacija komunikacije i informacije proπirena je iograniËena na kontekst znanja kako se upotrebljava u teoriji znanja. Informacijska seznanost pokuπava baviti svim trima razinama komunikacijskih problema. Da biinformacijska znanost oËuvala taj kontekst i usmjerila pozornost na konotaciju,koristimo se nazivom komunikacija znanja, iako toËno govoreÊi to nije komuni-kacija znanja nego podataka, informacija i objekata, nositelja informacije koja seprenosi.3

2 Postoji velika razlika izmeu mjere (npr. vrijeme), mjerne jedinice (sat vremena), mjernost instrumenta (sat)i mjerenja (odreivanje vremena koje je proteklo izmeu dogaaja). Relevantnost moæemo smatrati mjerom bezodreivanja drugih glediπta. U informacijskoj znanosti postoji trajna zabuna izmeu ovih glediπta, posebno utestiranju i vrednovanju.

3 Za objaπnjenje vaænih razlika i odnosa izmeu podataka, informacija, znanja, razumijevanja i mudrosti kao iizmeu pretraæivanja Ëinjenica, pretraæivanja dokumenata i odgovaranja na pitanja, πto ulazi u pretraæivanjeinformacija u πirem smislu, vidjeti Kochen (19). Primjenjivu definiciju informacijske znanosti dao je Bell (2).“Znanje je skup organiziranih tvrdnja o Ëinjenicama ili idejama, koje predstavljaju razuman sud ili rezultateksperimenta, koji se prenosi drugima kroz koji komunikacijski medij u nekom sustavnom obliku”. A javnoznanje, kao πto je prije spomenuto, s obzirom na primjenjivost definirao je Ziman (11, 12) kao “racionalnikonsenzus ideja i informacija”.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM20

21

Moæemo razmiπljati o javnome znanju kao o znanju organiziranom unutarpredmetne strukture, predstavljenom jezikom i zabiljeæenom u literaturi, elementikojega se nazivaju dokumenti. OpÊenito gledano, predmetno je znanje pred-stavljeno predmetnom literaturom, stoga dokumenti sadræe informacije. Pa ipak,struktura javnog znanja i struktura predmetne literature nisu isto. RazliËito jetakoer i lingvistiËko i svako drugo simboliËko zastupanje. I izvoriπte i odrediπte,ukljuËeni u proces prijenosa znanja, za jedan od elemenata imaju datoteku(datoteke) u kojoj (kojima) je pohranjeno i organizirano predmetno znanje i/ilinjegovi zastupnici (primjeri toga su ljudska memorija, knjiæniËna zbirka, katalog,raËunalna datoteka, baza podataka i dr.). Komunikacija znanja uËinkovita je kad iako je rezultat prijenosa informacije iz jedne datoteke promjena u drugoj. Relevant-nost je mjera za tu promjenu.

Promjene se sastoje od dodataka, brisanja iz datoteka znanja ili preoblikovanjadatoteka znanja i/ili prikaza datoteka. Netko moæe imati πiri pogled i raspravljati otome da je komunikacija znanja uËinkovita kada i ako ima vidljive rezultate, kaoπto su promjene u djelovanju ili ponaπanju. Argument je, iako vrlo manjkav, da sutakvi rezultati pod utjecajem vrlo mnogo drugih dodatnih Ëimbenika nepovezanih skomunikacijom znanja.

U svakom sluËaju, buduÊi da je tako mnogo elemenata ukljuËeno u komuni-kaciju znanja i njezinu uËinkovitost, relevantnost se moæe razmatrati s razliËitihstajaliπta (npr. ukljuËujuÊi elemente predmetnog znanja, predmetne literature, nekazastupanja datoteke izvora, datoteke odrediπta ili procesa). Netko ih moæe razmatra-ti odvojeno ili zajedno u razliËitim kombinacijama ili u razliËitim hijerarhijama. Ajoπ uvijek postoje i druga glediπta koja treba razmotriti.

Informacijski sustaviInformacijski sustavi koji su namijenjeni omoguÊavanju, poveÊavanju, oËuvanju

ili proπirenju procesa, mogu biti ugraeni u komunikaciju znanja. Povezani s takvimsustavima izvori su i datoteke. Informacijski sustav odabire iz postojeÊega pred-metnog znanja, predmetne literature i/ili njezinih zastupnika, na neki naËinorganizira izabrano u datoteke i πiri izbore do danih odrediπta te na neki naËinodaπilje odabrano do danih odrediπta. Drugi komunikacijski sustavi, kao πto susustavi za prijenos signala, sustavi grafiËke reprodukcije i raËunalni sustavi, mogubiti povezani s informacijskim sustavima.

RazliËitost informacijskih sustava izgraena je za razliËite tipove komunikacijeznanja, razliËite uporabe, uvjete i okruæenja; rezultat je teænje za uËinkovitoπÊu idjelotvornoπÊu te razumijevanja toga πto su informacijski problemi. Isticanje svihnjih moæe se naÊi eksplicitno navedeno ili implicitno pretpostavljeno u nekojinterpretaciji pojma relevantnosti. Zbog toga, kad razmatramo relevantnost,moæemo ukljuËiti glediπte informacijskih sustava. A postoje joπ i druga glediπta zarazmatranje.

Okruæenje, vrijednostiKomunikacija znanja i informacijski sustavi mogu se razmatrati po sebi, ali oni

ne postoje u vakuumu. Oni djeluju unutar, s pomoÊu okruæenja te pod uvjetima

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM21

22

koje je postavilo to okruæenje. Oni utjeËu na okruæenje i okruæenje utjeËe na njih.Isti proces komunikacije znanja, isti informacijski sustav moæe biti povezan sbrojnim Ëinjenicama, realnostima okruæenja, s brojnim okruæenjima i moæe imatimnogo funkcija.

Znanje, informacija, komunikacija, informacijski sustavi svi su ugraeni u nekisustav ljudskih vrijednosti, svi odraæavaju neki sustav ljudskih vrijednosti ∑ etiËkih,socijalnih, filozofskih, politiËkih i/ili pravnih vrijednosti. Zbog toga, kad razmatra-mo relevantnost moæemo ukljuËiti i svojstva okruæenja, realnosti i vrijednosti.

SaæetakUzevπi u obzir da se u kontekstu informacijske znanosti relevantnost razmatra

kao mjera uËinkovitosti kontakta izmeu izvora i odrediπta u komunikacijskomprocesu (sa svim opisanim razmatranjima) ∑ zatim uzevπi u obzir koji su Ëimbenicii odnosi ukljuËeni u relevantnost, moæemo razmotriti razliËite elemente ili znaËajke:

1. predmetnog znanja2. predmetne literature3. bilo kojeg drugog lingvistiËkog ili simboliËkog zastupanja4. izvora, posebno datoteka ili datoteke5. odrediπta, posebno datoteka ili datoteke6. informacijskih sustava7. okruæenja, realnosti, funkcija i8. vrijednosti.

Glavnina rada na relevantnosti u informacijskoj znanosti usredotoËila se naodreivanje:

1. Koji su Ëimbenici ili elementi ukljuËeni u pojam relevantnosti?2. Koji odnos specificira pojavu relevantnosti?

Problem proizlazi ili iz nastojanja na tome da su samo neki od nabrojenihËimbenika ili odnosa baπ pravi Ëimbenici ili odnosi ili zbog neuspjeha da seprepozna postojanje nekih drugih Ëimbenika. Zbrka proizlazi iz vrlo slabogpridræavanja osnova semantiËke ËistoÊe. Æelio bih predloæiti da svi radovi, pogledi isukobi u vezi s relevantnoπÊu koji su se do sada pojavili u informacijskoj znanosti,moraju biti interpretirani unutar gornjega teorijskog okvira. ©toviπe, smatram da Êese, kad se u kontekstu informacijske znanosti pojavi i ako se pojavi cjelovita teorijarelevantnosti, ta teorija nuæno pojaviti unutar ovoga okvira i ukljuËiti barem ovanabrojena glediπta.

Kako se razvio sustavni pogled na relevantnost i kako je bio osporavan?

Logika pretraæivanjaDrugi svjetski rat potaknuo je nezapamÊenu, do tada nezabiljeæenu znanstvenu i

tehnoloπku aktivnost Ëiji je rezultat bio mnoπtvo izvjeπtaja i literature. Kraj rata

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM22

23

donio je prijedloge (kao πto je prijedlog Vannevara Busha) da se pojava raËunalnetehnologije primijeni na nadzor nad znanstvenim i tehnoloπkim zapisima. Kaorezultat, kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih godina pojavili su se sustavi informacijskogpretraæivanja (IR) koje su razvijali zaËetnici IR-a kao πto su Taube, Perry, Mooers iLuhn. Tada uspostavljena naËela pretraæivanja informacija vrijede do danas.

Bilo je eksplicitno ili implicitno prihvaÊeno da je glavni cilj IR sustavapretraæivanje informacija relevantnih za korisnikove upite. Logika traæenja ipretraæivanja temelji se na algebri skupova, Booleovoj algebri, koja je dobroformulirana i zato lako primjenjiva na upravljanje raËunalima. U primjenu te logikeukljuËena je temeljna pretpostavka: svi pretraæivani dokumenti (odgovori, Ëinjenice,podaci) dokumenti su relevantni za upit; oni koji nisu pretraæivani nisu relevantni.U nekim sustavima dokumenti se mogu urediti (vrednovati, svrstati) premanjihovoj relevantnosti i pretraæivati kad je dostignut odreeni prag ili se Ëak moguprikazati u nekom ureenom obliku: ali, Ëak i ovdje, pretpostavka da pretraæivano/nepretraæivano odgovara relevantnom/nerelevantnom joπ stoji.

Laæni odzivRani zaËetnici IR-a sasvim su ispravno shvatili da neÊe sve pretraæivano biti i

relevantno [Mooers (20), Perry (21) i Taube (22)]. Njih je zanimala nerelevantnost,s neæeljenim pretraæivanjima, viπe nego relevantnost. Oni su ustanovili da su laæniodziv, buka, laæna koordinacija i dodatni podaci nastajali zbog unutarnjih zlouporaba∑ neuËinkovitost bilo kojeg prikaza dokumenta bila je koriπtena i/ili neodgovarajuÊau naËinu na koji je bila primijenjena. Dakle relevantnost sa stajaliπta sustava bila jerezultat miπljenja da su na relevantnost najviπe utjecali unutarnja svojstva irukovanje sustavom. Relevantnost je shvaÊena u smislu predmetnog oznaËivanja,kodiranja, klasificiranja, lingvistiËkih postupaka, organiziranja datoteka i moæebitneanalize pitanja i strategija traæenja. To je razmiπljanje vodilo razvijanju bezbrojshema i paænju usmjerilo na obradu ulaznih podataka gotovo do iskljuËivanjadrugih motriπta. U teorijskim radovima, lingvistika je bila predmetom znatnepaænje jer se vjerovalo da Êe to voditi boljim shemama prikaza.

Potpunost stajaliπtaJasno je da unutarnja svojstva svakoga sustava utjeËu na njegov rad. Kako izvor

postupa s informacijom, sigurno utjeËe na uËinkovitost kontakta s odrediπtem, alito nije jedino glediπte koje ulazi u razmatranje relevantnosti. Zbog toga, relevant-nost sa stajaliπta sustava sigurno je ispravno stajaliπte, ali je nepotpuno. Pa ipak,najoËitija necjelovitost tog stajaliπta ne leæi u Ëinjenici da ono ne priznaje drugastajaliπta, nego u Ëinjenici da ono ne priznaje odabir u sustavu po sebi kao jedno odsvojstava sustava koje ulazi u relevantnost. Kao rezultat toga, odabir u IR sustavimaostaje do danas svojstvo kojemu je posveÊeno malo paænje ∑ Ëlanci su na temuodabira rijetki, istraæivanja je malo.

Postoji i druga πkola miπljenja, iako nije πiroko prihvaÊena, u kojoj je odabir usustav najvaænije stajaliπte koje ulazi u relevantnost (to su uglavnom tvrdiliinformacijski znanstvenici s Battelle Memorial Institute). Centri za analizu informa-

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM23

24

cija razvili su se kao rezultat toga stajaliπta. BuduÊi da to stajaliπte nije imalo πirupodrπku ljudi u predmetnom podruËju, postoji relativno malo centara za analizuinformacija.

Prvo osporavanjeOsporavanje jednostavnosti glediπta sustava poËelo je 1958. Meunarodnom

konferencijom za znanstvene informacije4 (23). Kasnije su bolje potkrijepljenaosporavanja ponuena u ozbiljnim pokuπajima da se izgradi teorijski okvir zarelevantnost [Hillman (6) i Goffman (24)]. Meu ostalima ponueni su oviprijedlozi:

1. Pojam relevantnosti treba razmatrati neovisno i primarno uz svaku pojedinumetodu zastupanja ili uz svaki pojedini IR sustav.

2. Postoji relevantnost za predmet.3. Relevantnost je viπevrijedna, pitanje stupnja, a ne samo jednostavna da/ne

odluka.4. Relevantnost danih dokumenata moæe se promijeniti kao rezultat drugih

dokumenata, kako se zaliha danoga znanja mijenja.

Ma koliko su ti argumenti bili snaæni, oni stvarno nisu uspjeli u veÊem πirenjurazliËitih pogleda na relevantnost. Raspravi, koja je slijedila prve pokuπaje testiranjai vrednovanja IR sustava, preostalo je da okrene smjer istraæivanju.

Test i vrednovanjeZaËetnici IR razvoja bili su veÊinom inæenjeri i znanstvenici. Za njih je bilo

logiËno misliti o testiranju sustava ili o metodi Ëim se ona pojavila. Prve predloæenejedinice kvantitativnog mjerenja bile su poznate: odziv i preciznost5 Kenta, Perryjai suradnika (25). Iako je njihova prikladnost Ëesto osporavana, te ili sliËne mjernejedinice ostale su u uporabi do danas i njihova se uporaba proπirila diljem svijeta.(Postoji mnogo knjiga i teorijskih radova o mjernim jedinicama za IR sustave, alione nisu izravno vaæne za razmatranje pojma relevantnosti). U osnovi je tih mjernihjedinica relevantnost kao mjera, kao kriterij koji odraæava rad IR sustava. Relevant-nost je izabrana kao rezultat shvaÊanja da je primarni cilj IR sustava dati relevantnuinformaciju na korisniËke upite.

Testiranje IR sustava poËelo je u 1950-ima potaknuto mnoπtvom nepotvrenihtvrdnja i protutvrdnja i pojaËanim ulaganjima u istraæivanja. Tijekom kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih velike tabliËne testove vodio je C. Cleverdon u Cranfieldu, akasnije su punu pozornost izazvali testovi koje su vodili drugi istraæivaËi. Brojradova koji su izvjeπtavali o rezultatima testova bio je mali, ali broj radova koji suraspravljali o testovima bio je vrlo velik.

4 International Conference for Scientific Information.5 Odziv je omjer relevantnih odgovora pretraæivanih u cjelokupnom broju relevantnih odgovora u datoteci.

Preciznost je omjer relevantnih odgovora pretraæivanih u ukupnom broju pretraæivanih odgovora. Preciznost seizvorno nazivala relevantnoπÊu, ali je naziv kasnije promijenjen zbog prituæbi da je semantiËki nejasan.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM24

25

Slijedila je velika rasprava o testiranju u informacijskoj znanosti, s periodiËnimodjecima do danas. Rasprava se nije usredotoËila na same rezultate, nego na metodei srediπnje je pitanje bila metodologija mjerenja. Kako je odreivana relevantnostodgovora? Kako bi ona trebala biti odreivana? Tko bi trebao prosuuvati relevant-nost? Kako se prosudba relevantnosti treba provoditi?

Rasprava je neprimjetno, ali potpuno skrenula problem relevantnosti s izvora naodrediπte. U pitanju je bila prosudba relevantnosti. Bilo je prisutno razmiπljanje daje pojam relevantnosti najviπe povezan s ocjenom korisnika te je stvoreno stajaliπteodrediπta relevantnosti.

Kako je stajaliπte odrediπta dovelo do izjednaËivanja relevantnosti sprosudbom relevantnosti i kako je potaknuto eksperimentiranje?

Velika rasprava poËetkom i sredinom 1960-ih u velikom se dijelu pretvorila uraspravu o relevantnosti. Rezultat toga bio je da su stvorene brojne definicijerelevantnosti i pojavilo se nekoliko hipoteza. Na koncu su se razvile i dvije πkolemiπljenja.

Jedna πkola sugerirala je da je relevantnost neshvatljivo i subjektivno svojstvo, daona ne moæe sluæiti kao kriterij za testiranje rada [npr., Doyle (26)]. Druga je πkolazauzela stajaliπte da eksperimentiranje s prosudbama relevantnosti treba prethoditiusvajanju ili neusvajanju relevantnosti kao kriteriju rada [npr., Cuadra (27)]. Dakle,psihologija je uπla u informacijsku znanost veÊinom kao rezultat bavljenja relevant-noπÊu ili bolje, s prosudbom relevantnosti.

Nacionalna fondacija za znanost6 sazvala je 1964. pozivnu konferenciju vodeÊihstruËnjaka predmetnog podruËja da ocijene rezultate testiranja IR i da zacrtaju noveputove. Jedan od zakljuËaka bio je da je “glavna zapreka napretku u vrednovanju IRsustava nedostatak dovoljno znanja s obzirom na (...) Ëovjekove ocjene relevantnostipretraæivanih dokumenata” (28). To je potaknulo eksperimentiranje s prosudbamarelevantnosti, koje su zauzvrat ojaËale pogled na relevantnost sa stajaliπta odrediπta.Na eksperimente su jasno utjecale definicije i hipoteze koje su se pojavile.

DefinicijeU 1960-ima su ponuene brojne definicije relevantnosti, uglavnom kao rezultat

kritike da nije jasno πto taj naziv znaËi. Postojalo je priliËno naivno vjerovanje dadobra definicija sama po sebi moæe to pojasniti i da Êe nejasnoÊa nestasti. Dobradefinicija, u tom kontekstu, smatra se parafrazom. Same po sebi parafraze tonaravno ne Ëine. Ipak, definicije relevantnosti bile su oblik hipoteza koje sunabrajale Ëimbenike koji su uπli u vezu. Dakle, definicije ipak imaju vaænu ulogu upostavljanju granica eksperimenta. Definicije su uπle u ovaj opÊi obrazac:

6 National Science Foundation.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM25

26

Relevantnost je A od B koje postoji izmeu C i D πto odreuje E.Kao oslonac svojim eksperimentima, Cuadra i Katter (29) ustanovili su ovu

definiciju:

“Relevantnost je slaganje u kontekstu izmeu navoda informacijskoga zahtjeva i Ëlanka,tj. opseg do kojega Ëlanak pokriva grau koja odgovara iznesenom zahtjevu.”

NajoËiglednija je kritika te ili svih drugih definicija tipa parafraze da one nepostavljaju najprije jednostavne nazive, a zatim nastavljaju prema sloæenijimdefinicijama koristeÊi se dokazima ili iskazima gdje je to potrebno; one jednostavnona poËetku zamjenjuju nazive koji su nedefinirani kao i naziv koji su pokuπaledefinirati. NajoËitija prednost parafraziranja definicija je da takve definicije dajupreliminarni kontekst za daljnji rad.

HipotezaHipoteze ponuene u odnosu na eksperimentiranje s prosudbama relevantnosti

koncentrirale su se veÊinom na nabrajanje i klasificiranje Ëimbenika koji utjeËu naprosudbu relevantnosti. Na primjer, Rees i Saracevic (30) postavili su hipotezu ovarijablama i uvjetima pod kojima Êe prosudba dostiÊi visok stupanj slaganja.O'Connor (31) se usredotoËuje na razloge neslaganja u prosudbama relevantnosti,

A B C

mjera odgovaranje dokument

stupanj korisnost Ëlanak

dimenzija veza tekstualni oblik

ocjena zadovoljstvo bibliografska biljeπka

poveÊanje slaganje dana informacija

odnos noπenje Ëinjenica

slaganje

D E

upit osoba

zahtjev sud

koriπtena informacija korisnik

toËka glediπta traæitelj

izjava informacijskog zahtjeva informacijski specijalist

U razliËitim definicijama prazna mjesta su ispunjena ovim rijeËima ili skupinama:

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM26

27

na uvjete pod kojima se slaganje ili podudara ili ne podudara i povezivanje tihuvjeta s nejasnoÊom. Cuadra i Katter (29) dali su najpraktiËniju klasifikacijskushemu i najiscrpnije nabrajanje Ëimbenika koji djeluju na prosudbu relevantnosti:

1. Dokumenti i zastupanja dokumenata2. Upiti (prema autorima: 'Navodi informacijskog zahtjeva')3. Prosudbene situacije i uvjeti4. Oblici izraza i5. Ljudi ('prosuditelji').Sve hipoteze nisu, dakle, izravno razmatrale relevantnost sa stajaliπta sustava.

Ipak, priznajuÊi da su dokumenti i zastupanja dokumenata neki od Ëimbenika kojiutjeËu na prosudbu relevantnosti, uspostavljen je odnos izmeu stajaliπta sustava istajaliπta odrediπta.

NajoËitija je kritika tih ponuenih hipoteza da one nisu poput strogih znan-stvenih hipoteza koje se mogu izravno testirati u kontroliranim uvjetima. One suaksiomatske po prirodi, u nekoj mjeri proπiruju prethodne definicije i klasifikacije.Ipak su bile korak u pravom smjeru jer su vodile prema eksperimentalno promatra-nom dokazu i bile daleko od anegdotalnih vrsta dokaza.

EksperimentiO prvom eksperimentalnom promatranju relevantnosti izvijeπteno je 1961.

godine. Do 1970. izvijeπteno je o oko 20-ak eksperimenata. Poslije 1970., koliko jamogu odrediti, nije prijavljen ni jedan eksperiment koji se izravno bavi relevant-noπÊu. Sinteza eksperimenata dana je u Dodatku. Relativno mali broj eksperimenatai oËiti moratorij na eksperimentalno istraæivanje relevantnosti poslije 1970. moæe seËiniti neobiËnim, ali treba biti stavljen u kontekst aktivnosti na polju informacijskeznanosti. Polje je visoko pragmatiËno, fondovi su poveÊani uglavnom zbogpraktiËnih i tehnoloπkih postignuÊa, financiranje istraæivanja nije bilo u predsto-jeÊim 1970-im kakvo je bilo u 1960-im i interesi su se istraæivanja promijenili.

Sve se eksperimente lako moæe kritizirati zbog metodoloπkih propusta, no trebadati i neke pohvale zbog njihovih postignuÊa. [Opseæniji pregled vidjeti podSaracevic (32)]. Pa ipak, eksperimenti nude vaæne indicije o prirodi nekih Ëimbe-nika koji utjeËu na ljudsku prosudbu relevantnosti. Nekim Ëimbenicima eksperi-mentalni rezultati daju procjenu ocjene komparativnog djelovanja, dosega do kojegaoni utjeËu na prosudbe relevantnosti. Za praktiËare i istraæivaËe, ti nalazi, rezultatieksperimenata mogu biti zanimljivi sami po sebi.

Potpunost stajaliπtaStajaliπte odrediπta usredotoËilo se na Ëimbenike koji utjeËu na ljudsku prosudbu

relevantnosti. Sigurno je da ti Ëimbenici djeluju na relevantnost, ali oni su joπ uvijeksamo jedno stajaliπte koje utjeËe na mjeru uËinkovitosti kontakta izmeu izvora iodrediπta u komunikacijskom procesu. Stajaliπte odrediπta nije netoËno. Ono jesamo, kao i stajaliπte sustava, nepotpuno.

Kao πto je spomenuto, bilo je nekoliko predloæenih hipoteza i nekolikoizvedenih eksperimenata. Ali ne moæemo pretpostaviti da su se hipoteze i eksperi-

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM27

28

menti bavili svim, ili Ëak veÊinom Ëimbenika povezanih s ljudskim prosudbamarelevantnosti. Suprotno tomu, oni su samo okrznuli povrπinu; predmetnom supodruËju nuæno potrebne daljnje hipoteze i eksperimenti.

Jedan je od najoËitijih aspekata koji nije ispitivan uËinak granica ljudskememorije na prosudbu relevantnosti. Miller (33) i drugi raspravljali su o 'magiËnombroju sedam' u opisivanju granica ljudske obrade informacija. Kako uËinak izboraiz predmeta nije bio istraæivan sa stajaliπta sustava, uËinak druge vrste odabira istonije bio ispitivan sa stajaliπta odrediπta, posebice odabir koji ovisi o granicamaljudske memorije u obradi informacija. To ograniËenje potpuno je prepoznato upraksi davanja informacija. UËinkovitost komunikacije i taj proces odabira usko supovezani. To nije bilo istraæivano i bit Êe vaæno podruËje istraæivanja koje najviπeobeÊava.

Kako se razvijala bibliometrija i kako je ona povezana s relevantnoπÊu sastajaliπta predmetne literature?

Sve do 1970-ih veÊina radova koji su se izravno bavili relevantnoπÊu u informa-cijskoj znanosti usredotoËila se na relevantnost ili sa stajaliπta sustava ili sa stajaliπtaodrediπta. Kao πto je spomenuto, S. C. Bradford bavio se 1930-ih i 40-ih Ëlancima'relevantnim za predmet'. Njegov je rad uveo podruËje koje je kasnije postalopoznato kao bibliometrija, “kvantitativna obrada svojstava zabiljeæenog diskursa iponaπanja koje mu je svojstveno” [Fairthorne (34)]. Iako je bibliometrijski radnastavljen u 1940-im i 1950-im, sve do 1960-ih rad na bibliometriji nije privlaËiomnogo istraæivaËa niti paænje; a tek 1970-ih poËeo se znatnije razvijati.

U bibliometriji brojni empirijski zakoni bili su nepokriveni, teorije su predla-gane i izvrπena su kvantitativna promatranja. Ali snaga rada u bibliometriji leæi uizravnom povezivanju izmeu empirijskih zakona i teorije s jedne strane i proma-tranja s druge. (Naæalost, usput, to nije uobiËajeno u veÊini podruËja djelovanja uinformacijskoj znanosti ili knjiæniËarstvu, ukljuËujuÊi podruËje relevantnosti).Pojavili su se izvrsni pregledi bibliometrijskih radova kao πto je rad Fairthorna (34)koji se usmjerio na pokazivanje odnosa izmeu razliËitih bibliometrijskih i drugihhiperboliËkih distinkcija, rad Brooksa (35) rezimirao je bibliometrijske primjenevaæne za informacijsku znanost i knjiæniËarstvo, Line i Sandison (36) sintetizirali supribliæno 180 istraæivanja koja su se bavila zastarijevanjem i promjenama u uporabiliterature tijekom vremena. Doduπe, bibliometrijski radovi nisu se izravno bavilirelevantnoπÊu. Iako nije spomenuto ni ostvareno, razmatranje relevantnostifundamentalno je za veÊinu bibliometrijskih radova i bibliografsku kontrolu.Dopustite da to podrobnije obrazloæim i predloæim narav relevantnosti sa stajaliπtapredmetne literature.

Distribucije: Bradford, Lotka, Zipf i/ili MandelbrotBradford je bio izravno zainteresiran za omjer u kojemu su dani izvori, kao πto

su Ëasopisi, sadræavali jedinice (Ëlanke) relevantne za dani predmet, bio je zainte-resiran za obrazac statistiËke distribucije koja Êe opisati odnos izmeu koliËine

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM28

29

(Ëasopisa) i rezultata (Ëlanaka). UoËio je da rasprπenost Ëlanaka o predmetu uËasopisima u kojima su se oni pojavljivali oblikuje pravilan obrazac opadajuÊegrezultata i utvrdio je svoj zakon o rasprπenosti literature7 .

Tijekom jednoga stoljeÊa sliËan statistiËki odnos izmeu kvantitete i rezultatabio je promatran u odnosu na mnoge pojave (npr. Paretova distribucija prihoda).Objaπnjenja i interpretacije davani su prema vaænosti predmeta i prirodi pojave.Drugim rijeËima, sliËna statistiËka distribucija opisala je obrazac mnogih pojava bezpretpostavljanja neposrednih uzroka. Distribucije daju metodu opisa (slaganje ilineslaganje) i predvianje. One ne opisuju temeljne uzroke i mehanizme. Uinformacijskoj znanosti, porodica tih distribucija dobila je imena Bradforda, Lotke,Zipfa i/ili Mandelbrota (vidjeti pregled Fairthorna).

Lotka (38) je istraæivao produktivnost autora u znanstvenim disciplinama:utvrdio je da veliki dio literature proizvodi mali broj autora distribuiranih tako daje broj ljudi koji proizvode Ëlanke pribliæno proporcionalan odnosu 1/n2. Zipf (39)je istraæivao distribuciju rijeËi u tekstu. Rezultat je sliËan: mali broj rijeËi pojavljujese vrlo Ëesto i frekvencija uporabe rijeËi opada u pravilnom obrascu ∑ ako se rijeËiporedaju po frekvenciji pojavljivanja u tekstu, umnoæak je redoslijeda pojavljivanjai frekvencije pojavljivanja konstantan. Price (40) je istraæivao obrazac citatnih mreæai utvrdio da je broj citiranih radova u frekvencijama iznad prosjeka vrlo malen ioblikuje 'jezgru istraæivanja'. Urquhart (41) je istraæivao obrasce uporabe Ëasopisa uvelikoj znanstvenoj knjiænici. Uporaba je uglavnom bila usmjerena prema malomdijelu zbirke. Saracevic (42) je istraæivao distribuciju dokumenata koji su na upitpretraæivani unutar jednoga eskperimentalnoga IR sustava. Ustanovio je da distribu-cija slijedi Bradfordov zakon ∑ uzevπi sve upite zajedno, na ponavljane upite dobioje jezgru dokumenata koju je Ëinio mali broj dokumenata, a broj ostalih opadao jeprema oËekivanom Bradfordovu obrascu. Zatim su bile istraæivane korisniËkeprosudbe relevantnosti na osnovi istih dobivenih odgovora. Mnogi odgovori koje jesustav ponudio ocijenjeni su kao relevantni, ali je distribucija dokumenata opetpotvrdila Bradfordov zakon. Mogu se uvesti brojna druga istraæivanja o istom ilisliËnim aspketima ∑ istraæivanja koriπtenja knjiænica, literature, raspodjele izraza upredmetnim kazalima, obrasci citiranja itd. Promatrane statistiËke distribucije susliËne.

Relevantnost sa stajaliπta predmetne literatureIzvrπeni su pokuπaji da se poveæu neke Ëinjenice istraæivane u bibliometriji i

pojam relevantnosti. U Sovjetskom Savezu, Kozachkov (43) je povezao pojamrelevantnosti s 'procesom znanstvene spoznaje' i opisao razliËita svojstva znanstveneliterature kao rast, rasprπenost i zastarjelost u smislu njihova odnosa premarelevantnosti. Saracevic (32, 42) je sintetizirao velik broj distribucija i rezultata u

7 Bradford (37) je formulirao svoj zakon kako slijedi: “(...) ako su znanstveni Ëasopisi svrstani u niz premaopadajuÊoj produktivnosti Ëlanaka o danom predmetu, oni se mogu podijeliti na jezgru Ëasopisa u prvome reduposveÊenih danome predmetu i na nekoliko skupina ili zona koje sadræe isti broj Ëlanaka kao i jezgra, a pri tome Êebroj Ëasopisa u jezgri i u slijednim zonama biti u omjeru 1:n:n2:n3 (...)”

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM29

30

biliometriji i interpretirao ih u smislu relevantnosti nazivajuÊi ih 'distribucijepovezane s relevantnoπÊu'. Pojava Ëlanaka u Ëasopisima, prilozi autora literaturi,mreæe citata, promjene u uporabi i zastarjelost literature, uporaba literature izknjiænica ili IR sustava itd. ∑ sve su to oËitovanja komunikacije znanja. Katkad sene shvaÊa da ta i sliËna oËitovanja nisu neovisna jedna o drugima, Ëak iako mogubiti promatrana jedno po jedno. Ona su oËitovanje veÊe cjeline, naime, srodna su sastrukturom predmetne literature. Æelim sugerirati da je pojam relevantnostizasnovan na svim oËitovanjima komunikacije znanja. Ta oËitovanja oblikujurelevantnosti sa stajaliπta predmetne literature.

Do sada, istraæivanja u informacijskoj znanosti uglavnom su bila usmjerena naobrasce statistiËke distribucije tih razliËitih oËitovanja. OËito su obrasci distribucijesamo jedno glediπte koje treba istraæivati; toliko mnogo toga joπ treba nauËiti, Ëak is obzirom na distribuciju. Ipak, ono πto se stvara slika je strukture predmetnihliteratura, obrazaca onoga πto se odvijalo i πto se odvija. Suviπno je reÊi, da Êe seracionalno predvianje onoga πto se moæe oËekivati, odvijati u predmetnimliteraturama, a s kojom vjerojatnoπÊu ovisi o stupnju i dubini upoznatosti snjihovom strukturom. Tu leæi velika praktiËna vaænost radova o strukturi predmetneliterature.

Od kritiËne Êe vaænosti biti istraæiti mehanizam koji djeluje da bi s vremenomoblikovao danu strukturu predmetne literature. Kao πto su mnogi predlagali,mehanizam u osnovi istraæivane distribucije je mehanizam izbora, mehanizam'uspjeh dovodi do uspjeha', darvinovski mehanizam. Prethodno sam sugerirao da jepojam relevantnosti u osnovi opisanih manifestacija. U poopÊavanju æelim napome-nuti da se pojam relevantnosti nalazi u osnovi svih mehanizama koji oblikujustrukturu predmetne literature. Zbog toga je pojam relevantnosti takoer i u osnovistrukture predmetne literature same. Smatram da dani mehanizmi postoje i da sudane strukture pronaene zbog zahtjeva za uËinkovitom komunikacijom potreb-nom za odræavanje, uzrokovanje i uporabu predmetnog znanja. Dakle, udruæivanjerelevantnosti i predmetne literature isto postoji. Moæemo bolje razumjeti i strukturupredmetne literature i pojavu relevantnosti ako istraæimo njihovo udruæivanje.

Potpunost stajaliπtaUËinkovitost komunikacije ovisi o mnogo Ëimbenika. RazliËiti pogledi na

relevantnost bili su rezultat razmatranja uËinkovitosti na razliËitim toËkama procesa.Prema tome, pojavila se razliËita klasifikacija Ëimbenika s razliËitim prioritetima. Nijedno od stajaliπta nije samo po sebi netoËno, ali uzimanje u obzir samo jednogstajaliπta nepotpuno je. Uz stajaliπte sustava i stajaliπte odrediπta moæemo dodati istajaliπte predmetne literature. To se stajaliπte moæe graditi oko razmatranja strukturepredmetne literature. To stajaliπte nije do sada bilo razvijeno, ali to je poËetak.Prerano je govoriti o cjelovitosti stajaliπta.

Velika je vaænost stajaliπta predmetne literature za relevantnost prema drugimstajaliπtima i prema ukupnosti procesa komunikacije znanja, posebno tamo gdje suukljuËeni informacijski sustavi. Za informacijske sustave proces poËinje pred-metnom literaturom. Cilj je informacijskih sustava omoguÊiti i pojaËati kontakt

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM30

31

izmeu predmetne literature i korisnika ∑ odrediπta. Zbog toga, predmetnaliteratura utjeËe na sva stajaliπta. Stajaliπte sustava mora uzeti u obzir da odgovorimoraju biti dobiveni samo unutar predmetnog znanja i predmetne literature. Todaje odnos izmeu triju stajaliπta.

Kako je pojam relevantnosti doveo do raskola i do pogleda narelevantnost sa stajaliπta predmetnog znanja

U ranim 1960-im pojavljivali su se izravni prijedlozi po kojima relevantnostukljuËuje brojne odnose, pa treba naËiniti razliku izmeu razliËitih odnosa. NajËeπÊeje pravljena razlika izmeu relevantnosti i pertinentnosti koja izvorno potjeËe odrazlike izmeu pitanja i informacijske potrebe.

Koncept informacijske potrebeIskustvo nas je nauËilo da katkada, Ëesto nenamjerno, pitanje ne odgovara

potpuno onome πto je ispitivaË imao na umu, da moæe biti teπko verbaliziratipitanje Ëak i ako je kome na umu i da ljudi mogu biti skloni odgovoriti ono πtomisle da bi ispitivaË pitao, radije nego odgovoriti na pitanje kako je postavljeno.

Operativno u IR sustavima i knjiænicama analize pitanja, informacijski intervjuii sliËno namijenjeni su pojaπnjavanju pitanja i smanjivanju svake razlike izmeupostavljenih pitanja i pitanja koja tko ima na umu. IspitivaËeva zaliha danogaznanja i namjeravana uporaba odgovora takoer se Ëesto istraæuju da bi pomogli udavanju najsrodnijeg odgovora. Izvan tih sustava i izvan socioloπkih pojmova potrebei dogaanja potrebe doπao je pojam informacijske potrebe u informacijskoj znanosti.Informacijska potreba psiholoπko je stanje povezano s nesigurnoπÊu i sa æeljom dase zna nepoznato. “Ne moæe se izravno promatrati (...) ali postoji barem u umukorisnika i korisno je imati naËin na koji joj se tko moæe obratiti” [Cooper (7)]. Alikoncept informacijske potrebe imao je svoje æestoke protivnike u informacijskojznanosti, kao πto je i opÊi koncept potrebe imao protivnike u sociologiji: “Brojnaobjaπnjenja, sva nejasna [poput, primjerice] 'nepovredivi izraz' (...) 'prikrivapregovaranje o pitanju' (...)” [O'Connor (44)]. Pa ipak, do danas se konceptinformacijske potrebe zadræao uglavnom kako bi se razlikovalo stanje uma i odraztoga stanja u postavljenom pitanju.

PertinentnostKoncept informacijske potrebe donio je pojam pertinentnosti (primjerenosti).

Brojni autori naËinili su sljedeÊu ili sliËnu razliku [npr. Rees i Saracevic (45)]. Procespostavljanja pitanja, odgovaranja na pitanje moæe biti prikazan dijagramom na Slici 2.

Relevantnost je svojstvo koje dodjeljuje neke Ëlanove datoteke (tj. dokumente)pitanju; pertinentnost je svojstvo koje ih dodjeljuje informacijskoj potrebi [Goffmani Newill (46)]. Nakon toga (kao πto je poznato iz iskustva) neki su relevantniodgovori takoer pertinentni; ali mogu postojati relevantni odgovori koji nisupertinentni i pertinentni odgovori koji nisu relevantni. »esto se raspravljalo o tomeda su s korisnikove toËke glediπta odgovori pertinentni, ali, u stvarnosti, IR sustavimogu dati samo relevantne odgovore. To znaËi da sustav moæe samo odgovoriti na

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM31

32

pitanje. Moæe se samo nagaati πto je informacijska potreba. U praksi Ëesto postojestvarni problemi u pokuπaju da se zadovolje potrebe za informacijom, a ne samo dase odgovori na pitanje.

Foskettovo javno znanje ∑ privatno znanjeIako je potreba za informacijom zadovoljavajuÊi pojam s praktiËne toËke

glediπta, s viπe teorijske toËke glediπta cijeli pojam potrebe u objaπnjavanju stanjauma, zalihe danoga znanja i posljediËne promjene nije ni zadovoljavajuÊi ni ugodan.Uzevπi u obzir da razliku izmeu relevantnosti i pertinentnosti tek treba naËiniti,mnogi su osjetili da je potrebno objaπnjenje dalje od informacijske potrebe. Cooper(7) je u definiranju logiËke relevantnosti (o kojoj se raspravlja kasnije odjeljku podnaslovom Kako su teorije relevantnosti pokrile razliËita stajaliπta i zaπto su one vaæne)potaknuo razliËita objaπnjenja, iako se dræao pojma informacijske potrebe.

U kratkoj biljeπci Foskett (8) je predloæio drukËiju razliku izmeu pertinentnostii relevantnosti. UzimajuÊi Zimanovo 'javno znanje' i proπirujuÊi ga Kuhnovomparadigmom o obrascima razmiπljanja u danom polju znanosti, Foskett je predloæioda “relevantnost znaËi biti dio paradigme ili javnog znanja ili konsenzus u polju,pertinentnost znaËi povezanost sa specifiËnim, odreenim obrascem miπljenja uodreenom, posebnom Ëitateljevu umu”.

Kempovljevi paroviKemp (10) razvija dalje Foskettova stajaliπta i raspravlja o relevantnosti i

SLIKA 2.

POTREBA ZA INFORMACIJOM

PITANJE

ANALIZA

TRAÆENJE

ODGOVOR

PERTINENTNOST

RELEVANTNOST

Polje Javno Privatno

informacijska znanost relevantnost pertinencija

filozofija znanosti javno znanje privatno znanje

psihologija denotacija konotacija

lingvistika semantika pragmatika

sociologija znanja formalna komunikacija

Tablica 1.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM32

33

pertinentnosti u vezi s javnim znanjem i privatnim znanjem. On predlaæe da“relevantnost i pertinentnost svaka pripadaju skupini naziva koji imaju πto zajed-niËko ∑ javnost u jednom sluËaju i privatnost u drugom”, kao πto pokazuje Tablica 1.

Nadalje, “relevantnost i pertinentnost dvije su razliËite kvalitete, jedna sposobnaza javnu objektivnu ocjenu i druga koja je sposobna samo za privatnu subjektivnuprosudbu”. NaglaπavajuÊi sliËne razlike da bi se povezalo znanje o tim drugimpojmovima s pojmom relevantnosti, svakako je podruËje vrijedno vrlo detaljnogaispitivanja.

Dva znanstvena stajaliπta o relevantnostiDva znanstvena stajaliπta proizaπla su se iz tih prikaza. U predloæenom okviru,

prethodno opisanom u odjeljku Kako oblikovati teorijski okvir za promatranjerelevantnosti od intuitivnog razumijevanja do obrazloæenijih komunikacijskih modela,prepoznali smo da je predmetno znanje na poËetku procesa komunikacije znanja, ada je odrediπte (tj. korisnik) na kraju toga procesa. Takoer smo shvatili da odrediπteima datoteku ∑ um u sluËaju ljudskog biÊa. Postoje brojni uzroci koji mogupokrenuti proces komunikacije znanja. Jedan od njih postavljanje je pitanja odstrane odrediπta. U tom sluËaju postoje dva para odnosa, dva para dodirnih toËakakoji se mogu uzeti u obzir pri odreivanju πto Ëini mjeru uËinkovitosti kontakta.Prvi par odnosa nalazi se izmeu pitanja (ili bolje, predmetnog sadræaja ili temepitanja) i postojeÊega predmetnog znanja. Taj pogled do nekog stupnja odgovaraSchutzovim 'tematskim relevantnostima' i Kuhnovom konceptu relevantnosti kojaukljuËuje javno znanje. Prema njemu se moæemo odnositi kao prema stajaliπtupredmetnog znanja.

Drugi je par odnosa izmeu datoteke odrediπta (ili bolje, predmetni sadræajdatoteka, korisnikova zaliha danoga znanja) i postojeÊega predmetnog znanja. Tostajaliπte odgovara, do nekoga stupnja, Schutzovim 'interpretacijskim relevant-nostima' i Kempovu pojmu pertinentnosti koja ukljuËuje privatno znanje. Moæemose prema njoj odnositi kao prema stajaliπtu znanja odrediπta ili jednostavno kaoprema stajaliπtu s obzirom na pertinentnost.

Ta dva stajaliπta ukljuËuju predmetno znanje s jedne strane odnosa, ali razlikujuono πto je na drugoj strani.

Relevantnost sa stajaliπta predmetnog znanja i njegove cjelovitostiStajaliπte predmetnog znanja naglaπava prirodu, strukturu i opseg predmetnoga

znanja o temi danoj u pitanju. Predmetno znanje i predmetna literatura oËito supovezani, ali nisu isti. Svaki ima strukturu koja je srodna, ali isto tako i posverazliËita. Svaki je dinamiËan, ali s razliËitim parametrima. Predmetna literaturaukljuËuje znanje per se, ukljuËujuÊi zalihost, asocijacije, organizaciju i sedimentaciju.Predmetna literatura kao zastupnik ukljuËuje autore, dokumente, procedure,rasprπenost itd. kao i zalihost, aoscijacije i organizaciju, koje se mogu razlikovati odonih koje pripadaju znanju. U osnovi, zbog zalihosti znanja, moæemo imati viπe odjednoga skupa odgovora na pitanje. Sve to, i oËito mnogo viπe od toga ukljuËujuÊimnogo toga πto nije poznato o predmetnom znanju i predmetnoj literaturi, utjeËe

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM33

34

na relevantnost. Ali jedna stvar treba biti jasna: relevantnost koja ukljuËujepredmetno znanje i relevantnost koja ukljuËuje predmetnu literaturu, iako srodne,nisu istovjetne.

U prethodnim odjeljcima ustanovljeno je da je svako stajaliπte o relevantnosti,ako se razmatra samo po sebi, izolirano od drugih stajaliπta, po definiciji nepot-puno. Dakle, razmotrimo samo cjelovitost daljnjih stajaliπta unutar njih samih.

U informacijskoj znanosti nije bilo rada koji bi pokuπao izravno povezatistrukturu, svojstva i dinamiku predmetnog znanja s relevantnoπÊu. U filozofiji to jepokuπano, npr. u Schutzovim radovima. Ipak, postojali su brojni radovi u informa-cijskoj znanosti (i drugim predmetima) o predmetnom znanju koji su se neizravnoodnosili na relevantnost i izravno se nametnuli u istraæivanjima relevantnosti, npr.Priceovi, Goffmanovi i Zimanovi radovi. Obrnuto, relevantnost se moæe razmatratiobjaπenjem mehanizma koji je u osnovi razliËitih razmatranja strukture i dinamikepredmetnoga znanja.

U raspravama o cjelovitosti relevantnosti sa stajaliπta odrediπta smatralo se dagranica ljudske memorije moæe imati vaænu ulogu u objaπnjavanju relevantnosti.Harman (47) je iznio intrigantnu ideju da iste granice ljudske memorije djeluju narast i oblikovanje predmeta i njihovo rasprπivanje u specijalizacije ili srodnepredmete. To bi mogao biti vaæan Ëimbenik u objaπnjenjima relevantnosti sastajaliπta predmetnog znanja.

Stajaliπte predmetnog znanja do sada nije oblikovano bilo u kojoj pojedinosti,iako postoji zamjetna graa iz koje bi se ono moglo oblikovati. Smatram da jerelevantnost sa stajaliπta predmetnog znanja temeljna za sva druga stajaliπta orelevantnosti jer je predmetno znanje fundamentalno za komunikaciju znanja. Utome leæi vaænost tog stajaliπta i potreba za æurnim radom na njemu.

Relevantnost sa stajaliπta pertinentnosti i njezine cjelovitostiOdrediπno znanje ili relevantnost sa stajaliπta pertinentnosti naglaπava sadræaj

datoteke odrediπta. Interes u ljudima, kao krajnjim odrediπtima u komunikacijiznanja, od prvenstvene je vaænosti. Dakle, u relevantnosti sa stajaliπta pertinentnosti,odreujuÊi su Ëimbenici priroda, struktura, opseg neËije zalihe danoga znanja,proces i slijed njegova taloæenja i proces selektivnosti uma.

Relevantnost sa stajaliπta odrediπta (prethodno raspravljena u odjeljku podnaslovom Kako je stajaliπte odrediπta dovelo do izjednaËivanja relevantnosti s pro-sudbom relevantnosti i kako je potaknuto eksperimentiranje) pokuπava ukljuËiti sveËimbenike koji ulaze u ljudsku prosudbu relevantnosti. Naglasak je na prosudbi.Jedan je od tih Ëimbenika zaliha danoga znanja, koje je zauzvrat osnova stajaliπtapertinentnosti. Zbog toga, stajaliπte odrediπta ukljuËuje relevantnost sa stajaliπtapertinentnosti, ali je stajaliπte pertinentnosti svrhovitije. Stajaliπte pertinentnosti imaËvrπÊu osnovu nego πire stajaliπte odrediπta jer je velik broj filozofskih i psiholoπkihistraæivanja koja su posveÊena razumijevanju toga kako znamo πto znamo. Onamogu biti izravno povezana sa stajaliπtem pertinentnosti. Za usporedbu, postojao jeznatno manji broj istraæivanja o ljudskom prosuivanju. Dakle, πiroko stajaliπteodrediπta ima malo toga s Ëim se moæe povezati.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM34

35

Nije bilo rada na stajaliπtu pertinentnosti da bi se mogao dati opÊi teorijskiokvir za stajaliπte, bilo u pojmu informacijske potrebe ili u opreci izmeu javnog iprivatnog znanja. Nije bilo nabrajanja specifiËnih elemenata i odnosa koji su diosvakog teorijskog okvira. Zbog toga, stajaliπte ima samo πiroke obrise ∑ ono jenepotpuno unutar tih okvira. Ta je nepotpunost poziv na daljnje istraæivanje.

Kako je razoËaranje relevantnoπÊu vodilo do drugih razdvajanja i kako serazvijala relevantnost s pragmatiËkog stajaliπta

Relevantnost 'nije dobra'Ne iznenauje da je bilo nekih razoËaranja i nestrpljenja povezanih s pojmom

relevantnosti. Mnogo deklarativnih kritika bilo je na istoj razini: 'neodgovarajuÊa','nedostatna', 'previπe zbunjujuÊa', 'nejasna', 'previπe upotrebljavana', 'nemjerljiva','ne odraæava X' (X je bezboj Ëimbenika koje su nabrojili kritiËari koje relevantnostzaista ne odraæava), 'nije dobar kriterij' itd. Takve kritike upuÊivali su posebno onikoji su se bavili praksom i/ili ispitivanjem. Kako tko vodi sustav ako izjavljuje damu je relevantnost cilj, a to je tako nejasan pojam? Kako tko ispituje sustav koristeÊise mjerama ili kriterijima koji su pogreπni i neprecizni kao πto je relevantnost?Kritike su u pravu, ali gube valjanost kad se stave u ljudski kontekst.

Relevantnost je pojam vezan uz Ëovjeka. Kako tko moæe Ëiniti bilo πto uredno,precizno i nedvojbeno, s pojmovima vezanim uz Ëovjeka? Znanost dvadesetogstoljeÊa u kretanju prema istraæivanju tih pojmova otkrila je da redukcionizam'preciznosti' prirodnih znanosti ne djeluje. ZnaËenje uËinkovitosti u sustavima kojise bave pojmovima vezanim uz Ëovjeka nije isto kao u tehnici ili poslovanju ipostupanje s njima na isti naËin vodilo je socijalnom nezadovoljstvu. Ta stajaliπtanisu uzeli u obzir deklarativni kritiËari uporabe pojma relevantnosti.

Kao rezultat razoËaranja pojmom relevantnosti, predloæene su zamjene za njega.Korisnost, prikladnost, uporabnost i drugi sliËni nazivi bili su predloæeni i koriπtenikao zamjene za naziv relevantnost. Iako je konotacija svakoga zamjenskog nazivarazliËita, zanimljivo je da je osnovni pojam koji stoji iza uporabe zamjenskih nazivai naziva relevantnosti potpuno isti.

U tim pokuπajima pojam relevantnosti nije bio zanemaren, ali sama je rijeË bila.Kao πto je bilo naivno misliti da Êe dobra definicija (tj. parafraza) relevantnostirijeπiti problem, bilo je isto tako naivno misliti da Êe to uËiniti napuπtanje te rijeËi.Pa ipak, iako puka zamjena rijeËi za pojmove ne rjeπava problem, moæe otvoritinove putove razmiπljanja.

Kibernetika: pragmatizamU brojnim poljima shvatilo da se na mnoge procese moæe gledati sa stajaliπta

rezultata: kakav uËinak ima proces na druge cjeline i druge procese? Na primjer, ukibernetici Wiener je gledao na vladajuÊe uËinke komunikacije i, obrnuto, kakorezultati komunikacije kroz funkciju povratne veze vode komunikaciju. Promatraoje kako jedan proces vodi drugi.

Uz tradicionalno istraæivanje sintakse i semantike u logici i lingvistici pojavilo se

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM35

36

i istraæivanje pragmatiËnosti. Razvilo se i zanimanje za njihovo meudjelovanje. U19. st. u filozofiji se razvila πkola miπljenja zvana pragmatizam, koja je predlagala dase vaæne ideje sastoje od pragmatiËke posljedice ideje. Radikalni pragmatizam 20.st. predlaæe da aktivnosti svijesti, kao djelovanja u vanjskom svijetu, imaju iskljuËivopraktiËne ciljeve, posebno ciljeve namijenjene zadovoljavanju bioloπkih potreba. Upoljima djelovanja ∑ u manufakturi, industriji, proizvodnji i upravi ∑ pragmatiËkipojmovi sasvim prevladavaju.

Stoga ne iznenauje da se razvila relevantnost s pragmatiËkog stajaliπta. Pa ipak,to se stajaliπte nije razvilo iz kibernetike ili pojma pragmatiËnosti u logici, lingvisticiili filozofiji, nego u stroæem smislu iz prevladavajuÊeg utilitarizma, praktiËnogusmjerenja polja djelovanja. Usto, razvilo se i iz zahtjeva i æelje za opravdanjemtroπkova i koristi koji su vladali u 1960-im i 1970-im, u socijalnim, behavioralnimi obrazovnim podruËjima opÊenito i u informacijskoj znanosti posebno. Argumentiza pragmatiËko stajaliπte iπli su kako slijedi: dobro je za IR sustave da dajurelevantnu informaciju, ali prava je uloga dati informaciju koja je korisna ∑informaciju koja pomaæe da se izravno rijeπe dani problemi, koja izravno utjeËe nadane postupke i/ili koja se izravno uklapa u dana zanimanja i interese. Dakle,raspravljalo se o tome da relevantnost nije odgovarajuÊa mjera za pravo vrednovanjeIR sustava. Prava mjera treba biti utilitarna, korisnosna u svojoj naravi.

Cooperova korisnostU definiranju logiËke relevantnosti (vidjeti sljedeÊi odjeljak) Cooper (7) je

razlikovao relevantnost i korisnost (utilitarnost). “(...) relevantnost se mora baviti'onim o Ëemu se radi' (ili pertinentnoπÊu ili vezanoπÊu uz temu) i ona je konaËnodefinirana na naËin logiËke implikacije, dok je korisnost univerzalan pojam kojiukljuËuje ne samo tematsku povezanost nego i kvalitetu, novost, vjerojatnost imnogo drugih stvari”. GradeÊi na toj razlici, Cooper (48) je prvi dao dubinskuobradu utilitarnosti umjesto relevantnosti kao mjere uËinkovitosti pretraæivanja.Svoj je argument gradio na pretpostavci da je “svrha sustava za pretraæivanje (ili bi unajmanju ruku trebala biti) da se pretraæuju dokumenti koji su korisni, a ne samorelevantni”. S daljnjom razradbom: “Uspjeh sustava za pretraæivanje konaËno morabiti prosuen na temelju svojevrsne usporedbe koja ukljuËuje troπkove i koristi.”Cooper se koristi predloæenom mjerom korisnosti: “(...) u potpuno neutralnomsmislu. To je jednostavno krovni naziv za sve ono πto korisnik smatra da bi moglobiti vrijedno u izlaznim podatcima sustava, kakva god bila njihova korisnost,zabavnost, estetska vrijednost ili πto drugo”.

BuduÊi da se ovaj pogled nije usredotoËio na mjere i mjerne jedinice zaispitivanje sustava za pretraæivanje informacija, ovdje stvarno ima malo ili uopÊenema interesa za bilo kakvo objaπnjenje relevantnosti, ako relevantnost, utilitarnostili bilo koju odreenu mjeru treba primijeniti na ispitivanje i vrednovati bilo kojispecifiËan sustav pretraæivanja informacija. Pa ipak, Cooperove ideje o utilitarnostipoËetak su objaπnjavanja joπ jednoga pogleda na relevantnost koje se pojavilo ∑pragmatiËkog stajaliπta. Stoga su one ovdje ukljuËene. ©toviπe, Cooper pronicljivobiljeæi odnos izmeu utilitarnosti i relevantnosti.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM36

37

Kao i u stajaliπtu pertinentnosti, u pragmatiËkom stajaliπtu pristup je bio podijelitipojam relevantnosti da bi se diferenciralo i pokazalo da je relevantnost jedno, a X(pertinentnost, utilitarnost) drugo, iako su oni povezani. Nezapaæeno, razmiπljanjeo relevantnosti kretalo se tijekom posljednjeg desetljeÊa prema pojmu da postojebrojne vrste relevantnosti koje ukljuËuju razliËite odnose. PoËela su se upotrebljavatirazliËita imena za oznaËivanje razliËitih vrsta relevantnosti.

Wilsonova situacijska relevantnostDrugu i neznatno razliËitu eksplikaciju pragmatiËkog glediπta dao je Wilson (9).

Wilsonovo objaπnjenje poËinje od pretpostavke da “relevantnost nije jedan pojamveÊ mnogo pojmova”. On utvruje osnovnu razliku izmeu psiholoπke i logiËkerelevantnosti. Prva se bavi aktualnim uporabama i aktualnim uËincima informacije.Druga je dvostruki pojam i oznaËuje “odnos izmeu jedinice informacije i posebnihosobnih glediπta pojedinca na svijet i njegov poloæaj u njemu te pojam u kojemu rele-vantnost ovisi o logiËkim odnosima u nekoj grai prema kojoj pojedinac ima sklonosti.”

Za izvoenje pojma situacijske relevantnosti, Wilson se koristi Cooperovomdefinicijom logiËke relevantnosti izvedene iz deduktivne logike ili konstruiradefiniciju koristeÊi se vjerojatnoπÊu oËite relevantnosti izvedene iz induktivne logike.Da bi se specificirali odnosi ustanovljeni situacijskom relevantnoπÊu, Wilson setakoer koristi pojmovima pojedinca: 1) zanimanje, 2) simpatije preko rasponaalternativa (sliËno uporabi u ekonomskim teorijama) i 3) zaliha znanja. Situacijskaje relevantnost definirana kao odnos izmeu tih triju pojmova i jedinice infor-macije, odnos koji je ustanovljen zakljuËivanjem ili deduktivno (Cooperova logiËkarelevantnost) ili induktivno (evidentna relevantnost). “Situacijska relevantnost jerelevantnost za odreenu situaciju pojedinca ∑ ali prema situaciji kako je on vidi,ne kako je drugi vide, ni kakva je ona stvarno”. Wilson predlaæe da situacijskarelevantnost zahvaÊa “osnove ∑ neodreeni popularni pojam praktiËne relevant-nosti(...) koje moraju nositi naπa djelovanja”.

Kochenova funkcija korisnostiKochen (19) u prvoj ikada objavljenoj knjizi koja objaπnjava umjesto da samo

opisuje teorijska naËela pretraæivanja informacija razlikuje “relevantnost kao odnosizmeu prijedloga i prepoznavanje relevantnosti prosudbom korisnika, πto je sliËnokorisnosti ili prosudbi vaænosti.” To je ista razlika kao i kod Coopera, ali je Kochenotiπao dalje i formalno definirao pojam korisnosti. Kochen je usvojio Ëetiri davnoutvrena aksioma o preferencijama od teorije korisnosti do strategije za pretra-æivanje zbirka dokumenata. Slijedno tome, pokazao je da je ako korisnik æeliustrajati na tim aksiomima, za danoga korisnika moguÊe s danim pitanjem osiguratifunkcije korisnosti koje dodjeljuju broj korisnosti svakom dokumentu u pretra-æivanoj zbirci [za pojedinosti vidjeti Kochen (19), str. 138]. Kochen shvaÊa da setijekom vremena mogu dogoditi promjene preferencija i da se zbog toga moæepromijeniti i funkcija korisnosti. Kao i sve funkcije i ta ovisi o sposobnosti korisnikada dodijele preferencije i poveæu vjerojatnosti, πto je njezina osnovna slabost. Namnogo naËina netko moæe tvrditi da ta oËekivanja, iako u svoje vrijeme realistiËna,

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM37

38

u neko drugo vrijeme sigurno to nisu. Bez preferencija nema teorije korisnosti i,slijedno tome, nema funkcija korisnosti. Ali, uvoenje pojma preferencija i teorijekorisnosti u razmatranje o relevantnosti, vaæan je doprinos. Ono otvara novopodruËje istraæivanja koje tek treba uslijediti.

Stajaliπte potpunostiPrecizna Cooperova definicija logiËke relevantnosti inspirirala je razvoj relevant-

nosti s pragmatiËkog stajaliπta. Kao i druga stajaliπta, i pragmatiËko je stajaliπtenepotpuno, ali manje od drugih. Ono uvia neka razliËita stajaliπta o relevantnostikoja nisu prepoznala druga stajaliπta. Eksplicitno, ono dopuπta da se relevantnostmjeri na razliËitim toËkama u komunikacijskom procesu. Vaæno je da postojiizravan pokuπaj (zapravo jedva poËetak pokuπaja) da se ustanovi odnos izmeurazliËitih stajaliπta o relevantnosti. Pa ipak, u relevantnosti s pragmatiËkog stajaliπta,neposredan je pragmatizam informacije jedan oblik, a drugi je krajnji kriterij. ©tosvaki pojedinac Ëini s informacijom nadreeno je onome πto informacija jest. To sestajaliπte moæe kritizirati sa stajaliπta opÊe kritike pragmatizma, koristi i troπkova.

Pragmatizam je bio predmet ozbiljne kritike u filozofiji. Glavna je kritika, da seon ne primjenjuje samo na jednu stvarnost, stvarnost na koju se misli kao na'najviπu, vrhovnu stvarnost'. Ne bavi se ukupnoπÊu ljudskog postojanja. I iznadsvega, bavi se realnoπÊu kao da je ona neupitna.

U naπe je doba jedan od operacijskih odraza pragmatizma pojam koristi itroπkova, koji je takoer predmet ozbiljnih kritika. Jasno, troπkovi veÊine procesa iradnji mogu i moraju biti povezani s nastalim koristima. Ali, kao πto su istaknulimnogi kritiËari, veÊina danih procesa i djelovanja, posebno onih koji se odnose naljudske pojmove, ne mogu i ne bi trebali biti prosuivani na temelju koristi itroπkova, posebno ne samo na toj osnovi. Korist i troπkovi ne bi trebali biti opÊikriterij za sva ljudska djelovanja i poduzimanja, bilo da se ona mogu procijeniti iline. U svakom sluËaju, kad je rijeË o znanju, troπkovi mogu biti procijenjeni, aliodnos koristi i troπkova teπko se moæe procijeniti. Osim toga, odluke koje se odnosena znanje i sustave znanja naËinjene su primarno na etiËkoj, politiËkoj i socioloπkojosnovi, viπe nego na ekonomskoj osnovi.

Postoje ograniËeni sluËajevi u kojima koristi i troπkovi i relevantnost trebaju bitipovezani. Ali, ako bi korist i troπkovi trebali biti univerzalno primijenjeni nakomunikaciju znanja, bio bi to sigurniji naËin za razgradnju njegove uËinkovitosti,npr. bi li Aleksandrijska knjiænica ikada bila sagraena kad bi istraæivanja koristi itroπkova bili kriterij za donoπenje odluke o tome?

To ne treba shvatiti kao odbijanje pragmatiËkog pogleda na relevantnost.Suprotno tome, to je vaæno stajaliπte za istraæivanje; posebno treba prouËavatiËimbenike ukljuËene u pragmatiËnost informacije i odnos prema drugim staja-liπtima. Ono πto se odbacuje ideja je da je pragmatiËnost jedino ili Ëak osnovnostajaliπte koje se treba primijeniti na relevantnost.

U zakljuËku, povezao bih tri stajaliπta usmjerena na odrediπte. Stajaliπte odrediπtausmjereno je na prosudbu, stajaliπte pertinentnosti usredotoËuje se na zalihu danogaznanja i stajaliπte pragmatiËnosti moæe biti do odreenog stupnja povezano s

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM38

39

'motivacijskim okolnostima'. Stajaliπte pertinencije temeljno je za oba druga stajaliπtajer je zaliha danog znanja temeljna i za prosudbu i za problem. Stajaliπte pertinent-nosti moæe se razmatrati bez ukljuËivanja drugih dvaju stajaliπta. Stajaliπte odrediπtamora ukljuËiti stajaliπte pertinentnosti i moæe, ali ne mora, ukljuËiti stajaliπtepragmatiËnosti. PragmatiËko stajaliπte mora ukljuËiti druga dva stajaliπta.

Kako su teorije relevantnosti pokrile razliËita stajaliπtai zaπto su one vaæne?

Za kraj sam ostavio raspravu o najvaænijem radu o relevantnosti u informacijskojznanosti: pokuπajima da se formulira teorija relevantnosti. Iako malobrojni inepotpuni, teorijski radovi su doveli do: 1) preuzimanja metoda i rezultata iz drugihi stroæih disciplina u istraæivanje relevantnosti, 2) rasvjetljavanja prirode pojma viπei bolje nego sve rasprave zajedno i 3) specificiranja razliËitih ukljuËenih odnosa kojisada omoguÊavaju klasifikaciju odnosa i dublje istraæivanje specifiËnih odnosa. Kaoi s drugim teorijskim radovima u informacijskoj znanosti, teorijski rad na relevant-nosti imao je samo neizravan uËinak na praksu.

Maron-Kuhnov broj relevantnostiMaron i Kuhn (49) predstavili su jednu od prvih velikih, formalnih teorijskih

rasprava u informacijskoj znanosti. Zanimalo ih je izvoenje probabilistiËke mjerekoja Êe omoguÊiti rangiranje dokumenata prema njihovoj relevantnosti. Ako seuzme u obzir “da je problem objaπnjavanja pojma relevantnosti (πto je osnovnipojam u teoriji informacijskoga pretraæivanja) sliËan onome koji objaπnjava pojamkoliËine informacije (πto je osnovni pojam Shannonove teorije komunikacije) (...)pristupamo pojmu relevantnosti takoer i u probabilistiËkom smislu”. Njihovakondicionalna vjerojatnost koja specificira 'broj relevantnosti' ukljuËuje odnosizmeu korisnikova zahtjeva, predmetnog poduËja, zahtjeva oznaËenog danimzastupnikom i danim dokumentom koji daje sustav. Neovisno o bilo kojoj aplikaciji,vaænost Maron-Kuhnova objaπnjenja leæi u: 1) gore nabrojenim ËimbenicimaoznaËenima kurzivom, πto utjeËu na relevantnost; 2) predvianju da postoji odnosizmeu tih razliËitih Ëimbenika i 3) uvoenju pojma vjerojatnosti u opisivanje odnosa.

ProbabilistiËki pristup bio je uspjeπan u mnogo predmeta u odnosu na mnogesloæene fenomene. Postoji sustavni, formalni korpus znanja povezan s vjerojatnoπÊui s postupanjem s mjerama kao s vjerojatnostima. Pa ipak, formuliranje mjera spomoÊu vjerojatnosti je jedno, a procjenjivanje vjerojatnosti (izvoenje numeriËkevjerojatnosti) je drugo. »esto je to glavni problem u eksperimentiranju i u praksi,ali bez formuliranja nema aproksimacije uopÊe. Ipak, iako su Maron i Kuhn imnogi drugi pokuπavali pribliæno odrediti vjerojatnost u odnosu na relevantnost,taj eksperimentalni i praktiËni problem nije rijeπen na zadovoljavajuÊi naËin.

Goffmanova relevantnost kao mjera i teorija epidemijeU matematiËkoj teoriji mjera, Ëetiri aksioma opisuju svojstva koja mjera mora

zadovoljiti da bi bila mjera: 1) ona je realno odreena i nije negativna, 2) potpuno

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM39

40

je aditivna, 3) ima red i 4) ima apsolutnu nulu. Goffman (24) se koristio timsvojstvima da bi dokazao da ako je relevantnost odreena samo na temelju upita isvaki je dokument u datoteci neovisan o drugom dokumentu (prevladavajuÊapraksa u IR sustavima), takva relevantnost ne zadovoljava sva aksiomatska svojstvamjere, tj. nije postupno aditivna. Takoer je u drugom teoremu dokazao, da ako jerelevantnost odreena ne samo na osnovi odnosa upit ∑ dokument nego takoer naosnovi odnosa meu dokumentima, relevantnost zadovoljava sva aksiomatskasvojstva mjere. Da bi bila mjera, relevantnost takoer mora uzeti u obzir asocijaciju∑ uËinke jedinica znanja jednih na druge. To, naravno, podræava napore uasocijativnom predmetnom oznaËivanju.

Goffman i Newille (50), a kasnije je to razradio i Goffman (16), razvili suepidemijsku teoriju komunikacije izjednaËujuÊi proces πirenja ideja sa πirenjembolesti. Pojam efektivnog kontakta srediπnji je u toj teoriji. Niz teorema dokazujeuvjete pod kojima se tijekom vremena mijenja dinamika procesa u danim popula-cijama. U sluËaju procesa informacijskoga pretraæivanja (potproces u komunika-cijskom procesu), relevantnost se smatra mjerom uËinkovitosti kontakta. Procespretraæivanja informacije opisan je kao procedura upita datoteci dokumenata(objekti koji prenose informaciju). Pod pretpostavkom da je opÊa mjera relevant-nosti probabilistiËka, serija matematiËkih definicja i teorema daje razliËite odnose.Meu ostalima, Goffman je matematiËki dokazao da relevantnost nije povezana sjedinstvenim podskupom dokumenata kao odgovorima iz datoteke i da je moguÊedobiti viπe od jednoga podskupa odgovora. Odgovori koji u poËetku nisu bilirelevantni, mogu postati relevantni u odgovarajuÊem slijedu. Dokazano je i da jerelevantnost odnos ekvivalentnosti koji omoguÊava dijeljenje datoteka u ekvi-valentne skupine. Pokazano je “da se svaka mjera uËinkovitosti prenesene informa-cije mora zasnivati na onome πto je veÊ poznato (...) i (da je potrebno) uvesti pojamuvjetovane vjerojatnosti relevantnosti”.

Snaga je teorije da daje neka dinamiËka svojstva komunikacije i pokazuje neπtood sloæenosti odnosa relevantnosti kao mjere koja se koristi matematiËkomstrogoπÊu. Zapravo, to je jedina teorija povezana s komunikacijom koja se pojavilau informacijskoj znanosti i koja pokuπava pokazati neku dinamiku procesa. Onajasno pokazuje veliku ulogu koju uzajamno djelovanje meu dokumentima ima narelevantnost. Jedna od najzanimljivijih stvari koju treba uËiniti je povezati dinamikuteorije komunikacije, u kojoj je uËinkovitost kontakta srediπnji pojam, s tako-zvanom distribucijom povezanom s relevantnoπÊu (kao kod Bradforda), koje su bitnostatiËne u prirodi, ali ukljuËuju i relevantnost.

Hillmanove skupine sliËnostiHillman (6) je uveo logiku u postupanje s relevantnoπÊu u informacijskoj

znanosti. U bavljenju osnovnim problemom definiranja relevantnosti, Hillman jepredloæio uporabu konstrukata iz formalne logike, posebno Carnapovu teoriju oformiranju pojma. PretpostavljajuÊi da problem obostrane relevantnosti upita idokumenta ukljuËuje pojmovnu srodnost, Hillman je kritiËki ispitao razliËitamotriπta teorije o oblikovanju pojma, pokazujuÊi njihovu primjenjivost ili neprimje-

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM40

41

njivost na definiciju relevantnosti. Predloæio je da bi za opis odnosa relevantnostinajprikladnije bile skupine sliËnosti. Teorija nije potpuna, ali njezina snaga leæi ukritiËkom ispitivanju broja logiËkih konstrukata u logici prema njihovoj primje-njivosti na istraæivanje relevantnosti i, Ëak i viπe, u privlaËenju pozornosti infor-macijskih struËnjaka na logiku.

Cooperova logiËka relevantnostCooperu (7) je ostalo da potpuno posuvremeni sve Ëime raspolaæe deduktivna

logika u paæljivo raspravljenoj definiciji onoga πto je nazivao logiËka relevantnost.On je pristupio prirodi zakljuËka ukljuËenog u relevantnost. Pretpostavio je da jerelevantnost odnos “koji postoji izmeu dijelova pohranjene informacije s jednestrane, zastupanja korisnikove informacijske potrebe s druge strane (...) obje sustrane lingvistiËki entiteti neke vrste”. Kao u logici, Cooper uzima reËenicu da budeosnovna jedinica jezika ∑ nositelj informacije. Takoer pretpostavlja da infor-macijska potreba i podaci u sustavu za pretraæivanje informacija mogu bitizastupljeni deklarativnim reËenicama. I, kao fundamentalni konstrukt, on uzimaodnos 'logiËkih posljedica' (pretraæivost ili logiËka implikacija) iz deduktivne logike,gdje je reËenica (nazvana izvod) logiËna posljedica skupa reËenica (nazvane premise)kad je ispunjen skup uvjeta.

Uzevπi ova ograniËenja:

1. Upit za traæenje je pitanje tipa da∑ne; dakle, ono moæe biti preoblikovano upar da∑ne sastavljenih izjava (npr. Je li vodik halogeni element?)

2. Podatak pohranjen u sustavu nalazi se u dobro oblikovanim reËenicama takoda skup premisa za sastavljenu tvrdnju moæe biti izveden logiËkim zaklju-Ëivanjem. Minimalni je skup premisa koliko je to moguÊe mali skup ∑ ako seËlan skupa izbriπe, sastavljena tvrdnja viπe neÊe biti logiËki zakljuËak skupapremisa.

3. Pretraæivanje je izvedeno zakljuËivanjem. Ono izvodi dedukcijom izravneodgovore na ulazna pitanja.

Zatim Cooper daje svoju 'ograniËenu definiciju':

“Pohranjena je reËenica logiËki relevantna za informacijsku potrebu (zastupanje tepotrebe), samo ako je ona Ëlan nekoga minimalnog skupa premisa pohranjenih reËenicaza neke sastavljene tvrdnje te potrebe.”

U generaliziranju iz te definicije Cooper pokazuje da se 'ograniËena definicija'moæe takoer primijeniti na sustave za pretraæivanje Ëinjenica i Ëak na sustave zapretraæivanje dokumenata (ali ne precizno), uzimajuÊi strategiju preoblikovanjasvega πto je pohranjeno u deklarativne reËenice. PoteπkoÊe s tom definicijompojavljuju se kad se bavimo indukcijom (i induktivnim sustavima) viπe negodedukcijom, kako je u potpunosti objasnio Cooper; vjerojatnost i stupnjevirelevantnosti ne mogu se potpuno prilagoditi.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM41

42

Snaga je Cooperova pristupa da definira potpuno i, koliko to deduktivna logikadopuπta, precizno jedan skup odnosa i jednu vrstu zakljuËka ukljuËenog u rele-vantnost. OgraniËena kakva je, Cooperova logiËka relevantnost mora biti shvaÊenakao prva svoje vrste, pozivajuÊi na definicije drugih moguÊih vrsta zakljuËaka idajuÊi temelje za diferencijaciju. U svom radu o situacijskoj relevantnosti, Wilson(9) je (vidjeti prethodni odjeljak ovoga Ëlanka) pokuπao ukratko ukljuËiti induk-tivnu logiku i vjerojatnosti u definiciju evidentne relevantnosti.

LogiËko stajaliπte o relevantnosti koncentriralo se viπe na prirodu odnosa meuelemenatima nego na nabrajanje elemenata koji ulaze u relevantnost. Priroda tihodnosa bila je promatrana kao zakljuËak. Pojavila su se logiËka stajaliπta:

1. stajaliπte deduktivnog zakljuËka izvedeno iz deduktivne logike2. stajaliπte probabilistiËkog zakljuËka izvedeno iz induktivne logike i vjerojatnosti.Iako je deduktivna logika preciznija i cjelovitija od induktivne logike, prvo je

glediπte preciznije i potpunije od drugoga. Drugo glediπte posebno treba daljnjurazradu.

Potpunost teorijaNi jedna od teorija relevantnosti nije potpuna u smislu da bilo koja od njih

ukljuËuje sva glediπta relevantnosti. Svaka teorija rasvjetljava neko glediπte orelevantnosti i daje razliËitu metodu za opisivanje svojstava i odnosa pojmova. Nijedna teorija nije do sada pokuπala opisati mehanizme koji oznaËuju pojam.Vjerojatno Êe buduÊe teorije relevantnosti postupno i detaljnije razjaπnjavati nekoposebno svojstvo pojma.

Zaπto je tako velik naglasak na teorijama? Povijest znanosti daje brojne dokazeda nema niπta praktiËnije od dobre teorije. Lako se moæe pokazivati kako su razliËitipojmovi, stajaliπta i pseudoteorije relevantnosti vodile razvitku odreenih sustava,prakse i norma u mnogim vrstama informacijskih sustava. Potpuno i valjanoteorijsko razmiπljanje o relevantnosti ima potencijalno velik utjecaj na praksupretraæivanja informacija i knjiæniËarstvo posebno, a na komunikaciju znanjaopÊenito. Nepostojanje teorije Ëesto vodi igrama pogaanja s malo vjerojatnimpozitivnim utjecajem.

Povratak teorijskom okviru

Ovaj je pogled popis i klasifikacija. S jedne strane pokuπao sam pratiti evolucijurazmiπljanja o relevantnosti, kljuËnom pojmu u informacijskoj znanosti, a s drugestrane takoer sam pokuπao ponuditi teorijski okvir unutar kojega veoma razliËiteideje o relevantnosti, koje su se pojavile, mogu biti interpretirane i povezane jedna sdrugom. Ako je klasifikacija, tj. okvir, valjan, on daje potencijal za nepokrivenepraznine u znanju i pokazuje moguÊe smjerove (upute) za buduÊi rad.

BuduÊi da je pojam relevantnosti dio i Ëestica znanja, informacija i komuni-kacija, on takoer ukljuËuje kompleksnost, konfuznost i kontroverzije veÊihfenomena. Intuitivno, pojam relevantosti mora se baviti uspjehom komunikacijskogprocesa. Zbog toga smo u prvom redu odredili da pojam relevantnosti bude pojam

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM42

43

mjere uËinkovitosti kontakta izmeu izvora i odrediπta u komunikacijskom procesu.U malo razliËitom kontekstu, Weiler (51) je primijetio da su “argumenti orelevantnosti argumenti o okviru naπe rasprave”. A to je upravo ono o Ëemu se voderasprave o relevantnosti u informacijskoj znanosti. Koje je svojstvo komunikacije,koji se odnosi trebaju razmotriti u specificiranju relevantnosti? Koje Ëimbenike trebarazmotriti u odreivanju relevantnosti? Neki formalniji odgovori na ta pitanjapokuπavaju se dati u informacijskoj znanosti. Razlike u odgovorima formirale surazliËita stajaliπta prema relevantnosti. Do sada ni jedno od stajaliπta nije postigloπirok stupanj slaganja. Zapravo izgleda da je razmiπljanje o pojmu relevantnosti uinformacijskoj znanosti dosegnulo stupanj trajnog izazova.

Proces komunikacije znanja bio je predloæen kao teorijski okvir za razmatranjerelevantnosti i kao izvor sheme za klasificiranje razliËitih stajaliπta o relevantnostikoja su se pojavila u informacijskoj znanosti. »ak i tijekom mjerenja iste stvari,proces moæe biti valjano mjeren s brojnih razliËitih toËaka u slijedu dogaaja kojiukljuËuju razliËite elemente i odnose stvarajuÊi razliËite toËke glediπta. Upravo se todogodilo s relevantnoπÊu. Relevantnost moæe biti i bila je razmatrana na brojnimrazliËitim toËkama u procesu komunikacije znanja. Stoga su bili razmatrani brojnirazliËiti elementi i odnosi i pojavila su se razliËita glediπta. Na specifiËnoj razinirelevantnost moæe biti i bila je razmatrana u odnosu na specifiËne vrste komuni-kacije znanja. U komunikaciju znanja ugraeni su informacijski sustavi koji imajucilj omoguÊavanje i poveÊavanje procesa. RazliËiti sustavi imaju cilj poveÊati razliËiteoblike procesa ili su usmjereni prema razliËitim uporabama ili okruæenjima.Relevantnost takoer moæe biti i bila je razmatrana s ukljuËivanjem bilo kojegainformacijskog sustava ili njegovih elemenata ili bez njihova ukljuËivanja.

Saæetak razliËitih stajaliπtaUzimajuÊi u obzir razliËite elemente i/ili prirodu razliËitih odnosa u komu-

nikaciji znanja, pojavila su se stajaliπta o relevantnosti, ovdje razraena pribliæno poslijedu dogaanja unutar procesa.

Pogled na relevantnost sa stajaliπta predmetnog znanja razmatra odnos izmeuznanja o predmetu i oko njega i teme (pitanja) o predmetu i oko njega.

Pogled na relevantnost sa stajaliπta predmetne literature, usko povezanim sastajaliπtem predmetnoga znanja, razmatra odnose izmeu predmeta i njegovazastupanja, literature, ili odnos izmeu literature i teme (pitanja) o predmetu.

Pogled na relevantnost sa stajaliπta logike bavi se prirodom zakljuËka izmeupremisa o temi i zakljuËaka iz predmeta i predmetne literature. Pojavila su se dvastajaliπta:

1) stajaliπte deduktivnog izvoda (zakljuËka), koje je razmatralo odnos izmeupremisa i zakljuËka na osnovi logiËkog slijeda, i 2) stajaliπte probabilistiËkogzakljuËka, koje je razmatralo odnos izmeu premisa, informacije kao dokaza izakljuËka na osnovi stupnja potvrde ili vjerojatnosti.

Pogled na relevantnost sa stajaliπta sustava razmatra sadræaje datoteka i/ili procesedanoga informacijskog sustava i odnos prema predmetu ili predmetnoj literaturi,temi (pitanju) ili korisniku ili korisnicima.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM43

44

Pogled na relevantnost sa stajaliπta odrediπta razmatra ljudsku prosudbu odnosaizmeu dokumenta koji prenosi informaciju i teme (pitanja).

Pogled na relevantnost sa stajaliπta pertinentnosti ili odrediπta razmatra odnosizmeu zalihe danoga znanja poznavatelja i predmetnog znanja ili predmetne litera-ture.

Pogled na relevantnost s pragmatiËkog stajaliπta razmatra odnos izmeu nepo-srednoga danog problema korisnika i pribavljene informacije ukljuËujuÊi korisnosti prvenstvo, sklonost kao osnovu interpretacije.

Moæe se ustanoviti sljedeÊe: RazliËita stajaliπta u razmatranju relevantnosti nisumeusobno neovisna. Izgleda da tu postoji ciklus meusobnog spajanja, meu-sobnog djelovanja razliËitih sustava relevantnosti (tj. razliËiti sustavi mjera). Nekisustavi mogu se smatrati specijalnim sluËajevima ili podsustavima drugih opÊenitijihsustava. Ne postoji i ne moæe postojati jedno jedino specifiËno stajaliπte relevantnostijer ne postoji samo jedan sustav relevantnosti u komunikaciji. RazliËiti sustavirelevantnosti mogu ukljuËivati razliËite Ëimbenike, ali oni su povezani na takavnaËin da ih se teπko moæe razmatrati bez drugih sustava relevantnosti. Na primjer,pragmatiËko stajaliπte ne moæe se razmatrati bez ukljuËivanja stajaliπta pertinentnostiili stajaliπta odrediπta. Ni jedno se ne moæe razmatrati bez ukljuËivanja stajaliπtapredmetnog znanja. Mnogi praktiËni problemi u informacijskim sustavima i mnogisluËajevi nezadovoljstva korisnika sada mogu biti objaπnjeni kao oni koji su nastalizbog postojanja razliËitih sustava relevantnosti.

Zbog toga, kad se razmatra relevantnost u specifiËnom smislu, treba biti vrlopaæljiv da bi se oznaËili elementi i priroda odnosa meu elementima koji surazmatrani. RazliËiti nazivi mogu se dati razmatranjima specifiËnih razliËitihskupova elemenata ili razliËitih odnosa. To je zapoËelo s nazivima pertinentnost ilogiËka relevantnost. Najvaæniji napredak u razmiπljanju o relevantnosti bit Êepostignut s razjaπnjenjem uzajamnog djelovanja izmeu svih sustava.

Nagaanja o svojstvima i buduÊi radObjaπnjeno je da su se pojavila razliËita stajaliπta o relevantnosti jer u

komunikaciji znanja postoje brojni dinamiËni sustavi relevantnosti koji uzajamnodjeluju organizirani na neki stratificirani ili moæda hijerarhijski naËin kompleksnihsustava. Svako se stajaliπte koncentriralo na jedan sustav. Ako je to objaπnjenjevaljano, tada moæemo postulirati da trebaju postojati neka fundamentalna svojstvakoja su univerzalna ∑ opÊa svim stajaliπtima sustava relevantnosti ∑ i nekajedinstvena svojstva koja su specifiËna za svaki sustav. Danas moæemo samo nagaatida su opÊa svojstva:

Znanje, poznavatelj: sva stajaliπta pretpostavljaju prethodno postojanje korpusaznanja ili ideja ili Ëinjenica ili njihovih zastupnika ili poznavatelja, onoga koji zna.

Odabir: sva stajaliπta ukljuËuju proces odabira koji se usredotoËuje na elementeili strukturu gornjega znanja.

ZakljuËak/izvod: selektivnost se temelji na nekom obliku zakljuËka.Preslikavanje: cilj u nekom obliku preslikavanja odabranih elemenata ili struk-

ture znanja na neπto ∑ najmanje na koje druge elemente ili strukture znanja.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM44

45

Dinamika: dinamika ukljuËenih uzajamnih proæimanja meu svojstvima.Promjene u bilo kojem svojstvu tijekom vremena su moguÊe.

Asocijacija: unutarnja struktura elemenata znanja i drugih svojstava utjeËe nadinamiku i obrnuto.

Zalihost (redundancija): viπe od jednog skupa elemenata znanja, obrazac asocija-cije ili struktura, oblik zakljuËka, dinamika ili preslikavanje mogu zadovoljiti kriterijsvakog i/ili svih svojstava.

Ako je ustanovljeno da su ta, ili neka sliËna svojstva opÊa za sva stajaliπtarelevantnosti, tada Êe objaπnjenje svakoga stajaliπta biti nepotpuno ako ono na nekinaËin ne ukljuËuje objaπnjenje najmanje svakog opÊeg svojstva. Razmiπljanje orelevantnosti moæe prethoditi u razliËitim smjerovima kao πto su:

1. Uzimanje danoga stajaliπta ili sustava relevantnosti i prethodno potpunodefiniranje njegovih svojstava.

2. Uzimanje danoga svojstva u jednom ili viπe sustava i definiranje i kontras-tiranje prirode svojstva, npr. to zapoËinje s objaπnjenjem prirode zakljuËaka∑ deduktivni, induktivni, probabilistiËki, preferencijalni itd.

3. Uzimanje broja svojstava i objaπnjavanje uzajamnog djelovanja.4. Uzimanje broja objaπnjenih sustava relevantnosti i objaπnjavanje uzajamnog

djelovanja meu njima. Najviπe razmiπljanje o relevantnosti bit Êe ono kojeobjaπnjava uzajamno djelovanje meu svim objaπnjenim sustavima rele-vantnosti.

U rezimiranju teorijskog okvira za razmatranje relevantnosti nabrojeni su brojnielementi ili njihova svojstva. Informacijska znanost bavila se veÊinom njih, ali nesvima. Najupadljivije su odsutna razmatranja okruæenja i ljudskih vrijednostiukljuËenih u komunikaciju znanja. Nadajmo se da Êe buduÊi rad o relevantnostiukljuËiti i ta glediπta.

Naπe je razumijevanje relevantnosti u komunikaciji toliko bolje, jasnije, dublje,πire nego πto je bilo kad se informacijska znanost pojavila nakon Drugoga svjetskograta. Ali, ono joπ uvijek treba proÊi dugi, dugi put.

Dodatak

Sinteza ekperimenata o relevantnosti u informacijskoj znanosti

Eksperimenti su organizirani i sintetizirani prema pet opÊih skupina varijablakoje utjeËu na ljudsku prosudbu relevantnosti, kao πto su predloæili Cuadra i Katter(prikazano u odlomku pod naslovom Kako je stajaliπte odrediπta dovelo do izjedna-Ëivanja relevantnosti s prosudbom relevantnosti i kako je potaknuto eksperimentiranje,u odjeljku Hipoteze). Da bih izveo zakljuËke, ispitivao sam podatke i rezultateeksperimenata radije nego uporabu zakljuËaka i izjava autora. Ova sinteza preuzetaje iz Saracevic (52).

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM45

46

Dokumenti i zastupanje dokumenataDokumenti i njihovi zastupnici bili su prve i najËeπÊe obraivane varijable u

istraæivanju prosudba relevantnosti. Dokumenti su izazvali poËetni interes jer su onijedinice koje IR sustavi daju korisnicima i stoga promatranja koja se bave njihovimuËincima na korisnika i njihovu prosudbu imaju izravne praktiËne implikacije naprojektiranje sustava i operacija. Istraæivanjima su obuhvaÊeni:

1. Usporedni uËinci prosudbi relevantnosti naslova, citata, saæetaka (abstrakta)i/ili potpunih tekstova (53, 54, 55, 56, 57)

2. UËinci stilistiËkih obiljeæja dokumenata (29) i3. UËinci stupnja specifiËnosti i varijacije u sadræaju dokumenta u odnosu na

upite (29, 34).

Na osnovi analize i korelacije rezultata eksperimenata predloæeno je nekolikozakljuËaka:

1. Moæe se oËekivati sa znatnim stupnjem sigurnosti da su dokumenti iliobjekti koji prenose informaciju glavne varijable u prosudbama relevant-nosti.

2. Iako su brojni Ëimbenici paralelni s dokumentima kao varijable, najvaænijiod tih Ëimbenika koji utjeËe na prosudbu relevantnosti pojavljuje se kaopredmetni sadræaj dokumenata usporeen s predmetnim sadræajem upita.Rezultat se vezuje uz Schutzove 'tematske relevantnosti'.

3. Moæe se takoer oËekivati da Êe elementi stila utjecati na prosudbe rele-vantnosti.

4. »ini se da visoko specifiËan predmetni sadræaj u dokumentu potiËe viπeslaganja u vezi s relevantnoπÊu.

5. Za prosudbe relevantnosti istoga Ëlanka moæe se oËekivati da Êe se razli-kovati od naslova do potpunih tekstova; naslovi trebaju biti koriπteni saskepsom.

6. Moæe se oËekivati da Êe se prosudbe relevantnosti za isti Ëlanak poneπtorazlikovati od saæetaka do punih tekstova, ovisno o vrsti, duljini, iscrpnostiitd. saæetka.

UpitiUpit potiËe generiranje dokumenta kao odgovora i dokumenti se prosuuju po

relevantnosti u odnosu na upit. Eksperimentalna promatranja bila su provedena naodnosu upit∑dokument:

1. UËinci specifiËnosti upita na prosudbe relevantnosti (29).2. UËinci prosudba na relevantnost predmetne ekspertize prosuditelja na

razliËitim stupnjevima istraæivanja ∑ sukcesivni stupnjevi, faze istraæivanjabile su tretirane kao poveÊanje upita (54).

3. Odnosi izmeu izbora rijeËi, frazeologije upita i dokumenata prosuenihrelevantnim ili nerelevantnim (38).

4. Odnos izmeu neslaganja u prosudbi relevantnosti i nejasnoÊe navoda upita(59).

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM46

47

6. UËinak predmetnog znanja prosuditelja u odnosu na predmetni sadræajupita (29, 54).

Mogu se izvuÊi sljedeÊi zakljuËci:

1. ©to viπe prosuditelji znaju o upitu, viπe je slaganje meu prosuditeljima oprosudbi relevantnosti i prosudbe postaju oπtrije, stroæe.

2. ©to viπe prosuditelji raspravljaju o tijeku zakljuËivanja od upita premaodgovoru, viπe je slaganje u prosudbama relevantnosti.

3. Izgleda da postoji bliska sliËnost i korelacija izmeu tekstova upita i tekstovarelevantnih dokumenata koja se ne moæe pronaÊi izmeu tekstova upita itekstova nerelevantnih dokumenata.

4. Tekstovi dokumenta mogu biti najvaæniji Ëimbenik u otpuπtanju prosudbarelevantnosti u odnosu na zapoËete upite; tj. ako tko smatra da tvrdnja udokumentu nalikuje tvrdnji u upitu, moæe biti siguran u visoku vjerojatnostda Êe korisnik dokument smatrati relevantnim zapoËinjuÊi upit.

5. ©to se manje zna o upitu, veÊa je tendencija da se dokument prosudirelevantnim. U specifiËnim uvjetima, πto manje operater sustava ili pred-stavnik korisnika zna o upitu ∑ njegovu sadræaju, eventualnoj uporabi iliproblemu u odnosu na koji je pitanje postavljeno ∑ veÊi je izazov da sedokument prosudi relevantnim. Ti se rezultati povezuju sa Schutzovim'inovacijskim relevantnostima'.

Prosudbena situacija i uvjetiTa varijabla odnosi se na okruæenje ∑ realno ili umjetno ∑ unutar kojega se

izvode prosudbe relevantnosti. Ispituju se dva svojstva:

1. UËinak glediπta i definicija relevantnosti na prosudbe relevantnosti (29, 34).2. UËinak vremena i pritisak strogosti na prosudbe relevantnosti (29).

Rezultati tih eksperimenata bez dokazne su snage, neuvjerljivi su i trebaju bitiinterpretirani oprezno:

1. Ne iznenauje da promjene u eksperimentalnim uvjetima mogu dovesti dopromjena u prosudbi.

2. RazliËite definicije relevantnosti nuæno ne potiËu razliËita rangiranjarelevantnosti, tj. ljudi se teæe odnose prema relevantnost kao jednostavnompojmu.

3. VeÊi pritisak na prosudbenu situaciju potiËe viπe rangiranje relevantnosti,(tj. relevantnije). Taj rezultat povezuje se sa Schutzovim 'motivacijskimrelevantnostima'.

NaËini izraæavanjaOva varijabla odnosi se na instrumente (sredstva psihometrije) kojima prosu-

ditelji izraæavaju prosudbe relevantnosti. BuduÊi da se instrumenti koriste zabiljeæenje stavova, oni utjeËu na stavove.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM47

48

Moæe se zakljuËiti:1. RazliËite vrste ljestvica (ocjenjivanje, rangiranje, ljestvice omjera) mogu

dovesti do neznatno razliËite prosudbe.2. ©to viπe kategorija ima ljestvica omjera, prosuditelji lakπe donose prosudbe.

U svakom sluËaju, lakπe im je s ljestvicom koja ima viπe od dvije, pa sve dodeset kategorija.

3. Nije jasno koja je vrsta ljestvice najpouzdanija za biljeæenje prosudbarelevantnosti. Neki oblici ljestvice omjera imaju prednosti pred drugimvrstama ljestvica.

4. Na ispitivanim ljestvicama prosuditelji s visokom razinom predmetneekspertize obiËno su postigli slaganje s njima u kratkom vremenu (npr.mjesec dana).

5. Ustanovljeno je da su krajnje toËke ljestvice bile najviπe koriπtene, neovisnoo broju kategorija u ljestvici, tj. dokumenti su obiËno rangirani kao vrlorelevantni ili nerelevantni.

6. Prosudbe relevantnosti skupine prosuditelja o jednom dokumentu obiËnonisu distribuirane nego skreÊu u jednome smjeru.

7. Najvaænije je napomenuti da se moæe oËekivati da Êe relativni rezultatrelevantnosti za skup dokumenata, posebno dokumenata s visokomrelevantnoπÊu, biti veoma usklaen, Ëak i kad prosuditelji iz razliËitihsredina vrπe prosudbu relevantnosti. Dakle, moæe biti isplativije usporeditiodnosni poloæaj skupa dokumenata, nego usporeivati rangove dodijeljenepojedinim dokumentima.

LjudiU svim pregledanim eksperimentima, fundamentalni istraæivani Ëimbenici bili

su usklaenost, slaganje, prosudba relevantnosti na koje utjeËu neke ljudskeznaËajke. Te znaËajke obiËno se povezuju sa stupnjem predmetne ili struËnenaobrazbe. Treba napomenuti da je ljudski element kao varijabla do neke mjereprisutan u svim prethodno predstavljenim zakljuËcima. Istraæivano je sljedeÊe:

1. Sposobnost ljudi da usklaeno prosuuju relevantnost dokumenta za njihovopÊi interes (61).

2. Usporedba korisnikove i nekorisnikove (delegirana) i ekspertove i neeksper-tove prosudbe relevantnosti (62, 63).

3. Utjecaj namjeravane uporabe dokumenta na prosudbu relevantnosti (29,64).

4. Utjecaj akademske i struËne naobrazbe na prosudbu relevantnosti (29, 54).5. Odnos izmeu prosudbi relevantnosti koje su dodijelili prosuditelji rele-

vantnosti i rezultata testova iz IR sustava (65).

Na toj najvaænijoj varijabli zakljuËci su kako slijedi:

1. Moæe se oËekivati da Êe πto je veÊe predmetno znanje prosuditelja, veÊe bitinjihovo slaganje u prosudbama relevantnosti. Izgleda da je predmetnoznanje najvaæniji Ëimbenik koji utjeËe na prosudbu relevantnosti onoliko

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM48

49

koliko se uzimaju u obzir ljudske znaËajke. Taj rezultat istraæivanja istiËevaænost razmatranja zalihe danoga znanja kad se razmatra relevantnost iËovjek.

2. Takoer je pokazano da razina predmetnog znanja prosuditelja variraobratno proporcionalno s brojem dokumenata koji su prosueni kaorelevantni. Obratno, πto je manje predmetno znanje, njihove su prosudbeopreznije.

3. Skupine koje nisu predmetno usmjerene (npr. specijalisti za pretraæivanjepredmetnih informacija i knjiæniËari) sklone su dodijeliti relativno visokeocjene relevantnosti. Oni Êe se prikloniti tomu da korisniku daju svu iliveÊinu relevatne grae koju bi korisnik sam smatrao relevantnom i ustoneku grau ili znatno viπe grae koju korisnik ne bi smatrao relevantnom.Pa ipak, moæe se oËekivati da Êe ocjenjivanje dokumenata do stupnjarelevantnosti biti sliËno za osobe sa opseænim prethodnim poznavanjempredmeta (tj. korisnici) i za dobavljaËe informacija (tj. predstavnici) smanjim poznavanjem predmeta.

4. Pokazalo se da poznavanje i znanje predmetnog nazivlja snaæno utjeËe nasuglasnost o relevantnosti.

5. Moæe se oËekivati da struËno ili profesionalno bavljenje problemom dajepoticaj upitu i da Êe poveÊati slaganje u prosudbama relevantnosti meuskupinama predmetnih specijalista i dobavljaËa informacije. PoveÊanostruËno angaæiranje utjeËe na slaganje meu prosudbama, neovisno ostupnju predmetnoga znanja.

6. Korelacija u slaganjima oko relevantnosti meu ljudima s visokom razinompredmetne ekspertize i s najstruËnijim angaæiranjem s upitom bila je izmeu.55 i .75; korelacija u slaganjima oko relevatnosti meu dobavljaËimainformacije bila je izmeu .45 i .60.

7. Razlike u namjeravanoj uporabi dokumenata mogu stvoriti razlike uprosudbi relevantnosti, sugerirajuÊi da namjeravana uporaba postaje dioupita. Taj se rezultat povezuje sa Schutzovim 'interpretacijskim relevant-nostima' i Wilsonovim 'situacijskim relevantnostima'.

8. Moæe se oËekivati da Êe slaganje u onome πto nije relevantno biti veÊe negoslaganje u onome πto je relevantno. Prosudba relevantnosti nije isto πto iprosudba nerelevantnosti.

9. Istraæivanja rada sustava za pretraæivanje, naravno ako su dobro projektiranai kontrolirana, mogu stvoriti pouzdane usporedne rezultate unutar ispitniheksperimenata, neovisno o relativnoj nestabilnosti prosudbi relevantnosti(nestabilnost u okviru raspona obrazloæenih pod prethodnim zakljuËkom6.)

Jedan je od glavnih zakljuËaka koji se moæe izvuÊi iz eksperimenata je taj daprosudbe relevantnosti nisu sve povezane sa sluËajnom distribucijom. Iako se moæeËiniti da je prosudba relevantnosti vrlo subjektivan ljudski proces, ona se povezala snekim iznimnim obrascima pravilnosti.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM49

50

ZahvalaZahvalan sam za promiπljene prijedloge profesorice Phillys A. Rich i ureivanje

teksta koje je provela Jane A. Wiggs. Takoer, zahvalan sam kolegama na ©koli zakomunikacijske, informacijske i knjiæniËne studije i Institutu za sloæene sustave(Complex Systems Institute) pri SveuËiliπtu Case Western Reserve, πto su miomoguÊili da istraæivanje provedem u primjerenom okruæenju, te studentima kojisu stalno poticali na izazove.

Prevela: Jelica LeπËiÊ

Biljeπke

1. Mesarovic, M. ; E. Pestel. Mankind at the Turning Point-The Second Report ot the Club ofRome, New York : Dutton, 1974.

2. Ball, D. The Coming of Post-Industrial Society-A Venture in Social Forecasting, New York :Basic Books, 1973.

3. Schutz, A. Reflections on the problem of relevance, New Haven : Yale University Press,1970.

4. Carnap, R. Logical foundations of probability. Chicago: University of Chicago Press, 1950.5. Anderson, A. R. ; N.D. Belnap, Jr.. The Pure calculus of entailment. // Journal of Symbolic

Logic, 27, 1(1962), 19∑52.6. Hillman, D. J. The Notion of relevance (1). // American Documentation, 15, 1(1964),

26∑34.7. Cooper, W. S. A Definition of Relevance for Information Retrieval. // Information Storage

and Retrieval, 7, 1 (1971), 19∑37.8. Foskett, D. J. A Note on the concept of 'relevance'. // Information Storage and Retrieval, 8,

2 (1972), 77∑78.9. Wilson, P. Situational relevance. // Information Storage and Retrieval, 9, 8 (1973), 457∑471.10. Kemp, D. A. Relevance, pertinence and information system development. // Information

Storage and Retrieval, 10, 2 (1974), 37∑47.11. Ziman, J. M. Public knowledge: an essay concerning the social dimension of science. Lon-

don : Cambridge University Press, 1968.12. Ziman, J. M. Information, communication, knowledge. // Nature, 224, 5217(1969),

318∑324.13. Price, D. J. de S. Little science, big science. New York : Columbia University Press, 1963.14. Warren, K. G. ; W. Goffman. The Ecology of the medical literatures. // American Journal of

the Medical Sciences, 263, 4(1972), 267∑273.15. Shera, J. H. ; M. E. Egan. A Review of the present state of librarianship and documentation.

// S.C. Bradford. Documentation. 2nd ed. London : Lockwood, 1953. Pp 11∑45.16. Goffman, W. A General theory of communication. // T. Saracevic. Introduction to Informa-

tion Science. New York : Bowker, 1970. Chapter 13, pp 726∑747.17. Shannon, C. E. ; W. Weaver. Mathematical theory of communication. Urbana : University

of Illinois Press, 1949.18. Wiener, N. Cybernetics: control and communication. // Animal and the Machine. 2nd ed.

Cambridge, Massachusetts : MIT Press, 1961.19. Kochen, M. Principles of information retrieval. Los Angeles : Melville, 1974.20. Mooers, C.S. Coding, information retrieval, and the rapid selector. // American Documenta-

tion, 1, 4 (1950), 225∑229.21. Perry, J. W. Superimposed punching of numerical codes on handsorted, punch cards. //

American Documentation, 2, 4 (1951), 205∑212.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM50

51

22. Taube, M. and Associates. Storage and retrieval of information by means of the association ofideas. // American Documentation, 6, 1(1955), 1∑17.

23. National Academy of Sciences. Proceedings of the International Conference on Science In-formation. 2 Vols. National Academy of Sciences, Washington, D.C., 1959. See: (a) Vickery,B. C., 855∑886; (b) Vickery, B. C., 1275∑1290; (c) Summary of the discussion of the Area4: 803∑811; and Area 6: 1395∑1409.

24. Goffman, W. On Relevance as a measure. // Information Storage and Retrieval, 2, 3(1964),201∑203.

25. Kent, A. ; M. Berry ; F. U. Leuhrs ; J.W. Perry. Machine literature searching VIII. Opera-tional criteria for designing information retrieval systems. // American Documentation, 6,2(1955), 93∑101.

26. Doyle, L. B. Is relevance an adequate criterion for retrieval system evaluation? // Proceedingsof the American Documentation Institute. Part 2. Washington, D.C, 1963. Pp 199∑200.

27. Cuadra, C. A. On the utility of the relevance concept: technical report SP-1595. SantaMonica, CA : Systems Development Corporation, 1964.

28. National Science Foundation. Summary of Study conference on evaluation of documentsearching systems and procedures. Washington, D.C. : NSF, 1964.

29. Cuadra, C. A. ; R. V. Katter. Experimental studies of relevance judgments. TM-3520/001,002, 003/ 00. 3 vols. Santa Monica, CA : Systems Development Corporation, 1967.

30. Rees, A. M. ; T. Saracevic. The Measurability of relevance. // Proceedings of the AmericanDocumentation Institute, 3(1966), 225∑234.

31. O'Connor, J. Relevance disagreements and unclear request forms. // American Documenta-tion, 18, 3 (1967), 165∑177.

32. Saracevic, T. Introduction to information science. New York : Bowker, Chapter 3 (1970),110∑151.

33. Millar, C. A. The Magical number seven, plus or minus two: some limits on our capacity forprocessing information. // Psychological Review, 63, 2 (1956), 81∑97.

34. Fairthorne, R. A. Empirical hyperbolic distributions (Bradford∑Zipf∑Mandelbrot) forbibliometric description and prediction. // Journal of Documentation, 25, 4 (1969),391∑343.

35. Brookes, B. C. Numerical methods of bibliographic analysis. // Library Trends, 22, 1 (1973),18∑43.

36. Line, M. B. ; A. Sandison. 'Obsolescence' and changes in the use of literature with time. //Journal of Documentation, 30, 3 (1974), 283∑350.

37. Bradford, S. C. The Documentary chaos. // Documentation. London : Lockwood, 1953. Pp106∑121.

38. Lotka, A. J. The Frequency distribution of scientific productivity. // Journal of the Washing-ton Academy of Sciences, 16, 12 (1926), 317∑323.

39. Zipf, G. Human behavior and the principle of least effort. Cambridge : Addison-Wesley,1949.

40. Price, D. J. de S. Networks of scientific papers. // Science, 149, 3683(1965), 510∑515.41. Urquhart, D. J. Use of scientific periodicals. // Proceedings of the International Conference

on Scientific Information. Washington, D.C. : National Academy of Sciences, National Re-search Council, 1959. Pp 277∑290.

42. Saracevic, T. On the concept of relevance in information science: PhD dissertation. Cleve-land, Ohio : Case Western Reserve University, 1970.

43. Kozachkov, L. S. Relevance in informatics and scientology, // Nauchno-TekhnicheskayaInformatsiya, Series 2, 8(1969), 3∑11. (In Russian)

44. O'Connor, J. Some questions concerning 'information need' // American Documentation,19, 2 (1968), 200∑203.

45. Rees, A. M. ; T. Saracevic. Conceptual analysis of questions in information retrieval systems.// Proceedings of the American Documentation Institute, Part 2. Washington, D.C., 1963.Pp 175∑177.

46. Goffman, W. ; V. A. Newill. Methodology for test and evaluation of information retrievalsystems. // Information Storage and Retrieval, 3, 1 (1966), 19∑25.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM51

52

47. Harmon, G. Human memory and knowledge: a systems approach. Westport, Conn. : Green-wood, 1973.

48. Cooper, W. S. On selecting a measure of retrieval effectiveness. Part 1. // Journal of theAmerican Society for Information Science, 24, 2 (1973), 87∑100.

49. Maron, M. E. ; J. L. Kuhns. On relevance, probabilistic indexing, and information retrieval.// Journal of the Association for Computing Machinery, 7, 3 (1960), 216∑244.

50. Goffman, W. ; V. A. Newill. Communication and epidemic processes. // Proceedings of theRoyal Society, A. 298, 1454 (1967), 316∑334.

51. Weiler, G. On relevance. // Mind, 71(1962), 487∑493.52. Saracevic, T. Ten years of relevance experimentation: a summary and synthesis of conclu-

sions. // Proceedings of the American Society for Information Science, 7(1970), 33∑36.53. Rath, G. J. ; A. Resnick ; T. R. Savage. Comparisons of four types of lexical indicators of

content. // American Documentation, 12, 2 (1961), 126∑130.54. Rees, A. M. ; D. G. Schultz, et al. A Field experimental approach to the study of relevance

assessments in relation to document searching. 2 Vols. Cleveland, Ohio : Center for Docu-mentation and Communication Research, School of Library Science, Case Western ReserveUniversity, 1967.

55. Resnick, A. Relative effectiveness of document titles and abstracts for determining relevanceof documents. // Science, 134, 3483 (1961), 1004∑1006.

56. Shirey, D. L. ; H. Kurfeerst. Relevance predictability. II: Data reduction. // A. Kent et al.Electronic Handling of Information: Testing and Evaluation, Washington, D.C. : Thompson,1967. Pp 187∑198.

57. Saracevic, T. Comparative effects of titles, abstracts and full texts on relevance judgments. //Proceedings of the American Society for Information Science, Washington, D.C. 6 (1969),293∑299.

58. Gifford, C. ; G. J. Baumanis. On understanding user choices: textual correlates of relevancejudgments. // American Documentation, 20, 1 (1969), 21∑26.

59. O'Connor, J. Some independent agreements and resolved disagreements about answer-pro-viding documents. // American Documentation, 20, 4 (1969), 311∑319.

60. Katter, R. V. The Influence of Scale Form on Relevance Judgment. // Information Storageand Retrieval, 4, 1 (1968), 1∑11.

61. Resnick, A. ; T. R. Savage. The Consistence of human judgments of relevance. // AmericanDocumentation, 15, 2 (1964), 93∑95.

62. Barhydt, G. C. The Effectiveness of non-user relevance assessments. // Journal of Documen-tation, 23, 2 (1967), 146∑149; 3, 251.

63. Hoffman, J. M. Experimental design for measuring the intra- and inter-group consistence ofhuman judgment for relevance: M.S. thesis. Atlanta, Georgia : Georgia Institute of Technolo-gy, 1965.

64. Cuadra, C. A. ; R. V. Katter. Opening the black box of 'relevance'. // Journal of Documenta-tion, 23, 4 (1967), 291∑303.

65. Lesk, M. E. ; G. Salton. Relevance assessments and retrieval system evaluation. // Informa-tion Storage and Retrieval, 4, 3 (1968), 343∑359.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM52

53

Vrednovanje vrednovanja u pretraæivanju informacija8

SaæetakVrednovanje je glavna sila u znanstvenoistraæivaËkom radu, razvoju i primjenamapovezanim s pretraæivanjem informacija (Information Retrieval ∑ IR). Ovaj rad dajeanalitiËku i povijesnu analizu vrednovanja sustava za pretraæivanje informacija i procesa.U radu se uz najvaænije izazove i pitanja vrednovanja raspravljaju i jake strane inedostatci dosadaπnjih napora i pristupa vrednovanju. Napravljena je manja usporedba svrednovanjem ekspertnih sustava i javno dostupnih raËunalnih kataloga (OPAC-a).Vrednovanje se dalje analizira u odnosu na πiroki kontekst i konkretne probleme.Identificirane su i kontrastirane razine vrednovanja: veÊina IR vrednovanja odvija se narazini obrade, no bilo je i drugih koji su se odvijali na razinama izlaznih proizvoda,korisnika i koriπtenja te na druπtvenim razinama. NajveÊi je problem izolacija vredno-vanja na odreenoj razini. Rad istraæuje nadalje i pitanja vezana uz sustave koji sevrednuju, kriterije vrednovanja, mjere, mjerne instrumente i metodologiju. Takoer sesagledava i πiri kontekst: pretraæivanje informacija postaje sve viπe sastavni dio drugihaplikacija, kao πto su internet ili digitalne knjiænice. Kod tradicionalnog pretraæivanjainformacija bilo je malo postupaka vrednovanja koji bi se doveli u vezu s tim aplika-cijama. Danaπnji su izazovi integracija IR vrednovanja s razliËitih razina te ukljuËivanjevrednovanja u nove aplikacije.

Uvod

Vrednovanje je ocjenjivanje izvedbe ili vrijednosti sustava, procesa (tehnike, proce-dure…), proizvoda ili poslovne politike. Kao takvo vrednovanje je prihvaÊeno kaonuænost u znanosti, tehnologiji i mnogim drugim podruËjima, ukljuËujuÊi pritom idruπtvene primjene. Meutim, izvor brojnih poteπkoÊa definiranje je temelja na

8 Saracevic, Tefko. (1995). Evaluation of evaluation in information retrieval. // SIGIR '95. Seattle : Associa-tion of Computing Machinery, Inc. Pp 138∑146.

∂ Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, Association of Computing Machinery.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM53

54

kojem treba poËivati vrednovanje. Stoga je u svim podruËjima vrednovanja velikapozornost posveÊena prouËavanju kriterija vrednovanja, mjera, metoda i tomesrodnih znaËajki. Katkad je Ëak potrebno vratiti se malo unazad i postaviti vrloopÊenita pitanja, naime evaluacijska pitanja, o samom vrednovanju. Takav je upravoovaj rad.

Kad su se prije pola stoljeÊa pojavili prvi sustavi za pretraæivanje informacija,vrednovanje je bila glavna sila koja je tjerala na napredak u podruËjima prouËavanjai razvoja sustava za pretraæivanje informacija. U ovom Êu radu nastojati analiziratitemeljna i povijesna motriπta povezana s vrednovanjem sustava i procesa zapretraæivanje informacija, ocijeniti dostignuÊa i propuste IR vrednovanja, postavitineka vaæna pitanja te usporediti (u ograniËenoj mjeri) IR vrednovanje s vrednova-njem srodnih informacijskih sustava, a ovdje se u prvome redu misli na ekspertnesustave i OPAC-e.

Kontekst: πiri problem

U svom vrlo vaænom Ëlanku Vannevar Bush, voditelj ameriËkih znanstvenihistraæivanja tijekom Drugoga svjetskog rata, spomenuo je problem povezan s“ogromnim zadatkom omoguÊavanja dostupnosti zastraπujuÊe πirokoj lepezi znanja”u znanosti i tehnologiji i predloæio primjenu nove informacijske tehnologije kaomoguÊe rjeπenje toga zadatka (Bush, 1945.). Busha je zabrinjavala problematika'eksplozije informacija', ubrzanog i eksponencijalnog rasta zapisa znanja u podruËjuznanosti i tehnologije. I mnogi drugi dijelili su njegovu zabrinutost i bili isto takooduπevljeni predloæenim rjeπenjem u vidu informacijske tehnologije. Kao rezultatsvega toga, do kraja 1950-ih prvo se u znanosti i tehnologiji, a kasnije i u drugimpodruËjima ljudskih djelatnosti pojavilo pretraæivanje informacija kao glavni pristuprjeπavanju problema eksplozije informacija, osnaæeno znatnom vladinom finan-cijskom potporom.

Eksplozija informacija do dan-danas je ostala glavni problem kojim se bavi IR.IR se joπ uvijek financira upravo zbog tog problema. Pretraæivanje se informacijadrastiËno promijenilo tijekom vremena, promijenila se Ëak i priroda naπeg razumije-vanja fenomena eksplozije informacija, ali temeljna problemska orijentacija IR-aostala je nepromijenjena. Stoga bi krajnje evaluacijsko pitanje za IR bilo: U kojoj jemjeri uspjeπno (bilo/jeste) pretraæivanje informacija u razrjeπavanju problema eksplozijeinformacija na podruËjima na kojima se primjenjuje? Razvidno je da to pitanje sasobom nosi mnoga druga nerijeπena pitanja poput: Koliko uspjeπno IR pomaæeljudima da u situacijama kada se suoËavaju s problemima traæenja, pronalaæenja,koriπtenja i interakcije s informacijama izdvoje one prave iz mnoπtva drugih i napravenajbolji odabir od bezbroj moguÊih izbora?

Vrlo je teπko odgovoriti na ta pitanja jer se ona ne odnose samo na poslovanjesustava. Uostalom, eksplozija informacija nije samo tehniËki nego i kompleksandruπtveni, kognitivni, kulturoloπki i komunikacijski problem. Pretraæivanje jeinformacija stoga u osnovi aktivnost usmjerena prema problemima s istim znaËaj-kama (socijalnim, kognitivnim, komunikacijskim). Moæemo iÊi tako daleko i reÊi

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM54

55

da je pretraæivanje informacija druπtvena aktivnost koja povezuje i omoguÊujeinterakciju izmeu kreatora/autora informacija (ili konkretnije, tekstova, podataka,slika, zvukova… koje su proizveli) i korisnika/Ëitatelja tih informacija. U svakomsluËaju, moguÊe je doÊi do neizravnoga vrijednosnog indikatora.

Rezultati razvojno-istraæivaËkog rada u podruËju pretraæivanja informacija imalisu πaroliku primjenu tijekom posljednjih desetljeÊa. IR ideje i eksperimenti iz 1950-ih i 1960-ih za rezultat su imali razvoj velikog broja baza podataka, sustava, uslugai mreæa u 1970-ima i 1980-ima. Razvila se jaka i uspjeπna informacijska industrijautemeljena na pretraæivanju informacija. IstraæivaËki rad iz 1970-ih i 1980-ih sadase ugrauje u tu industriju. Velik se dio prakse i rada informacijskih struËnjakapromijenio, a te su se promjene zbivale oko pretraæivanja informacija. Informacijskaindustrija, zajedno s pretraæivanjem informacija, pokazuje znakove zrelosti.

Stoga gledajuÊi pragmatiËki i komercijalno, sustavi koji su se razvili u okvirupretraæivanja informacija postali su iznimno uspjeπni. A moæe ih se svugdje susresti.Pretraæivanje se informacija pojavljuje svuda, ne samo u informacijskoj industriji.Izmeu ostalog, pretraæivanje informacija primjenjuje se i kod traæenja i smislenogakretanja internetom; pretraæivanje informacija ima takoer srediπnju ulogu urazvojno-istraæivaËkom radu iz podruËja digitalnih knjiænica.

Meutim, ta pozitivna i vrlo uspjeπna motriπta pretraæivanja informacija imaju isvoju negativnu stranu. Sveprisutnost ima svoju cijenu. Neke od danaπnjih primjenaili prijedloga u domeni pretraæivanja informacija doπle su od ljudi koji su, iskrenoreËeno, naivni u svome razumijevanju sloæenosti problematike ili dostignuÊa upretraæivanjanju informacija. Zbog toga su mnoga rjeπenja buduÊega razvojno-istraæivaËkog rada u podruËju pretraæivanja informacija zapravo korak unazad,ukljuËujuÊi ovdje i neka rjeπenja vezana uz internet i digitalne knjiænice. Nezrela sui ne odgovaraju normi. Naæalost, nema puno postupaka vrednovanja tih πirokihprimjena pretraæivanja informacija.

Dopustite mi da napravim nekoliko usporedbi. Rad na ekspertnim sustavimaproiziπao iz umjetne inteligencije pojavio se sredinom 1960-ih. Vrlo se brzo raπirio idobio na popularnosti. IstraæivaËki rad u podruËju ekspertnih sustava takoer sebavio pitanjem znanja. Meutim, postojala je razlika: pretraæivanje informacijabavilo se fiziËkim zapisima znanja dok su se ekspertni sustavi bavili drukËijomvrstom zapisa: kumuliranim znanjem u glavama struËnjaka. U razvojno-istraæi-vaËkom radu ekspertnih sustava vrednovanju se nije poklanjalo toliko pozornostikao u razvoju i istraæivanju u polju pretraæivanja informacija. Pojavili su se brojniekspertni sustavi i ljuske ekspertnih sustava, ali ih je jako mali broj preæivio. Zarazliku od pretraæivanja informacija, ekspertni sustavi nisu bili toliko uspjeπni iraπireni u svojoj primjeni. Nisu bili tako Ëvrsti i pogodni u svojim tehnikama kaopretraæivanje informacija. Crevier (1993.) je napravio povijesnu analizu umjetneinteligencije, ukljuËujuÊi i vrednovanja uspjeha i neuspjeha ekspertnih sustava; bilobi zanimljivo napraviti usporedno vrednovanje koje bi ukljuËilo i pretraæivanjeinformacija.

Vrednovanje knjiænica dotaknulo je Ëitav niz razliËitih motriπta i problema, noovdje Êemo se, kako je veÊ reËeno, baviti samo onima vezanim uz OPAC-e zbog

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM55

56

njihove uske vezanosti s pretraæivanjem informacija. Primjena informacijsketehnologije na knjiænice oznaËena kao 'automatizacija knjiænica' zapoËela je u 1960-ima. Ona je prvotno bila usmjerena samo na automatizaciju unutarnjih knjiæniËnihprocesa kao πto su nabava, katalogizacija i cirkulacija. Ti procesi nisu imali veze spretraæivanjem informacija. Meutim, na poËetku 1970-ih knjiæniËna je automati-zacija napredovala i poËela ukljuËivati probleme dostupa i pretraæivanja knjiæniËnihkataloga od strane korisnika. Rezultat svega toga bili su OPAC-i. OPAC-i su, kaouostalom i pretraæivanje informacija, doticali probleme zapisa znanja, ali specijalizi-ranog tipa standardiziranih zapisa kakvi se nalaze u knjiæniËnim katalozima. Uistraæivanju i primjeni OPAC-a vrednovanje nije imalo vaæno mjesto; njihov serazvoj nije vodio πirokoprimjenjivim vrednovanjem kao kod pretraæivanja infor-macija. No, bez obzira na vrednovanje, OPAC-i su bili vrlo uspjeπni i jako su seproπirili. Iako OPAC-i imaju snaænu komponentu pretraæivanja informacija, IRzajednica samo ih je sporadiËno ukljuËivala u svoje istraæivaËko-razvojne projekte.Kao i kod ekspertnih sustava, bilo bi vrlo korisno kad bi se napravile usporednestudije vrednovanja sustava za pretraæivanje informacija i OPAC-a.

Konkretan problem: priroda procesa pretraæivanja informacija

Kad razmiπljamo o vrednovanju, moramo zapoËeti s promiπljanjem o tome koji Êese problemi i procesi vrednovati. Calvin Mooers smislio je naziv 'pretraæivanjeinformacija' i definirao koji se konkretni problemi tu razmatraju (Mooers, 1951.):

“Pretraæivanje informacija naziv je za proces ili metodu pri kojoj je buduÊi korisnikinformacija u stanju pretvoriti svoju informacijsku potrebu u popis bibliografskihjedinica o pohranjenim dokumentima koji sadræe za njega korisne informacije (…)Pretraæivanje informacija obuhvaÊa intelektualna stajaliπta opisivanja informacija injihovu namjenu za pretraæivanje, kao i sustave, tehnike ili strojeve koji se rabe da biizvrπili zadane operacije.”

Nakon pola stoljeÊa razvoja sustavi i procesi za pretraæivanje postali su iznimnosloæeni. Od svih promjena i poboljπanja, vjerojatno je najvaænije to πto sustavi zapretraæivanje danas dopuπtaju velik stupanj interakcije, sa svim popratnim implika-cijama i problemima interakcije Ëovjek∑raËunalo. To je, dakako, dovelo dopovezivanja pretraæivanja informacija i πireg konteksta ponaπanja pri pretraæivanju(potraæivanje i koriπtenje), i to ne samo u strogo tehniËkom smislu. Pored toga,iako velik dio sustava za pretraæivanje i dalje ima samo bibliografske jedinice, mnogisu sustavi otiπli i dalje od toga pa obuhvaÊaju tekstove, podatke i slike. Meutim,problemi koje je identificirao Mooers i dalje su temeljni za pretraæivanjeinformacija. Kako buduÊem korisniku pruæiti korisne informacije? Ili suvremenimrjeËnikom: Kako korisnicima pruæiti uËinkovit pristup i interakciju s informacijama teih osposobiti da se uËinkovito koriste tim informacijama? S tim ciljem na umu pitamose:

1. Kako intelektualno organizirati informacije?2. Kako intelektualno definirati pretraæivanje i interakciju?3. Koje sustave i tehnike koristiti za te procese?

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM56

57

Stoga je vaæno imati na umu da je ocjenjivanje izvedbe i vrijednosti sustava zapretraæivanje i dalje u uskoj vezi s tim pitanjima.

Uloga vrednovanja u pretraæivanju informacija

Zanimanje za vrednovanje IR sustava dolazi kratko nakon pojave prvih prijedlogaza projektiranje i prvih prototipova. Kent i suradnici (1955.) bili su prvi koji supredloæili kriterij relevantnosti i mjere preciznosti i relevantnosti (to drugopreimenovano je u odziv) za vrednovanje IR sustava; oni su postali glavni naËinvrednovanja IR sustava do danas. Kratko nakon toga, razliËiti agencije Vlade SAD-a poËele su sponzorirati pokuπaje vrednovanja IR-a. Najpoznatije poËetno vredno-vanje IR sustava bilo je kranfildsko istraæivanje koje je zapoËelo u kasnim 1950-imgodinama i trajalo sve do sredine 1960-tih. Kranfildska istraæivanja zaËetnik suvrednovanja IR-a, kojim je uspostavljena uloga vrednovanja u IR-u i odreen ton ipristup koji se koristi u veÊini istraæivanja vrijednosti IR-a sve do danas.

ZapoËevπi s tradicijom koju su uspostavili kranfildski projekti, a zatim s brojnimvrednovanjima pod okriljem SMART-a (Salton, 1971.), projektiranje IR sustava,ukljuËujuÊi prijedloge novih metoda i algoritama za IR procese s jedne strane injihovo vrednovanje s druge strane, postalo je neodvojivo. Vrednovanje je postalosrediπnje mjesto za istraæivanje i razvoj (Research and Development ∑ R&D) u IR-u do te mjere da su novi projekti i prijedlozi i njihovo vrednovanje postali jedno.Kranfildsko, SMART i druga istraæivanja sve do 1980-ih opisana su u izvrsnojknjizi o vrednovanju IR-a, koju je uredila K. Sparck-Jones (1981.). No tu je knjigupotrebno posuvremeniti.

SliËna centraliziranost u vrednovanju nije meutim primijenjena u R&D u vezis ekspertnim sustavima ili OPAC-ima. Vrednovanje kako je izvorno izvoeno uekspertnim sustavima i OPAC-ima bilo je ograniËeno na tehniËku ili tehnoloπkurazinu. Pokuπalo se odrediti djeluje li uopÊe dani raËunalni program, je li bez virusa(tj. vrednovalo se s obzirom na pogreπke, nedostatke, propuste) i πto je pouzdanost,snaga i sliËno programske podrπke. Naravno, to su vrlo vaæne i ozbiljne ocjene, alisu takoer vrlo ograniËenog dosega.

©ire vrednovanje, tj. πire od raËunalnog programa i razina, nije postalo i joπuvijek nije srediπte vrednovanja ekspertnih sustava, kao πto je pokazano u opseænompregledu i prijedlogu za vrednovanje ekspertnih sustava koji su izradili Kirani,Zualkerman i Tsai (1994.). Drugim rijeËima, ekspertni sustavi bili su vrlo rijetko,ako su ikad i bili, formalno vrednovani izvan tehnoloπke razine. OËigledno,ekspertni sustavi imaju ozbiljnih problema koji potjeËu od same osnove njihovihpretpostavki i projektnih zamisli (Crevier, 1993.). Iznio bih pretpostavku da je tozbog toga πto je njihovo vrednovanje bilo ograniËeno na tehniËku razinu (program-ski paketi); malo ili nimalo ozbiljne paænje bilo je posveÊeno πirem kontekstuvrednovanja, ukljuËujuÊi druge razine (opisane u nastavku rada) koje se odnose nakorisnika i koriπtenje, spremnost za uporabu i utjecaj. Jasno je da je programskapodrπka postajala sve bolja i bolja, ali sustavi su bili na pogreπnom putu. Svakakopostoji zadaÊa koju treba nauËiti da bi se vrednovalo IR.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM57

58

Pristupi vrednovanju

U vrednovanju moæe se koristiti mnogo pristupa. Izbor pristupa ovisi o namjerivrednovanja i na mnogo naËina odreuje vrstu dobivenih rezultata. Dodatno, svakipristup ima svoja ograniËenja. Teπko je mijenjati pristupe. ImajuÊi to u vidu,analizirat Êu glavne pristupe koriπtene u vrednovanju IR-a.

Iz oËitih razloga ogromna veÊina IR vrednovanja koristila se sustavnim pristu-pom (tj. pristupom usmjerenim na sustav). Taj se pristup upotrebljava do te mjereda ljudi koji se njime koriste Ëesto ne mogu prepoznati ili upotrijebiti vaæne nalaze,rezultate drugih pristupa. Nedavno je Churchman (1968.) istaknuo ne samo snagunego i ograniËenja i 'bijele mrlje' sustavnog pristupa. Jesu li oni priznati u IRvrednovanjima? Snaga jest, ali 'bijele mrlje' nisu.

Sustav moæe biti razmatran kao skup elemenata u interakciji. Sustav koji jenaËinio Ëovjek, kao πto je to IR sustav, ima dodano motriπte: ima odreene ciljeve.Elementi ili komponente uzajamno djeluju da bi izveli odreene funkcije ili procesekako bi se postigli dani ciljevi. Ali, kao i sve drugo u sustavima, ciljevi se pojavljujuu hijerarhijama. Nadalje, svaki sustav (ukljuËujuÊi IR sustav) postoji u okruæenju iliokruæenjima (koja se takoer mogu smatrati sustavima) i uzajamno djeluju sokruæenjima. Teπko je, Ëak i proizvoljno, postaviti granice sustava. U vrednovanjuIR-a, kao i u vrednovanju bilo kojega sustava ili procesa, ta teπka pitanja pojavljujuse i jasno utjeËu na rezultate: Gdje poËinje IR sustav podvrgnut vrednovanju? Gdjezavrπava? Gdje su granice? ©to ukljuËiti? ©to iskljuËiti?

Vrednovati sustav znaËi postaviti pitanja o moguÊnostima, izvedbama u odnosuna dane ciljeve: Koliko dobro sustav (ili komponenta sustava) obavlja to za πto jeprojektiran? Slijedi da se vrednovanje ne moæe poduzeti, a da se nema na umueksplicitno ili implicitno postojanje ciljeva. To zvuËi jednostavno i logiËno. Ali, okojem se cilju nekoga IR sustava u hijerarhiji ciljeva tu radi?

Prva je dvojba i poteπkoÊa u vrednovanju izbor razine ciljeva kojima seobraÊamo. Podijelimo ciljeve, dakle i vrednovanje tehniËkih, na raËunalu temeljenihsustava, kao πto su IR sustavi ili ekspertni sustavi, u πest skupina ili razina (naravno,one se uzajamno ne iskljuËuju):

1. Na tehniËkoj razini raËunalne opreme i programske podrπke postavlja sepitanje πto je pouzdanost, πto su pogreπke, propusti, nedostaci, brzina,cjelovitost, odræavanje, prilagodljivost, itd. U IR-u se istraæuju raËunalnauËinkovitost i sposobnosti danih metoda i algoritama pretraæivanja.

2. Na razini ulaznih podataka istraæuju se pitanja o ulaznim podacima i sadræajisustava. U IR-u se postavljaju pitanja o pokrivenosti u oznaËenim pod-ruËjima.

3. Na razini obrade postavljaju se pitanja o naËinu na koji se ulazni podaciobrauju. U IR-u to ukljuËuje izvedbe algoritama, tehnike, pristupe i sliËno.

4. Na razini izlaznih podataka postavljaju se pitanja o interakcijama sasustavom i dobivenim izlaznim podacima. U IR-u to ukljuËuje ocjenutraæenja, interakcija, povratne veze, danih izlaznih podataka i tako dalje.

5. Na razini koriπtenja i korisnika pitanja primjene na dane probleme po-

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM58

59

stavljaju se i u IR-u, ali ona takoer ukljuËuju pitanja o træiπtu i spremnostiza uporabu.

6. Na druπtvenoj razini postavljaju se pitanja o utjecaju na okoliπ. U IR-u sepostavljaju pitanja o uËincima na istraæivanja, produktivnosti, donoπenjuodluka i sliËno u danom podruËju.

Osim toga, ekonomska pitanja i pitanja uËinkovitosti mogu se postaviti i stavitiu opreku na svakoj razini. Vrednovanje na jednoj razini rijetko, ako uopÊe ikada,odgovara na pitanja neke druge razine. Na primjer, vrednovanja tehniËkih aspekataili aspekata obrade IR sustava kaæu malo o pitanjima koja se pojavljuju privrednovanju u uporabi. U stvarnosti operacija i primjena IR-a te su razine uskopovezane. Do sada nismo proveli opseæno vrednovanje IR sustava na viπe razina,niti je to postignuto u ekspertnim sustavima ili OPAC-ima. Ta izoliranost razinavrednovanja moæe se smatrati osnovnim nedostatkom svih vrednovanja IR-a.

Vrednovanje IR-a na razliËitima razinama

U ovom odjeljku æelio bih detaljnije opisati vrednovanje IR-a povezano s razliËitimrazinama i pristupima i izvuÊi neke opÊe zakljuËke. Citirani radovi samo su primjeriz mnogo brojnije, opseænije literature.

VeÊina pokuπaja i literature o vrednovanju IR-a odnosi se na vrednovanje narazini obrade. Primjeri su velikih projekata vrednovanja Cranfield (Cleverdon,Milles, Keen, 1966.), SMART (Salton, 1971.; 1989.) i TREC (Harman, 1995.).Ipak, mnoga vrednovanja bila su provedena takoer i na razini izlaznih podataka ina razini koriπtenja i korisnika. Primjeri su toga istraæivanja vrednovanja koja suproveli Fenichel (1981.), Borgman (1989.), Saracevic, Kantor, Chamis, Trivison(1988.), Haynes i suradnici (1990.), Fidel (1991.), Spink (1995.) i mnogi drugi.Premda su rezultati istraæivanja zanimljivi sami po sebi, i takoer utjeËu naprojektiranje, nikada meutim nisu bili predmetom istraæivanja vrednovanja narazini obrade. Po rezultatu se vidi da istraæivanja koja su se bavila obradom ialgoritmima nisu zanimljiva u istraæivanjima izlaznih podataka i u istraæivanjimarazine koriπtenja i korisnika, i obrnuto. Takoer je bilo nekoliko istraæivanja nadruπtvenoj razini koja su vrednovala utjecaj IR sustava na nekom podruËju, npr.istraæivanja utjecaja MEDLINE-a na donoπenje odluka u klinikama (Lindberg isuradnici 1993.), ali ona isto tako nisu uzimana u obzir u istraæivanjima na drugimrazinama.

Postoje dvije daljnje skupine relativno izoliranih vrednovanja. Prva se bavikrajnjim korisnicima. Kako se istraæivanja IR sustava od strane krajnjeg korisnikaπirilo, pojavio se velik broj istraæivanja koja su istraæivala rad krajnjeg korisnika iuporabu IR sustava (npr. Meyer, Ruiz, 1994.; druga su saæeta u radu Dalrymple,Roderer, 1994.). Taj rastuÊi broj vrednovanja ima posve razliËite pristupe i postavljaposve razliËita pitanja od onih postavljenih u do sada prikazanim istraæivanjima. Paipak, ona su stvarna vrednovanja stvarnih korisnika i stvarne uporabe IR-a, sizravnim implikacijama na projektiranje.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM59

60

Druga velika skupina vrednovanja IR-a bavi se træiπtima, proizvodima i sluæbamaindustrije informacija. I ona je relativno izolirana od drugih spomenutih istraæi-vanja. To su takoer istraæivanja izlaznih podataka i razine korisnika i koriπtenja.Ipak, ona se koriste aktualnim proizvodima i uslugama na træiπtu kao osnovom iciljem vrednovanja. Na primjer, postojala su brojna istraæivanja koja su vrednovalarazliËite medije kao πto su CD-ROM, dostupan u IR-u (npr. Rapp i suradnici,1990.). Informacijski struËnjaci stalno su bili ukljuËeni u takva vrednovanja, kao iproizvoaËi i sluæbe baza podataka. (Takva vrednovanja pojavljuju se redovito ustruËnim Ëasopisima kao πto su Online, Online Review, Searcher, RQ, Database, Li-brary Journal i drugima). VeÊina njih koncentrira se na specifiËan oblik proizvoda iusluge i po tome su ograniËeni, ali ona imaju ogromnu teæinu u struËnoj zajednici.IstraæivaËka zajednica trebala bi katkad pogledati πto je bilo vrednovano i koji je biozakljuËak tih istraæivanja træiπta jer ona takoer sadræe jasne implikacije zaprojektiranje.

Radi se o tome da ima mnogo, mnogo viπe toga u vrednovanju IR-a od vrednovanjaraznovrsnosti algoritama i postupaka. Posebno, treba shvatiti da su vrednovanja IR-ana razini obrade iako brojna, popularna i neosporno uspjeπna, takoer ograniËenana svoju razinu i zato imaju ozbiljan nedostatak ('bijele mrlje').

U Ëesto citiranom pregledu, B. Dervin i M. S. Nilan (1986.) suprotstavili suvrednovanje usmjereno na sustav (pribliæno prve tri gore navedene razine) vredno-vanju usmjerenom na korisnike (pribliæno posljednje tri razine) i izravno pozvali napromjenu paradigme ili pomak u IR vrednovanju s razine vrednovanja usmjerenogna sustav na razinu vrednovanja usmjerenog na korisnika. Izradili su ili∑iliprijedlog. Nisu bili u pravu. Promjena paradigme s jedne na drugu orijentaciju uvrednovanju nije potrebna. Potrebno je i vrednovanje usmjereno na sustav i vred-novanje usmjereno na korisnika. Ali ona trebaju, i Ëak moraju, djelovati zajedno iuzimati jedno od drugoga da bi postigla πto obuhvatniju sliku djelovanja IR-a iizbjegle opasne 'bijele mrlje' (npr. ekspertni sustavi). Ako postoji pomak uparadigmi, on mora biti prema zajedniËkim pokuπajima i uzajamnoj uporabirezultata izmeu vrednovanja usmjerenih na sustav i vrednovanja usmjerenih nakorisnika. Pomak treba biti prema ruπenju, a ne prema stvaranju prepreka.

Zahtjevi za vrednovanjem

Kad razmatramo vrednovanje IR-a, vaæno je razmotriti zahtjeve potrebne za svakovrednovanje. Vrednovanje svakoga sustava, IR sustava i ukljuËenih procesa, traæiSVE navedeno: (i) sustav ili predstavljanje sustava: prototip, proizvode... zajedno sprocesima (algoritmi, simulacija i sliËno), npr. u IR-u, zbirka tekstova u TREC-u ipridruæena obrada pod danim algoritmima, postupcima; (ii) kriterij ili kriteriji kojipredstavljaju ciljeve sustava, npr. u IR-u relevantnost je kriterij; (iii) mjere temeljenena kriteriju ili kriterijima, npr. odziv i preciznost; (iv) mjerni instrumenti zabiljeæenje mjere, npr. prosudbe relevantnosti od strane analitiËara u TREC-u; (v)metodologija za provoenje mjerenja i voenje vrednovanja, npr. ustrojstvo i proce-dure za TREC.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM60

61

O svakom od tih zahtjeva moæe se provesti istraæivanje kao πto je uËinjeno u IR-u. Izvrstan i detaljan popis zahtjeva za vrednovanje IR daje Tague-Sutcliffe (1992.)pokazujuÊi sloæenost svake aktivnosti vrednovanja.

Koristim ovih pet zahtjeva kao klasifikaciju za daljnju i detaljniju raspravu ovrednovanju u IR. Takoer predlaæem da ti zahtjevi sluæe kao opÊi okvir za bilokoju raspravu o aktivnostima vrednovanja IR-a. Spark Jones (1995.) koristi se istimokvirom za izvrsnu analizu strukture, voenja i nalaza, rezultata TREC-a.

Sustavi i procesi u vrednovanju IR -aVeÊina vrednovanja na razini obrade (tj. vrednovanje algoritama i postupaka)

bila su uËinjena na bazama podataka prikupljenim posebno u tu svrhu. Kranfildskai razne SMART zbirke bile su male. To su bile laboratorijske zbirke koje se moglouspjeπno kontrolirati; one su dominirale vrednovanjima IR-a gotovo tri desetljeÊa.Mnogo je nauËeno iz njihova koriπtenja i samo po sebi vrednovanje IR-a uËinilo jeznatan metodoloπki napredak (Salton, 1992.). Ali su to, kao πto je to bila praksa uIR-u, bile male zbirke potpuno izdvojene iz stvarnosti. To je bio ozbiljan nedosta-tak. Dok su mnogi rezultati bili zanimljivi i pruæali objaπnjenje, oni se i dalje trebajusmatrati samo hipotezama za vrednovanje djelatne snage i primjena.

TREC je pokuπaj da se ukloni taj nedostatak. Baze su podataka u TREC-uvelike (preko milijun dokumenata), a pribliæavaju se veliËini mnogih baza podatakakoje se koriste u praksi ( npr. MEDLINE ima preko 7 milijuna zapisa). Ipak, TRECima i vrlo neobiËnu strukturu s obzirom na vrste i predmete dokumenata. Kako toutjeËe na provjerene pristupe i na same dobivene rezultate? To nitko ne zna. Potrebnoje razmotriti taj i druge metodoloπke probleme koji se odnose na TREC (rasprav-ljeni su kasnije) i njihovi uËinci, ako ih ima, trebaju biti ispitani. UnatoË tome,TREC je velik korak naprijed. Meu Ëimbenicima koji pridonose tome su: njegovaveliËina, raspon vrednovanih procesa/algoritama, raznolikost pristupa, strogostzahtjeva i slaganje mnogih skupina koje rade u isto vrijeme omoguÊavajuÊiusporedbu ili Ëak suradnju. U kratko vrijeme TREC je poËeo znatno utjecati na topodruËje, a imat Êe joπ veÊi utjecaj. TREC odreuje IR vrednovanje za 1990-e idalje. Ali s druge strane, moramo postaviti trajno pitanje koje izaziva sumnju: Moæeli stavljanje svih jaja u istu koπaru biti opasno? Koje su opasnosti koncentriranja naTREC kao gotovo jedino sredstvo za IR vrednovanje?

SMART i TREC koriste se za vrednovanje algoritama i pristupa (npr. statistiËki,lingvistiËki) koriπtenih za organiziranje, traæenje, sakupljanje i/ili pretraæivanjeizlaznih podataka iz danih baza podataka. Znatan dio iskustva akumuliran je krozsve eksperimente. Kao rezultat toga, pristupi su postajali sve razraeniji i zreliji. Paipak, pojavljuje se najmanje jedno sporno pitanje. Svaki algoritam i svaki pristupbilo gdje, ukljuËujuÊi i IR, temelji se na odreenim pretpostavkama. Kao πto jeCooper (1994.) istaknuo, temeljne pretpostavke i 'zamke' IR algoritama moguimati ozbiljne posljedice. Koliko dobro su pretpostavke za razliËite metode shvaÊene iobjaπnjene? Koje su zamke? Ta osnovna pitanja treba vrednovati.

Dopustite da iz iskustava s ekspertnim sustavima navedem primjer za opasnostizanemarivanja pretpostavki. Osnovna je pretpostavka temeljena na tim sustavima

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM61

62

da ljudsko znanje i struËnost mogu biti svedeni na razmiπljanje temeljeno na pravilu(ako..., onda). Ta pretpostavka nikada nije bila istraæivana. Jedno od objaπnjenjaograniËenih uspjeha tih sustava i njihovo izravno odbijanje u brojnim domenama jeda neko ljudsko znanje i struËnost mogu biti svedeni na osnovno pravilo, ali jedrugo (tj. struËnost) mnogo sloæenije za takvo svoenje; u tim sluËajevima ekspertnisustavi ne djeluju (Crevier, 1993.). Pretpostavka nije potpuno potvrena.

Ali najozbiljnije kritike i ograniËenja SMART i TREC vrednovanja negdje sudrugdje. Ti projekti postupaju s IR-om na skupni (kao πto je uËinjeno u kran-fildskom projektu), a ne na interaktivni naËin. UnatoË ukljuËivanju tehnike,relevantne povratne veze u vrednovanje i 'planiranje' interakcija u buduÊnostiTREC-a, to su joπ uvijek statiËki sustavi. Oni ne vrednuju interaktivan IR.Suprotno tome, veÊina je djelovanja u IR-u interaktivna. IR viπe ne moæe biti Ëakni zamiπljen bez interaktivnosti ∑ ona je GLAVNO motriπte IR-a. IR interakcijebogate su i sloæene; snaæno djeluju na procese i rezultate. Interakcije u IR-u bile suopseæno prouËavane i modelirane (Ingwersen, 1992.) Ipak, interakcija nemanikakvu praktiËnu ulogu u sadaπnjim velikim projektima vrednovanja, ukljuËujuÊiTREC. Interakcija je naslovljena u nekom vrednovanju OPAC-a (Robertson,Hancock-Beaulie, 1992.), ali joπ nije bila naslovljena u vrednovanjima IR-a narazini obrade. Treba priznati da se o tom pitanju mnogo raspravljalo. Nadalje, vrloje teπko ukljuËiti interakcije u vrednovanja. Ali ipak, interakciji se mora obratiti ipreko rasprave da bi IR vrednovanje dosegnulo stvarnost.

Istraæivanja vrednovanja usmjerena prema izlaznim podacima i prema razinikorisnika i koriπtenja ukljuËila su kao postojeÊe pravilo operacijske baze podataka ipostavke za provoenje promatranja (za razliku od vrednovanja na razini obradekoja su provedena u laboratorijskim uvjetima). Pristup je, naravno, dodao realnostpromatranja, ali je smanjio moguÊnosti nadzora. Odreeni nadzor bio je provoennad populacijom i uvjetima promatranja u tim istraæivanjima. Usto, neka od tihvrednovanja ukljuËila su interakciju kao glavno istraæivano motriπte. Naæalost,buduÊi da je postojala takva raznolikost ukljuËenih sustava i procesa, znanstvenokumuliranje rezultata teπko je i rijetko.

Kriteriji u vrednovanju IR-a

Kao πto je spomenuto, Kent i suradnici (1995.) predloæili su relevantnost kaoosnovni (i jedini) kriterij za vrednovanje IR-a. No, relevantnost je ostala jedinikriterij vrednovanja za veliku veÊinu istraæivanja na razini obrade. Bili su predloæenidrugi kriteriji, meu njima kriterij korisnosti i kriterij duljine traæenja, ali oni senisu odræali. Dakle, istraæivanja kao πto su kranfildsko, SMART, TREC i mnogadruga kretala su se oko problema relevantnosti. Izbor samo jednoga kriterija za IR,imao je ogroman utjecaj, utjecaj o kojem se rijetko razmiπlja. Pozitivno je da je tajizbor usmjerio studije i uËinio ih usporedivim i lakπim. Podignuo ih je iz opasneizolacije istraæivanja na razini tehnike jer se uporaba podrazumijevala. Ipak, izborrelevantnosti imao je i svoje nedostatke. Relevantnost je sloæena ljudska kognitivnai druπtvena pojava; kao mnogo drugih takvih pojava, ona je neshvatljiva i zbunjuje.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM62

63

Zbog izbora za kriterij vrednovanja IR-a, relevantnost je takoer postala predmetomtemeljitog zasebnog istraæivanja u informacijskoj znanosti (Saracevic, 1975.;Schamber, 1994.) do te mjere da je ona smatrana osnovnom pojavom podruËja.Nalazi ukljuËuju dokaze razliËitih varijabli koje utjeËu na njezino ponaπanje, npr.postoje znatne individualne razlike u tome kako ljudi ocjenjuju relevantnost;relevantnost su ljudi ocijenili u stupnjevima, npr. to nije da∑ne odluka, ona snaænoovisi o okolnostima, kontekstu itd. Zanimljivo je da naæalost rezultati istraæivanjarelevantnosti s jedne strane i uporaba relevantnosti kao kriterija u IR vrednovanjimas druge strane, nisu povezani. Mnogo toga pretpostavlja se u IR vrednovanjimauporabom relevantnosti kao jedinog kriterija. Jesu li te pretpostavke opravdane?

Spomenuta istraæivanja na razini izlaznih podataka i na razini korisnika ikoriπtenja koristila su se, uz relevantnost, i brojnim drugim kriterijima. U tekriterije ukljuËeni su: korisnost, uspjeπnost, cjelovitost, zadovoljstvo, vrijednost,vrijeme, troπkovi itd. Koriπtenjem tih dodatnih kriterija dobivena je mnogopotpunija slika korisnikovih reakcija i ponaπanja. Usto, Ëini se da takvi kriteriji viπeodgovaraju vrednovanju IR interakcija. Træiπna vrednovanja koristila su se nekimod tih predloæenih kriterija vrednovanja, ali su se jako priklonila kriteriju kvalitete∑ 'spremnost za uporabu' kao opÊi kriterij kretanja ukupne kvalitete (Total QualityManagement ∑ TQM), kao i pragmatiËnim kriterijima i kriterijima rentabilnosti iekonomiËnosti uobiËajenim u poslovanju i industriji.

NajveÊi je izazov u vrednovanju IR-a primijeniti te razliËite kriterije najedinstveni naËin da bismo dobili obuhvatniju sliku od one koju moæe dati samojedan kriterij. Naravno, mnogo je lakπe koristiti se jednim kriterijem vrednovanja.To je takoer i restriktivnije.

Kriteriji za vrednovanje ekspertnog sustava sliËni su kriterijima navedenimprethodno u tekstu uz tehniËku razinu vrednovanja. Kriteriji za vrednovanjeOPAC-a bili su jednaki viπestrukim kriterijima koriπtenim za IR istraæivanja narazini izlaznih podataka i na razini korisnika i koriπtenja. Zanimljivo je da se ni ujednom od tih podruËja ne moæe susresti zanimanje za istraæivanja i iscrpne raspraveo uporabljenim kriterijima kao u IR-u, gdje je sve do danas relevantnost glavnopodruËje istraæivanja i rasprave.

Mjere u IR vrednovanju

Nakon izbora relevantnosti kao kriterija, preciznost i odziv postali su preporuËenipar mjera u istraæivanjima IR vrednovanja na razini obrade. (Preciznost je omjerrelevantnih pretraæenih jedinica u odnosu na sve pretraæene jedinice; ili vjerojatnostda Êe jedinica, ako je pretraæena, biti i relevantna). U kranfildskom, SMART iTREC projektu one su same po sebi mjere. Bilo je mnogo prijedloga, od Swetsa(1963.) do Wilbura (1992.), jedinstvene mjere (nasuprot paru mjera). Ipak, to suostali samo prijedlozi. Njihovu primjenjivost tek treba vrednovati.

Ocijenjenim izlaznim podacima preciznost se izravno i lako moæe odrediti, aliodziv ne moæe. To je zbog toga πto odziv ne ovisi samo o tome πto je pretraæivano,nego i o tome πto nije pretraæivano, npr. πto je propuπteno. U tom je smislu odziv

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM63

64

metafiziËka mjera: kako tko moæe znati πto je propuπteno kad ne zna da jepropuπteno? Stoga je metodoloπki izazov postaviti skup da bi se izraËunao odziv.Mnogi metodoloπki 'trikovi' bili su osmiπljeni da bi mogli procijeniti odziv. Uprobnim, malim bazama podataka svi dokumenti bili su ocjenjivani s obzirom narelevantnost za prethodno dane zahtjeve. U velikim bazama podataka, kao πto jeTREC, to nije moguÊe. Koriπtena je metoda biljeæenja svih izlaznih podataka za istizahtjev da bi se ustanovio relativni odziv. To moæe biti prikladno za usporedbe.

Ali neovisno o takvim metodoloπkim pitanjima velika, prikrivena i zabrinja-vajuÊa pretpostavka istiËe svaku i sve uporabe odziva kao mjere. Pretpostavka je dapostoji jedan i samo jedan relevantan skup u bazi podataka kao odgovor na zahtjev,pitanje. To je velika pretpostavka, operativno nepotvrena, posebno u velikimbazama podataka. U nekoliko istraæivanja (npr. Saracevic i suradnici, 1988.; Haynesi suradnici, 1990.) utvreno je relativno malo preklapanje meu relevantnimjedinicama koje su pretraæivali razliËiti korisnici ili pretraæivaËi pretraæujuÊi na istizahtjev. Ljudi izabiru razliËite izraze i strategije za pretraæivanje i dosljednopretraæuju skupove relevantnih i nerelevantnih jedinica. Ipak, oni pronalazezadovoljavajuÊe izlazne podatke. Zapravo, u velikoj bazi podataka, kao πto jeMEDLINE, moæe postojati mnogo relevantnih skupova koji mogu zadovoljitikorisnikovu potrebu za danim zahtjevom. ©to jamËi pretpostavka da u bazi podatakapostoji samo JEDAN relevantan skup za bilo koji dani zahtjev?

U TREC-u razliËiti algoritmi i pristupi skloni su pretraæivati razliËite skupovedokumenata zbog istog zahtjeva s relativno malim preklapanjem, a ipak njihovodziv nije uvijek tako razliËit. Cjelokupno pitanje o prirodi i opsegu preklapanja uTREC-u (i drugdje) treba ispitati. Jasno, ako tko izostavi pretpostavku o samojednom relevantnom skupu po zahtjevu/traæenju, cjelokupna uporaba mjere odzivamora biti ponovno vrednovana. Odziv, kao mjera, moæe biti napuπten.

Vrednovanje na drugim razinama (na razini izlaznih podataka, korisnika ikoriπtenja i na socijalnoj razini), Ëesto se koristi semantiËkim razlikama ili Liker-tovim ljestvicama kao mjerama. Kao i obiËne mjere i ove imaju dobro poznatasvojstva i ograniËenja. Iako su bili koriπteni mnogi kriteriji i mjere, ostaje viπe-godiπnje pitanje: Kojom se mjerom koristiti? Kako se usporeuju mjere? Koja je 'bolja'u danim okolnostima? Istraæivanje L. T. Su (1992.) primjer je rijetkog istraæivanjakoje se bavilo tim pitanjima. Takvih istraæivanja potrebno je πto viπe.

Mjerni instrumenti u IR vrednovanju

Mjere trebaju neka sredstva, tj. instrumente, da bi bile zabiljeæene. Za ispitivanemjere ljudi su bili mjerni instrumenti. Prosuivali su relevantnost pretraæivanihjedinica ili su zbog njihovih mjera odmah donosili svoju procjenu na mjernojljestvici. Naravno, to odmah izaziva nekoliko dobro poznatih pitanja: Tko Êe bitisuci? Koliko su pouzdane njihove procjene? ©to utjeËe na njihove prosudbe? Kako oniutjeËu na rezultate? Ta su pitanja prepoznata kao ozbiljni problemi u svim vredno-vanjima u kojima su ljudi koriπteni kao instrumenti, ne samo u IR-u. Provedeno je

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM64

65

vaæno istraæivanje u tim podruËjima. U prethodnoj generaciji bilo je nekolikovelikih istraæivanja u IR-u koja su se bavila takvim pitanjima, ali, kao πto moæemovidjeti iz pregleda koji je izradio Schamber (1994.), vrlo je malo istraæivanja, ako ijedno, o toj temi sada u tijeku. U IR-u, ta pitanja i s njima povezani problemiponekad se priznaju, ali veÊinom se samo spominju kao problem, a zatim sezanemaruju.

Pristup primijenjen u velikim istraæivanjima IR-a (Cranfield, SMART, TREC)je uzeti ocjene korisniËkih predstavnika (tj. ocjene ljudi za koje se pretpostavlja dana neki naËin predstavljaju korisnike) bez bilo kakvih daljnjih pitanja. To omogu-Êava jednostavna mjerenja i laku usporedbu, s osnovom, ako postoji, koja je jednakaza svaki vrednovani proces. Pretpostavka je ova: ako je relevantnost kriterij, apreciznost i odziv odgovarajuÊe mjere, tada netko mora prosuditi ili uspostavitirelevantnost. Pretpostavit Êemo da je netko donio razumnu prosudbu; tada svimoguÊi uËinci nisu vaæni ∑ oni su isti za sve πto se vrednuje. To je neugodna i Ëestoupitna pretpostavka. K. Spark-Jones (1995.) postavila je neka istaknuta, naglaπenapitanja o analitiËarima koriπtenim u TREC-u za prosudbu relevantnosti. Kakoprosudba relevantnosti utjeËe na rezultat? Tko zna?

Metode IR vrednovanja

Metode se odnose na projektiranje, naËine, sredstva i postupke koriπtene zadobivanje i analiziranje rezultata vrednovanja. Metode se vrednuju po svojojvrijednosti, pouzdanosti, prikladnosti i srodnim kriterijima. U IR-u postoji dugatradicija u ispitivanju i osporavanju metodologija koje se koriste u vrednovanju. Naprimjer, kranfildske je rezultate zbog metodoloπkih pogreπaka ozbiljno osporavaoSwanson (1971.). Cooper (1968.) je bio meu prvima u dugom nizu autora koji supostavljali pitanja o cjelovitosti poduzetog IR vrednovanja u kojem su koriπtenapitanja prosudbe. Poslije opseænoga vrednovanja pretraæivanja cjelovitoga zakonskogteksta koje su proveli Blair i Maros (1985.), Salton (1986.) je postavio brojnametodoloπka pitanja koja su cijeli projekt dovela u pitanje. Blair i Maron (1990.)odgovorili su objaπnjavajuÊi i opravdavajuÊi svoju metodologiju vrednovanja.Mnoga problematiËna metodoloπka pitanja iznesena su u Ëlancima u knjizi autoriceSpark-Jones (1980.). SliËna su pitanja opet iznesena u novije vrijeme u ËlancimaHarmana (1992.) i K. Spark-Jones (1995.). Metodologija je bila dio koji je stvoriozabrinutost i izazove u IR istraæivanjima. I to je joπ uvijek tako.

Metodoloπki problemi, kritike i pitanja, posebno u odnosu na vrijednost ipouzdanost, mogu se svrstati u nekoliko sljedeÊih kategorija: (i) prikupljanje(podataka). Kako su jedinice (npr. dokumenti) izabrani za koriπtenje u vrednovanju?Koliko su oni prikladni (homogeni, reprezentativni...)? Koje je veliËine zbirka? Kako ses jedinicama postupa u zbirci? (ii) zahtjevi: Kako se oni stvaraju? Koliko sureprezentativni, prikladni...? Kako se s njima postupa? (iii) pretraæivanje: Kako jevoeno? Koji se postupci koriste? Koliko su oni realni? (iv) rezultati: Kako su dobiveni?Tko su suci? Kako se vodi prosuivanje? Koliko je realno? Kako se postupa s povratnomvezom ako je ima? (v) analiza: Kako se provodi? Koji se statistiËki ili drugi rezultati

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM65

66

koriste? Koje su usporedbe napravljene i kako? (vi) interpretacija, uopÊavanje: Koji suzakljuËci? Imaju li oni jamstvo na osnovi rezultata? Kako se nalazi mogu uopÊiti?

Kao πto se u literaturi moæe vidjeti, svaka sljedeÊa generacija IR vrednovanjaponovno postavlja ta pitanja. Sve dok budu provoena vrednovanja, takva se pitanjamoraju postavljati i njima se treba baviti. I obratno, koliko je opasno ne baviti senjima?

ZakljuËci

Vrednovanje je sastavni, integralni i vitalni dio IR-a. Ovaj je rad pokuπaj da seocijeni πirok raspon vrednovanja u IR-u, prepozna glavna snaga i nedostacivrednovanja, postave pitanja koja treba razmotriti u vrednovanju i izvrπe usporedbes vrednovanjem srodnih informacijskih sustava. IR i vrednovanje IR-a imaju dugu iuspjeπnu povijest. Promatrano s raznih motriπta ona su bila uspjeπna. Pa ipak, uvrednovanju se mnoga pitanja i problemi opetovano ponavljaju u povijesnimciklusima. Velikoj veÊini vaænih problema tek treba pristupiti.

Smatram da je meu glavnim problemima izbor vrednovanja IR-a na razliËitimrazinama. IR je vrednovan prema algoritmima na jednoj razini, prema korisnicima ikoriπtenju na drugoj, prema træiπnom proizvodu/usluzi na sasvim drugoj i premadruπtvenom utjecaju na zasebnoj razini. Svako od tih vrednovanja sluæi svojoj svrsi.Ipak, njihovi rezultati relevantni su i primjenjivi na viπe razina. Na primjer, odlukeo projektiranju mogu biti voene i potvrene rezultatima bilo s koje razine. Pitanjenije koja je razina vrednovanja 'bolja' ili 'najbolja'. Za svako vrednovanje IR-a i zasva IR vrednovanja pitanje i izazov proπirivanje je pristupa i iznoπenje iz izolacije'bijele mrlje', jedne razine, uskih vrednovanja.

Dobar je primjer oËita potreba za integriranjem vrednovanja na razini obrade(tj. vrednovanja IR algoritama i postupaka) s vrednovanjima na razini izlaznihpodataka i razini korisnika i koriπtenja, ukljuËujuÊi interakciju i ponaπanjekorisnika. Odnosno je pitanje: Kako je moguÊe ne uzeti u obzir interakciju u IRvrednovanju na bilo kojoj razini?

Dopustite da zakljuËim ukazujuÊi na neka veÊa pitanja. U sve veÊem brojuprimjene IR-a mogu se naÊi i izvan podruËja samog IR-a, tj. izvan tradicionalnogistraæivanja i razvoja IR-a, πto dovodi do primjena i srodnih vrednovanja. Internetje jedan primjer, digitalne su knjiænice drugi. U tim primjenama IR tehnike bile suprimijenjene ili prihvaÊene sliËno kao i one iz AI-a*. Slikovito reËeno, 'kao groæiceu kruhu s groæicama'. One su ugraene u opseænije primjene, ali su i daljesrediπnje i vitalne primjene jer nema 'kruha s groæicama bez groæica'. U timprimjenama nema vrednovanja kakvo poznaje IR. Dok se govori o vrednovanju(npr. svaki projekt digitalne knjiænice ukljuËuje neko vrednovanje) ono nijesrediπnje, ono ne vodi, a joπ manje upravlja aktivnostima kao πto je to Ëinilo utradicionalnom IR-u. Vrednovanje, ako se uopÊe provodi, veÊinom je ograniËenona traæene tehnike i programsku podrπku, isto kao u ekspertnim sustavima. Dakle,

* Artificial Intelligence (umjetna inteligencija)

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM66

67

naziru se iste opasnosti. Programska podrπka, sustavi i mreæe, mogu se vrednovati sobzirom na to djeluju li dobro na svojoj razini, ali stvarni problemi nisu na tojrazini i uËinci drugdje mogu biti negativni. S obzirom na izlazne podatke, korisnikei koriπtenje, mnoge od tih primjena pokazuju se dobro prihvaÊenima, ali se takoerpokazuju kao podaci koji izazivaju osjeÊaj nezadovoljstva, kao oni neuËinkoviti,trivijalni, skupi, nepouzdani, nepredvidljivi i teπki za uporabu. Na druπtvenoj razinioni imaju utjecaj, i to sve veÊi. Utjecaj se joπ mora izraËunati, shvatiti, ukljuËujuÊiutjecaj na tradicionalne procese i institucije kao πto su poslovanje, knjiænice,obrazovanje ... i utjecaj na pojedince. Druπtvena je procjena razliËita od tehniËkeprocjene i procjene sustava.

Najvaænija i najteæa pitanja vrednovanja za IR i za sve ukljuËene primjene IR-aslijede ovim redoslijedom: Kako sve te informacije i pridruæena informacijskatehnologija i informacijski sustavi utjeËu na naπ rad, slobodno vrijeme, druπtvo, kulturu?Kako IR i srodne primjene preureuju æivot? Danas ne moæemo predvidjeti odgovorepa Ëak ni metode za dolaæenje do odgovora. UnatoË tome, to nas neÊe sprijeËiti darazmiπljamo o tim pitanjima i da stalno imamo na umu ta temeljna pitanja kad sebavimo praktiËnim, operativnim dijelom istraæivanja i drugim radom vezanim uzIR.

Prevela: Kornelija Petr

Biljeπke

1. Blair, D. C ; M. E. Maron. (1985). An evaluation of retrieval effectiveness for a full-textdocument-retrieval system. // Communications of the ACM, 28, 3, 289∑299.

2. Blair, D.C. ; M. E. Maron. (1990). Full text information retrieval: further analysis and clari-fication. // Information Processing & Management, 26, 3, 437∑447.

3. Borgman, C. L. (1989). All users of information retrieval systems are not created equal: anexploration into individual differences. // Information Processing & Management, 25, 3,237∑252.

4. Bush, V (1945). As we may think. // Atlantic Monthly, 176, 1, 101∑108.5. Churchman, C. W. (1968). The systems approach. New York : Delta.6. Cleverdon, C. W. ; J. Mills ; E. M. Keen. ( 1966). An inquiry in testing of reformation

retrieval systems. 2 vols. Cranfield, U. K. : Aslib, Cranfield Research Project, College ofAeronautics.

7. Cooper, W. S. (1968). Expected search length: a single measure of retrieval effectivenessbased on the weak ordering action of retrieval systems. // American Documentation, 19, 1,30∑41.

8. Cooper, W. S. (1994). The formalism of probability theory in IR: a foundation or an encum-brance? // Proceedings of the 17th Annual International ACM-SIGIR Conference. London :Springer-Verlag. Pp 242∑245.

9. Crevier, D. (1993 ). AI: the tumultuous hystory of the search for artificial intelligence. NewYork : Basic Books.

10. Dalrymple, P. W ; N. K. Roderer. ( 1994). Database access systems. // Annual Review ofInformation Science and Technology, 29. Pp. 137∑178.

11. Dervin, B. ; M. S. Nilan. (1986). Information needs and use. // Annual Review of Informa-tion Science and Technology, 21. Pp. 3∑33.

12. Fenichel, C. H. (1981). Online searching measures that discriminate among users with dif-ferent types of experience. // Journal of the American Society for Information Science, 32, 1,23∑32.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM67

68

13. Fidel, R. (1991). Searchers’ selection of search keys. 3 parts. // Journal of the AmericanSociety for Information Science, 42, 7, 490∑527.

14. Harmau, D. (Ed.). (1995). The second Text Retrieval Conference ∑ TREC 2. // InformationProcessing & Management, 31, 3. Special issue.

15. Haynes, R. B. ; K. A. McKibbon ; N. Ryan ; D. Fitzgerald ; M. F. Ramsden. (1990). Onlineaccess to MEDLINE in clinical setting: a study of use and usefulness. // Annals of InternalMedicine, 112, 78∑84.

16. Ingwersen, P. (1992). Information retrieval interaction. London : Taylor Graham.17. Kent, A. ; M. Merry ; F. U. Leuhrs ; J. W. Perry. (1955). Machine literature searching VIII.

Operational criteria for designing information retrieval systems. // American Documenta-tion, 6, 2, 93∑101.

18. Lindberg, D. A. B. ; E. R. Siegel ; B. A. Rapp ; K. T. Wallingford ; S. R. Wilson. (1993). Useof MEDLINE by physicians for clinical problem solving. // JAMA: The Journal of theAmerican Medical Association, 269, 24, 3124∑3129.

19. Meyer, D. E. ; D. Ruiz. (1990). End-user selection of databases. 3 parts. // Database, 13,part 1: 4, 21∑29; part 2: 4, 35∑42; part 3: 5, 65∑67.

20. Mooers, C. N. (1951). Zatocoding applied to mechanical organization of knowledge. //American Documentation, 2, 20∑32.

21. Rapp, B. A. ; E. R. Siegel ; R. Woodsman ; B. Lyon-Hartmann. (1990). EvaluatingMEDLINE on CD-ROM: an overview of field tests in library and clinical settings. // OnlineReview, 14, 3, 172∑186.

22. Robertson, S.E. ; M. M. Hancock-Beaulieu. (1992). On the evaluation of the IR systems. //Information Processing & Management, 28, 4, 457∑466.

23. Salton, G. (1971). The SMART retrieval systems: experiments in automatic documentprocessing. Englewood Cliffs, NJ : Prentice-Hall.

24. Salton, G. (1986). Another look at automatic text-retrieval systems. // Communications ofthe ACM, 29, 7, 648∑656.

25. Salton, G. (1989). Automatic text processing: The transformation, analysis and retrieval ofinformation by computer. Reading, MA : Addison-Wesley.

26. Salton, G. (1992). The state of retrieval system evaluation. // Information Processing &Management, 28, 4, 441∑449.

27. Saracevic, T. (1975). Relevance: a review of and a framework for the thinking on the notionin information science. // Journal of the American Society for Information Science, 26, 6,321∑343.

28. Saracevic, T. ; P. Kantor ; A. Y. Chamis ; D. Trivison. (1988). A study of information seekingand retrieving. 3 parts. // Journal of the American Society for Information Science 39, 3,161∑216.

29. Schamber, L. (1994). Relevance and information behavior. // Annual Review of InformationScience and Technology, 29. Pp. 3∑48.

30. Sparck Jones, K. (Ed.) (1981). Information retrieval experiment. London : Butterworths.31. Spark Jones, K. (1995). Reflections on TREC. // Information Processing & Management,

31, 3, 291∑314.32. Spink, A. (1995). Term relevance feedback and mediated database searching: implications for

information retrieval practice and system design. // Information Processing & Management,31, 2, 161∑171.

33. Su, L. T. (1992). Evaluation measures for interactive information retrieval. // InformationProcessing & Management, 28, 4, 503∑516.

34. Swanson, D. R. (1971). Some unexplained aspects of the Cranfield test of indexing per-formance factors. // Library Quarterly, 41, 3, 223∑228.

35. Swets, J. A. (1963). Information retrieval systems. // Science, 141, 1, 245∑250.36. Tague-Sutcliffe, J. M. (1992). The pragmatic of information retrieval experimentation, revis-

ited. // Information Processing & Management, 28, 2, 467∑490.37. Wilbur, W. J. ( 1992). An information measure of retrieval performance // Information

System, 17, 4, 283∑298.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM68

69

Ponovno o relevantnosti9

SaæetakRad donosi kritiËki osvrt na napredak u promiπljanju prirode relevantnosti uinformacijskoj znanosti. U manjoj je mjeri dan i pregled istraæivanja o oËitovanjimarelevantnosti. Tijekom vremena pojavila su se Ëetiri pristupa prirodi relevantnosti:sustavni, komunikacijski, situacijski i psiholoπki. Predloæen je i peti ili interaktivni okvir,utemeljen na slojevitom modelu interakcije pretraæivanja informacija (information re-trieval ∑ IR), pri Ëemu interakcije ukljuËuju razine ili slojeve. Smatra se da ne postojisamo jedna relevantnost, nego meuovisan sustav relevantnosti, koje dinamiËki djelujumeusobno unutar i izmeu razliËitih slojeva ili razina, a kad je potrebno prilagoavajuse. Predloæena je kategorizacija oËitovanja relevantnosti i stavljena je u odnos sa sustavomrelevantnosti.

1. Stajaliπta o relevantnosti

Predmet definiraju problemi bavljenja i ponuena rjeπenja. Informacijska se znanostrazvila iz problema eksplozije informacija, ili onog πto je Vannevar Bush prije viπeod pola stoljeÊa (1945.) definirao kao problem “zapanjujuÊe koliËine znanja.” Bushje kao rjeπenje problema predloæio primjenu moderne informacijske tehnologije. Toje rjeπenje informacijska znanost svesrdno prihvatila. Informacija je postala temeljnifenomen informacijske znanosti.

No, ne bilo koja vrsta informacija. Kad su 1950-ih pioniri informacijskeznanosti razvijali sustave i procese za pretraæivanje informacija (Information retrieval∑ IR), za glavni su cilj postavili pretraæivanje relevantnih informacija. Procesi u IR-u

9 Saracevic, Tefko. (1996). Relevance reconsidered. // Information science: integration in perspectives: pro-ceedings of the Second Conference on Conceptions of Library and Information Science (CoLIS 2). / eds. P.Ingwersen, P. Vakkari. Copenhagen : Royal School of Librarianship, 14∑17 October 1996. Str. 201∑218.

∂ Prevedeno uz dopuπtenje urednika i autora.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM69

70

bili su usmjereni na relevantnost kao vlastiti raison d'être jer su æeljeli osiguratiuspjeπne pristupe rjeπavanju problema “zapanjujuÊe koliËine znanja”. Uspjeπnost seizraæavala relevantnoπÊu. VeÊ pola stoljeÊa, sve do danas, IR je eksplicitno usmjerenna relevantne informacije. RazliËito predstavljanje, algoritmi i drugi pristupi IR-uoblikovali su se i vrednovali, kako nekad tako i danas, u odnosu na relevantnost.Stoga su, ne sve informacije, nego samo relevantne informacije postale kljuËnipojam informacijske znanosti. I glavni uzrok problema.

Naravno, postojao je izbor. Relevantnost nije morala postati kljuËni pojam.Nesigurnost je (kao u informacijskoj teoriji i teoriji donoπenja odluka) bila tekjedan od pojmova koje su istraæivali brojni teoretiËari i koje su predlagali za temeljeIR-a i temeljno obiljeæje uspjeπnosti informacija u informacijskoj znanosti (npr.Gordon i Lenk, 1991.). No, to nije prihvaÊeno. Nesigurnost je, pak, temeljni pojamekspertnih sustava u odnosu na zakljuËivanje i odluËivanje (Walley, 1996.). Odsamog poËetka, razvojem pionirskog MYCIN-a (ekspertni sustav namijenjenfiziËarima), nesigurnost je postala temeljni pojam svih ekspertnih sustava. Relevant-nost i nesigurnost, viπe od svega drugoga, razlikuju IR i ekspertne sustave. Dapioniri IR-a nisu prihvatili relevantnost, nego npr. nesigurnost za svoj temeljnipojam, teorija, praksa i vrednovanje IR-a izgledali bi sasvim drukËije.

No, relevantnost je bila, i joπ uvijek jest, ONO NE©TO u informacijskojznanosti. Relevantnost izraæava kriterij procjenjivanja uspjeπnosti u pretraæivanjuinformacija ili, budimo joπ precizniji, predmeta (tekstova, slika, zvukova…, od sadajednostavno zvanih tekstovi) koji su potencijalni nositelji informacija. To je Ëvrstopovezalo IR s korisnicima kao procjeniteljima relevantnosti i sa svakom uporabompronaenih tekstova. No, isto je tako otvorilo nove probleme, kao πto je sluËaj i sasvakim drugim fenomenom u kojem srediπnju ulogu imaju ljudi. Nezadovoljstvo sneurednoπÊu ili neprikladnoπÊu relevantnosti dovelo je do brojnih prijedlogazamjenskih kriterija. No, svi su oni bili tek razradba toga istog temeljnog pojmarelevantnosti. Zamjene nisu rijeπile niπta. »ak i da je nesigurnost (ili koji drugipojam) odabrana umjesto relevantnosti kao temelj IR-a, problemi bi i daljepostojali. No, πto je 'nesigurnost'? Tko je procjenjuje i kako?

Ne iznenauje stoga da je relevantnost postala predmet istraæivanja i glavna temau informacijskoj znanosti. Pojavilo se mnogo radova, glediπta i pojaπnjenja, kao πtoje prikazao Saracevic (1975.) i nedavno Schamber (1994.). Kao u pojaπnjavanjubrojnih drugih fenomena i pojmova u znanosti, kod bavljenja relevantnoπÊu stalnose ponavljaju Ëetiri velika pitanja, koja Ëesto zavrπavaju polemikama:

1. Priroda: Koji je odgovarajuÊi okvir unutar kojeg se relevantnost moæepromatrati i definirati te koji moæe posluæiti kao temelj svim drugimistraæivanjima oËitovanja relevantnosti, njezina ponaπanja i uËinaka?

2. OËitovanje: Na koje se razliËite naËine i u kojim kontekstima relevantnostoËituje? Koja je odgovarajuÊa tipologija ili taksonomija relevantnosti zadaljnja pojaπnjavanja i istraæivanja?

3. Ponaπanje: ©to je promjenjivost u zapaæenom ponaπanju relevantnosti zaodreene kontekste i varijable? Posebice, πto je ponaπanje u odnosu naËovjeka koji potraæuje, pretraæuje, pronalazi i rabi informacije?

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM70

71

4. UËinci: Kako iskoristiti relevantnost u teorijskim i eksperimentalnimradovima, u pragmatiËnom razvoju sustava, procesa i algoritama IR-a i unjihovu vrednovanju?

Moj je cilj ovdje kritiËki ispitati napredak u razmiπljanju o prirodi relevantnostiu informacijskoj znanosti. U manjem Êu se stupnju baviti oËitovanjima relevant-nosti. U radu Êu predloæiti i model IR interakcije kao odgovarajuÊeg okvira zaprouËavanje relevantnosti u informacijskoj znanosti. Drugim rijeËima, bavim seprvim dvama podruËjima. Oni su temeljni. O posljednja dva podruËja, ponaπanju iuËincima, ovdje se ne govori. U prvome redu zbog prostornih ograniËenja, ali izbog brojnih novijih studija: istraæivanjem ponaπanja i uËinaka posebno se bavioSchamber (1994.), pristupi prouËavanju relevantnosti saæeti su u JASIS-ovuposebnom tematskom broju o relevantnosti koje su uredili Froelich i Eisenberg(1996.), pitanja koja proizlaze iz uporabe relevantnosti u vrednovanju IR-apostavljena su u JASIS-ovu posebnom tematskom broju na temu vrednovanja IRsustava koji je uredila Tague-Suitcliffe (1996.), ulogom relevantnosti u tehnikamapovratnih informacija i relevantnosti u IR-u bavili su se Spink i Losee (1996.).

2. Priroda relevantnosti: πiri okvir

Informacijska znanost nije jedino podruËje koje se bavilo istraæivanjem rele-vantnosti. Bila je ona predmetom istraæivanja brojnih drugih podruËja, osobitofilozofije, komunikologije, logike i psihologije. Ipak, ne postoji mnogo teorija oprirodi relevantnosti, kako u informacijskoj znanosti tako ni izvan nje. O tom sepojmu nije previπe teoretiziralo. Zaπto? Vjerojatno zato πto se njome teπko baviti izato πto je to priliËno usko podruËje. Ili, moæda joπ i viπe zbog njezine intuitivne,praktiËne i πiroke uporabe kao temeljnog (nedefiniranog) naziva i pojma upojaπnjavanju brojnih drugih fenomena i pojmova u brojnim podruËjima.

Istraæit Êu ovdje dva teorijska rada o relevantnosti: jedan iz filozofije i drugi izkomunikologije. Ti i sliËni radovi razjaπnjavaju opÊe karakteristike ili znaËajkerelevantnosti koje su vaæne u razvijanju specifiËnijeg okvira za pojaπnjavanjerelevantnosti u informacijskoj znanosti. ©toviπe, relevantnost intuitivno jako dobrorazumiju svi ljudi, posebice kad se radi o koriπtenju informacija. Svaka teorija kojapromatra relevantnost u ljudskom kontekstu, neovisno o kojem se podruËju radi,mora slijediti takvo intuitivno razumijevanje. Stoga, Êemo se prvo time pozabaviti.

2.1. Intuitivno razumijevanje relevantnosti“(…) koji se odnosi na predmet bavljenja”. Tako je definirano znaËenje

relevantnosti u najvaænijim rjeËnicima. No, vaænije je da je to znaËenje koje sviljudi intuitivno razumiju. Kad se radi o bilo kakvoj pragmatiËnoj primjeni togpojma, ljudi polaze od njegova intuitivnog razumijevanja. Primjenjuju ga bez muke,a da im nitko ne mora definirati πto je to relevantnost. To je tako temeljno da seljudi koriste tim pojmom bez razmiπljanja. No, svejedno se njime koriste.

Ljudi se koriste pojmom relevantnost kad komuniciraju jedni s drugima, kadtraæe informacije, kad konzultiraju predmete koji su potencijalni nositelji

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM71

72

informacija, kad razmiπljaju i u mnogo drugih interaktivnih razmjena. Koriste senjime kako bi filtrirali, ocjenjivali, zakljuËivali, rangirali, prihvaÊali, odbijali,povezivali, klasificirali… i u drugim sliËnim ulogama i procesima, ili opÊenito,koriste se njime u odreivanju stupnja prikladnosti i uspjeπnosti predmeta interesa.Sve dalje relevantnost upotrebljavaju dinamiËno ∑ ona se mijenja usporedno spromjenom namjera i kognitivnih obzora ili s promjenama vezanim uz predmetzanimanja. Naravno, razmiπlja se o tome je li πto relevantno i usporeuje se, ali bezrazmiπljanja o prirodi relevantnosti. Drugim rijeËima, relevantnost je temeljniljudski kognitivni pojam kojim se Ëesto, ako ne i stalno, koristi ljudski um priunutarnjim i vanjskim meuproæimanjima u sluËajevima kad postoji predmetzanimanja. Relevantnost je ugraeni mehanizam koji dolazi zajedno sa shvaÊanjem.To moæda objaπnjava uspjeh i πiroku uporabu IR sustava: ljudi relevantnostrazumiju intuitivno i lako.

Iz intuitivnog razumijevanja relevantnosti moæemo donositi zakljuËke onjezinim svojstvima: temelji se na razumijevanju, ukljuËuje interakciju, Ëesto ikomunikaciju, dinamiËna je, bavi se prikladnoπÊu ili uspjeπnoπÊu, izraæava se ukontekstu predmeta interesa. Kad se primjenjuju u znanstvenim podruËjima, mnogiopÊeniti nazivi poprimaju specijalizirana znaËenja. Relevantnost je takav naziv. Iakose upotrebljava opÊenito, ima i specifiËno znaËenje u teorijskim ili empirijskimpojmovima razliËitih podruËja. Ipak, neovisno o specifiËnosti uporabe, relevantnostmora ukljuËivati ta intuitivna obiljeæja. Naglasimo: bavljenje relevantnoπÊu uinformacijskoj znanosti mora slijediti intuitivnu uporabu relevantnosti.

2.3. Relevantnost u filozofijiU filozofiji se Schultz (1970.) u velikoj mjeri bavio relevantnoπÊu kao svojstvom

koje odreuje veze i odnose u naπem sloæenom druπtvenom svijetu ili kako ga je onnazvao, stvarnom svijetu (lifeworld). On smatra da osoba u odreenom trenutkuima 'temu' ∑ trenutni predmet ili vid koncentracije i 'obzor' ∑ druπtvenu pozadinu,vlastita iskustva, fiziËki prostor ∑ koji su potencijalno povezani s temom. Slijedomtoga, definirao je tri temeljne i meuovisne vrste relevantnosti koje su u dinamiËnojinterakciji u, kako ga je on nazvao, 'sustavu relevantnosti' (mnoæina!):

Tematska relevantnost: percepcija Ëega kao problematiËnog, neËeg πto je odvojenood obzora i oblikuje temu.

Interpretacijska relevantnost: ukljuËuje obzor, zalihu dostupnog znanja, proπlaiskustva i sliËno, u shvaÊanju znaËenja i onoga s Ëim se tema moæe usporediti.

Motivacijska relevantnost: ukljuËuje odabir. Koja je interpretacija od nekolikoponuenih odabrana? Odnosi se na usvojeni tijek djelovanja.

Iako se Schultz bavio mnogo πirim podruËjem od informacijske znanosti i biousredotoËen na ljude i njihove odnose u razliËitim dimenzijama druπtvenog svijetau kojem æivimo, interpretacije su iznimno zanimljive informacijskoj znanosti, πto Êekasnije biti i pokazano. Posebice, njihove kategorije predstavljaju razliËite 'vrste' ilifasete relevantnosti: odabir teme ili istraæivaËkog problema, razumijevanje uinterpretaciji i zakljuËivanju te namjere na kojoj poËivaju. U kontekstu IR-amoæemo smatrati da doista postoji operacijski i meuovisan 'sustav relevantnosti.'

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM72

73

Snaga je te teorije u pojaπnjavanju, prije svega postojanja, a potom i interaktiv-nosti i meuovisnosti razliËitih vrsta relevantnosti. To je snaæan i koristan uvid.Slabost je ove teorije u njezinoj πirini ∑ pokuπava objasniti sve naπe akcije i veze ustvarnom svijetu s pomoÊu relevantnost. Za neke je relevantnost sasvim oËitonerelevantna.

2.3. Relevantnost u komunikacijiSperber i Wilson (1986. i 1995.) razvili su nov pristup prouËavanju ljudske

komunikacije, koji su oblikovali u odnosu na potpunu kognitivnu i ljudskusloæenost. Posebnu su pozornost posvetili verbalnoj komunikaciji. Postoji mnogokomunikacijskih modela, svaki od njih ima svoje prednosti i ograniËenja i obuhvaÊaneke, ali ne i veÊinu znaËajki sloæenosti procesa. Kodni model, koji seæe Ëak doAristotela, interpretira komunikaciju u odnosu na kodiranje i dekodiranje porukaod izvora do cilja. Inferencijski model bavi se komunikacijom kao kognitivnimprocesom koji uvodi zakljuËivanje, namjeru, interpretaciju i znaËenje, sve u istikontekst. S jakoga kognitivnog stajaliπta ti su autori razvili su 'poboljπani' inferen-cijski model i kombinirali ga s kodnim modelom. Oni se relevantnoπÊu koristesliËno kao i Schultz: kako bi osigurali pojaπnjenje sloæenih odnosa i interakcija.

Osnovna je pretpostavka i argument koji se ponavljaju kroz knjigu da sukognitivni procesi “usmjereni na postizanje najveÊega moguÊeg kognitivnog uËinkauz najmanji moguÊi napor. Kako bi to postigli, pojedinci moraju usmjeriti svojupozornost na najrelevantniju informaciju koja im je dostupna.” (isto, 1995., str.VII). To je sliËan argument kao i “naËelo najmanjeg napora” koje je prije nekolikodesetljeÊa zagovarao Zipf (1949.), ali on nije citiran. U srediπtu je njihove teorijeideja da je kognitivni cilj pojedinca u odreenom trenutku “uvijek primjer opÊegcilja: poveÊanju relevantnosti obraene informacije” (Sperber i Wilson, 1995., str.49).

Namjera u komunikaciji (ili kao πto to oni nazivaju 'svjesno ponaπanje' ili'namjernost' da se neπto pokaæe), zakljuËivanje i komunikacijski kontekst srediπnjisu pojmovi u teoriji. Namjere se razlikuju po tome jesu li informativne ilikomunikacijske. Stoga se predlaæu dva “naËela relevantnosti” (mnoæina!). Prvo ilikognitivno naËelo kaæe da “ljudsko razumijevanje teæi organizaciji kako bi poveÊalorelevantnost” (isto, str. 262). Drugo ili komunikacijsko naËelo (koje slijedi iz prvog)kaæe da je “javno priopÊavanje pretpostavka optimalne relevantnosti (isto, str. 271).Kombiniranje dvaju naËela “Ëini kognitivno ponaπanje drugih ljudi dovoljnopredvidljivim da upravlja komunikacijom.” Razlike i veze izmeu dvaju 'naËelarelevantnosti', kognitivnog i komunikacijskog, izravno su zanimljive informacijskojznanosti, mogle bi se koristiti u pojaπnjavanju razlika i veza izmeu onog πto osobaprocijeni kao relevantno i onog πto pronae sustav.

Snaga je ove teorije u jakom povezivanju razumijevanja i komunikacije ipojaπnjavanju svakog od njih u odnosu na intuitivno razumljiv cilj: poveÊanjerelevantnosti. Poput Schultza, Sperber i Wilson takoer interpretiraju relevantnostkao interaktivni sustav viπestrukih relevantnosti. Slabost je oËita: teorija ograniËavanamjere i kontekste, i stoga relevantnost, na iskljuËivo kognitivne kontekste i u

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM73

74

potpunosti zanemaruje druπtveni kontekst ∑ Schultzeov stvarni svijet ili situacijskurelevantnost u informacijskoj znanosti, kao πto je pokazano kasnije. Nadalje,naæalost, koriste iskljuËivo anegdotske primjere kao dokaze. UnatoË devet godinarazlike izmeu dvaju izdanja, nisu citirali znanstvene eksperimentalne ni obser-vacijske dokaze koji bi podræali teoriju.

2.4. OpÊe karakteristikeS obzirom na intuitivno razumijevanje relevantnosti i teorije u filozofiji i

komunikologiji smatram da relevantnost posjeduje skup opÊih obiljeæja kojikarakteriziraju njezinu prirodu. Ako krenemo od pretpostavke da je relevantnostukorijenjena u ljudskom razumijevanju, karakteristike ukljuËuju:

Odnos: Relevantnost se javlja kad izraæavamo odnos, Ëesto u komunikacijskimodnosima ili razmjenama. Relevantnost podrazumijeva ili implicira odnos.

Namjeru: Odnos u izraæavanju relevantnosti ukljuËuje namjeru(e) ∑ ciljeve,uloge, oËekivanja te motivaciju.

Kontekst: Namjera u izraæavanju relevantnosti uvijek dolazi iz konteksta iusmjerena je na taj kontekst. Relevantnost se ne moæe prouËavati bez konteksta.

ZakljuËivanje: Relevantnost ukljuËuje procjenu odnosa, Ëesto naprednu procjenuuspjeπnosti ili stupnja poveÊanja odreenog odnosa, kao πto je procjena nekihinformacija koje se traæe vezano uz namjeru usmjerenu na kontekst.

Interakciju: ZakjuËivanje se postiæe kao dinamiËan, interaktivan proces u kojemse interpretacije drugih obiljeæja mogu mijenjati, ovisno o razumijevanju.

Drugim rijeËima, kao kognitivan pojam, relevantnost ukljuËuje interaktivno,dinamiËno uspostavljanje odnosa zakljuËivanjem i uspostavljanje odnosa premakontekstu. Kako sve viπe elemenata ulazi u igru, morat Êemo zaista razmisliti orazliËitim vrstama relevantnosti i o meuovisnom sustavu relevantnosti. OpÊenito,relevantnost se moæe definirati kao kriterij koji odraæava uspjeπnost razmjeneinformacija meu ljudima (ili izmeu ljudi i predmeta koji su potencijalni nositeljiinformacija) u komunikacijskim odnosima, sve unutar konteksta. Definicija,“(...)koji se odnosi na predmet bavljenja” jednostavnija je, a sve to ionako kaæe.

3. Priroda relevantnosti: okvir informacijske znanosti

Slijedom nekoliko pionirskih istraæivanja u ranim 1960-ima relevantnost jepostajala sve vaænija istraæivaËka tema informacijske znanosti. Dosegnula je toËkukad postoji viπe istraæivanja o relevantnosti u informacijskoj znanosti nego u bilokojemu drugom podruËju. Rezultat je toga mnogo literature. Viπe od 150 znanstve-nih radova i izvjeπtaja koji govore o teorijskim, eksperimentalnim prouËavanjima tepromatranjima razliËitih aspekata relevantnosti citirani su u pregledima. IskljuËenasu istraæivanja u kojima se relevantnost koristila kao dio IR algoritma ili pristupa.Nadalje, brojni su Ëlanci i razmiπljanja o relevantnosti koji se ne mogu smatratiznanstvenoistraæivaËkim.

U odnosu na probleme, veÊina istraæivanja relevantnosti bavi se ponaπanjem iuËincima, manje oËitovanjima, a joπ manje prirodom relevantnosti. Tijekom

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM74

75

nekoliko desetljeÊa, od kad je relevantnost postala srediπnji pojam u informacijskojznanosti, pri prouËavanju prirode relevantnosti rabila su se Ëetiri pristupa. U svrhujasnoÊe i pojednostavnjivanja, nazivam ih: sustavnim, komunikacijskim, situa-cijskim i psiholoπkim pristupom. Svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke. Nijedan nije opÊenito prihvaÊen. Kratko Êu se osvrnuti na sva Ëetiri i predloæiti i petiili interaktivni okvir koji se temelji na interaktivnoj prirodi IR-a a koji obuhvaÊamnogo ideja iz drugih pristupa.

3.1. Sustavni pristupOvaj se pristup najranije pojavio i prilagodio pragmatiËnoj uporabi relevantnosti

u sustavima IR-a. Bio je implicitan IR pristupima razvijenim 1950-ih, a kasnijeeksplicitan u onome πto je postalo poznato kao 'tradicionalni IR model.' Modelpredstavlja IR kao dva dvokraËna skupa elemenata, sustave i korisnike, koji sepribliæavaju (za dijagram i opis vidjeti Belkin i Croft, 1992.). Sustavni krakukljuËuje dokumente/tekstove koji su na odreeni naËin predstavljeni, a potomorganizirani u datoteku i pripremljeni za uparivanje s upitom, πto se postiæeodreenim algoritmom u sustavu. KorisniËka strana zapoËinje problemom iliinformacijskom potrebom koju predstavlja (verbalizira) pitanje, koje je preobliko-vano u upit prihvatljiv sustavu. Pretraæivanje i pronalaæenje postiæe se uparivanjemtekstova i upita. PragmatiËno, relevantnost se uspostavlja i vrednuje na osnoviuparivanja. Funkcija povratne informacije ('povratna informacija o relevantnosti')moæe se ukljuËiti u svrhu modifikacije upita.

Relevantnost se smatra svojstvom sustava. Ovisi o tome kako sustav nabavlja,predstavlja, organizira i usporeuje tekstove ili drugim rijeËima, o unutarnjemfunkcioniranju sustava. Kako postoji jako mnogo naËina na koje se to moæe uËiniti,vrednovanje se IR sustava usredotoËuje na uspjeh razliËitih pristupa i algoritama tihprocesa u pretraæivanju i pronalaæenju relevantnih tekstova. Tradicionalni se IRmodel povezan sa sustavnim pristupom eksplicitno reflektira u veÊini, ako ne isvim, IR pristupima, od najranijih (i joπ uvijek prevladavajuÊih) pristupa s pomoÊutoËnih nalaza temeljenih na Booleovim operatorima do kasnijih pristupa na temeljualgoritama za najbolju podudarnost, zasnovanih na vjerojatnosti, vektorima, logiciili obradi prirodnog jezika. VeÊina evaluacijskih studija IR-a, od kranfildskih ukasnim 1950-im i ranim 1960-im do TREC-ovih (Text Retrieval Conference)evaluacija u 1990-ima, temelji se na ovom pristupu za promatranje priroderelevantnosti.

Snaga je sustavnog pristupa u njegovoj pragmatiËnosti za sustavne aplikacije ivrednovanje. Izravan je. Nedvosmisleno definira IR sustave i ciljeve istraæivanja irazvoja u IR-u. Usmjerava predstavljanje, organizaciju, uparivanje, i druge procesekoji nadziru sustav. Uspjeh mjeren πirokim prihvaÊanjem IR sustava, unatoË svimoËitim manama, odraz je snage ovog pristupa. No, postoje i ozbiljni nedostatci.Osnovna je slabost da je sasvim jednostran. Ima svoje slijepe ulice. Implicira, ali nina koji naËin ne ukljuËuje niπta iz korisniËke strane, osim upita. Ne promatraelemente, varijable i kontekste povezane s korisnicima i koriπtenjem, niti odraæavadinamiËnu, interaktivnu prirodu IR-a. Situacijski su se i psiholoπki pristupi, o

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM75

76

kojima se raspravlja kasnije, pojavili kao reakcija na ovaj pristup i kao izazov njemu.Nastali su zbog njegovih oËitih nedostatka. No, kako je ispalo, ti su pristupi,naæalost, takoer jednostrani. I, takoer, imaju negativnu stranu.

3.2. Komunikacijski pristupU mom Ëesto citiranom razmatranju relevantnosti iz 1975. prilagodio sam kodni

model komunikacije kao ishodiπte za pojaπnjavanje relevantnosti (Saracevic, 1975.).Kao πto model predlaæe, promatrao sam komunikaciju u odnosu na razmjenuporuka izmeu izvora i odrediπta, s moguÊim uplitanjem buke i ukljuËivanjempovratne informacije. To je takoer temeljni model u Shannonovoj teoriji informa-cija. No, umjesto nesigurnosti, kao πto je sluËaj u teoriji informacija, relevantnost sesmatra kriterijem uspjeπnosti komunikacije izmeu izvora i odrediπta. Relevantnostuspostavlja odnos. No, meu kojim elementima? Meu ostalima, u odnosu naizvor, smatrao sam elementima predmetno znanje, predmetnu literaturu i datotekusustava, ukljuËujuÊi predstavljanje. S obzirom na odrediπte, promatrao sam datotekuodrediπta, kognitivnu strukturu korisnika i predstavljanje, uporabu, kontekst ivrijednosti.

Relevantnost se moæe definirati, i veÊ je tako bila definirana, kao odnos izmeubilo kojih od tih razliËitih elemenata. Te sam razliËite odnose nazvao razliËitim'glediπtima relevantnosti' i identificirao sam osam takvih meuovisnih, meu-povezanih glediπta. Primjerice, sa stajaliπta predmetne literature relevantnost seinterpretira kao odnos izmeu onog πto se nalazi u literaturi o predmetu i temiupita. Sa stajaliπta sustava, relevantnost se interpretira kao odnos izmeu onog πtoje u datoteci sustava i kako se tekstovima rukuje (kako ih se predstavlja, pretraæuje ipronalazi…) unutar sustava s jedne strane i upita koji predstavlja korisniËkiinformacijski problem i potrebe, s druge strane. Stajaliπte sustava postalo je poznatokao 'tematska relevantnost.'

Snaga je ovog pristupa u tome πto Ëvrsto postavlja relevantnost unutar πiregakomunikacijskog pristupa u svoj njezinoj relacijskoj sloæenosti. Slabost pristupaproizlazi iz inherentne slabosti kodnog modela same komunikacije. Implicira, no,ne ukljuËuje inferencijske, interaktivne komunikacijske razmjene. Drugim rijeËima,dok je pristup joπ uvijek dobar za popisivanje ukljuËenih elemenata i odnosa,neadekvatan je za pojaπnjavanje interaktivne dinamike relevantnosti u procesima IR-a.

3.3. Situacijski pristupNakon gotovo desetljeÊa relativnog mirovanja, istraæivanje je relevantnosti

nanovo oæivjelo sredinom 1980-ih na SveuËiliπtu Syracuse. Syrakuπka πkolaistraæivanja relevantnosti pojavila se i proizvela nekoliko disertacija i Ëlanaka, i πto jenajvaænije, novu generaciju istraæivaËa relevantnosti. Njihov se rad vrti oko novogpristupa relevantnosti, kako su ga opisali Schamber, Eisenberg i Nilan (1990.). Utom su pristupu situacija, druπtveni kontekst, viπedimenzionalnost, ovisnost ovremenu i dinamika kljuËni elementi i svojstva koja karakteriziraju prirodurelevantnosti i procese u kojima se uspostavljaju odnosi relevantnosti. S obzirom nadinamiËnu prirodu razmjene informacija i komunikacije opÊenito, relevantnost je

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM76

77

“(…)dinamiËni koncept koji ovisi o prosudbama korisnika o kvaliteti odnosaizmeu informacija i informacijskih potreba u odreenom trenutku“ (isto).

Postavljanjem relevantnosti Ëvrsto unutar situacijskog konteksta, taj pristupprepoznaje i proπiruje subjektivnu prirodu relevantnosti. Bavi se praktiËnimpitanjima pojedinaca, njihovim situacijama, zalihom znanja, dinamiËnom razmje-nom tijekom vremena i sliËno. To je njegova snaga. PosljediËno, provedeno jenekoliko uspjeπnih istraæivanja koja su proπirila naπe formalno znanje o relevant-nosti. Ipak, taj pristup ima i svoje slabosti. Temeljna mu je slabost u tome πto jezaboravio povezati dinamiku i situaciju s procesima i sustavima IR-a, iako se njimaimplicitno bavi. U stvarnosti, situacija ne ukljuËuje samo situaciju pojedinca (iliskupine) prema odreenoj informacijskoj potrebi, nego i traæenje i pronalaæenjeinformacija ∑ u sluËaju informacijske znanosti ∑ iz IR sustava. Pristup je dobar iodgovara jednoj strani novËiÊa ili procesa, no ne ukljuËuje i drugu stranu. Na nekinaËin, ovo je pristup upravo suprotan sustavnom pristupu koji se takoer usredo-toËuje na svoju vlastitu svrhu.

Naæalost, ta dva pristupa, sustavni i situacijski, nisu pomireni. Sustavni pristupne uzima u obzir korisnike, a situacijski sustave. Razvila se bipolarnost: postojedvije vrste znanstvene literature i zajednice koje nemaju zajedniËkih dodirnihtoËaka, svaka nastavlja u svom smjeru na temelju vlastitog pristupa. Zagovornicisustavnog pristupa prouËavaju i razvijaju sustave i vrednovanje ('TREC-iraju'), azagovornici situacijskog pristupa prouËavaju korisnike. Utjecaj jednih na drugegotovo da i ne postoji. Bipolarna je izolacija tih pristupa negativna i onemoguÊujenapredak informacijske znanosti.

3.4. Psiholoπki pristupTijekom vremena nekoliko je informacijskih struËnjaka predloæilo da bi promi-

πljanje relevantnosti trebalo temeljiti na kognitivnom stanju i procesima korisnika.U skladu s time najtemeljitije je opisan pristup koje je predloæio Harter (1992.).Nazvao ga je 'psiholoπkom relevantnoπÊu', i taj se naziv zadræao do danas, iako bibilo toËnije nazvati ga 'kognitivnom relevantnoπÊu' jer je naglasak na razumijevanju.OgraniËenja sustavnog pristupa dræe se razlogom nastanka tog drugog, psiholoπkogpristupa. ToËnije, Harter je kritizirao neadekvatnost tematske relevantnosti i daonekoliko primjera koji su se odnosili na informacijske potrebe, utemeljeno nanjegovim vlastitim istraæivaËkim interesima. Tematska relevantnost postala je propaokoncept u odnosu na koji se razvila psiholoπka relevantnost. Iako su razlozi razvojapsiholoπke relevantnosti sliËnim onima koji su omoguÊili razvoj situacijskogpristupa, elementi i procesi koje razmatraju znatno se razlikuju.

Harter je sintetizirao i prilagodio neke glavne ideje u pristupu za tumaËenjerelevantnosti koje su Sperber i Wilson (1985.) razvili za komunikologiju, snaglaskom na to da se relevantnost bavi poveÊavanjem komunikacije i razu-mijevanja. Tako tumaËen, pojam relevantnosti u kontekstu informacijske znanostiinterpretira se s obzirom na zadovoljenje informacijske potrebe, oznaËavajuÊi“trenutaËno kognitivno stanje traæitelja informacija, (koje je) fluidno i stalno semijenja” (Harter, 1992., str. 606.). Nadalje, predstavljanje informacijske potrebe

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM77

78

“iznimno je teπko, ako ne i nemoguÊe, no ako to i uËinimo, bilo bi u stanju stalnepromjene.” Psiholoπka relevantnost promatra se kao dinamiËna, stalno promjenjivainterpretacija informacijske potrebe u odnosu na predstavljene tekstove. Temelji sena pretpostavci (izreËenoj kao Ëinjenica) da se “kognitivno stanje osobe koja traæi,mijenja i razvija usporedno s otkriÊem svakoga relevantnog citata.” Primjerice,Harter pokazuje kako se na osnovi njegove vlastite informacijske potrebe pred-stavljene izjavom koja se proteæe na cijeli paragraf, nije pronaπao (a na takopostavljenom upitu nije se ni mogao pronaÊi) odreeni broj relevantnih dokume-nata koji su dobiveni na drugi naËin.

Ovaj se pristup bavi stvarnim i teπkim problemima verbalizacije, izraæavanjarijeËima, onoga πto nam je na umu. Ukazuje na poteπkoÊe takvog predstavljanja,zapravo tvrdi da je relevantnost viπe od pukih rijeËi. To je oËito. No slabost jeovakvoga psiholoπkog pristupa u tome πto se ograniËava na jedno, vrlo uskopolaziπte. Govori samo o predstavljanju informacijske potrebe i promjenama ukognitivnoj strukturi kod primanja odgovora, a izvorno predstavljanje dræi ne-adekvatnim. U potpunosti zanemaruje dinamiku i interakciju u procesima potra-æivanja i povezanu dinamiku relevantnosti, kao πto je veÊ mnogo puta primijeÊeno iprouËavano. Nadalje, Ëesto zanemaruje primijeÊene razlike u situacijama, koje supokazale da postoje dobro i loπe definirane informacijske potrebe. PozornostposveÊuje iskljuËivo loπe definiranima. Iako postavlja vaæna pitanja koja se morajurazmatrati u pojaπnjavanju relevantnosti, psiholoπka je relevantnost, zamiπljena nataj naËin, najograniËavajuÊi pristup relevantnosti u informacijskoj znanosti.Posjeduje sliËne, Ëak i veÊe, nedostatke od situacijske relevantnosti. Iako se razvilakao reakcija na IR, ona nije ni na koji naËin povezana s IR-om.

3.5. Interakcijski pristupIR je zapoËeo kao skupni i bitno statiËan proces. No, dolaskom online sustava

1970-ih, IR se razvio u izrazito interaktivan proces. Interaktivnost je danas obiljeæjesvih pragmatiËnih IR sustava. Interakcija IR-a postala je predmetom brojnihistraæivanja, πto je trajalo tri desetljeÊa, kao πto su opisali Bennet (1972.), Belkin iVickery (1985.) te Ingwersen (1992., 1996.). Kao πto je veÊ spomenuto, tra-dicionalni IR model ne odraæava interakciju. Stoga su brojni napori usmjereni narazvoj IR modela koji ukljuËuju, na bilo koji naËin, bogatu i sloæenu prirodu IRinterakcija. Do sada ni jedan nije tako πiroko prihvaÊen kao tradicionalni IR model.No, pak se istiËu dva modela: kognitivni model koji je predloæio Ingwersen (1992.,1996.) i epizodni model koji je predloæio Belkin (Belkin et al. 1995.), a koje Êemoukratko opisati.

Ingwersenov kognitivni model IR interakcije ukljuËuje opseænu identifikaciju ipojaπnjenje procesa povezanih s razumijevanjem elemenata ukljuËenih u IR, kao πtosu informacijski objekti (tekstovi), IR sustavi i njihov okvir, suËelje, kognitivniprostor korisnika i druπtveno/organizacijsko okruæenje. IR interakcija promatra sekao skup procesa kognitivnih predstavljanja i oblikovanja koji se javljaju unutar iizmeu ukljuËenih elemenata. Korisnici komuniciraju ne samo sa sustavima, nego is tekstovima, kognitivnim strukturama koje se promatraju kao informacijski

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM78

79

prostor. Interaktivni su procesi visoko dinamiËni, ukljuËuju simultano viπestrukopredstavljanje ∑ viπestruka predstavljanja i modele nastale na temelju razliËitihelemenata. Iako se ovaj model ne bavi izravno relevantnoπÊu, ona se u njemupodrazumijeva. Kognitivno predstavljanje i modeliranje svih sudionika okreÊu seoko relevantnosti ili su na njoj utemeljeni.

U epizodnom modelu, Belkin i suradnici promatraju interakciju s IR sustavomkao niz epizoda razliËitih vrsta. Srediπnji je proces korisniËka interakcija s informa-cijama. Svaki se IR proces (predstavljanje, usporedba, saæimanje, smisleno kretanje,vizualizacija) moæe ostvariti na razliËite naËine. No, korisnik se tijekom vremenaukljuËuje u razliËite interakcije, a svaka je ovisna o brojnim Ëimbenicima, kao πtosu trenutaËni korisniËki zadaci, ciljevi i namjere, povijest epizoda i drugi. RazliËitevrste interakcija postoje zato πto podræavaju razliËite procese, kao πto su prosui-vanje, interpretacija, izmjene, prebiranje itd. Stoga se smatra da relevantnost ulazi uneke, ali ne i sve vrste interakcije. Drugim rijeËima, interakcija nije samo re-levantnost, ali relevantnost je temelj brojnih vrsta interakcija.

Razvio sam i treÊi model, koji nazivam stratificiranim modelom IR interakcije(Saracevic, 1996.). Kao πto je sluËaj i s kognitivnim i epizodnim modelom, i to jepokuπaj prepoznavanja suvremene stvarnosti IR-a. Nadalje, to je i pokuπaj da se: i)pomire ili optimiziraju snage i ii) razrijeπe ili smanje na najmanju moguÊu mjeruslabosti pristupa IR-u usmjerenog na sustave i onog usmjerenog na korisnike i iii) uprocesu stvori okvir za promiπljanje prirode relevantnosti u informacijskoj znanosti.Stratificirani model temelji se na teorijskim konceptima protumaËenim u istraæi-vanjima interakcije Ëovjek∑raËunalo (human∑computer interaction ∑ HCI) i stra-tifikacijske teorije razvijene u lingvistici. Slijedi kratak opis.

ZapoËet Êu s modelom uporabe informacija nazvanim modelom Stjecanje∑Spoz-navanje∑Primjena (Acquisition∑Cognition∑Application ∑ ACA), koji je razvijen unedavnim istraæivanjima vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih usluga (Saracaevici Kantor, u tisku10 ). Model je utemeljen na pretpostavci da korisnici potraæuju idobivaju informacije kako bi se njima koristili i da je uporaba u prvome redupovezana s razumijevanjem (kognitivna obrada i apsorpcija informacija), a potomsa zakljuËivanjem prema primjeni u situacijama koja je bila razlogom pokretanjacijelog procesa. Proces je visoko dinamiËan. U IR-u nabava ukljuËuje 'raËunalo',koje obuhvaÊa niz elemenata, meu ostalima raËunalne izvore i kapacitete i zasebnoinformacijske izvore ∑ tekstove ∑ koji imaju vlastite kognitivne strukture, pred-stavljanja i metainformacije za moguÊu uporabu u interakciji. IR interakcija tada jedijalog izmeu sudionika ∑ korisnika i 'raËunala' s pomoÊu suËelja. Oboje imajunamjere, no glavna je namjera utjecati na kognitivno stanje korisnika za uspjeπnuuporabu informacija zajedno s danom primjenom. Stoga su korisnik i 'raËunalo'elementi i sudionici u IR procesima. SuËelje, iako nije u æariπtu interakcije, uvjetujerazliËite interakcije sudionika i moæe poboljπati ili oteæati interakciju. Odnosi su

10 Objavljeno kao: Saracevic, T. ; P. Kantor. Studying the value of library and information services. Part I.Establishing a theoretical framework. // JASIS, 48, 6(1997), 527∑542.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM79

80

poput onih u ekosustavu. Kao i u svim dijalozima, IR interakcije mogu pokazatibrojne obrasce i namjere. Neke su povezane s relevantnoπÊu.

S obzirom na te elemente moæemo smatrati da se IR interakcija pojavljuje nanekoliko povezanih razina ili slojeva. Svaki sloj ukljuËuje razliËite elemente iprocese. U odnosu na korisnike, procesi mogu biti fizioloπki, psiholoπki i kogni-tivni. U odnosu na raËunalo, procesi mogu biti fiziËki, simboliËki i algoritamski. Usvrhu oblikovanja slojeva, moæemo razmiπljati o sudionicima, korisnicima iraËunalima, koji meudjeluju izravno na prvoj razini kroz suËelje. Korisnik daljeuspostavlja odnos meudjelovanja s raËunalom i s informacijskim izvorima nakognitivnoj, situacijskoj i afektivnoj razini. RaËunalo takoer ima razine: tehniËku,sadræajnu (ili input) razinu i razinu obrade. Stratificirani je model prikazan na Slici 1.(vidi sliku na str. 92.)

Na prvoj razini interakcija je niz dogaaja (ili prema Belkinu epizoda), u kojima:1. Korisnici vode dijalog izgovaranjem rijeËi (npr. naredbe) i primanjem

odgovora (raËunalne izrazi) kroz suËelje kako bi, ne samo traæili i uspore-ivali, nego se i ukljuËili u brojne druge procese ili 'stvari' kao πto su:razumijevanje i zakljuËivanje o danom raËunalnom ili informacijskomizvoru ili procesu, prebiranje, smisleno kretanje, odreivanje stanja procesa,predoËavanje rezultata, osiguravanje razliËitih povratnih informacija, pre-strukturiranje upita i, naravno, utvrivanje relevantnosti.

2. RaËunala meudjeluju s korisnicima i odreenim procesima i njihovimvlastitim razumijevanjem. U dijalogu odgovaraju na zahtjeve, izvlaËeodgovore iz korisnika, osiguravaju informacije o stanju procesa, po moguÊ-nosti nude vodstvo i sliËno. Neki od procesa ukljuËuju i samostalnoutvrivanje relevantnosti na temelju dostupnih algoritama i postupaka.

Na kognitivnoj razini, korisnici uspostavljaju odnos prema tekstovima uinformacijskim izvorima, a promatraju ih kao kognitivne strukture. Korisniciinterpretiraju, razumiju, upijaju i na druge naËine kognitivno obrauju tekstove.Jedan od procesa ukljuËuje utvrivanje relevantnosti u odnosu na dostupne zaliheznanja. Na situacijskoj razini korisnici se suoËavaju s danim problemom koji jeproizveo informacijsku potrebu i povezani upit. Situacija se u procesu moæe nanovointerpretirati, mogu se iznijeti ili naglasiti dodatne dimenzije, a kao rezultat,informacijska potreba i upit mogu se preoblikovati. Relevantnost se s kognitivnerazine izvodi i za situacijsku razinu. Na afektivnoj razini korisnici se suoËavaju snamjerama i motivacijom i povezanim osjeÊajima hitnosti, zadovoljstva, frustracije,uspjeha ili neuspjeha i sliËno. Utvrivanje relevantnosti na nekim drugim razinamaËesto usmjerava ono πto se dogaa na afektivnoj razini.

Ipak, stvari nisu baπ tako jednostavne. Meu razinama postoji dinamiËnomeudjelovanje i Ëitav niz prilagodba. Stoga se stvari mijenjaju s napretkominterakcije. Primjerice, na prvoj razini upit se moæe promijeniti, mogu se dodatinovi izrazi, a stari napustiti, mogu se primijeniti razliËite taktike itd. Relevantnostse moæe promijeniti i prema tome prilagoditi.

Kao πto je veÊ spomenuto, i drugi sudionici mogu ukljuËivati razine ili slojeve.SuËelje (moguÊnosti, prikaz i druge varijable) moæe djelovati na prvoj razini. U

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM80

81

odnosu na raËunala, informacijski izvori, njihova predstavljanja i organizacija moguse promatrati na razini sadræaja ili na ulaznoj razini (input). RaËunalni algoritmi zaobradu tekstova i/ili funkciju uparivanja mogu se promatrati na razini obrade.RaËunalna oprema i operacijska podrπka nalaze se na inæenjerskoj razini. OËito,postoji uzajamno djelovanje meu tim razinama. No, isto je tako jasno da se narazliËitim razinama dizajn, postupci, uspjeπnost i uËinkovitost i sliËno promatrajurazliËito. Brojna razmatranja, posebice na razini sadræaja i obrade, ukljuËujupretpostavke o relevantnosti. Jedna je od njihovih glavnih funkcija utvrivanjerelevantnosti. Zapravo, dizajneri, stvaratelji algoritama i/ili programeri, donijeli supretpostavke o relevantnosti i ugradili ih u raËunala. Stoga je u igri joπ jednakognitivna struktura. Razumijevanje IR interakcija ukljuËuje identifikaciju irazumijevanje elemenata, procesa, i prilagodba na razliËitim razinama, u svimsmjerovima i njihovo meusobno djelovanje.

Dopustite mi da pojasnim prirodu relevantnosti na stratificiranom modelu.Smatra se da se primarna (ali ne samo ona) namjera IR interakcije i u odnosu nakorisnike i raËunala bavi relevantnoπÊu. S obzirom na to da se interakcija odvija uodnosu na viπe slojeva, i da se na svakom od njih moæe razmiπljati o relevantnosti iutvrivati je, i relevantnost se moæe promatrati u odnosu na slojeve. DrugimrijeËima, u IR-u imamo dinamiËan, meuovisan sustav relevantnosti (primijetite dase radi o mnoæini). SliËno je tu mnoæinu opisao Schultz, od koga sam i preuzeonaziv 'sustav relevantnosti', te Sperber i Wilson, koji su govorili o naËelimarelevantnosti. Relevantnost se u IR manifestira na razliËitim slojevima. I dok sumoguÊe razlike u utvrivanju relevantnosti na razliËitim razinama, te su razlike joπuvijek meuovisne. Svrha je vrednovanja IR-a, kako se ona sada provodi, usporedbautvrivanja relevantnosti na razliËitim razinama. Relevantnost moæemo tipiËnopredstaviti onako kako se manifestira na razliËitim razinama, a potom moæemoistraæivati njezino ponaπanje i utjecaje unutar i izmeu slojeva.

Ako se sloæimo da je priroda relevantnosti u IR-u sustav relevantnosti, tadapostoji logiËan zakljuËak: ni jedan sloj ni element u tom sustavu relevantnosti nemoæemo smatrati jedinstvenom i jedinom relevantnoπÊu. Ne moæemo prihvatitisamo jednu i ignorirati sve ostale razine relevantnosti. Situacijska, psiholoπka ilisustavna relevantnost ne mogu postojati samostalno u vakuumu. Naglasimo: u IR-u relevantnost postoji samo kao sustav meudjelovanja relevantnosti. To, naravno,ne spreËava detaljne analize ponaπanja i uËinaka relevantnosti na odreenimrazinama, s obzirom na to da su veze prepoznate.

U informacijskoj je znanosti relevantnost tada svojstvo ili kriterij koji odraæavauspjeπnost interaktivne razmjene informacija izmeu ljudi (tj. korisnika) i informa-cijskih sustava u komunikacijskom kontaktu. Interakcija ukljuËuje razliËite razine islojeve na kojima se relevantnost utvruje, πto uvjetuje meuovisan sustav relevant-nosti. Zapravo, upravo taj sustav relevantnosti omoguÊuje interakciju u IR smislu ipovezuje razliËite slojeve. Bez takvog sustava relevantnosti ne bi mogao postojatiIR, bar ne tako zamiπljen. Glavno, ako ne i najvaænije pitanje u informacijskojznanosti bavljenje je problemima razumijevanja i poveÊavanja uspjeπnosti interakcijerazliËitih elemenata u sustavu relevantnosti.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM81

82

4. OËitovanja relevantnosti

Otkrivanje, opisivanje, klasificiranje ili modeliranje razliËitih oËitovanja rele-vantnosti bili su predmet brojnih teorijskih i eksperimentalnih studija te studijapromatranja u informacijskoj znanosti. TipiËna su pitanja bila: Koji su atributi idimenzije relevantnosti? Koje vrste relevantnosti razlikujemo obzirom na zakljuËivanje?Mogu li se generalizirati u taksonomiju ili model? U biti, prouËavanje oËitovanjanajËeπÊe dovodi do neke klasifikacije ili modela, a mnogi modeli osiguravajupodatke na temelju kojih su izvedeni. Kao i drugdje, prouËavanje oËitovanja opisujei dokumentira ono πto postoji, no ne ide dalje u objaπnjavanje. Ipak, vaæno je, Ëak inuæno iz dvaju razloga. S jedne strane, promatranje oËitovanja relevantnosti moæepotvrditi ili opovrgnuti odreene teorije i okvire o prirodi relevantnosti. S drugestrane, ono moæe usmjeravati prouËavanje ponaπanja i uËinaka relevantnosti. Pratese uglavnom tri pristupa u prouËavanju oËitovanja relevantnosti.

Prvi i najstariji pristup u istraæivanju predloæio je ili istraæio razliËita obiljeæjavaæna korisnicima u odnosu na uspjeπnu uporabu informacija. TipiËan je pristupbio suprotstaviti predmetnost ili tematsku relevantnost s kojim drugim atributom,primjerice korisnoπÊu, zadovoljstvom, informativnoπÊu, novoπÊu itd. Neke sustudije predlagale zamjenu relevantnosti, tj. tematske relevantnosti s korisnoπÊu(npr. Cooper, 1973.), druge su povezivale relevantnost s kojim drugim atributom,primjerice zadovoljstvom (npr. Gluck, 1996.). Kao πto je veÊ ranije spomenuto,iako te studije nisu uspjele u svrgavanju relevantnosti u IR-u, bile su jako uspjeπneu pojaπnjavanju razliËitih oËitovanja relevantnosti i njihovih odnosa. Primjerice, ikorisnost i zadovoljstvo prihvaÊene su kao razliËita, ali vaæna oËitovanja ili vrsterelevantnosti.

Drugi je pristup u istraæivanju promatrao i konaËno oblikovao razliËite vrstezakljuËivanja od strane korisnika. TipiËan je primjer model koji je razvio Park(1993.), a u kojem se korisniËka procjena relevantnosti prikazuje na viπerazinskiminterpretacijama unutar triju konteksta: (i) unutarnjem korisniËkom kontekstu ∑predmetno znanje, iskustvo pretraæivanja itd.; (ii) vanjskom kontekstu ∑ fazaistraæivanja, cilj pretraæivanja itd. i (iii) kontekstu problema. Parkov model sadræielemente stratificiranog modela i sugerira meuodnose sustava relevantnosti.

KonaËno, treÊi je pristup u istraæivanju takozvano istraæivanje naznaka. Bavi seotkrivanjem i klasificiranjem atributa ili kriterija na koje se korisnici koncentrirajudok zakljuËuju o relevantnosti. Osigurava naznake o tome πto gledati ili o Ëemurazmiπljati pri utvrivanju relevantnosti. ProuËavane su brojne naznake ili kriteriji,a s razliËitim popisima i klasifikacijama pojavile su se razliËite studije promatranja.Primjerice, Schamber (1991.) je iz svojih podataka okupila deset kriterija u trikategorije, a neovisno o tome Barry (1994.) je identificirao 23 kriterija u sedamkategorija. No ono πto je najvaænije, usporedba je tih kriterija i kategorija pokazalada su jako sliËni (Barry i Schamber, 1995.). Obje su studije pokrile (ili bolje otkrile)isto podruËje. U razliËitim se istraæivanjima naznaka, kategorije odnose na:karakteristike tekstova, korisniËko znanje, uvjerenja, ciljeve i preferencije, percepcijuinformacijske toËnosti, pouzdanost, kvalitetu, dinamiku i kvalitetu pretraæivanja ipredstavljanja i sliËno. Najvaæniji je aspekt tih istraæivanja to πto promatraju

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM82

83

neovisno iznimno sliËne ili ekvivalentne skupine oËitovanja relevantnosti. ©toviπe,osvjeæavajuÊe je vidjeti zakljuËke donesene na temelju podataka, a ne na osnovianegdota ili autoriteta.

Relevantnost ukazuje na odnos. RazliËita oËitovanja relevantnosti obuhvaÊaju razliËiteodnose. ZahvaljujuÊi istraæivanjima oËitovanja, danas razlikujemo razliËite tipove ili vrsterelevantnosti. Drugim rijeËima, oËitovanja relevantnosti kategoriziramo na temeljurazliËitih odnosa. Ipak, dok ove kategorizacije obuhvaÊaju manje ili viπe sliËne znaËajkejoπ uvijek se nije pojavila dogovorena taksonomija oËitovanja relevantnosti. No, Ëini mise da je odreeni konsenzus na pomolu: operacijski, unutar konteksta IR-a i informa-cijske znanosti, moæemo razlikovati sljedeÊa oËitovanja relevantnosti:Relevantnost sa stajaliπta sustava ili algoritamska relevantnost: odnos izmeu upita iinformacijskih objekata (tekstova) u datotekama sustava koji su pronaeni ili nisupronaeni odreenim postupkom ili algoritmom. Svaki sustav na svoj naËin predstavljai organizira tekstove i usporeuje ih s upitom. Sustavi pretpostavljaju relevantnost,odnosno namjeru skupa tekstova koje sustav smatra relevantnim za upit. UsporedbauËinkovitosti u zakljuËivanju o relevantnosti kriterij je relevantnosti sa stajaliπta sustava.Tematska ili predmetna relevantnost: odnos izmeu predmeta ili teme upita i teme ilipredmeta pronaenog teksta ili opÊenitije, tekstova u datotekama sustava ili, Ëak,tekstova koji postoje. Pretpostavlja se da se i upiti i tekstovi mogu identificirati kao oniu temi ili predmetu. OËemnost teksta kriterij je prema kojem se utvruje relevantnost.Kognitivna relevantnost ili pertinentnost: odnos izmeu stanja znanja i kognitivneinformacijske potrebe korisnika i pronaenih tekstova ili opÊenitije tekstova u datotecisustava ili, Ëak, tekstova koji postoje. Kognitivno podudaranje, informativnost, novost,kvaliteta informacije i sliËno kriteriji su prema kojima se utvruje kognitivna rele-vantnost.Situacijska relevantnost ili korisnost: odnos izmeu situacije, zadanog zadatka ili problemai pronaenih tekstova ili tekstova u datoteci sustava ili, Ëak, tekstova koji postoje.Korisnost u donoπenju odluka, primjerenost informacija u rjeπavanju problema, smanji-vanje nesigurnosti i sliËno kriteriji su prema kojima se utvruje situacijska relevantnost.Motivacijska ili afektivna relevantnost: odnos izmeu namjera, ciljeva i motivacijakorisnika i pronaenih tekstova ili tekstova u datoteci sustava ili, Ëak, tekstova kojipostoje. Zadovoljstvo, uspjeh, postignuÊe i sliËno kriteriji su prema kojima se utvrujemotivacijska relevantnost.

Ta oËitovanja relevantnosti velikim dijelom odgovaraju stratificiranom modeluIR interakcija i srodnom pojmu neovisnog sustava relevantnosti. OËitovanjameudjeluju dinamiËki unutar i izmeu sebe. Primjerice, tematska relevantnostnajËeπÊe se utvruje na temelju pronaenih jedinica, tj. na temelju relevantnosti sastajaliπta sustava. SliËno tomu, kognitivna i situacijska relevantnost slijede izmeudjelovanja s drugima. Motivacijska relevantnost po svemu sudeÊi upravljazakljuËivanjem.

Naravno, klasificiranje oËitovanja relevantnosti ne govori niπta o procesuutvrivanja, dinamici meudjelovanja razliËitih oËitovanja i ukljuËenih varijabla iuËinaka. Ni jedna klasifikacija ne moæe to uËiniti. Za takva pojaπnjenja potrebno jeistraæivanje ponaπanja i uËinaka. Ipak, klasificiranje oËitovanja relevantnostipridonosi dubljem razumijevanju relevantnosti. Usto, smanjuje semantiËke zabuneu odnosu na ono πto govorimo, znanstvene zabune u odnosu na ono πto pro-uËavamo i pragmatiËne zabune u odnosu na ono Ëime se bavimo.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM83

84

5. ZakljuËci

Dok su postojale i druge moguÊnosti, u dobru i zlu, razvio se IR i sve se do danasvrti oko pojma relevantnosti. Utvrivanje relevantnosti ugraeno je u IR sustave.Svakodnevno se obavlja tisuÊe i tisuÊe pretraæivanja na mnogobrojnim, razliËitimIR sustavima kako bi se pronaπli relevantni tekstovi ∑ predmeti koji potencijalnoprenose relevantne informacije. U koliËinskom smislu, IR je uspjeπan. Nitko nemora korisnicima IR sustava objaπnjavati πto je relevantnost, Ëak i kada se muËe(katkad uzaludno) u pronalaæenju relevantnih stvari. Ljudi relevantnost razumijuintuitivno. To moæda objaπnjava uspjeh IR-a.

No, cjelovitije razumijevanje IR-a i poboljπavanje IR sustava i procesa na temeljutog razumijevanja nije nimalo lagano. Ne Ëudi stoga da je relevantnost postalaglavni izazov i glavno podruËje prouËavanja u informacijskoj znanosti. Moj jeosnovni cilj bio, u ovom radu, usmjeriti se na pojaπnjavanje prirode relevantnosti uinformacijskoj znanosti. KritiËki sam sintetizirao razliËite teorijske pristupe oprirodi relevantnosti koji su se pojavili tijekom vremena i predloæio joπ jedan ∑pristup koji smatram sveobuhvatnijim. Moj je drugi cilj bio saæeto sintetiziratidosadaπnje studije oËitovanja relevantnosti.

IstiËu se Ëetiri teorijska pristupa: sustavni, komunikacijski, situacijski i psiho-loπki. Svaki ima prednosti i nedostatke. Glavna je slabost sustavnog, situacijskog ipsiholoπkog pristupa njihova jednostranost. Usmjereni su na jedan i samo jedanaspekt ili dimenziju relevantnosti, dok je relevantnost viπedimenzionalna. Uinformacijskoj se znanosti relevantnost mora promatrati u odnosu na korisnike i IRsustave. Razmatranje relevantnosti koje ne ukljuËuje IR sustave ili ponaπanje ljudivezano uz informacije, ima malo smisla ili ga uopÊe nema. Komunikacijski pristuppromatra viπedimenzionalnost, no nedostatak mu je to πto ne ukljuËuje dinamiËnuinterakciju, πto je takoer svojstvo relevantnosti.

Predloæio sam peti ili interaktivni pristup za promiπljanje prirode relevantnosti uinformacijskoj znanosti. On obuhvaÊa elemente drugih pristupa i utemeljen je nastratificiranom modelu IR interakcije. Model opisuje IR interakcije kao dijalogizmeu korisnika i raËunala, koji se odvija u etapama koje ukljuËuju razliËite razineili slojeve. Na prvoj razini interakcija ukljuËuje dijalog s pomoÊu suËelja. KorisniËkarazina ukljuËuje prilagodbu u odnosu na razliËa stanja ∑ kognitivno, situacijsko iafektivno. U odnosu na raËunalo takoer razlikujemo razine ∑ sadræajnu, razinuobrade i inæenjersku razinu. ZakljuËivanje o relevantnosti postiæe se na osnovimeudjelovanja razliËitih razina. Stoga sam ustvrdio da ne postoji samo jednarelevantnost, nego da postoji neovisan sustav relevantnosti, koje dinamiËnomeudjeluju unutar i izmeu razliËitih slojeva ili razina, a prema potrebi seprilagoavaju. Poimanje sustava relevantnosti (mnoæina) u skladu je s glavnimteorijama relevantnosti u filozofiji i komunikaciji.

ProuËavanja oËitovanja relevantnosti usmjerena su na identifikaciju i klasifikacijurazliËitih vrsta relevantnosti i razliËitih naznaka u utvrivanju relevantnosti. Iako joπne postoji dogovorena klasifikacija relevantnosti, u razliËitim se studijama neovisnopojavljuju iznimne podudarnosti u oËitovanjima (vrste, nakane). Na temelju toga,predloæio sam sljedeÊe vrste ili oËitovanja relevantnosti: sustavna ili algoritamska

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM84

85

relevantnost, tematska ili predmetna relevantnost, kognitivna relevantnost ilipertinentnost, situacijska relevantnost ili korisnost i motivacijska ili afektivnarelevantnost. Tvrdnje o razliËitim oËitovanjima podræavaju pojam meuovisnogsustava relevantnosti. Drugim rijeËima, sustav relevantnosti obuhvaÊa ta oËitovanja.

ProuËavanja relevantnosti u informacijskoj su se znanosti odmakla od jedno-stavnih pretpostavki i teoloπkih tvrdnja. Sada veÊ znamo mnogo viπe o sloæenom iizrazito ljudskom pojmu relevantnosti. No, joπ se jako mnogo treba nauËiti,razumjeti i istraæiti, i teorijski i promatranjem. PragmatiËna poboljπanja IR-avelikim dijelom ne ovise o boljoj i sofisticiranijoj tehnologiji i mreæama, nego oboljem razumijevanju relevantnosti i o ukljuËivanju tog razumijevanja u IR procese.

Uspjeπnost IR-a ovisi o uspjeπnosti meudjelovanja i prilagodljivosti razliËitihoËitovanja relevantnosti organiziranih u sustavu relevantnosti. Stoga, glavnousmjerenje istraæivanja i razvoja (R&D) u informacijskoj znanosti trebalo bi bitipoveÊanje uspjeπnosti meudjelovanja i interakcija relevantnosti. To bi trebala bitisvrha istraæivanja relevantnosti u informacijskoj znanosti.

Prevela: Sanjica Faletar Tanackovic

Biljeπke

1. Barry, C. L. (1994). User-defined relevance criteria: an exploratory study. // Journal of theAmerican Society for Information Science, 45, 3, 149∑159.

2. Barry, C. L. ; L. Schamber. (1995). User defined relevance criteria: a comparison of twostudies. // Proceedings of the 58th Meeting of the American Society for Information Science,32, 103∑111.

3. Belkin, N. J. ; C. Cool ; A. Stein ; U. Thiel. (1995). Cases, scripts, and information seekingstrategies: on the design of interactive information retrieval systems. // Expert Systems withApplications, 9, 3, 379∑395.

4. Belkin, N. J. ; W. B. Croft. (1992). Information filtering and information retrieval: two sidesof the same coin? // Communications of the ACM, 35, 12, 29∑38.

5. Belkin, N. J. ; E. Vickery. (1985). Interaction in information systems: a review of researchfrom document retrieval to knowledge-based systems. London : The British Library.

6. Bennett, J. L. (1972). The user interface in interactive systems. // Annual Review of Infor-mation Science and Technology, 7, 159∑194.

7. Bush, V. (1945). As we may think. // Atlantic Monthly, 176, 1, 101∑108.8. Cooper, W. S. (1973). On selecting a measure of retrieval effectiveness. // Journal of the

American Society for Information Science, 24, 2, 87∑100.9. Froehlich, T. J. ; M. Eisenberg, M. (eds.) (1994). Special topic issue on relevance research. /

/ Journal of the American Society for Information Science, 45, 3, 124∑134.10. Gluck, M. (1996). Exploring the relation between user satisfaction and relevance in informa-

tion systems. // Infromation Processing & Management, 32, 1, 89∑104.11. Gordon, M. D. ; P. Lenk. (1991). A utility theoretic examination of the probability ranking

principle in information retrieval. // Journal of the American Society for Information Sci-ence, 42, 10, 703∑714.

12. Harter, S. P. (1992). Psychological relevance and information science. // Journal of the Ameri-can Society for Information Science, 43, 9, 602∑615.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM85

86

13. Ingwersen, P. (1992). Information retrieval interaction. London : Taylor Graham.14. Ingwersen, P. (1996). Cognitive perspectives of information retrieval interaction. // Journal

of Documentation, 52, 1, 3∑50.15. Park, T. (1993). The nature of relevance in information retrieval: an empirical study. //

Library Quarterly, 63, 318∑351.16. Saracevic, T. (1975). Relevance: a review of and framework for the thinking on the notion in

information science. // Journal of the American Society for Information Science, 26, 6,321∑343.

17. Saracevic, T. (1996). Interactive models in information retrieval: a review and proposal. //Proceedings of the 59th Annual Meeting of the American Society for Information Science,33.

18. Saracevic, T.; Kantor, P. B. (In press). Studying the value of library and information services:I. Establishing a theoretical framework.

19. Schamber, L. (1991). User’s criteria for evaluation in a multimedia environment. // Proceed-ings of the 54th Meeting of the American Society for Information Science, 28, 126∑133.

20. Schamber, L. (1994). Relevance and information behavior. // Annual Review of InformationScience and Technology, 29, 3∑48.

21. Schamber, L. ; M. B. Eisenberg ; M. S. Nilan. (1990). A re-examination of relevance: towarda dynamic, situational definition. // Information Processing and Management, 26, 6,755∑776.

22. Schutz, A. (1970). Reflections on the problem of relevance. New Haven, CT : Yale Univer-sity Press.

23. Sperber, D. ; D. Wilson. (1986, 1995). Relevance: Communication and cognition. 1st & 2nd

edition. London : Blackwell.24. Spink, A. ; R. M. Losee. (1996). Feedback in information retrieval. // Annual Review of

Information Science and Technology, 31, 1∑47.25. Tague-Sutcliffe, J. M. (ed.) (1996). Special topic issue: Evaluation of information retrieval

systems. // Journal of the American Society for Information Science, 47, 1, 1∑3.26. Walley, P. (1996). Measures of uncertainty in expert systems. // Artificial Intelligence, 83, 1,

1∑58.27. Zipf, G. (1949). Human behavior and the principle of least effort. Cambridge : Addison

Wesley.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM86

87

Stratificirani model interakcije u informacijskom pretraæivanju:proπirenja i primjene11

SaæetakInterakcija korisnik ∑ sustav kritiËna je toËka IR-a (Information Retrieval ∑ infor-macijsko pretraæivanje) kao i digitalnih knjiænica. Dakle, bolje razumijevanje i modeli-ranje tih procesa od velike je vaænosti za nastojanja posveÊena tome da ti sustavi viπeodgovaraju korisniku. Tradicionalni model IR-a, uza svu svoju snagu, imao je i ozbiljneslabosti: on nije ocrtao bogate i raznolike procese interakcije. Dakle, predloæeno jenekoliko IR modela interakcije: 1996. predloæio sam stratificirani (slojeviti) model kojipromatra uzajamno djelovanje kao dijalog izmeu sudionika, korisnika i raËunala(sustava) s pomoÊu suËelja na povrπinskoj razini. Nadalje, svaki je sudionik opisan takoda ima razliËite razine ili slojeve. Na korisnikovoj strani elementi ukljuËuju barem overazine: kognitivnu, emocionalnu i situacijsku. Na strani su 'raËunala' barem ove razine:tehnika, obrada i sadræaj. Interakcija je uzajamno djelovanje izmeu razliËitih razina. Tajje opÊi model sada proπiren zato da bi mogao obuhvatiti specifiËne procese ili pojavekoji igraju presudnu ulogu u IR interakciji: pojam relevantnosti, korisniËko modeliranje,odabir izraza za pretraæivanje i vrste povratnih veza. Primjeri iz opseænog istraæivanjainterakcije koriπteni su za ilustraciju tih proπirenja. Izraeni su prijedlozi za daljnjeistraæivanje.

Uvod

Razvoj sustava informacijskoga pretraæivanja (IR) i razvoj moderne informacijsketehologije usko su povezani. Tehnoloπki imperativ istiËe i istraæivanje i praksu u IR-u. Vrsta istraæivanja i vrsta prakse u davnoj proπlosti bila je u velikoj mjeri voena

11 Saracevic, T. (1997). The stratified model of information retrieval interaction: extension and applications. // Proceedings of the American Society for Information Science, 34. Pp 313∑327.

∂ Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, American Society of Information Science and Technology.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM87

88

vrstom dostupne tehnologije. Povijesno, IR sustavi poËeli su kao sustavi skupneobrade u 1950-im i 1960-im godinama. Simbiozom raËunalnih i telekomuni-kacijskih tehnologija IR sustavi postali su interaktivni u 1970-ima. Danas jeinterakcija korisnika i IR sustava simbol IR-a. Interakcija je najvaænija komponentau svim praktiËkim realizacijama IR-a do te mjere da je teπko zamisliti IR bezinterakcije. To vrijedi i za digitalne knjiænice: njihova uporaba zahtijeva interakciju.Dakle, ne samo tehnologija nego i interakcija Ëovjek ∑ sustav (ili interakcija Ëovjek ∑tehnologija ili Ëovjek ∑ raËunalo predstavlja niz elemenata) kritiËna je toËka i IR-a idigitalnih knjiænica. Interakcija pokreÊe njihovu uporabu.

No unatoË prvenstvu interakcije pri uporabi tih sustava, interakcija nijeprimarno nastojanje u velikim projektima koji se bave njezinim istraæivanjem,razvojem ili vrednovanjem. Na konferenciji o pretraæivanju teksta (Text RetrievalConference: TREC) ∑ najveÊem projektu vrednovanja ikada poduzetom koji je sadau svom 6. krugu, postoji staza interakcije u nekoliko zadnjih krugova, ali velikaveÊina testiranih pristupa tretira IR kao skupni ('batch') proces. Zaπto? Jedan jerazlog jer je to lakπe. Ni jedan od nekoliko vrlo velikih projekata digitalne knjiænicekoje je podræavala skupina vladinih agencija pod vodstvom Nacionalne zaklade zaznanost (National Science Foundation ∑ NSF) ne ukljuËuje interakciju kao jednood æariπta zanimanja u razvojno-istraæivaËkim projektima (R&D). Zaπto? Jedan odrazloga je jer je lakπe ne baviti se interakcijom.

Zaista, interakcija je sloæeno, teπko, nejasno, naporno i zbunjujuÊe pitanje.Zaπto? Jer su tu ukljuËeni i ljudi, a ljudi su izmeu ostaloga i veoma sloæeni. Vrlo seËesto IR i projekti digitalnih knjiænica i njihovi pokrovitelji koncentriraju naznanost, tehnologiju i probleme proraËuna i to bez priznavanja ili Ëak uvianja dabi objekt, predmet svega toga rada trebao sluæiti ljudskim potrebama. Dakle,trebamo joπ raditi na interakciji, viπe prepoznavati kritiËnu ulogu koju interakcijaigra i viπe priznavati da relativno malo znamo o interakciji. Interakcija ju u timprojektima zapostavljena, unatoË suvremenoj retorici i radovima usmjerenim nasustav i u istraæivanju i u praksi. Za sada to ne postiæemo.

Cilj je ovoga rada usmjeriti se na uopÊavanje i i proπirivanje modela statificirane(slojevite) interakcije koji je predloæen i o kojem se govori u nekoliko radova(Saracevic, 1996.a,b; Saracevic, Spink, Wu, 1997.; Spink, Saracevic, u tisku). Radje joπ uvijek u tijeku i veÊim dijelom je sinteza tih pet navedenih radova.

Tradicionalni modeli interakcijeUloga je modela da ocrtaju bitne elemente i odnose, veze jednoga objekta

(sustava, procesa, entiteta, strukture, ideje...). Model je izbor predstavljanja, danaizvedba, tumaËenje, interpretacija danoga objekta. Znanstvene modele karakterizirasvojstvo da se oni mogu testirati, ispitati. Ima mnogo vrsta modela. ©toviπe, istiobjekt moæe biti ocrtan s pomoÊu nekoliko, Ëesto vrlo razliËitih, modela. Dakle,modeli su sami predmet ispitivanja i kritike toga kako Êe oni opisati, ocrtati objekt.Model na neki naËin predstavlja objekt, ali ne objaπnjava πto se dogaa. To Ëiniteorija. U odreenom smislu modeli su 'slabi' oblik teorije, moguÊi uvod u 'jaku'teoriju. U tim glediπtima leæi i snaga i slabost modela opÊenito, a posebno modela IR-a.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM88

89

Tradicionalni model IR-a do sada je najpopularniji i najπire koriπteni model uIR-u. Ukratko, tradicionalni model predstavlja IR kao dvokraki skup (sustav ikorisnik) elemenata i procesa koji se stapaju na osnovi usporedbe ili podudaranja.Krak sustava ukljuËuje informacijske objekte (tekstovi, slike, zvukovi, multi-medija..., dalje u tekstu zbog kratkoÊe samo tekstovi), koji su predstavljeni na daninaËin, zatim organizirani u datoteku i tako uËinjeni spremnima za pretraæivanje.Krak 'korisnici' poËinje s korisnikovim informacijskim problemom/potrebom kojaje predstavljena (verbalizirana) pitanjem koje je preoblikovano u upit prihvatljivsustavu. Zatim dolazi do preklapanja dvaju prikaza (tekst i upit). UkljuËena jefunkcija povratne veze koja omoguÊava preinake interpretacije prikaza, ali obiËnoukljuËuje samo preinaku upita u kraku korisnika. Snaga je modela u tome πto ondopuπta izravno izdvajanje varijabla na strani sustava i ujednaËenu koncentriranostna njihovu primjenu, vrednovanje i analizu. Uspjeπno se koristi niz godina u IR-u iR&D i informacijskoj industriji. Ali, uz snagu, model ima i ozbiljne slabosti(Belkin, 1993.). Za poËetak, krak korisnika postoji samo da bi pokazao odakledolazi upit i to je sve, tj. model, i kasnije bilo koja od njegovih uporaba, uopÊe sene bavi korisnicima niti ukljuËuje interakciju. Na neki naËin to se pretpostavlja ipodrazumijeva pod povratnom vezom. Zauzvrat, s povratnom informacijompostupa se kao s instrumentom za modifikaciju upita. Ipak, Ëak i najleæernijimpromatranjem interakcije IR-a moæe se vidjeti da je mnogo viπe toga ukljuËeno.Meu ostalim, Ëak i u povratnoj vezi ima viπe toga ukljuËenoga od modifikacijeupita temeljene na prosudbi relevantnosti (Saracevic, Mokros, Wu, 1990.; Spink,Losee, 1996.).

Kao rezultat oËite slabosti tradicionalnoga modela, razvijena je nova skupina IRmodela usmjerena prema prikazivanju interakcije. Pa ipak, ne postoji ni jedanmodel interakcije koji bi bio opÊeprihvaÊen, onako kako je to sluËaj s tradicio-nalnim modelom. Meu prvim modelima bio je Ingwersenov model koji pristupainterakciji u smislu kognitivnih (spoznajnih) komponenti i transformacija u IR-u(Ingwersen, 1992.; 1996.). Model se usredotoËuje na prepoznavanje kognitivnihprocesa koji se mogu pojaviti u svim ukljuËenim elementima obrade informacije.Velik broj sloæenih interakcija iznesen je i opisan (saæetak daje Saracevic, 1996.a).To je najkorisniji metamodel za dobivanje πiroke slike i razliËite orijentacije onogaπto je ukljuËeno i πto se dogaa u IR-u, kad se pridruæe korisnici i kad se modelobrazloæi u odnose na korisnike.

Drugi vaæan model, nazvan model interakcije epizoda, predloæili su Belkin isuradnici (Belkin, 1993.; Belkin i suradnici, 1995.; saæetak daje Saracevic 1996.a).Oni poËinju s pretpostavkom da pravi problem u IR-u nije kako predstavititekstove, nego kako predstaviti korisnikovo nepravilno stanje znanja (AnomalousState of Knowledge ∑ ASK); kognitivne i situacijske znaËajke bili su razlog traæenjainformacije i razlog poËetnog pristupanja IR sustavu. Model se temelji na specifiË-nim procesima korisnikova ponaπanja pri tumaËenju informacije i uzima u obzirkorisnikovu interakciju s IR sustavima kao sekvenciju razliËitih interakcija u nizuepozida informacijskoga traæenja. Srediπnji je proces korisnikova interakcija, ne sasustavom nego s informacijom. Svaki od tradicionalnih IR procesa (nabrojani kao

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM89

90

ZASTUPANJE, USPOREDBA, ZAKLJU»IVANJE, SMISLENO KRETANJE, PREDO-»AVANJE) moæe biti uveden na razliËite naËine. Ipak, korisnik troπi viπe vremena ubrojnim razliËitim vrstama interakcija, od kojih svaka ovisi o brojnim Ëimbenicima,kao πto su korisnikov terenutaËni zadatak, ciljevi, namjere, povijest epizode, vrstateksta s kojim postoji interakcija i moguÊi drugi Ëimbenici koje treba otkriti tijekompromatranja. RazliËite vrste interakcija postoje da bi podræale razliËitost procesa,kao πto su prosudba, interpretacija, preoblikovanje, listanje i tako dalje. Belkin tvrdida je problem IR suËelja osmisliti metode i naËine optimalne podrπke razliËitimvrstama interakcije i razliËitim vrstama strategije traæenja informacije. Snaga jemodela u tome da se on izravno bavi razliËitim procesima u IR-u, ne samo onimakoji vode podudaranju. Meutim, taj se model suoËava i s poteπkoÊama priidentificiranju individualnih epizoda i njihova meudjelovanja kao πto se to dogaakod svih srodnih modela. Stratificirani model, opisan u ovome radu, srodan jeepizodnom modelu.

OpÊi ustroj

Smatram da je IR interakcija specifiËna faza postupka opÊe skupine interakcija kojaje poznata pod nazivom interakcija Ëovjek∑raËunalo (Human∑Computer Interac-tion ∑ HCI). U toj interakciji velik je napor posveÊen razvijanju odgovarajuÊegateorijskog okvira, no do sada se nije pojavila πiroko prihvaÊena teorija HCI-ja.Zapravo, odnos Ëovjek∑raËunalo viπe je pragmatiËan nego teorijski model. Pa ipak,predloæeni su neki korisni koncepcijski ustroji. Jedan od njih bavi se HCI-jem kaodiskursom izmeu sudionika (meu ostalima Stors, 1994.). Radi se o pokuπajudolaæenja do definicije i klasifikacije osnovnih ukljuËenih koncepcija i entiteta.PrateÊi Storsa (isto, str.181.) moæemo promatrati HCI kao “razmjenu informacijaizmeu sudionika gdje svaki sudionik ima svrhu uporabe razmjene za promjenusamoga stanja ili jednoga ili viπe drugih (stanja)”. KljuËni su elmenti: sudionici ∑Ëovjek i 'raËunalo' (koje predstavlja brojne ukljuËene stvari ∑ raËunalnu tehnologiju,programsku podrπku, informacijske resurse...); razmjena ∑ diskurs postignut krozsuËelje (ukljuËuje 'raËunalo', ali u danoj situaciji moæe ukljuËivati i ljudskeposrednike); svrha ∑ namjere povezane sa svakim sudionikom i promjena ∑ odnosprema nekim rezultatima. Taj teorijski pristup moæemo prihvatiti za postavljanjekoncepta interakcije u IR-u, zajedniËku s onom u HCI-ju. Definicija procesa uHCI primjenjuje se na interakcije IR-a. Jasno, u IR interakciji moæemo razlikovatidvije glavne skupine sudionika: Ëovjeka i raËunala, ali to je tek poËetak. Svaki skupsudionika obuhvaÊa razliËite elemente, koji igraju razliËite uloge i imaju razlikovne,iako ne razliËite, svrhe. Trebamo ih identificirati i izraziti odgovarajuÊe razlike iodnose.

»ovjek, kao jedan od sudionika, ukljuËuje brojne kognitivne i emocionalneaspekte, kao i druge atribute i kontekstualne elemente. ©toviπe, 'raËunalo', kao drugisudionik, ukljuËuje mnogo viπe od samog raËunala. Ono je metafora za mnogostvari, za raËunalnu opremu (hardver) i programsku podrπku (softver), informacijskeizvore i njihovu obradu, kapacitete, veze i mnogo moguÊih drugih umjetnih

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM90

91

elemenata i ugraenih kognitivnih znaËajka. Dakle, u ovome radu, 'raËunalo' znaËiviπe od samoga raËunala, iako dalje u tekstu zbog jednostavnosti izostavljampolunavodnike.

Interakcija se moæe kategorizirati na izravnu ili posrednu, kooperativnu iliindividualnu, koja troπi viπe ili manje izvora, i tako dalje. Svaka od tih kategorijapredstavlja razliËite skupine interakcije koje ukljuËuju razliËite atribute za iden-tifikaciju i istraæivanje. Interakcija je sastavljena od izraza koji mogu biti oznaËenina neki naËin. Dijalog je obrazac razmjene izraza meu sudionicima. “Priroda tihobrazaca ∑ kako su omeeni, kako su stvoreni, kako su usmjereni i tako dalje ∑srediπnje je podruËje empirijskoga istraæivanja i teorijskog razvoja za HCI (...)Interakcija, moæemo sada reÊi, dijalog je u svrhu prilagodbe stava jednoga ili viπesudionika” (isto, str. 182.). Isto se odnosi i na IR.

Stratificirani model interakcije

Kao πto je spomenuto, model je razradio Saracevic (1996a), dakle ovdje je dansaæetak bitnih znaËajka, kao πto pokazuje Slika 1. SliËno se modeli koriste ulingvistiËkom i komunikacijskom istraæivanju pod nazivom stratifikacijska gra-matika i/ili modeli.

Statificirani model poËinje s pretpostavkom da (i) korisnici uzajamno djeluju sIR sustavima da bi se koristili informacijom i (ii) da je uporaba informacijepovezana sa spoznajom i zatim situacijskom primjenom. Iako same po sebirazumljive istine, te pretpostavke osiguravaju modelu æariπte zanimanja i orijentacijumodelu. PoËinjemo s drugim modelom koji odraæava uporabu informacije; zovemoga stjecanje∑spoznavanje∑primjena ili A∑C∑A (Acquisition∑Cognition∑Application)model (Saracevic, Kantor, 1997.). Komponenta stjecanje ukljuËuje dobivanjeinformacije (prepoznavanje da takva informacija moæe biti razliËite vrste), spozna-vanje ukljuËuje apsorbiranu ili na koji drugi naËin dobivenu informaciju, a primjenase odnosi na uporabu apsorbiranih informacija za zadatak ili dani problem unutardane situacije i okruæenja. Svaka od tih komponenti ukljuËuje razliËite elemente srazliËitim ulogama, namjenama, procesima i sliËno. IR interakcija je dakle dijalogizmeu sudionika ∑ korisnika i raËunala ∑ putem suËelja, s glavnom svrhom da djelujena kognitivno stanje korisnika za uËinkovitu uporabu informacije povezanu s danomaplikacijom. Dijalog se moæe neprestano ponavljati i ukljuËivati, izmeu ostalih,razliËite vrste povratnih veza i moæe prikazati brojne obrasce koji su svi temaistraæivanja.

Glavni su elementi u stratificiranom modelu korisnik i raËunalo, svaki smnoπtvom svojih vlastitih varijabla koje uspostavljaju diskurs putem suËelja. SuËeljeodmah obavlja raznovrsne interakcije, ali ono nije fokus interakcija; unatoË tomeono moæe po svojm vlastitim zakonitostima djelatno podræati ili ometati drugeinterakcije. Moæemo misliti o interakciji kao o nizu procesa koji se odvijaju na nekolikopovezanih razina ili slojeva. Svaki sloj/razina ukljuËuje razliËite elemente i/ilispecifiËne procese. Na strani Ëovjeka procesi mogu biti fizioloπki (npr. vizualni,taktilni, auditivni), psiholoπki i kognitivni. Na strani raËunala oni mogu biti fiziËkii simboliËki. SuËelje omoguÊava interakciju na povrπinskoj razini na kojoj:

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM91

92

1. Korisnici uspostavljaju dijalog izrazima (npr. naredbe) i primajuÊi odgovore(raËunalni izrazi) putem suËelja s raËunalom da bi izvrπili ne samo pretra-æivanje i spajanje (kao πto je opisano u tradicionalnom IR modelu), nego i dabi se ukljuËili u brojne druge situacije, osim traæenja i podudaranja, kao πtosu: razumijevanje i zakljuËivanje o atributima danih raËunalnih komponentaili informacijskih izvora; listanje; smisleno kretanje unutar i izmeu infor-macijskih izvora, Ëak i distribuiranih; odreivanje stanja danog procesa,predoËavanje prikaza i rezultata, dobivanje i omoguÊavanje razliËitih vrstapovratnih veza, privremene prosudbe i tako dalje.

2. RaËunala uzajamno djeluju s korisnicima danim procesima i vlastitim'razumijevanjem' te osiguravaju odgovore u tom dijalogu; zauzvrat takoermogu osigurati zakljuËke i zahtjeve kao odgovore korisnicima.

SLIKA 1. Elementi stratificiranog modela IR interakcije

12345678901234567890123456789012123451234567890123456789012345678901212345123456789012345678901234567890121234512345678901234567890123456789012123451234567890123456789012345678901212345123456789012345678901234567890121234512345678901234567890123456789012123451234567890123456789012345678901212345123456789012345678901234567890121234512345678901234567890123456789012123451234567890123456789012345678901212345123456789012345678901234567890121234512345678901234567890123456789012123451234567890123456789012345678901212345123456789012345678901234567890121234512345678901234567890123456789012123451234567890123456789012345678901212345

Povrπinska razina

SU»ELJE

Tehnikahardverski kapaciteti

Obradasoftver

SadræajInf. resursi- predstavljanje tekstova ...

Situacijskazadaci ...

Emocionalnanamjera ...

Kognitivnastruktura znanja ...

ZnaËajkeupita ...

RAZINE

/ SLO

JEVI I

NTERSEK

CIJE

Upora

ba in

form

acije

KORISNIK

RA»UNALO

Adap

tacija

Adap

tacija

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM92

93

Ispitivanje povrπinske razine moæe se koncentrirati na promatranje sljedeÊega:koje su 'stvari' korisnici uËinili da bi neπto postigli, koje je 'stvari' raËunalo uËinilo,s kojim rezultatima, kako su radili (ili nisu) zajedno, πto je bio obrazac danihsituacija i kako ih popraviti, poboljπati.

Strana korisnika ima brojne razine. Predlaæemo za poËetak tri razine, a to su:kognitivna, emocionalna i situacijska.

• Na kognitivnoj razini korisnici uzajamno djeluju s tekstovima i njihovimprikazima u informacijskim izvorima, smatrajuÊi ih kognitivnim struktu-rama. Naposlijetku, tekstovi imaju odreeni sadræaj koji su stvorili, unijeli ipredoËili ljudi (izravno ili neizravno putem algoritma na neki viπe ili manjeuËinkovit naËin) uz pomoÊ vlastite kognitivne strukture kognitivno ihinterpretirajuÊi, dakle, interakcija se odvija izmeu kognitivnih strukturaizvan dosega raËunala. Korisnici interpretiraju i prosuuju kognitivnodobivene tekstove i mogu ih asimilirati kognitivno. Istraæivanja na kogni-tivnoj razini mogu se koncentrirati na kognitivne procese i rezultate, kao πtosu zakljuËci o relevantnosti, uËinci ili promjene u stanju znanja i brojnidrugi.

• Na emocionalnoj razini korisnici uzajamno djeluju sa svojim namjerama kojesu povezane s vjerovanjima, motivacijama, osjeÊajima (npr. nezadovoljstvo),æeljama (npr. za danim stupnjem potpunosti), hitnoπÊu i tako dalje. 'Namjer-nost' moæe biti kritiËna znaËajka koja upravlja svim drugim korisnikovimvarijablama. Istraæivanje na emocionalnoj razini moæe se koncentrirati naanaliziranje korisnikovih namjera, uvjerenja i motivacije.

• Na situacijskoj razini korisnik uzajamno djeluje s danom situacijom ili danimproblemom koji su stvorili informacijsku potrebu i posljediËno pitanje.Rezultati traæenja mogu se primijeniti za rjeπenje ili djelomiËno rjeπenjeproblema. Korisnici prosuuju dobivene tekstove prema njihovoj korisnosti,potrebama. Na toj razini istraæivanja se mogu koncentrirati na uËinke nazadatke ili dane probleme, promjene u problemu, kategorizaciju problema zainteraktivne uloge i sliËno.

Ipak, stvari nisu tako jednostavne. Situacija koja je bila razlog za zapoËinjanjeinterakcije, stvorila je problem koji katkad moæe biti dobro, a katkad loπe definiran,ako ne na papiru onda u korisnikovu umu, tako da moæe biti definiran stupnjevimadobro ∑ loπe. Dodatno, korisnik takoer donosi dano znanje ili kognitivno stanjepovezano sa situacijom, kao i namjeru. To takoer moæe biti dobro ili loπedefinirano. Sve se to koristi na povrπinskoj razini da bi se specificirali (pobliæeoznaËili) i preoblikovali upiti, odabrale datoteke, izrazi za pretraæivanje, taktikepretraæivanja i drugi atributi za uporabu u pretraæivanju i donoπenju odluka, a nadubljoj, kognitivnoj razini da bi se interpretiralo, tumaËilo ili na drugi naËinkognitivno obradilo tekstove i napravile ili promijenile interpretacije relevantnosti idruge odluke.

Tijekom IR interakcije, dok dijalog napreduje kroz epizode, ta dublja razinakognitivnih, emocionalnih i situacijskih aspekata u interakciji moæe promijeniti i

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM93

94

Ëesto Ëini promjenu ∑ problem ili pitanje je preoblikovano, preusmjereno i sliËno.Dakle, kako interakcija napreduje stvari se na povrπinskoj razini isto tako mijenjaju,npr. izabiru se novi izrazi za pretraæivanje, stari se izrazi napuπtaju, taktike (traæenja)se prilagoavaju i mijenjaju i tako dalje. Drugim rijeËima, interakcija ukljuËujefino, izravno uzajamno djelovanje izmeu dublje i povrπinske razine. Na primjer,odabir izraza za pretraæivanje za upit iz razliËitih izvora na razliËitim stupnjevima,fazama procesa, odraæava takvo uzajamno djelovanje. RazliËite vrste povratnih vezaukljuËene su i igraju kritiËnu ulogu u promjenama. Razumijevanje interakcijezahtijeva razumijevanje uzajamnog djelovanja izmeu razina ili slojeva. Kao πto seuobiËajeno kaæe, problem poziva na djelovanje.

I raËunalo isto tako ima slojeve ili razine. Predlaæem najmanje tri, uviajuÊi dase svaka od njih moæe dalje razloæiti ili da mogu biti dodane druge razine, ovisno odanom skupu uvjeta ili naglaπenosti u analizi:

• Na tehniËkoj je razini raËunalna oprema i njezini razliËiti operativni ikonstrukcijski atributi ili ugraene karakteristike, kao πto su kapacitet,uËinkovitost, snaga obrade i brojne druge. Ovdje se analiza koncentrira nauËinke tih atributa.

• Na razini obrade u srediπtu su pozornosti razliËite vrste raËunalnih programa.U IR-u su od posebnog interesa algoritmi i pristupi koji istiËu danorukovanje tekstom, upiti, suËelje i drugi kritiËni procesi povezani s uza-jamnim djelovanjem ili izmeu razine raËunala i razine korisnika ili unutarraËunala. Analiza se ovdje koncentrira na uËinkovitost danih algoritama ipristupa i na vrednovanje standardnih raËunalnih programa.

• Na razini sadræaja pozornost se usmjeruje na informacijske izvore, ukljuËenetekstove, kao i na njihove razliËite prikaze naËinjene razliËitim sredstvima,ukljuËujuÊi algoritamske. U pravilu, ono takoer ukljuËuje zbirku meta-informacija ili metakarakteristika tekstova. Sadræaj je ono πto korisnik traæi.Analiza moæe ukljuËivati prikladnost ili prirodu ukljuËenih tekstova ilinjihovih zastupnika i brojne druge znaËajke sadræaja koje ovise o danomzahtjevu, kao πto su informativnost, vjerodostojnost, valjanost, pouzdanost,kvaliteta itd.

Kako se interakcija nastavlja, niz dinamiËnih prilagodba pojavljuje se u obaelementa, korisnik i raËunalo, koncentrirajuÊi se prema povrπinskoj razini, tj. toËkigdje se oni susreÊu. Ipak, pretpostavljam da uporaba informacije vodi premaprimjeni, a to znaËi prema situacijskoj razini. Prilagodbe mogu takoer naznaËitipromjene ili pomake u razliËitosti tih razina. RazliËite vrste povratnih veza igrajukritiËnu ulogu u razliËitim vrstama prilagodbe i promjene. Od velike je vaænostiistraæivanje prirode, pojava i uËinaka tih promjena i pomaka. Pomaci, relativnomalo istraæivana dogaanja, vjerojatno su meu najvaænijima koji se pojavljuju uinterakciji.

Ako je interakcija posredovana, tj. ako ukljuËuje profesionalnoga informacijskogstruËnjaka ili knjiæniËara kao posrednika, dodana je joπ jedna sloæena struktura sloja,a detaljnije ju obrazlaæem u odjeljku o korisniËkom modeliranju.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM94

95

Intuitivno, razumijemo da radimo razliËite stvari zbog razliËitih razloga, urazliËite svrhe dok interaktivno djelujemo s IR sustavom. Oni koji se baveprojektiranjem i drugim znaËajkama raËunala, koncentriraju se u razliËito vrijemena vrlo razliËite razine raËunala. Stratificirani model namjerno raπËlanjuje mnogoelemenata koji ulaze u razliËite vrste interakcije. U tom smislu model je povezan sidejom razliËitih vrsta interakcije na strani Ëovjeka, kao πto navodi Belkin, irazliËitih vrsta 'stvari' i procesa ukljuËenih na strani raËunala, kao πto je navedeno utradicionalnom modelu IR-a. On pokuπava ukljuËiti obje strane interakcije.

Pa ipak, dok stratificirani model ima nadgradnju, kao πto ima Belkinov epizodnimodel, on joπ uvijek nema dosta pojedinosti za eksperimentiranje i verifikaciju. Totek treba testirati u opseænijem istraæivanju interakcije. Jasno, mnogo viπe treba bitiuËinjeno da bi se model doveo do praktiËne primjene. Daljnja opÊa slaboststatificiranog modela ista je kao πto je utvreno u stratificiranim modelima ulingvistici i komunikaciji. RaπËlamba nije tako jednostavna, a opis uzajamnihdjelovanja, meu razinama, πto je kritiËki aspekt, teπko je specificirati.

Proπirenje prema relevantnosti

Relevantnost je kljuËni pojam u IR-u jer ona odraæava kriterij, a to je cilj za koji sepretpostavlja da je mjerljiv, prema kojemu se cijeli IR i usmjerava. Bit je svih IRsustava traæenje relevantnih tekstova. »esto se zaboravlja da je relevantnost bilaukljuËena izborom takvog kriterija ili cilja. OsnivaËi IR-a izabrali su relevantnost uranim 1950-im godinama i ona je opstala do danas. Brojni prijedlozi da nesigurnost(sa svim izrazima koje nameÊe pojam vjerojatnosti) bude osnovni IR kriterij, nisuprihvaÊeni unatoË obrazloæenim teorijskim strukturama. Nasuprot tome, u ekspert-nim sustavima nesigurnost je osnovni kriterij. U knjiæniËnoj klasifikaciji kriterij jeono o Ëemu je rijeË. RazliËiti izbori osnovnih kriterija definiraju osnovne razlikemeu tim sustavima, koji se zatim odraæavaju veoma razliËitim operativnimpostupcima.

VeÊ do kraja 1950-ih godina postalo je jasno da relevantnost nije jednostavan ikonzistentan koncept. ShvaÊeno je da postoje razliËiti tipovi ili vrste relevantnosti.Izraeni su prijedlozi da se u stvarnosti ne treba usmjeriti na relevantnost nego nakorisnost ili novosti ili informativnost ili psiholoπku relevantnost ili na nekolikodrugih sliËnih kriterija. Ali naËin na koji su prijedlozi bili izraeni nije odraæavaoniπta drugo nego varijaciju relevantnosti ∑ razliËitu vrstu relevantnosti. Sa svojstvomsloæene ljudske pojave, relevantnost je problematiËna, Ëak prijeporna. Ipak,relevantnost je opstala bez obzira na sve. Postala je temom opseæne, Ëesto obnavljanerasprave te sreÊom takoer i problem kojim su se bavila pojedina teorijska ieksperimentalna istraæivanja. Zanimljivo je da iako su nesigurnost i oËemnost('aboutness') takoer sloæene ljudske pojave, one nisu izazvale tako πiroku raspravu,nego su Ëak joπ manje istraæivane u strukama koje se njima bave.

Ali πto je relevantnost? ©to je njezina priroda, oËitovanje, ponaπanje, uËinci?Osim u informacijskoj znanosti, ta su pitanja postavljena u brojnim drugimdisciplinama. Na primjer, u filozofiji, Schutz (1970.) se iscrpno bavio relevantnoπÊu

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM95

96

kao svojstvom koje odreuje veze i odnose u naπem sloæenom druπtvenom svijetu ilikako je on to nazvao ∑ 'æivotnom svijetu'. On ukazuje na to da u jednom trenutkuosoba ima 'temu' ∑ prisutan objekt ili glediπte koncentracije ∑ i 'obzor' ∑ socioloπkupozadinu, vlastito iskustvo, fiziËki prostor ∑ koji su potencijalno povezani s temom.Kasnije je definirao tri osnovne i meusobno ovisne vrste relevantnosti koje su udinamiËnim interakcijama u onome πto je on nazvao 'sustav relevantnosti' (obratitepozornost na mnoæinu!):

Tematska relevantnost: percipiranje Ëega kao problematiËnog, a πto je izdvojenoiz obzora da bi oblikovalo temu.

Interpretacijska relevantnost: ukljuËuje obzor skupa, sloja danoga znanja, proπlaiskustva i sliËno, u posizanju za znaËenjem i utvrivanjem s kojom se aktualnomtemom moæe usporediti.

Motivacijska relevantnost: ukljuËuje izbor. Koje su od nekoliko alternativnihinterpretacija izabrane? Odnosi se na tijek djelovanja koji treba usvojiti.

U komunikaciji, Sperber i Wilson (1995.) bili su zaokupljeni razvijanjemnovoga pristupa istraæivanju ljudske komunikacije, njezinim modeliranjem u svojnjezinoj kognitivnoj i ljudskoj sloæenosti. Osnovna je pretpostavka i argument dasu kognitivni procesi “prilagoeni za postizanje najveÊega moguÊeg kognitivnoguËinka uz najmanji napor pri obradi. Da bi se to postiglo, pojedinci morajuusmjeriti vlastitu paænju na ono za πto im se Ëini da Êe biti najrelevantnija dostupnainformacija” (isto, str. vii.). U srediπtu je njihove teorije osjeÊaj da je kognitivni ciljpojedinca u danom trenutku “uvijek jedna instancija opÊega cilja: maksimiranjerelevantnosti obraene informacije“ (isto, str. 49.).

Namjera u komunikaciji (ili kao πto to oni nazivaju 'svjesno ponaπanje' ili'namjernost' da se neπto pokaæe), zakljuËivanje i komunikacijski kontekst srediπnjisu pojmovi u teoriji. Namjere se razlikuju po tome jesu li informativne ilikomunikacijske. Stoga se predlaæu dva “naËela relevantnosti” (mnoæina!). Prvo ilikognitivno naËelo kaæe da “ljudsko razumijevanje teæi organizaciji kako bi poveÊalorelevantnost” (isto, str. 262). Drugo ili komunikacijsko naËelo (koje slijedi iz prvog)kaæe da je “javno priopÊavanje pretpostavka optimalne relevantnosti (isto, str. 271).Kombiniranje dvaju naËela “Ëini kognitivno ponaπanje drugih ljudi dovoljnopredvidljivim da upravlja komunikacijom.” SliËno tomu, Schutz, Sperber i Wilsontakoer tumaËe relevantnost kao interaktivni sustav viπestrukih relevantnosti.

Kao πto je spomenuto, relevantnost je bila i tema istraæivanja koja su se pojavilau informacijskoj znanosti. Iz istraæivanja je proizaπla i opseæna literatura i brojnetoËke glediπta ili objaπnjenja, kao πto je u pregledu dao Saracevic (1975.) i u novijevrijeme Schamber (1994.) Prijedloge o postupanju s relevantnosti kao πto suizneseni u ovome radu dao je Saracevic (1996.b). Dakle, ovdje se donosi samosaæetak. PoËinjem sa shvaÊanjem da relevantnost, kao i bilo koji drugi kriterij,pokazuje odnos. RazliËita oËitovanja relevantnosti ukljuËuju razliËite odnose. Kaorezultat brojnih istraæivanja tih pojavnosti danas rutinski razlikujemo razliËite vrsteili tipove relevantnosti. Drugim rijeËima, kategoriziramo oËitovanja relevantnosti

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM96

97

na osnovi razliËitih odnosa. Ipak, dok te kategorizacije obuhvaÊaju viπe ili manjesliËne znaËajke, joπ se do sada nije postiglo suglasje o taksonomiji oËitovanjarelevantnosti. Ali Ëini mi se da je na pomolu konsenzus, premda ne jednostavan:unutar konteksta IR posebno i u informacijskoj znanosti opÊenito, moæemorazlikovati sljedeÊa oËitovanja relevantnosti:

Relevantnost sa stajaliπta sustava ili algoritamska relevantnost: odnos izmeuupita i informacijskih objekata (tekstova) u datoteci sustava koji su pronaeni ilikoji nisu pronaeni odreenim postupkom ili algoritmom. Svaki sustav ima naËinei sredstva kojima su dani tekstovi predoËeni, organizirani i usklaeni, prilagoeniupitu. ObuhvaÊaju pretpostavku o relevantnosti kao takvoj odnosno o namjeripronalaæenja niza tekstova o kojima sustav zakljuËuje da su relevantni u odnosu napostavljeni upit. Usporedba uËinkovitosti u zakljuËivanju o relevantnosti sa stajaliπtakriterij je za relevantnost sa stajaliπta sustava.

Tematska ili predmetna relevantnost: odnos izmeu predmeta ili teme zastup-ljene u upitu i teme ili predmeta pronaenih tekstova, ili πire tekstova u datotekamasustava ili Ëak postojeÊim tekstovima. Pretpostavlja se da i upiti i tekstovi mogu bitiidentificirani kao oni o temi ili predmetu. OËemnost je kriterij s pomoÊu kojega sezakljuËuje o tematskoj relevantnosti.

Kognitivna relevantnost ili pertinentnost: odnos izmeu stanja znanja ikognitivne informacijske potrebe korisnika s jedne strane, i pronaenih tekstova udatoteci sustava ili Ëak svih postojeÊih s druge strane. Kognitivno podudaranje,informativnost, novost, kvaliteta informacije i sliËno kriteriji su s pomoÊu kojih seovdje zakljuËuje o relevantnosti.

Situacijska relevantnost ili korisnost: odnos izmeu situacije, zadatka ili danogaproblema i pronaenih tekstova u sustavu ili s pomoÊu datoteka sustava ili Ëak svihpostojeÊih tekstova. Korisnost u donoπenju odluka, primjerenost informacije zarjeπavanje problema, smanjenje nesigurnosti i sliËno kriteriji su s pomoÊu kojih sezakljuËuje o situacijskoj relevantnosti.

Motivacijska ili emocionalna relevantnost: odnos izmeu namjera, ciljeva imotivacije korisnika i pronaenih tekstova unutar sustava ili datoteke u sustavu iliËak u odnosu na sve postojeÊe. Zadovoljstvo, uspjeh, postignuÊe i sliËno kriteriji suza zakljuËivanje o motivacijskoj relevantnosti.

Ta oËitovanja slaæu se sa stratificiranim modelom IR interakcija i srodnomidejom meuovisnog sustava relevantnosti. OËitovanja uzajamno djeluju dina-miËno. Na primjer, tematska relevantnost najËeπÊe se postiæe na osnovi pretraæivanihjedinica, tj. na osnovi relevantnosti sustava. SliËno tome, kognitivna i situacijskarelevantnost slijede iz drugih i s njima uzajamno djeluju.

Dopustite mi da obrazloæim prirodu relevantnosti s toËke glediπta stratifi-ciranoga modela. Uzimamo da se primarna (ali ne jedina) namjera IR interakcije, ina strani korisnika i na strani raËunala, bavi relevantnoπÊu. Ako to prihvatimo,imamo brojne slojeve u interakciji, a u svakome od njih mogu biti razmatranja ilizakljuËivanja o relevantnosti; u tom sluËaju relevantnost se moæe takoer razmatratiu slojevima. Drugim rijeËima, u IR-u imamo dinamiËan, neovisan sustav relevant-nosti (mnoæina!). SliËno tome, taj je pluralizam opisao Schutz, od kojega sam

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM97

98

preuzeo naziv 'sustav relevantnosti', kao i Sperber i Wilson, koji su govorili onaËelima relevantnosti. U IR-u relevantnost se oËituje u razliËitim slojevima. DokËesto mogu postojati razlike u zakljuËivanju o relevantnosti u razliËitim slojevima,ta su zakljuËivanja joπ nezavisna. Potpuna svrha i bit IR vrednovanja treba seusporediti sa zakljuËivanjem o relevantnosti u odnosu na razliËite razine, πto se upraksi Ëesto Ëini. Moæemo tipizirati relevantnost kako se pojavljuje na razliËitimrazinama i zatim istraæivati njezino ponaπanje unutar i izmeu slojeva.

Ako prihvatimo da je priroda relevantnosti u IR-u sustav relevantnosti, tadapostoji logiËan zakljuËak: ne moæemo prihvatiti bilo koji sloj ili element u tomsustavu relevantnosti kao jedinstven i kao jedinu pravu relevantnost. Ne moæemorazmatrati samo jednu, a zanemariti sve druge razine relevantnosti. O bilo kakvojkategorizaciji da je rijeË, razliËite vrste relevantnosti ne postoje i ne mogu postojatiu svom vlastitom vakuumu. Da bismo to potkrijepili, recimo: u IR-u relevantnostpostoji samo kao interaktivni sustav relevantnosti. Relevantnost u jednom slojuutjeËe na relevantnost u drugim slojevima.

U informacijskoj je znanosti, dakle, relevantnost atribut ili kriterij koji odraæavauËinkovitost interaktivne razmjene informacija meu ljudima (tj. korisnicima) iinformacijskim sustavima, u komunikacijskom kontaktu. Interakcija ukljuËujerazliËite razine ili slojeve na osnovi kojih se zakljuËuje o relevantnosti, i pritomstvara neovisan sustav relevantnosti. Zapravo, taj je sustav relevantnosti onaj kojiomoguÊava interakciju tijekom informacijskog pretraæivanja i povezuje razliËiteslojeve. Bez takvog sustava relevantnosti ne bi moglo biti ni informacijskogapretraæivanja kako ga mi shvaÊamo. I vaæno je, ako ne i najvaænije pitanjeinformacijske znanosti, kako nasloviti probleme razumijevanja i poveÊavanjauËinkovitosti interakcije izmeu razliËitih elemenata u sustavu relevantnosti.

Proπirenje na korisniËko modeliranje

Svrha je korisniËkog modeliranja u IR-u pozitivno utjecati na proces pretraæivanja anajveÊa se pozornost posveÊuje uËinkovitom pretraæivanju relevantnih tekstova zadanoga korisnika(e) ili s pomoÊu razliËitih tehnika ili interakcija koje pokuπavajuukljuËiti kritiËne znaËajke korisnika u odnosu na njihov informacijski problem(e) ipotrebu(e). Pitanja su, naravno: Koje su to kritiËne znaËajke? Kako ih doseÊi? Brojnetehnike, ruËne i automatske, bile su oblikovane za korisniËko modeliranje u IR-u iu brojnim drugim poljima i primjenama, kao u procesu pruæanja informacijskihusluga u knjiæniËarstvu ili u odnosu na inteligentna sredstva za baze znanja uumjetnoj inteligenciji (Artificial Intelligence ∑ AI). Ne iznenauje da se korisniËkomodeliranje pojavljuje pod razliËitim drugim imenima, Ëak i kad se misli na isto.Raspravu u ovom odjeljku saæeo je Saracevic (1997.).

KorisniËkom se modeliranju u IR-u prilazi s dvaju razliËitih glediπta: s glediπtausmjerenog na sustav i glediπta usmjerenog na korisnika. U prvome, jedan pristupkorisniËkom modeliranju kreÊe se oko relevantne povratne veze i prilagodbe upita.U petlji povratne veze oni tekstovi koje su korisnici (ili zamjene za njih) ocijenilikao relevantne koriste se kao korisniËki model za izradu, sastavljanje, πirenje ili

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM98

99

prilagodbu upita unesenih u sustav (pregled vidjeti pod Efhimidiadis, 1996. i Spink,Losee, 1996.). Drugi je pristup ugraditi u sustav naËine i sredstva s pomoÊu kojihkorisnici mogu po svome modelirati svoje probleme ili izraziti prvi upit, a sustav impomaæe u unapreivanju procesa. Jedan je od brojnih primjera eksperimentalnisustav koji su razvili Croft i Thompson (1987.), ali naæalost takvi se sustavi nisudalje viπe istraæivali. KritiËni je aspekt da u tim pristupima korisnikovo izraæavanjenjegove informacijske potrebe treba biti dinamiËno, dakle korisniËko modeliranje islijedno traæenje takoer je visoko dinamiËan i interaktivan proces.

Istraæivanje iz perspektive sustava usmjerenog na Ëovjeka u IR-u takoerupotrebljava nekoliko pristupa. To podruËje istraæivanja vrlo je bogato, ali jeprikazano samo nekoliko pokuπaja. Povijesno, najstariji i prevladavajuÊi pristup,onaj je koji se bavi problemima analize pitanja kao metodom koja omoguÊujezakljuËivanje o izraæavanju korisnikove informacijske potrebe ili problema, πto seproteæe od taksonomije informacijskih potreba i tehnika analize pitanja koje jepostavio Taylor (1968.), do postupanja s poteπkoÊama u izraæavanju takvih potreba(Harper, 1992.). SliËno tome, susretanje s uputama, referentnom sluæbom uknjiænici kao korisniËkim modeliranjem, prouËava se s komunikacijskog glediπta(Radford, 1996.). Drugi se pristup bavi kognitivnim glediπtima kojima se koristekorisnici i/ili posrednici u interakciji s IR sustavima (npr. Allen, 1991.), kao iraznolikostima koriπtenih tehnika povratne veze (Spink, Losee, 1996.) ∑ svi oni najedan ili drugi naËin pristupaju modeliranju korisnika. KonaËno, interaktivnipristup IR-a koji promatra korisnike i korisniËko modeliranje kao sastavni dio IRprocesa (Belkin, 1993.), motriπte je prihvaÊeno takoer i u ovome radu. Osnovnoje da je korisniËko modeliranje vrlo dinamiËan proces.

Ipak, unatoË svim koristima korisniËkog modeliranja automatskim ili polu-automatskim sredstvima u informacijskom pretraæivanju i brojnim drugim srodnimpodruËjima, gotovo se niπta ne moæe usporediti sa πirinom ili sloæenoπÊu korisniË-kog modeliranja kako je ono provedeno od strane kvalificiranih posrednika uinteraktivnom kontaktu s korisnicima. Dakle, podrobna promatranja interakcije ikorisniËko∑posredniËkog diskursa, kad je cilj provesti uËinkovito pretraæivanjevelikih IR baza podataka, od velike su potencijalne uporabe za oblikovanje Ëovjekuusmjerenog, interaktivnog modela korisniËkog modeliranja, koji se zauzvrat moæeuporabiti za daljnje oblikovanje automatskog korisniËkog modeliranja. U tome leæivaænost takvih istraæivanja.

SliËno kao i za istraæivanje relevantnosti, i ovdje se koristim stratificiranimmodelom IR interakcije kao osnovom za objaπnjenje korisniËkog modeliranja u IR-u. Smatram da je korisniËko modeliranje (i) intreaktivan proces koji se (ii) nastavlja nadinamiËan naËin na razliËitim razinama pokuπavajuÊi (iii) uhvatiti korisnikovukognitivnu, situacijsku, emocionalnu razinu i moguÊe druge elemente (varijable) kojipodupiru uËinkovitost pretraæivanja, (iv) s utjecajem moguÊnosti posredniËkog suËelja i(v) s uzajamnim djelovanjem u odnosu na razinu raËunala. To je interaktivnadijagnostika, a s vremenom Ëak i proces savjetovanja koji joπ do sada nije bio dobrovoen u automatiziranom ili 'inteligentnom' IR-u ili u umjetnoj inteligenciji.

Kao πto je spomenuto, ako je interakcija ljudski posredovana, dodaje joj se joπ isloæeni skup razina, po sebi vrlo zanimljiv. Meu ostalim, on donosi komunikacijske

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM99

100

znaËajke ljudskog diskursa koje mogu biti analizirane na osnovi svojih vlastitihzakonitosti (Mokros, Mullins, Saracevic, 1995.). Uloge koje igraju posrednici mogubiti raπËlanjene na razine. Na povrπinskoj razini posrednici se koriste svojimpoznavanjem (znanje i mjerodavnost) IR sustava, sadræaja, zastupanja infor-macijskih izvora i metainformacija kao i sustavnim tehnikama i nevaænim pogreπ-kama ∑ koje ne poznaju korisnici. To se rabi zato da bi dovelo do uËinkoviteinterakcije sa sustavom na povrπinskoj razini. Ali na dubljoj ili kognitivnoj raziniposrednici takoer nude objasnidbena i dijagnostiËka stajaliπta. Oni pomaæu pridefiniranju problema, usmjeravanju pozornosti na pitanja, ukljuËivanju konteksta idrugim stajaliπtima koja ulaze u korisniËko modeliranje. Kako interakcija i traæenjenapreduju, oni takoer mogu dovesti do promjena u problemu ili definiciji pitanja.Sve to igra kritiËnu ulogu u izboru glediπta pri traæenju informacija na povrπinskojrazini: datoteka, izraza, taktika, atributa itd. Kroz svoju profesionalnu izobrazbu iiskustvo profesionalni posrednici postaju veoma vjeπti u korisniËkom modeliranju(πto predstavlja dublju razinu interakcije) i u prevoenju toga u povrπinsku razinuinterakcije sa sustavom. (SliËno tome, i lijeËnici kao i drugi struËnjaci stjecanjemiskustva postaju vjeπti u postavljanju dijagnoze na kojoj kasnije temelje lijeËenje).Kao i u drugim sluËajevima u koje su ukljuËeni korisniËko modeliranje ilidijagnoza, radi se o tome da sam proces nedovoljno razumijemo. Stoga vjerujemoda je vaæno vrlo detaljno istraæiti IR interakcije koje ukljuËuju posrednike. DrugimrijeËima, ako æelimo poboljπati korisniËko modeliranje sa suËeljima temeljenim naraËunalu i ukljuËiti to, s bilo kojim stupnjem uspjeha, u IR sustave, tada prvomoramo istraæivati i razumjeti πto se dogaa u interakcijama koje ukljuËuju Ëovjeka,u πto su posebno ukljuËeni posrednici. To se moæe uËiniti tako da se takveinterakcije raπËlanjuju u slojeve. Ovdje donosimo jedan primjer.

Istraæivali smo npr. tip i distribuciju izraza, ukljuËujuÊi zakljuËivanje (pitanja)kao podskup izraza i diskursa izmeu korisnika i posrednika prije i tijekom onlinepretraæivanja na osnovi korisnikovih pitanja (Saracevic, Spink, Wu, 1997.).Identificirali smo osam kategorija koje opisuju vrste izraza:

1. Kontekst Korisnikov problem ili dani zadatak; faza tra-æenja informacije; informacije koje su dosadprikupljene; oËekivanja i drugi vidovi kojiistiËu pitanje; korisnikova domena i problemznanja; korisnikovi planovi.

2. Izrazi i ograniËenja Obrazlaganje i prilagodba pojmova, izraza,kljuËnih rijeËi, deskriptora; generiranje izraza;odreivanje graniËnih podruËja; ograniËenjakao πto su jezik i godine; pitanje tehniËkihnaziva.

3. Objaπnjenja sustava Radni i tehniËki vidovi sustava u uporabi;tehniËka objaπnjenja pretraæivanja; karakte-ristike baza podataka i dokumenata u sustavu;drugi moguÊi informacijski izvori; dobivenitekstovi; ukljuËeni troπkovi.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM100

101

4. Taktike i procedure traæenja Izbor i varijante izraza, polja, morfologija,logika u modelima za pretraæivanje; naredbe;izbor i varijacije u veliËini magnitude i izlaznihrezultata, formata, reda; specifikacija izlaza;ispravljanje pogreπaka.

5. Pregled i relevantnost Pregled taktika u odnosu na izlazni rezultat;vrednovanje izlaznih izvora/rezultata ili sadr-æaja; prosudbe relevantnosti izlaznih rezultata ipovratnih informacija iz izlaznih rezultata;odluke ili pitanja na Ëemu se temelji æeljeno ∑na taktikama ili izlaznim rezultatima.

6. Djelovanje Opis aktivnosti u tijeku ili predstojeÊe aktiv-nosti, npr. pregledavanje tezaurusa, formatiizlaznih rezultata, tiskanje, objaπnjenje onogaπto se dogaa.

7. Povratni kanali ∑ poticaji, odzivi Komunikacijski poticaji, (tekstovi) zapopunjavanje, potvrde, izrazi u obliku formulaitd. koji pokazuju sluπateljevu ukljuËenost,npr. “U redu!”, “Dobro!”; odzivi i zahtjevi zaponavljanjem, npr. “©to?”, “Molim? ”, “Po-novite!”; stanke.

8. Nebitno Izrazi nebitni za interakciju pri traæenju. Poz-dravi, uobiËajene uljudnosti, druπtveni komen-tari, osobna pitanja.

Dobili smo distribuciju tih izraza i njihovu segmentaciju na one koji se mnogokoriste i one koji se koriste tijekom online traæenja. Interaktivni diskurs slijedio jepromjenjivu pomiËnu stazu s velikim brojem izraza povezanih na bilo koji naËin skorisniËkim modeliranjem. Donosimo neka uopÊena zapaæanja:

• Izrazi na razini konteksta odnose se na situacijsku razinu.• Izrazi i ograniËenja izraza odnose se na moguÊnosti razine sadræaja.• Izrazi na razini objaπnjenja sustava odnose se na korisnikovo razumijevanje

razliËitih elemenata i razina raËunala.• Izrazi na razini pregleda i relevantnosti odnose se na ocjene tekstova na

korisnikovoj razini ili na ocjenu interaktivnih taktika.• Izrazi na razini djelovanja odnose se na objaπnjenje razliËitih aktivnosti na

razini raËunala.• Povratni kanali i nebitni izrazi pojaËavaju uzajamno djelovanje izmeu

korisnika i posrednika.

Dakle, pokazali smo da se razliËiti tipovi izraza odnose na razliËite razine bilo nastrani korisnika bilo na strani raËunala, potkrepljujuÊi tvrdnju, dokazujuÊi koris-niËko modeliranje kao stratificirani interaktivan proces.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM101

102

Proπirenja prema izboru izraza za pretraæivanje

Upit je najvaæniji proizvod korisniËkog modeliranja. Upit je sastavljen od izraza zapretraæivanje, logiËkih poveznica (ako ih ima) i razliËitih oznaËitelja (ako ih ima).To je izraæeno kao karakteristika upita. Postoje mnogi oblici izraza za pretraæivanje:izrazi izvedeni iz dobivenih tekstova, izrazi iz kazala, klasifikacijske tablice,numeriËki prikazi i oznaËitelji itd. Svi su oni na neki naËin pojmovi izvedeni izpitanja i/ili informacijskog problema/potrebe. Bilo u kojem obliku, izrazi zapretraæivanje uvijek postoje, bez njih upit ne postoji i pretraæivanje se ne moæeizvesti. Postavljaju se pitanja: Koji Êe izrazi za pretraæivanje biti izabrani za dani upitda bi zastupali korisnikov informacijski problem? Kako se oni izabiru? Odakle bi trebalibiti? Koji interaktivni proces moæe pomoÊi pri izboru? I, naravno, koliko su uËinkovitirazliËiti izrazi za pretraæivanje (npr. iz razliËitih izvora)? Takva pitanja postavili suSpink i Saracevic (1997.). Ovdje je dana sinteza u odnosu na izbor izraza zapretraæivanje u vezi sa stratificiranim modelom interakcije.

Na poËetku interakcije oblikuje se upit ('protoupit') koji ukljuËuje izraze zapretraæivanje za brojne moguÊe izvore, ukljuËujuÊi tekstove koji su dani kaoprimjeri. Neovisno o izvoru i obliku upit i izrazi za pretraæivanje na povrπinskoj surazini. Kako interakcija i pretraæivanje napreduje, Ëeste su promjene i pomaci udefiniranju problema ili pitanja. Ako su ukljuËeni ljudski posrednici, oni takoermogu predloæiti takve promjene. Sve to igra kritiËnu ulogu u izboru glediπtapretraæivanja na povrπinskoj razini: datoteka, taktika i posebno izraza za pretraæi-vanje ∑ izabiru se novi izrazi za pretraæivanje, stari se izrazi napuπtaju, taktike seprilagoavaju i mijenjaju i tako dalje. Proces odabira ostvaruje se i oËituje napovrπinskoj razini, dok se uËinkovitost izraza za pretraæivanje, ukljuËujuÊi korisni-kove prosudbe relevantnosti, uspostavlja na kognitivnoj i moæebitno na situacijskojrazini, a i emocionalna razina takoer igra vaænu ulogu. Dakle, oblikovanje i odabirizraza za pretraæivanje rezultat je uzajamnog djelovanja izmeu razliËitih razina.

U citiranom istraæivanju identificirali smo pet izvora prvog pojavljivanja izrazaza pretraæivanje:

1. Navod pitanja Izrazi za pretraæivanje izvedeni iz korisniËkihpisanih navoda o njihovim vlastitim infor-macijskim problemima i zahtjeva πto su pr-votno predloæeni za pretraæivanje.

2. Korisnikova interakcija Izrazi za pretraæivanje koje je predloæio koris-nik prije i/ili tijekom online pretraæivanja, anisu izvedeni iz navedenoga korisnikova pi-tanja.

3. Tezaurus Izrazi za pretraæivanje izvedeni iz tezaurusaugraenog u bazu podataka.

4. Posrednik Izrazi za pretraæivanje koje predlaæe posrednikprije i/ili tijekom online pretraæivanja.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM102

103

5. Povratna informacija o relevantnosti izraza Izrazi za pretraæivanje koje jepredloæio korisnik ili posrednik iz pretraæiva-nih jedinica koje je korisnik identificirao kaorelevantne.

Meu ostalim, analizirali smo izraze za pretraæivanje po uËestalosti izbora izsvakog izvora, uËinkovitosti u pretraæivanju relevantnih jedinica izraza iz svakogizvora i po slijedu pojavljivanja. Povezivanjem s razinama mogli smo jasnorazlikovati izvore i njihovu povezanost s relevantnoπÊu, tj. zakljuËivati o tome gdjeje ukljuËena prosudba relevantnosti ili gdje nije ukljuËena. Dakle, prikazali smocjelokupnu distribuciju izraza za pretraæivanje (povrπinska razina) i suprostavili jedistribucijama u kojima je primijenjena uËinkovitost (izvedena iz kognitivneprosudbe relevantnosti i moguÊe situacijske razine). Takoer smo ukljuËili suodnossa zadovoljstvom korisnika, koje se nalazi na emocionalnoj razini. ZakljuËili smo dapostoji izravna uzajamna veza izmeu dublje i povrπinske razine interakcije. Izbor ipomaci u izrazima za pretraæivanje iz razliËitih izvora i pri razliËitim epizodama(faze procesa, npr. online epizode prije i tijekom online pretraæivanja), odraæavajutakvo uzajamno djelovanje. Uzajamno djelovanje objaπnjava promjene ili pomake uizboru izraza za pretraæivanje. Dakle, postalo je jasno da podatci pokazuju uzajamnodjelovanje izmeu razliËitih razina koje opet podupiru stratificirani model.

Proπirenja prema vrstama povratnih veza u IR-u

Kao πto je spomenuto odnos Ëovjek∑raËunalo opÊenito i IR interakcija posebnoukljuËuju brojne procese. U IR-u na njih se katkad gleda kao na epizode u kojimasu brojne razliËite 'stvari' pokuπane i/ili postignute. Povratna je veza jedna od njih.Dakle, povratna veza promatrana je kao specifiËan tip interakcije. Zapravo,povratna je veza bitan, kritiËan element IR-a, prisutan do neke mjere u veÊini, akone i u svim IR interakcijama. Jasno, istraæivanje danih IR procesa, kao πto su danopredmetno oznaËivanje ili algoritmi traæenja, mogu biti ili su bili uËinjeni bezuzimanja u obzir povratne veze. Pa ipak, takva istraæivanja bez obzira na to kolikosu teorijski ili eksperimentalno elegantna daleko su od stvarnosti i nitko ne znakako bi se ponaπala u stvarnom svijetu u kojemu je povratna veza u nekom oblikuuvijek prisutna. Dakle, istraæivanje IR povratne veze takoer je vaæan, ako ne ipresudan, odluËujuÊi aspekt istraæivanja IR interakcija. Rezultati takvog istraæivanjaovdje su sintetizirani iz rada Spink i Saracevic (u tisku).12

Do sada je koncepcija povratne veze u IR-u bila znantno ograniËena narelevantnost povratne veze πto je izvorno uveo Rocchio (1971.) da bi poboljπaodjelovanje IR sustava. Ta povratna veza strukturirana je nakon kibernetiËkog vienjapovratne veze, sa svim posljediËnim ograniËenjima jednovrsnih ulaznih (inputa) iizlaznih podataka (outputa) samih, ali s tom prednoπÊu da se s njom moæe postupati

12 Rad je objavljen kao: Spink, A. ; T. Saracevic. (1998). Human-computer interaction in information re-trieval: nature and manifestations of feedback. // Interacting with Computers: The Interdisciplinary Journal ofHuman-Computer Interaction, 10, 3, 241∑267.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM103

104

kao s algoritmom. Tijekom godina, raznovrsnost algoritama relevantne povratneveze bila je razvijana i ispitivana, πto pokazuje da oni poboljπavaju izvedbu do nekogstupnja (Spink, Losee, 1996.).

Ipak æelimo iznijeti miπljenje da ima mnogo viπe povratne veze u IR-u od πirokerasprostranjenosti istraæene relevantnosti povratne veze. Povratna veza sigurnoukljuËuje ulazne (input) i izlazne podatke/rezultate (output), upit i pretraæivanitekst, no dodatno ona ukljuËuje prevoditelja (tumaËa) za ocjenjivanje teksta,kognitivno, emocionalno i situacijski, povezujuÊi ga s cijelim nizom interakcija iuzajamnih uzroËnosti i s moguÊnoπÊu svih polarizacija (negativne, pozitivne ihomeostatiËke). Prevoditelj je ljudsko biÊe, korisnik je zamjena, a u dalekojbuduÊnosti to moæe biti inteligentan stroj koji djeluje i prevodi u ime Ëo-vjeka∑korisnika. Danas smo vrlo daleko od stvaranja takvih posrednika ∑ do sadaoni nemaju ni malo inteligencije. Moæemo takoer predvidjeti da na strani raËunalamoæe biti program za prevoenje, koji povezuje ulazne podatke ili tekstove u nizprevodilaËkih programa. Danas su takvi raËunalni prevoditelji u svojoj ranoj fazi.Oni postoje ili samo na papiru ili, ako su implementirani, ukljuËuju samo osnovnaprevoenja u ograniËenim laboratorijskim uvjetima. Ali istraæivanje ljudske povrat-ne veze u IR-u mogao bi biti vaæan doprinos u vezi s donoπenjem odluka zaprojektiranje inteligentnih posrednika za korisnika i prevoditelja za raËunala. Utome leæi vaænost takvih istraæivanja jer moæemo od ljudi uËiti πto staviti u stroj.

To nas dovodi do konceptualizacije petlje povratne veze u IR-u kao jedinicemjere. Petlja povratne veze interakcija je koja se sastoji od: (i) upita, (ii) procesa da bise dobili tekstovi kao odgovor na pitanje, (iii) tekst odgovora, (iv)prevoditeljevaprevoenja o prikladnosti teksta bilo kojoj (kognitivnoj, emocionalnoj ili situacijskoj)varijabli i zatim (v) djelovanje kojim se na neki naËin prilagouje upit ili procespretraæivanja. To izaziva vaæno pitanje: tko moæe pokrenuti petlju povratne veze?Predlaæemo da pokretaË bude samo ljudski prevoditelj, korisnik ili zamjena za njega.Drugim rijeËima petlju pokreÊe korisnik. To nije obostrana uzroËnost kao u kruænimpetljama u druπtvenoj perspektivi povratne veze. To je korisnikova uzroËnost ∑ kaoπto Ëin prevoenja poËinje s korisnikom ili ulazom upita. Sada, u neko buduÊevrijeme, ako se i kada se budu razvili inteligentni prevodtelji za raËunalo, moæemoto ponovno razmotriti da bismo dali moguÊnost raËunalnog pokretanja petljeuzajamne veze sa, za sada nepoznatim, elementima. Ali, u doglednoj buduÊnostiraËunalo neÊe moÊi pokrenuti petlju uzajamne veze. To je joπ uvijek znanstvenafantastika.

Predlaæemo da stratificirani model IR interakcije sluæi kao okvir za promatranjei kategoriziranje brojnih razliËitih tipova povratnih veza u IR-u. U spomenutomistraæivanju izveli smo iz promatranih podataka pet tipova povratnih veza u IR-u:

1. Povratna veza relevantnosti sadræaja Korisnikov upit praÊen izlaznimpodacima IR sustava o pretraæivanim jedinicama, koje zatim prosuuje korisnikradi utvrivanja relevantnosti nakon Ëega slijedi upit ili preoblikovanje (upita).

2. Povratna veza relevantnosti izraza Korisnikov upit praÊen izlaznim podacimaIR sustava o pretraæivanim jedinicama i korisnikov odabir novog(ih) izraza zapretraæivanje iz pretraæenih izlaznih podataka koriπtenih u kasnijem upitu.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM104

105

3. Magnituda povratne veze Korisnikov upit praÊen prosudbom temeljenomna veliËini izlaznih podataka iz upita s utjecajem na sljedeÊi upit.

4. Povratna veza taktiËkog pregleda Korisnikovi ulazni podaci praÊeni pro-sudbom koja se temelji na strategiji za prikaz povijesti strategije traæenja s utjecajemna sljedeÊi upit.

5. Povratna veza pregleda izraza Korisnikovi ulazni podatci praÊeni prosudbompovezanom sa strategijom za prikaz izraza u inverznoj datoteci s utjecajem nasljedeÊi upit.

Povratnu vezu relevantnosti podijelili smo u dvije kategorije. Povratna vezarelevantnosti sadræaja ukljuËuje prosudbu pronaenih tekstova i zatim slijednuaktivnost, kao πto je prilagodba strategije bez izravne uporabe izraza za pretraæivanjeiz tih tekstova. Povratna veza relevatnosti izraza podskup je povratne veze rele-vantnosti koja se koncentrirala SAMO na prikupljanje izraza iz tekstova koje sukorisnici prosudili relevantnima; vrsta je povratne veze ta koja se koristi utehnikama relevantnosti povratnih veza i algoritmima. Dakle, povratna je vezarelevantnosti razraenija nego samo izdvajanje relevantnih izraza. Obje su povezanes korisniËkom razinom s jedne strane, ali se prvo povezuje s djelovanjem na upitukad se procjenjuje bez obzira na izraz, a drugo kad se procjenjuje na osnovi izraza.Magnituda povratne veze (koja je sluËajno najkoriπtenija vrsta povratne veze) Ëak inije povezana s kognitivnom ocjenom relevantnosti, nego samo s emocionalnomrazinom u ocjenjivanju, πto moæe biti previπe jednostavno ili premalo. Sa straneraËunala koristi se metainformacijom na veliËini izlaznih podataka, a ne samoizlaznim podatcima. KonaËno, takoer smo podijelili povratnu vezu strategije udvije skupine: povratnu vezu taktiËkog pregleda i povratnu vezu pregleda izraza.Prva se odnosi na povratnu vezu koja ukljuËuje taktiku opÊenito, a druga ukljuËujetaktiku zasnovanu samo na izrazima za pretraæivanje. Obje se primarno tiËu odnosaizmeu elemenata korisnika koji sadræe pomake i æelje za saæetkom i promjenama ukasnijim ulaznim podacima. OpÊenita je poruka zahtjev za poveÊanjem koncepcijeIR povratne veze ispod povratne veze relevantnosti koja je tako uobiËajenoprihvaÊena kao jedina povratna veza u IR-u.

Stratificirani model sluæio je kao okvir za konceptualizaciju takvog proπirenja.

ZakljuËci

IR interakcija sloæeni je proces koji je lako razumljiv pragmatiËki, a ipak ga je teπkooblikovati koncepcijski, a Ëak joπ teæe obraditi teorijski. DesetljeÊima smo modeliraliIR sustave s pomoÊu tradicionalnog IR modela. Dobro nam je sluæio, i joπ namdobro sluæi, u usko definiranim situacijama kao πto je vrednovanje danih IRalgoritama. Ipak, tradicionalni model ima ozbiljno ograniËenje: ne ukljuËuje IRinterakciju koja je opÊe mjesto u stvarnom æivotu, za razliku od laboratorijskihuvjeta. IR paradoks rezultirao je velikim opsegom IR istraæivanja, a posebno su onakoja se bave algoritmima neinteraktivna, dok je ukupna IR praksa danas inter-aktivna.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM105

106

Veliki je problem da joπ nemamo u IR-u (kao ni u HCI-ju) modele koji unekim pojedinostima predstavljaju interaktivne pocese. Bilo je predloæeno nekolikomodela, ali ni jedan nije πire prihvaÊen. Pitanje nije samo predstavljanje ljudskihelemenata ili varijabla u interakciji (kao πto se to Ëesto Ëini u istraæivanjimausmjerenima na Ëovjeka) ili elemenata raËunala (kao πto se Ëini u istraæivanjimausmjerenima na sustav) nego predstavljanje i ljudskih i raËunalnih elemenata iuzajamno djelovanje. Ideje sam posudio iz drugih polja gdje su sloæeni entiteti iliprocesi raπËlanjeni u slojeve da bi omoguÊili detaljnije istraæivanje svake razine injihovu meusobnu ovisnost. »ak su i norme interneta prikazane u razinama.Stratificirani model IR interakcije promatra proces koji ukljuËuje povrπinsku razinuna kojoj se Ëovjek i raËunalo susreÊu s pomoÊu suËelja i zatim nekoliko zasebnihrazina ili slojeva za Ëovjeka i raËunalo. Za korisnike sam postulirao kognitivnu,emocionalnu i situacijsku razinu. Za raËunalo sam predloæio tehniËku razinu, razinuobrade i razinu sadræaja. Proπirio sam te pojmove i stratificirani model na tri vaænaIR podruËja: teorijsko, eksperimentalno i pragmatiËno.

Prvo od njih bavi se relevantnoπÊu. Predloæio sam da relevantnost treba bitipromatrana kao interaktivni sustav relevantnosti. Relevantnost se manifestira narazliËitim razinama koje obiËno smatramo vrstama relevantnosti. Te razine nisunezavisne, nego meuovisne. Dakle, relevantnost je interaktivni odnos izmeurazliËitih razina.

Drugo proπirenje bavi se korisniËkim modeliranjem. Predloæio sam da korisniË-ko modeliranje bude zapravo pokuπaj identificiranja razliËitih znaËajki vezanih uzkorisnike, a koji mogu poboljπati, unaprijediti uËinkovitost rezultata. Takvomodeliranje pokuπava se baviti razliËitim razinama na strani korisnika povezanim srazinama na strani raËunala. Kroz interakciju je model korisnika definiran,redefiniran i vjerojatno poslije nepromijenjen. Model korisnika u stvarnosti jeviπeËlan, a oblikuju ga neovisne, uzajamno djelujuÊe razine. Nakon mnogo godinapokuπaja, zaËuuje koliko je mali napredak uËinjen u automatizaciji procesakorisniËkog modeliranja u IR-u u pragmatiËnim situacijama, stoga istraæivanje togaπto se dogaa meu ljudima u korisniËkom modeliranju moæe biti djelotvoran naËinza prikupljanje ideja za projektiranje automatiziranijih procesa.

TreÊe je proπirenje, koje se bavi izrazima za pretraæivanje, i najspecifiËnije. Izborizraza za pretraæivanje sloæen je proces koji takoer moæe biti objaπnjen kao rezultatinterakcije koja ukljuËuje razliËite razine. Pokazalo se da je to dinamiËan proces,takoer s promjenama i pomacima, od uzajamnoga djelovanja izmeu razliËitihrazina i na strani korisnika i na strani raËunala. Od posebnog je interesa i prikorisniËkom modeliranju i pri izboru izraza za pretraæivanje uloga koju imaËovjek∑posrednik. Istraæivanje njegove uloge i djelovanja najkorisnije je za unapre-ivanje naπeg razumijevanja interakcije.

KonaËno, Ëetvrto proπirenje bavi se vrstama povratne veze u IR-u. Povezujebrojne vrste razliËite po tome πto imaju vrlo razliËite interaktivne namjene terazliËita uzajamna djelovanja izmeu razina u IR interakciji na obje strane,korisnikovoj i raËunalnoj. Po definiciji povratna je veza dinamiËan proces, ali u IR-u ona ukljuËuje razliËite elemente u razliËito vrijeme, za razliËite radnje i namjene.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM106

107

Kao πto postoji sustav relevantnosti, postoji i sustav povratnih veza. Povratna jeveza, zajedno s relevantnoπÊu i korisniËkim modeliranjem, viπestruka.

Jasno, ovaj pokuπaj, kao bilo koji drugi pokuπaj koji nastoji raπËlaniti sloæeniproces ili sustav u razine, ima ograniËenja. Na primjer, raπËlamba istraæivanjagramatike na fonoloπku, morfoloπku, sintaktiËku i semantiËku komponentu imaoËigledna ograniËenja, ali je omoguÊila temeljito istraæivanje najmanje prvih triju.Napredniji pregledi gramatike takoer ukljuËuju transformacije. PrepoznajuÊiograniËenja, stratificirani model IR interakcije joπ uvijek ima inherentnu prednostodvajanja sloæenih elemenata ukljuËenih u interakciju u neπto s Ëim je lakπerukovati, o Ëemu je lakπe govoriti, prikazati ga i razumjeti. Gledanje na IRinterakciju kao na uzajamno djelovanje izmeu razina na obje strane, na stranikorisnika i na strani raËunala, daje realniji i stoga poæeljniji pogled na ono πto sedogaa. Takoer se izbjegava inherentna uskogrudnost (Ëak ksenofobija) pristupa umodelima usmjerenim na korisnika ili usmjerenih na sustav primijenjenih samo-stalno, πto je najËeπÊe sluËaj. Da ponovimo zakljuËak prethodnih radova: naπeznanstveno razumijevanje IR interakcije je slabo i nismo dobro svladali znanstvenoistraæivanje procesa koje treba biti orijentirano prema teoriji, primjeni i vredno-vanju. Æelim predloæiti da izrada ovog ili kojega drugog interaktivnog modela moæeunaprijediti naπe razumijevanje. I samo je po sebi razumljivo da je bolje razumije-vanje preduvjet za bolje projektiranje i primjenu.

Prevela: Jelica LeπËiÊ

Biljeπke

1. Allen, B. L. (1991). Cognitive research in information science. // Annual Review of Informa-tion Science and Technology, 26, 3∑37.

2. Belkin, N. (1993). Interaction with texts: information retrieval as information-seekingbehavior. // Information retrieval. 10. von der Modelierung zur Anwerdung. Konstanz :Universitaetsverlag. Pp 55∑66.

3. Belkin, N. J. ; C. Cool ; A. Stein ; U. Thiel. (1995). Cases, scripts, and information seekingstrategies: on the design of interactive information retrieval systems. // Expert Systems withApplications, 9, 3, 379∑395.

4. Croft, W. B. ; R. H. Thompson. (1987). I3R: a new approach to the design of documentretrieval systems. // Journal of the American Society for Information Science, 38, 6, 389∑404.

5. Efthimidiadis, E. N. (1996). Query expansion. // Annual Review of Information Science andTechnology, 31, 121∑188.

6. Harter, S. P. (1992). Psychological relevance and information science. // Journal of the Ameri-can Society for Information Science, 43, 9, 602∑615.

7. Ingwersen, P. (1992). Information retrieval interaction. London : Taylor Graham.8. Ingwersen, P. (1996). Cognitive perspectives of information retrieval interaction. // Journal

of Documentation, 52, 1, 3∑50.9. Radford, M. L. (1996). Communication theory applied to the reference encounter: an analy-

sis of critical incidents. // The Library Quarterly, 66, 2, 123∑137.10. Rocchio, J. J. (1971). Relevance feedback in information retrieval. // The SMART retrieval

system: experiments in automatic document processing. / ed. by G. Salton. Englewood Cliffs,NJ : Prentice-Hall. Pp 313∑323.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM107

108

11. Saracevic, T. (1975). Relevance: a review of and framework for the thinking on the notion ininformation science. // Journal of the American Society for Information Science, 26, 6,321∑343.

12. Saracevic, T. (1996a). Modeling interaction in information retrieval (IR): a review and pro-posal. // Proceedings of the American Society of Information Science, 33, 3∑9.

13. Saracevic, T. (1996b). Relevance reconsidered. // Information science: integration in perspec-tives. / eds. P. Ingewersen & N. O. Pors. Copenhagen : The Royal School of Librarianship.Pp 201∑218.

14. Saracevic, T. ; A. Spink ; M. M. Wu (1997). Users and intermediaries in information re-trieval: What are they talking about? // User Modeling: Proceedings of the Sixth Interna-tional. New York : Springer.

15. Saracevic, T. ; H. Mokros ; L. Su. (1990). Nature of interaction between users and interme-diaries in online searching: a qualitative analysis. // Proceedings of the American Society forInformation Science, 27, 47∑54.

16. Saracevic, T. ; P. Kantor. (1997). Studying the value of library and information services. PartI. Establishing a theoretical framework. Part II. Methodology and taxonomy. // Journal ofthe American Society for Information Science, 48 (6), 527∑542, 543∑563.

17. Schamber, L. (1994). Relevance and information behavior. // Annual Review of InformationScience and Technology, 29, 3∑48.

18. Schutz, A. (1970). Reflections on the problem of relevance. New Haven, CT : Yale Univer-sity Press.

19. Sperber, D. ; D. Wilson. (1995). Relevance: communication and cognition. 2nd edition.London : Blackwell.

20. Spink, A. ; R. M. Losee. (1996). Feedback in Information retrieval. // Annual Review ofInformation Science and Technology, 31, 33∑78.

21. Spink, A. ; T. Saracevic. (1997). Interactive information retrieval: sources and effectiveness ofsearch terms during mediated online searching. // Journal of the American Society for Infor-mation Science, 48 (u tisku).

22. Spink, A. ; Saracevic, T. (1997). Human-computer interaction in information retrieval: na-ture and manifestations of feedback. // Interacting with Computers ∑ The InterdisciplinaryJournal of Human∑Computer Interaction. 9 (u tisku).

23. Storrs, (1994). A conceptualization of multiparty interaction. // Interacting with Computers,6, 2, 173∑189.

24. Taylor, R. S. (1968). Question negotiation and information seeking in libraries. // College &Research Libraries, 29, 178∑194.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM108

109

Informacijska znanost13

SaæetakRad donosi osobna razmiπljanja o informacijskoj znanosti kao podruËju znanstvenogistraæivanja i profesionalne prakse koja se razvijala tijekom zadnjih pedeset godina.Istraæuje se nastanak informacijske znanosti u odnosu na probleme eksplozije infor-macija, druπtvena uloga podruËja, priroda 'informacije' u informacijskoj znanosti,struktura podruËja u odnosu na probleme kojima se bavi, razvojni trendovi pretraæivanjainformacija (Information Retrieval ∑ IR) kao vodeÊe grane informacijske znanosti, odnosinformacijske znanosti prema drugim podruËjima, u prvome redu prema knjiæniËarstvui raËunalnoj znanosti te obrazovni modeli i pitanja. U zakljuËku se istraæuju odreenitrendovi koji utjeËu na to podruËje.

Uvod

Ovaj je rad esej. Kao i svaki drugi esej analizira i komentira odreenu temu ∑ uovom sluËaju, informacijsku znanost kao podruËje. Donosi kritiËko razmiπljanje onastanku i odnosima informacijske znanosti iz nekoliko perspektiva, ukljuËujuÊipovijesnu, socioloπku, filozofsku, tehnoloπku, obrazovnu i interdisciplinarnu. Svrhaje ovog rada pridonijeti razumijevanju proπlosti i sadaπnjosti informacijske znanostite predvidjeti buduÊa pitanja. Esej nije formalna rasprava i dopuπta odreenuintrospekciju i fleksibilnije bavljenje predmetom no πto je to uobiËajeno uznanstvenoj raspravi, a njegovi se zakljuËci mogu smatrati hipotezama i poticajimaza daljnje formalnije prouËavanje.

13 Saracevic, T. (1999). Information science. // Journal of the American Society for Information Science, 50,12, 1051∑1063.

∂ Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, John Wiley & Sons, Inc.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM109

110

Godine 1962. poËeo sam raditi u podruËju informacijske znanosti i praktiËno sebaviti pretraæivanjem informacija (IR). Nakon nekoliko sam godina otiπao iz praksei poËeo znanstveno istraæivati i pouËavati informacijsku znanost, Ëime se bavim veÊviπe od tri desetljeÊa. Cijelo to vrijeme zanimala me je, pored brojnih specifiËnihproblema koje sam istraæivao i pouËavao, πirina podruËja. Viπe me je zanimalainformacijska znanost kao podruËje. Ovaj je esej posljedica mojih osobnih iskustavai traganja za razumijevanjem πireg okvira moga vlastitog rada i rada mojih kolegakoji tvrde da pripadaju informacijskoj znanosti. Na tragu je mojih ranijih radova naovu temu (Saracevic, 1979. a, b, 1992., 1995., 1997.) i objedinjuje mnoge idejeiznesene u njima.

Pristup©to je informacijska znanost? To naoko jednostavno pitanje otvara joπ jedno,

sloæenije: Kako definirati informacijsku znanost, ili, na koncu, bilo koje drugopodruËje? To je sloæen problem kojim se naπiroko bavila filozofija i druga podruËja.Iako su nam rjeËniËke definicije potrebne kako bi se osigurao valjan opis i postavilegranice predmeta obuhvaÊenih podruËjem, one nam ne mogu omoguÊiti dubljerazumijevanje. Webster ne tumaËi podruËja. To se ne Ëini kako bi se odbile jasnerjeËniËke definicije ∑ to nikako ne ∑ nego kako bi se utvrdila njihova ograniËenja.

U raspravi o informacijskoj znanosti zauzimam problemsko stajaliπte koje jerazradio Popper (1989., str. 67), koji je tvrdio da:

[P]redmet ili vrste stvari ne Ëine temelj za razlikovanje disciplina (….) Mi ne prouËavamoneki predmet, nego probleme. Svaki bi problem mogao nadiÊi granice odreenog predmetaili discipline. (Istaknuto u izvorniku)

Naglaπavam probleme kojima se bavi informacijska znanost. Iako kasnije u radudajem definicije informacijske znanosti i drugih podruËja u interdisciplinarnimodnosima s informacijskom znanoπÊu, Ëinim to samo kako bi se bolje razumjeliproblemi kojima se bave razliËita podruËja i njihov odnos prema problemimainformacijske znanosti. Rasprava o pravim definicijama informacijske znanosti, kaoi bilo kojega drugog podruËja, bezuspjeπna je i naivna u svojim oËekivanjima.Informacijska je znanost, kao znanost i kao profesija, definirana problemima kojimase bavi i metodama koje koristi u pronalaæenju rjeπenja tijekom vremena. Svakinapredak u informacijskoj znanosti ovisi o tome je li podruËje uistinu napredovalou odnosu na probleme kojima se bavi i metode kojima se koristi. Svako 'poprav-ljanje', ako je potrebno, morat Êe redefinirati ili premjestiti æariπte problema ilimetoda za pronalaæenje njihova rjeπenja, ili oboje.

Informacijska znanost posjeduje tri opÊe znaËajke koje su misao vodilja njezinarazvoja i postojanja. One su zajedniËke brojnim modernim znanostima i mogu sesagledati kao problemska podruËja kojima se informacijska znanost mora baviti naopÊoj razini.

• Prvo, informacijska je znanost interdisciplinarna, a ipak, odnosi se s razliËi-tim disciplinama mijenjaju. Interdisciplinarni razvoj daleko je od svog kraja.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM110

111

• Drugo, informacijska znanost usko je povezana s informacijskom tehno-logijom. Tehnoloπki je imperativ snaæan i uvjetuje razvoj informacijskeznanosti, razvoj brojnih drugih podruËja i, πtoviπe, razvoj informacijskogdruπtva u cijelosti.

• TreÊe, informacijska znanost, kao i mnoga druga podruËja, aktivno sudjelujeu razvoju informacijskog druπtva. Informacijska znanost ima jaku druπtvenui ljudsku dimenziju koja nadilazi tehnologiju.

Neki od radova koje sam iπËitavao bavili su se povijesnim stajaliπtima infor-macijske znanosti. To su, primjerice, radovi sljedeÊih autora: Shera i Cleveland(1977.), Bourne (1980.), Herner (1984.), Salton (1987.), Cleverdon (1987.),Swanson (1988.), Lilley i Trice (1989.), Farkas-Conn (1990.), Buckland i Liu(1995.) i Rayward (1996.). Ipak, opseæna povijest informacijske znanosti ostaje idalje nezavrπen projekt za buduÊe povjesniËare znanosti. Za sada postoje tekpovijesni dijelovi i razliËite perspektive tih dijelova.

Povijest je svakog podruËja povijest nekoliko velikih ideja. Smatram da infor-macijska znanost za sada posjeduje tri takve velike ideje, a tiËu se obrade informacijana sasvim drugaËiji naËin od onoga koji se koristio ranije ili drugdje. Prva ioriginalna ideja, koja se pojavila 1950-ih jest pretraæivanje informacija (IR), koje jeomoguÊilo obradu informacija na temelju formalne logike. Druga, koja se pojavilaubrzo nakon prve, jest relevantnost, koja je izravno usmjerila i povezala sam proces sljudskim informacijskim potrebama i procjenama. TreÊa, koja je nastala dvadesetljeÊa kasnije, jest interakcija, koja omoguÊuje neposredne razmjene i povratneinformacije izmeu sustava i osoba ukljuËenih u IR procese. Do sada se nisupojavile nikakve velike ideje o informacijama, kao temeljnom fenomenu, ili o'literaturi' (kako je kasnije definirana) kao predmetu obrade. Ipak, moæemo reÊi dabi se ideja smislenog povezivanja 'literature', koja je zapoËela koriπtenjem kazalacitiranosti 1960-ih, mogla smatrati velikom idejom.

U nepovijesnom se smislu ovaj esej bavi tim velikim idejama i mislima, kako suranije naznaËene. One Ëine okvir za razumijevanje proπlosti, sadaπnjosti i bu-duÊnosti informacijske znanosti.

Nastanak i druπtveni kontekst

Informacijska je znanost podruËje koje se pojavilo nakon Drugoga svjetskog rata,zajedno s nizom novih disciplina, kao πto je raËunalna znanost. Ubrzan znanstveni itehniËki napredak s poËetka 20. stoljeÊa uzrokovao je sredinom stoljeÊa znanstvenui tehniËku revoluciju. Najvidljivije je obiljeæje te revolucije bio fenomen 'infor-macijske eksplozije', koja se odnosila na iznimno brz i nejenjavajuÊi rast znanstvenihi tehniËkih publikacija i informacijskih zapisa svih vrsta ('literature'), koje je takoznalaËki sintetizirao i pojasnio de Solla Price (1963.).

Iznimnim razvojem dogaaja, poticaj za razvoj informacijske znanosti, Ëak i zanjezin nastanak i zadaÊe pronalazimo u Ëlanku Vannevara Busha iz 1945. godine,priznatog znanstvenika s MIT-a (Massachusetts Institute of Technology), i joπvaænije, voditelja ameriËkih znanstvenih istraæivanja za vrijeme Drugoga svjetskog

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM111

112

rata (Bush, 1945.). U tom utjecajnom Ëlanku Bush je uËinio dvije stvari: a)jezgrovito je definirao kritiËki i strateπki problem kojim su se bavili mnogi i b)predloæio je rjeπenje koje je bilo 'tehnoloπko rjeπenje' i stoga u duhu vremena. Obasu doprinosa bila πiroko prihvaÊena i Busha se sluπalo zbog njegova statusa. On jedefinirao problem, gotovo poetski, kao 'veliki zadatak osiguravanja dostupnostiznanju'. Drugim rijeËima, Bush se pozabavio problemom eksplozije informacija.Taj problem joπ uvijek postoji. Bush je rjeπenje tog problema vidio u raËunalnoj idrugoj informacijskoj tehnologiji koja se tada bila tek pojavila. No, otiπao je joπdalje. Predloæio je stroj nazvan Memex, koji je utjelovljivao (prema njegovimrijeËima) sposobnost 'povezivanja misli' i udvostruËavanje 'mentalnih procesaumjetnim putem'. Vidovito je predvianje informacijske znanosti i umjetneinteligencije oËito. Memex, ne treba naglaπavati, nije nikada izgraen, no do danaje danaπnjeg ideal, na popisu æelja i planova i, prema nekima, utopija. Joπ uvijek sesuoËavamo sa sve veÊim problemom eksplozije informacija, koji je danas univer-zalan i javlja se i s razliËitim digitalnim formatima. Joπ uvijek pokuπavamo rijeπitiprobleme tehnologijom. Joπ uvijek teæimo u naπa rjeπenja ukljuËiti temeljne zamisliMemexa.

Brojni su znanstvenici i struËnjaci u razliËitim podruËjima πirom svijeta sluπali ipreuzeli Bushov izazov. I Vlade su sluπale i osigurale financijska sredstva zaistraæivanje. ZakljuËivalo se na sljedeÊi naËin: buduÊi da su znanost i tehnologijastrateπki vaæni druπtvu, napori koji im pridonose, posebice informacijske aktivnosti,takoer su vaæni i zasluæuju podrπku. U Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama,Zakonom o Nacionalnoj zakladi za znanost (National Science Foundation ∑ NSF) iz1950. (P. L. 81∑507) osnovan je NSF i utvreni njegovi brojni zadaci, meu kojimasu i “poticati razmjenu znanstvenih informacija meu znanstvenicima u SAD-u iostalim zemljama” (stavak 3(a)3) i “promicati puno πirenje [znanstvenih i tehniËkih]informacija znanstvene vrijednosti u skladu s nacionalnim interesom” (stavak11(g)). Zakon o nacionalnoj obrani i obrazovanju (National Defence Education Act)(P. L. 85∑864) (takozvani Zakon Sputnik) proπirio je njegovu zadaÊu “Nacionalnazaklada za znanost (…) poduzimat Êe programe koji Êe razviti nove ili poboljπanemetode, ukljuËujuÊi i mehanizirane sustave da se znanstvene informacije uËinedostupnima” (Ëlanak IX, odjeljak 901). Prema tim zadacima NSF odjel, koji senakon brojnih promjena imena i usmjerenja danas zove Odjel za informacije iinteligentne sustave (Division of Information and Intelligent Systems ∑ IIS) podupireistraæivanja u tim podruËjima joπ od 1950-ih. Valja istaknuti da su se meustudijama koje su definirale podruËje i koje je podupirala NSF nalazile i kranfildskeIR evaluacijske studije u 1950-ima i 1960-ima, velik dio SMART studija od 1960-ih do 1990-ih, i danaπnje Inicijative digitalnih knjiænica (Digital Libraries Initia-tives). U SAD-u se informacijska znanost razvila i poËela napredovati samostalnozahvaljujuÊi velikim dijelom podrπci vlade putem brojnih agencija, kao πto je to biosluËaj i s brojnim drugim podruËjima. Povijesno gledano, podrπka je bila uspjeπna ∑imala je kljuËnu ulogu u razvoju informacijske znanosti pa Ëak i informacijskeonline industrije utemeljene na pretraæivanju informacija (Hahn, 1996.). No,informacijska je znanost nastavila rasti samostalno i nakon πto je podrπka vlade

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM112

113

znatno oslabila. To se ne moæe reÊi za brojna druga podruËja koja su se prestalarazvijati nakon πto im je vlada prestala biti glavni izvor financija.

Druπtveni kontekstPoznato je da su informacije bile vaæne svim druπtvima u svakom povijesnom

razdoblju. No, uloge su se informacija i stupanj njihove vaænosti razlikovali. Srazvojem druπtvenog poretka poznatog pod nazivom 'postindustrijsko' druπtvo(Bell, 1973.) ili 'postkapitalistiËko' druπtvo (Drucker, 1994.) ili onoga koje danasveÊ uobiËajeno nazivamo 'informacijsko druπtvo', znanje i informacije sve viπepreuzimaju srediπnju ulogu u svim oblicima ljudskog æivota. KlasiËno je Machlu-povo istraæivanje (Machlup, 1962.), nakon kojeg je uslijedilo nekoliko sliËnihistraæivanja (saæetak u Martin, 1998.) zabiljeæilo zapanjujuÊe strukturalne promjeneu ekonomiji i druπtvu kao posljedice rasta proizvodnje i obrade informacija i znanja.Njih je saæeo i pojasnio Drucker (1994., str. 42ff ):

Promjena u znaËenju znanja, koja je zapoËela prije 250 godina, izmijenila je druπtvo iekonomiju. Formalno se znanje smatra kljuËnim osobnim i ekonomskim izvorom (…)[Z]nanje se dokazuje u djelovanju. Ono πto mi danas podrazumijevamo pod znanjemjest informacija uspjeπna u djelovanju, informacija usmjerena na rezultate (…) Stvarni jeproizvod farmaceutske industrije znanje. Tablete i masti koje lijeËnik propisuje nisu niπtadrugo nego upakirano znanje.

BaveÊi se problemom eksplozije informacija, informacijska je znanost pronaπlaprostor u πirem kontekstu razvoja informacijske znanosti. U svojim razliËitimoËitovanjima i pokuπanim rjeπenjima, taj prostor postaje sve πiri i veÊi. No,informacijska znanost zasigurno nema monopol nad tim prostorom. Kako rastevaænost informacija u druπtvu, sve se viπe izvora i izdataka usmjerava na razliËiteaktivnosti povezane s informacijama. Izdvaja se sve viπe sredstava za istraæivanja,projekte i inicijative usmjerene na informacije u razliËitim oblicima. Ne iznenaujetada ni Ëinjenica da se sve viπe podruËja, istraæivaËa, struËnjaka i poslova okreÊuprema informacijama, pa Ëak i 'otkrivaju' informacije. U informacijama se krijezlato. Informacijska znanost ima mnogo 'konkurentnih' znanosti ∑ moæda Ëak ipreviπe.

©to je 'informacija' u informacijskoj znanosti?

U znanstvenom smislu, odgovor je na to pitanje “Ne znamo”. Da, mi moæemo, ato i Ëinimo, dati razliËite rjeËniËke definicije informacije i intuitivno razumjetinjezino znaËenje koje svakodnevno primjenjujemo. Dakle, razumijemo smisaoporuke u kojoj se bavimo informacijom u informacijskoj znanosti. No, to nam neosigurava dublje i formalnije razumijevanje i pojaπnjenje. Informacija je temeljnifenomen. Odgovor “Ne znamo” vrijedi za sve temeljne fenomene ∑ energiju iligravitaciju u fizici, æivot u biologiji, pravdu u pravosuu. Ipak, nastavlja se sistraæivanjima temeljnih pojava ∑ to je temeljna toËka svih tih podruËja. Nastavljase istraæivati oËitovanja, ponaπanje i djelovanje tih pojava. Iako ne znamo πto jeinformacija ili πto su neki od njezinih izvedenih pojmova, primjerice relevantnost,tijekom godina mnogo smo nauËili o njezinim oËitovanjima, ponaπanju i djelova-

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM113

114

nju. I nastavljamo o njima uËiti zahvaljujuÊi znanstvenim istraæivanjima.U razliËitim podruËjima, 'informacija' ima razliËite konotacije. Primjerice, u

fizici i biologiji, nekoliko se veÊ puta (do sada neuspjeπno) pokuπalo istraæitiinformaciju kao temeljno svojstvo svemira (npr. Stonier, 1997.). U psihologiji,informacije se katkad koriste kao varijable kod bavljenja osjetilnom percepcijom,razumijevanjem ili nekim drugim psiholoπkim procesima. Takvo shvaÊanje infor-macije razlikuje se od njezina shvaÊanja u informacijskoj znanosti. U nekimpodruËjima, ukljuËujuÊi i informacijsku znanost, pojam informacija πiroko jepovezan s porukama. U tom smislu postoji nekoliko interpretacija, koje se narazliËite naËine, teoretski i pragmatiËno, bave informacijama. Moæemo ih predstavitikao povezana, ali razliËita oËitovanja informacija u ureenom slijedu ili kontinu-umu rastuÊe sloæenosti.

Uæi smisao informacijaInformacije se smatraju signalima ili porukama za donoπenje odluka koje

ukljuËuju malo ili nimalo kognitivne obrade ili takvu obradu koja se moæe izrazitialgoritmima i vjerojatnoπÊu. Informacija se opisuje kao svojstvo poruke, koje semoæe procijeniti nekom vjerojatnoπÊu. Primjeri su informacije u smislu nesigurnostiu teoriji informacija, 'savrπene informacije' u teoriji igre ili informacije u odnosu nadonoπenje odluka odnosno ravnoteæa træiπta u teoriji nesigurnosti i u ekonomijiinformacija. Tim su se posljednjim bavili Hirshleifer i Riley (1992.), koji to opisujuna sljedeÊi naËin: U ekonomiji nesigurnosti, pojedinac se ponaπa na temeljutrenutaËnih Ëvrstih stavova, npr. donoπenje odluke o tome hoÊe li se ponijetikiπobran na temelju trenutaËne procjene o moguÊnosti padanja kiπe, dok uekonomiji informacije osoba obiËno æeli doÊi do poboljπanih stavova, primjerice,prouËavanjem vremenske prognoze prije nego πto odluËi ponijeti kiπobran. Infor-macija se moæe smatrati uzrokom razlikovanja tih dvaju vrsta stavova. Vrijednostinformacije izraËunava se kao razlika oËekivane koristi donositelju odluke donesenebez informacija i oËekivane koristi od najboljega moguÊeg izbora odluke donesenenakon primanja i analize informacija. Naravno, velik je, i katkad nesavladiv, prob-lem procjena odgovarajuÊih vjerojatnosti. Brojne pragmatiËne primjene prate tuinterpretaciju, primjerice trgovina s pomoÊu raËunala.

©iri smisao informacijaSmatra se da informacije izravno ukljuËuju kognitivne procese i razumijevanje.

Rezultat su interakcije dviju kognitivnih struktura, 'uma' i (πiroko) 'teksta'.Informacije utjeËu na stanje uma ili ga mijenjaju. ©to se tiËe informacijskih usluga,informacije se najËeπÊe prenose kroz medij teksta, dokument ili zapis, npr. πtoËitatelj razumije iz teksta ili dokumenta. Tomu odgovara interpretacija J. Tague-Sutcliff (1995., str. 11∑12.):

Informacije su neπto neopipljivo i ovise o konceptualizaciji i razumijevanju ljudskogbiÊa. Zapisi nedvojbeno sadræe rijeËi ili slike (opipljive), no sadræe informacije koje seodnose na korisnika (…). Informacije su povezane s transakcijom izmeu teksta iËitatelja, izmeu zapisa i korisnika.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM114

115

Najπiri smisao informacijaInformacije se opisuju u kontekstu. To jest, informacije obuhvaÊaju ne samo

poruke (prvi smisao) koje su kognitivno obraene (drugi smisao), nego i kontekst ∑situaciju, zadatak, problem i sliËno. Primjerice, uporaba informacija koje sukognitivno obraene za odreeni zadatak. Pored drugih smislova ukljuËuje motiva-ciju ili namjeru, i stoga je povezana s ekspanzivnim druπtvenim kontekstom iliobzorom, kao πto su kultura, posao ili odreeni problem.

U informacijskoj se znanosti moramo pozabaviti treÊim i najπirim smislominformacija jer se informacije koriste u kontekstu i u odnosu na neke razloge. To jeimplicitno shvaÊeno joπ na samim poËecima informacijske znanosti, posebice uodnosu na praksu pretraæivanja informacija. Ta interpretacija 'informacija' uinformacijskoj znanosti nije nova. Takvu su πiroku interpretaciju informacija kojaeksplicitno ukljuËuje razumijevanje i kontekst, objasnili, meu ostalima, Wersig iNeveling (1975.) i Belkin i Robertson (1976.). Implicitna je i u druπtvenoj uloziinformacijske znanosti.

Panoramski pogled: struktura informacijske znanosti

Svako je podruËje strukturirano oko nekih odreenih, veÊih polja ili poddisciplinaistraæivanja ili prakse. Sjetite se samo brojnih polja (poddisciplina) medicine,raËunalne znanosti, knjiæniËarstva itd. Informacijska znanost nije iznimka. Ona imajasnu dvodijelnu strukturu. Neki su autori (meu njima i Vickery i Vickery, 1987.;Vakkari, 1996., Saracevic, 1997. i drugi) primijetili da rad u informacijskoj znanostipada u dva velika polja ili poddiscipline, svaka naravno s daljnjim potpoljima ilispecijalnostima. White i McCain (1998.) proveli su veliko bibliometrijsko istraæi-vanje domene informacijske znanosti u kojem su ponudili ekstenzivnu analizuobrazaca citiranosti ili meusobne citiranosti za 120 autora u razdoblju od 23godine. Prema Whiteu i McCainu, zamislite kartu informacijske znanosti kao elipsuunutar koje se nalaze autori, rasprπeni ili okupljeni u skupine ovisno o njihovimvezama. Na oba kraja elipse nalaze se dvije velike skupine, a samo se nekolikoautora nalazi na oba kraja. Drugim rijeËima, dva su velika polja ili poddiscipline.Svidjela mi se njihova metafora (isto.):

Pokazalo se da informacijska znanost jako nalikuje Australiji: jako razvijena obala, srijetko naseljenom unutraπnjoπÊu.

U jednom od tih obalnih dijelova (prema karti Whitea i McCaina, lijeva strana)nalaze se autori koji su radili na analitiËkom prouËavanju literature, njezinoj strukturi,istraæivali tekstove kao predmete koji nose sadræaj, komunikaciju razliËitih populacija,posebice znanstvenu komunikaciju, druπtveni kontekst informacija, uporabu infor-macija, traæenje informacija i informacijsko ponaπanje, razliËite teorije informacija isliËnih objekata. Do danas ne postoji dobar naziv kojim bi se oznaËila ta skupina.Neki je nazivaju 'analiza informacija'. Za potrebe razumljivosti i jednostavnosti,nazovimo je skupina domene, kao πto su je nazvali White i McCain, iako bi dobarnaziv mogao biti i 'temeljna skupina'. U drugim obalnim dijelovima (desna strana

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM115

116

karte) nalaze se autori koji se bave IR teorijom i algoritmima, praktiËnim IRprocesima i sustavima, interakcijom raËunalo ∑ Ëovjek, korisniËkim studijama,knjiæniËnim sustavima, OPAC-ima i srodnim temama. Nazovimo tu skupinuskupinom pretraæivanja, iako bi i 'primijenjena skupina' takoer bio dobar naziv.

U naËelu, veÊina se polja u skupini domene bave istraæivanjima temeljnihoËitovanja i ponaπanja fenomena i predmeta kojima se bavi informacijska znanost.Usmjereni su na fenomen informacije i njezina oËitovanja u literaturi. Skupinapretraæivanja uvelike se bavi istraæivanjem razliËitih primjena, na praktiËnoj iteoretskoj razini. Radi se o primjeni, ponaπanju i uËincima suËelja izmeu literaturei ljudi, ukljuËujuÊi naravno sve vrste aspekata pretraæivanja.

Naæalost, te su dvije glavne skupine uglavnom nepovezane. Tek vrlo mali brojautora nalazi se i u jednoj i u drugoj skupini. Drugim rijeËima, vrlo je malointegrirajuÊih radova. Posljednji tekst (s kojim sam upoznat) koji je imao integra-tivan pristup i obuhvaÊao obje skupine bio je onaj Vickeryja i Vickery (1987.).Rijedak primjerak takvog napora u istraæivanju je i posljednji rad Tague-Sutcliffeove(1995.) u kojem je autorica dovela u suodnos pojam informativnosti s vredno-vanjem IR sustava. Nekoliko se novijih tekstova bavi pretraæivanjem informacija(npr. Korfage, 1997.), no nijedan se ne bavi informacijskom znanoπÊu kao cjelinom.Usuujem se predvidjeti sljedeÊe: slava Ëeka onog istraæivaËa koji Êe napisatiformalan teoretski rad potkrijepljen eksperimentalnim dokazima, koji povezuje tedvije razdvojene skupine, tj. povezuje temeljne fenomene s njihovim ostvarenjem upretraæivanju. Jako Êe dobro proÊi i autor koji napiπe integrirani tekst o informa-cijskoj znanosti. Informacijska Êe znanost postati disciplina u pravom smislu terijeËi kad se te dvije strane uspjeπno poveæu.

Te dvije skupine nisu jednako gusto naseljene. Skupina pretraæivanja sadræiznatno viπe autora, a time i veÊi ukupan broj radova. Kao i u mnogim drugimpodruËjima, viπe je truda uloæeno u primijenjenu stranu nego u temeljnu. Djelo-mice se razlog krije u financiranju odreenih tema ∑ ne iznenauje Ëinjenica da seviπe istraæuju one teme koje prati novac. Posljednje su desetljeÊe i duæe, najveÊeagencije financirale samo primijenjena istraæivanja u informacijskoj znanosti.Primjerice, nisam mogao pronaÊi ni jedan primjer da je bilo koja tema iz temeljnedomene bila financirana od NSF-ova Odjela za informacije i inteligentne sustavejoπ od vremena kad je njegov prethodnik, Odjel za informacije i tehnologiju,reorganiziran i 1985. ukljuËen u Upravu za raËunalnu i informacijsku znanost iinæenjerstvo (Directorate for Computer and Inforamtion Science and Engineering ∑CISE). De Solla Price (1963.) tvrdi i pojaπnjava da je temeljna domena 'malaznanost' (takoer zvana 'podrumska i tavanska znanost'), a domena je pretraæivanja'velika znanost', a u prostoru izmeu njih trenutaËno ne postoji znanost.

Analizirani problemi

OpÊenitoWebster (i drugi rjeËnici) redovito definiraju informacijsku znanost kao 'znanost

koja se bavi uËinkovitim prikupljanjem, pohranom i pretraæivanjem informacija'.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM116

117

To je opÊa definicija problema kojima se informacijska znanost bavi. Ta definicijaslijedi definiciju koju je predloæio Borko (1969.) kao dio πiroke rasprave i razliËitihmiπljenja o prirodi podruËja 1960-ih.

ToËnije, informacijska je znanost podruËje profesionalne prakse i znanstvenogistraæivanja koje se bavi problemom uspjeπne komunikacije zapisa znanja ∑ 'litera-ture' ∑ meu ljudima u okruæenju druπtvenih, organizacijskih i pojedinaËnihpotreba za informacijom i njezinom uporabom. Osnovno je usmjerenje ovdje prob-lem potrebe za informacijom i uporabe informacija, koje ukljuËuju zapise znanja. Kakobi zadovoljila tu potrebu, informacijska se znanost bavi specifiËno usmjereniminformacijskim tehnikama, postupcima i sustavima.

Informacijska se znanost posebno bavi ljudskim zapisima znanja kao pred-metima koji nose sadræaje, u svim oblicima i medijima. Primarni je naglasak nasadræaju tih predmeta, u odnosu na njihov potencijal prijenosa informacija.'Literatura' se moæe koristiti kao generiËki naziv koji obuhvaÊa te zapise znanja, no'literatura' ima i mnogo drugih znaËenja (npr. u humanistiËkim znanostima) te jestoga potrebno paæljivo ograniËiti njezinu uporabu u informacijskoj znanosti.Upravo zbog tih znaËenja, 'literatura' neÊe biti najbolje prihvaÊena u informacijskojznanosti. S obzirom na to, tim Êu se nazivom ovdje koristiti samo uvjetno, kao iWhite i McCain (1997., 1998.) koji su to jasno opisali na sljedeÊi naËin:

Pravilno prouËavanje informacijske znanosti suËelje je izmeu ljudi i literature (…)[Informacijska se znanost bavi] oblikovanjem svijeta publikacija s praktiËnim ciljemopskrbljivanja onih koji pitaju [korisnika] na njihov zahtjev o sadræaju tih publikacija(…) Iako mnogi znanstvenici pokuπavaju razumjeti komunikaciju meu osobama,informacijska znanost æeli razumjeti komunikaciju izmeu osoba i odreenih vrijednihsurogata izvedenih na osnovi literature.

Kao πto smo veÊ spomenuli, u svemu tome postoji tehnoloπki imperativ, koji sezrcali u naporima da se iskoristi suvremena informacijska tehnologija. Iako seinformacijska znanost ne bavi tehnologijom, problem osiguravanja uËinkovitihraËunalnih aplikacija proæima cijelo podruËje.

U nastavku Êemo se pozabaviti opsegom i granicama informacijske znanosti.Bavljenje sadræajnim svojstvima (kako je veÊ definirano) i srodnim tehnikama isustavima koji osiguravaju uspjeπan pristup literaturi i njezinu uporabu, ograniËavainformacijsku znanost. Dakle, to se podruËje ne bavi mnogim drugim infor-macijskim sustavima, kao πto su platni popisi, inventari, sustavi za pruæanje podrπkeodlukama, obrada podataka, red letenja i brojni drugi, niti se bavi izravnomkomunikacijom meu osobama. Informacijska se znanost bavi specifiËnim oËito-vanjima ili vrstama informacija koje definiraju njezin opseg i njezine sustave.

Informacijska znanost, kao i mnoga druga podruËja, ukljuËuje i profesionalnusastavnicu. Od 1950-ih, profesija je informacijske znanosti izrasla iz istraæivanja iprimjena pretraæivanja informacija (IR) i postala jedna od najsnaænijih sastavnicapodruËja, i na mnogo naËina vodeÊa u odnosu na broj inovacija (meu ostalima,opisano i u Farkas-Conn, 1990., i Hahn, 1996.). Kao i u mnogim drugimpodruËjima, nije najbolji odnos izmeu znanstvene ili istraæivaËke sastavnice iprofesionalne ili praktiËno usmjerene sastavnice. Profesija na svoj naËin odgovara

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM117

118

na potrebe svojih korisnika i organizacija i patentira svoje vlastite tehnoloπkeaplikacije, vrlo Ëesto neovisno o napretku istraæivanja, katkad Ëak i u suprotnomsmjeru. TrenutaËno, veza i povratne informacije izmeu profesije i istraæivanja uinformacijskoj znanosti nisu uspostavljene tako dobro kao u nekim starijimpodruËjima, poput medicine i inæenjerstva. To je vrlo ozbiljna prepreka njihovunapretku.

Odreenije

Mnogi su autori (meu njima i oni citirani u dijelu o strukturi) predlagali podjeluspecifiËnih podruËja informacijske znanosti, i pored strukturalne analize koja jeprethodno ponuena. S tom se podjelom autori slaæu u velikoj mjeri, iako sekoriπteni nazivi donekle razlikuju. Prikazat Êu podjelu i nazivlje koje su izradiliWhite i McCain (1998.). Oni su ponudili faktorsku analizu meusobno citiranihautora i izvukli 12 faktora specijalnosti. U opadajuÊem poretku oznaËili su njihovespecijalnosti kao:

eksperimentalno pretraæivanje informacijaanaliza citiranostipraktiËno pretraæivanjebibliometrijaopÊa teorija knjiæniËnih sustava (ukljuËujuÊi knjiæniËnu automatizaciju)znanstvena komunikacijakorisniËka istraæivanja i teorijaOPAC-iopÊe ideje preuzete iz drugih disciplina (kognitivna znanost, informacijska

teorija, raËunalna znanost)teorija oznaËivanjateorija citiranjakomunikacijska teorija.Iako bi se dalo raspravljati o nekim razredima i nazivima, te specijalnosti daju

priliËno toËnu sliku problemskih podruËja u kojima su informacijski struËnjaciradili posljednjih Ëetvrt stoljeÊa. S vremenom je dolazilo do premjeπtanja æariπta ipromjena u specijalnostima. Niπta nije trajno. No, to su specijalnosti informacijskeznanosti. Nova se podruËja svakako pojavljuju. U 1990-im smatram da su glavnanova podruËja istraæivanje interakcije, pretraæivanje interneta, pretraæivanje multi-medijskih informacija, viπejeziËno pretraæivanje informacija i digitalne knjiænice. Tosu prvorazredni primjeri novih vaænih podruËja koncentracije, koja joπ nisuzabiljeæena u povijesnim dokumentima. Istodobno, kao nikada do sada napreduje istaro podruËje eksperimentalnog pretraæivanja, zahvaljujuÊi konferenciji o pretra-æivanju teksta (Text Retrieval Conference ∑ TREC), mehanizmu, koji ima podrπkuvlade, za usporedno vrednovanje razliËitih tehnika pretraæivanja informacija ipristupa koji ukljuËuju velika ogledna istraæivanja. IR je bio, i joπ uvijek jest, glavnoi najprouËavanije podruËje informacijske znanosti. Stoga, slijedi zasebna rasprava oIR.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM118

119

Pretraæivanje informacija (IR)

PoËetkom i sredinom 1950-ih kritiËna je masa znanstvenika, inæenjera, knjiæniËara ipoduzetnika s entuzijazmom zapoËela raditi na problemu i rjeπenju koje je definiraoBush. 1960-ih je to preraslo u veliki i relativno dobro financirani pothvat iorganiziranu aktivnost. »este su bile rasprave o 'najboljim' rjeπenjima, tehnikamaili sustavima. Te su rasprave donijele tradiciju vrednovanja, glavni predmet IRistraæivanja i razvoja. Ono πto je danas TREC zapoËelo je kao kranfildsko vredno-vanje krajem 1950-ih i poËetkom 1960-ih. (Viπe o projektu Cranfield u Cleverdon,1987., koji je bio pokretaËka snaga tih vrednovanja). Valja istaknuti da se temeljnanaËela vrednovanja donesena tada joπ uvijek upotrebljavaju u TREC-u danas.

Calvin Mooers, aktivan i jako zapaæeni pionir informacijske znanosti, stvorio jenaziv pretraæivanje informacija 1951. godine. Naziv je prihvaÊen i danas je dioengleskog jezika. Mooers tada (1951.) nije samo stvorio novi naziv, nego jedefinirao i probleme kojima Êe se baviti:

Pretraæivanje informacija obuhvaÊa intelektualna stajaliπta opisa informacija i njezinihspecifikacija za traæenje, i takoer sve sustave, tehnike i strojeve koji sudjeluju u tome.

Danas bismo joπ dodali da pretraæivanje informacija (IR) posebno ukljuËuje iinterakciju (ukljuËujuÊi korisnike) u svim navedenim elementima, sa svim kontek-stualnim ∑ kognitivnim, afektivnim i situacijskim ∑ glediπtima koje obuhvaÊainterakcija. Proπiren Mooersov koncept joπ je uvijek valjan. S razvojem je IRproizveo nekoliko teorijskih, empirijskih i pragmatiËnih koncepata i pojmova.Razvijeni su i uspjeπno primijenjeni mnogobrojni IR sustavi. Mnogo je povijesnihprimjera koji mogu potvrditi izniman razvoj IR sustava i tehnika, koji su uvijekprilagoavali novu tehnologiju koja se stalno razvijala, od buπenih kartica sredinom20. stoljeÊa do interneta s kraja stoljeÊa. Na temelju IR-a, 1970-ih pojavila seindustrija informacija dostupnih online koja se razvijala s pomoÊu svoje vlastiteinaËice eksplozije informacija, kao πto je zabiljeæila T. B. Hahn (1996.). IR je jednaod najraπirenijih primjena bilo kojeg informacijskog sustava u svijetu. Ima ponosnupovijest. Zasigurno, informacijska je znanost viπe od IR-a, no mnogi problemi kojeje potaknuo IR ili koji su nastali iz predmeta i fenomena ukljuËenih u IR, nalaze seu njezinu srediπtu.

Pristupi i rascjep paradigme

Mooersov je pristup (i drugih pionira kao πto su Mortimer Taube, James Perry,Allen Kent, Hans Peter Luhn i mnogi drugi) bio usmjeren na izgradnju sustava. Tajpristup usmjeren na sustave koji je formuliran ranih 1950-ih bio je jedini pristupIR-u nekoliko desetljeÊa. I danas joπ uvijek prevladava u dobrom dijelu IRistraæivanja. Dakle, veÊina se IR istraæivanja i prakse usmjerila na sustave i procesepretraæivanja. Ipak, poËetkom 1990-ih, pojavilo se novo usmjerenje u razmiπljanju iistraæivanju ∑ ono koje se usmjerilo na kognitivne, interaktivne i kontekstualneoblike procesa. Nije se viπe u prvome redu bavilo samo IR sustavima, nego ikorisnicima, koriπtenjem, situacijama, kontekstima i interakcijom sa sustavima.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM119

120

Skupina pretraæivanja poËela se dijeliti na podskupine, kao πto su opisali White iMcCain (1998.), a prije njih i drugi, primjerice, Saracevic (1992.) i Harter (1992.).Danas postoje dvije zasebne zajednice i dva pristupa istraæivanju u skupinipretraæivanja. Postali su poznati kao pristup usmjeren na sustave (sustavni pristup) ipristup usmjeren na korisnike odnosno ljude (korisniËki pristup). Oba se bavepretraæivanjem, ali s razliËitih glediπta i perspektiva.

Rascjep nije samo konceptualan, koji na razliËite naËine promatra sam proces,nego i organizacijski. Ona strana usmjerena na sustav danas se uglavnom okupljaoko Specijalne interesne skupine za pretraæivanje informacija (Special Interest Groupon Information Retrieval ∑ SIGIR) Druπtva za raËunalstvo (Association for ComputingMachinery ∑ ACM) dok se skupina usmjerena na korisnike okuplja u AmeriËkomdruπtvu za informacijsku znanost (American Society for Information Science ∑ ASIS).Svaka od njih ima svoje komunikacijske izvore ∑ Ëasopise, zbornike sa skupova ikonferencije. Sve je manje preklapanja meu autorima i radovima tih dvajuusmjerenja. Postoje dva tabora, dvije neovisne skupine s, naæalost, relativno malomeusobnih dodira.

Pristup usmjeren na sustav radi na algoritmima i bavi se vrednovanjem utemelje-nim na tradicionalnom IR modelu, modelu koji ne uzima u obzir korisnike niinterakciju. Veliko istraæivanje koje vrednuje razliËite IR algoritme i pristupe uokviru TREC-a najveÊi je rezultat tog pristupa. S druge strane, kognitivne,situacijske i interaktivne studije i modeli, koji ukljuËuju uporabu sustava zapretraæivanje pripadaju drugom pristupu, usmjerenom na korisnike (ljude). Zahva-ljujuÊi tom pristupu pojavili su se interaktivni modeli, koji se znatno razlikuju odtradicionalnih IR modela. »ak je i u TREC-u skupina istraæivaËa prihvatila tointeraktivno usmjerenje, no imaju velikih problema, konceptualnih i metodoloπkih, itako ukazuju na poteπkoÊe objedinjavanja tradicionalnih i interaktivnih modela i pristupa.

Dopustite mi da opiπem, pojednostavljeno, odnos izmeu tih dvaju pristupa,odnosno podskupina, koji se bave razliËitim glediπtima pretraæivanja. S jedne strane,onaj pristup koji je usmjeren na korisnike (ljude) bio je Ëesto jako kritiËan premadrugom pristupu zbog zanemarivanja korisnika i koriπtenja, te je hrabro pokuπaopostaviti korisnike kao pravo srediπte IR-a (npr. Dervin i Nilan, 1986., Harter,1992.). Taj pristup istiËe da rezultati utjeËu na oblikovanje sustava i njihovu praksu.Naæalost, u veÊini istraæivanja usmjerenih na korisnike, osim prijedloga, nisu dananikakva konkretna rjeπenja za oblikovanje. S druge pak strane, pristup usmjeren nasustav zanemaruje ljudsku stranu i korisniËke studije i Ëesto s njima nije upoznat.©to se tiËe oblikovanja, stajaliπte je 'recite nam πto da radimo i mi Êemo tonapraviti'. No, nitko u stvari niπta ne govori, ili ako govori, nitko ne sluπa.

U pravilu, u projektima usmjerenim na sustave nedostaju ljudi i korisnici. Takoda nema previπe interakcije izmeu tih dvaju tabora. Evo nekoliko primjera. Grubaanaliza SIGIR-ovih radova u zbornicima iz 1997. (i 1998.) (ako brojimo samo duæeradove) pokazuje samo tri (4) rada od 34 (39) koji se na neki naËin bave ljudima ikorisnicima, u ACM-ovom zborniku Digitalne knjiænice iz 1997. (i 1998.) od 25(29) radova samo tri (4) spominju ljude i korisnike (i ta je procjena nategnuta).

»itajuÊi autore poput B. Dervin i M. Nilana (1986.) i njihove brojne nasljed-nike, koji su pobornici pristupa usmjerenog na ljude, dobiva se dojam da postoji

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM120

121

stvaran sukob izmeu tih dviju strana i pristupa i da postoji alternativa 'straπnom'sustavnom pristupu. Na odreeni je naËin to stajaliπte reakcija na neumjerenost,neuspjehe i neosjetljivost sustavnog pristupa ne samo u IR-u nego i u drugimtehnoloπkim primjenama. Naæalost, katkad je takva reakcija opravdana. Svi mi kojiradimo na strani usmjerenoj na ljude nemamo tako negativan stav kada je rijeË opristupu usmjerenom na sustave. No, pitanje nije trebamo li imati pristup usmjerenna ljude ili sustav, homocentriËni ili sustavocentriËni pristup. Pitanje je kako postiÊida pristup usmjeren na ljude i onaj usmjeren na sustave surauju. U tom smislu, nekiradovi donose integrirajuÊi pristup IR-a, no time se bave uglavnom istraæivaËi kojipripadaju korisniËki usmjerenom pristupu. Primjeri su takvih radova radovisljedeÊih autora: Bates (1990.), Belkin, Cool, Stei i Thiel (1995.), Fidel i Efthi-midiadis (1995.) i Robertson i Beaulieu (1997.).

Ponovimo, ovdje se ne radi se o suprotstavljenosti jednog tabora drugome negoo tome kako ukljuËiti najbolje karakteristike obaju pristupa i postiÊi da dobrofunkcioniraju zajedniËki. Pitanje je kako osigurati i ukljuËiti æeljene karakteristikedizajna koje Êe poboljπati usmjerenost sustava na korisnike, integrirati ih skarakteristikama sustava i iskoristiti dobre strane koje osiguravaju i tehnologija iljudi. Drugim rijeËima, stvar je u tome da se postavljaju ljudi u srediπte kako bi seizradili bolji algoritmi i iskoristile raËunalne prednosti (Paul Kantor, osobnakomunikacija). Stvarni napredak informacijske znanosti, i IR-a, dogodit Êe se kadato postignemo. U novije vrijeme, NSF potiËe oblikovanje usmjereno na Ëovjekakoje podrazumijeva interdisciplinaran pristup informacijskim sustavima. Treba senadati da Êe to otiÊi dalje od puke retorike. To nije lako uËiniti. No, zato i postojeistraæivanja ∑ kako bi se bavila teπkim, a ne samo jednostavnim problemima.

Autorstvo IR-aKomercijalna je informacijska industrija utemeljena na IR-u veÊ 1980-ih postala

uspjeπna i profitabilna. ZahvaljujuÊi sredstvima akademskih ustanova i vlade, IR jepostao financijski unosan pothvat. To je naravno joπ jedan vaæan znak uspjeha. Neiznenauje Ëinjenica da su neki istraæivaËi, praktiËari i diplomirani studenti IRprograma, postali IR poduzetnici. Zasigurno, tijekom povijesti informacijskeznanosti bilo je mnogo poduzetnika koji su bili vaæni za razvoj podruËja. No, taj jenaraπtaj poduzetnika bio drukËiji. Oni su pokuπali razviti i prodati razliËite IRpostupke na temelju algoritama, primjenjivih i prilagodljivih na velike datoteke,viπestruke aplikacije i/ili razliËite napredne tehnologije. Bila je to industrija znanja unajËistijem obliku. No, kao i u svim komercijalnim industrijama znanja, proizvodje bio njihovo vlasniπtvo. Iako nije teπko pretpostaviti, temelj vlasniπtva tihalgoritama i naËin na koji funkcioniraju ∑ u konaËnici, nastali su na temelju javnodostupnog znanja i iskustva, poput onih koji su nastali u okviru eksperimenataSMART ∑ oni nisu objavljeni nego su ostali 'tajna'. Razvila se nova vrsta IR-a,izdvojena od drugih, koja ne komunicira u svrhu intelektualnog napretka sostalima. Nijedan od tih pothvata nije postigao veliki komercijalni uspjeh, premamjerilima Silikonske doline. No, sve je to promijenila svjetska mreæa koja se pojavilau prvoj polovici 1990-ih.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM121

122

Ubrzan je razvoj svjetske mreæe eksplozija informacija kakvu u povijesti joπnismo doæivjeli. Ne iznenauje tada Ëinjenica da je svjetska mreæa zbrka. Nije niËudo da su svi zainteresirani za neki oblik IR-a kao rjeπenje koje bi to trebalopopraviti. Pokrenut je i odreen broj akademskih napora kako bi se razvilimehanizmi, traæilice, inteligentni agenti, programska oprema za automatskooznaËivanje i pretraæivanje dokumenata na mreæi (crawlers) itd., koji bi pomoglinadzirati mreæu. Neki do njih su IR mjerljivi i prilagoeni problemu, drugi su bilitek nastavak IR-a. Mnogi su donijeli tek malo ili niπta izvornih rjeπenja, osim novogpakiranja i naziva, a dobar je dio bio tek uobiËajena moda. KotaË je izumljennekoliko puta. No, iz toga su proiziπli, i to brzo, komercijalni poduhvati, poputpionirskog Yahooa!, Ëiji je glavni cilj osigurati mehanizme pretraæivanja sa svrhompronalaæenja relevantne obavijesti (pojam je joπ prisutan) za korisnike na njihovzahtjev. I zaraditi mnogo novaca. Ti se pothvati ponose vlasniËkim metodamazahvaljujuÊi kojima pretraæuju. Veza sa zajednicom informacijske znanosti je krhka,gotovo da i ne postoji. Protok je znanja, ako i postoji, jednostran, iz IR istraæivanjau vlasniËke pogone. Obrnuti doprinos javnom znanju ne postoji. Neka su vredno-vanja tih traæilica provedena jednostavnom usporedbom rezultata meu njima iliusporedbom njihova pretraæivanja i nekih norma (benchmark analize). Neka suvrednovanja izvrπena unutar, a neka izvan informacijske znanosti (npr. vrednovanjeLawrencea i Gilesa, 1998., koje je privuklo veliku pozornost). Rezultati nisu bililaskavi. VlasniËki IR potpomognut mreæom πiri se i napreduje izvan podruËja. Bavise problemom s kojim se joπ nismo susreli. No, uspjeh je joπ uvijek neuhvatljiv iupitan.

Relevantnost

Kada su pioniri informacijske znanosti razvili procese i sustave IR-a 1950-ih, kaoosnovni cilj definirali su pretraæivanja relevantnih informacija. Uspjeπnost se izraæavarelevantnoπÊu. Od tada do danas, IR se eksplicitno ne bavi bilo kojom vrstominformacije, nego relevantnom informacijom. RazliËiti IR pristupi, algoritmi ipostupci bili su, i joπ uvijek jesu, vrednovani u odnosu na relevantnost. Tako jerelevantnost postala kljuËni pojam (i kljuËni problem) u informacijskoj znanosti.To je sloæen problem s dugom i burnom povijeπÊu u informacijskoj znanosti kojinadilazi IR, a seæe joπ u rane 1950-e (Saracevic, 1975., 1996., Schamber, 1994.).

Naravno, postojao je izbor. Relevantnost se nije morala pojaviti kao temeljnipojam. Nesigurnost (kao informacijska teorija i teorija odluËivanja) bila je jedna odmoguÊnosti koju su brojni teoretiËari predlagali kao osnovu IR-a i odraz uspjeπ-nosti. No to nije prihvaÊeno. Suprotno tomu, nesigurnost je temeljni pojamekspertnih sustava. Da istraæivaËi tada nisu prihvatili relevantnost, nego recimonesigurnost, kao temelj IR-a, danas bismo imali sasvim drukËiji IR, koji vjerojatnone bi bio tako uspjeπan.

OpÊenito, relevantnost prema Websteru znaËi imati znaËenje za odreenu stvar.Kao i mnogi drugi koncepti, i relevantnost ima srodno no specifiËnije znaËenje uspecifiËnijim kontekstima i aplikacijama. U kontekstu informacijske znanosti,

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM122

123

relevantnost je atribut ili kriterij koji odraæava uspjeπnost razmjene informacijameu ljudima (tj. korisnicima) i IR sustavima u komunikacijskim kontaktima natemelju ljudske procjene. S relevantnoπÊu kao kriterijem i ljudskim rasuivanjemrelevantnosti pronaenih predmeta kao mjernim instrumentom, mjerenja preciz-nosti i odaziva Ëesto se koriste u vrednovanju IR sustava. Snaga je tih mjera u tomeπto ukljuËuju ljude ∑ korisnike ∑ kao suce o uspjeπnosti izvedbe. Slabost im je ista:ukljuËuju ljudsko prosuivanje, sa svim opasnostima subjektivnosti i promje-njivosti.

Relevantnost ukazuje na odnos. Zbog relevantnosti su istraæeni mnogi odnosi.ZahvaljujuÊi konsenzusu oko tog pojma, u informacijskoj znanosti moæemorazlikovati nekoliko razliËitih odnosa koji su odgovorni za razliËita oËitovanja ilivrste relevantnosti:

Relevantnost sa stajaliπta sustava ili algoritamska relevantnost: odnos izmeuupita i informacijskih predmeta (tekstova) u datotekama sustava koji supronaeni ili nisu pronaeni odreenim postupkom ili algoritmom. Uspo-redna uspjeπnost u utvrivanju relevantnosti kriterij je relevantnosti sastajaliπta sustava.Tematska ili predmetna relevantnost: odnos izmeu predmeta ili teme upita iteme ili predmeta pronaenog teksta ili opÊenitije tekstova u datotekamasustava ili tekstova koji postoje. OËemnost (Aboutness) ∑ ono o Ëemu jetekst, kriterij je prema kojem se utvruje relevantnost.Kognitivna relevantnost ili pertinentnost: odnos izmeu stanja znanja ikognitivne informacijske potrebe korisnika i pronaenih tekstova, ili opÊe-nitije tekstova u datotekama sustava ili tekstova koji postoje. Kognitivnopodudaranje, informativnost, novost, kvaliteta informacije i sliËno kriterijisu prema kojima se utvruje kognitivna relevantnost.Situacijska relevantnost ili korisnost: odnos izmeu situacije, zadanog zadatkaili problema i pronaenih tekstova, ili tekstova u datoteci sustava ili tekstovakoji postoje. Korisnost u donoπenju odluka, primjerenost informacija urjeπavanju problema, smanjivanje nesigurnosti i sliËno kriteriji su premakojima se utvruje situacijska relevantnost.Motivacijska ili afektivna relevantnost: odnos izmeu namjera, ciljeva imotivacija korisnika i pronaenih tekstova, ili tekstova u datoteci sustava ilitekstova koji postoje. Zadovoljstvo, uspjeh, postignuÊe i sliËno kriteriji suprema kojima se utvruje motivacijska relevantnost.

Zapravo, IR sustavi vrednuju samo relevantnost sustava, tj. oni odgovaraju naupite s nadom da pronaeni predmeti imaju kognitivnu relevantnost i joπ viπerelevantnost korisnosti (situacijsku relevantnost). Ipak, korisnik moæe prosuivati opredmetu prema bilo kojoj ili svim vrstama relevantnosti ∑ πto se korisnika tiËe onemogu dinamiËno meudjelovati. PoteπkoÊe nastaju kad predmet ima sustavnu, aline i kognitivnu ili situacijsku relevantnost ili obrnuto. Ako jedinice imaju kogni-tivnu ili situacijsku relevantnost, koja se nije odraæavala u upitu, one se neÊe pronaÊiniti se mogu pronaÊi. U temeljima IR istraæivanja pokuπaj je usklaivanja razliËitih

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM123

124

pristupa relevantnosti: sistemskog s ostalim pristupima (komunikacijskim, situa-cijskim, psiholoπkim i interdisciplinarnim, op. urednice).

Svi ljudi intuitivno razumiju relevantnost, te stoga intuitivno razumiju, bezpomoÊi priruËnika, πto je to IR. To Ëini IR sustave opÊenito razumljivim iprihvatljivim, a to je vaæno stajaliπte njihove πiroke primjene.

Interdisciplinarni odnosi

Dvije su situacije uvele interdisciplinarnost u informacijsku znanost. Prvo inajvaænije, problemi kojima se ona bavi ne mogu se rijeπiti pristupom i konstruk-tima samo jedne discipline. Stoga je interdisciplinarnost unaprijed odreena, kaoπto je to sluËaj i u mnogim drugim modernim podruËjima. Drugo, interdiscipli-narnost je u informacijsku znanost uvedena i dalje se odræava zbog samih razlika upolaziπtima meu ljudima koji se bave opisanim problemima. Te su razlike brojne,one osiguravaju bogatstvo polja i poteπkoÊe u komunikaciji i obrazovanju. OËito jeda svaka polaziπna disciplina osoba koje se bave problemima nije jednako pri-donijela njihovu rjeπavanju, no zajedno su odgovorne za odræavanje snaæneinterdisciplinarnosti informacijske znanosti. UsredotoËit Êu se na interdisciplinarneodnose samo dvaju polja: knjiæniËarstva i raËunalne znanosti. Jasno, druga polja,posebno kognitivna znanost i komunikologija, imaju takoer interdisciplinarneodnose, no ovi su najvaæniji i najrazvijeniji.

KnjiæniËarstvoKnjiæniËarstvo ima dugu i ponosnu povijest posveÊenu organizaciji, zaπtiti i

uporabi grafiËkih zapisa i zapisa na drugim medijima. Knjiænice to ne rade samokao posebne organizacije ili vrsta informacijskog sustava, nego viπe kao nezamjenjivedruπtvene, kulturne i obrazovne institucije Ëija je vrijednost dokazana mnogo putatijekom povijesti ËovjeËanstva, i izvan svih zemljopisnih i kulturnih granica. Shera(1972.) definira knjiænicu na sljedeÊi naËin:

[Knjiænica] (…) pridonosi sveukupnoj komunikaciji u druπtvu (…) Iako je knjiænica'sredstvo' koje je nastalo kako bi se maksimalno iskoristili grafiËki zapisi na koristdruπtva, taj cilj postiæe radeÊi s pojedincima i putem pojedinaca dopire do druπtva.

Dodirne toËke knjiæniËne znanosti i informacijske znanosti, koje su snaæne, jesuu njihovoj zajedniËkoj druπtvenoj ulozi i u njihovu opÊem bavljenju uËinkovitomuporabom grafiËkih i drugih zapisa, posebice od strane pojedinaca. No, iste seznatno razlikuju u odnosu na:

1. odabir problema bavljenja i naËina na koji su definirani ∑ veÊina gorenavedenih problema nisu predmet bavljenja knjiæniËne znanosti

2. teoretska pitanja koja se postavljaju i okviri koji se utvruju ∑ teorije ikonceptualni okviri u knjiæniËarstvu (uglavnom utemeljeni na filozofiji, ineki na komunikaciji) nemaju svoje pandane u informacijskoj znanosti, iobrnuto

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM124

125

3. prirodu i stupanj eksperimentiranja i empirijskog razvoja i praktiËnog znanjai vjeπtina koje na taj naËin nastaju ∑ malo je preklapanja u eksperimentiranjui razvoju izmeu tih dviju znanosti, a i profesionalni se zahtjevi znatnorazlikuju

4. koriπtena pomagala i pristupe ∑ najbolji je primjer razliËit pristup u odnosuna uporabu tehnologije u IR-u i u automatizaciji knjiænica

5. prirodu i snagu uspostavljenih interdisciplinarnih odnosa i ovisnost napretkao interdisciplinarnim pristupima ∑ knjiæniËarstvo je puno samodostatnije.

Sve te razlike navode na zakljuËak da su knjiæniËarstvo i informacijska znanostdva razliËita podruËja sa snaænim interdisciplinarnim odnosima, a ne jednopodruËje, niti je jedno poseban sluËaj drugoga. To nije stvar borbe za podruËjeprouËavanja ili pitanje je li jedno bolje od drugoga. Takvi argumenti, iako Ëesti umnogim podruËjima, malo pridonose napretku bilo kojeg podruËja. No, vaæne surazlike u odabiru i/ili definiranju problema bavljenja, zadaÊama/prioritetima,paradigmama, teorijskim temeljima i praktiËnim rjeπenjima. Stoga moæemozakljuËiti da su knjiæniËarstvo i informacijska znanost, iako srodna, ipak dva razliËitapodruËja. Razlike su najizraæenije u istraæivaËkim prioritetima i usmjerenjima.Zanimljivo je istaknuti da istraæivanja OPAC-a, sada kad ukljuËuju sve viπekarakteristika IR-a, pribliæavaju ta dva podruËja. Vjerojatno Êe isto biti i sistraæivanjima digitalnih knjiænica, no sada je (1998.) joπ uvijek rano za takvetvrdnje. ZakljuËivanje o tome ne moæe izbjeÊi vruÊe polemike. Vakkari (1996.),meu ostalima, tvrdi da su informacijska znanost i knjiæniËarstvo jedno te istopodruËje i koristi se sada veÊ uobiËajenim nazivom 'knjiæniËna i informacijskaznanost'. Je li to vaæno? Administrativno je jako vaæno, posebice na sveuËiliπtima i uprofesionalnim druπtvima. InaËe, nije. Vaæni su i uvijek Êe biti problemi kojima sete struke bave i njihova rjeπenja. Osobno smatram da se oni znatno razlikuju.

RaËunalna znanostTemelj je odnosa izmeu informacijske i raËunalne znanosti u primjeni raËunala

i raËunanja u IR-u, i povezanim proizvodima, uslugama i mreæama. Posljednjihnekoliko godina taj odnos ukljuËuje i istraæivanje digitalnih knjiænica, s njihovimjakim tehnoloπkim temeljem. Kako bih pojasnio tu vezu, koristim se definicijomkoju je predloæio Denning sa suradnicima. (1989.):

Disciplina raËunanja sustavno je prouËavanje algoritamskih procesa koji opisuju iprenose informacije: njihova teorija, analiza, oblikovanje, uËinkovitost, implementacija iprimjena. Temeljno je pitanje koje je u osnovi svega: “©to se moæe (uspjeπno) auto-matizirati?”

RaËunalna se znanost bavi algoritmima povezanim s informacijama protu-maËenima u prvom, uskom smislu, kao πto je navedeno gore, dok se informacijskaznanost bavi samom prirodom informacija i njihova koriπtenja od strane ljudi, kaoπto se tumaËe u treÊem, najπirem smislu. RaËunalna se znanost bavi simbolima, ainformacijska se znanost bavi sadræajem, pri Ëemu je bavljenje simbolima prijekopotrebna infrastruktura. Ta se dva predmeta bavljenja meusobno ne natjeËu, nego

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM125

126

su komplementarni ∑ vode razliËitim temeljnim i primijenjenim zadaÊama.RaËunalna je znanost, takoer, mnogo πira od informacijske znanosti.

Neki su raËunalni znanstvenici ukljuËeni u istraæivanje i razvoj informacija injezinih brojnih nusproizvoda, u tolikoj mjeri da su neki prepoznati kao prvaciinformacijske znanosti. Dobar je primjer Gerard Salton. Nadalje, nekoliko jepravaca istraæivanja i razvoja u raËunalnoj znanosti koji nisu imali nikakve veze sranim razvojem informacijske znanosti, no bavili su se informacijskim problemimasliËnima onim kojima se bavi informacijska znanosti. Meu ostalim, to su radovi oekspertnim sustavima, bazama znanja, hipertekstu i interakciji Ëovjek∑raËunalo (toje, takoer, jako podruËje u kognitivnoj znanosti). U novije vrijeme, to ukljuËujeistraæivanje i razvoj digitalnih knjiænica, 'vruÊem', financijski dobro podræanompodruËju od strane brojnih vladinih agencija kako u Sjedinjenim AmeriËkimDræavama tako i u drugim zemljama. Potpomognuto jakom podrπkom, zanimanjeza istraæivanjem digitalnih knjiænica zavladalo je scenom 1990-ih i privuklo paænjuraËunalnih struËnjaka iz razliËitih usmjerenja, ali i ljude iz brojnih drugih disciplina.Ta podruËja imaju jaku meunarodnu sastavnicu koja je povezana s prikazivanjeminformacija, njihovom intelektualnom organizacijom i vezama, metainformacijama,potraæivanjem i pretraæivanjem informacija i filtriranjem, uporabom, kvalitetom,vrijednosti i utjecajem informacija, vrednovanjem informacijskih sustava iz perspek-tive korisnika i koriπtenja i sliËno ∑ kojima se tradicionalno bavila informacijskaznanost.

Obratno, ta usmjerenja istraæivanja i razvoj raËunalne znanosti osiguravajudrukËiji izgled, okvir i pristup, pa Ëak i drukËiju paradigmu, ne samo za istraæivanjai razvoj informacijske znanosti nego i za njezino akademsko i stalno struËnousavrπavanje. Iznova, kao i s knjiæniËarstvom, ne radi se o podruËju prouËavanja.Radi se o paradigmama, teorijskim temeljima i pragmatiËnim rjeπenjima, i konaËno,radi se o njihovoj prikladnosti za ljudske informacijske probleme.

Izobrazba

Sama je po sebi razumljiva Ëinjenica, koju nije potrebno dalje objaπnjavati, da jeizobrazba kritiËna toËka svakog podruËja. ToËnije, istraæivanje æivi zahvaljujuÊiizobrazbi, i ne moæe biti bolje od naobrazbe koju istraæivaËi dobiju i tada proπirujui ponovno ugrauju u izobrazbu. Naæalost, izobrazba u informacijskoj znanosti nedobiva pozornost koju zasluæuje. To moæe objasniti brojne poteπkoÊe u podruËjukoje sam izloæio. Modeli izobrazbe koji su nastali razlikovali su se manje ili viπe odzemlje do zemlje. Ovdje Êu se usredotoËiti samo na ameriËke modele. U Sjedi-njenim AmeriËkim Dræavama razvila su se tijekom vremena dva modela. Nazivamih Sherinim i Saltonovim modelima, prema osobama koje su ih uvele. Oba imaju iprednosti i slabosti.

Jesse H. Shera (1903.∑1982.) bio je legendarni dekan knjiæniËarske πkole naSveuËiliπtu Western Reserve (kasnije Case Western Reserve) od 1950-ih do 1970-ihgodina. Meu ostalim, bio je kljuËna osoba u osnivanju Centra za istraæivanje udokumentalistici i komunikologiji (Center for Documentation and Communication

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM126

127

Research) 1955. godine. Brzo nakon toga, u nastavni plan i program knjiæniËarskeπkole ukljuËeni su kolegiji poput, 'Strojno pretraæivanje literature' (Machine Litera-ture Searching), poslije 'Pretraæivanje informacija' (Information Retrieval ∑ IR) i joπnekoliko naprednijih kolegija i laboratorijskih vjeæaba o temama kojima se bavioCentar (Shera, 1972.). Osnovni je pristup bio dodati te kolegije, uglavnom kaoizborne, postojeÊem planu i programu knjiæniËarske πkole, bez promjena plana iprograma u cjelini, i posebice, bez promjene obvezatnih temeljnih kolegija.Informacijska je znanost (ili varijacija tog naziva) postala jedno od posebnihpodruËja knjiæniËne znanosti. Temeljni su kolegiji, koje su studenti sluπali, spadali utradicionalni knjiæniËarski plan i program. Izobrazba iz informacijske znanosti bilaje dodatak knjiæniËnoj znanosti. Bilo je nekoliko pokuπaja da informacijska znanostzaæivi kao akademski neovisan stupanj i nastavni plan i program, no dobivenapodrπka nije bila dovoljna (Saracevic, 1979.a). Meutim, Sherin je model dobiobrojne sljedbenike. KnjiæniËarske πkole u SAD-u i u brojnim drugim zemljamaslijedile su Sherin model. Primjenjivali su isti pristup i zapoËeli s ugraivanjemkolegija iz informacijske znanosti u svoje postojeÊe nastavne planove i programekao specijalizaciju. Iz toga se razvio naziv koji postoji i danas, 'knjiæniËna iinformacijska znanost'. Sherin model joπ uvijek prevladava u πkolama knjiæniËne iinformacijske znanosti. Snaga je Sherina modela u tome da smjeπta izobrazbuunutar usluænog okvira, povezuje izobrazbu s profesionalnom praksom i sa πirim ina korisnike usmjerenim okvirom brojnih drugih informacijskih usluga i sluæba, idovodi ga u odnos s razliËitim informacijskim izvorima. Slabost je tog modelanedostatak πirega teorijskog okvira i potpuni nedostatak pouËavanja svakogformalizma povezanog sa sustavom, kao πto su razvijanje i razumijevanje algoritama.VeÊina istraæivaËa koji se nalaze na strani usmjerenoj na korisnike, kao πto samranije opisao, dolazi ili su povezani s ovim okruæenjem izobrazbe.

Gerard Salton (1927.∑1995.) bio je prvi i najvaæniji znanstvenik, raËunalniznanstvenik i otac modernog IR-a. (Saltonovo su istraæivanje i obrazovni pristupsaæeti u sjeÊanjima nekolicine njegovih studenata u broju SIGIR Foruma, 1997.,posveÊenog Gerardu Saltonu). On je prvi u istraæivanje IR-a uveo cijeli nizformalnih i eksperimentalnih metoda iz prirodnih znanosti, prilagoenih zaalgoritamske i druge pristupe koji su s uspjehom koriπteni u raËunalnoj znanosti. Uprvome se redu bavio istraæivanjem. U izobrazbi je zauzeo priznati pristup bliskeukljuËenosti u istraæivanje. Saltonov je model imao laboratorijski i istraæivaËkipristup izobrazbi. Kao πto je Sherin model doveo do pridodavanja informacijskeznanosti naobrazbi u podruËju knjiæniËne znanosti, Saltonov je model izobrazbeIR-a doveo do toga da je IR postao specijalizacija i dodatak naobrazbi u podruËjuraËunalne znanosti. Napredniji studenti raËunalne znanosti prikljuËili su se projektuSMART i ostalima koje je vodio Salton, radili su i istraæivali u laboratorijima, pisalisvoje radove i disertacije u podruËjima povezanim s IR-om i sudjelovali nalegendarnim IR seminarima. Mnogo su objavljivali u suradnji sa Saltonom ili jednis drugima i sudjelovali su na zapaæenim nacionalnim i meunarodnim konfe-rencijama. Njegovi su se studenti sa sveuËiliπta Harvard i Cornell zaposlili nanekoliko odsjeka za raËunalne znanosti gdje su uvodili Saltonov model. Brojni su

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM127

128

drugi odsjeci raËunalne znanosti, u SAD-u i u inozemstvu, preuzeli taj pristup.Snaga je Saltonova modela u tome πto: a) polazi od Ëvrstih temelja u formalnimmatematiËkim i drugim metodama i u algoritmima, b) izravno je povezan saistraæivanjem. Slabosti su Saltonova modela u tome πto: a) zanemaruje πira stajaliπtainformacijske znanosti, kao i sve druge discipline i pristupe koji se bave ljudskimglediπtima, a koji su relevantni i za konaËne rezultate IR istraæivanja i samogistraæivanja, b) ne ukljuËuje profesionalnu praksu gdje su ti sustavi ostvareni ikoriπteni. Gube se korisnici. U konaËnici je to uspjeπna, ali usko koncentriranaizobrazba iz IR-a kao specijalnost raËunalne, a ne informacijske znanosti. Neiznenauje Ëinjenica da istraæivaËi koji zastupaju pristup usmjeren na sustave dolazeiz te tradicije.

Ta su dva modela izobrazbe u potpunosti neovisna jedan o dugom. Ni jedannije povezan s onim drugim. Ni jedan ne odraæava u potpunosti stanje u podruËju.Oba modela sve viπe priznaju jedan drugi, ali ne postoji integracija pristupaizobrazbi usmjerenog na sustave i onog usmjerenog na korisnike. OËite prednostiobaju modela nisu udruæene. Njihove se slabosti ponavljaju. Krajnje je vrijeme dazajednice iz tih modela pokuπaju integrirati sustav izobrazbe za informacijskuznanost. Otvoreno je pitanje mogu li ta dva pristupa uspjeπno funkcioniratizajedniËki, na πto se pozivaju ristaπe korisniËki usmjerenih pristupa, dok se nedogodi integracija izobrazbe.

I dok je knjiæniËarskoj izobrazbi posveÊena formalna pozornost AmeriËkogaknjiæniËarskog druπtva (American Library Association ∑ ALA), a izobrazbi zaraËunalnu znanost pozornost ACM-a, takvu formalnu pozornost izobrazbi zainformacijsku znanosti, i IR posebno, ne pruæa ni jedno profesionalno/znanstvenodruπtvo. Ni ASIS ni SIGIR, kao primarne udruge u polju informacijske znanosti,nisu znatnije ukljuËeni u pitanja izobrazbe, kao πto je postavljanje norma (ALA-inpristup) ili izrada oglednoga nastavnog plana i programa (ACM-ov pristup). OËito,postoji potreba i moguÊnost za konkretnije ukljuËivanje obiju organizacija u pitanjaizobrazbe.

ZakljuËci

Æivimo u druπtvu Ëije su dominantno obiljeæje znanje i informacije. Nije ni Ëudoda se brojna podruËja, brojni projekti i znanstvene, tehniËke, druπtvene, kulturne,politiËke, komercijalne i srodne aktivnosti pokuπavaju baviti razliËitim dimenzijamaznanja i informacija. Mnoga su podruËja u igri. Informacijska je znanost jedno odnjih. Informacija je cijenjena roba i sve viπe postaje veliki posao. Informacijskaznanost ima brojne i jake takmace.

Mi smo vaæan dio tih napora zato πto se ne bavimo samo rastuÊim brojemartefakata, zapisa znanja ili predmeta, nego se istodobno bavimo ljudima kojitrebaju, koriste ili su u interakciji s tim zapisima kako bi priskrbili sredstva za æivoti rjeπavali probleme. Mnogo je lakπe razmiπljati o artefaktima i baviti se njima,tehnologijom i sustavima, a korisnike staviti u drugi plan, πto je gotovo isto kao izaboraviti ih. Lakπe je izgubiti iz vida one prema kojima je sve ovo usmjereno. No,

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM128

129

isto tako moramo stalno uËiti i ponovno iznova uËiti osnovnu zadaÊu koja jerezultat brojnih istraæivanja i iskustava:

Uspjeh ili neuspjeh bilo kojega interaktivnog sustava i tehnologije ovisi o stupnju ukojem se bavimo korisniËkim pitanjima, ljudskim faktorom, od samog poËetka do kraja,od teorije, konceptualizacije i procesa oblikovanja do razvoja, vrednovanja i pruæanjausluga.

Ipak, sve se viπe primjeÊuje razdvajanje informacijske znanosti koja se bavisustavima od one koja se bavi korisnicima i ljudima opÊenito. Najbolji je primjerpoveÊano razdvajanje radova o IR-u u okviru raËunalne znanosti, πto je vidljivo izSIGIR-a i istraæivanja digitalnih knjiænica. RaËunalna se znanost bavi algoritmima,raËunanjem i tehnologijom, i nije prilagoena ljudima niti joj je to namjera. To je uredu kad promatramo uæu disciplinu ∑ primarno je usmjerena na programiranje iraËunala, a ne na ljude. Ipak, kad se bavi problemima i srodnim primjenama ukojima su u znatnoj mjeri ukljuËeni i ljudi, raËunalna se znanost ponaπa poputkolonijalne discipline, sa svim klasiËnim implikacijama. To je sasvim vidljivo nesamo u trenutaËnom IR istraæivanju tipa TREC-a i SIGIR-a, nego Ëak i viπe uistraæivanjima digitalnih knjiænica, kao πto je to formulirano i provedeno od straneNSF-a u First Digital Libraries Initiative. Ljudi, na koje je sve to usmjereno, postalisu upadljivi upravo zbog svoje odsutnosti. Ipak, u mnogim su sluËajevima i teorijaraËunalne znanosti i njezine primjene postale prilagoenije ljudima kad su seizvukle iz kolonijalnih okvira.

Obratno, informacijska znanost usmjerena na ljude, oprimjerena ASIS-om, nestala je izprouËavanja sustava. Razvijamo li se u dvije informacijske znanosti? Jednu, utemeljenuna raËunalnoj znanosti i usmjerenu na IR, digitalne knjiænice, traæilice i sliËno i drugukoja je utemeljena na informacijskoj znanosti, koja je viπe prilagoena interakciji,korisnicima i koriπtenju, s malo izravnih veza s razvojem sustava, no joπ uvijek upotpunosti ovisna o sustavima, i stoga, u stalnoj potrazi za njima.

U svemu ovome, bojim se da je najveÊa opasnost koja stoji pred informacijskomznanoπÊu da Êe izgubiti iz vida korisnike, ljudska biÊa. UsredotoËivanjem na sustaveili u stalnoj potrazi za njima, bojim se da ih vrlo Ëesto gubimo iz vida. No, isto samtako uvjeren da Êe najveÊi rezultati za informacijsku znanost doÊi ako i kad seuspjeπno integriraju istraæivanje i primjene sustava i korisnika. Druπtvu je potrebnatakva znanost i takva profesija.

Prevela: Sanjica Faletar Tanackovic

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM129

130

Biljeπke

1. Bates, M. (1990). Where should the person stop and the information search interface start? // Information Processing & Management, 26, 5, 575∑591.

2. Belkin, N. J. ; S. E. Robertson. (1976). Information science and the phenomena of informa-tion. // Journal of the American Society for Information Science, 27, 4, 197∑204.

3. Belkin, N. J. ; C. Cool ; A. Stein ; U. Thiel. (1995). Cases, scripts, and information seekingstrategies: on the design of interactive information retrieval systems. // Expert Systems withApplications, 9, 3, 379∑395.

4. Bell, D. (1973). The coming of post-industrial society: a venture in social forecasting. NewYork, NY : Basic Books.

5. Borko, H. (1969). Information science: What is it? // American Documentation, 19, 1, 3∑5.6. Bourne, C. P. (1980). On-line systems: history, technology and economics. // Journal of the

American Society for Information Science, 31, 3, 155∑160.7. Buckland, M. K. ; Z. Liu. (1995). History of information science. // Annual Review of

Information Science and Technology, 30, 385∑416.8. Bush, V. (1945). As we may think. // Atlantic Monthly, 176, 1, 101∑108.9. Cleverdon, C. (1987). Historical note: perspectives. // Journal of the American Society for

Information Science, 38, 3, 152∑155.10. Denning, P. J., et al. (1989). Computing as a discipline. // Communication of the ACM, 32,

1, 9∑23.11. Dervin, B. ; M. Nilan. (1986). Information needs and uses. // Annual Review of Informa-

tion Science and Technology, 21, 3∑33.12. de Solla Price, D. (1963). Little science, big science. New York : Columbia University Press.13. Drucker, P. F. (1994). Post-capitalist society. New York : Harper Business.14. Farkas-Conn, I. (1990). From documentation to information science: the beginning and

early development of the American Documentation Institute ∑ American Society for Infor-mation Science. New York : Greenwood.

15. Fidel, R. ; E. N. Efthimidiadis. (1995). Terminological knowledge structure for intermediaryexpert systems. // Information Processing & Management, 31, 1, 15∑27.

16. Hahn, T. B. (1996). Pioneers of the online age. // Information Processing & Management,32, 1, 33∑48.

17. Harter, S. P. (1992). Psychological relevance and information science. // Journal of the Ameri-can Society for Information Science, 43, 9, 602∑615.

18. Herner, S. (1984). A brief history of information science. // Annual Review of InformationScience and Technology, 35, 3, 157∑163.

19. Hirshleifer, J. ; J. G. Riley. (1992). The analytics of uncertainty and information: Cambridgesurveys of economic literature. Cambridge : Cambridge University Press.

20. Korfage, R. R. (1997). Information storage and retrieval. New York : Wiley.21. Lawrence, S. ; C. L. Giles. (1998). Searching the World Wide Web. // Science, 280, 5360,

98∑100.22. Lilley, D. B. ; R. W. Trice. (1989). A history of information science, 1945∑1985. San Diego

: Academic Press.23. Martin, S. B. (1998). Information technology, employment, and the information sector:

trends in information employment 1970∑1995. // Journal of the American Society for Infor-mation Science, 49, 12, 1053∑1069.

24. Machlup, F. (1962). The production and distribution of knowledge in the United States.Princeton, NJ : Princeton University Press.

25. Mooers, C. N. (1951). Zatocoding applied to mechanical organization of knowledge. //American Documentation, 2, 1, 20∑32.

26. Popper, K. R. (1989). Conjectures and refutations. 5th ed. London : Rutledge.27. Rayward, W. B. (1996). Special issue on the history of information science. // Information

Processing & Management, 32, 1, 1∑88.28. Robertson, S. E. ; M. Beaulieu. (1997). Research and evaluation in information retrieval. //

Journal of Documentation, 53, 1, 51∑57.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM130

131

29. Salton, G. (1987). Historical note: the past thirty years in information retrieval. // Journal ofthe American Society for Information Science, 39, 5, 375∑380.

30. Saracevic, T. (1997). Users lost: reflections on the past, future, and limits of informationscience. // SIGIR Forum, 31, 2, 16∑27.

31. Saracevic, T. (1996). Relevance reconsidered. // Information science: integration in perspec-tives: proceedings of the Second Conference on Conceptions of Library and InformationScience. Copenhagen : Royal School of Library and Information Science. Pp. 201∑218.

32. Saracevic, T. (1975). Relevance: a review of and a framework for the thinking on the notionin information science. // Journal of the American Society of Information Science, 26, 6,321∑343.

33. Saracevic, T. (1979a). An essay on the past and future of information science education. I.Historical overview. // Information Processing & Management, 15, 1, 1∑15.

34. Saracevic, T. (1979b). An essay on the past and future of information science education. II.Unresolved problems of ‘extemalities’ of education. // Information Processing & Manage-ment, 15, 4, 291∑301.

35. Saracevic, T. (1992). Information science: origin, evolution and relations. // Conceptions oflibrary and information science: historical, empirical and theoretical perspectives: proceed-ings of the International Conference. Tampere : University of Tampere. Pp 5∑27.

36. Saracevic, T. (1995). Evaluation of evaluation in information retrieval. // Proceedings of the18th Annual International ACM SIGIR Conference on Research and Development in Infor-mation Retrieval [Special issue]. SIGIR Forum. Pp 138∑146.

37. Schamber, L. (1994). Relevance and information behavior. // Annual Review of InformationScience and Technology, 29, 3∑48.

38. Shera, J. H. (1972). The foundations of education for librarianship. New York : Wiley.39. Shera, J. H. ; D. Cleveland. (1977). The history and foundation of information science. //

Annual Review of Information Science and Technology, 12, 250∑275.40. SIGIR Forum. (1997). Issue dedicated to memory of Professor Gerard Salton. 31, 1, 1∑56.41. Stonier, T. (1997). Information and meaning: an evolutionary perspective. Berlin : Springer.42. Swanson, D. (1988). Historical note: information retrieval and the future of an illusion. //

Journal of the American Society for Information Science, 39,2, 92∑98.43. Tague-Sutcliffe, J. (1995). Measuring information: the information services perspective. San

Diego, CA : Academic Press44. Vakkari, S. P. (1996). Library and information science: content and scope. // Information

science: from development of the discipline to social interaction. / eds. J. Olaisen, E. Munch-Petersen, P. Wilson. Oslo : Scandinavian University Press.

45. Vickery, B. C. ; A. Vickery. (1987). Information science in theory and practice. London :Butterworths.

46. Wersig, G. ; U. Neveling. (1975). The phenomena of interest to information science. //Information Scientist, 9, 127∑140.

47. White, H. D. ; K. W. McCain. (1997). Visualization of literatures. // Annual Review ofInformation Science and Technology, 32, 99∑168.

48. White, H. D. ; K. W. McCain. (1998). Visualizing a discipline: an author co-citation analy-sis of information science, 1972∑1995. // Journal of the American Society for InformationScience, 49, 4, 327∑355.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM131

132

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM132

133

Dio II.

Vrednovanje knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga:vaænost metodologije

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM133

134

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM134

135

Istraæivanje vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih sluæba iusluga. I. dio Postavljanje teorijskog okvira14

Dvije su uporabe svega πto posjedujemo. Obje pripadaju stvari po sebi, ali ne na istinaËin (...) Na primjer, cipela se rabi za noπenje i za razmjenu; to su dvije uporabe cipele.

Aristotel, Politika, knjiga I., poglavlje 9.

RijeË VRIJEDNOST, koja Êe se ovdje razmatrati, ima dva razliËita znaËenja ∑ katkadizraæava korisnost kojega odreenog predmeta, a katkad moÊ stvaranja drugih dobarakoju donosi posjedovanje tog predmeta. Prva se moæe nazvati "vrijednost u uporabi", adruga "vrijednost u razmjeni". Adam Smith, Istraæivanje prirode i uzroka bogatstvanaroda. Poglavlje IV. Porijeklo i uporaba novca.

SaæetakOvo izvjeπÊe izvedeno je iz opseænog istraæivanja provedenog pod pokroviteljstvomSavjeta za knjiæniËne izvore (Council for Library Resources ∑ CLR). Meu ciljevimaistraæivanja ovdje izdvajamo dva: razviti nazivlje ∑ taksonomiju vrijednosti knjiæniËnih iinformacijskih sluæba i usluga temeljeno na korisniËkim ocjenama i predloæiti metode iinstrumente za sliËna istraæivanja opÊenito. Rezultati istraæivanja objavljeni su u dvadijela. U ovom, prvom dijelu, raspravljamo o temeljnim pojmovima koji se odnose navrijednost, a koje treba pojasniti da bi se nastavilo s bilo kojim pragmatiËkim prou-Ëavanjem vrijednosti i postavljamo teoriju uporabno orijentirane vrijednosti informacijei informacijskih sluæba i usluga. Ispitujemo pojam 'vrijednost' u filozofiji i ekonomiji i uodnosu na knjiæniËne i informacijske sluæbe i usluge, kao i povezanost vrijednosti i

14 Saracevic, T. ; P. Kantor. (1997). Studying the value of library and information services. I. Establishing atheoretical framework. // Journal of the American Society for Information Science, 48, 6, 527∑542.

∂ Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, John Wiley & Sons, Inc., i oba autora.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM135

136

relevantnosti. Razvijamo dva modela: jedan povezan s koriπtenjem informacije i drugipovezan s koriπtenjem knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga. Ti su modeli teorijskiokvir za pragmatiËno prouËavanje vrijednosti i smjernice za daljnji razvitak izvedenetaksonomije vrijednosti pri koriπtenju knjiæniËnih i informacijskih sluæba (Derived Tax-onomy of Value in Using Library and Information Services). U drugom dijelu izvjeπÊaprikazujemo metodologiju primijenjenu pri razvijanju taksonomije, taksonomiju samu irezultate ispitivanja taksonomije. Vjerujemo da taksonomija pokriva veÊinu dimenzijavrijednosti koje se odnose na koriπtenje knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga. Udrugom dijelu iznosimo i prijedloge za primjenu taksonomije u praksi.

1. Uvod

1.1. Organizacija izvjeπÊaU ovome radu izvjeπtavamo o empirijskom istraæivanju vrijednosti knjiæniËnih i

informacijskih sluæba i usluga, Ëiji je rezultat Izvedena taksonomija vrijednosti prikoriπtenju knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga (Derived Taxonomy of Value inUsing Library and Information Services). Pridjev 'izvedena' u nazivu taksonomijeodraæava to πto je izvedena iz onoga πto korisnici mogu reÊi o vrijednosti primljeneusluge. Pri postavljanju teorijskog okvira istraæivanja razmotrili smo nekolikopitanja koja se nameÊu:

• Zaπto je vaæno istraæivati i prouËavati vrijednost knjiæniËnih i informacijskihsluæba i usluga?

• ©to je uopÊe 'vrijednost'?• ©to Ëini vrijednost u odnosu na informaciju i informacijske sluæbe i usluge?• Postoji li plodan teorijski okvir i pristup za istraæivanje vrijednosti takvih

sluæba i usluga?U ovom, prvom dijelu izvjeπÊa, bavimo se prethodno navedenim pitanjima.

Prvom pitanju, o vaænosti, izravno se pristupa u Uvodu, a neizravno kroz mnogedruge odjeljke izvjeπÊa. Drugim pitanjem bavi se 2. odjeljak, u kojemu raspravljamoo pristupu 'vrijednosti' u filozofiji i ekonomiji. TreÊe pitanje, bavljenje vrijednoπÊuinformacije i razvijanje modela uporabe informacije obraujemo u 3. odjeljku, doku 4. odjeljku stavljamo u odnos vrijednost i relevantnost. U 5. odjeljku opisujemoneke srodne radove koji su se bavili vrednovanjem knjiæniËnih i informacijskihsluæba i usluga. U 6. odjeljku bavimo se uspostavljanjem definicija i modelauporabe knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga. Obrazloæeni pojmovi i modelizajedno sluæe kao okvir za teoriju uporabno orijentirane vrijednosti knjiæniËnih iinformacijskih sluæba i usluga.

Drugi dio izvjeπÊa posveÊen je samome istraæivanju: vaænosti taksonomije,metodologiji prikupljanja i analize podataka, prikazivanju predloæene taksonomije,statistici ispitivanja taksonomije, praktiËnim i teorijskim primjenama. U prvomdijelu Ëesto se pozivamo na raznolikost dimenzija uporabne vrijednosti knjiæniËnihi informacijskih sluæba i usluga. Taksonomija izloæena u drugom dijelu izvjeπÊadetaljno pokazuje te dimenzije ili fasete.

Pojaπnjenje vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga zahtijeva trikoraka. Prvi korak treba omoguÊiti prepoznavanje, identifikaciju i organizacju u

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM136

137

neku racionalnu strukturu atributa ili dimenzija vrijednosti. U drugom korakutrebaju se razviti postupci za podizanje vrijednosti prema svakoj od tih dimenzija.KonaËno, u treÊem koraku podaci trebaju biti prikupljeni i analizirani slijedeÊidimenzije i procedure identificirane u prethodnim koracima. Oba dijela studijedubinski izlaæu prvi korak, dok samo daju nekoliko savjeta za drugi i treÊi korak.Vjerujemo da se teorijski pojmovi izloæeni u prvome dijelu i pragmatiËka stajaliπta,posebice taksonomija, izloæena u drugome dijelu, mogu generalizirati. Oni dajutemelj drugom i treÊem koraku, tj. razvijanju i voenju pragmatiËkih istraæivanjavrijednosti knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga.

1.2. Vaænost istraæivanja vrijednostiKnjiænice i informacijski sustavi i usluge koje oni pruæaju vrednuju se veÊ dugo

vremena. Podupiralo ih je druπtvo, zajednice, organizacije, institucije i korisnici jerse implicitno vjerovalo ili eksplicitno tvrdilo da ti sustavi i usluge ËeπÊe dajujedinstvenu vrijednost, najËeπÊe neopipljivu ili Ëak simboliËnu, vaæniju od novËanomjerljivih usluga. Danas se vaænost i hitnost odreivanja vrijednosti knjiæniËnih iinformacijskih sluæba i usluga na utilitaristiËki, eksplicitan i specifiËan naËin pojavilazbog brojnih razloga.

Prvo, druπtvena uloga informacije se mijenja, πto pokazuje razvijanje 'infor-macijskoga druπtva'. Informacija poprima uvijek srediπnju ulogu u svakom aspketuæivota. Kao rezultat toga, uloga i oËekivanja od knjiæniËnih i informacijskih sluæba iusluga takoer se mijenjaju.

Drugo, knjiæniËna i informacijska srediπta mijenjaju se u nekoliko dimenzija.Oni se prebacuju iz 'za svaki sluËaj' modela potpunosti zbirke u model omogu-Êavanja pristupa informacijskim resursima koji su smjeπteni bilo gdje 'u pravomtrenutku'. ElektroniËki izvori informacija i mreæe omoguÊavaju nove naËinepristupa i koriπtenja knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga.

TreÊe, mnogi novi sudionici podræani modernom informacijskom tehnologijomi mreæama, poËinju davati informacijske usluge i izravno se natjeËu s knjiæniËnim iinformacijskim srediπtima. Ta rastuÊa utakmica, natjecanje za potroπaËe i fondove(tj. financijska sredstva), suoËava knjiænice i informacijske sustave s poveÊanompotrebom za opravdanjem i vrednovanjem njihova djelovanja.

Sve to znaËi da moramo eksplicitno postaviti pitanje vrijednosti koju dajuponuene knjiæniËne i informacijske sluæbe i usluge. KnjiæniËne i informacijskesluæbe sve viπe i viπe moraju opravdavati svoj rad Ëvrstim podacima. OpravdanjaosnivaËima ∑ institucijama, organizacijama, zajednicama ∑ moraju ukljuËivativjerodostojne, upotrebljive demonstracije vrijednosti koju pruæaju knjiæniËne iinformacijske sluæbe.

Pa ipak, pitanje vrijednosti sloæeno je pitanje s kojim se teπko nositi i u teoriji iu praksi. Teπko je pobliæe odrediti πto se misli pod pojmom vrijednost u odnosu naknjiæniËne i informacijske sluæbe i usluge. UnatoË opseænoj literaturi, o tom pitanjunije postignuto slaganje niti postoji odgovarajuÊa teorija vrijednosti za knjiæniËne iinformacijske sluæbe i usluge. Joπ je i teæe razviti i primijeniti teorijski utemeljenumetodologiju za prikupljanje podataka u praksi. Stoga i ne Ëudi da su samo neka

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM137

138

istraæivanja objavila aktualne podatke u odnosu na vrijednost knjiæniËnih iinformacijskh sluæba i usluga.

1.3. Ciljevi istraæivanjaOvaj se odsjeËak pojavljuje u oba dijela izvjeπÊa radi njihove potpunosti. IzvjeπÊe je

rezultat 15-mjeseËnog istraæivanja uglavnom pod pokroviteljstvom Savjeta zaknjiæniËne resurse (Council for Library Resources). Cilj istraæivanja bio je iskazatiproblem, razviti model i metode za istraæivanje vrijednosti i troπkova knjiæniËnih iinformacijskih sluæba i usluga, tako da moæe biti pragmatiËno generaliziran iprimijenjen u drugim sluæbama koje æele provesti sliËna istraæivanja. PraktiËni ciljistraæivanja bio je dati knjiænicama i informacijskim sluæbama opÊenito, kao i onimaorijentiranima na istraæivanje, poput posebice velikih znanstvenih knjiænica, metodeprikupljanja informacija o vrijednosti i troπkovima njihovih sluæba i usluga ∑informaciju koja Êe pomoÊi u opravdavanju rada knjiæniËnih i informacijskih sluæbai pri donoπenja odluka. Tijekom rada djelovali smo i prema postavljanju teorijskogaokvira vrijednosti za knjiæniËne i informacijske sluæbe i usluge. Ciljevi istraæivanjabili su razviti i ispitati taksonomiju vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih uslugatemeljenu na korisniËkoj ocjeni, odrediti cijenu pojedinih usluga, razviti metodekombiniranja i povezivanja troπkova i vrijednosti podataka i izraditi podrobne opisei priruËnike koji Êe omoguÊiti ponavljanje ove vrste istraæivanja.

IzvjeπÊe je samo jedan u nizu dokumenata o istraæivanju. IzvjeπÊe je namijenjenoi ograniËeno na izvjeπtavanje o prvom cilju, πto znaËi da se izvjeπÊe bavi samoteorijskim okvirom i opisom vrijednosti. Slijedni i srodni dokumenti bave setroπkovima i ispituju povezanost troπkova i vrijednosti (Abels, Kantor, Saracevic,1996.; drugi su Ëlanci u pripremi). IzvjeπÊe o napredovanju istraæivanja, koje semoæe smatrati prethodnikom ovom dokumentu, predstavljeno je na konferenciji(Kantor, Saracevic, 1995.).

Dostizanje ovih ciljeva traæilo je empirijski projekt i istraæivanje, πto je uklju-Ëivalo prikupljanje i analiziranje velike koliËine podataka dobivenih od razliËitihsluæba i usluga u nekoliko znanstvenih knjiænica, kao πto je opisano u drugomdijelu izvjeπÊa. Pojedinosti o projektu (ukljuËujuÊi argumentaciju, metode irezultate, s dodacima koji prikazuju instrumente, postupke i priruËnike za uporabupri ponavljanju istraæivanja) prikazane su u zavrπnom izvjeπÊu o projektu (Kantor,Saracevic, D'Esposito-Wachtmann, 1995.). PriruËnik za primjenu taksonomijepredstavljen je zasebno (Huttenlock, Dawson, Saracevic, Kantor, 1995.).

2. ©to je 'vrijednost'?

TeπkoÊa pri razmatranju vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih usluga usporednaje s problemima i nejasnoÊama u tretiranju vrijednosti na drugim poljima i upraktiËnim situacijama. Vrijednost ima mnogo dimenzija, atributa i predikata.Bavljenje vrijednoπÊu izazov je na svakome polju. Ipak, u svakom razmatranju ilimodelu individualnog, organizacijskog ili druπtvenog ponaπanja temeljenog naljudskoj namjeri, vrijednost je prijeko potreban posredni pojam za uspostavu i

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM138

139

voenje djelovanja, odnosa, prioriteta i izmjena. OkreÊemo se filozofiji i ekonomijida bismo pojasnili znaËenje vrijednosti. Sintetiziramo neke glavne poglede tih dvijudisciplina koji se Ëine najrelevantnijim i najkorisnijim pri uspostavljanju teorijskogokvira za ispitivanje vrijednosti u knjiæniËnim i informacijskim sluæbama iuslugama.

2.1. Filozofska glediπtaKao temeljno ljudski pojam, pojam vrijednosti bio je izazov filozofima od

davnih vremena do danas. Filozofi smatraju vrijednost vaænoπÊu neËega, a proces jevrednovanja ocjenjivanje, podizanje ili mjerenje te vaænosti. Prema radovimafilozofa izgleda da se vrijednost smatra nedefiniranim jednostavnim pojmom. Onismatraju da je vrijednost povezana s 'dobrim', 'poæeljnim' ili 'vrijednim truda', aline i njihov sinonim te da moæe biti pozitivna ili negativna. Teorija vrijednosti iliaksiologija grana je filozofije koja se bavi prirodom vrijednosti i vrednovanja.

Postojalo je stalno zanimanje za razlikovanje razliËitih vrsta ili dimenzijavrijednosti, πto je pojaπnjeno primjerima uvodnih navoda Aristotela i AdamaSmitha. Njihova klasifikacija i razlikovanje izmeu 'vrijednosti u uporabi' i 'vrijed-nosti u razmjeni' joπ je uvijek valjana. Ipak, pojavile su se razraenije klasifikacijekoje ukljuËuju ispitivanje predikata razliËitih vrsta vrijednosti (Attfield, 1987.;Perry, 1954.). Sada je u filozofiji uobiËajeno razlikovati nekoliko vrsta vrijednosti:

• Stvarna vrijednost, koja je dana ili vrijednost po sebi. Ona je osnova svimostalim vrstama vrijednosti.

• Posredna ili instrumentalna vrijednost, koja je sredstvo za postizanje stvarnevrijednosti ili joj pridonosi. »esto se povezuje s nekom aktivnoπÊu. Primjerbi moglo biti vjeæbanje koje pridonosi dobrom zdravlju.

• Inherentna vrijednost, ona Ëije iskustvo, razmiπljanje ili razumijevanje prido-nosi stvarnoj vrijednosti. »esto se povezuje s nekim entitetom. Primjer bimogla biti estetska vrijednost umjetniËkog djela koja pridonosi dobrimiskustvima.

• Prinosna vrijednost, neπto πto pridonosi vrijednosti cjeline Ëiji je dio, a kojamoæe biti sluËajna u postojanju drugih dijelova ili djelovanja. »esto sepovezuje sa sastavnim dijelom. Korisnost ili iskoristivost proizvoda upo-rabljenog u danu svrhu moæe biti primjerom.

Proπirimo sada te pojmove na informaciju i na informacijske usluge.

• Ako 'biti informiran' ima stvarnu vrijednost, sliËno zdravlju ili dobrimiskustvima, tada moæemo smatrati da informacija moæe imati posrednu iliinstrumentalnu vrijednost jer moæe pridonijeti ili unaprijediti stanje osobeda 'bude informirana' (ili bolje informirana).

• Informacijska usluga ima prinosnu vrijednost ako daje takvu informaciju.Posebno, moæe imati prinosnu vrijednost ako je informacija koju je dalainformacijska sluæba povezana s nekim primjerom ili odlukom koju donosiinformirana osoba.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM139

140

• KonaËno, neπto πto moæe 'nositi' informaciju, kao πto je informacijski objekt(tj. objekt ∑ potencijalni prenositelj informacije), dobro napisan Ëlanak,dobro oblikovana knjiga, moæe imati inherentnu vrijednost.

Drugim rijeËima, vrijednost 'biti informiran' (tj. informiranosti) stvarna jevrijednost. Vrijednost je informacije posredna. Vrijednost je informacijske uslugeprinosna. Vrijednost informacijskog objekta moæe biti inherentna. Iako te vrijed-nosti nisu iste, one su usko povezane. Fine razlike i veze meu njima izvor subeskrajnih poteπkoÊa pa i zabune.

Dalje opπirno opisujemo vrijednost informacije u 3. odjeljku i vrijednostinformacijskih sluæba i usluga u 6. odjeljku. Teπko je pokazati stvarnu vrijednost'biti informiran' ili inherentnu vrijednost informacijskog objekta. Neπto je jedno-stavnije promatrati posrednu ili instrumentalnu vrijednost informacije i prinosnuvrijednost neke informacijske usluge kad dobivena informacija sluæi kao sredstvodanoj svrsi dovrπetka i povezana je s ciljem kao πto je informacija o uporabnostiknjiæniËnih i informacijskih usluga. Posljednji oblik prinosne vrijednosti najvaænijije pojam u istraæivanju vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih usluga.

Vaænost uspostave konteksta za vrijednost i istraæivanje vrijednosti koje ukljuËujeljude takoer je razmatrana u druπtvenoj teoriji nobelovca Gunnara Myrdhala:

“Vrijednost premise ne smije biti izabrana proizvoljno: ona mora biti relevantna i vaænau odnosu na druπtvo u kojemu æivimo. Ona stoga moæe biti utvrena samo ispitivanjemπto ljudi stvarno æele.” (Myrdhal, 1958., str. 2.)

Ta razmatranja pridonose naπem okviru kao πto je dolje opseæno izloæeno.Razlikujemo vrijednost informacije i vrijednost informacijskih usluga i na osnovitoga uspostavljamo modele uporabe informacije i uporabe informacijskih usluga.Razmatramo vrijednost u odnosu na kontekst. Istraæujemo πto korisnici mogu reÊio vrijednosti i gradimo fasetni model na kojemu se temelji struktura taksonomije.

2.2. Ekonomska glediπtaEkonomisti smatraju vrijednost vrijednoπÊu Ëega πto pridonosi bogatstvu. Taj je

pojam u temeljima ekonomske znanosti. Klasifikacija vrijednosti na stvarnu iuporabnu vrijednost Adama Smitha i dalje ostaje valjana, naravno uz stanovitumodernu razradu. Bavljenje mjerenjem vrijednosti u razmjeni (prometne vrijed-nosti) u ekonomiji (kao πto je objasnio nobelovac R. H. Coase 1975. u govoruupuÊenom knjiæniËarima):

“Velika prednost koju je stekla ekonomija je ta da se ekonomisti mogu koristiti'mjernom jedinicom' novca” (Coase, 1994., str. 44.).

Naæalost, u razmatranju vrijednosti informacije i informacijskih usluga ta'mjerna jedinica' ne moæe se jednostavno primijeniti. Za veÊinu knjiæniËnih iinformacijskih sluæba i usluga ne postoji træiπte u ekonomskom smislu, gdje senovac izravno razmjenjuje za robu, pa stoga ne moæemo primijeniti mjernuvrijednost novca. Potrebne su druge mjere. VeÊim dijelom umjesto toga bavimo seuporabnom vrijednoπÊu.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM140

141

Vrijednost u razmjeni (prometna vrijednost). Pojavile su se dvije odvojene skupineekonomskih teorija koje se odnose na vrijednost slijedeÊi klasifikaciju vrijednosti navrijednost u razmjeni (prometna vrijednost) i vrijednost u uporabi (uporabnavrijednost). U prvoj skupini postoji velik broj prikaza, neki zamjetno sofisticirani i sformalnim zakljuËivanjem, koji stavljaju u odnos vrijednost razmjene s cijenamaroba koje su rezultat uzajamnog djelovanja u træiπnoj ekonomiji. U klasiËnomformalnom postupku nobelovac G. Debreu (1959., str. 1) zove je 'teorijomvrijednosti', dok je bavljenje:

“(...) sustavom cijena ili funkcijom vrijednosti definirano u polju roba: (1) objaπnjenjecijena roba koje je rezultat uzajamnog djelovanja sredstava ekonomije privatnogvlasniπtva kroz træiπte i (2) objaπnjenje uloge cijena u optimalnom stanju ekonomije.”

Heilbroner (1988.) je primijetio da su teorije vrijednosti orijentirane na cijenuzapravo teorije cijena. Njihova je snaga u njihovoj usredotoËenosti na razmjenu usmislu cijena, i kao takve, te su teorije bile uspjeπno primijenjene u odnosu nabrojne robe i træiπne analize. U vezi s tim teorijama, Ëesto se primjenjuje tehnikaanalize povoljnosti cijene “[koja] je u osnovi primijenjena teorija cijena, Ëiji je ciljdavanje monetarne vrijednosti onome πto je dobiveno i πto je izgubljeno slijeenjemposebnoga tijeka djelovanja” (Coase, 1994., str. 40.). PragmatiËki, u uæem, ali vrlovaænom smislu izdataka ili ulaganja (investiranja), træiπna vrijednost mjeri se nanaËin vraÊanja na ulaganja (return on investments: ROI), πto znaËi financijske (iliistovrijedne) razmjene i dobitke. Slabost je teorija vrijednosti u razmjeni (ili cijene)prvo da one ne ukljuËuju drugu vrstu vrijednosti, tj. uporabnu vrijednost kojatakoer ima veliku ekonomsku vaænost, i drugo, u tome da one ne mogu bitiprimijenjene kad nema træiπnih cijena i monetarne razmjene, kao u sluËaju mnogihinformacijskih usluga.

Jedno od podruËja na kojemu ti pojmovi, cijena vrijednosti razmjene i analizakoristi i troπkova opÊenito, i pragmatiËne izvedenice ROI posebice, joπ nisuuspjeπno primijenjeni podruËje je informacija i informacijske sluæbe i usluga. Dokbi organizacije, institucije ili zajednice/druπtva koje osnivaju takve sluæbe æeljeleimati izravne povoljnije troπkove ili ROI vrstu odgovora na pitanja o vrijednostiprimljenoj od svojih ulaganja u informacijske sluæbe, to se ne moæe izravno postiÊi(Repo, 1989.). Razlog je u posebnim svojstvima koja Ëine informaciju jedinstvenompojavom. Pojmovi ROI i razmjene mjereni samo financijski nisu samo ograni-ËavajuÊi, nego Ëak i neodgovarajuÊi, πto navodi na pogreπno miπljenje pri razmatra-nju sluæba temeljenih na informacijama ili na mnogim drugim neopipljivimpojmovima koji ukljuËuju stvarnu vrijednost, kao πto su πkolstvo i srodne insti-tucije, poput sveuËiliπta, koja daju prinosnu vrijednost. Javlja se opÊe pitanje: dokoje mjere moæe stvarna vrijednost, kao πto je 'biti informiran', i slijedno posrednavrijednost, kao πto je informacija i srodna prinosna vrijednost informacijskih sluæbai usluga biti oznaËena ekonomskom vrijednoπÊu razmjene? Do sada, ne vrlouspjeπno.

Uporabna vrijednost. Za pristupanje graniËnim teorijama vrijednosti na temeljurazmjene ili cijene, pojavila se druga skupina ekonomskih teorija vrijednostitemeljenih na uporabnoj vrijednosti. To je naËinjeno da bi se proπirilo ekonomsko

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM141

142

tretiranje vrijednosti na dimenzije stvarne vrijednosti kao πto su zahtjevi, æelje,korisnost, zadovoljstvo, svianje, bol i sliËno. Pojavio se objedinjujuÊi ekonomskipojam zvan 'korisnost', a proizaπle teorije zovu se teorije korisnosti.

Neke su od njih formalne i vrlo specijalizirane, npr. teorija smanjivanjamarginalne korisnosti. Do sada su teorije korisnosti, iako popularne kod mnogihakademski orijentiranih ekonomista, imale mjeπovite rezultate u analizi træiπta iliobjaπnjavanju ekonomske aktivnosti (npr. Coase, 1994., str. 43). On kaæe: “Dodanas je teorija korisnosti uglavnom bila neplodna.” Ipak, zadatak je teorijekorisnosti i, prema tome, uporabne vrijednosti, viπe nego teorije razmjene ivrijednosti u razmjeni, da informacije i informacijske usluge po moguÊnosti korisnopoveæe, o Ëemu se kasnije iscrpnije raspravlja.

Problem vrijednosti. Pitanje upuÊivanja na jedinstveni naËin u razliËite ekono-mske koncepcije vrijednosti (kao one prikazane u teorijama razmjene i teorijamakorisnosti) vrlo je teπko pitanje koje se postavlja i u svim drugim podruËjima.Heilbroner (1988., str. 105, 107) je raspravljao o problemu 'vrijednosti'.

“Postoji li opÊa problematika vrijednosti ∑ srediπnje je pitanje koje se moæe razabratiunutar πirokog spektra i definicija i koncepcija koje predmet obuhvaÊa? (...) OpÊaproblematika vrijednosti, kako ju ja vidim, nastojanje je da se poveæu povrπinski fenomeniekonomskog æivota s nekom unutarnjom strukturom ili redom (...) Teorija je vrijednosti (...)traganje za procesima i strukturama koje daju urednu konfiguraciju empirijskom svijetu,srodnu lukovima izraenim od æeljeznih punila pod utjecajem magneta (istaknuto uizvorniku).”

Ista poteπkoÊa doæivljava se pri ispitivanju vrijednosti informacijskih sluæba iusluga. Naπe je istraæivanje stvarno organiËeno na povrπinu fenomena uporabeinformacija. Ipak, u specificiranju okvira i izvoenja taksonomije, dajemo alate zamoguÊa istraæivanja ispod povrπine toga fenomena.

©to stvara vrijednost? PolazeÊi od specifiËnih atributa prema πirim razmatranjimavanjski vidljivih posljedica, vidimo da je vrijednost u ekonomiji povezana sastvaranjem bogatstva. Pitanje koje postavljaju ekonomisti od Adama Smitha daljejest: ©to stvara bogatstvo ili πto stvara ekonomsku vrijednost? Tradicionalan odgovorna to pitanje bio je da vrijednost stvara zemlja (prirodni resursi), rad i/ili kapital,kojima je poslije dodan i menadæment. Neke teorije naglaπavale su rad (npr. Marx),druge kapital, dok veÊina suvremenih, kapitalistiËkih teorija ukljuËuje kombinacijusvih tih Ëimbenika. S razvitkom druπtvenog poretka u 'postindustrijsko' druπtvo(Bell, 1973.) ili 'postkapitalistiËko' druπtvo (Drucker, 1994.), ili u ono πto danaskolokvijalno nazivamo 'informacijsko' druπtvo, pojavio se skup razliËitih prinosnihËimbenika:

“Osnovni ekonomski resurs ∑ 'proizvodno sredstvo' da uporabimo termin ekonomista ∑viπe nije kapital ni prirodni resursi (ekonomisti kaæu 'zemlja'), a niti 'rad'. Osnovni jeekonomski resurs znanje i bit Êe to i dalje (…) Sada je vrijednost stvorena 'produk-tivnoπÊu' i 'inovacijom' koje su obje znanje primijenjeno na rad. VodeÊa druπtvenaskupina u druπtvu znanja bit Êe 'radnici koji znaju' (tj. posjeduju znanje) ∑ izvrπiteljiznanja koji znaju kako prenijeti znanje za potrebe produktivne uporabe; profesionalciznanja, zaposlenici koji znaju (...) Ekonomski izazov postkapitalistiËkog druπtva bit Êe

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM142

143

stoga produktivnost rada temeljenog na znanju i radnika koji posjeduje znanje.”(istaknuto u izvorniku) (Drucker, 1994., str. 8).

Skupina 'poslije bilo Ëega' upuÊuje na tranziciju. Postindustrijsko i post-kapitalistiËko oznaËava druπtvo u tranziciji. Ekonomska misao o vrijednosti isto jetako u tranziciji. Odgovori na to πto tvori vrijednost preinaËeni su ∑ ta je preinakaukljuËena u izazov koji navodi Drucker. Ako prihvatimo Bellovu i Druckerovupremisu da znanje (i putem proπirenja informacije) postaje srediπte za stvaranjedruπtvenog i ekonomskog poretka, tada slijedi da se i vrijednost informacije zamjetnopoveÊava i mijenja. To ima ogromne posljedice za knjiæniËne i informacijske sluæbe iusluge. Pa ipak, to ne znaËi da su se one iznenada naπle u sadaπnjoj konfiguraciji ibile neoËekivano gurnute u srediπnju druπtvenu ulogu. To znaËi da se one, tj.knjiæniËne i informacijske sluæbe, suoËavaju s mnogim izazovima kao i drugeinstitucije u tranziciji. Definiranje njihove vlastite vrijednosti jedan je od tih izazova.

3. Vrijednost informacija

U ovom odjeljku razmatramo pristupe istraæivanju vrijednosti informacija.Saæimljemo podatke o pristupima istraæivanju vrijednosti informacije u ekonomiji iprilagoujemo ih informaciji takvoj kakva je dobivena od korisnika knjiænica iinformacijskih sluæba. Da bismo to naËinili, razvijamo model uporabe informacije,a zatim dajemo argumentaciju za primjenu tog modela. Pravimo razliku izmeuvrijednosti informacije i srodnog modela uporabe informacije, kao πto je toprikazano u ovom odjeljku i vrijednosti informacijskih usluga i modela uporabeinformacijskih usluga kako je prikazano u 6. odjeljku. Razlog za razvijanje modelakoriπtenja informacija i kasnija koriπtenja informacijske sluæbe i usluga jednostavanje i izravan: da bismo se bavili uporabnom vrijednoπÊu informacije i informacijskihusluga prvo moramo ustanoviti elemente ili dimenzije koriπtenja. Pretpostavljamoda je vrijednost povezana s koriπtenjem. To je naπa srediπnja premisa.

3.1. ©to je informacija?Prvo se, naravno, moramo suoËiti s pitanjem πto se misli pod informacijom.

Postoje brojne interpretacije koje su pretpostavljene u danom razmatranju vrijed-nosti informacije. Moæemo ih prikazati na ljestvici na kojoj je informacija prisutnau tri smisla. Na jednom i najrestriktivnijem kraju ljestvice informacija se smatraekskluzivnim svojstvom poruke (tekst, zapis, dokument...). Na primjer, Schu-manova teorija informacije preuzela je to tumaËenje.

Nadalje, u πiroj interpretaciji informacija se promatra u odnosu na spoznaju.Ona je rezultat meusobnoga djelovanja dviju spoznajnih struktura, 'uma' i (πire)'teksta'. Informacija je ta koja djeluje na stanje uma ili ga mijenja. U sluËajuinformacijskih usluga, informacija se najËeπÊe prenosi medijem ∑ tekst, dokument,zapis, npr. ono πto Ëitatelj moæe razumjeti iz teksta ili dokumenta. Za to jeprikladna interpretacija koju daje Tague-Suitcliff (1995., str. 11∑12):

“Informacija je neπto neopipljivo πto ovisi o konceptualizaciji i razumijevanju ljudskogabiÊa. Zapisi sadræe rijeËi ili slike (opipljive) apsolutno, ali i informaciju relevantnu samo

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM143

144

korisniku. Informacija je povezana s transakcijom izmeu teksta i Ëitatelja, izmeu zapisai korisnika.”

Nadalje i u najπirem smislu, informacija je povezana ne samo sa spoznajnim,kognitivnim strukturama nego i, dodatno, s motivacijom i namjerom i zbog toga jevezana uz πiri druπtveni kontekst ili obzor, kao πto je kultura, rad ili dani problem.S toËke razmatranja vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga,moramo ukljuËiti i takav kontekst i stoga postupati s informacijom i prema tomnajπirem tumaËenju.

U definiranju naπega teorijskog okvira za istraæivanje vrijednosti, uzimamo uobzir i drugu, interaktivno i kognitivno zasnovanu koncepciju informacije, ali itreÊu koncepciju u kontekstu zastupljenom namjerom u odnosu na neki razlog,zadatak ili dani problem. Drugim rijeËima, podsjeÊamo da u istraæivanju vrijednostiinformacijskih usluga ne moæemo tretirati 'izoliranu poruku' (tj. poruku izvandanoga konteksta); moramo razmatrati informaciju u njezinu kognitivnom ikontekstualnom smislu.

3.2. Pristupi istraæivanju vrijednosti informacijePitanje vrijednosti informacije postavljeno je u nekoliko podruËja znanja, ali u

prvome redu u radovima koji su povezani s ekonomijom informacije. SljedeÊaklasifikacija Ahituva i Neumana (1986., 3. poglavlje) u pristupanju vrijednostiinformacije razlikuje:

• Normativan pristup vrijednosti informacije: Primjena formalnih i strogihmodela koji ukljuËuju nesigurnost i/ili korisnost informacije u odnosu nadonoπenje odluka, odluËivanje. Pristup se zasniva na brojnim temeljnimpretpostavkama koje postavljaju znatna ograniËenja na vrstu promatraneinformacije i na vrstu primjene u stvarnim situacijama.

• Realan pristup vrijednosti informacije: Pristup prije i poslije mjerenja uËinkadane informacije koju daje nova (ili postojeÊa) informacijska usluga kaorezultat odluke i/ili djelovanja onih koji donose odluke. Zajedno s norma-tivnim pristupom, taj pristup smatra informaciju ekskluzivnom varijablom,varijablom koju se moæe identificirati i dijeli teπkoÊe odvajanja informacijeod drugih ili posredujuÊih varijabli koje takoer utjeËu na sloæeni procesdonoπenja odluke.

• Perceptivni (opaæajni) pristup vrijednosti informacije: Subjektivno vrednovanjevrijednosti ili korisnosti dane informacije od strane korisnika informacije.Taj pristup pretpostavlja da korisnici mogu prepoznati vrijednost informacije(ili korisnosti dobivene/izgubljene informacije). Ako se rabe ljestvice, topretpostavlja da korisnici mogu odrediti mjesto vrijednosti informacije unekom rangiranju, ili, ako se rabe monetarni termini, da mogu prevestivrijednost informacije u monetarne, novËane jedinice.

Ta tri pristupa Ëine ljestvicu u odnosu na ograniËenja. Prvi je pristup, normativnipristup vrijednosti informacije najstroæi; taj je pristup krut jer najviπe ograniËava. Umjerenju informacije taj pristup nuæno uzima u obzir njezinu najuæu svrhu. To

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM144

145

znaËi da on usko organiËava atribute informacije i kontekst mjerenja, sve doiskljuËivanja πirih atributa i aspekata (kao πto je prethodno navedeno). Nasuprottome, vjerujemo da informacija s obzirom na njezinu uporabu u kontekstu realnog(nasuprot apstraktnom) ukljuËuje πira stajaliπta. Poæeljna strogost, krutost norma-tivnog pristupa joπ nije bila uspjeπno primijenjena u teoriji i praksi u odnosu navrijednost knjiæniËnih i informacijskih usluga (Repo, 1989.).

Realan pristup vrijednosti informacije ima manje ograniËenja s obzirom na vrstuinformacije i vrste informacijskih usluga, koje se i manje kruto primjenjuju. Taj sepristup s brojnim varijacijama i odstupanjima primjenjuje za vrednovanje knjiæ-niËnih i informacijskih usluga. Pristup je kritiËki razmotren u pregledima istraæi-vanja o ekonomiji i/ili vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih usluga Kinga,Roderera i Olsena (1982.), Cummingsa (1986.), Koeniga (1990.) i Feeneyja iGrivesa (1994.); Repo (1989.) se opseæno i kritiËki bavi raznovrsnoπÊu pristupavrijednosti i istraæivanjima vrijednosti prave informacije u ekonomiji.

Na drugom kraju ljestvice nalazimo perceptivni (opaæajni) pristup vrijednostiinformacije ∑ tu se gubi krutost i preciznost i, πtoviπe, pojavljuju se velike poteπkoÊeu bavljenju onim πto se nazivalo 'neuredna zbirka razliËitih atributa'. Pa ipak, nadobitku smo prihvaÊanjem prosudba korisnika koji su ipak izravni primateljiinformacijske usluge. PrimjenjujuÊi taj pristup neka su istraæivanja (dalje u tekstukritiËki razmotrena) ukljuËila i korisnike u vrednovanje knjiæniËnih i informacijskihusluga. Naπe istraæivanje nastavlja taj smjer istraæivanja.

Sve dok su ocjene i posljediËna ograniËenja, predmeti i nepovoljnosti svihpristupa razumljivi i dok ih se ne zanemaruje, moæe se nastaviti bilo s kojimpristupom i/ili interpretacijom rezultata istraæivanja, uzimajuÊi u obzir pretpostavkedanoga pristupa. Ali treba istaknuti da se pretpostavke o tome πto se misli podinformacijom i ograniËenja danoga pristupa moraju prepoznati i uzeti u obzir.

3.3. Normativni pristupZbog njegove krutosti i poæeljnosti, razmotrit Êemo detaljnije normativni

pristup da bismo vidjeli πto moæemo usvojiti i prilagoditi iz njegove koncepcije.Prednosti teorije o nesigurnosti informacije, podruËje u ekonomiji informacija,istraæivali su Hirschleifer i Riley (1992.). To moæe biti moguÊnost za razvijanjeteorijskog okvira za istraæivanje vrijednosti informacije. Teorija daje okvir zaistraæivanje vrijednosti informacije. Teorija daje

“(...) strog temelj za analizu individualnoga donoπenja odluka i træiπne ravnoteæe uuvjetima gdje su ekonomski Ëimbenici nesigurni u svoju vlastitu situaciju i/ili umoguÊnosti koje su im ponuene træiπnim odnosima (...) Prva je temeljna razlika izmeuekonomije nesigurnosti i ekonomije informacije. U ekonomiji nesigurnosti neka osobaprilagoava ograniËene informacije svom danom stanju izborom najboljega dostupnog'konaËnog djelovanja'. U ekonomiji informacije, suprotno tome, pojedinci morajupokuπati nadvladati svoje neznanje 'informacijskim' radnjama zamiπljenim da generirajuili na drugi naËin postignu novo znanje prije nego πto bude donesena konaËna odluka.”(istaknuto u izvorniku) (isto, str. 1∑2).

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM145

146

Autori navode sljedeÊe primjere. U ekonomiji neizvjesnosti pretpostavlja se daÊe pojedinac djelovati na osnovi trenutaËnih fiksnih uvjerenja, na primjer odluka otome hoÊe li nositi kiπobran utemeljena je na sadaπnjoj osobnoj procjeni mo-guÊnosti da Êe padati kiπa; dok u ekonomiji informacije osoba pokuπava doÊi dopotvrenih mjerenja, na primjer prouËavanjem vremenskog izvjeπÊa prije nego πtoodluËi uzeti kiπobran. Moæe se smatrati da informacija Ëini razliku izmeu fiksnih ipotvrenih uvjerenja, ili u kognitivnim terminima, izmeu razliËitih stanja znanjadonositelja odluke. Vrijednost informacije izraËunava se (za donositelja odluke) kaorazlika izmeu oËekivane korisnosti odluke donesene bez informacije i oËekivanekorisnosti najboljega moguÊeg izbora u donoπenju odluke nakon dobivanja,primanja i analiziranja informacije.

Drugim rijeËima, vrijednost informacije ima uporiπte u poboljπanjima u donoπenjuodluka, odluËivanju. Pojedinci mogu donekle shvatiti svoje 'neznanje' ili nesigurnostnekim informacijskim djelovanjem kao πto je uporaba informacijske usluge. Titeorijski pristupi odluci primijenjeni su na analizu udjela cijena, prihoda od prodaje,mjera za spreËavanje nezgoda i sliËnim situacijama u kojima informacija imaograniËene atribute i definiranu korisnost.

Mjere 'oËekivane korisnosti' uporabljene u tom postupku za izraæavanje vrijed-nosti informacije temelje se na vjerojatnostima i na formalnom probabilistiËkomzakljuËivanju. To su moÊni alati koji se vrlo uspjeπno rabe u brojnim podruËjima.Pa ipak, uporaba takvih alata traæi dvije kljuËne, rijetko razmatrane, pretpostavke.Prva od njih pretpostavlja da donositelj odluke stvarno moæe izabrati najboljuodluku s informacijom ili bez nje. Kao πto je spomenuto, to ograniËava vrstu'informacije' kojom se moæe baviti (postupati) i iskljuËuje druge oblike spoznaje izakljuËivanja i druge varijable koje ulaze u donoπenje odluka, npr. pretpostavljajuÊiizravnu, linearnu vezu izmeu informacije i odluke, kao u primjeru s vremenskimizvjeπÊem i odlukom o kiπobranu. Drugo, pretpostavlja da donositelj odluke moæeodrediti korisnosti i vjerojatnosti.

Teorija daje korisnu razliku izmeu 'poruke' i 'sluæbe poruka' ili, naπimrjeËnikom, izmeu informacije i informacijske usluge. “BuduÊi da nikada ne moæeteunaprijed znati πto Êete uËiniti, nikada ne moæete steÊi poruku, nego samo usluguporuke, skup moguÊnih alternativnih poruka.” (isto, str. 168). Istraæimo sadavrijednost informacije s glediπta prilagoavanja nekih koncepcija, izraæenih u ovomodsjeËku, teorijskom okviru. Ali prvo, πirimo razmatranje na vaæan i Ëesto zbu-njujuÊi fenomen.

3.4. Odnosi izmeu informacije i informacijskih uslugaOdnos izmeu informacije i informacijske usluge sloæen je kao πto je sloæen i

odnos izmeu vrijednosti informacije i vrijednosti informacijskih usluga. Infor-macijska je sluæba mehanizam ili organizacija koja korisniku daje informaciju (ostanju svijeta ili javnom znanju). U sluËajevima u kojima korisnik rabi informacijuza donoπenje odluke (ili odluËivanje) moæemo misliti o korisniku kao o donositeljuodluke. Kad je isporuËila informaciju, informacijska sluæba izvrπila je svoju ulogu uprocesu. No korisnik joπ nije spoznajno djelovao (na primjer, preispitao ocjenu

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM146

147

stanja svijeta ili poveÊavanje stanja svoga znanja) i zasigurno nije proveo nekuprimjenu temeljenu na kognitivnoj aktivnosti. U sluËaju donoπenja odluke,primjena je odabir najbolje moguÊe odluke s nekom odgovarajuÊom oËekivanomvrijednoπÊu.

Da bi se prepoznala razlika i veza izmeu vrijednosti informacije i vrijednostiinformacijskih usluga, razvili smo dva odvojena, ali povezana modela: jedan jemodel uporabe informacije izloæen u nastavku, a drugi je model uporabe informa-cijskih sluæba opseæno izloæen u 6. odjeljku.

3.5. Model uporabe informacija: stjecanje∑spoznavanje∑primjenaPretpostavljamo da su korisnici i informacijske sluæbe/usluge angaæirani na

nekom zadatku ili se bave danim problemom koji daje razloge za traæenje infor-macije i stoga za uporabu informacijske sluæbe. Drugim rijeËima, imamo treÊu,najπiru koncepciju informacije, u kojoj se ne odraæavaju samo kognitivna iinteraktivna stajaliπta, nego je ukljuËena i uzajamnost. Zatim postavljamo modeluporabe informacije. Zovemo ga model stjecanje∑spoznavanje∑primjena ili A∑C∑Amodel. To je naπ osnovni ili polazni model istraæivanja. Model ukljuËuje triaktivnosti ili faze u ciklusu, povezane s informacijom dobivenom od informacijskesluæbe:

1. stjecanje: Poces dobivanja informacije ili predmeta koji su omoguÊili nositeljiinformacije povezano s nekom namjerom.

2. spoznavanje: Proces upijanja, usvajanja, razumijevanja, spajanja informacije.3. primjena: Proces (potencijalne) uporabe te nanovo shvaÊene i kognitivno

obraene informacije.

Pravimo razliku izmeu A∑C∑A modela uporabe informacije i modela uporabeinformacijskih sluæba i usluga izloæenog kasnije (Odjeljak 6.4), koji se odraæava upromjenama vrijednosti i traæenju novih modela. Svaki model zastupljen je svojimelementima dimenzija ili faseta ukljuËenih u procjenu vrijednosti. Prvi (A∑C∑A)model odraæava fasete ukljuËene u vrijednost informacije, a drugi (R∑I∑R) modelone ukljuËene u vrijednost informacijskih usluga.

Tri faze ciklusa mogu se povezati, okupiti u kratkom slijedu ili izmeu njihmoæe biti neki vremenski razmak. Stjecanje moæe ukljuËivati informacijsku sluæbukoja dobavlja informacijske materijale ili informaciju. Spoznavanje ukljuËuje nekepromjene u korisnikovu stanju znanja ∑ ne specificiramo prirodu tih promjena akoih ima. Brojne su vrste uporaba u primjeni. Teorijski pristup odluke pretpostavljaodluËivanje kao primjenu. TipiËno je da ciklus moæe biti ponovljen nekoliko putaza isti zadatak ili problem, npr. korisnik se moæe koristiti sluæbom nekoliko puta uvezi s istim ili (novo)nastalim problemom.

3.6. Primjena A∑C∑A modelaDa bismo pokazali da A∑C∑A ciklus, tj. stjecanje∑spoznavanje i primjena,

podræava uspostavu vrijednosti informacije Ëak i bez obzira na probabiblistiËkekoncepcije (kao u teorijskom motriπtu o odluËivanju o sigurnosti informacije koje

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM147

148

smo ranije razmotrili), razmatramo tipiËan rezultat uporabe knjiænice na primjeruznanstvene knjiænice. (Primjer se moæe proπiriti na druge vrste knjiænica i informa-cijskih srediπta.)

Znanstvenik dolazi u knjiænicu da bi konzultirao neke knjige ili Ëlanke te da bise bolje informirao o stanju znanja u njegovu ili kojem susjednom podruËju interesaprije izvrπavanja zadaÊe pisanja znanstvenoga rada kao πto je ovaj. Znanstvenik moæeËitati knjige i Ëlanke, posuditi ih, ponijeti sa sobom ili Ëak fotokopirati neke nekestranice ili rukom prepisati odlomke ili izraze. Dolazak u knjiænicu i dobivanjeknjiga (Ëlanaka) faza je stjecanja iz A∑C∑A ciklusa.

U fazi spoznavanja dogaaju se kognitivni procesi, dijelom tijekom Ëitanja ikopiranja, a nastavljaju se kasnije. Na kraju, kad se znanstvenik odluËi za fazuprimjene, a to je zadaÊa pisanja, on piπe odreene misli izraæene danim, a ne drugim,rijeËima. Uvid otkriva da je odluka kao πto je npr. kojim rijeËima napisati Ëlanakiznimno sloæena i pod utjecajem brojnih Ëimbenika. U veÊini sluËajeva ne postojisiguran naËin za praÊenje posebnog utjecaja izvrπene uporabe knjiænice na obliko-vanje toga znanstvenog rada. Pa ipak, netko moæe prigovoriti da nema koristi odteorijskog stajaliπta odluËivanja u pokuπavanju izvoenja vrijednosti. Ipak, dokazivatÊemo da je smisleno razmotriti pristup donoπenja odluke s obzirom na vrijednost,ali bez vjerojatnosti i probabilistiËkog zakljuËivanja. Da bismo pojasnili naπezakljuËivanje, moæemo misliti o moguÊim odlukama kao da se nalaze u nekomapstraktnom prostoru moguÊih odluka, prikazanih na slici 1.

Skupovi na slici 1. trebali bi pokazati sve moguÊe radove koje bi taj znanstvenikmogao napisati o danoj temi. Moæemo misliti o njima kao o radovima koje biznanstvenik napisao, a da nikada nije doπao u knjiænicu i pogledao odreene knjigeili Ëlanke ('opcije dostupne bez knjiænice'). Drugi skup radova oni su radovi kojeznanstvenik moæe ili je mogao napisati nakon πto je posjetio knjiænicu. Primjenaslobodne volje (ili tvrdoglavosti) moæe sugerirati da druga krivulja jednostavnoobuhvaÊa prvu. To znaËi, ako je viπe nauËio, znanstvenik moæe sigurno napisati istirad koji bi napisao bez uËenja ili bi mogao napisati razliËiti rad. Ipak, pribjegavajuÊiopet introspekciji, tvrdimo da nakon πto je znanstvenik bio izloæen odreeniminformacijama, odreeni naËini pisanja ili izraæavanja postaju mu neprihvatljivi.Drugim rijeËima, postoji podruËje ('opcije koje nisu odræive nakon koriπtenjaknjiænice'), πto je sadræano u prvoj, ali ne i u drugoj skupini jer znanstvenik bi biozbunjen ili bi osjeÊao da je pogreπno prikazao stanje ako bi ih napisao. Prema tome,postoji skup alternativnih izraza (ukljuËujuÊi minimum navoda iz prikupljene graeili bibliografskih podataka o prikupljenoj grai) koji mu je sada dostupan, a prijemu nije bio dostupan. To prikazuju jedinice koje su u drugoj skupini, ali ne i uprvoj.

Da bismo s tim u vezi bili stroæi, pretpostavljamo da su sve novodostupnejedinice u najmanju ruku dobre, kao i bilo koje alternativne koje znanstvenik sadasmatra neprihvatljivima i osjeÊamo se sigurnima tvrdeÊi da je posjet knjiænicipoveÊao vrijednost rada koji Êe napisati taj znanstvenik. Ne trebamo sloæenprobabilistiËki okvir, nego samo jednostavno razum, kao u sljedeÊem odjeljku.

Novi rad moæe biti napisan iz novosteËenih moguÊnosti. Shodno tome, rad nijenapisan iz skupine moguÊnosti koje se sada smatraju neprihvatljivima. Prema tome,

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM148

149

nije vaæno kakva je koja od tih bezbrojnih moguÊnosti, veÊ da Êe rad biti bolji zbogposjeta knjiænici nego πto bi bio da znanstvenik nije posjetio knjiænicu. S drugestrane, novi rad moæe biti napisan u okviru velikoga raspona moguÊnosti kojepripadaju dvjema skupinama. U tom sluËaju, posjet knjiænici uopÊe nije imaonikakvog uËinka. Dakle, bez pribjegavanja eksplicitnoj provjeri mjerenja bilo kojevrste korisnosti ne moæemo ipak reÊi da informacija dobivena od knjiænice pokazujesvoju vrijednost u primjeni i zavrπnom proizvodu (u ovom sluËaju to je Ëlanak) Ëakako i ne moæemo specificirati to djelovanje kao namjerno izabrano s nekoga malogzavrπnog popisa.

Na taj naËin moæemo odvojiti informacijsku uslugu od informacije i promatratisamo problem informacijske usluge kao takav, bez provjere informacije, neovisno okorisnicima i korisniËkim sluæbama. Na primjer, zdravstvene sluæbe vrednuju se, ada ne traæe od nas da odredimo vrijednost samome zdravlju. Financijske sluæbevrednuju se na svoj vlastiti, sloæeni naËin bez ukljuËivanja vrijednosti novca. To jeopravdanje pristupa primijenjenog u ovom istraæivanju.

4. Relevantnost i vrijednost informacije

Relevantnost je kljuËni pojam u informacijskoj znanosti jer je relevantnost glavnapri vrednovanju sustava i tehnika informacijskoga pretraæivanja (IR). Relevantnostje i sloæena pojava s dugom i burnom povijesti u informacijskoj znanosti, sve od1950-ih (pregled vidjeti pod Saracevic, 1975. i Schamber, 1994.).

SLIKA 1. Raspored moguÊih djelovanja dostupnih korisniku prije i nakon koriπtenjaknjiæniËne i informacijske sluæbe predstavljeno simbolima dviju slika koje se

preklapaju, Ëime se definiraju tri razliËita podruËja.

Ova su miπljenjadostupna nakonkoriπtenjaknjiænice

Ova krivulja sadræiopcije dostupnenakon koriπtenjaknjiænice

Ove opcije nisuodræive nakonkoriπtenja knjiænice

Ova krivulja sadræiopcije dostupne bezkoriπtenja knjiænice

Ova su miπljenjadostupna prije inakon koriπtenjaknjiænice

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM149

150

OpÊenito, relevantnost prema Websteru znaËi biti znatno povezan s danimpitanjem. U mnogim drugim koncepcijama, relevantnost podrazumijeva srodno,ali specifiËnije znaËenje u odreenijim kontekstima i primjenama. U kontekstuljudske komunikacije, relevantnost je atribut ili kriterij koji odraæava uËinkovitostrazmjene informacija meu ljudima (ili ljudi i predmeta) u komunikacijskimkontaktima. Ta uËinkovitost ukljuËuje spoznaju i spoznajne strukture i komuni-kaciju kao sloæen interaktivan proces. U primjenama koje se odnose na infor-macijske sustave i IR, relevantnost je atribut ili kriterij koji odraæava uËinkovitostrazmjene informacija meu ljudima (tj. korisnicima) i uËinkovitost informacijskihsustava u komunikacijskim kontaktima temeljenu na procjeni od strane ljudi.15

U danoj dinamiËkoj prirodi razmjene informacija i komunikaciji opÊenito,relevantnost postaje “(...) dinamiËan pojam koji ovisi o korisniËkoj prosudbikvalitete odnosa izmeu informacije i potrebe za informacijom u nekoj odreenojtoËki vremena”. (Schamber, Eisenberg, Nilan, 1990.).

S relevantnoπÊu kao kriterijem i ljudskim prosudbama relevantnosti pretraæi-vanih predmeta (kao πto su dokumenti, tekstovi, podaci, slike...) kao instrumentimaza mjerenje, mjere preciznosti i odziva16 opÊenito se rabe u vrednovanju IR sustava.Snaga je tih mjera da one ukljuËuju ljude korisnike kao suce uËinkovitosti radainformacijske sluæbe. Slabost je ista: ukljuËuje prosudbe ljudi sa svim opasnostima.

Relevantnost, kao i vrijednost, pokazuje odnos, πto se raspravlja dalje u tekstu.Za odreivanje relevantnosti istraæeni su mnogi odnosi. Jedna teπko postignutasuglasnost pojavila se u informacijskoj znanosti, a to je da djelotvorno moæemorazlikovati tri odnosa koji se smatraju trima fasetama (nekad zvane vrste) rele-vantnosti:

Tematska relevantnost: Odnos (stupanj suglasnosti) izmeu teme(a) izraæen upitanju postavljenom informacijskom sustavu i teme(a) obuhvaÊene pronaenimpredmetima ili πire predmetima u datoteci(datotekama) sustava.

Kognitivna, spoznajna relevantnost: Odnos izmeu stanja znanja i korisnikovekognitivne potrebe za informacijom i predmeta (nositelja informacije) dobivenih ilipronaenih u datoteci (datotekama) sustava.

Situacijska relevantnost ili korisnost: Odnos izmeu zadaÊa ili danog problema ipronaenih predmeta (ili predmeta u datotekama). Povezan je s odluËivanjem.

IR sustavi u uporabi postiæu samo tematsku relevantnost, oni odgovaraju naupite, a moæemo se nadati da pronaeni objekti mogu imati i spoznajnu rele-vantnost, pa Ëak i korisnost. Pa ipak, korisnik moæe prosuditi neki predmet po bilokojoj ili po svim vrstama relevantnosti ∑ za korisnika tri fasete dinamiËki meu-sobno djeluju. PoteπkoÊe se javljaju kad svaki predmet ima tematsku, ali ne i

15 Da bismo razjasnili uporabu naziva 'atribut/kriterij', 'mjera' i 'instrument za mjerenje' rabimo primjere:duljina moæe biti atribut, inË mjera, a ravnalo instrument za mjerenje. Relevantnost je atribut/kriterij, preciznost iodziv su mjere, a korisnici su instrument za mjerenje.

16 Preciznost je vjerojatnost tako dana da je svaki predmet koji se pretraæuje relevantan ili omjer relevantnihpretraæivanih objekata u odnosu na sve pronaene objekte. Odziv je vjerojatnost da je, ako se dodijeli nekompredmetu, taj predmet relevantan i pronalazi se ili je omjer relevantnosti pronalaæenja predmeta s obzirom na sverelevantne objekte u datoteci.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM150

151

spoznajnu relevantnost ili korisnost ili obrnuto. Ako jedinice imaju kognitivnurelevantnost ili korisnost, a nisu bile izraæene u upitu, one nisu niti mogu bitipronaene. Kako bi se prevladale poteπkoÊe s objektima, istraæivalo se mnoπtvorazliËitih postupaka (modeli korisnika, proπirivanje upita temeljeno na relevantnojpovratnoj informaciji itd.) cilj kojih je bio da upit odrazi, πto je bliæe moguÊe,spoznajnu i/ili situacijsku relevantnost/korisnost. Na primjer, brojne dinamiËke IRtehnike (razmotrio ih je Kantor, 1994.) razvijene su s ciljem da omoguÊe IR sustavurazluËivanje kognitivnog i/ili situacijskog stanja korisnika. Pa ipak, automatskimodeli korisnika u tom smislu do sada nisu napredovali.

Moæemo povezati tri fasete relevantnosti u IR do mnogo πire perspektive,stajaliπta. U filozofiji se Schutz (1970.) bavio opseæno relevantnoπÊu kao svojstvomkoje odreuje veze i odnose u naπem druπtvenom svijetu. On sugerira da osoba unekom trenutku ima 'temu' ∑ prisutan objekt ili motriπte koncentracije, i 'obzor' ∑fiziËki prostor, vlastita isustva, druπtvenu sredinu ∑ oni su potencijalno relevantni zatemu. Kasnije je definirao tri osnovne i neovisne vrste relevantnosti koje su udinamiËkom meusobnom djelovanju u 'sustavu relevantnosti':

• Tematska relevantnost: Percepcija Ëega πto je problematiËno, πto je izdvojenoiz obzora da bi oblikovalo temu. Na primjer, s toËke motriπta Ëitatelja iknjige, dio knjige koji Ëitatelj odluËi proËitati ima aktualnu relevantnost.

• Interpretativna relevantnost: UkljuËuje obzor, spremiπte danoga znanja, proπlaiskustva i sliËno, u razumijevanju znaËenja s kojim aktualna tema moæe bitiusporeena.

• Motivacijska relevantnost: UkljuËuje selekciju, odabir. Koje su od nekolikoalternativnih interpretacija izabrane? Odnosi se na tijek djelovanja koji trebausvojiti.

Dok se Schutz bavio mnogo πirim podruËjem od informacijske znanosti ikoncentrirao na ljude i njihove veze s druπtvenim svijetom u kojemu æive, kategorijekoje je predlagao lijepo odgovaraju operacijskim fasetama relevantnosti koje serazabiru u informacijskoj znanosti. One zastupaju izbor teme ili danoga problema,spoznaju i interpretaciju, a poslije izbor interpretacije i/ili djelovanja.

To je zadnja faseta ili vrsta relevantnosti, situacijska relevantnost ili korisnost uinformacijskoj znanosti i motivacijska relevantnost koju je postavio Schutz kojaodgovara uporabnoj vrijednosti informacije, kao πto je raspravljeno u prethodnomodjeljku. S viπe toËaka glediπta, one su iste. Ipak, uporabna vrijednost ima brojnedimenzije koje relevantnost ne pokriva, i, πtoviπe, uporabna vrijednost ne poËinjeod pretpostavljanja relevantnosti. Moæemo raspravljati o sljedeÊem: bilo kojainformacija (informacija ili objekti kao potencijalni nositelji informacije) koju dajeknjiæniËna i informacijska sluæba trebala bi u prvom redu biti relevantna da bipostala vrijednost. Drugim rijeËima, relevantnost i vrijednost su povezane. Tapovezanost potiËe brojna pitanja o relevatnosti koja smo postavljali pri intervjui-ranju korisnika dok smo istraæivali njihove percepcije vrijednosti. Ona takoerpotiËe brojne posebne kategorije u naπoj taksonomiji predstavljenoj u II. dijeluIzvjeπÊa. Ali Ëinjenica da relevantnost nije ekvivalentna vrijednosti, potiËe dodatna

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM151

152

pitanja u intervjuiranju korisnika i dodatne dimenzije ili fasete u taksonomiji kojenisu povezane s relevantnoπÊu.

5. Procjena vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga

5.1. Kriteriji vrednovanja ∑ njihov odnos prema dimenziji vrijednostiKnjiænice imaju dugu tradiciju vrednovanja, koja je zapoËela nastankom

modernoga knjiæniËarstva krajem 19. st., a koncentrirala se dugo vremena navrednovanje koje je trebalo zadovoljiti uspostavljene norme i najbolju praksu, a biloje povezano s fondovima, zastupanjem, dogovorima, prostorom, osobljem,djelovanjem i dr. Kriteriji izvedeni iz norma najbolje prakse nisu odraæavalidimenzije vrijednosti. Vrednovanje IR sustava zapoËelo je u 1950-im godinama iusredotoËilo se uglavnom na relevantnost. Do kraja 1970-ih godina pojavile su sebrojne studije koje su se koristile razliËitim glediπtima i kriterijima vrednovanjaknjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga. Pristup vrednovanju knjiæniËnih iinformacijskih sluæba i usluga bio je Ëesto podvojen u pristup orijentiran nakorisnika i pristup orijentiran na sustav (Dervin, Nilan, 1986.). Sve dok postoji itreba postojati bilo kakav sukob izmeu tih dvaju pristupa, oni su vrlo povezani ∑postoji vrlo jaka πkola zagovaranja potrebe za korisniËki orijentiranim vredno-vanjem, kao πto je to postavio Orr (1973.) i u novije vrijeme Bawden (1991.).

Istraæivanja usmjerena na korisnika. Takva istraæivanja provoena su uz uporaburaznovrsnosti kriterija i pridruæenih mjera, meu kojima su: cjelovitost, specifiË-nost, toËnost, pravovremenost, utjecaj/djelovanje, nastojanje/napor, poteπkoÊa,neuspjeh, frustracija/nezadovoljstvo, i sliËno (Baker, Lancaster, 1991.; Kantor,1984.; Robertson, Hancock-Beaulieu, 1992.; Saracevic, 1995.; Saracevic, Kantor,1988.). Velik broj tih kriterija i pridruæenih mjera, odraæava jednu ili drugudimenziju vrijednosti, ali potrebne su viπestruke dimenzije za obuhvaÊanje bogatsvauporabne vrijednosti. U ovom istraæivanju zainteresirani smo za uporabu korisniË-kog vrednovanja da bismo procijenili usluge sustava i rezultate, ukljuËujuÊi brojnedimenzije, kao πto se to odraæava u taksonomiji predstavljenoj u II. dijelu IzvjeπÊa.

U joπ novije vrijeme, Tague-Suitcliffe, (1995.) razradila je kognitivna stajaliπta iuporabila kriterij 'informativnosti' kao osnovu za formalno vrednovanje informa-cijskih usluga. Da bi izvela mjeru za vrednovanje, ona se usredotoËila na zapise iliizvore informacije i razmatra njihovu informativnost, tj. njihovu sposobnost da dajuinformaciju korisniku:

“Kaæemo da jedan tekst sadræi viπe informacija, da je informativniji za Ëitatelja oddrugoga teksta (...) Mislimo da nam je, u nekom smislu, jedan tekst pomogao da boljeshvatimo pitanje ili problem ili nas nauËio viπe o predmetu, nego πto je to uËinio kojidrugi tekst.” (isto, str. 15)

Informativnost je druga dimenzija koja je povezana s vrijednoπÊu. Intuitivnostima velike moguÊnosti biti razmatrana ne samo kao jedna dimenzija, nego kaoglavna dimenzija u ispitivanju vrijednosti zapisa ili dokumenata koje pribavljajuinformacijske sluæbe. Ako tko moæe operacionalizirati formalni okvir koji je Tague-

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM152

153

Suitcliffe razvila za mjerenje informativnosti, bit Êe to znatan doprinos mjerenjudimenzije vrijednosti koja se odraæava putem informiranosti.

Istraæivanja usmjerena na sustav: model dodane vrijednosti: Kao πto je spomenuto,knjiænice su bile vrednovane iz perspektive sustava na osnovi norma i najboljeprakse, ali koriπteni kriteriji nisu povezani s vrijednoπÊu. Pa ipak, vrijednostknjiænica i informacijskih sustava takoer je bila obraivana s glediπta sustava,razmatranjem kriterija dodane vrijednosti πto je dobro razvijeno u ekonomiji.Trebamo pojasniti razliku i odnos izmeu pristupa dodane vrijednosti i pristupauporabne vrijednosti.

Taylor (1986.) iznosi miπljenje da knjiæniËna i informacijska srediπta 'dodajuvrijednost' informaciji i/ili informacijskim izvorima. To je glediπte izravno povezanos radom knjiæniËnih i informacijskih sustava viπe nego πto je povezano s koris-nicima. Knjiænice dodaju vrijednost raznovrsnim postupcima, koji se mogupodijeliti na zbirke (razvijanje zbirke zapisa ili datoteka), opis (klasifikacija,predmetno oznaËivanje i druge identifikacije), pristup (ukljuËujuÊi omoguÊavanjetraæenja i pronalaæenja) i predstavljanje/diseminaciju. Naglasak je na pokuπavanjuda se podigne vrijednost koja je dodana informaciji ili informacijskim objektima odstrane knjiænica i informacijskih sustava. To je korisno shvaÊanje za razdvajanjeknjiæniËnih aktivnosti prema mnogostrukim funkcijama. No, vrijednost razmatranau smislu dodane vrijednosti pretpostavlja i podrazumijeva potencijalne korisnike iuporabu, ali se ne usredotoËuje na vrijednost kako su je iskusili korisnici. Procesi ilifunkcije knjiæniËnih i informacijskih sustava samo neizravno ulaze u korisnikovupercepciju i dimenzije vrijednosti i korisnici ih rijetko mogu razlikovati. Korisnicinisu dobra srediπnja toËka za istraæivanje procesa dodane vrijednosti. Ipak, potrebnesu druge teorijske konstrukcije i drugi kriteriji i mjere vrijednosti ako æelimorazmatrati korisnike i koriπtenje.

Model dodane vrijednosti ovdje nije odbaËen; njegova primjena na knjiæniËnefunkcije razmotrena je primjereno. Ipak, model se jednostavno smatra neodgo-varajuÊim kad uzima u obzir korisnike, kao πto smo mi to uËinili u ovomistraæivanju. U A∑C∑A modelu uporabe informacije ti procesi dodane vrijednostisluæe da bi olakπali stjecanje od strane korisnika (potrebne ili traæene) informacije iliinformacijskih objekata. Naæalost, unatoË postojeÊoj literaturi o procesima dodanevrijednosti u knjiænicama i informacijskim sustavima, nije bilo velikog napretka umjerenju temeljenom na empirijskim podacima.

5.2. Reprezentativna istraæivanjaOvdje zbog ograniËenoga prostora ne dajemo iscrpan pregled provedenih

istraæivanja. »itatelj se upuÊuje na preglede veÊ citirane u odsjeËku 3.2. SpomenutÊemo samo nekoliko istraæivanja koja (a) sadræe podatke i (b) izravno su vezana uznaπ rad. Jedno od nekoliko istraæivanja uporabne vrijednosti informacijske usluge,koje je ukljuËeno u temeljni empirijski dokaz koji se odnosi na izvod opisavrijednosti, bilo je istraæivanje uporabe MEDLINE-a od strane lijeËnika u klini-kama (Lingberg i suradnici, 1993.; Wilson i suradnici, 1989.). Temeljena na tehnicikritiËkog sluËaja, analiza je dovela do tri taksonomije: razlog zaπto su pojedinci

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM153

154

trebali informaciju iz MEDLINE-a, utjecaj dobivene informacije na donoπenjemedicinske, lijeËniËke odluke i utjecaj na rezultate profesionalnog, struËnogdjelovanja. To je istraæivanje najuæe povezano s naπim pokuπajima izrade takso-nomije i bilo je vaæan poticaj naπemu vlastitom radu.

Postojala su brojna istraæivanja koja su pokuπavala doÊi do vrijednosti u razmjeniknjiæniËnih i informacijskih usluga bez oslanjanja na rigidnost ekonomske teorijevrijednosti informacije, kao πto je navedeno u odsjeËku 3.3. Moæda je naj-reprezentativnije i najpoznatije istraæivanje koje je prikupljalo empirijske dokaze uraznim tipovima knjiænica, istraæivanje koje su proveli Griffith i King. OdlomakGriffitha i Kinga (1994.) dobra je sinteza njihova rada s podacima izdvojenim izbrojnih studija Ëiji se bibliografski podaci mogu naÊi u bibliografiji toga rada. Utim istraæivanjima i objavljenim studijama oni povezuju vrijednost s razliËitimizmjerljivim veliËinama i koncepcijama, a meu njima su: 'vrijeme' koje korisniktroπi na knjiæniËnu uslugu, djelotvornost troπkova ulaznih i izlaznih podataka,vrijednost i stajaliπte uporabe, rezultati, tj. utjecaji ili posljedice uporabe i vrijednostu odnosu na karakteristike domene (npr. organizacija, subjekt). Neke od njihodraæavaju vrijednost u razmjeni, a druge vrijednost u uporabi. Brojne specifiËnekategorije u naπoj taksonomiji povezane su s brojnim stajaliπtima koje su prouËavaliGriffith i King.

5.3. Razina istraæivanja vrijednostiProcjeni knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga moæe se pristupiti na viπe

razina. Moæemo ih podijeliti na druπtvene, institucionalne/organizacijske i indivi-dualne razine. Svaka ima razlikovne dimenzije vrijednosti i traæi razliËit pristup.

Druπtvena razina. Ta se razina bavi vrijednoπÊu koju informacijska sluæba dajedruπtvu ili zajednici. Dakle, valjano je pitati o vrijednosti nacionalne knjiænice, kaoπto je vrijednost Nacionalne medicinske knjiænice (National Library of Medicine)za provoenje aktivnosti koje se odnose na zdravlje ili pak pitati kakvu vrijednostima javna knjiænica za zajednicu u kojoj djeluje. Postoji opÊe slaganje da knjiæniceËuvaju, organiziraju i raspaËavaju zapise o kulturi i druπtvu; dakle, one imajudruπtvenu, kulturnu i obrazovnu vrijednost dokazanu tijekom tisuÊljeÊa. Uprirodnim znanostima dobre knjiæniËne i informacijske sluæbe smatraju se nuænimza istraæivanje. Vrijednost na druπtvenoj razini promatrana je i opravdana dugo-trajnim iskustvima i pridruæenim kulturnim i socijalnim postignuÊima. Pa ipak,danas se traæe specifiËniji pristupi istraæivanju druπtvene vrijednosti. Pristupipoduzeti u takvim istraæivanjima usredotoËuju se na pregledavanje reprezentativnoguzorka institucija na koje se odnose u podruËju razmatranja i/ili na pojedincekojima sluæe, na primjer u sluËaju istraæivanja koje ukljuËuje utjecaj MEDLINE-a,koji omoguÊava Nacionalna medicinska knjiænica (navedena gore). To je ukljuËivalopregled uzorka kliniËkih lijeËnika u SAD-u da bi se izveli πiri zakljuËci o vrijednostisluæbe za zdravstvenu praksu zemlje.

Institucionalna/organizacijska razina. Na toj razini moæemo istraæivati vrijednostinformacijske sluæbe i usluge (unutarnju ili vanjsku) za instituciju ili organizacijukoja je osniva ili u kojoj je smjeπtena ili koja je na koji drugi naËin podræava.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM154

155

Vrijednost treba biti povezana s poslanjem i napretkom institucije (kao πto jeobrazovanje, istraæivanje, profit putem kojega proizvoda ili usluge itd.). Na primjer,znanstvene, akademske knjiænice smatraju se nuænim za istraæivanje i izobrazbu nasveuËiliπtima, dakle one imaju vrijednost za sveuËiliπte. Korporativna, kompanijskainformacijska srediπta ili specijalne knjiænice daju informaciju koja se smatra bitnomza istraæivanje, menadæment, voenje poslova, kompetitivni poloæaj i sliËno. Ipak,one imaju vrijednost za organizaciju kao cjelinu. ObiËno, sveuËiliπta okupljajuizvore u knjiæniËnim i informacijskim sluæbama (po tradiciji ili formuli) temeljenona dugotrajnim iskustvima i vjerovanju u vrijednost takvih sluæba za ispunjenjenjihove zadaÊe. Sada oni traæe joπ specifiËniju demonstraciju vrijednosti infor-macijskih sluæba i usluga. Ta nova klima traæi pristupe koji rabe alate troπkova ianalizu povoljnijih troπkova, intervjuiranje fokusne skupine, analizu menadæmentai istraæivanje korisnika.

Individualna razina. Na individualnoj razini, korisnici i potencijalni korisnicipitani su o njihovoj percepciji vrijednosti u vezi s danim, koriπtenim ili primije-njenim, uslugama. Pristupi ukljuËuju analizu kritiËnog sluËaja, preglede i traæenjekorisnika da u trenutku koriπtenja knjiæniËne i informacijske sluæbe/usluge vrednujuprimljenu vrijednost. Naπe je istraæivanje primjer.

Povezanost. Prethodno navedene razine nisu izolirane, one su ovisne jedna odrugoj. Postoji veza izmeu druπtvenog i institucionalnog/organizacijskog kontekstavrijednosti i individualnog konteksta. Na kraju, knjiænice primaju druπtvenu iliinstitucionalnu vrijednost kroz pojedince kojima sluæe. Taj zamrπeni odnos opisaoje Shera (1972., str. 48):

“[Knjiænica] pridonosi ukupnom sustavu komunikacije u druπtvu (...) Iako je knjiænicaposredno stvorena da bi maksimalizirala korisnost grafiËkih zapisa za dobrobit druπtva,ona dostiæe taj cilj radeÊi s pojedincima i kroz pojedince dosiæe druπtvo.”

Shera je govorio o vrijednosti knjiænice (ili u naπoj koncepciji o knjiæniËnim iinformacijskim sluæbama i uslugama) s toËke glediπta dobrobiti za druπtvo, ali uisto vrijeme, on jasno prepoznaje perpsektivu pojedinaca i, implicitno, institucija.Ta su tri konteksta meusobno ovisni, ali poËinju s individualnom razinom. AkoknjiæniËna ili informacijska sluæba/usluga ne daje vrijednost pojedincima, Ëak i unekom povijesnom razdoblju ili kontekstu, ona ne moæe dati i ne daje vrijednost nainstitucionalnoj ili druπtvenoj razini.

Vratimo se sveuËiliπtima. Tradicionalno, sveuËiliπta i druge institucije zaizobrazbu bile su ocjenjivane po tome koliko opÊenito vrijede druπtvu. Ipak, u ovovrijeme tranzicije i nove ekonomske stvarnosti, one se sve jaËe pozivaju da dajudrukËije oblikovane i podrobnije izraËune vrijednosti. Dakle, konstitutivni dijelovisveuËiliπta, ukljuËujuÊi knjiænice, trebaju izraËunavati razliËito i specifiËnije. Svimanam je to bilo vrlo teπko raditi. SveuËiliπte se ne shvaÊa kao proizvoaË nekihureaja i ne dijeli se na proizvodne odjele ili proizvodne linije. Standardneekonomske metode za odreivanje vrijednosti ne odgovaraju ni za sveuËiliπte kaocjelinu ni za njegove dijelove. Gotovo je nemoguÊe biti odreen u odgovoru napitanje: Koliko knjiænica pridonosi sveuËiliπtu? Koliko god da je to poæeljno,

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM155

156

vjerujemo da se odgovoru na to pitanje ne moæe priÊi na institucionalnoj razini bilos kojim stupnjem specifiËnosti izraËuna njezine vrijednosti.

Pa ipak, vjerujemo da pitanje vrijednosti u uporabi moæe biti produktivnoistraæeno na individualnoj razini. Zatim se moæe pokuπati proπiriti objaπnjenjepostignuto na individualnoj razini na institucionalni kontekst. Stoga je naπatemeljna odluka usredotoËiti se samo na perspektivu pojedinaca. Posebice vjerujemoda je to najuËinkovitiji pristup u odnosu na ocjenu vrijednosti knjiæniËnih iinformacijskih sluæba, kao πto je to uzeto u istraæivanju, i da taj pristup:

• usmjerava paænju na specifiËne zadatke ili razloge koji su doveli korisnika uinformacijsku sluæbu

• postavlja pitanja o vrijednosti specifiËnog konteksta koriπtenja, i• izraæava vrijednost jezikom korisnika.

6. Vrijednost informacijskih usluga

Raspravljali smo vrijednost informacije i predstavili jedan, A∑C∑A model uporabeinformacije u odjeljku 3. IstiËemo da se uporaba i vrijednost informacije razlikujeod uporabe i vrijednosti informacijskih usluga. Ovdje opπirno razraujemo razlike iodnose izmeu informacije i informacijske usluge.

U ovom odjeljku prikazujemo drugi model koji se zove R∑I∑R model i kojipredstavlja uporabu informacijskih usluga. Elementi u tom modelu odraæavajufasete uporabljene pri uspostavi vrijednosti informacijskih usluga. R∑I∑R modelizveden je iz A∑C∑A modela i srodan je tom modelu, ali on odraæava razlikovnudomenu koja posebno ukljuËuje oblike usluge, koje A∑C∑A model ne ukljuËuje.R∑I∑R je specifiËan model uporabe informacijskih usluga koji smo razvili zapragmatiËko istraæivanje vrijednosti kako ju je korisnik procijenio (ili uporabnevrijednosti) i za razvijanje izvedene taksonomije vrijednosti pri koriπtenju knjiæniËnih iinformacijskih sluæba i usluga (Derived Taxonomy of Value in Using Library and Infor-mation Services) kao πto je prikazano u II. dijelu ovoga izvjeπÊa. Pretpostavke ipremise za R∑I∑R model izvodimo iz pojmova ukljuËenih u A∑C∑A model i izanalize procesa uporabe knjiæniËnih i informacijskih usluga od strane korisnika.

6.1. Proces uporabeDa bi se ukljuËeni odnosi razgradili na sastavnice koje sluæe kao osnova za

razvijanje R∑I∑R modela, koristimo se sljedeÊim trima premisama koje odraæavajutaj proces:

(1) Korisnici uzajamno djeluju s knjiæniËnom i informacijskom sluæbom, a to jekoriπtenje ili pokuπaj koriπtenja usluge zbog nekog (nekih) razloga(reasons∑R). Tijekom uzajamnoga djelovanja (interaction∑I) razlog (razlozi)se moæe preinaËiti ili promijeniti, ali razlog uvijek postoji.

(2) Kao rezultat uzajamnog djelovanja korisnici dobivaju pozitivne ili negativneodgovore ili rezultate (results∑R).

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM156

157

(3) Korisnici vrednuju ili procjenjuju uzajamno djelovanje i odgovore ilirezultate u odnosu na njihov razlog (razloge) za uporabu knjiæniËne usluge(usluga).

U procjeni vrijednosti razlozi i uzajamna djelovanja mogu se smatrati uzrokom,a rezultati ili odgovori uËinkom. Ipak, pri detaljnijem ispitivanju pokazuje se da suto sve sloæene konstrukcije koje zahtijevaju i ukljuËuju nekoliko razliËitih koncep-cijskih sastavnica, dimenzija ili faseta. Dakle, usvajamo fasetni pristup za razvijanjetaksonomije uporabne vrijednosti.

U traæenju i uporabi informacijske usluge korisnik uzajamno djeluje s knjiæ-niËnom ili informacijskom sluæbom. Tradicionalno, uzajamno djelovanje odvija sein situ ukljuËujuÊi fiziËku prisutnost informacijskih sluæba. S dolaskom infor-macijskih i komunikacijskih tehnologija i mreæa, znatan je porast uzajamnogdjelovanja ex situ. Ne moæemo mjeriti vrijednost jednostavno uporabom knjiga idrugih materijala u in situ, tijekom posjeta knjiænici i informacijskoj sluæbi. Dakle,u istraæivanje smo ukljuËili uzajamno djelovanje in situ i ex situ.

6.2. DefinicijeSada smo spremni izvesti definicije. PoËinjemo s opÊom definicijom vrijednosti

u vezi s istraæivanjem sluæba i usluga kako je ovdje razmotreno. Dok vrstevrijednosti kao πto se tumaËe u filozofiji (stvarna, instrumentalna, inherentna iprinosna) nisu nespojive s vrstama vrijednosti u ekonomiji (vrijednost u razmjeni i uuporabi), zbog praktiËnih se razloga viπe bavimo vrijednoπÊu informacijskih uslugau smislu u razmjeni i u uporabi, nego πto slijedimo vrste vrijednosti predloæene ufilozofiji. PoËinjemo s veÊ izraenim opaæanjem da se neizbjeæne, neminovnevrijednosti razmatraju u nekom kontekstu i da su ograniËene na taj kontekst. U obaje tipa vrijednosti (razmjena i uporaba) kontekst u koji se vrijednost uklapanadreen.

Smatramo da vrijednost u okviru nekoga konteksta opisuje odnos izmeu objektaili objekata (bilo da su opipljivi kao proizvodi ili neopipljivi kao ideje i informacije)i njihove vrijednosti koje mogu ukljuËivati njihovu vrijednost, prednost, utjecaj,kvalitetu, korisnost, poæeljnost i/ili troπkove. Troπak ne mora nuæno biti izraæennovcem, moæe biti izraæen utroπenim vremenom ili trudom. Kao u filozofiji,tretiramo 'vrijednost' kao jednostavan naziv. Dakle, kao poËetnu toËku na opÊojrazini, predlaæemo da vrijednost zastupa odnos izmeu danoga objekta (objekata) injegove vrijednosti u uzajamnoj razmjeni ili u uporabi u okviru nekoga konteksta.

Temeljeno na opÊoj definiciji i upravo saæetoj analizi, sada moæemo ponuditiodreenu definiciju koja je rabljena u ovom istraæivanju, a koja se odnosi navrijednost u uporabi. Predlaæemo da vrijednost knjiæniËnih i informacijskih sluæba iusluga bude korisnikova procjena (ili zamjene za korisnike) kvalitete uzajamnogdjelovanja sa sluæbom/uslugom i vrijednost ili korist od rezultata uzajamnog djelovanjapovezana s razlozima za koriπtenje informacijske sluæbe/usluge. Procjena vrijednostiuspostavlja odnos izmeu zadaÊe korisnika s jedne strane i kvalitete uzajamnogdjelovanja i vrijednosti dobivenih rezultata s druge strane. Kontekst su pojedini

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM157

158

korisnici i njihovi razlozi i zadaci koji su ih potaknuli da traæe uslugu informacijskesluæbe.

6.3. Agrumentacija modelaIntegracijom koncepcija prikazanih u ovom odjeljku i u A∑C∑A modelu,

vraÊamo se funkciji modela koji se moæe koristiti za razvijanje taksonomije. Naπ jecilj na primjeru taksonomije opisati vrijednost informacijske sluæbe za korisnikekoji se njome sluæe, a time i za instituciju(e) koja ih podræava.

BuduÊi da nema unutarnjeg træiπta za tu uporabu, vrijednost informacijskeusluge ne moæe se temeljiti na razmjeni, nego se mora temeljiti, kao πto je ranijeopisano, na koncepciji vrijednosti u uporabi (uporabne vrijednosti). DrugimrijeËima, kad korisnik dobiva informaciju od sluæbe u svojoj knjiænici, kao πtoakademski korisnik koristi svoju sveuËiliπnu knjiænicu, korisnik ne razmjenjujeinformaciju za neπto πto ima vrijednost. Bolje reËeno korisnik se koristi tominformacijom.

Cijenimo kako je vrijednost klasificirana u filozofiji (odsjeËak 2.1.), mislimo da'biti informiran' ima stvarnu vrijednost za korisnika i stoga uzimamo da informacijaima vanjsku ili instrumentalnu vrijednost, objekti koji su potencijalni nositeljiinformacije imaju inherentnu vrijednost, a informacijska usluga ima prinosnuvrijednost.

S obzirom na prisup istraæivanju vrijednosti (Odjeljak 3) usvojili smo pristupuoËenoj vrijednosti kao osnovu za razvijanje R∑I∑R modela i takosnomije. DrugimrijeËima, naπu taksonomiju temeljimo na korisnikovoj percepciji informacije kojuje dobio, a uzajamno djelovanje koje korisnik ima s informacijskom sluæbom/uslugom, u odnosu na stvarne ciljeve (npr. 'biti informiran') i/ili njihovu iskori-stivost u rjeπavanju problema ili izvrπenju zadatka.

Naravno, otkrit Êemo da su za korisnike koncepcijske dimenzije vrijednostipovezane s informacijskim uslugama, isprepletene s njihovom percepcijom procesa'stjecanja'. Dakle, dok se model vrijednosti informacije moæe usredotoËiti nakognitivne oblike i oblike primjene, model vrijednosti informacijskih usluga moraukljuËivati korisnikove percepcije procesa dobivanja obavijesti od sluæbe. DodatnoÊemo vidjeti da korisnik stavlja uporabu knjiænice i informacijske sluæbe na prvomjesto u pribavljanju informacije od informacijske sluæbe i identificira namjeravanuprimjenu kao razlog za koriπtenje.

Da bismo to pojasnili, razvijamo odvojeni R∑I∑R model uporabe informacijskihsluæba, izveden iz A∑C∑A modela i povezan s njim kao πto je objaπnjeno u gornjemodlomku. R∑I∑R model odraæava fasetu vrijednosti u uporabi informacijskihusluga.

Kroz te modele sada imamo odgovore kako pristupiti temeljnim pitanjima: Nakoje se odnose i dimenzije treba usredotoËiti, u kojem kontekstu i tko treba ocijenitipovezanost? Drugim rijeËima, πto uspostavlja vrijednost knjiæniËnih i informacijskihusluga, teorijski i praktiËki, da bi one zadovoljile razliËite kontekste?

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM158

159

6.4. R∑I∑R modelPredlaæemo model uporabe informacijske sluæbe/usluge koji zovemo

razlozi∑uzajamno djelovanje∑rezultati ili R∑I∑R model. Taj model ukljuËuje triπiroke dimenzije ili fasete koje odraæavaju vrijednost u uporabi neke informacijskesluæbe/usluge:

(1) Razlozi, u ovom sluËaju za koriπtenje knjiæniËne ili informacijske sluæbe/usluge. Faseta daje potreban kontekst za procjenjivanje drugih dimenzija ilifaseta. ObuhvaÊa uzroke, motive, osnove, svrhe, oËekivanja i/ili argumentekoji su u osnovi knjiæniËne ili informacijske usluge. Zaπto se korisnicikoriste sluæbom/uslugom? ©to æele dobiti od sluæbe(usluge? Razlozi mogubiti definirani u razliËitim stupnjevima od 'loπe' do 'dobro', ali namjernostje unatoË tome uvijek prisutna.

(2) Pridruæene kvalitete uzajamnog djelovanja sa sluæbama/uslugama tijekomnjihova koriπtenja zbog danih razloga. ObuhvaÊaju korisnikovu ocjenukvalitete, problema i praktiËnosti razliËitih oblika usluge. Kako korisnikprocjenjuje suoËavanje s knjiæniËnim ili informacijskim sustavom utumaËenju i obnaπanju usluge?

(3) Slijedni rezultati uzajamnog djelovanja ili koriπtenja i njihova vrijednost ilikoristi. ObuhvaÊa korisnikovu procjenu rezultata. ©to je korisnik dobio odsluæbe/usluge? ©to je korisnik postigao? Do kojega su stupnja oËekivanjaispunjena? Jesu li rezultati relevantni? Koliko su korisni? Kako su rezultatipovezani s utroπenim vremenom i/ili novcem?

PrevodeÊi te fasete u okvir drugih pristupa u kojima vrijednost koju procjenjujekorisnik igra presudnu ulogu (npr. upravljanje ukupnom kvalitetom ∑ Total Qua-lity Management ∑ TQM), uzajamno djelovanje smatra se 'uslugom', a rezultati'proizvodom' uzajamnoga djelovanja. Kao u drugim situacijama, a posebno kakonaglaπava TQM, vrijednost za korisnika (vrijednost u uporabi) sastavljena je odkvalitete usluge i vrijednosti ili koristi rezultata u odnosu na neki kontekst ili razlog.

Taksonomiju prikazanu u 2. dijelu izvjeπÊa strukturiramo paralelno s tri glavnefasete u R∑I∑R modelu. Dodatno, nastavljamo rjeπavati (provodimo poddiobu) tetri opÊe fasete ili dimenzije u potfasete ili podskupine, a svaku od njih u posebnekategorije. Te su podjele razrada modela specifiËnog za znanstvene knjiænice koje seistraæuju. Zajedno one predstavljaju dimenzije vrijednosti u koriπtenju knjiæniËnih iinformacijskih sluæba i usluga.

7. ZakljuËci

U dva dijela izvjeπtavamo o opseænom, pragmatiËkom istraæivanju vrijednostiknjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga. U prvome dijelu, poduzeli smo analizuglavnih pitanja vezanih za istraæivanje vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih sluæbai usluga i razvili koncepcijsku strukturu i modele koji sluæe kao (Saracevic-Kantorili S-K) teorija vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga usmjerenih nakorisnika. Teorija sluæi kao okvir koji je potreban za izvoenje taksonomije o kojoj

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM159

160

izvjeπtavamo u 2. dijelu, i za istraæivanje vrijednosti takvih sluæba/usluga opÊenito.Ponovimo glavne toËke naπe analize:

• Vaæno je istraæivati vrijednost knjiæniËnih i informacijskih sluæba/uslugaiscrpnije nego πto je to ikad prije uËinjeno jer su te sluæbe u tranziciji isuoËavaju se s poveÊanom kompetitivnoπÊu. Financijeri bi æeljeli dobitidetaljnije opravdanje troπkova u smislu vrijednosti.

• Filozofija se bavi vrijednosti u smislu stvarne, vanjske/instrumentalne, inhe-rentne i prinosne vrijednosti. Te vrste vrijednosti primjenjuju se na infor-maciju i informacijske usluge. Pa ipak, korisnije je u svrhu opravdavanjausredotoËiti se na vrijednost u razmjeni i vrijednost u uporabi kako se onetumaËe u ekonomiji.

• Studije vrijednosti u razmjeni ukljuËuju ili informaciju u πirem smislu iliinformacijske usluge, ali one nisu bile posebno uspjeπne. Istraæivanja vrijed-nosti u uporabi koja prosuuju ekonomske pojmove Ëine se prikladnijima.Korisnost, koja odraæava vrijednost u uporabi informacijskih usluga, moæebiti procijenjena iz korisniËkih ocjena vrijednosti.

• Relevantnost se razmatra kao kriterij odraæavanja uËinkovitosti razmjeneinformacija izmeu ljudi, tj. korisnika, i informacijskih sustava u komu-nikacijskom kontekstu, temeljene na vrednovanju od strane ljudi (korisnika).Relevantnost odraæava neke, ali ne sve, dimenzije vrijednosti. Ipak, da biinformacije ili informacijski objekti imali vrijednost, najprije moraju bitirelevantni.

• Vrijednost je i mora biti razmatrana u nekom kontekstu. U odnosu nainformaciju i informacijske usluge kontekst uporabe veoma je vaæan.

• Vrijednost informacije i informacijskih usluga razlikuje se. Netko moæepokuπati procijeniti vrijednost informacijskih usluga bez izravnog ocjenji-vanja informacije same. Pa ipak, trebamo dva modela: jedan da bi odraziouporabu informacije i drugi za uporabu informacijskih sluæba/usluga da biprocijenio vrijednost svake od njih. Iako su dva modela povezana, oni setakoer obraÊaju i razlikovnim motriπtima.

• Model koji odraæava uporabu informacije razlaæe ciklus uporabe: stjecanje,spoznavanje i primjena (A∑C∑A model). To je osnovni model koriπten uovom istraæivanju.

• SljedeÊi i srodan model razvijen je da bi odrazio uporabu informacijskihsluæba/usluga i ukljuËuje elemente razloga, uzajamnog djelovanja i rezultata(R∑I∑R model). Ta dva modela sluæe kao osnova za razvijanje pristupa unaπem istraæivanju i za razlikovanje faseta vrijednosti. Oni su potaknulipitanja koja su postavljali korisnici i fasetni razvitak taksonomije.

• Uzimamo da je vrijednost knjiæniËnih i informacijskih usluga procjena kojusu donijeli korisnici (ili zamjene za korisnike) o kvalitetama uzajamnogadjelovanja sa uslugom i vrijednosti i koristi od rezultata uzajamnoga djelo-vanja πto je povezano s razlozima za koriπtenje sluæba i usluga.

Prevela: Jelica LeπËiÊ

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM160

161

Biljeπke

1. Abels, E. G. ; P. B. Kantor ; T. Saracevic. (1996). Studying the value and cost of library andinformation services: applying functional cost analysis to the library in transition. // Journalof the American Society for Information Science, 47, 217∑227.

2. Ahituv, N. ; S. Neuman. (1986). Decision making and the value of information. // Princi-ples of information systems for management. Dubuque, IA : Brown. Pp 36∑73.

3. Attfield, R. (1987). A theory of value and obligation. London : Croom Helm.4. Baker, S. L. ; F. W. Lancaster. (1991). The measurement and evaluation of library services.

2nd ed. Arlington, VA : Information Resources.5. Bawden, D. (1991). User-oriented evaluation of information systems and services.

Brookfield, VT : Gower.6. Bell, D. (1973). The coming of post-industrial society: a venture in social forecasting. New

York, NY : Basic Books.7. Coase, R. H. (1994). Economics and contiguous disciplines. // Essays on economics and

economists. Chicago : University of Chicago Press. Pp (pp. 34∑46.8. Cummings, M. M. (1986). The economics of research libraries. Washington, D.C. : Council

on Library Resources.9. Debreu, G. (1959). Theory of value: an axiomatic analysis of economic equilibrium. New

Haven, CT : Yale University Press.10. Dervin, B. ; M. S. Nilan. (1986). Information needs and uses. // Annual Review of Informa-

tion Science Technology, 21, 3∑33.11. Drucker, P. F. (1994). Post-capitalist society. New York, NY : Harpner Business.12. Feeney, M. ; M. Grieves. (Eds.) (1994). The value and impact of information. London :

Bowker Saur.13. Griffith, J. M. ; D. W. King. (1994). Libraries: the undiscovered national resource. // The

value and impact of information. / eds. M. Feeney & M. Grieves. London : Bowker Saur. Pp80∑116.

14. Heilbroner, R. L. (1988). Behind the veil of economics: essays in the wordly philosophy.New York : Norton.

15. Hirshleifer, J. ; J. G. Riley. (1992). The analytics of uncertainty and information: Cambridgesurveys of economic literature. Cambridge : Cambridge University Press.

16. Huttenlock, L. T. ; P. Dawson ; T. Saracevic ; P. B. Kantor. (1995). Derived Taxonomy ofValue in Using Library and Information Services: a manual for encoding of responses. NewBrunswick, NJ : School of Communication, Information and Library Studies, Rutgers Uni-versity. Technical report APLab/95∑5. (Available in electronic University. Technical reportAPLab/95∑5. Available in electronic form from: ftp://scils.rutgers.edu/pub/APLab/Cost.Value.Study/taxonman

17. Kantor, P. B. (1984). Cost and usage of health sciences libraries: economic aspects. // Bulle-tin of the Medical Library Association, 72, 274∑286.

18. Kantor, P. B. (1994). Information retrieval techniques. // Annual Review Information Sci-ence and Technology, 29, 53∑90.

19. Kantor, P. B. ; T. Saracevic. (1995). Studying the value of library and information services: ataxonomy of users assessments. // Proceedings of the American Society for Information Sci-ence, 32, 35∑44.

20. Kantor, P. B. ; T. Saracevic ; J. D’Esposito-Wachtmann. (1995). Studying the cost and valueof library services: final Report. New Brunswick, NJ : School of Communication, Informa-tion and Library Studies, Rutgers University. Technical report APLAB/94∑3. (Available inelectronic form from: ftp://scils.rutgers.edu/pub/APLAB/Cost.Value.Study.

21. King, D. W. (1978). Key papers in the design and evaluation of infomation systems. WhitePlains, NY : Knowledge Industry.

22. King, D. W. ; N. K. Roderer ; H. A. Olsen. (1983). Key papers in the economics of informa-tion. White Plains, NY : Knowledge Industry.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM161

162

23. Koenig, M. E. D. (1990). Information services and downstream productivity. // AnnualReview of Information Science and Technology, 25, 55∑86.

24. Lindberg, D. A. B. ; E. R. Siegel ; B. A. Rapp ; K. T. Wallingford ; S. R. Wilson, S. R.(1993) . Use of MEDLINE by physicians for clinical problem solving. // The Journal of theAmerican Medical Association, 269, 3124∑3129.

25. Myrdal, G. (1958). Value in social theory: A selection of essays and methodology. London :Rutlege.

26. Orr, R.H. (1973). Measuring the goodness of library services: a general framework for con-sidering quantitative measures. // Journal of Documenatation 29, 315∑322.

27. Perry, R. B. (1954). Realms of value. Cambridge, MA : Harvard University Press.28. Repo, A. J. (1989). The value of information: approaches in economics, accounting, and

management science. // Journal of the American Society for Information Science, 40, 68∑85.29. Robertson, S. E. ; M. M. Hancock-Beaulieu. (1992). On the evaluation of IR systems. //

Information Processing & Management, 28, 457∑466.30. Saracevic, T. (1975). Relevance: a review of and a framework for the thinking on the notion

in information science. // Journal of the American Society for Information Science, 26,321∑343.

31. Saracevic, T. (1995). Evaluation of evaluation in information retrieval. // Proceedings of the18th Annual International ACM SIGIR Conference on Research and Development in Infor-mation Retrieval. Special issue of SIGIR Forum. 138∑146.

32. Saracevic, T. ; P. B. Kantor. (1988). A study in information seeking and retrieving. // Journalof the American Society for Information Science, 39, 161∑216.

33. Schamber, L. ; M. B. Eisenberg ; M. S. Nilan. (1990). A re-examination of relevance towarda dynamic, situational definition. // Information Processing & Management, 26, 755∑766.

34. Schamber, L. (1994). Relevance and information behavior. // Annual Review of InformationScience and Technology, 29, 3∑48.

35. Schutz, A. (1970). Reflection on the problem of relevance. New Haven, CT : Yale UniversityPress.

36. Shera, J. H. (1972). The foundation for education of librarianship. New York : Willey.37. Tague-Sutcliffe, J. (1995). Measuring information: an information service perspective. San

Diego : Academic Press.38. Taylor, R. S. (1986). Value-added processes in information systems. Norwood, NJ : Ablex.39. Wilson, S. R. ; N. Starr-Schneidkraut ; M. D. Cooper. (1989). Use of the critical incident

technique to evaluate the impact of MEDLINE. // American Institute for Research. Reporton NLM contract no. No1-LM-8∑3529, 1989.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM162

163

Istraæivanje vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih sluæba iusluga. II. dio. Metodologija i taksonomija17

Te nejasnoÊe, zalihost i nedostaci podsjeÊaju na one koje je iznio dr. Franz Kuhn zakinesku enciklopediju Nebesko carstvo dobrohotnog znanja. Na tim dalekim stranicamanapisano je da se æivotinje dijele na (a) one koje pripadaju caru, (b) balzamiraneæivotinje, (c) one koje su ukroÊene, (d) svinje koje siπu, (e) sirene, (f ) æivotinje iz basni,(g) zalutale pse, (h) one koje su ukljuËene u ovu klasifikaciju, (i) one koje se tresu kad subijesne, (j) neizbrojive, (k) one nacrtane kistom od fine devine dlake, (l) druge i (n) onekoje iz daljine nalikuju na muπice.

Jorge L. Borges (1966.) Druga istraæivanja 1937.∑1952. str. 108.

SaæetakOvo izvjeπÊe izvedeno je iz opseænog istraæivanja provedenog pod pokroviteljstvomSavjeta za knjiæniËne izvore (Council for Library Resources ∑ CLR). Meu ciljevimaistraæivanja ovdje izdvajamo dva: razviti nazivlje taksonomiju vrijednosti knjiæniËnih iinformacijskih sluæbi i usluga temeljeno na korisniËkim ocjenama i predloæiti metode iinstrumente za sliËna istraæivanja opÊenito. Rezultati istraæivanja objavljeni su u dvadijela. U ovom, prvom dijelu, raspravljamo o temeljnim pojmovima koji se odnose navrijednost, a koje treba pojasniti da bi se nastavilo s bilo kojim pragmatiËkim prouËa-vanjem vrijednosti i postavljamo teoriju uporabno orijentirane vrijednosti informacije iinformacijskih sluæba i usluga. Ispitujemo pojam 'vrijednost' u filozofiji i ekonomiji i uodnosu na knjiæniËne i informacijske sluæbe i usluge, kao i povezanost vrijednosti irelevantnosti. Razvijamo dva modela: jedan povezan s koriπtenjem informacije i drugipovezan s koriπtenjem knjiæniËnih i informacijskih sluæba i usluga. Ti su modeli teorijskiokvir za pragmatiËno prouËavanje vrijednosti i smjernice za daljnji razvitak izvedene

17 Saracevic, T. ; P. Kantor. (1997). Studying the value of library and information services. II. Methodologyand Taxonomy. // Journal of the American Society for Information Science, 48, 6, 543∑563.

∂ Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, John Wiley & Sons, Inc., i oba autora.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM163

164

taksonomije vrijednosti pri koriπtenju knjiæniËnih i informacijskih sluæba (Derived Tax-onomy of Value in Using Library and Information Services). U ovom, drugom dijeluizvjeπÊa, bavimo se pojedinostima istraæivanja. Vaænost taksonomije, metoda uporabljenaza prikupljanje podataka o korisniËkim ocjenama vrijednosti u pet znanstvenihknjiænica, ukljuËujuÊi 18 usluga i 528 intervjua korisnika; razvijanje i predstavljanjetaksonomije; statistika i ispitivanje taksonomije. Novo je glediπte podjela vrijednostiinformacijskih usluga u tri glavne skupine ili fasete: (i) za koriπtenje informacijske uslugeu danom sluËaju; (ii) kakvoÊa koriπtenja povezana s tom uslugom; i (iii) vrijednost,pogodnosti ili implikacije koje slijede iz uporabe usluge. Rad zavrπavamo prijedlozimaza primjenu u praksi, posebice u vrednovanju usluga, i opÊenitom raspravom koja seodnosi na naËela razvitka taksonomije.

1. Uvod

1.1. Organizacija izvjeπÊaIzvjeπtavamo o empirijskom istraæivanju vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih

usluga Ëiji je rezultat Izvedena taksonomija vrijednosti pri koriπtenju knjiæniËnih iinformacijskih usluga (Derived Taxonomy of Value in Using Library and InformationServices), dalje u tekstu samo taksonomija. Pridjev 'izvedena' u nazivu taksonomijeodraæava Ëinjenicu da je ona izvedena iz onoga πto korisnici mogu reÊi o vrijednostiprimljene usluge. Izvjeπtavanje smo podijelili u dva dijela. U prvome dijelu bavilismo se sljedeÊim: vaænoπÊu istraæivanja vrijednosti u knjiæniËnim i informacijskimuslugama; shvaÊanjem 'vrijednosti' u filozofiji i ekonomiji; vrijednoπÊu informacije;vrijednoπÊu informacijskih usluga; vezama izmeu vrijednosti i relevantnosti;srodnim istraæivanjima. Rezultat je bio okvir, a to je teorija uporabno usmjerenevrijednosti informacije i informacijskih usluga, koja daje argumentaciju za nastavakpragmatiËnog (praktiËnog) dijela istraæivanja o kojemu izvjeπtavamo u ovome dijeluizvjeπÊa. Razvili smo dva modela uporabne orijentiranosti: jedan koji se odnosi nauporabu informacije nazvan stjecanje∑spoznavanje∑primjena ili A∑C∑A model idrugi koji se odnosi na uporabu informacijskih usluga nazvan razlozi∑uzajamnodjelovanje (interakcija)∑rezultati ili R∑I∑R model. U ovom Êemo se dijelu implicitnoili eksplicitno baviti tim teorijskim okvirom i posebice modelima, ali neÊemoponavljati njihov opis.

U ovom dijelu, u uvodu, uspostavljamo vezu s prvim dijelom izvjeπÊa i ciljevimaistraæivanja. U 2. odjeljku raspravljamo o vaænosti taksonomije. U 3. odjeljkuopisujemo metodologiju prikupljanja podataka. U 4. odjeljku prikazujemo metodeanalize podataka radi izvoenja taksonomije. U 5. odjeljku prikazujemo nastalutaksonomiju i dajemo primjere. 6. odjeljak sadræi statistiËke rezultate o empirijskojtaksonomiji i 7. odjeljak ispituje izvedenu taksonomiju, ukljuËujuÊi novu teorijskuosnovu za takvo ispitivanje. 8 odjeljak predlaæe praktiËne primjene drugdje. 9.odjeljak raspravlja o naËelima taksonomije, a zatim slijede zakljuËci.

1.2. Ciljevi istraæivanjaOvaj se odsjeËak pojavljuje u oba dijela izvjeπÊa radi njihove potpunosti. IzvjeπÊe je

rezultat 15-mjeseËnog istraæivanja uglavnom pod pokroviteljstvom Savjeta za

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM164

165

knjiæniËne resurse (Council for Library Resources). Cilj istraæivanja bio je iskazatiproblem, razviti model i metode za istraæivanje vrijednosti i troπkova knjiæniËnih iinformacijskih sluæba i usluga, tako da moæe biti pragmatiËno generaliziran iprimijenjen u drugim sluæbama koje æele provesti sliËna istraæivanja. PraktiËni ciljistraæivanja bio je dati knjiænicama i informacijskim sluæbama opÊenito, kao i onimaorijentiranima na istraæivanje, poput posebice velikih znanstvenih knjiænica, metodeprikupljanja informacija o vrijednosti i troπkovima njihovih sluæba i usluga ∑informaciju koja Êe pomoÊi u opravdavanju rada knjiæniËnih i informacijskih sluæbai pri donoπenja odluka. Tijekom rada djelovali smo i prema postavljanju teorijskogaokvira vrijednosti za knjiæniËne i informacijske sluæbe i usluge. Ciljevi istraæivanjabili su razviti i ispitati taksonomiju vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih uslugatemeljenu na korisniËkoj ocjeni, odrediti cijenu pojedinih usluga, razviti metodekombiniranja i povezivanja troπkova i vrijednosti podataka i izraditi podrobne opisei priruËnike koji Êe omoguÊiti ponavljanje ove vrste istraæivanja.

IzvjeπÊe je samo jedan u nizu dokumenata o istraæivanju. IzvjeπÊe je namijenjenoi ograniËeno na izvjeπtavanje o prvom cilju, πto znaËi da se izvjeπÊe bavi samoteorijskim okvirom i opisom vrijednosti. Slijedni i srodni dokumenti bave setroπkovima i ispituju povezanost troπkova i vrijednosti (Abels, Kantor, Saracevic,1996.; drugi su Ëlanci u pripremi). IzvjeπÊe o napredovanju istraæivanja, koje semoæe smatrati prethodnikom ovom dokumentu, predstavljeno je na konferenciji(Kantor, Saracevic, 1995.).

Dostizanje ovih ciljeva traæilo je empirijski projekt i istraæivanje, πto je uklju-Ëivalo prikupljanje i analiziranje velike koliËine podataka dobivenih od razliËitihsluæba i usluga u nekoliko znanstvenih knjiænica, kao πto je opisano u drugomdijelu izvjeπÊa. Pojedinosti o projektu (ukljuËujuÊi argumentaciju, metode irezultate, s dodacima koji prikazuju instrumente, postupke i priruËnike za uporabupri ponavljanju istraæivanja) prikazani su u zavrπnom izvjeπÊu o projektu (Kantor,Saracevic, D'Esposito-Wachtmann, 1995.). PriruËnik za primjenu taksonomijepredstavljen je zasebno (Huttenlock, Dawson, Saracevic, Kantor, 1995.).

2. Vaænost taksonomija

Zaπto ovako veliki trud posvetiti taksonomiji? Od kakve su koristi taksonomije? Tosu opravdana pitanja koja traæe objaπnjenje.

Taksonomija je oblik klasifikacije; u filozofiji i prirodnim znanostima ona seodnosi i na prouËavanje klasifikacije. Korijen rijeËi dolazi od grËke rijeËi koja znaËiraspored. Ljudski su umovi, po prirodi i po odgoju, nesmiljeni klasifikatori.Klasifikacija je osnovni proces naπih umova. Bitna je za razumijevanje nas samih inaπega okruæenja, za asocijacije i udruæivanja i druge kognitivne procese.

Klasifikacija je najstarija metoda u znanosti. Aristotel je, na primjer, klasificiraosve u vidokrugu da bi to opisao atributima i povezao izvedene skupine s moralnimi etiËkim vrijednostima ili svojstvima. Klasifikacija je takoer temeljna metoda uprirodnim znanostima; znanstvena metoda implicitno ili eksplicitno poËinje odneke klasifikacije i Ëesto dovodi do klasifikacije. Pa ipak, moderna znanstvena uËena

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM165

166

misao, koja je zapoËela u 17. stoljeÊu, ne povezuje izvedene skupine s moralnim ilietiËkim vrijednostima ili svojstvima, kao πto su to Ëinili znanstvenici u prethodnimstoljeÊima, nego ih povezuje s nekim svojstvenim, inherentnim svojstvima ilikarakteristikama (znaËajkama) ∑ inherentnim u smislu πto su znanstvenici mislili ilismatrali vaænim. Kao rezultat toga pojavile su se neke poznate znanstvene klasifi-kacije. Carolus Linnaeus (1707.∑1778.) ustanovio je modernu metodu nazivanja iklasificiranja æivotinja i biljaka; koristio se njihovom promatranom strukturom kaoosnovom za taksonomiju koja se koristi do danas. Gregor Mendel (1822.∑1884.)oblikovao je osnovne zakone nasljednosti nakon πto je klasificirao sedam parovaosobina/znaËajki kod vrtnoga graπka i slijedio promjene klasificiranih osobina usljedeÊim generacijama. To je posluæilo kao osnova za moderna istraæivanja ugenetici. Dmitri Mendeleev (1834.∑1907.) uveo je red u anorgansku kemijuklasificirajuÊi elemente za πto je kao osnovu za klasifikaciju uzeo njihovu atomskuteæinu. Klasifikacija je posluæila, izmeu ostaloga, kao smjernica za otkrivanjenepoznatih elemenata.

Postoji mnogo sliËnih primjera u druπtvenim znanostima, iako u cjelini ne tolikouspjeπnih. Kao πto je pokazano u prvom dijelu izvjeπÊa, klasifikacija vrijednosti nauporabnu vrijednost i prometnu vrijednost Adama Smitha (1723.∑1790.) sluæila jekao osnova za razvijanje moderne ekonomske misli. Abraham Maslow (1908.∑1970.)razvio je klasifikaciju ljudskih potreba temeljenu na ureenim nizovima razina. BliæeknjiæniËarstvu, Melvil Dewey (1851.∑1931.) razvio je pragmatiËnu, uporabnushemu knjiæniËne klasifikacije utemeljene na epistemioloπkoj interpretaciji organi-zacije znanja, i tako dalje.

Svim tim klasifikacijama jedno je zajedniËko: one su uspjeπno sluæile kao temeljza daljnji rad. To je snaga i Ëak razlog izrade brojnih klasifikacija ili taksonomija. Uznanosti su koriπtene mnoge klasifikacije kao prvi korak u razvijanju teorije i/ili kaovodiË pri promatranju i objaπnjavanju nekih pojava ili procesa. U praktiËnimsituacijama, klasifikacije su se koristile za donoπenje odluka, kao u DeweyevomsluËaju za raspored knjiæniËne grae. Te odrednice ne samo πto jaËaju nego iograniËavaju klasifikaciju ili taksonomiju opÊenito. Klasifikacija ne objaπnjava, onasamo opisuje. Ona je prvi korak prema primjeni i/ili objaπnjenju.

Taksonomije se mogu razvijati na nekoliko naËina. Mogu se razvijati na temeljuunaprijed stvorenih predodæba i uvjerenja. Mogu se temeljiti na paæljivom,selektivnom promatranju ili Ëak mjerenju. U svakom sluËaju, treba slijediti nekanaËela, kao πto je to rastumaËio Bailey (1994.). Opasnost nastavljanja rada beznaËela ilustrirana je sjajnom klasifikacijom æivotinja citiranom uvodno. Ona nijebila uspjeπna kao Linnaeusova taksonomija æivotinja temeljena na promatranjustrukture.

Naπa taksonomija ne objaπnjava vrijednost knjiæniËnih i informacijskih usluga.Ali, nadamo se da ovdje razvijena taksonomija ima dvije znaËajke koje su izvantaksonomije same. Prvo, vjerujemo da se taksonomija moæe koristiti u praksi, πtoznaËi da se moæe primijeniti kao osnova za nastavljanje uspjeπnog i pragmatiËkogistraæivanja vrijednosti knjiæniËnih i informacijskih usluga. Drugo, takoer vjeruje-mo da se moæe koristiti u eksperimentalnom i u teorijskom radu, πto znaËi u

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM166

167

promatranjima istraæivanih uËinaka varijabla i u nastavljanju teorije i istraæivanja.Raspravljamo moguÊe primjene u 8. odjeljku, a u 9. odjeljku predstavljamo srodnanaËela temeljena na primjeni koja su nas vodila u stvaranju taksonomije.

3. Prikupljanje podataka

Pristup. Naπ pristup bilo je identificirati nekoliko velikih znanstvenih knjiænica, usvakoj izabrati nekoliko usluga za istraæivanje, intervjuirati korisnike tih usluga,analizirati transkripte intervjua i na osnovi analize razviti i ispitati taksonomijevrijednosti. Drugim rijeËima, osnova je promatranje i analiza korisniËkih ocjenavrijednosti. Prikupljanje i analiza podataka ukljuËivala je sloæene postupke, Ëije supojedinosti dane u dodacima Kantora, Saracevica i D'Esposito-Watchmann (1995.)Dakle, ovdje je dan samo saæetak.

UkljuËene usluge. Sudjelovalo je pet znanstvenih knjiænica (oznaËene s L1 ∑ L5).Svaku smo knjiænicu traæili da izabere usluge koje Êe biti istraæivane. Izabrano jeukupno 18 usluga kao πto pokazuje tablica 1. Neke usluge bile su u knjiænicama iosobno smo korisnike traæili da ocijene uslugu neposredno nakon koriπtenja, doksu druge usluge bile dostupne izvan knjiænica (elektroniËke mreæne usluge) ikorisnike smo traæili ocjenu usluge online pozivom (na zaslonu), tj. telefonskimintervjuom.

Foskusne skupine. Prije intervjuiranja korisnika odræali smo sastanke dvijufokusnih (tematskih) skupina da bismo: (i) ispitali primjenjivost koncepcija i pitanjaukljuËenih u preliminarnu verziju naπeg alata za provoenje istraæivanja (anketnoglista) i (ii) dobili opÊi uvid u korisnikovu percepciju vrijednosti knjiænice, zajedno spoteπkoÊama koje korisnici imaju pri ocjenjivanju vrijednosti. Sastanke je vodioobuËeni moderator prema pisanim uputama. Intervjui fokusnih skupina voeni suu L1 s 11 fakultetskih Ëlanova, od kojih je svaki zastupao razliËitu disciplinu i u L2s 13 poslijediplomanada koji predstavljaju tri discipline koje odgovaraju izabranimuslugama. Razgovori su snimani i transkribirani. Analizirali smo transkripte(prijepise) i po potrebi modificirali anketne listove. Fokusne su skupine bile korisnei za potvrivanje i modificiranje okvira i modela istraæivanja.

Anketni listovi. Pitanja su slijedila R∑I∑R model. Posebno, oblikovali smointervju da bismo se usredotoËili na poseban zadatak ili projekt u vezi s kojim jekorisnik pristupio knjiæniËnoj usluzi. Dakle, iako je koriπten opÊi upitnik, æeljelismo izolirati kontekst sadaπnjeg koriπtenja kao 'kritiËni sluËaj'. Upitnik je sadræavaodvije vrste pitanja: (i) po Likertovoj ljestvici koja daju korisniku moguÊnost izboraod 1 do 7 za ocjenjivanje danoga oblika usluge i (ii) nezavrπena, otvorena pitanjakoja treba dopuniti da bi se naveli:

1. Razlozi zaπto je korisnik doπao u knjiænicu ili u to vrijeme ocijenio danuknjiæniËnu uslugu.

2. ©to je korisnik dobio koriπtenjem; koje je povlastice, koristi dobio.3. ©to bi korisnik uËinio da mu usluga nije bila dostupna u knjiænici.4. Objaπnjenje zaπto je korisnik dodijelio odreeno mjesto na Likertovoj

ljestvici.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM167

168

Glavni upitnik izraen je i ispitan u probnoj inaËici i zatim modificiran, kolikoje bilo potrebno, za svaku uslugu tako da pitanja ukljuËuju odreeno ime i oblikusluge. U skladu s tim, za 18 usluga bilo je 17 inaËica; za usluge 2 i 3 (referentnausluga, ali u raznim ograncima) koristili smo se istom inaËicom upitnika. Upitnicisu dani u Dodatku A, a priruËnik za obuku ispitivaËa (ukljuËujuÊi upute za voenjeintervjua) u Dodatku E Kantora, Saracevica i D'Esposito-Wachtmann (1995.).

Intervjui. Angaæirali smo, platili i obuËili ispitivaËe, tj. osobe koje su vodileintervjue ∑ postavljale pitanja korisnicima izravno ili telefonom, da izvedu zakljuËaki snime odgovore na pitanja. Odabrali smo intervju radije nego da traæimo korisnikeda sami ispune anketne listove iz dvaju razloga. Prvo, tako smo mogli osiguratipotpuniji odgovor na otvorena pitanja koja je trebalo dopuniti i tako dobiti viπepodataka za analizu. Drugo, i joπ vaænije ∑ iz naπega probnog istraæivanja iintervjuiranja fokusne skupine vidjelo se da je korisnicima bilo teπko, Ëak i nakratko vrijeme, zadræati pozornost (usredotoËenost) na pitanja o vrijednostiknjiæniËne i informacijske usluge. ObuËavali smo ispitivaËe da budu usmjereni nadana pitanja.

Moglo bi biti zanimljivo izvijestiti o troπkovima intervjuiranja i transkripata(prijepisa) intervjua: pri omjeru od 10 $/h za ispitivaËe, i 0,80 $ za unoπenjepodataka po intervjuu, prosjeËno 8 $ za prijepis po intervjuu, prosjeËna cijena rada(iskljuËujuÊi putne troπkove, ali ukljuËujuÊi administrativne troπkove i troπkoveobuke) za intervjuiranje, upisivanje rezultata i prijepis, bila je 20,20 $ po intervjuuu krugu 1 i 14,13 $ po intervjuu u krugu 2, gdje je bilo manje otvorenih pitanja,odnosno pitanja na koja se mogao dati proπireni odgovor.

Krugovi istraæivanja. Da bismo zadovoljili moguÊe razlike u korisnikovoj ocjenivrijednosti tijekom vremena (i pod pretpostavkom da bi oni imali priliku uporabitiinformaciju za dani zadatak), ispitivali smo korisnike u dva razliËita vremenskarazdoblja. Da bismo odmah prikupili ocjene vrijednosti, u prvom smo kruguintervjuirali korisnike odmah Ëim su zavrπili s koriπtenjem usluge. U drugom kruguistraæivali smo dugotrajnije ocjenjivanje vrijednosti, kontaktirajuÊi s korisnicima uvrijeme koriπtenja usluge i zatim telefonom oko dva tjedna nakon πto su se koristiliuslugom. U smislu faza u A∑C∑A modelu, prvi krug moæe se smatrati viπepovezanim s fazom stjecanja i uzajamnoga djelovanja, dok drugi krug zastupa fazuprimjene. Prvi krug istraæivanja voen je u jesen 1993., drugi u proljeÊe 1994., aukljuËivali su iste usluge, ali razliËite korisnike.

Korisnici. Intervjuirani korisnici bili su poslijediplomanti, profesori ilizaposlenici ∑ studenti nisu bili ciljna populacija ∑ osim usluge br. 10 (studentskazbirka za kratkoroËnu posudbu) u kojoj su ukljuËeni profesori i studenti. Da bismodobili reprezentativne odgovore od svake usluge, unaprijed smo utvrdili kvotekorisnika za svaku sluæbu; ostvarili smo 70% kvota. Zbog naπih kriterija provjere,morali smo ispitati osobno ili telefonom viπe korisnika za svaki provedeni intervju.Jedan od Ëetiri korisnika kojima smo se obratili u knjiæniËnoj i informacijskoj sluæbidao je intervju. Prikupili smo 534 intervjua ∑ 388 (73%) u prvom krugu i 146(27%) u drugom krugu. Od tih 534 intervjua, 528 je transkribirano i oni su bili

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM168

169

TABLICA 1. Istraæivane usluge

Usluga br. Knjiænica Mjesto/naziv usluge Opis

1 L1 Posudbeno-informacijski pult Na ulazu u knjiænicu. Primajednostavna i druga pitanja

2 L1 Referentni pult, Ogranak 1. Referentna sluæba knjiæniËara

3 L1 Referentni pult, Ogranak 1. Referentna sluæba knjiæniËara

4 L1 Referentna savjetodavna usluga Iscrpno informacijsko traæenje

5 L1 Usluga za dostavu grae Dostava grae na kampusu izsvih knjiænica sveuËiliπta

6 L2 Knjiænica za umjetnost i Koriπtenje zbirke koja se nearheologiju posuuje

7 L2 Knjiænica za biologiju ∑ Online i CD-ROM usluge zaelektroniËke usluge brojne baze podataka i kataloge

8 L2 Knjiænica za psihologiju Referentna sluæba koju∑ referentna obavljaju knjiæniËari

9 L3 PojaËana usluga online Online katalozi i bazekataloga podataka

10 L3 Studentska zbirka za kratkoroËnu KnjiæniËna i nastavniËkaposudbu graa

11 L3 Usluga dostave dokumenata Dostupna u knjiænici za biologiju

12 L3 CARL (javno dostupan) Fakultetski raËuni za izravnenarudæbe

13 L4 ElektroniËki referentni izvori ElektroniËki izvori za raznapodruËja

14 L4 Glazbeno i medijsko srediπte Zapisi, vrpce, filmovi, video...

15 L4 Usluga meuknjiæniËne posudbe Osobna dostava i dostava poπtom

16 L5 Automatizirana referentna sluæba Online CD-ROM baze podataka

17 L5 Tradicionalna referentna sluæba Informacijska usluga kojuobavljaju knjiæniËari

18 L5 Patentna sluæba Sluæba pohrane i dostave patenata

upotrebljeni za analizu. Dakle, taksonomija o kojoj ovdje izvjeπtavamo, temelji sena 528 sluËajeva. Tablica 2. prikazuje neke znaËajke 528 korisnika.

4. Analiza i razvitak taksonomije

Pristup. Analiza transkribiranih intervjua stvorila je osnovu za razvijanje dvijutaksonomija vrijednosti. Analiza je voena u dva odvojena kruga. U prvom krugu,

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM169

170

usmjerili smo se na otkrivanje nazivlja i rjeËnika korisnika koji je proizaπao izintervjua. Rezultat toga bila je empirijska taksonomija (ET) πto je prikazano udodatku B Kantora, Saracevica i D'Esposito-Wachtmann (1995.). Empirijskataksonomija (ET) bila je organizirana prema specifiËnim pitanjima na koja sudobiveni odgovori. U drugom krugu, usredotoËili smo se na uopÊavanja izempirijske taksonomije i na logiËki raspored i ispitivanje, slijedeÊi R∑I∑R model.Rezultat je bila izvedena taksonomija vrijednosti pri koriπtenju knjiæniËnih i infor-macijskih sluæba i usluga (Derived Taxonomy of Value in Using Library and Informa-tion Services ∑ DT) predstavljena u ovome dijelu izvjeπÊa. Kad u tekstu spominjemo'taksonomiju', mislimo na izvedenu taksonomiju.

Za naπe razvijanje empirijske taksonomije moæe se reÊi da odraæava utemeljenteorijski pristup koji predlaæe da modeli budu izgraeni od dna prema gore,upotrebljavajuÊi sirove podatke (Corbin, Strauss, 1990.). SpecifiËno, naπa je metodabila naravno sadræajna analiza teksta koja dopuπta klasifikaciju velikih koliËinateksta ∑ u ovome sluËaju to su bili tekstovi intervjua s korisnicima (Weber, 1990.).

KonaËno, pri razvijanju empirijske i izvedene taksonomije razmotrili smo naËelataksonomija u druπtvenim znanostima kao πto je istaknuo Bailey (1994.).

TABLICA 2. Karakteristike korisnika

Iz knjiænica Status Spol

L1 96 Nastavnici 92 Muπki 258L2 115 Postdiplomandi 334 Æenski 270L3 110 Studenti 91L4 95 Drugi 11L5 112

PodruËje studiranja/istraæivanja Dob UËestalost koriπtenja knjiænice

Humanistika 142 Ispod 18 3 Manje od jednom mjeseËno 74StruËni studiji 142 18-25 172 Jednom mjeseËno 49Druπtvene znanosti 96 26-29 119 2∑3 puta mjeseËno 97Prirodne znanosti 83 Tridesete 120 4 puta mjeseËno 39Tehnika 14 »etrdesete 73 Viπe od 4 puta 127Drugo 40 Pedesete 26 Bez odgovora 142Bez odgovora 11 60+ 12

Bez odgovora 3

Empirijska taksonomija (ET). ZapoËevπi sa specifiËnim pitanjima i aktualnimrjeËnikom odgovora korisnika ET, kategorije su ponovno definirane, proËiπÊene iredefinirane u nizu koraka. Ti su koraci bili ponavljani ukljuËujuÊi znaËajnukoliËinu povratnih informacija. Prvo je jedan analitiËar obradio sve intervjue iutvrdio reprezentativne kljuËne rijeËi i fraze. Drugo, analitiËar je reprezentativnekljuËne rijeËi i fraze svrstao u kategorije povezane s odreenim pitanjima u

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM170

171

intervjuima i svakom dodijelio oznaku kategorije. TreÊe, te oznake kategorije bile susvrstane u radnu klasifikacijsku shemu da bi se mogle koristiti za ispitivanje.»etvrto, analitiËar se vratio intervjuima i klasificirao svaki odgovor prema toj radnojklasifikacijskoj shemi. Peto, analitiËar je zatim napisao skup uputa za dekodiranjeda bi ispitao pouzdanost sheme pri obradi intervju koju su obavljali drugianalitiËari. ©esto, dva analitiËara, koji prije nisu bili ukljuËeni, ispitali su shemu nameukodno slaganje; konzistentnost je bila prihvatljiva (kappa ~ 65%). (Daljnjastatistika empirijske taksonomije dana je u 6. odjeljku). Kao πto je spomenuto, uovom izvjeπÊu predstavljamo samo izvedenu taksonomiju kao zavrπni proizvod.Empirijsku taksonomiju smatramo posrednim proizvodom, meuproizvodom.

Dok smo razvijali empirijsku taksonomiju otkrili smo velik broj zanimljivihoblika ponaπanja korisnika pri opisivanju njihove percepcije vrijednosti knjiæniËnihi informacijskih usluga. Smatramo da su, usprkos naπoj namjeri da dobijemoodgovore na svako pojedino pitanje, korisnici u veÊini odgovora skloniji govoriti osvom cjelokupnom iskustvu. Korisnici imaju poteπkoÊe u ocjenjivanju vrijednostiili Ëak s povezivanjem vrijednosti. Rezultat je toga, npr. da je jedna od kategorija uempirijskoj taksonomiji s radnim naslovom '©to ste dobili koriπtenjem sluæbe?' dalaraspon odgovora na mnogo razliËitih pitanja s kojima su korisnici bili suoËeni pridodjeljivanju vrijednosti knjiæniËnoj i informacijskoj sluæbi/usluzi.

Izvedena taksonomija (DT). Razvijanje i ispitivanje DT bila je druga aktivnost,koja je takoer ukljuËivala brojne ponovljive korake. Prvo, na osnovi empirijsketaksonomije, teorijskog okvira i R∑I∑R modela (opisanoga u prvome dijelu izvjeπÊa)drugi analitiËar izradio je prvu verziju izvedene taksonomije. Drugo, tu je verzijuzatim testirao isti analitiËar vraÊajuÊi se na podatke, tj. na intervjue. TreÊe, dobivenisu rezultati koriπteni za ispravke. »etvrto, angaæirana su dva nova analitiËara da biispitala interkodnu konzistentnost u primjeni taksonomije, koristeÊi se izvornimintervjuima, a da bi izradili prijedloge poboljπanja i pripremili priruËnik zadekodiranje (Huttenlock, Dawson, Saracevic i Kantor, 1995.). Rezultat je izvedenataksonomija koju prikazujemo dalje u tekstu.

5. Izvedena taksonomija vrijednosti pri koriπtenju knjiæniËnih iinformacijskih usluga

5.1. Struktura i atributiStruktura. Izvedena taksonomija moæe se smatrati fasetnom klasifikacijom koja

ukljuËuje razine kao podjele. SlijedeÊi R∑I∑R model, tri su glavne skupine ili fasete:razlozi, uzajamno djelovanje i rezultati, svaka s podskupinama i specifiËnimkategorijama ili Ëvornim toËkama. Struktura je razina kako slijedi (X zastupa slova,a n brojeve u kodovima):

X. OpÊe skupine (fasete)X.n Podskupine

X.n.n PodskupineX.n.n.n SpecifiËne kategorije

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM171

172

Tijekom razvoja, taksonomija je imala tri glavne skupine, 12 podskupina odkojih su tri imale daljnje podskupine ∑ postoji 10 takvih potpodskupina ∑ i 90specifiËnih kategorija.

Strukturirali smo nacrt taksonomije. GrafiËki se nacrt moæe prikazati kao stablo:od debla vrijednosti granaju se tri razliËite glavne grane kategorija ili faseta, odsvake fasete manje grane ili potkategorije, a zatim listovi kao specifiËne kategorije iliËvorne toËke. Teæili smo tome da rasporedimo razliËite komponente vrijednosti natom stablu na takav naËin da blizina na stablu (πto je izmjereno brojem koraka kojisu potebni da se doe od jednog svojstva vrijednosti do drugog) odgovara, narazuman naËin, odnosu izmeu ideja zastupljenih odgovarajuÊim toËkama nastablu. Na primjer, ako korisnici govore o osjeÊaju postignuÊa ili o osjeÊajupovjerenja ili o osjeÊaju nezadovoljstva, to se troje jasno razlikuje, a ipak predstavljaemocionalno stanje korisnika. Dakle, smjeπteni su zajedno u jednu podskupinukoja odgovara emocionalnom rezultatu (u ovom sluËaju, podskupina C.2, slika 2) iudaljeniji su na stablu od pojmova kao πto su uπteda vremena koriπtenjem te sluæbe(C. 5, slika 2) koji su smjeπteni u razliËitim granama. Treba napomenuti da jenaËelo meusobne iskljuËivosti primijenjeno na pojmove a ne na oznake dodijeljenepojedinim Ëvornim toËkama ili listovima stabla. To je zbog toga da bismo moglismatrati da se izraz uporabljen u projektu pojavljuje i u skupini ili grani stablarazlozi i u grani stabla rezultati. Iako su rijeËi iste, potpuna koncepcija zastupljenaje cijelom stazom od Ëvorne toËke do grane, a one su razliËite.

Odnosi. Odnosi unutar i izmeu razliËitih razina taksonomije (skupine, pod-skupine i kategorije) temelje se na odnosu skup ∑ Ëlan skupa kao u fasetnimklasifikacijama. Skupina X ima podskupine koje su njezini Ëlanovi; poskupine suskupovi s drugim podskupinama ili specifiËnim kategorijama kao Ëlanovima.SpecifiËna kategorija istraæivanje pripada, s drugim kategorijama, podskupinizadatak; podskupina zadatak pripada, s brojnim drugim podskupinama, skupinirazlozi. Zbog toga πto postoje tri fasete ili skupine na najviπoj razini (razlozi,uzajamno djelovanje, rezultati) i unutar svake od njih daljnje potfasete ili podsku-pine, to je polihijerarhijska struktura. SpecifiËne kategorije pokazuju ili oznaËavajukorisnikov odgovor i ukljuËuju ili podrazumijevaju skupinu kojoj odgovor pripada.Dakle, odgovori korisnika svrstani su u specifiËne kategorije (najniæa razina) kojeoznaËavaju te odgovore. Redom, kategorije su svrstane u podskupine koje ukljuËujuopÊe svojstvo koje je zajedniËko skupu specifiËnih kategorija. KonaËno, podskupinesu svrstane u skupine koje ukljuËuju neki atribut koji je zajedniËki skupu pod-skupina.

Nejedinstvenost. Odgovor moæe ukljuËivati nekoliko koncepcijski razliËitihdijelova. Dakle, danom korisnikovu odgovoru moæe se dodijeliti viπe od jednespecifiËne kategorije. Te kategorije mogu biti iz bilo koje od triju opÊih faseta.

Nezavrπenost. Taksonomija je izvedena iz uzorka korisnika. Dok je uzorak biovelik i reprezentativan za brojne knjiæniËne sluæbe, mogu postojati i drugi korisnicii sluæbe koji traæe dodatne specifiËne kategorije vrijednosti. Nuæno, svaka taksono-mija vrijednosti izvedena na temelju ocjena korisnika nije potpuna; ona takoernije jedinstvene dubine. Dodaci se mogu anticipirati i ukljuËiti, posebno na razini

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM172

173

specifiËnih kategorija. Nadalje, ako se i kada se ta taksonomija primijeni na kontekstrazliËit od naπega, neke specifiËne kategorije mogu se prilagoditi ili, ako nisurelevantne za kontekst, mogu se ispustiti.

Stabilnost. OËekujemo, ipak, da Êe u razliËitim primjenama i kontekstima: (i) triglavne skupine ostati stabilne, (ii) da Êe podskupine biti relativno stabilne i (iii) daÊe najveÊa potreba za promjenom biti na razini specifiËnih kategorija ili 'listova'stabla. Drugim rijeËima, ako se prihvati ova taksonomija, promjene Êe se gotovosigurno pojaviti u specifiËnim kategorijama zato da bi odgovarale specifiËnimkontekstima i primjenama u razliËitim knjiæniËnim i informacijskim sluæbama iuslugama. Na primjer, u specifiËnim kategorijama mogu se oËekivati prilagodbeako se ova taksonomija primijeni u knjiæniËnim i informacijskim sluæbama u danojorganizaciji da bi se razjasnio dani kontekst, korisnici i koriπtenje.

5.2. Sadræaj izvedene taksonomijePredstavljamo izvedenu taksonomiju vrijednosti pri koriπtenju knjiæniËnih i

informacijskih usluga u dva prikaza. Slika 1 daje pogled na cjelokupnu strukturu.Popisujemo glavne skupine i podskupine bez specifiËnih kategorija pod svakom. Natoj razini vjerujemo da Êe taksonomija ostati stabilna za veÊinu, ako ne i za sve,knjiæniËne i informacijske sluæbe i usluge.

Slika 2. pokazuje cijelu taksonomiju sa svim pojedinostima, tj. ukljuËujemo opÊeskupine, podskupine i specifiËne kategorije. Kao πto je spomenuto, oËekujemo dase prilagodbe mogu pojaviti na razini specifiËnih kategorija kad se taksonomijaprimijeni na odreenu knjiæniËnu ili informacijsku sluæbu/uslugu unutar danogakonteksta (organizacija, institucija).

5.3. Opis glavnih skupina i podsupinaU ovom odjeljku usredotoËujemo se na raspravu i ilustriranje triju glavnih

skupina ili faseta (Skupina A, Razlozi; Skupina B, Uzajamno djelovanje i SkupinaC, Rezultati) i njihove pridruæene podskupine kako su navedene na slici 1.

Skupina A, Razlozi: Ova skupina pokriva uzroke, motive, osnove, svrhe i/ilirazloge koji istiËu uporabu knjiæniËnih usluga. Zaπto se korisnici koristeknjiæniËnom i informacijskom sluæbom/uslugom? ©to korisnici æele dobiti odsluæbe/usluge? Razloge smo podijelili u tri podskupine.

A.1. Zadatak ili projekt: Aktivnosti, rad ili problemi u kojima je korisnikangaæiran i koji su izravan uzrok za uporabu knjiæniËne sluæbe/usluge. ©to korisniciËine, a da je to potaknulo uporabu sluæbe/usluge? Na Ëemu korisnici rade ili biæeljeli raditi? Koji su ih problemi doveli k sluæbi? UkljuËeni su zadaci kao πto su:istraæivanje, sastavljanje bibliografije, pisanje referata/domaÊih zadataka, prijedlogprojekta i mnogi drugi. VeÊinu vremena postoji neki dodirni element u Zadacima,element koji se izravno odraæava u odgovorima.

A.2. Osobni razlozi: Privatni individualni razlozi za koriπtenje knjiæniËne sluæbe/usluge. VeÊina ih je nematerijalna. Koja je korisnikova motivacija za koriπtenjeknjiæniËne sluæbe/usluge, πto se tiËe znanja ili osjeÊaja? Osobni razlozi dalje supodijeljeni u podskupine.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM173

174

A.2.1. Kognitivni razlozi, povezani s razliËitim oblicima uËenja i znanja,æelja da se bude u tijeku ili da se obavijesti ili orijentacijski

A.2.2. Emocionalni razlozi, koji se odnose na vlastite emotivne osjeÊaje iæelje osobe za koriπtenjem sluæbe/usluge, kao πto je opuπtanje,smanjivanje stresa, osjeÊaj zadovoljstva

A.2.3. Razlozi za zamjenski izbor, koji su povezani s osobnom odlukomda se koristi dana knjiæniËna i informacijska sluæba/usluga, a nekoja druga.

A.3. Da se dobije predmet, informacija ili izvrπi koja aktivnost: Pokriveni su razloziili ciljevi povezani s onim πto korisnik namjerava traæiti od sluæbe ili koje aktivnostikorisnici mogu obaviti u knjiænici?

IZVEDENA TAKSONOMIJA VRIJEDNOSTI PRI UPORABI KNJIÆNI»NIH IINFORMACIJSKIH USLUGA

A. RAZLOZI za koriπtenje knjiæniËne ili informacijske uslugeA.1 Zbog ZADATKA ili projekta

A.2 Zbog OSOBNIH razlogaA.2.1 Kognitivni razloziA.2.2 Emocionalni razloziA.2.3 Razlozi za zamjenski izbor

A.3 Zbog dobivanja PREDMETA, INFORMACIJE ili izvrπenja AKTIVNOSTIA.3.1 FiziËki (materijalni) predmetiA.3.2 Nematerijalni premetiA.3.3 Izvrπenje koje aktivnosti ili rada

B. UZAJAMNO DJELOVANJE s knjiæniËnim uslugamaB.1 IZVORI ∑ raspoloæivost, dostupnostB.2 KORI©TENJE izvora, uslugaB.3 POSTUPCI I OKRUÆENJE

B.3.1 Pravila, postupciB.3.2 Oprema, sredstva, organizacijaB.3.3 Rad osobljaB.3.4 Rad opreme

C. REZULTATI koriπtenja knjiæniËnih uslugaC.1 KOGNITIVNI rezultatiC.2 EMOCIONALNI rezultatiC.3 POSTIGNU∆A s obzirom na zadatkeC.4 Ispunjenje O»EKIVANJAC.5 ZNA»AJKE VREMENAC.6 NOV»ANI izdaci, troπkovi

SLIKA 1. OpÊe skupine ili fasete

©to korisnici uistinu æele dobiti od sluæbe? ©to Êe oni raditi u knjiænici? Ovapodskupina se dalje dijeli na:

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM174

175

A.3.1. FiziËki (materijalni) predmeti: Razlozi ili objekti koji su povezani sdobivanjem knjige, Ëlanka ili drugih predmeta od knjiæniËne sluæbe.

A.3.2. Nematerijalni predmeti: Razlozi ili ciljevi povezani s dobivanjem infor-macije, podatka; usmjereni su na druge izvore informacije.

A.3.3. Izvrπiti aktivnost ili rad: Istraæivanje, traæenje, listanje i druge aktivnostikoje korisnik namjerava izvesti. UkljuËuje i neknjiæniËne aktivnosti, kao πto jeuporaba raËunala ako je dostupno za opÊu uporabu.

Skupina B. Uzajamno djelovanje. Ova skupina pokriva korisnikovu ocjenukvalitete razliËitih aspekata knjiæniËnih usluga. Kako korisnik ocjenjuje ili vrednujesuoËavanje s knjiænicom dok traæi i koristi se uslugom? Podijelili smo uzajamnodjelovanje u Ëetiri podskupine:

B.1. Raspoloæivost i dostupnost izvora, usluga: Pokriva raspoloæivost, dostupnost ikvalitetu dane grae, jedinica ili usluga. Postavlja se pitanje o raspoloæivosti: Ima liknjiænica dani izvor, jedinicu ili uslugu? Ima li knjiænica danu knjigu ili Ëasopis i jeli on u ovom sluËaju dostupan za uporabu? Postavlja se pitanje o dostupnosti: Kakobrzo moæe biti postignut pristup usluzi? Postavlja se pitanje o kvaliteta pita: Kolikoje posuvremenjen, pravodoban i potpun dani izvor ili usluga?

B.2. Uporaba resursa, sluæba/usluga: Pokriva brojna svojstva povezana s korisni-kovim iskustvima tijekom koriπtenja resursa ili sluæba/usluga. Koliko je pogodnokoristiti se uslugom? Koliki je stupanj nezadovoljstva u koriπtenju usluge? Koliki jenapor potreban da se doe od jedne do druge usluge (npr. od traæenja i pronalaæenjabibliografskih jedinica do dobivanje Ëlanaka)?

B.3. Radnje i okruæenje: Pokriva iskustvo korisnika u odnosu na radno djelovanjei okruæenje usluge. UkljuËene su Ëetiri podskupine:

B.3.1. Pravila, postupci: Koliko su one jasne, prikladne i razumne?B.3.2. Oprema, sredstva, organizacija: Koliko je odgovarajuÊi ili kakve je

kvalitete prostor, fiziËka izvedba, intelektualna organizacija? Kolikoje oprema podatna?

B.3.3. Rad osoblja: Koliko je obrazovano, upuÊeno, usluæno, korisno iuËinkovito osoblje?

B.3.4. Oprema: Kakvo je tehniËko funkcioniranje, upute, poteπkoÊe,pristupaËnost korisnicima?

Skupina C. Rezultati. Ova skupina pokriva korisniËku ocjenu rezultata. ©to jekorisnik dobio od usluge? ©to je korisnik postigao? Jesu li ispunjena njegovaoËekivanja? Kako je usluga povezana s vremenom i novcem? UkljuËeno je πestpodskupina:

C.1. Kognitivni rezultati: ©to je nauËeno? Dobivanje novih ideja, zamisli?PojaËavanje? SluËajnost?

C.2. Emocionalni rezultati: Stupanj zadovoljstva? Neuspjeh? Povjerenje? Udob-nost? Nezadovoljstvo?

C.3. PostignuÊa s obzirom na zadatak(e): Stupanj doprinosa? Ispunjenje zadaÊe?SljedeÊi korak?

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM175

176

C.4. Ispunjenje oËekivanja: Dobivanje, postizanje potrebnog? Previπe, premalo?Nesigurnost?

C.5. ZnaËajke vremena: Uπteda vremena? Gubitak vremena? Brzina pruæanjausluge? Da li je odvojeno vrijeme dovoljno?

C.6. NovËani izdaci, troπkovi: Procjena dolarske vrijednosti dobivenoga. Uπteda?Troπak? Gubitak ako usluga nije dostupna?

IZVEDENA TAKSONOMIJA VRIJEDNOSTI PRI KORI©TENJU KNJIÆNI»NIH IINFORMACIJSKIH USLUGA

A. RAZLOZI za koriπtenje knjiæniËne ili informacijske uslugeA.1 Zbog ZADATKA

A.1.1 Istraæivanje1.2 Disertacija/teza1.3 Rad na projektu1.4 Rad struËnog osoblja i drugih zasposlenika1.5 Rad, izvjeπÊe, Ëlanak ∑ pisanje, zapoËinjanje1.6 Knjiga ∑ pisanje, zapoËinjanje1.7 Bibliografija, bibliografski podaci, citati, izvori ∑ prikupljanje, provjeravanje1.8 Dodjeljivanje struËne skupine, traæenje kategorije ili stupnja1.9 Ispit, test, opseæan pregled

1.10 PouËavanje, izobrazba ∑ priprava, prikupljanje grae1.11 Predstavljanje, usmeno izvjeπÊe1.12 Prijedlog za potporu, financiranje1.13 Traæenje posla, prijava za posao, intervju za posao, dobivanje posla, zaposlenje1.14 Planiranje neke aktivnosti, rada1.15 Delegirani rad ∑ radi se ili pomaæe kome drugome

A.2 Zbog OSOBNIH razlogaA.2.1 Kognitivni razlozi

A.2.1.1 UËenje Ëega, potvrivanje Ëega2.1.2 Ostati u tijeku, pratiti novosti u danom podruËju, temi2.1.3 Usmjeriti se na knjiænicu, izvore, usluge, opremu; uËiti kako se

njima koristitiA.2.2 Emocionalni razlozi

A.2.2.1 Opuπtanje, zadovoljstvo, rekreacija, slobodno vrijeme, znatiæelja2.2.2 Smanjivanje stresa, zabrinutosti

A.2.3 Razlozi zamjenskog izboraA.2.3.1 Koriπtenje ove knjiæniËne usluge umjesto drugih izvora ∑ drugih

informacijskih izvora koji sluæe ljudima

A.3 Zbog dobivanja PREDMETA, INFORMACIJE ili izvrπenja AKTIVNOSTIA.3.1 FiziËki (materijalni) predmeti

A. 3.1.1. Dobivanje knjige, Ëasopisa, Ëlanka, zapisa, slike, filma, videozapisaA. 3.1.2. Koriπtenje meuknjiæniËne posudbe ili usluge dostave grae da bi

se dobila jedinica3.1.3 Primjena rezervacije da bi se dobila jedinica

A.3.2 Neopipljivi predmeti

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM176

177

A.3.2.1 Dobivanje informacije, Ëinjenice, podatka; pojaπnjenje Ëega3.2.2 Ukazivanje na drugi izvor(e) informacije u knjiænici ili izvan nje

A.3.3 Izvoenje aktivnosti ili radaA.3.3.1 Istraæivanje, Ëitanje u knjiænici

3.3.2 Gledanje filma, sluπanje zvuËnog zapisa, koriπtenje specijalneopreme

3.3.3 Pretraæivanje elektroniËkih izvora ∑ kataloga, baza podataka3.3.4 Pretraæivanje tiskanih izvora ∑ kataloga, kazala,popisa sadræaja3.3.5 Listanje3.3.6 Kopiranje3.3.7 Koriπtenje raËunala za neknjiæniËne zadatke (tamo gdje su

dostupni kao usluga)3.3.8 Izvoenje drugih neknjiæniËnih i neinformacijskih aktivnosti ili rada

B. UZAJAMNO DJELOVANJE s knjiæniËnom sluæbom/uslugomB.1 IZVORI, USLUGE

B.1.1 Dostupnost æeljene grae, jedinice(a) ∑ stupanj1.2 Potpunost danog izvora, sluæbe ∑ stupanj1.3 Posuvremenjenost, pravodobnost ∑ stupanj1.4 Dostupnost, moguÊnost koriπtenja danoga izvora, sluæbe ∑ stupanj

B.2 KORI©TENJE izvora, uslugaB.2.1 Udobnost, praktiËnost u koriπtenju izvora ili usluge ∑ stupanj

2.2 Potreban napor za koriπtenje usluge; lakoÊa, jednostavnost uporabe ∑ stupanj2.3 Nezadovoljstvo koriπtenjem sluæbe/usluge ∑ stupanj2.4 Rad korisnika ∑ stupanj postignute sposobnosti2.5 Pokuπaj prelaæenja iz jednog izvora ili usluge u srodnu i sljedeÊu ∑ stupanj

B.3 POSTUPCI I OKRUÆENJEB.3.1 Pravila, postupci

B.3.1.1. JasnoÊa ∑ stupanj3.1.2. Lako, udobno/podesno, uËinkovito voenje pristupu, koriπtenju ∑

stupanj3.3.3 Zahtjevi prema korisnicima, pravedan postupak, razboritost ∑ stupanj

B.3.2 Oprema, sredstva, organizacijaB.3.2.1 Prostor ∑ stupanj primjerenosti

3.2.2 FiziËka izvedba, izgled i organizacija ∑ stupanj kvalitete3.2.3 Primjerenost, kvaliteta intelektualne organizacije izvora, grae,

usluga ∑ stupanj3.2.4 Udobnost, ugoaj u okruæenju ∑ stupanj kvalitete

B.3.3 Rad osobljaB.3.3.1 Obrazovanost, struËnost, ekspertnost ∑ stupanj

3.3.2 Spremost za pruæanje pomoÊi, poistovjeÊivanje, osjetljivost ∑stupanj

3.3.3 UËinkovitost ∑ stupanjB.3.4 Oprema

B.3.4.1 TehniËko funkcioniranje ∑ stupanj3.4.2 Dostupnost i jasnoÊa uputa, vodiËa, smjernica, dokumentacije

PristupaËnost korisniku, jednostavnost uporabe ∑ stupanj3.4.4 TeπkoÊe u radu s opremom ∑ stupanj

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM177

178

C. REZULTATI koriπtenja knjiæniËne uslugeC.1 KOGNITIVNI rezultati

C.1.1 UËenje, proπirivanje znanja1.2 UËvrπÊivanje znanja1.3 Promjena toËke glediπta, nazora, stajaliπta

C.2 EMOCIONALNI rezultatiC.2.1 OsjeÊaj postignuÊa, zadovoljstva, uspjeha ∑ stupanj

2.2 OsjeÊaj neuspjeha ∑ stupanj2.3 OsjeÊaj uvjerenosti, povjerenja, pouzdanja ∑ stupanj2.4 OsjeÊaj udobnosti, ugodnosti, sreÊe ∑ stupanj2.5 OsjeÊaj neuspjeha, stresa ∑ stupanj

C.3 POSTIGNU∆A u odnosu na zadatkeC.3.1 Prilog postizanju ili nastavljanju s danim zadatkom; olakπavanje rada ili pomoÊ

u radu ∑ stupanj3.2 Ispunjenje zadatka ∑ stupanj3.3 OmoguÊavanje pristupa osobama ili drugim izvorima informacija3.4 Predvianje sljedeÊeg koraka, zadatka ili postupka traæenja informacija ∑ stupanj

C.4 Upoznavanje s O»EKIVANJIMAC.4.1 Dobivanje, postizanje πto je bilo potrebno, traæeno, oËekivano, traæeno ∑ stupanj

4.2 Dobiveno previπe4.3 Niπta nije dobiveno4.4 Povjerenje u izvore ili sigurnost u ono πto je dobiveno ∑ stupanj4.5. Premaπivanje oËekivanja, dobivanje viπe nego πto se oËekivalo4.6. Ako nije dobiveno ono πto je oËekivano, stupanj povrijeenosti; traæenje

zamjenske radnje, postupkaC.5 ZNA»AJKE VREMENA

C.5.1 Uπteda vremena kao rezultat koriπtenja usluge ∑ koliËina, usporedba5.2 Gubljenje vremena koriπtenjem usluge ∑ koliËina, usporedba5.3 Vrijeme Ëekanja za pristup usluzi ∑ koliËina5.4 Brzina usluge ∑ usporedba5.5 Vrijeme potrebno da se shvati ili uporabi usluga ∑ koliËina5.6 Raspoloæivo ili dodijeljeno vrijeme za koriπtenje usluge ∑ stupanj dostatnosti

C.6 TroπkoviC.6.1 Procjena novËane vrijednosti rezultata dobivenih od dane usluge ili dobivene

informacije6.2 Procjena koliËine novca uπteenog zbog koriπtenja usluge6.3 Procjena vrijednosti (novËane protuvrijednosti) koriπtenja

ili stvarno potroπene koliËine novca6.4 Procjena koliko je moglo biti potroπeno na zamjensku sluæbu za sliËne rezultate6.5 Procjena novËane vrijednosti gubitka u sluËaju kad usluga nije bila dostupna ili

koriπtenje nije bilo uspjeπno

SLIKA 2. Cjelovita taksonomija

5.4 SpecifiËne kategorije: kodiranje odluke, primjeriU ovom odjeljku dajemo primjere kodiranja odluka da bismo pokazali pristup i

probleme dodjeljivanja specifiËkih kategorija tekstovima odgovora korisnika.Takoer dajemo i uzorak korisniËkih odgovora kao primjer.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM178

179

U skupini razlozi, specifiËne oznake u podskupini zadaci nisu iskljuËujuÊe i lakoodvojive od onih u podskupini osobni razlozi. Postoji naravno razlikovanje izmeupredstavljenih pojmova. U veÊini sluËajeva razlika se moæe napraviti tako da sezadaci zamiπljaju kao da su materijalni i kontekstualni, dok su osobni razlozinematerijalni i predstavljaju unutarnji svijet korisnika. S druge strane, oznake upodskupinama skupine uzajamna djelovanja (razlozi, uporaba i postupci) mogu seistodobno primijeniti na dane korisniËke odgovore kao i na one u skupini rezultati.Viπe specifiËnih oznaka pod bilo kojom podskupinom ili kombinacija podskupinamoæe biti potrebno za klasificiranje odgovora korisnika. Smatramo da Ëak i kratkikorisnikov odgovor moæe traæiti nekoliko razliËitih, ali preklapajuÊih aspekata, odkojih svaki prirodno dolazi na svoje mjesto u taksonomiji. U naπem ispitivanjutaksonomije donijeli smo proizvoljnu odluku da odgovoru dodijelimo od jedan dotri specifiËna koda. Alternativni postupak da se podijele odgovori i dodijeli jedankod svakome od njih nije ispitan.

IstraæujuÊi zaπto se korisnici koriste knjiænicom, ustanovili smo da su oni ËeπÊegovorili o onome πto su æeljeli dobiti ('dobiti knjigu') ili πto bi radili u knjiænici('traæiti') nego o temeljnim razlozima koji koji su ih doveli u knjiænicu da bi dobilipredmet ili da bi izvrπili koju radnju, zadatak kao πto je 'domaÊa zadaÊa' ili 'pisanjerada'. Potrebno je istraæivanje da bi se dobili temeljni razlozi ∑ korisnici misle oaktivnosti u knjiænici i temeljnim razlozima kao o istom, iako su oni pojmovno,koncepcijski razliËiti. SliËni primjeri dani su i za brojna druga pitanja. Korisnici suskloni povezivanju odgovora s razlozima kao πto se zbiva i s uzajamnim djelovanjemi rezultatima. To je glavni razlog nepreciznih odgovora, kao πto je gore spomenuto.

Posebice, prijelazni glagol 'dobiti' i njegova razliËita glagolska vremena isinonimi Ëesto se pojavljuju u odgovorima korisnika, ali se odgovori koji sadræe'dobiti' proteæu na dvije glavne skupine taksonomije: specifiËne kategorije povezanes 'dobiti' pojavljuju se u skupini razlozi i podskupini rezultati, ali uz vaænu razliku.U skupini razlozi i njezinim podskupinama dobiti neki predmet, informaciju iliizvrπiti koju aktivnost postoji namjera: 'Zaπto ste se danas koristili knjiænicom?' 'Dabih dobio(la) knjigu'. U skupini rezultati i njezinoj podskupini postignuÊa u odnosuna zadatak(e) postoji posljedica, rezultat: '©to ste dobili danaπnjim koriπtenjemknjiænice?' 'Dobio(la) sam knjigu koja mi je pomogla [izvrπiti dani zadatak]'. Iakosu u tom sluËaju odgovori na oba pitanja sliËni, oni su razliËiti; prvi se odnosi narazlog koriπtenja sluæbe/usluge i namjeravano djelovanje, dok se drugi odnosi narezultat i dovrπenje, ispunjenje, izvrπenje djelovanja. »esto, oni slijede jedan zadrugim, ali katkad iza 'Dobiti knjigu' ne slijedi 'Dobio sam knjigu'.

Slika 3. daje uzorak odgovora korisnika kategoriziranih u tri glavne skupine.Daljnji primjeri za svaku skupinu u izvedenoj taksonomiji navedeni su u PriruËnikuza kodiranje (Huttenlock i suradnici, 1995.).

5.5. Primjeri odgovora korisnika na moguÊe zamjeneNakon πto su se korisnici zaista koristili uslugom jedno od postavljenih pitanja

bilo je hipotetske prirode: 'Ako koja usluga nije bila dostupna u nekoj knjiænici postojili πto drugo πto ste mogli uËiniti da dobijete neku pomoÊ, korist?' Ako je odgovor bio

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM179

180

DA, slijedilo je pitanje: '©to biste uËinili?' NaËinili smo analizu i klasifikacijuodgovora na to proπireno pitanje. Nismo ukljuËili klasifikaciju moguÊih zamjena utaksonomiji jer ona ne odraæava uporabu informacijske usluge. Ona odraæava samohipotetsku zamjenu za danu uslugu koja nije bila dostupna za uporabu. Dakle, iakosmo postavili pitanje i analizirali rezultate, ostavili smo tu skupinu izvan takso-nomije. Ipak, vjerujemo da rezultati mogu biti zanimljivi kao ilustracija korisnikovepercepcije i dati zanimljive primjere. Slika 4. sadræi klasifikaciju odgovora korisnikao hipotetskim zamjenama za dane usluge gdje one nisu dostupne, zajedno sprimjerima za svaku posebnu, odreenu kategoriju. Navedeno je devet specifiËnihkategorija u rasponu od 'uporabite drugu uslugu u knjiænici' do 'nemojte uËinitiniπta'.

6. Distribucija odgovora

Kao πto je spomenuto, prvo je razvijena empirijska taksonomija, temeljena naizdvajanju i klasifikaciji odgovora korisnika na dana pitanja. Ta je klasifikacijavoena pitanjima koja prate rjeËnik korisnika. Razvijene su kategorije i svakoj jedodijeljen kôd, oznaka. Zatim se analitiËar vratio na intervjue da bi kodirao svakitekst koji je bio odgovor na pitanje, slijedeÊi kodove iz empirijske taksonomije.UËestalost distribucije i druga statistika odgovora bile su analizirane uporabommoguÊnosti viπestrukih odgovora statistiËkoga programskog paketa za druπtveneznanosti (SPSS).

Bilo je 528 intervjua s korisnicima (sluËajeva) koji su sadræavali 2,132 odgovorakorisnika na pitanja u intervjuima (prosjeËno 4,04 odgovora po intervjuu). Jedanπifrant dodijelio je 3,497 kodova odgovorima korisnika (prosjeËno 6,47 kodova pointervjuu i 1,64 po odgovoru). Temeljem toga, uzeli smo odgovore koji su bilikodirani prema zaπto se korisnik koristio uslugom i πto je korisnik dobio od usluge dabismo to ovdje predstavili jer su oni najzanimljiviji i najviπe objaπnjavaju. (Distri-bucija odgovora na druga pitanja kodirana u empirijskoj taksonomiji nalazi se uDodatku C Kantora i suradnika, 1995.). Tablica 3. predstavlja prevladavajuÊe 'zaπto'i 'iznosi' odgovore (one koji su se pojavili u viπe od 10% od 528 intervjua),analizirane po njihovom sadræaju i distribuciji. Prvi stupac sadræi tekst za kategorijuiz empirijske taksonomije (npr. 'dobiti fiziËki predmet'); odgovarajuÊi brojËani kôd izizvedene taksonomije (slika 2.) pokazan je u zagradama. Drugi i treÊi stupac dajuodgovarajuÊi broj odgovora i postotak svih (3,497) odgovora; npr. 'dobiti fiziËkipredmet' ima 459 odgovora πto je bilo 13,1% od 3,497 odgovora. Zadnji stupacvaæan je po tome πto pokazuje postotak svih intervjua u kojima je dan odreeniodgovor. Na primjer, 'dobiti fiziËki predmet' bilo je navedeno u 86,9% od 528intervjua, 'dobiti informaciju ili znanje' u 77,1%, a 'zbog referata, rada' u 72,5%odgovora. BuduÊi da se svakom odgovoru moæe dodijeliti viπe kodova, zadnji stupacraËuna do viπe od 100%.

Napomene: Slova i brojevi u zagradama odnose se na kodove (oznake) iz izvedenetaksonomije pokazane u Slici 2. KoliËine, kvote su neovisne, npr. odgovori iz jedne skupinenisu povezani s odgovorima u bilo kojoj drugoj skupini.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM180

181

SLIKA 3. Primjeri odgovora korisnika (izravni citati) povezani sa specifiËnimkategorijama u izvedenoj taksonomiji

Pri interpretaciji rezultata iz Tablice 3. (str. 184) zadovoljstvo je vidjeti da vodeÊekategorije u odgovorima korisnika odgovaraju naπem koncepcijskom okviru ifasetama kasnije koriπtenim u izvedenoj taksonomiji. Dobivanje fiziËkog predmeta(tj. knjige, Ëlanka i dr.) navedeno je u 86,9% sluËajeva. Dobivanje informacije iliznanja bilo je navedeno u 77,1% sluËajeva, a 'zbog referata, rada' bilo je navedenou 72,5% sluËajeva. GledajuÊi tri razloga o kojima je gore izvijeπteno, sada jasnovidimo iznimnu vaænost stjecanja, spoznavanja i primjene (opisani kao A∑C∑Amodel u prvome dijelu izvjeπÊa) za korisnikovo miπljenje i klasifikaciju. To znaËi da'dobiti fiziËki predmet' moæe biti povezano sa stjecanjem, 'dobiti informaciju iliznanje' moæe biti povezano sa spoznajom, a 'zbog referata, rada' moæe biti povezano

Skupina A.Razlozi

Skupina B.Uzajamno djelovanje

Skupina C.Rezultati

Htio sam naËiniti nekolikotraæenja zbog rada, referata kojimoram izraditi za predavanja uovom semestru. [A.1.5]

Dakle, Ëinjenica da mogupristupiti od kuÊe (...) moæete touËiniti u svoje slobodno vrijeme.[B.2.1]

Shvatio sam da nisam trebaouÊi u projekt na ovoj razini.[C.1.3]

Ovdje sam po drugi puta inemam pojma gdje je πto.[A.2.1.3]

Nisam mogao shvatiti kako sekoristi stroj. [B.3.4.4]

Djelovalo je! Mislim, pronaπaosam knjigu. Bila je u sustavu.[C.2.1]

Radim na istraæivaËkom projektukoji traæi tiskani oblik. [A.1.1;A3.3.3]

Jednostavno sam rekao ‘Trebamova dva naslova novina...’ idobio sam ih. [B.2.2; C.4.1]

(..) Uloæiti puno vremena ovdjeza pronalaæenje Ëlanaka iuporabiti stroj. [C.5.5]

Doπao sam ovamo raditi. [A.1.4] Dobio sam πto sam trebao uzmalo muke. [B.1.5]

Nisam imao bilo kakvogutjecaja. [C.1.6]

Imao sam problema upronalaæenju knjige da bihpoËeo svoje istraæivanje na radukoji zapoËinjem. [A.3.1.1; A.1.1;A.1.5]

»ekao sam dva sata i nisammogao pregledati vrpcu... nisuimali dovoljno ureaja. [B.1.4]

Samostalnim traæenjem pronaπlismo da je ime veÊ bilo koriπtenoi to nas je sprijeËilo danapravimo skupu pogreπku. (izkoriπtenja patentne sluæbe)[C.6.2]

RazliËita su se pitanja ovdjepojavila o njezi pacijenta i ljudisu dosta Ëitali ili istraæivali da bipronaπli postoje li Ëlanci o timtemama i poslali informaciju gi[...] a ona nam je vratila Ëlanke,tako da smo nastavili naπuizobrazbu o njezi pacijenata[A.1.1; A.2.1.1; A.3.1.1]

Sve πto sam dobio jedna jeknjiga. Osoba za informacijskimpultom rekla mi je gdje se toËnonalazi. »injenica da knjiænicanema dovoljno izvora o mojempredmetu zaista nije njezinapogreπka. [B.1.2; B.3.3.2; C.4.1]

Ima tako mnogo izvora zakoriπtenje u [elektroniËkimsluæbama] (...) zbog toga sampogledao druge izvore kojima senisam ni mislio koristiti. [C.1.5]

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM181

182

Brojkategorije

Opiszamjenske radnje

Primjeri navodakorisnika

Koristiti drugu sluæbu/uslugu uknjiænici

Pitajte koga drugog, moæda na posudbenom pultu.Proπetajte spremiπtem.Uporabite drugu elektroniËku uslugu.Idite do knjiga.

PoÊi u drugu knjiænicu Iπao bih u Kongresnu knjiænicu.Idite u koju drugu knjiænicu.

Uporabiti drugu uslugu/izvor /izvan knjiænice

Idite u Bruxelles.Idite u glavni ured u Virginiji.Napisao bih pismo.Nazvati Medicinsku akademiju.Spojiti svoje raËunalo na mreæu.Uporabiti druga sredstva/moguÊnosti na sveuËiliπtu.

Kupiti knjigu, grau itd.

S.1

S.2

S.3

S.4

S.5

S.6

OtiÊi u neku vrstu [tematske] knjiæare.Vratiti se u trgovinu po novine.Kupio bih TV i VCR.

Pretplatiti se na uslugu,Ëasopis...

Platiti za raËunalnu uslugu.Pretplatiti se na samostalno koriπtenje bazepodataka.OtiÊi u najbliæu videotrgovinu i iznajmiti video.

Savjetovati se s osobomizvan knjiænice

Razgovarati sa svojim profesorom poslije proljetnihpraznika.Dobio bih struËnu pomoÊ, kao pri odlasku kodvjetniku.Razgovarao bih s ljudima koji rade na tom podruËju.Nazvao bih i izravno pitao ljude ‘Znate li za neke (...)’

S.7 Viπe raditi samostalno Trebao bih dublje traæiti.Mogao sam se vratiti i pogledati svoje istraæivanje ipronaÊi druga pitanja koja treba pitati.Provesti viπe vremena za raËunalom pokuπavajuÊi tonaËiniti sam.

Nema dostupne zamjene Nisam to mogao napraviti (...) bez pristupa bazamapodataka da bih dokazao da su moje strategijedobre.

Ne znam πto Ëiniti.

S.8

S.9 Ne Ëiniti niπta Idite u park i promatrajte ljude.

SLIKA 4. Primjeri odgovora korisnika (izravni citati) povezani s pitanjem o 'moguÊimzamjenama za dane knjiæniËne usluge koje su koriπtene' (Skupina S).

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM182

183

s primjenom i od poËetka moæe igrati mnogo vaæniju ulogu u razmiπljanju ljudi jernekoliko susjednih kategorija, 'ispunjenje, dovrπenje zadatka', 'zbog istraæivanja' i'zbog studija' svi su jasno povezani sa stajaliπtem primjene.

Vrijednost razmjene javlja se s 'uπteda vremena' u 31,8% sluËajeva, i odmahispod 'udobnost, praktiËnost i uËinkovitost' koji se implicitno odnose na vrijemekao medij razmjene. SljedeÊe dvije kategorije koriπtene su za kodiranje negativnihiskustava, a nijedna se ne pojavljuje vrlo Ëesto. Ipak, 20% odgovora ukljuËivalo jeneku tvrdnju da informacija ili izvori nisu bili dostupni, a 22,5% oznaËilo je da naneki naËin sluæba nije ispunila neposredne ciljeve. Posljednja u skupini odgovorakoji se pojavljuju viπe od 10% vremena, jednostavna je tvrdnja da je iskustvo bilopozitivno jer su ljudi u knjiænici bili ljubazni. Usto, kao dodatak, napominjemo dasamo ljubazno ponaπanje neÊe iskriviti korisnikovu percepciju kvalitete usluge.Samo u 10% sluËajeva navedena je ta kvaliteta uzajamnoga djelovanja, nakondaleko ËeπÊeg pojavljivanja drugih aspekata i kvaliteta.

Naπ cilj u ovom istraæivanju nije bio vrednovati sluæbe i usluge ukljuËene uistraæivanje; cilj je bio samo razviti taksonomiju i dati prijedloge za njezinuprimjenu i alate za njezino vrednovanje. Ipak, prethodna rasprava moæe takoerposluæiti kao primjer koji tip statistiËkih rezultata i ocjena moæemo dobiti kadspecifiËne kategorije iz izvedene taksonomije koristimo kao pitanja u istraæivanju.Dakako, raznovrsnost suodnosa moæe se ispitati zbog njezine vaænosti.

7. Statistika, testovi

Da bismo bili sigurni u jasnu operacionalizaciju klasifikacije predstavljene takso-nomijom, koristili smo pomoÊ nekoliko πifranata u razvijanju i testiranju taksonomijei primijenili razliËite statistiËke tehnike kako bismo provjerili vaænost slaganja meuπifrantima. Kao πto je spomenuto, dopustili smo da se jednom odgovoru korisnikadodijele do tri razliËita koda. To je traæilo razradu nekih tehnika za analizu za kojevjerujemo da su nove. (Podroban priruËnik za kodiranje dostupan je podHuttenlock i suradnici, 1995.).

U testiranju stupnja slaganja (dosljednost meu πifrantima) koristili smo sedvama πifrantima da neovisno jedan o drugome dodijele kodove (kombinacija slovai broja koja zastupa specifiËne kategorije) iz izvedene taksonomije, odgovorimakorisnika na pitanja iz 528 intervjua. Postoje uobiËajene statistiËke tehnike zatestiranje meukodne dosljednosti, tj. dosljednosti razliËitih πifranata ∑ dva πifrantadodjeljuju jedan kod svakom odgovoru (npr. kappa). Ipak, nema uobiËajenih tehnikaza testiranje konzistetnosti izmeu viπe πifranata, odnosno sluËaja u kojemu se viπeod jednog koda dodjeljuje svakom odgovoru. BuduÊi da smo dopustili do najviπe trikoda po odgovoru, nedostajala je tehnika za testiranje konzistentnosti pa smo jemorali razviti. To samo po sebi postavlja neke zanimljive metodoloπke probleme jerse πifranti mogu sloæiti o nekom kodu za neke odgovore, ali ne i o drugimkodovima. Da bismo to rijeπili, razvili smo statistiËku teoriju konzistentnosti naosnovi kôd ∑ po ∑ kôd.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM183

184

Predloæili smo i da nam polihijerarhijska ili struktura stabla odreenih kodova,kao πto je prikazano u naπoj taksonomiji, dopusti da definiramo put izmeu dvarazliËita dodjeljivanja kodova koji su proveli πifranti za isti odgovor i iz Ëega jeizvedena udaljenost izmeu dvaju kodova. To nam omoguÊava postizanje stupnjaslaganja izmeu dvaju πifranata s obzirom na odgovor kao cjelinu. Teorija i metodekoje slijede iz teorije su nove. Vjerujemo da Êe one biti korisne svakome tko æeliprilagoditi ili primijeniti naπu taksonomiju i zatim testirati meukodnukonzistentnost u dodjeljivanju kodova, ili svakome tko testira bilo koju taksonomijusa strukturom stabla i viπestrukim kodiranjem.

TABLICA 3. Empirijska taksonomija (ET): prevladavajuÊi kodirani odgovori napitanja o tome zaπto je korisnik koristio uslugu i πto je od usluge dobio

ET oznaka i kôd kategorije Br. kodova Postotak Postotakiz izvedene taksonomije u ET kodova sluËajeva

Dobiti fiziËki predmet [A.3.1] 459 13,1 86,9

Dobiti informaciju, 407 11,6 77,1 znanje [A.3.2]Zbog rada [A.1.5] 383 11,0 72,5Zadatak dovrπen (stupanj dovrπenosti) [C.3.1] 212 6,1 40,2Zbog istraæivanja [A.1.1] 192 5,5 36,4Zbog predavanja [A.1.8] 174 5,0 33,0Uπteda vremena [C.4.3] 168 4,8 31,8PraktiËnost, uËinkovitost 146 4,2 27,7 [B.2.1]Nije ispunjen cilj [C.4.3] 119 3,4 22,5Nedostupno [B.1.1] 110 3,1 20,8Pozitivno (ljudi su bili ljubazni) 53 1,5 10,0 [A.3.1]

Broj korisnika (sluËajeva): 528; broj odgovora korisnika: 2.132; broj kodova dodijeljenihodgovorima korisnika: 3.497

U ovom odjeljku prikazujemo primjenu tih dviju teorija na naπe rezultate, tj. nakodove kojima su dva πifranta neovisno jedan o drugome oznaËili 2.132 odgovora u528 sluËajeva. Napominjemo da su gore opisani rezultati za empirijsku taksonomijubili temeljeni na dodjelama koje je naËinio jedan πifrant koji je razvio taksonomiju,dok smo ovdje koristili dva πifranta za testiranje konzistentnosti. Dopustili smo dotri koda po odgovoru. Prvi πifrant, kasnije nazvan πifrant A dodijelio je 4.617kodova, a drugi, kasnije nazvan πifrant B, dodijelio je 3.770 kodova za 2.132odgovora.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM184

185

7.1. Konzistentnost temeljena na kodu: teorija.Kad postoje dva πifranta od kojih svaki izabire kodove iz nekoga dostupnog

skupa kodova ili abecede kodova i dodjeljuje ih odgovorima, moæemo se pitati je linjihovo slaganje vaæno ili ne. To je poneπto razliËito od jednostavnog pitanja je li zanas konzistentnost dovoljno visoka da bismo se za definiranje svojstava samihodgovora mogli sigurno koristiti tako dodijeljenim kodovima. U posljednjemkontekstu, meukodna konzistentnost od 65% ili viπa opÊenito je prihvaÊena.Cohenovo mjera kappa, na primjer, razmatra konzistentnost dvaju πifranata prekocijelog niza kodova. (Bateman, Gottman, 1986.). Zbog strukture stabla naπetaksonomije i dopuπtenosti dodjele viπestrukih kodova svakom odgovoru, taj sepristup ne moæe izravno prihvatiti.

Pa ipak smo se priviknuli, baveÊi se drugim pojavama, ocijeniti njihovu vaænostrazmatrajuÊi alternativnu nultu hipotezu i pitajuÊi se bi li se opaæanja mogla pod-vesti pod nultu hipotezu. Vjerujemo da je korisno primijeniti taj naËin razmiπljanjau sadaπnjoj situaciji. Da bismo tako uËinili, moramo formulirati nultu hipotezu.PoËinjemo razmatranjem koji Ëimbenici bi mogli sprijeËiti πifrante da se sloæe okodu koji Êe dodijeliti pojedinom odgovoru. To se moæe dogoditi na tri naËina:

1. Osnovna taksonomija moæda nema smisla kao u trgovaËkom srediπtu Celes-tial Emporium.

2. Taksonomija moæda nije relevantna, prikladna ili primjerena odgovorima.3. ©ifranti su moæda nedovoljno, neodgovarajuÊe obuËeni.

Ako se suoËimo s bilo kojim od ta tri uvjeta, mi smo u stanju 'nulte hipoteze'.Dalje u tekstu oznaËit Êemo to stanje matematiËki. Ali najprije moramo napome-nuti da logiËki odbijanje nulte hipoteze ukljuËuje odbijanje 'ILI' kombinacija svihtriju moguÊih uzroka neslaganja. Kontradikcija 'ILI' logiËki je 'I' kontradikcije svihtriju uvjeta. To znaËi, odbijanje nulte hipoteze ima za nuænu posljedicu potvrdu(iako ne naravno i dokaz) tvrdnje: taksonomija ima smisla 'I' ona je relevantna zaodgovore 'I' πifranti su adekvatno obuËeni. Ako pretpostavljamo dobro obuËeneπifrante, prva dva dijela zovemo taksonomska hipoteza. Drugim rijeËima:

Taksonomska hipoteza: Taksonomija ima smisla I taksonomija je relevantna za teodgovore.

MatematiËki je iskaz nulte hipoteze za potrebe statistiËkog testiranja:Nulta hipoteza: Svaki od dvojice πifranata dodjeljuje svaki od moguÊih kodova

tako da nema korelacije s drugim πifrantom.To ostavlja dojam da dodjeljivanje nema nikakve veze s tekstom ili odgovorom

kojemu je dodijeljen jer ako svaki πifrant posveti neπto paænje tekstu, postojao bineki inducirani suodnos u njihovom dodjeljivanju kodova. Model se moæe realizi-rati matematiËki tako da bude manje specifiËan. Naπu paænju usmjeravamo na bilokoji odreeni kod. Neka R bude ukupan broj kodiranih odgovora, neka A budebroj koliko je puta prvi πifrant dodijelio taj kod i neka B bude broj koliko je putadrugi πifrant dodijelio isti kod. Vjerojatnost Pr(R, A, B, k) da Êe se oni sloæiti toËnok puta, prema nultoj hipotezi, dana je dvoËlanim izrazom dvoznamenkastihkoeficijenata:

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM185

186

U tom izrazu nazivnik oznaËuje sve naËine na koji je drugi πifrant mogaododijeliti taj odreeni kod za toËno B od R odgovora. Brojnik je broj naËina na kojije drugi πifrant mogao dodijeliti taj kod za toËno k od A sluËajeva u kojima ga jeprvi πifrant dodijelio i za toËno B-k od drugih R-A sluËajeva. DvoËlani

nkoeficijent ( k ) oznaËuje broj koliko puta treba izabrati toËku k od n jedinica.

IzraËunava se iz faktorskog izraza m! = 1 x 2 x 3 x . . . x n prema pravilu:

Pr(R, A, B, k) =k B - kA R - A

RB

To izgleda pomalo sloæeno, ali je to lako izvesti uz malu pomoÊ modernogprograma kao πto je Excel u kojem su odgovarajuÊe funkcije vjerojatnosti ugraenepod nazivom hipergeometrijska distribucija (Hypergeometric Distribution). Kad sepromatra odreena razina (k), povezanost se izraËunava pronalaæenjem vjerojatnostipromatranja razine slaganja ili viπe. To znaËi da trebamo izraËunati:

n(n-1) . . . (n - k + 1)n n!

k k!(n ∑ k)! 1 . 2 . . . k = =

Q(R, A, B, c) =

k=min(A,B)

k=c

Pr(R, A, B. K)ΣTo je ukupna vjerojatnost pod nultom hipotezom vienja promatranoga broja

slaganja (c) ili bilo kojega veÊeg broja slaganja, sve do maksimalno moguÊegslaganja, πto je naravno manji broj dodjeljivanja toga koda. Ustanovili smo zapravoda je taj broj (Q) obiËno priliËno malen. Na primjer, sa 600 odgovora koje trebakodirati, ako oba πifranta uporabe odreeni kod 20 puta svaki, oËekivani brojslaganja pod nultom hipotezom samo je 20 x 20/ 600 = dvije treÊine slaganja.Stoga, nalazimo da je Ëak mali broj slaganja, 5 od 20 moguÊih, statistiËki relevantan.TehniËki, ukupan zbroj koji je ovdje potreban nije ugraena funkcija u tablici, ali jeimplementiran u obliku pregledne tablice koja se ponovno izrauje za svaki odsluËajeva. Dajemo primjer koji Ëitatelj moæe provjeriti. Prostorna ograniËenjaspreËavaju nas da ugradimo stvarni (realni) primjer u kojemu su 2.132 odgovora

( ( ))

)(

)(

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM186

187

OdgovarajuÊi izraËun, izveden u naπoj tablici, daje:

N A B Slaganje Bolje prilike Usklaeno slaganje

50 10 4 3 2.175% 0.6875

Lako se moæe vidjeti da je to statistiËki znaËajno, ali je mjera pouzdanosti,prilagoena tom kodu, (3-x)(4-x) gdje je x oËekivani broj slaganja x=(10/50) x4=0.8. Tako je mjera pouzdanosti usklaenoga slaganja (3 ∑ 0.8)/(4 ∑ 0.8) = 2.2/3.2 = 0.6875. To znaËi da, ako se smatra instrumentom mjerenja, to dodjeljivanjekoda ima pouzdanost manju od 70%. Ali ako se smatra testom vrijednostitaksonomske hipoteze, ima znaËenje od 100% ∑ 2,175% πto je viπe od 95%uobiËajene norme za potvrdno testiranje hipoteze. Dakle, slaganje u tom kodupotvruje odgovarajuÊa taksonomska hipoteza Ëak iako kôd u tom pretpostavlje-nom sluËaju nije vrlo pouzdan opis. U daljem se tekstu vraÊamo na ovo pitanje.

7.2. Konzistentnost temeljena na kodu: empirijski rezultatiKoristeÊi gore opisana naËela, izraËunali smo moguÊnost promatranog slaganja

ili bolje, pod nultom hipotezom, za svaki uporabljeni kôd. Rezultate za te kodoveuporabljene najmanje stotinu puta pokazuje Tablica 4. Izgledi za bolje slaganje podnultom hipotezom zastraπujuÊe su mali, πto podupire taksonomsku hipotezu na

bila kodirana. Umjesto toga pretpostavimo da je bilo 50 odgovora i da je timodreenim kodom jedan πifrant (A) oznaËio deset odgovora, Ëetiri od njih dodijelioje drugi πifrant (B) i da su se oni sloæili u k = 3 sluËaja. SpecifiËne vjerojatnostitolikog ili veÊeg broja slaganja zbroj je samo dvaju uvjeta: tri slaganja i Ëetirislaganja. (BuduÊi da je drugi πifrant dodijelio taj kôd samo Ëetiri puta, ne moæe bitiviπe od Ëetiri slaganja. Dakle, moramo izraËunati zbroj dvaju razlomaka:

= 0.02175.+

10 × 9 × 8× 7

1 × 2 × 3 × 4

50 × 49 × 48 × 47

1 × 2 × 3 × 4

10 40

3 1

10 40

4 0

50

4

50

4

+ =

10 × 9 × 8

1 × 2 × 3

50 × 49 × 48 × 47

1 × 2 × 3 × 4

40

1×

( () )

))( ( ))( (

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM187

188

odgovarajuÊe visokoj razini. To potvruje obje sastavnice taksonomske hipoteze:izvedena taksonomija ima smisla ∑ relevantna je za odgovore korisnika. Podsjetimo,P=0,05 uobiËajena je razina potvrdnog testiranja i bilo koja niæa vrijednost bila bismatrana znaËajnom. S druge strane, usklaeno, prilagoeno slaganje (stupac 7)Ëesto nije jednako 50%. To znaËi da kad je jedan od πifranata dodijelio kôd sluËaju,Ëak mala moguÊnost da Êe drugi πifrant dodijeliti isti kôd mnogo je veÊa od sluËajnemoguÊnosti pod nultom hipotezom. (Uzmite u obzir da je πifrant A dodijelioukupno 4.617 kodova odgovorima, πifrant B dodijelio je ukupno 3.770 kodovaskupu odgovora).

Na primjer, u Tablici 4. prikazani su svi kodovi koje je jedan πifrant upotrijebiobarem 100 puta. Pokazujemo koliko je puta kôd upotrijebio prvi πifrant, a kolikoputa drugi πifrant i broj koliko su se puta oni sloæili. To je u rasponu od malihvrijednosti od 0,22 (za kod C.3.1) za koji je odgovarajuÊi broj naveden u 6. stupcui premalen je da bi se izraËunao. To je, u strogo statistiËkim vrijednostima,mjerenjima, visoka razina potvrde taksonomske hipoteze. To sugerira kratko pravilokao πto je '70% usklaenog slaganja' temeljeno na pouzdanosti, uzimajuÊi u obzirda pouzdanost nije odgovarajuÊe znanstveno prikazivanje vaænosti promatranogaslaganja. Na primjer, kôd C.3.3 πifrant A upotrijebio je 114 puta, a πifrant B 44puta. Obojica su dodijelili taj kôd istoj jedinici u 81 sluËaju. Vjerojatnost da Êe seto ponoviti pod nultom hipotezom samo je 2.3x10-16. Usklaeno je slaganje 0,4474.

TABLICA 4. Svi kodovi koje je jedan πifrant upotrijebio najmanje 100 puta

Kôd Maksimalno ©ifrant A ©ifrant B Slaganje p Poravnanoslaganje korisnika

C.4.1 323 323 318 132 -0 0,31066A.3.1.1 290 286 290 164 -0 0,50627C.3.1 266 266 186 59 -0 0,21987A.2.3.1 256 256 252 131 -0 0,45432C.3.2 153 153 58 23 9,9 x 10-13 0,3499A.1.5 141 131 141 108 2 x 10-127 0,81199C.4.4 138 115 138 57 1,4 x 10-41 0,46075A.1.1 138 138 125 96 1 x 10-105 0,75194C.5.1 130 120 130 85 3,5 x 10-89 0,68939C.1.4 116 88 116 48 1,9 x 10-41 0,5193C.3.3 114 114 44 21 2,3 x 10-16 0,44774A.1.8 109 109 95 79 1 x 10-101 0,8225B.1.2 104 70 104 23 1,7 x 10-14 0,29414B.4.2 101 101 94 77 5 x 10-102 0,81016

Pokazujemo koliko je puta kôd koristio πifrant A (N = 4,617) i πifrant B (N = 3,770) ikoliko su se puta oni sloæili. 6. stupac pokazuje vjerojatnost promatrane ili bolje razineslaganja pod nultom hipotezom. To je uobiËajena razina provjerljivosti. 7. stupacpokazuje prilagoeno slaganje, kao πto je definirano u tekstu.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM188

189

Uzmimo u obzir da mi postupamo sa svakim kodom posebno kao da se njegovarazina pouzdanosti moæe ocijeniti neovisno o drugima. U uæem smislu, gledajuÊirezultate kodova, oËekujemo da Êemo pronaÊi neke koji jedino sluËajno pokazujudobro slaganje. Ipak, Ëak i takvo 'pretraæivanje podataka' ne bi stvorilo tako visokerazine neprave pouzdanosti kao πto je ovdje pokazano.

To je nov pristup ocjenjivanju valjanosti kodiranja Ëije implikacije tek trebaistraæiti. Jasno je da smo daleko od uobiËajene domene razina dosljednosti. S drugestrane, prilika je da vidimo promatrane razine slaganja, pod nultom hipotezom,astronomski mala (ako se taj izraz moæe uporabiti). Dakle, taksonomska je hipotezapodræana. Zapravo, vrlo visoka promatrana razina znaËajnosti πtiti nas od uobiËa-jenog straha od testiranja mnogo hipoteza odjednom. »ak i s najkonzervativnijimmodelima viπestrukih tekstova, razine P = 10-12 ostaju znaËajne. Moæemo nagaatida se tako visoke razine statistiËke znaËajnosti pojavljuju zajedno s tako niskimrazinama konvencionalnoga slaganja zato πto postoji mnogo ideja svojstvenihsvakom odgovoru koji smo prikupili. Na neki naËin, Ëak i uz dopuπtanje da trirazliËita koda mogu jednostavno biti nedovoljna da bi se uhvatio cjelokupni skupizraæenih ideja. To Êe ojaËati niæe razine slaganja jer razliËiti πifranti rade razliËiteizbore izmeu cijeloga skupa kodova koji s razlogom mogu biti dodijeljeni danomodgovoru. Stoga je za odreivanje vrijednosti taksonomske strukture vaænost boljitest od pouzdanosti.

U sljedeÊem odjeljku raspravljamo kako se neusklaeno dodjeljivanje kodovamoæe spojiti da bi se doπlo do dogovorne prosudbe i postigla neka mjera izvjesnostite dogovorne prosudbe.

7.3. Meukodne udaljenosti: teorijaKad imamo dva razliËita πifranta koji dodjeljuju kodove istim odgovorima, a

svaki πifrant dodijeli tri koda iz strukture stabla (kao πto pokazuje slika 5.) moæemodefinirati uzajamnu udaljenost meu njihovim dodjelama. To je proces u dvakoraka (Kantor, 1995.)

Prvo, moæemo sigurno odrediti udaljenost izmeu bilo kojih dvaju odgovora iznaπe strukture stabla. Da bismo to uËinili nastavljamo u tri koraka. Prvo pronala-zimo najniæi zajedniËki kôd stabla koji sadræe oba koda. Na primjer, A.2.3 i A.2.4oba su sadræana u opÊoj skupini zastupljenoj kodom A.2. A.2.3.3. i A.3.2.3 i imajukao svoj najniæi zajedniËki kôd sam A i tako dalje. Uvodimo formalni 'korijen'stabla prikazan s pomoÊu * koji je iznad svih triju dijelova taksonomije. Dakle,A.2.3 i B.4.3 imaju * kao svoj najniæi zajedniËki kôd.

Drugo, izbrojili smo broj koraka od svakog koda do zajedniËkog, opÊeg koda.Na primjer, A.2.3 je jedan korak ispod A.2, a A.2.4 je jedan korak ispod A.2.KonaËno, dodali smo broj koraka da bismo odredili razliku izmeu dvaju kodova.Tako je A.2.3 dva koraka (jedan iznad nacrta, jedan ispod) od A.2.4. S druge strane,A.2.4 je samo jedan korak od samog A.2. To formalizira definiciju udaljenosti meukodovima. Treba paziti da ta definicija ima smisla jer nikakav redoslijed nije uvedenmeu nekoliko skupina koje se u taksonomiji pojavljuju pod istom viπom skupinom.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM189

190

Sad moramo odrediti udaljenost izmeu trostrukih kodova jer je svakomπifrantu bilo dopuπteno dodijeliti do tri koda. To je uËinjeno na 'najblaæi moguÊinaËin'. Pitanje je sljedeÊe: ako je jedan πifrant dodijelio neke kodove, npr. A.2,B.1.3 i C.4.1, a drugi je dodijelio iste kodove razliËitim redoslijedom, æeljeli bismootkriti da su naËinili iste podjele. (Prisjetimo se da nismo dodijelili bilo kakvuposebnu vaænost redoslijedu dodijeljenih kodova.)

Da bismo to uËinili, izraËunavamo paralelnu, razvrstanu u parove udaljenostizmeu kodova koje je dodijelio prvi πifrant i kodova koje je dodijelio drugi πifrantza sve moguÊe parove kodova. Tako, ako je jedan πifrant dodijelio kodove x, y, z, adrugi je πifrant dodijelio kodove w, x, y razmatramo πest razliËitih kodova, kao πtosu (x s w) + (y s x) + (z s y). To nije posebno uspjeπan naËin njihova zdruæivanja uparove jer poveÊava neslaganje. Ali jedan od parova je (x s X) + (y s y) + (w s z). Utom sluËaju to je najbolje moguÊe zdruæivanje u parove i daje najniæu moguÊuukupnu udaljenost izmeu kodova. Dakle opÊenito, definiramo udaljenost izmeuskupa kodova koje je dodijelio jedan πifrant i skupa kodova koje je dodijelio drugiπifrant kao minimum vrijednosti koja se moæe pronaÊi uzimajuÊi u obzir sve moguÊenaËine njihova zdruæivnaja u parove. Ako je jedan πifrant dodijelio viπe kodova oddrugoga πifranta, viπak kodova zanemaruje se u raËunanju udaljenosti. Tako se npr.smatra da dodjele (x, y, z) i (x, y) imaju meusobnu udaljenost 0.

Ta je vrsta mjerenja prirodna ako se uzme u obzir struktura stabla naπetaksonomije. Netko moæe misliti o tome kao o uzimanju u obzir odnosa izmeuodrednice i pododrednice, ali tako da ne daje bilo kakvu posebnu vaænostredoslijedu u kojemu se pododrednice pojavljuju. To znaËi da 4.2.4. nije bliæi 4.2.5nego πto je 4.2.7. To odraæava naπu logiku u gradnji poËetne strukture. Nevjerujemo da dimenzije vrijednosti mogu biti poredane u jednostavnom linearnomredoslijedu viπe nego πto vjerujemo, npr. da se knjige u knjiænici mogu poredati ujednostavnom linearnom redoslijedu koji obuhvaÊa, za sve Ëitatelje, odnose meupredmetima.

U ovom istraæivanju ta je koncepcija posluæila kao potporni alat u dotjerivanjutaksonomije. Æeljeli smo moÊi identificirati one sluËajeve u kojima su kodovi imalivisoku razinu slaganja (udaljenost je mala) i onih u kojima su oni imali visokurazinu neslaganja (velika udaljenost). Posebno tijekom razvijanja pravila kodiranja istrukture taksonomije bio je to alat koji je pomogao pri usmjeravanju na najproble-matiËnije odgovore, kao πto su to bili oni za koje je razlika izmeu dvaju do-dijeljenih skupova kodova bila najveÊa. Dakle, u priruËniku za kodiranje(Huttenlock i suradnici, 1995.) dali smo odgovarajuÊa i detaljnija objaπnjenjatemeljena na nalazima o udaljenostima. To moæe posluæiti kao opÊi primjer kako upraksi ispitati naπu taksonomiju (ili bilo koju drugu taksonomiju strukture stabla) usvrhu identificiranja kodova koji su manje ili viπe problematiËni ili podvrgnuti ihdodatnoj analizi.

7.4. Meukodne udaljenosti: empirijski rezultatiDistribucija udaljenosti meu rezultatima, u najboljem moguÊem rasporedu

prikazana je u Tablici 5. Na primjer, u 284 ili 13,3% od 2.132 kodirana odgovora,

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM190

191

udaljenost izmeu dvaju kodova bila je nula, tj. postojalo je najveÊe moguÊeslaganje, a u Ëetiri sluËaja, udaljenost je bila 19 ∑ najveÊe postignuto neslaganje (iliminimum postignutog slaganja) izmeu tih dvaju kodova.

TABLICA 5

Meukodne udaljenosti Br. odgovora0 2841 72 563 154 3765 1856 1637 1128 2479 147

10 13011 10412 10813 8614 5715 2416 1117 918 719 4

Ukupno 2132

Broj kodiranih odgovora 2,132; broj πifranata 2. Svaka udaljenost izraËunana jenakon πto su dva πifranta dodijelila kodove odgovorima korisnika, odgovori suzdruæeni u parove tako da daju minimum moguÊe udaljenosti meu njima.Udaljenost 0 znaËi da nije bilo neslaganja. Ako je jedan πifrant dodijelio iste kodovekao i dugi πifrant, i dodatni kôd, udaljenost se joπ uvijek raËuna kao 0.

Podaci u Tablici 5. pokazuju da je postojalo potpuno slaganje u oko 13%sluËajeva u tromodalnoj distribuciji s najznaËajnijim meukodnim udaljenostimakoje su bile nula (N = 284 odgovora), Ëetiri (N = 376) i osam (N = 247).

Ta mjera udaljenosti ili konzistentnosti moæe se koristiti za dodjeljivanje kodova,sa stupnjem sigurnosti, u sluËaju opÊeg polihijerarhijskog kodiranja. Zamisao jeodrediti 'najniæi zajedniËki kôd' dvaju razliËitih kodova, kroz koji moæemo prelazitis jednog koda do drugoga. Primjeri su rezultati kodiranja dvaju odgovora pokazanihu nastavku. Prvi je primjer pitanja i odgovora koji imaju najveÊe slaganje izmeudvaju πifranata i drugi koji imaju slabo slaganje.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM191

192

SluËaj 103. Pitanje 6.: Zaπto ste se danas koristili informacijskim pultom?Odgovor: Jer sam trebao pronaÊi Ëesopis o [ ], nisam znao gdje bi on mogao biti

i trebao sam pomoÊ.Potpitanje: Dobro. Moæete li mi neπto viπe reÊi o tome?Odgovor: Dakle, koristim se [ ] sustavom da bih pronaπao Ëasopise, tako sam i

pronaπao Ëasopise, ali nisam znao imamo li ih mi joπ uvijek ili o Ëemu se radi, pasam otiπao do pulta traæiti pomoÊ.

Potpitanje: Dobro. Moæete li mi reÊi kontekst u kojemu Êete se koristitiËasopisom?

Odgovor: Moram napisati referat o raËunalima u obrazovanju.Kodovi koje su dodijelila oba πifranta: A.3.11; A.2.1.3; A.1.5. Najniæi zajedniËki

kôd: ta tri koda. Udaljenost: 0.

SluËaj 312. Pitanje 3a: ©to ste ovom prilikom dobili koriπtenjem [online usluge]?Odgovor: Saznao sam da se dostupna informacija, moja poËetna informacija, ne

slaæe s bazom podataka. Na primjer, imao sam broj sveska i datum kad sam gaupisao (...) bilo je 20 ∑ 30 naslova istog datuma, ali broj sveska nije odgovarao.Sada moram pregledati sve police. Dakle, bilo je neuspjeπno. Dobro, znate da nijesve tako dobro. I mogu vam reÊi zaπto. Jer osjeÊam da je unos podataka koji seobavlja da bi se knjige zabiljeæile sluËajan pri [ ]. Je li vam poznato πto se s timdogaa? (...) na primjer, izmeu 10% i 50% knjiga nije Ëak ni katalogizirano.

Dodijeljeni kodovi: ©ifrant 1: A.3.3.5; B.3.3.3; B.3.2.3. ©ifrant 2: C.1.1; B.2.3;Najniæi zajedniËki kôd * , B.(* = korijen). Udaljenost: 17.

Na taj se naËin sluËajevi s najniæim i najviπim udaljenostima u kodiranju moguidentificirati i podvrgnuti daljnjoj analizi. U prvom sluËaju moæe se smatrati da svatri koda imaju najviπu vjerojatnost jer je postojalo potpuno slaganje meu kodo-vima. U drugom sluËaju, postojanje najniæega zajedniËkog koda (B) ustvari je bezznaËenja jer preklapa udaljenost izmeu dodijeljenih kodova.

8. MoguÊe primjene i ponavljanja istraæivanja

Jedan od ciljeva projekta, kao πto je navedeno u odjeljku 1.2, bio je predloæiti irazviti metode za moguÊe primjene ove taksonomije i ponavljanje ovoga istraæivanja.Dakle, vaæan dio projekta bio je posveÊen davanju obrazloæenih alata za ponavljanjei voenje sliËnih istraæivanja, kao πto su veÊim dijelom izloæili Kantor, Saracevic iD'Esposito-Wachtmann (1995.). Ovdje neÊemo detaljno obrazlagati te alate, noæelimo dati neke prijedloge o tome kako primijeniti izvedenu taksonomiju ipridruæeni teorijski okvir u odreenoj situaciji ili ponoviti rad (ili dio rada) usliËnom istraæivanju.

U istraæivanju koje je voeno prema dobivanju korisnikove ocjene vrijednostidane knjiæniËne i informacijske usluge, taksonomija se moæe koristiti na nekolikonaËina.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM192

193

Anketni list, upitnik: Taksonomija moæe sluæiti kao osnova za strukturu i sadræajinstrumenta istraæivanja koji Êe se primijeniti u istraæivanju vrijednosti; posebno,ona moæe voditi razradi pitanja i Likertovim skalama u instrumentu. Ili, modifi-kacije taksonomije mogu biti izvrπene prethodno (posebno na razini specifiËnihkategorija) da bi se prilagodile kontekstu sluæbe/usluge. Dani knjiæniËni i infor-macijski centar moæe istraæivati odreeni broj (ako Ëak ne i sve) svojih usluga rabeÊiistu strukturu kao instrument istraæivanja, ali preoblikujuÊi pitanja da bi ihprilagodio specifiËnim kontekstima, kao πto smo to mi uËinili. Na taj se naËin odniza usluga mogu dobiti ujednaËeni podaci.

Kodiranje, oznaËivanje. U sluËajevima u kojima su proπireni odgovori dobiveniod korisnika, taksonomija se moæe koristiti za kodiranje odgovora. Kao πto jespomenuto, izradili smo priruËnik za kodiranje upravo za tu svrhu (Huttenlock isuradnici, 1995.). Taj priruËnik sadræi pravila i primjere za kodiranje svakekategorije; moæe se koristiti ili modificirati, prilagoditi za primjenu u drugimistraæivanjima. Taksonomija s priruËnikom moæe uπtedjeti dosta vremena koje bibilo potroπeno na razvijanje struktura i pravila kodiranja.

Vrednovanje. Nismo planirali vrednovati bilo koju istraæivanu knjiæniËnu iinformacijsku sluæbu/uslugu. Pa ipak, jasno je da se taksonomija (ili njezini izabranipotrebni dijelovi) moæe koristiti u vrednovanju usluga usmjerenih na korisnike.Najvaænija primjena taksonomije moæe biti u uporabi u vrednovanju. Da bismo daliprimjer procjenjivih rezultata koji se mogu dobiti u Tablici 3., neki od kodiranihodgovora odnose se na izvorno vrednovanje. Na primjer, 168 odgovora (danih u31,8% sluËajeva) korisnici su oznaËili da su 'uπtedjeli vrijeme' u 119 odgovora(danih u 20,8% sluËajeva) korisnici su oznaËili da 'nisu ispunili cilj'. Jasno je da seslika vrednovanja moæe dobiti daljnjom analizom i kontaktima, fokusiranim nasluËajeve i razloge za te (i bilo koje druge ocjenjive) odgovore. Likertove skale moguse konstruirati za vaæna stajaliπta ocjenjivanja i proπireni intervjui koji se vodi nakonπto korisnik numeriËki oznaËi razloge tog rezultata. Na taj naËin numeriËki rezultatza uslugu i argumentacija koja stoji iza rezultata moæe biti smatrana vrednovanjem.Na osnovi rezultata mogu se donijeti odluke o preinakama, ako su potrebne, uknjiæniËnoj i informacijskoj usluzi. Rezultati takvog vrednovanja mogu se koristiti ikao polaziπte za kontinuirano poboljπavanje, kao πto su simboli pri upravljanjuukupnom kvalitetom (Total Quality Movement ∑ TQM).

Ponavljanje, proπirivanje. U znanstvenim istraæivanjima vrijednosti taksonomija,zajedno s teorijskim okvirom, modelima i alatima za ispitivanje moæe sluæiti kaoosnova za sliËna istraæivanja drugdje, za usporedbu, suprostavljanje i pojaπnjenje,ilustraciju rezultata. U naπim ispitivanjima jedva smo dotaknuli distribuiranostodgovora kao varijablu. Kako to nije bilo meu naπim ciljevima, nismo se baviliposebnim uËincima i ponaπanjem varijabli koji mogu odmah biti izvedeni iztaksonomije. Pa ipak, taksonomija se moæe koristiti i za takve ciljeve. Ponavljanja iproπirivanja istraæivanja mogu biti potrebna ako æelimo nauËiti viπe o vrijednosti uodnosu na knjiæniËne i informacijske usluge. Kao i u drugim podruËjima, razvojtaksonomije prethodi daljnjim istraæivanjima. No on moæe usmjeriti takva istra-æivanja i dati moguÊnost prikupljanja i organiziranja nalaza i znanja.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM193

194

Upozorenje. Æelimo upozoriti. Svako istraæivanje vrijednosti sloæen je pothvat.Ono traæi iznenaujuÊe visoku razinu izvora, vremena i poærtvovnosti. Ono istotako traæi uobiËajene popratne pojave istraæivanja: znatnu pripremu i veliku paænjuza Ëesto dosadne pojedinosti. Dodatno, analiza u ovoj ranoj fazi razvijanja poljavjerojatno neÊe slijediti jednostavne i predvidive puteve. Zbog toga ustanove iistraæivaËi koji razmiπljaju o istraæivanju vrijednosti moraju biti potpuno svjesni tihËimbenika. Otkrili smo takoer da se u pravilu korisnici ne mogu usmjeriti ili nezadræavaju pozornost na vrijednosti tijekom intervjua o njihovim ocjenamavrijednosti usluge. Pozornost se ne zadræava Ëak ni na kratko vrijeme. U praksi toznaËi da osoba koja vodi intervju treba biti obuËena i pripremljena da preusmjeriraspravu. Tijekom analize korisnici istodobno unose brojne varijable u odgovore iteorijski je izazov razvrstati te varijable u usmjerivi popis.

9. NaËela uporabljena pri izradi taksonomije

Dok razvijanje 'utemeljene' taksonomije u naËelu moæe otkriti 'πtogod æeli', mi smobili voeni brojnim, prethodno spomenutim, naËelima. Ovdje ih navodimo najednome mjestu i pokazujemo kako su nam ona pomogla.

Prvo od tih naËela tvrdi da taksonomija treba uËinkovito odgovoriti Ëetirimaskupinama publike koje se preklapaju: knjiæniËarima, upravnom osoblju institucije,knjiæniËnim korisnicima i drugim istraæivaËima. To je ispod uobiËajenih zahtjevataksonomija kao πto je to izloæio Bailey (1994.) kao i ispod opÊeg zahtjeva daistraæivanje treba biti konzistentno s prethodnim istraæivanjem ili biti proπirenoprethodno istraæivanje. Jednostavnije reËeno, taksonomija knjiæniËne vrijednosti nemoæe biti uvjerljiva ako je knjiæniËari ili korisnici samo smatraju razliËitom odnjihova vlastitog iskustva.

Da bismo osigurali da taksonomija bude vaæna za knjiæniËare i informacijskestruËnjake, moramo ukljuËiti svojstva vrijednosti na koje ti struËnjaci mogu utjecati.Kvalificirani struËnjak zainteresiran je za istraæivanje samo ako ono vodi poboljπanjuprakse djelovanja knjiæniËne i informacijske usluge, a pojedinac je ne moæepoboljπati ako je ne kontrolira. OpÊenito, ta svojstva odgovaraju skupini 'uzajamnodjelovanje' u naπoj taksonomiji.

Da bismo osigurali da taksonomija bude vaæna upravnom osoblju institucije,moramo pokazati ona svojstva vrijednosti koji nose institucionalne odgovornosti iciljeve. S toËke glediπta upravnog osoblja, knjiæniËna informacijska usluga kaocjelina ima samo prinosnu vrijednost. OpÊenito, ono πto se odnosi na institucijuodraæava se u onim fasetama naπe taksonomije koje se bave razlozima za koriπtenjeknjiæniËne informacijske sluæbe/usluge i dobivenim, postignutim rezultatima kakosu ih pokazali korisnici.

Da bismo osigurali da taksonomija bude korisna korisnicima, u osnovi smotemeljili njezino razvijanje na onome πto sami korisnici kaæu kada govore ovrijednosti knjiæniËne informacijske sluæbe/usluge. To nas je dovelo do empirijsketaksonomije koja je sluæila kao temelj izvedenoj taksonomiji i taksonomskoj hipotezipredstavljenoj i ispitanoj u ovome radu. Napominjemo takoer da korisnici sami

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM194

195

mogu govoriti o razlozima koriπtenja i kognitivnim glediπtima A∑C∑A modelavrijednosti koriπtenja informacije same.

KonaËno, uobiËajena istraæivaËka praksa zahtijeva da poveæemo naπu taksonomijus drugim istraæivanjima i istraæivaËima, ili, drugim rijeËima, da poveæemo koncep-cijsku strukturu taksonomije s drugim modelima za razvijanje informacijskihsustava. Naπa primarna briga bila je veza s filozofskim i ekonomskim modelima,kao πto je podrobno izloæeno u prvome dijelu ovoga rada, a πto je posluæilo kaoosnova za razvijanje naπih modela i stoga i za naπu taksonomiju.

Zaokretom prema naËelima klasifikacije sada smo strukturirali taksonomiju uobliku nacrta. GrafiËki, nacrt se moæe prikazati kao stablo (Slika 5.). Nastojali smona tom stablu rasporediti razliËte komponente vrijednosti na takav naËin da blizinana stablu (mjerena brojem koraka koji su potrebni da bi se doπlo od jednog svojstvavrijednosti do drugog) na prihvatljiv naËin odgovara vezi izmeu ideja pred-stavljenih odgovarajuÊim toËkama stabla. Na primjer, ako korisnici govore oosjeÊaju postignuÊa ili o osjeÊaju povjerenja ili o osjeÊaju nezadovoljstva, sva su tatri dojma jasno meusobno razliËita, a ipak su oni na neki naËin usko povezanijedan s drugim time πto predstavljaju emocionalno stanje korisnika.

Iako je naπe stajaliπte bilo pristupiti knjiæniËnim i informacijskim uslugama izperspektive vrijednosti u uporabi, uvidjeli smo vezu s vrijednosti u razmjeni kao πtosu to novac i vrijeme. U naglaπenije kvantitativnoj analizi, o kojoj Êe biti izvijeπtenodrugdje, utvrdili smo da je vrijeme, viπe nego novac, bilo najuËinkovitija veliËina zaocjenjivanje vrijednosti. Kao πto su i drugi, i mi smo utvrdili da korisnici imajuznatnih poteπkoÊa pri izraæavanju, postavljanju, odreivanju novËane vrijednostiknjiæniËnih i informacijskih usluga. Ali, lako se i Ëesto odnose na vrijeme ('uπtedavremena...', 'gubitak vremena...'). RazliËite znaËajke vremena mogu biti najjaËiindikatori, pokazatelji razmjene vrijednosti za knjiæniËne i informacijske usluge.

10. ZakljuËci

Poduzeli smo istraæivanje vrijednosti pri uporabi knjiæniËnih i informacijskihusluga. Predstavljamo rezultate istraæivanja u dva dijela, prvom dijelu koji se baviokvirom i drugom koji se bavi rezultatima. U zakljuËcima prvoga dijela rezimiralismo glavne koncepcije iz teorijskog okvira. U odjeljcima 8. i 9. u ovome dijelu, dalismo odreene zakljuËke koji se bave primjerima i opÊim naËelima. Ovdje dajemonekoliko opÊenitih napomena.

Naπ teorijski okvir za istraæivanje koriπtenja informacijskih usluga traæi istraæi-vanje pojedinaca koji se koriste uslugom povezanom s danim zadatkom ili proble-mom. Koriπtenjem teorijskog okvira intervjuirali smo viπe od 500 korisnika 18informacijskih usluga u pet velikih znanstvenih knjiænica.

Na osnovi tih intervjua razvili smo najprije empirijsku taksonomiju, a zatimizvedenu taksonomiju vrijednosti pri koriπtenju knjiæniËnih i informacijskih usluga.Izvedena taksonomija ima fasetnu strukturu, ukljuËuje tri glavne skupine, svaka spodskupinama, a zatim specifiËne kategorije.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM195

196

Vjerujemo da se ovdje razvijena i ispitana taksonomija i pridruæena metodologijamogu uopÊiti. To znaËi da se mogu uporabiti i prilagoditi za istraæivanje vrijednostii za vrednovanje u veÊini drugih knjiænica i informacijskih usluga. Tijekom godinabilo je mnogo rasprava o vrijednosti tih usluga. U isto vrijeme bilo je relativnomalo napretka u naπem razumijevanju s teorijske i metodoloπke toËke glediπta.Voeno je premalo istraæivanja koja su se temeljila na podatcima. BuduÊi napredaku ovom podruËju traæi pragmatiËnija i teorijska istraæivanja. Vjerujemo da Êe ovajmodel razvijanja i vrednovanja sloæene taksonomije biti smjernica za buduÊa takvaistraæivanja.

Iako je istraæivanje i odreivanje vrijednosti teπko i ukljuËuje pretpostavke, onoje samo prvi korak u suretanju veÊih izazova. Izazov je povezati istraæivanjevrijednosti s nekim odgovarajuÊim ekonomskim pokazateljima. S obzirom napostojeÊe okolnosti, temeljno pitanje za knjiæniËne i informacijske sluæbe nije hoÊeli one preuzeti teæak zadatak ocjenjivanja svoje vrijednosti, nego hoÊe li si to moÊidopustiti.

Zahvale

U prvome redu zahvaljujemo korisnicima koji su æeljeli sudjelovati u istraæivanju.Bez njih ne bi bilo istraæivanja. Ali, kao πto je to uobiËajeno, oni ostaju anonimni.

Ovo je istraæivanje ostvareno zahvaljujuÊi napornome radu, zamislima i suradnjimnogih kolega. Joann D'Esposito-Wachtmann sudjelovala je kao voditeljica

SLIKA 5. Struktura stabla izvedene taksonomije (specifiËne kategorije NISUukljuËene).

VRIJEDNOST

A. RAZLOZI B. UZAJAMNO DJELOVANJE C. REZULTATI

A. 1.Zadatak

A. 2.Osobno

A. 3.Objekt

B. 1.Izvori

B. 2.Koriπtenje

B. 3.Postupci

C. 1. Kognitivni

C. 2. Emocionalni

C. 3. PostignuÊe

C. 4. OËekivanje

C. 5. Vrijeme

C. 6. Novac

A. 2. 1.Kognitivno

A. 2.2.Emocionalno

A. 2.3.Zamjena

A. 3. 1.Opipljiv

A. 3.2.Neopipljiv

A. 3.3.Aktivnost

B. 3.1.Pravila

B. 3.2.Sredstva

B. 3.3.Osoblje

B. 3.4.Oprema

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM196

197

projekta. Ona je takoer vodila i fokusnu skupinu intervjua i igrala veliku ulogu udefiniranju, ispitivanju i primjeni sukcesivnih instrumenata. Michael Wilk izradioje empirijsku taksonomiju. Dong Li bio je odgovoran za analizu, a Alan Zhao razvioje programe koji su podræavali analizu transkribiranih tekstova. Terry Huttenlock iPat Dawson kodirali su otvorene odgovore prema izvedenoj taksonomiji i izradilipriruËnik za kodiranje, a Kwong Bor Ng razvio je analitiËke programe za ocjenukodiranja.

Projekt ne bi bio moguÊ bez velikoduπne suradnje pet knjiænica sudionica.Zahvaljujemo: Elaine Sloan i Carol Mandel sa SveuËiliπta Columbia (ColumbiaUnivesity); Franku Polachu, Marianne Gaunt, Margie Epple i Emily Fabiano saSveuËiliπta Rutgers (Rutgers Univesity); Carltonu Rochellu, Nancy Kranich,Lucindi Covert-Vail, Nancy Friedland i Marlayni Gates sa SveuËiliπta New York(New York University); Donaldu Koeppu, Nancy Klath, Mary Chaikin, PattyGaspari-Bridges, Davidu Goodmanu i Janice Powell sa SveuËiliπta Princeton(Princeton Univeristy); Joanne Harrar i Danuti Nitecki sa SveuËiliπta Maryland(Maryland University); Eileen Abels s Koledæa za knjiæniËne i informacijske sluæbepri SveuËiliπtu Maryland (College of Library and Information Services, Universityof Maryland).

Financijsku podrπku istraæivanju dao je Savjet za knjiæniËne resurse (Council onLibrary Resources ∑ CLR) putem novËanih sredstava darovanih Alexandria ProjectLaboratoryju (APLab) pri ©koli za komunikacijske, informacijske i knjiæniËnestudije, SveuËiliπte Rutgers (School of Communication, Information and LibraryStudies ∑ SCILS, Rutgers University). Dodatnu potporu pruæio je dekan SCILS-aRichard Budd.

Prevela: Jelica LeπËiÊ

Biljeπke

1. Abels, E. G. ; P. B. Kantor ; T. Saracevic. (1996). Studying the value and cost of library andinformation services: applying functional cost analysis to the library in transition. // Journalof the American Society for Information Science, 47, 3, 217∑227.

2. Bailey, K. D. (1994). Typologies and taxonomies: an introduction to classification techniques.Thousand Oaks, CA : Sage Publications.

3. Bateman, R. ; J. M. Gottman. (1986). Observing interaction: an introduction to sequentialanalysis. Cambridge : Cambridge University Press.

4. Corbin, J. ; S. Strauss. (1990). Grounded theory research: procedures, canons, and evaluativecriteria. // Qualitative Sociology 13, 1, 3∑21.

5. Dervin, B. ; M. S. Nilan. (1986). Information needs and uses. // Annual Review of Informa-tion Science and Technology, 21, 3∑33.

6. Huttenlock, L. T. ; P. Dawson ; T. Saracevic ; P. B. Kantor. (1995). Derived taxonomy ofvalue in using library and information services: a manual for encoding of responses. NewBrunswick, NJ : School of Communication, Information and Library Studies, Rutgers Uni-versity. Technical report APLab/95∑5. Available in electronic form from: HtmlResAnchorftp://scils.rutgers.edu/pub/APLab/Cost.Value.Study/taxonman

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM197

198

7. Kantor, P. B. (1995) Of time and the library: new approaches to assessing the impact of thelibrary on individuals and institutions. // Proceedings of the Conference Economie del’information. May 18∑20 1995. Lyon-Villeurbaine, France: Centre des Etudes et derecherches en science de l’information. Pp 307∑330.

8. Kantor, P. B. ; T. Saracevic. (1995). Studying the value of library and information services: ataxonomy of users assessments. // Proceedings of the American Society for Information Sci-ence, 32, 35∑44.

9. Kantor, P. B. ; T. Saracevic, T. ; J. D’Esposito-Wachtmann. (1995). Studying the cost andvalue of library services: final report. New Brunswick, NJ : School of Communication, Infor-mation and Library Studies, Rutgers University. Technical report APLab/94∑3. Available inelectronic form from: HtmlResAnchor ftp://scils.rutgers.edu/pub/APLAB/Cost. Value.Study

10. Weber, R. P. (1990). Basic content analysis. 2nd ed. Newbury Park, CA : Sage Publications.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM198

199

Dio III.

©to donose digitalne knjiænice?

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM199

200

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM200

201

Vrednovanje digitalnih knjiænica: evolucija koncepata18

SaæetakIako postoji znatna aktivnost u polju istraæivanja prakse digitalnih knjiænica, njihovuvrednovanju nije pridavana prevelika pozornost. Meutim, svima je jasno da jevrednovanje digitalnih knjiænica sloæen i teæak zadatak. Ono je, izmeu ostalog, prepunoizazova. U radu se predlaæe konceptualni okvir. Pregled aktivnosti vezanih uz vredno-vanje istraæivanja i prakse digitalnih knjiænica koncentrira se na izdvajanje kriterijakoriπtenih za vrednovanje. Navode se nuæni zahtjevi za vrednovanje. Raspravlja se okonstruktima, kontekstu i kriterijima digitalnih knjiænica. Zaπto vrednovati? Koja jesvrha vrednovanja? Tko bi to trebao Ëiniti? Na kojoj bismo razini trebali vrednovati? Naosnovi kojih kriterija? Pored toga predlaæu se i prilagodbe kriterija preuzete iz srodnihaktivnosti. Ovaj se rad smatra samo dijelom evolucije koncepata za evaluaciju digitalnihknjiænica.

Uvod

Digitalne knjiænice imaju kratku, ali burnu povijest. Nekoliko ranih vizionarapoput Lickhdera (1965.) vidjelo je knjiænice buduÊnosti kao iznimno inovativne irazliËite po svojoj strukturi, postupcima i dostupnosti zbog znatne primjenetehnologije. Meutim, osim iznimno vizionarskih i futuristiËkih rasprava te vrlorijetkih i rasprπenih istraæivanja i razvojnih eksperimenata, u iduÊa se dva desetljeÊanije niπta vaæno dogodilo. Na kraju 1980-ih godina digitalne knjiænice (poznatepod razliËitim imenima) jedva da su bile prisutne u poljima knjiæniËarstva,

18 Saracevic, Tefko. (2000). Digital library evaluation: toward evolution of concepts. // Library Trends, 49, 2,350∑369. (Special issue on Evaluation of Digital Libraries) Rad je velikom mjerom utemeljen na Ëlanku Saracevic,T. ; Covi, L. (2000). Izazovi za vrednovanje digitalnih knjiænica. // Proceedings of the American Society forInformation Science, 37.

∂ Objavljeno uz dopuπtenje nakladnika: The Johns Hopkins University Press.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM201

202

informacijske ili raËunalne znanosti. Ali samo jedno desetljeÊe kasnije dolazi doglobalne eksplozije zanimanja za digitalne knjiænice, a s njime raste i broj istraæi-vanja i praktiËnih rjeπenja. Kakvo fenomenalno desetljeÊe za rad na digitalnimknjiænicama. Ubrzan rast brojnih i raznolikih aktivnosti vezanih za digitalneknjiænice nastavlja se nezaustavljivo i u 2000-ima.

I premda se uzbudljiva povijest digitalnih knjiænica tek treba napisati, raspravaChristine Borgman (1999.) o razliËitim vizijama digitalnih knjiænica dobar jepoËetak za razumijevanje sila i igraËa ukljuËenih u Ëitav proces. Te razliËite vizije i snjima povezane definicije dolaze iz razliËitih zajednica koje se zanimaju za digitalneknjiænice. U daljnjem tekstu pozabavit Êemo se dvjema zajednicama, istraæivaËkomzajednicom i zajednicom praktiËara. I dok te zajednice djeluju i postoje uglavnomneovisno jedna od druge, na njih se moæe gledati kao na dva kraja istog spektra kojise tek trebaju susresti u sredini. Na jednom se kraju spektra nalazi istraæivaËkazajednica koja postavlja istraæivaËka pitanja usmjerena prema buduÊoj viziji ilivizijama digitalnih knjiænica, odnosno prema razliËitim glediπtima i kompo-nentama, koje nisu ograniËene rjeπenjima iz prakse. Na drugom kraju spektra nalazise zajednica praktiËara koja postavlja razvojna i operativna pitanja utemeljena ukontekst ekonomije i institucionalnosti stvarnog æivota sa svim njegovim ograni-Ëenjima i moguÊnostima i zakonitostima træiπta.

Do sada su se utroπila mnoga sredstva i napori u istraæivanje prakse digitalnihknjiænica. Postoje brojni projekti i primjene digitalnih knjiænica i to ne samo uSAD-u, nego na svjetskoj razini. Joπ ih je viπe u tijeku. Provode se i istraæuju mnogezanimljive stvari. Meutim, odsutnost (ili samo minimalna prisutnost) vrednovanjadigitalnih knjiænica, i u istraæivanju i u praksi, veoma je uoËljiva u veÊini objavljenihradova o toj temi. Vrednovanje digitalnih knjiænica do sada nije dræalo korak saaktivnostima koje su se poduzimale u okviru digitalnih knjiænica (ili sa samimdigitalnim knjiænicama), nije postalo integralan dio njihovih aktivnosti te Ëak nijeni navedeno πto vrednovanje zapravo ukljuËuje i kako ga treba provoditi. Na razinievolucije digitalnih knjiænica bilo kakvo formalno vrednovanje (za razliku odsluËajnog) viπe se ili manje zaobilazi. Istina je da se o vrednovanju mnogo govorilo,a Ëak se i primijenilo u nekoliko sluËajeva (o kojima se raspravlja u nastavku rada),ali to su viπe iznimke nego pravilo. Zaπto je to tako? Neke od pretpostavki mogle bibiti:

• Moæda je prerano u evoluciji digitalnih knjiænica govoriti o formalnomvrednovanju? U ovoj bi fazi vrednovanje moglo biti preuranjeno i uguπitirazvoj digitalnih knjiænica.

• U ovoj fazi dovoljno je neorganizirano i sluËajno vrednovanje.• Moæda se smatra da je vrednovanje zadovoljavajuÊe ako ostane na osnovnoj

tehniËkoj razini ∑ Ëinjenica da neπto izvodi raËunalne operacije ili da jeodreena elektroniËka zbirka pretraæiva i dostupna dovoljno je kao vredno-vanje samo po sebi.

• GledajuÊi iz perspektive cinika, mogli bismo pretpostaviti da se zanimanje zavrednovanje potiskuje. Pa tko bi æelio znati ili demonstrirati stvarnu djelo-tvornost digitalnih knjiænica?

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM202

203

• S druge strane, moæda ubrzani tempo evolucije, koji nameÊe trËanje odjednog do drugog pothvata, nije ostavio vrijeme potrebno za vrednovanje.

• A moæda je opet vrednovanje digitalnih knjiænica tako sloæen zadatak da sene moæe, Ëak i kad se æeli, pravilno obaviti na osnovi onoga πto trenutaËnoznamo o vrednovanju. Drugim rjeËima, mogli bismo zakljuËiti da kon-ceptualne spoznaje o vrednovanju digitalnih knjiænica u ovom trenutku nisudovoljne da se ozbiljno zapoËne s tom aktivnoπÊu.

I premda sve te spekulacije o vrednovanju mogu biti donekle istinite, uvjerensam da je pravi razlog upravo ona zadnja koja govori o nerazvijenoj konceptualnojprirodi vrednovanja.Vrednovanje digitalnih knjiænica sloæen je zadatak i stoga sepred njime nalaze konceptualni i pragmatiËni izazovi. Osnovni je cilj ovoga radadotaknuti razliËita konceptualna i teorijska pitanja o vrednovanju digitalnihknjiænica i predloæiti najpogodnije koncepte i pristupe njihovu vrednovanju. Ovajje rad zamiπljen kao prilog evoluciji koncepata za vrednovanje digitalnih knjiænica.

Zajednice digitalnih knjiænica

Premda postoje brojne zajednice koje su zainteresirane za problematiku digitalnihknjiænica, ovdje se naglasak stavlja, kao πto je veÊ ranije napomenuto, na znanstvenuzajednicu i zajednicu praktiËara jer su one najbliæe pitanjima vrednovanja. Svaka odnjih ima razliËitu interpretaciju i definiciju konceptualne prirode vrednovanja, πtokao rezultat ima nekoliko konkretnih pitanja: ©to je to digitalna knjiænica? ©to sekod nje moæe vrednovati? Po kojim kriterijima? Kako te kriterije primijeniti tijekomvrednovanja? Zaπto uopÊe vrednovati digitalne knjiænice?

Razliku izmeu tih dviju zajednica (i moguÊi izvor tenzija i nedostatka komu-nikacije) i njihovih pristupa lijepo ilustrira Rusbridge (1998.) koji suprotstavlja dvarazliËita pristupa digitalnim knjiænicama, tj. britanski pristup elektroniËkimknjiænicama (eLib) i ameriËki pristup u projektu Inicijative digitalnih knjiænica19

(DLI).

Sudionici [na konferencijama o digitalnim knjiænicama u SAD-u koje su vezane uzDLI] nastojali su doista biti inovativni i slobodoumni, napuπtajuÊi ograniËenja postojeÊeprakse. Njihovi su rezultati stoga uzbudljivi i iznimno zanimljivi, meutim vrlo je teπkoodrediti koliko tih zamisli moæe uËinkovito biti realizirano u stvarnoj æivotnoj praksi.Poznato je da je iznimno teπko prebaciti novu tehnologiju iz laboratorija u praksu, a joπje teæe kad je ekperimentalni kontekst vrlo daleko od stvarnog æivota.S druge strane, program eLib od poËetka je imao predznak 'razvojnog', a ne istraæivaËkog(...) [Zadatak Zdruæenog odbora informacijskih sustava20 (JISC) koji financira eLibprojekte jeste] stimulirati i omoguÊiti isplativu eksploataciju informacijskih sustava iosigurati visokokvalitetnu nacionalnu mreænu infrastrukturu za podruËje britanskoga visokogobrazovanja i znanstvene zajednice. U tom kontekstu JISC financira odreeni brojrazvojnih programa Ëiji je cilj podrπka sveuËiliπtima putem eksperimentalnih istra-æivaËkih projekata pri njihovu koriπtenju razliËitih oblika nove tehnologije. Za razliku of

19 Digital Library Initiatives.20 Joint Information Systems Committee.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM203

204

fundamentalnih istraæivaËkih projekata koji su karakteristiËni za NSF i sliËne agencije,JISC-ovi projekti koncentriraju se na marketingu bliske praktiËne aplikacije. Potrebni sui jedni i drugi. Aktivnosti eLib projekata ipak se smatraju istraæivaËkima, unatoË Ëudnompreziru za tu rijeË na koji se tu i tamo moæe naletjeti.

Znanstvena zajednica

Znanstvena zajednica koja veÊinu svojih Ëlanova nalazi u raËunarstvu usmjerujepozornost na razvojno-istraæivaËki rad i eksperimentiranje s tehnoloπkim aplika-cijama u nizu podruËja i medija za razliËite zajednice te na prilagoavanjetehnologije i mreæa kao infrastrukture za digitalne knjiænice. Iako ovdje postojiideja da Êe istraæivanje dovesti do praktiËnih rjeπenja i stvaranja digitalnih knjiænica,osnovni cilj nije povezan sa stvarnim operacijama nego s istraæivaËkim radom. To jevrlo vaæno imati na umu jer utjeËe na pitanje vrednovanja.

U SAD-u u istraæivaËkom radu iz digitalnih knjiænica prednjaËe projekti uokviru Inicijative digitalnih knjiænica (DLI) koji Ëak postavljaju i osnovne definicije.DLI financira konzorcij vladinih agencija pod vodstvom Nacionalne zaklade zaznanost21 (NSF). DLI∑1 (1994.∑1998.) financirale su tri agencije i ukljuËivao jeπest velikih projekata, DLI∑2 (1999.∑2003.) financira osam agencija i ukljuËujepribliæno πezdeset velikih i manjih projekata. Pored toga postoje i velike istraæivaËkeinicijative digitalnih knjiænica u Velikoj Britaniji, NjemaËkoj, Japanu, Australiji,Novom Zelandu te na regionalnoj razini unutar Europske unije. Taj se radkoncentrira na aktivnosti u SAD-u, iako istodobno priznaje prisutnost aktivnosti uostalim zemljama i krajevima.

DLI nije definirao pojam 'digitalna knjiænica'. BuduÊi da mu je cilj da seobuhvati πto veÊi dijapazon moguÊih pristupa i domena, konceptu digitalneknjiænice pristupa se vrlo nejasno i πiroko. Stoga projekti ukljuËeni u DLI, posebiceoni iz DLI∑2, pokrivaju vrlo πiroku lepezu tema, πireÊi tako moguÊe znaËenje'digitalne knjiænice' do granice onoga πto bi se moglo nazvati 'digitalnim' pa i prekotoga, a istodobno bi se moglo prepoznati kao 'knjiænica' ili njezin dio. U znanosti jeto potpuno prihvatljivo ∑ granice se moraju moÊi pomicati. Ali istodobno seonemoguÊavaju postupci vrednovanja. Stoga ne iznenauje da vrednovanje gotovoda nije uopÊe ukljuËeno u DLI aktivnosti.

I premda formalno vrednovanje nije imalo velikog udjela u DLI∑1, pojavila suse tri zanimljiva pristupa. Najvaænije formalno vrednovanje provedeno je unutarprojekta Aleksandrijska digitalna knjiænica22 (ADL) na Kalifornijskom sveuËiliπtuu Santa Barbari (Hill i suradnici, 2000.). Taj je pristup ukljuËivao seriju studija okorisnicima, koje su ukljuËivale razliËite korisniËke zajednice i koje su usmjerilepozornost na razliËite elemente dizajna povezane s korisnoπÊu i funkcionalnoπÊuknjiænica. Neki od tih rezultata iskoriπteni su za poboljπanja u podruËju dizajna“utjeËuÊi tako na projektne prioritete i ciljeve implementacije”. Rezultati suuglavnom posluæili kao temelj za definiranje “djelomiËnoga popisa zahtjeva za nova

21 National Science Foundation.22 Alexandria Digital Library Project.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM204

205

ADL suËelja proizaπlog iz korisniËkih studija vrednovanja”. Kao dio vrednovanjaprouËavala su se i korisniËka spajanja na mreæu. Vrednovanje se usmjerilo nakorisnike i njihovu interakciju sa suËeljem, a pri tome su glavni kriteriji bilikorisnost i funkcionalnost. Studije korisnosti postale su jedan od popularnijihnaËina za pristupanje vrednovanju i implementaciju vrednovanja u digitalneknjiænice (npr. Buttenfield, 1999.). Meutim, korisnost je samo jedan od potrebnihi moguÊih kriterija i pristupa.

Tijekom jednog od DLI∑1 projekata na kalifornijskom sveuËiliπtu Berkeleyprovodila se serija intervjua s krajnjim korisnicima kao dio procesa vrednovanjaprojekta (Schiff, Van House, Butler, 1997.). Ti su se razgovori koncentrirali namjesno uvjetovane aktivnosti definirane kao “aktivnost koju obavljaju odreenipojedinci u odreenom druπtveno-kulturnom kontekstu i koji za odreenu namje-nu rabe alate i tehnologiju”. Kao teorijski okvir koristila se socioloπka teorija oodnosu izmeu pojedinaËne agencije i polja bihevioristiËke orijentacije PierreaBourdieua (1990.). On zakljuËuje da “istraæivanje druπtvenog okruæenja kojem jedigitalna knjiænica namijenjena daje (nam) bogato razumijevanje ukljuËenih osoba,njihova relativnog zanimanja i sposobnosti djelovanja, njihovih moguÊnosti iograniËenja te njihovih ciljeva”. Kriteriji za prouËavanje korisnika druπtveno suokruæenje i korisniËke aktivnosti. Meutim, nije jasno moæe li se Bourdieuovateorija 'habitas' izravno primijeniti za testiranje digitalnih knjiænica.

U DLI∑1 projektu na SveuËiliπtu Illinois znanstvenici su prouËavali naËine nakoje korisnici upotrebljavaju Ëlanke u znanstvenim Ëasopisima u tiskanom ielektroniËkom obliku, na koji naËin “krenu u akciju (…) identificirajuÊi, pronala-zeÊi, ËitajuÊi i koristeÊi se graom traæenog Ëlanka” (Bishop, 1999., str. 255∑256).Tu su kriteriji bili posao i materijal koji su korisnici pronaπli. U jednom drugomBishopovu izvjeπtaju (1998.) istraæivani su u prvome redu kriteriji dostupnosti sciljem uklanjanja trivijalnih i ostalih prepreka pristupu i koriπtenju.

Ta tri projekta i druge sliËne studije ponaπanja korisnika u dodiru s digitalnimknjiænicama ili s informacijama opÊenito pruæaju korisne informacije, i kako Bishop(1999.) istiËe “imaju utjecaja na obrazovanje korisnika i dizajn digitalnih knjiænica”(str. 257). Meutim, tu se ipak ne govori o sustavnom vrednovanju. To pokreÊeveÊe pitanje: studije korisnika, iako korisne za razumijevanje naËina na koje se ljudikoriste sustavima, nisu same po sebi oblik vrednovanja iako imaju neke od odlikaocjenjivanja, a osim toga pruæaju i vaæne kriterije koji se kasnije mogu koristiti privrednovanju.

Zajednica praktiËara

Glavnina Ëlanova zajednice korisnika dolazi iz prakse, odnosno knjiænica i usmje-ruju pozornost na izgradnju operativnih digitalnih knjiænica, njihovo odræavanje ipostupke te pruæanje usluga korisnicima. Njihov je pristup u osnovi praktiËnenaravi, s relativno malo utemeljenosti u istraæivaËkom radu. Kao rezultat u svijetuse do sada pojavilo stotine, ako ne i tisuÊe, digitalnih knjiænica, a svaki dan ih je sveviπe. Po svojoj su prirodi vrlo raznolike. Koriste se razliËitim pristupima. UkljuËuju

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM205

206

brojne vrste pristupa i medija koji se obrauju na najraznolikije naËine. Nekolikonjih nalazi se u knjiænicama tvoreÊi tako hibridnu knjiænicu (kombinaciju tradicio-nalne i digitalne knjiænice), dok ostale nisu uopÊe povezane s knjiænicama.Kongresna knjiænica na svojim mreænim stranicama daje impresivan popis povez-nica na razliËite digitalne knjiænice (poËevπi od HtmlResAnchor www.loc.gov), a toisto radi i Ëasopis D-Lib Magazine (HtmlResAnchor http://www.dlib.org). ProjektAmeriËka memorija23 , pionirski pothvat Kongresne knjiænice, osim πto je daomatricu za mnoge druge sliËne projekte, bio je takoer meu prvim projektima kojije posvetio pozornost vrednovanju i postavio kriterije koriπtenja, korisnosti te nizatehniËkih aspekata (http://memory.loc.gov/ammem/usereval.html i http://memory.loc.gov/ammem/ipirpt.html).

Meu digitalnim knjiænicama koje su se poËele vrednovati vrlo rano, avrednovanje je trajalo najduæe, nalazi se projekt Perseus, korpus multimedijskihmaterijala i alata na temu klasiËne GrËke (http://www.perseus.tufts.edu). Zadatak jetog projekta studentima i nastavnicima osigurati bolji pristup primarnoj grai i nataj naËin omoguÊiti bolje razumijevanje grËke kulture. Vrednovanje tog projektaukljuËivalo je niz kriterija poput uËenja, pouËavanja, znanstvenoistraæivaËkog radau humanistiËkim znanostima te elektroniËkog nakladniπtva (Marchionini, Crane,1994.). Projekt je utvrdio Ëetiri kriterija vrednovanja: (1) uËenje, (2) pouËavanje,(3) sustav (poslovanje, suËelje, elektroniËko nakladniπtvo) i (4) sadræaj (opseg,toËnost). Vrednovanjem se dobio niz rezultata koji su razvrstani u Ëetiri kategorije:poboljπavanje i unapreivanje uËenja, fiziËka infrastruktura, konceptualna infra-struktura i sustavna promjena polja. To je joπ uvijek model projekt za vrednovanjedigitalnih knjiænica.

PEAK24 (IzraËun koπtanja elektroniËkog pristupa znanju) jedan je od zanim-ljivijih projekata koji ukljuËuje promatranje koriπtenja i vrednovanje niza elemenata,posebice ekonomskih Ëimbenika (Bonn, Lougee, Mackie-Mason, Riveros, 1999.;Mackie-Mason, Riveros, Bonn, Lougee, 1999.). Jedinstven je u tome πto osim 12-ak knjiænica ukljuËuje i nakladnika elektroniËkih Ëasopisa Elsevier Science. (ProjektTULIP koji je takoer ukljuËivao Elsevier i nekolicinu sveuËiliπta prethodio jePEAK-u). Kriteriji vrednovanja ukljuËivali su pristup (razliËite vrste pristupaËasopisima ponuene su razliËitim skupinama korisnika), izraËun koπtanja (razliËitimodeli) te prihode i troπkove. Taj je projekt proπirio kriterije i mjere uspjeπnostiukljuËivπi ekonomske Ëimbenike ili proπirivπi vrednovanje na pitanje uËinkovitosti.

Projekt Muzejskih obrazovnih mreænih stranica25 (MESL) nastao je suradnjomsedam prikupljaËkih ustanova i sedam sveuËiliπta i definirao je uvjete koriπtenja uobrazovne svrhe digitaliziranih muzejskih slikovih objekata i njima srodnihinformacija. Implementacija MESL-a na Cornell sveuËiliπtu kao zasebne digitalneknjiænice napravljena je pod nadzorom sveuËiliπne Koalicije za digitalni pristup26 .

23 American Memory Project.24 Pricing Electronic Access to Knowledge.25 Museum Educational Site Licensing.26 Digital Access Coalition.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM206

207

Izvjeπtaj opisuje primjenu i dio vrednovanja (Cornell, 1999.). Njihov je pristupimpresionistiËki ∑ korisnicima, dizajnerima, struËnjacima za razvoj i operatorimapostavljana su brojna pitanja i od njih se traæilo njihovo miπljenje i procjena.Kriteriji za pitanja ukljuËuju funkcionalnost, tj. pregledavanje, traæenje, poteπkoÊe,koriπtenje, iskustvo, potrebe za obukom, integraciju u ostale usluge na kampusu,pripremu grae za ukljuËivanje u zbirku, oznaËena polja, ponaπanje posluæitelja,sigurnost i autorizaciju sustava, potrebnu ili æeljenu stalnu podrπku, tehniËki razvoj,fiziËku infrastrukturu, troπkove, vrijeme i vjeπtine. Vrednovanje nije bilo formalnenaravi, ali je bilo zanimljivo, ako ni zbog Ëega drugog, onda zbog πirine ukljuËenihkriterija.

Od 1995. godine Skupina za interakciju Ëovjek∑raËunalo27 na SveuËiliπtuCornell provodi studije znanstvene ili evaluacijske naravi na nizu prototipovadigitalnih knjiænica u muzejima ili knjiænicama (Jones, Gay, Rieger, 1999.). Oni suu svome radu dali saæetak pet studija. Koriπteni kriteriji vrte se oko 'pozadinskih'pitanja ili predstavljanja, pravnih pitanja (“npr. metapodatci, pitanja vlasniËke iintelektualne svojine”), odræavanja i pristupa zbirci (“npr. pitanja vezana uz rasponzbirke i odræavanje stalnosti kvalitete i vjernosti digitalnih zapisa”) te korisnosti(“npr. razine korisniËkih vjeπtina i iπËekivanja te koriπtenje zbirke u formalnom ineformalnom okruæenju”). Nije jasno koje su metode koriπtene pri postupkuvrednovanja, tj. u kojoj su mjeri bile formalne ili neformalne. Meutim, izvedenoje nekoliko zakljuËaka. Meu njima je: “UËinkovite digitalne zbirke kompleksni sudruπtveno-tehniËki sustavi: uËinkovita zbirka zahtijeva posveÊivanje konzistentne iistodobne paænje nizu druπtvenih, organizacijskih, administrativnih i tehniËkihpitanja” (Jones, Gay, Reiger, 1999.). Nekolicina ostalih autora doπla je do istogzakljuËka ilustrirajuÊi model digitalnih knjiænica koji ukljuËuje πirok raspon razina,kao πto se to ovdje sugerira kasnije u raspravi.

Kilker i Gay (1998.), nastojeÊi postaviti okvir za vrednovanje te primijeniti gana studiju sluËaja, iznijeli su svoje ideje koje su bile bliske onima iskazanima ustudijama na Cornellu. Teorijski se okvir nazvao socijalna konstrukcija tehnologije28

(SCOT) i po njemu se naglasak stavlja na ispitivanje razliËitih ideja koje imaju'relevantne druπtvene skupine' ukljuËene u razvoj i koriπtenje tehnologije. Taj jepristup predstavljen kao alternativa pristupima usmjerenim na sustav ili korisnike.Priznaje se da razliËite skupine povezane s digitalnim knjiænicama (od dizajnera dorazliËitih korisniËkih skupina) imaju razliËite interpretacije, one na razliËite naËinevrednuju digitalne knjiænice i pri tome se koriste razliËitim nazivljem. Kriteriji su:relevantne druπtvene skupine, interpretacijska fleksibilnost (moguÊnosti, odgovori)i posredovanje.

U zdruæenom meunarodnom pothvatu iz 1999. godine Nacionalne zaklade zaznanost (glavni financijer DLI znanstvenih projekata u SAD-u) i Zdruæenog odborainformacijskih sustava (JISC) (glavni financijer eLab programa u Velikoj Britaniji)nastala je zajedniËka inicijativa ili kako su to oni nazvali “hibridni proces (…)

27 Human]Computer Interaction Group.28 Social Construction of Technology.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM207

208

kojem je cilj bio objediniti najbolje elemente stila rada tih tijela koja financirajuprojekte”. Ideja je bila objediniti ta dva pristupa u kojima je glavni cilj JISC-a“razvoj sadræaja ili novih tehnologija koje Êe biti πiroko primjenjive, a ne samokoristiti ustanovama koje su sudjelovale u projektu”, a NSF-a “nova znanstvenaistraæivanja u podruËju digitalnih knjiænica i prisutnost novih znanstvenih ideja imetoda”. Napori tih financiranih projekata usmjeravaju se prema kriterijima koji Êezorno pokazati da “meunarodni partneri mogu suraivati” te da se moæekombinirati znanstveno istraæivanje s praktiËnim rjeπenjima (Wiseman, Rusbridge,Griffin, 1999.). Ti se kriteriji razlikuju od svih ostalih upotrijebljenih u znan-stvenom istraæivanju ili u praksi. Meutim, na osnovi prouËavanja skraÊenihprijedloga, projekti financirani u sklopu te meunarodne sheme imaju vrlo malougraenih elemenata vrednovanja.

Postoji joπ jedno praktiËno pitanje usko vezano uz temu vrednovanja. VeÊ viπeod 100 godina, sve od Melvila Deweyja, knjiæniËne su se zbirke gradile i njima seupravljalo u odnosu prema nekim dogovorenim normama i radnim pravilima. Iznjih su se izvlaËili kriteriji za tradicionalno vrednovanje zbirka. Ne Ëudi stoga da jedio knjiænica i njima srodnih ustanova koje stvaraju ili nabavljaju digitalne zbirketakoer zapoËeo s postupcima definiranja norma i radnih pravila. Okerson (1999.)popisuje poveznice na viπe od trideset knjiæniËnih mreænih stranica koje najavljujusvoje norme za rukovanje digitalnim ili elektroniËkim zbirkama. S druge strane, oniukljuËuju, izravno ili neizravno, kriterije za vrednovanje digitalnih zbirka ipostavljaju vaæna pitanja o samim normama i njihovoj uporabi u vrednovanju.VeÊina kriterija izvedena je iz tradicionalnih knjiæniËnih kriterija za zbirke ∑ i vrlodobro pristaju i elektroniËkim inaËicama. Meutim, polako se pojavljuju i nekinovi kriteriji. Meu njima se nalaze i strateπka vaænost i dostupnost drugihdistribuiranih izvora koji se mogu naÊi na internetu ili u bazama podatakaorganizacije (npr. na sveuËiliπtu). Organizacije koje nisu izravno povezane sknjiænicama takoer postavljaju pitanja politike rukovanja digitalnim zbirkama ibazama podataka. Dobar primjer za to su vrlo precizna politika i kriteriji koje jepostavila Informacijska sluæba za umjetnost i humanistiËke znanosti29 (VelikaBritanija) (Beagrie, Greenstein, 1998.). Kod njih je vaæno pitanje pravovaljanostukljuËenih izvora. OpÊenito gledajuÊi, najveÊi je problem kod izvora preuzetih sinterneta njihova valjanost. Napori knjiænica da izrade norme i kriterije za svojedigitalne zbirke koje su korisnicima dostupne na internetu (javno dostupne ili uzaporkom zaπtiÊenom prostoru) dovode do razvijanja povjerenja, vrijednosti iautorstva u odnosu na knjiæniËne izvore na internetu, unapreujuÊi dostupnostpovjerenjem korisnika, πto je iznimno vaæan element na inaËe vrijednosno neutral-nom prostoru interneta.

Ovaj pregled daje popis reprezentativnih projekata, a osnovni mu je ciljoprimjeriti upotrijebljene kriterije. No, pregled ne obuhvaÊa cijeli predmet.Meutim, dio posveÊen vrednovanju i tako nije prevelik; malo je drugih pokuπaja

29 Arts and Humanities Data Service.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM208

209

vrednovanja pronaeno u znanstvenom istraæivanju ili u praksi. To samo potkrijep-ljuje tvrdnju da je iznimno mali broj pokuπaja vrednovanja u odnosu na sve projektepovezane s digitalnim knjiænicama.

©to je potrebno, a πto nedostaje vrednovanju digitalnih knjiænica

OpÊa su pitanja prije svakog postupka vrednovanja: Zaπto vrednovati? ©to vred-novati? Kako? Za koga? Mnogo je moguÊih pristupa vrednovanju koji nudeodgovore na ta pitanja. Moramo potpuno prepoznati prikladnost razliËitih pristupaza razliËite ciljeve vrednovanja i razliËitu publiku. Etnografski je pristup, primjerice,vrlo prikladan za πiroko razumijevanje uloge i uËinaka odreene prakse ili kon-strukta na πiru druπtvenu ili organizacijsku zajednicu. Socioloπki je pristupprikladan za osvjetljavanje druπtvenih sila i uËinaka. Ekonomski je pristup prikladanza opravdavanje ekonomskih Ëimbenika, pristup politiËkih znanosti za politiku ipolitiËke Ëimbenike itd. Razvidno je da svaki od tih pristupa ima svoje jake i slabestrane, ni jedan nije “najbolji”. Bilo bi naivno javno zagovarati bilo koji od tihpristupa. Odgovor na prvo pitanje (Zaπto vrednovati?) treba posluæiti kao temelj zaodabir odgovarajuÊeg pristupa (jednog ili viπe).

Meutim, ovdje se naglasak stavlja na sustavni pristup samo zato πto je onnajraπireniji i najËeπÊe se sugerira kao prikladan za vrednovanje bilo kakve vrsteinformacijskih sustava, ukljuËujuÊi tu i digitalne knjiænice. No, ujedno se uvaæavada taj pristup ima, osim dobrih, i loπe strane. Na samom poËetku osnovna jepretpostavka svih sustavnih pristupa da je vrednovanje povezano s nekima od vidovaposlovanja. Stoga se pitanje Zaπto vrednovati? povezuje s poslovanjem i od tog mjestadalje nastoje se definirati konkretniji ciljevi i moguÊnosti o kojima se raspravljakasnije u poglavlju o kontekstu vrednovanja.

U nastavku dajemo nekoliko uobiËajenih definicija da bismo uspostavilizajedniËki pojmovnik i koncepte. Pod sustavom podrazumijevamo skup elemenatau interakciji. Sustav koji je stvorio Ëovjek, poput digitalne knjiænice, ima joπ jednuodliku: ima odreeni cilj. Elementi ili komponente djeluju meusobno jedni nadruge da bi izvrπili odreene funkcije ili procese s namjerom ostvarivanja zadanihciljeva. Nadalje, svaki sustav (ukljuËujuÊi i digitalne knjiænice) postoji unutarodreenog okruæenja ili preciznije, unutar nekolicine okruæenja (koje takoermoæemo smatrati sustavima, a neki ih mogu smatrati i kontekstima) i ulazi s njimau interakciju. Vrlo je teπko, Ëak i proizvoljno, postaviti granice nekog sustava. Kodvrednovanja digitalnih knjiænica, kao uostalom kod vrednovanja bilo kakvog sustavaili procesa, postavljaju se sljedeÊa ozbiljna pitanja, koja oËito utjeËu na krajnjirezultat: Gdje treba poËeti vrednovati digitalnu knjiænicu koju se vrednuje? Gdjetreba zavrπiti? Gdje su granice? ©to ukljuËiti? ©to iskljuËiti? Na koje okruæenje ilikontekst usmjeriti pozornost? Ta pitanja odreuju konstrukt digitalnih knjiænica okojem se govori dalje u radu.

U ovom kontekstu vrednovanje podrazumijeva procjenu poslovanja ili funkcio-niranja sustava ili njegova dijela u odnosu na odreene ciljeve. Poslovanje se moæevrednovati kao:

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM209

210

• uspjeπnost: Kako dobro sustav (ili koji njegov dio) obavlja ono za πto jeoblikovan?

• uËinkovitost: Uz kakve troπkove (troπkovi mogu biti financijske prirode ili seodnositi na utroπeno vrijeme ili napor)?

• kombinacija (tj. troπkovi ∑ uspjeπnost).Vrednovanje treba odrediti πto Êe se od toga mjeriti. Ta Êe diskusija primarno

ukljuËiti vrednovanje uspjeπnosti uz naznaku da Êe tijekom bilo kakvog vrednovanjauËinkovitosti, takoer biti ukljuËeno mjerenje troπkova i uspjeπnosti. To postavljapitanja kriterija vrednovanja digitalnih knjiænica o kojima se rapravlja kasnije uradu.

Kao kod svih sustava, zadaci se ostvaruju hijerarhijski, a ovdje bi moglo bitinekoliko hijerarhija koje predstavljaju nekoliko razliËitih razina ∑ koje su katkad i usuprotnosti jedna s drugom. I dok se zadaci mogu eksplicitno navesti ili se do njihmoæe doÊi implicitno ili se tek podrazumijevaju, oni moraju svoj odjek pronaÊi uvrednovanju. Vrednovanje nije stalni fenomen. Isti sustav moæe biti vrednovan narazliËite naËine, ovisno o odabiru zadataka Ëije se ispunjavanje æeli mjeriti, ovisno oodabranim metodama mjerenja te o vrsti ciljeva ili publike kojima je vrednovanjenamijenjeno.

Da bi se neπto smatralo vrednovanjem, moraju biti ispunjeni odreeni zahtjevi.Ono mora ukljuËivati odabire i odluke vezane uz:

1. Konstrukt vrednovanja. ©to vrednovati? ©to se zapravo misli kad se kaæe'digitalna knjiænica'? ©to to sve ukljuËuje? Koje elemente (komponente,dijelove, procese) ukljuËiti u vrednovanje?

2. Kontekst vrednovanja. Odabir cilja, okvira, toËke glediπta ili razine (razina)vrednovanja. Na kojoj se razini obavlja vrednovanje? ©to je od kritiËkevaænosti za odabranu razinu? I naposlijetku, koje zadatke odabrati za turazinu?

3. Kriterije koji odraæavaju poslovanje u skladu s odabranim zadacima. Nakoje se parametre poslovanja koncentrirati? Koju dimenziju ili karakteristikuvrednovati?

4. Mjere koje odraæavaju odabrane kriterije za mjerenje poslovanja. Kojukonkretnu mjeru upotrijebiti da bi se izmjerio odabrani kriterij?

5. Metodologiju vrednovanja. Kojim se mjernim instrumentima koristiti?Koliki je uzorak potreban? Kojim se postupcima koristiti za prikupljanjepodataka? Kojim se postupcima koristiti za analizu podataka?

Jasni i precizni odgovori na svako od tih pitanja preduvjet su svakom vredno-vanju digitalnih knjiænica. Naæalost, joπ uvijek nije u potpunosti jasno koji seodgovori trebaju dati na ta pitanja. Ne postoji slaganje oko kriterija, mjera imetodologije vrednovanja digitalnih knjiænica. Ne postoji konsenzus ni oko 'velikeslike', konstrukta i konteksta vrednovanja. Vrednovanje digitalnih knjiænica joπ jeuvijek u svojoj poËetnoj fazi. Prvo je potrebno razjasniti pojmove. To je temeljniizazov za vrednovanje digitalnih knjiænica.

Potrebno je razjasniti πto toËno ne spada u domenu vrednovanja, iako moæeimati s njim veze. Mjerenje, prikupljanje statistiËkih podataka ili navoenje metrike

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM210

211

za digitalne knjiænice ne smatraju se sami po sebi vrednovanjem ∑ oni su kvalitativniili kvantitativni elementi. Ni promatranje, npr. promatranja ponaπanja korisnikadok se koriste digitalnom knjiænicom, samo po sebi nije vrednovanje. Procjenjivanjepotreba korisnika nije vrednovanje, a vrednovanje nije ni povezivanje tih potreba sdizajnom. Meutim, svi ti elementi mogu biti dovedeni u vezu s vrednovanjemsamo i jedino ako su povezani s odreenim elementima poslovanja koji ukljuËujusvih pet ranije navedenih zahtjeva.

SliËan pogled na vrednovanje moæe se pronaÊi kod Marchioninija, Plaisanta iKomlodija (u tisku):

Vrednovanje digitalne knjiænice moæe posluæiti za razliËite namjene od razumijevanjatemeljnog fenomena (npr. ljudskog ponaπanja pri traæenju informacija) do procjenjivanjauspjeπnosti odreenog dizajna s ciljem osiguravanja povrata investicije. Vrednovanje kojenaglasak stavlja na pojedinca sluæi razliËitim interesnim skupinama, od odreenihkorisnika i knjiæniËara, preko razliËitih skupina do druπtva opÊenito. Osim toga, ciljevivrednovanja mogu biti razliËiti: od unapreivanja uËenja i znanstvenoistraæivaËkog rada,preko poveÊane diseminacije do poveÊavanja profita. Svaki od ciljeva vrednovanja moæeimati skup mjera i metoda prikupljanja podataka. I naposlijetku, vrednovanje moraimati vremensku komponentu koja moæe varirati od kratkoroËne do dugoroËnih. (str. 2)

Konstrukt: ©to je zapravo digitalna knjiænica?

©to se tu moæe vrednovati? Pojednostavljen bi odgovor bio da sve πto nosi naziv'digitalna knjiænica' ima i sve predispozicije valjanog kandidata za vrednovanje. (Toje izvedeno iz odreenoga filozofskog stajaliπta Ëija metafora glasi: “Fizika [ili bilokoje drugo polje] ono je πto fiziËar Ëini.”) To je pragmatiËni pristup koji jesvojevremeno bio primijenjen na oblikovanje konstrukta digitalne knjiænice.Zapravo, on donekle i funkcionira. Meutim, za postupak vrednovanja potreban jeipak formalniji pristup koji Êe definirati ili oblikovati konstrukt digitalne knjiænice.

BuduÊi da su digitalne knjiænice srodne fiziËkim knjiænicama i mogu obavljatiniz sliËnih funkcija (u odnosu na digitalnu ili distribuiranu zbirku), oblikovanje ivrednovanje digitalnih knjiænica moæe, do odreene mjere, biti istovjetno onomeprimijenjenom na fiziËke knjiænice ∑ barem u poËetku. Ali (i to je vrlo vaæan 'ali')digitalne su knjiænice posvema razliËite of fiziËkih, primjerice u pojedinim funkci-jama poput distribucije i pristupa. Digitalne knjiænice stoga zahtijevaju dodatne inove pristupe oblikovanju, a time i vrednovanju, svojih konstrukata. Pored toga,digitalna je knjiænica mnogo viπe od obiËne zbirke digitaliziranih tekstova i drugihobjekata. Izazov je na samom poËetku vrednovanja digitalnih knjiænica razviti iprimijeniti te nove koncepte oblikovanja na ono πto se konkretno podrazumijevapod nazivom 'digitalna knjiænica'.

Kao πto je veÊ ranije navedeno, u znanstvenoj zajednici pojam digitalne knjiænicenije definiran. Najbliæa je definicija primjenjiva na pristupe znanstvene zajedniceona koju je dao Lesk (1997.) u prvom udæbeniku o toj temi:

“digitalne knjiænice su organizirane zbirke digitalnih informacija. One kombinirajustrukturiranje i prikupljanje informacija, πto knjiænice i arhivi oduvijek i Ëine, ali ihnadopunjuju s digitalnim predstavljanjem koje je omoguÊila raËunalna tehnologija”.(dodani istaknuti elementi)

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM211

212

Istaknuti su elementi u definiciji konstrukti koji bi mogli i trebali postatielementi vrednovanja odgovarajuÊi na pitanja s poËetka ovog poglavlja. No trebapostaviti sljedeÊe pitanje: Je li to dovoljno? Mislim da nije.

C. Borgman (1999.) nudi sloæeniju definiciju (ukljuËujuÊi i opseænu raspravu)digitalnih knjiænica koja bi se mogla smatrati mostom izmeu definicija istraæivaËkezajednice i zajednice praktiËara:

1. Digitalne su knjiænice skup elektroniËkih izvora i njima srodnih tehniËkih moguÊnostiza stvaranje, pretraæivanje i uporabu informacija (…) one su produæetak i nadogradnjasustava za pohranu i pretraæivanje informacija koji rukuju digitalnim podacima u bilokojem mediju (…) Sadræajno gledano, digitalne knjiænice obuhvaÊaju podatke, [i]metapodatke (…)

2. Digitalne se knjiænice stvaraju, prikupljaju i organiziraju od strane zajednice korisnika(i za tu zajednicu), a njihove funkcionalne moguÊnosti odgovaraju informacijskimpotrebama te zajednice. (str. 230)

U toj su definiciji elementi za izgradnju subjekta ili kandidati za vrednovanje:• elektroniËki izvori ∑ digitalni podaci na bilo kojem mediju• tehniËke moguÊnosti za stvaranje, potraæivanje i koriπtenje informacija• pretraæivanje informacija• metapodaci i• zajednica korisnika ∑ njihove informacijske potrebe.U jednom novijem tekstu Arms (2000.) nudi definiciju koju sam naziva

'neformalnom': “digitalna je knjiænica zbirka informacija kojom se upravlja, aukljuËuje i njoj srodne sluæbe i usluge, u kojima su informacije pohranjene udigitalnom obliku i mreæno dostupne. KljuËni je dio te definicije onaj koji navodi dase informacijama upravlja” (str. 2, dodani istaknuti elementi). U toj su definicijikurzivom napisani elementi vrednovanja. KljuËni element koji je ovdje dodanglediπte je upravljanja zbirkom i informacijama.

U SAD-u od 1995. godine postoji Federacija digitalnih knjiænica30 (DLF). To jeorganizacija u koju su ukljuËene znanstvene knjiænice i razliËite druge nacionalneustanove. Cilj je DLF-a “osigurati uvjete potrebne za stvaranje, odræavanje, porast iËuvanje distribuirane zbirke digitalne grae koja je dostupna znanstvenicima iπirokim krugovima puËanstva”. (DLF, 17. rujna 1999.). Ta organizacija predstavljazajednicu praktiËara. Nakon duæeg razmatranja, DFL se sloæio oko “radne definicijedigitalne knjiænice” koja je ujedno i definicija zajednice praktiËara:

Digitalne su knjiænice organizacije koje osiguravaju izvore, ukljuËujuÊi i specijaliziranoosoblje, za odabir, organizaciju, pruæanje intelektualnog pristupa, interpretaciju,distribuciju, Ëuvanje integriteta zbirka digitalnih djela; osiguravaju njihovu trajnosttijekom vremena te njihovu spremnost i ekonomiËnost uporabe od strane definiranezajednice ili skupine zajednica. (DLF, 21. travnja 1999.) Ta definicija, zajedno skonceptima, posve je razliËita od one koju su ponudili Lesk (1997.), Arms (2000.) paËak i Ch. Borgman (1999.).

30 Digital Library Federation (DLF).

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM212

213

Ovdje je stavljen naglasak na organizacijsko ili institucijsko okruæenje za zbirkudigitalnih djela te svojstva povezana s njezinim funkcioniranjem u πirem kontekstuusluge, a to posebice ukljuËuje ove elemente ili kandidate vrednovanja:

• struËno osoblje• zbirku digitalnih djela• odabir, strukturu i pristup• interpretaciju i distribuciju• oËuvanje, i• spremnost i ekonomiËnost uporabe za odreenu zajednicu.No, pokuπajmo sve te elemente ujediniti. OpÊenito gledano, konstrukti ili

elementi za vrednovanje digitalnih knjiænica su:• digitalne zbirke, izvori• odabir, prikupljanje, fond, mediji• distribucija, povezivanje, veze• organizacija, struktura, pohrana• interpretacija, predstavljanje, metapodaci• upravljanje• oËuvanje, trajnost• pristup• fiziËke mreæe• raspaËavanje• suËelja, interakcija• potraæivanje, pretraæivanje• usluge• dostupnost• raspon raspoloæivih usluga, npr. odaπiljanje, isporuka• pomoÊ, upuÊivanje• koriπtenje, korisnici, zajednice korisnika• sigurnost, privatnost, politika, pravna pitanja, dozvole• upravljanje, operacije, osoblje• troπkovi, ekonomiËnost i• integracija, kooperacija s drugim izvorima, knjiænicama i sluæbama.Procesom vrednovanja digitalne knjiænice, u istraæivaËkoj zajednici ili u zajednici

praktiËara, moglo bi se odabrati πto se od tih elemenata æeli vrednovati. DrugimrijeËima, vrednovanje mora jasno definirati koji Êe se elementi mjeriti, s jasnomnaznakom koji su elementi ukljuËeni, a koji iskljuËeni iz procesa vrednovanja. Svakovrednovanje neπto izostavi. S obzirom na trenutne spoznaje, ni jedno vrednovanjene moæe pokriti veÊinu elemenata koji saËinjavaju digitalne knjiænice, niti se moæepretvarati da to Ëini. Stoga ne postoji “vrednovanje digitalnih knjiænica”. MoguÊe jegovoriti samo o vrednovanju nekih od elemenata koji Ëine konstrukt digitalnihknjiænica.

Kontekst vrednovanja: Na kojoj razini vrednovati?

Bilo kakvo vrednovanje sprega je dvaju elemenata: elementa odabranog za vrednova-nje i elementa odabranog postupka vrednovanja. To vodi odabiru razine vred-

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM213

214

novanja: Na πto se treba koncentrirati? Digitalne se knjiænice, poput svih ostalihsustava, mogu promatrati, a time i vrednovati s razliËitih glediπta ili razina. Svakaod tih razina moæe se prevesti u odreeni cilj vrednovanja.

Velika dilema i poteπkoÊa u vrednovanju odabir je razine zadataka koji se trebajuispuniti. Podijelimo zadatke, a time i vrednovanje, tehniËkih raËunalno-utemeljenihsustava poput digitalnih knjiænica na sedam opÊih razreda ili razina (oni naravnonisu uzajamno iskljuËivi). Prva tri su usmjerenija na korisnike, a posljednja tri nasustave, dok se izmeu njih nalazi razina koja naglaπava suËelje. NaznaËujemopitanja poslovanja za svaku od navedenih razina.

Usmjerenost na korisnikeDruπtvena razina. Koliko digitalna knjiænica podræava potrebe i zahtjeve, ulogu i

praksu druπtva ili zajednice? To se moæe jako teπko izmjeriti jer druπtvo ili zajednicaimaju razliËite ciljeve. UkljuËeno je mnogo sloæenih varijabla.

Institucionalna razina. Koliko je digitalna knjiænica uspjeπna u podræavanjuposlanja i zadataka organizacije? Koliko je uspjeπna u integraciji s ostalim izvorimaorganizacije? To je povezano s institucionalno-organizacijskim zadacima koje jetakoer teπko izmjeriti iz sliËnih razloga.

Individualna razina. Koliko je digitalna knjiænica (ili koja druga usluga) uspjeπnau zadovoljavanju informacijskih potreba, zadataka, aktivnosti ljudi kao pojedinaË-nih korisnika ili srodnih skupina korisnika? Vidi se da je veÊina projekata vred-novanja izvedena na toj razini jer je najizravnija i na toj joj je razini najlakπe mjeriti,iako razlike u percipiranju mogu dovesti do poteπkoÊa, a nije uvijek ni jednostavnogeneralizirati kad je u pitanju velika populacija.

Razina suËelja. Koliko je suËelje uËinkovito u osiguravanju dostupa, pre-traæivanja, smislenog kretanja, pregledavanja i interakcije s digitalnom knjiænicom?Ta se pitanja mogu postaviti ili korisniËki ili sustavno usmjerenim razinama, ili Ëakobjema.

Usmjerenost na sustavInæenjerstvo. Kako funkcioniraju raËunalna oprema, mreæe i srodne konfi-

guracije? Ta pitanja rezultiraju veÊim brojem mjera i jednostavnije ih je generaliziratinego one koje proizlaze iz pristupa usmjerenih na korisnike.

Obrada. Koliko dobro funkcioniraju postupci, tehnike, algoritmi, operacije i sl.?I ovdje se propituju sustavne pojedinosti, ali moæe doÊi do varijacija zbog razlika ukonfiguracijama, kapacitetu i drugim varijablama sustava.

Sadræaj. Koliko su uspjeπno zbirka ili informacijski izvori odabrani, pred-stavljeni, organizirani, strukturirani i koliko se dobro njima upravlja? Iako je i to uvelikoj mjeri vezano uz sustave, pitanja su srodna onima koja traæe odgovore uodnosu na: koliko dobro, za koga i u koju svrhu?

Povrh toga na svakoj se razini mogu postavljati i suprotsavljati pitanja vezana nesamo uz uspjeπnost nego i uz uËinkovitost ili omjer troπkova i uspjeπnosti.Vrednovanje jedne razine vrlo rijetko, ako ne i nikada, odgovara na pitanja s nekedruge razine. Primjera radi, vrednovanja inæenjerskog glediπta ili obrade digitalnih

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM214

215

knjiænica govore vrlo malo o pitanjima postavljenim uz glediπte koriπtenja. Ustvarnom su æivotu operacije i primjene digitalnih knjiænica usko povezane, no uvrednovanju to nije sluËaj. TrenutaËno se digitalne knjiænice ne vrednuju na viπe odjedne razine. Ta izolacija razina vrednovanja moæe se smatrati izazovom za buduÊavrednovanja digitalnih knjiænica. Osim toga, gotovo da je pravilo da se mnogisustavi koriste na naËine za koje nisu bili prvotno namijenjeni.

Kriteriji za vrednovanje

Za svaku se razinu trebaju odrediti kriteriji. TrenutaËno nema velikog slaganja okotih kriterija. Kod ranije spomenutih vrednovanja implicitno ili eksplicitno bila jeodabrana odreena razina, a s njom nabrojeni skup kriterija. NajËeπÊe odabranarazina za vrednovanje bila je individualna razina, a od kriterija je najpopularniji biokorisnost.

Na poËetku poglavlja koje, izmeu ostalog, govori i o dizajnu i vrednovanjudigitalnih knjiænica Marchionini, Plaisant i Komlodi (u tisku) izjavljuju:

Digitalne knjiænice (DK) sluæe zajednicama ljudi te su stvorene i odræavaju se za ljude iod strane ljudi. Ljudi i njihove informacijske potrebe od srediπnjeg su zanimanja za sveknjiænice, digitalne ili koje druge. Svi napori vezani uz dizajn, primjenu i vrednovanjedigitalnih knjiænica moraju biti ukorijenjeni u informacijskim potrebama, karakteristikamai kontekstu ljudi koji Êe se koristiti ili bi se mogli koristiti tim knjiænicama. (str. 1, isticanjeu izvornom tekstu).

U tom je kontekstu vrednovanje smjeπteno iskljuËivo u domenu razina usmje-renih na korisnike dok su razine sustava implicitno, ako Ëak ne i eksplicitno,odsutne. Ne slaæem se s tvrdnjom da koncept vrednovanja mora 'apriori' bitiutemeljen na jednoj od razina ili na skupini razina, bilo da su one vezane uzkorisnike ili uz sustav. Vrednovanje moæe i treba biti provoeno na razliËitimrazinama koje imaju razliËite zadatke i kriterije. O tome se govorilo, i Ëak se vrloæustro diskutiralo u nekoliko rasprava o dizajnu i vrednovanju pretraæivanjainformacija31 (IR). ZakljuËci o pristupima dizajnu i vrednovanju pretraæivanjainformacija mogu se primijeniti i na digitalne knjiænice:

Meutim, pitanje nije trebamo li odabrati pristupe usmjerene na sustave ∑ ILI ljude.Zapravo to i nije pitanje koje suprotstavlja ljude i sustave. Ovdje se zapravo radi o pitanjukako ujediniti pristupe usmjerene na ljude i one usmjerene na sustave. (Saracevic, 1999, str.1058, isticanje u izvornom tekstu)

Za svaku od razina moraju se razviti i primijeniti kriteriji. Primjera radi, nemaniËeg pogreπnog u razvijanju kriterija za vrednovanje razine sadræaja u odnosu nazbirku i postavljanju pitanja poput: Koliko dobro odreena zbirka predstavlja onoπto je sadræano u odreenom polju ili mediju? Koliko je pravodobna ta informacija?Koliko je to dobro predstavljeno u usporedbi s odreenom normom? Posljednje

31 Information retrieval.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM215

216

pitanje digitalnu knjiænicu dovodi u vezu s nekim normama. Ta i sliËna pitanjavrednovanja ukljuËuju samo tu razinu i vaæna su za procjenjivanje odreene zbirke.Stoga nije baπ toËno da sve treba biti smjeπteno na jednu razinu ili na skupinurazina.

PrilagodbaNabrojen je niz kriterija koji se upotrebljavaju u vrednovanju digitalnih

knjiænica. SljedeÊe πto se predlaæe prilagodba je kriterija koji su se u praksiupotrebljavali u srodnim pothvatima za vrednovanje digitalnih knjiænica.

Knjiænice, sustavi za pretraæivanje informacija i suËelja Ëovjek∑raËunalo veÊ sedugo vrednuju uz uporabu brojnih kriterija. Velik broj kriterija vrednovanja zaknjiænice popisao je Lancaster (1993.), za knjiæniËne i informacijske uslugeSaracevic i Kantor (1997.), za sustave za pretraæivanje informacija Su (1992.), a zasuËelja Shneiderman (1998.). Buttenfield (1999.) daje okvir za vrednovanje ikriterije korisnosti. Na osnovi tih i nekih drugih izvora napravljen je kratak popiskriterija koji bi mogli, a Ëak i moraju, biti prilagoeni digitalnim knjiænicama.

Tradicionalni knjiæniËni kriteriji• zbirka: cilj, predmet, raspon, autorstvo, pokrivenost, posuvremenjenost,

skupina korisnika, troπkovi, oblik, postupanje, oËuvanje, dugotrajnost• informacije: posuvremenjenost, pogodnost, veze, predstavljanje, jedin-

stvenost, usporedivost, predstavljanje, brzina, vlasniπtvo• koriπtenje: dostupnost, raspoloæivost, pretraæivost, korisnost i• norme za niz elemenata i procesa.Tradicionalni kriteriji za pretraæivanje informacija (IR)• relevantnost (vodi prema mjerama preciznosti i odziva)• zadovoljstvo, uspjeh i• kazalo, traæenje, znaËajke rezultata traæenja.Tradicionalni kriteriji za interakciju Ëovjek∑raËunalo• korisnost, funkcionalnost, napor• odgovaranje zadatku, neuspjesi• povezivost, pouzdanost• znaËajke dizajna• smisleno kretanje, pregledavanje i• usluge, pomoÊ.

ZakljuËak

Doπlo je do naglog razvoja digitalnih knjiænica. Provodi se Ëitav niz znanstvenih ipraktiËnih projekata, ulaæu se iznimno velika sredstva u istraæivanje i primjenudigitalnih knjiænica. U veÊini sluËajeva, vrednovanje nije dio tih napora. Uz malibroj vrijednih iznimaka u znanosti ili u praksi, vrednovanje se u pravilu ne istiËe,.UnatoË tim iznimkama, vrednovanje tek treba postati dio istraæivaËkih projekata,prakse, pa Ëak i polemika. Meutim, mora se istaknuti da je vrednovanje digitalnih

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM216

217

knjiænica sloæen i teæak zadatak. U ovom se Ëlanku govori o izazovima pred kojimase nalazi vrednovanje digitalnih knjiænica i daju prijedlozi konceptualnog okviravrednovanja izvedenog iz sustavnog pristupa. Mnogo se toga mora definirati i otome se dogovoriti prije nego πto se vrednovanje digitalnih knjiænica moæe poËetiobavljati na konzistentan naËin koji dopuπta i usporedbe.

Na mreænim stranicama Federacije digitalnih knjiænica (1999.), u poËetnomodlomku, nalazi se vaæna misao:

Jedno je od velikih dostignuÊa digitalnih knjiænica da su organizirane na sliËan naËin.Osoba koja se zna sluæiti jednom knjiænicom u ovoj zemlji vjerojatno Êe biti u stanjuposluæiti se bilo kojom drugom. U okruæenju tiskane rijeËi korisnici tu jedinstvenostsmatraju prirodnom, no u digitalnom okruæenju to nije tako.

Digitalni izvori dostupni s pomoÊu globalnih mreæa nisu organizirani. Ako digitalniizvori stvoreni ili pohranjeni u jednoj knjiænici trebaju biti dostupni drugima, ondamora postojati slaganje oko zahtjeva arhitekture sustava, metapodataka, oznaËivanja ipretraæivanja. Razvoj i usvajanje zajedniËkih norma zahtijevat Êe dodatne napore iistraæivanje.

Vrednovanje digitalnih knjiænica takoer bi trebalo biti usmjereno na i trebalobi pridonositi jedinstvenosti pristupa i koriπtenja digitalnih knjiænica, πto ukljuËujevrednovanje niza digitalnih knjiænica, a ne pojedinaËne napore. I dok je joπ preranopostavljati formalne norme za digitalne knjiænice, Ëime se spreËavaju inovacije, nijeprerano razmiπljati o vrednovanju Ëimbenika i njihovih osobitosti koji pridonosejedinstvenosti kao o joπ jednom dodatnom kriteriju. Joπ je jedan veoma vaæan ele-ment za vrednovanje ∑ postojanost. Vaæna znaËajka tradicionalnih knjiænica Ëuvanjeje zbirki kroz vrijeme ∑ njihova postojanost. Vaæna znaËajka digitalnih knjiænicapotencijalni je nedostatak trajnosti. Knjiænice nemaju gotovo nikakva nadzora nadpostojanoπÊu digitalnih Ëasopisa, kazala i sliËnih sadræaja za koje su odreenovrijeme kupili licencije za pristup. Nakladnici mogu prestati raditi, kao πto to mnogii Ëine, ili mogu jednostavno okrenuti svoje poslovanje u kojem drugom pravcu, kaoπto se Ëesto dogaa, i izvori koji su do tada bili pod njihovim nadzorom nestaju.Digitalni Ëasopisi, kao npr. D-Lib Magazine koji se ovdje Ëesto spominje, moæenestati kad se iscrpe financijska sredstva. Postojanost digitalnih knjiænica moæepostati jedan od njihovih najvaænijih kriterija.

»ak i ako ne postoje vidljivi pomaci u evoluciji vrednovanja digitalnih knjiænicana formalnoj razini, na neformalnoj Êe se nastaviti s naporima od strane financijera,javnosti, drugih knjiænica, tehnologa, struËnjaka, amatera, i svih drugih koji su nabilo koji naËin u vezi s rezultatima istraæivanja ili praktiËnom primjenom digitalnihknjiænica. Takva neformalna vrednovanja mogu biti vrlo vrijedna i pouzdana, aliisto tako mogu znatno zastraniti i stvoriti pogreπne predodæbe o digitalnimknjiænicama i pogreπna iπËekivanja. Stoga je od kljuËne vaænosti da se intenzivirajunapori u podruËju formalnog vrednovanja digitalnih knjiænica i da oni postanusastavni dio svakoga znanstvenog projekta ili primjene u praksi.

Nakon πto je sve ovo reËeno o vrednovanju, postavlja se veÊi skup pitanja na πtosam veÊ aludirao u uvodnim napomenama. “Je li prerano u ovom ranom stadijurazvitka digitalnih knjiænica razmiπljati o vrednovanju? Moæe li to rano vrednovanje

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM217

218

uguπiti inovacije? Moæe li dovesti do pogreπnog usmjerenja, koncentriranja nadetalje umjesto sagledavanja veÊe slike? Moæe li prerano vrednovanje biti kontra-produktivno?”

Ako se kruto gleda na vrednovanje, odgovor na sva ta pitanja biti Êe 'Da'. Aliako se promiπlja u ozraËju evolucije digitalnih knjiænica, onda i njihovo vrednovanjetreba gledati kao evolucijski pothvat. S evolucijom vrednovanja treba se postupatikao s nuænim dijelom veÊe cjeline ∑ evolucije digitalnih knjiænica i kao dio te veÊeevolucije jedan Êe njezin dio zavrπiti u slijepoj ulici, no nadamo se da Êe mnogo veÊidio biti uspjeπan. Ali nije nikada prerano poËeti razmiπljati o tome, razjaπnjavatikoncepte vrednovanja i provoditi evaluacijske eksperimente. Ovaj je Ëlanak napisanu tome duhu.

Krajnje vrednovanje digitalnih knjiænica obavljat Êe se u odnosu na pre-oblikovanje njihova konteksta, isto πto se dogaalo s vrednovanjem samih knjiænicakroz povijest. Digitalne knjiænice omoguÊavaju interakciju ljudi, ljudskog znanja,organizacija i tehnologije. Najvaænije je pitanje vrednovanja: Na koji naËin digitalneknjiænice preoblikuju istraæivaËki rad, obrazovanje, uËenje i æivot opÊenito? U ovomtrenutku nemamo odgovore, ali imamo indikacije da doista dolazi do vaænihpreoblikovanja.

Prevela: Kornelija Petr

Biljeπke

1. Arms, W . Y. (2000). Digital libraries. Cambridge, MA : MIT Press2. Beagrie, N. ; D. Greenstein. (1998). Managing digital collections: Arts and Humanities Data

Service (AHDS) policies, standards and practices: evaluation criteria for evaluation.http//ahds.ac.uk/public/srg.html#criteria (2000∑09∑29)

3. Bishop, A. P. (1998). Measuring access, use, and success in digital libraries. // Journal ofElectronic Publishing, 4, 2.http//www.press.umich.edu/jep/04∑02/bishop html (2000∑09∑29)

4. Bishop, A. P. (1999). Document structure and digital libraries: how researchers mobilizeinformation in journal articles. // Information Processing & Management, 35, 3, 255∑279.

5. Bonn, M. S. ; W. P. Lougee ; J. K. Mackie-Mason ; J. F. Riveros. (1999). A report on thePEAK experiment: context and design. // D-Lib Magazine, 5, 6.http //www.dhb.org/dlib/june99/06bonn.html (2000∑09∑29)

6. Bourdieu, P. (1990). The logic of practice. Stanford, CA : Stanford University Press.7. Borgman, C. L. (1999). What are digital libraries?: competing visions. // Information

Processing & Management, 35, 3, 227∑243.8. Buttenfieid, B. (1999). Usability evaluation of digital libraries. // Science & Technology

Libraries, 17, 3∑4 , 39∑59.9. Cornell University. (1999). MFSL technical report.

http//crdc.library.cornell.edu/gateway.htm (2000∑09∑29)10. Digital Library Federation. (1999, April 21). A working definition of digital library.

http //www.dlf.org/diglib/ dldefinition.htm (2000∑09∑29)11. Digital Library Federation. (1999, September 17). DLF Home.

http //www.dlf.org/dighb/oldhome.htm (2000∑09∑29)12. Hill, I. L. ; L. Carver ; M. Larsgaard ; R. Dolin ; T. R. Smith ; J. Frew ; M. A. Rae. (2000).

Alexandria Digital Library user evaluation studies and system design. // Journal of the Ameri-can Society for Information Science, 51, 3, 246∑259.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM218

219

13. Jones, M. L. W. ; G. K. Gay : R. H. Rieger. (1999). Project Soup Comparing evaluations ofdigital collection efforts. // D-Lib Magazine, 5, 11.http //www.dlib.org/dlib/november99/lljones html (2000∑09∑29)

14. Kilker, J. ; G. Gay. (1998). The social construction of a digital library: a case study examin-ing implications for evaluation. // Information Technology and Libraries, 17, 2, 60∑70.

15. Lancaster, F. W. (1993). If you want to evaluate your library. 2d ed. Urbana-Champaign :University of Illinois, Graduate School of Library and Information Science.

16. Lesk, M. E. (1997). Practical digital libraries: books, bytes, and bucks. San Francisco :Morgan Kaufman.

17. Licklideir, J. C. R. (1965). Libraries of the future. Cambridge, MA : MIT Press.18. Mackie-Mason, J. K. ; J. F. Riveros ; M. S. Bonn ; W. P. Lougee. (1999). A Report on the

PEAK experiment: usage and economic behavior. // D-lib Magazine, 5, 7∑8.http//www.dlib.org/dlib/iuly99/mackie-mason /07mackie-mason html (2000∑09∑29)

19. Marchionini, G. ; G. Giane. (1994). Evaluating hypermedia and learning methods and re-sults from the Perseus Project. // ACM Transactions on Information Systems, 72, 1, 5∑34.

20. Marchionini, G. ; C. Plaisant ; A. Komlodi. (in press) The people in digital libraries: multi-faceted approaches to assessing needs and impact. // Digital library use: social practice indesign and evaluation. / eds. A. Bishop, B. Buttenfield, N. VanHouse. Cambridge, MA :MIT Presshttp//ils.unc.edu/~march/revision.pdf (2000∑09∑29)

21. Okerson, A. (1999). Electronic collections development.http //www.library.yale.edu/~okerson/ecd.html (2000∑09∑29)

22. Rusbridge, C. (1998). Towards the hybrid library. // D-Lib Magazine, 6, 7∑8. http://www.dlib.org/dlib/july98/rusbridge/07rusbridge.html (2000∑09∑29)

23. Saracevic, T. ; P. Kantor. (1997). Studying the value of library and information services. I.Establishing a theoretical framework. II. Methodology and taxonomy. // Journal of theAmerican Society for Information Science, 48, 6, 527∑542, 543∑563.

24. Saracevic, T. (1999). Information science. // Journal of the American Society for InformationScience, 50, 12, 1051∑1063.

25. Shneiderman, B. (1998). Designing the user interface: strategies for effectivehuman∑computer interaction. 3d ed. Reading, MA : Addison Wesley Longman.

26. Su, L. T. (1992). Evaluation measures for interactive information retrieval. // InformationProcessing & Management, 28, 4, 503∑516.

27. Wiseman, N. ; G. Rusbndge ; S. M. Gnffin. (1999). The joint NSF/JISC InternationalDigital Libraries Initiative. // D-Lib Magazine, 5, 6.http //www.dlb.org/dlib/june99/06wiseman.htm (2000∑09∑29)

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM219

220

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM220

221

Pregled nastavnih programa o digitalnim knjiænicama19

SaæetakKoncept 'digitalna knjiænica' ima nekoliko razliËitih tumaËenja koja proizlaze iz razliËitihzajednica ukljuËenih u istraæivanje, praktiËan rad, organizaciju i komercijalne poslovevezane uz digitalne knjiænice. Te su aktivnosti popratili nastavni sadræaji. Osnovni je ciljovoga rada prikazati rezultate istraæivanja o trenutaËnom stanju u akademskomobrazovanju o digitalnim knjiænicama. Meutim, rad takoer istraæuje osnovno naËelo iorijentaciju nastavnih sadræaja iz podruËja digitalnih knjiænica. Predlaæemo nekolikomodela na koje smo naiπli u pouËavanju sadræaja o digitalnim knjiænicama te nekolikonaËina ugradnje relevantnih tema u razliËite nastavne planove i programe.

UvodDigitalna knjiænica naziv je i koncept koji se rabi kao skupni nazivnik za velik

broj razliËitih aktivnosti. Nazivi poput virtualna knjiænica, elektroniËka knjiænica,knjiænica bez zidova i nekolicina drugih, rabili su se sa sliËnim znaËenjem, ali jesamo naziv 'digitalna knjiænica' opstao sve ovo vrijeme. Meutim, πto toËnoobuhvaÊa taj naziv? TrenutaËno postoji nekoliko razliËitih interpretacija pojma, aiskazi su to izrazito razliËitih i zasebnih zajednica koje imaju doticaja s digitalnimknjiænicama.

Ovaj se rad bavi izobrazbom za digitalne knjiænice. Razvidno je da razliËitatumaËenja pojma 'digitalna knjiænica', kao i tema i aktivnosti koje su obuhvaÊenetim pojmom, daju potreban kontekst izobrazbe kao i perspektive za odabir iusmjeravanje od nastavnog plana i programa do kolegija odnosno tema. Tradicio-

19 Saracevic, Tefko ; Marija Dalbello. (2001). A survey of digital library education. // Proceedings of theAmerican Society for Information Science and Technology, 38. Pp. 209∑223.

∂ Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, American Society for Information Science and Technology, i obaautora.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM221

222

nalna pitanja koja se postavljaju u pedagogiji bilo kojega obrazovnog podruËja,postavljaju se i u odnosu na digitalne knjiænice:

1. Zaπto pouËavati o digitalnim knjiænicama?2. ©to pouËavati o digitalnim knjiænicama?3. Na koji naËin pouËavati?

Prvo se pitanje odnosi na odreivanje osnovnog naËela da se nastava iz podruËjadigitalnih knjiænica smjesti u odreenu obrazovnu perspektivu, okvir, plan i pro-gram ili Ëak kolegij. To je sloæeno pitanje i nije dovoljno samo pragmatiËki reÊi:“Digitalne knjiænice postoje, stoga pouËavamo o njima.” Drugo se pitanje baviodabirom sadræaja iz bezbroj tema, od opÊih prema konkretnim koji su izravnopovezani s digitalnim knjiænicama i koji su utemeljeni na odabranom naËelu. TreÊese pitanje ne tiËe nuæno samo pedagogije, nego, πto je joπ vaænije, naËina i sredstavada se odabrani sadræaji ukljuËe i organiziraju u postojeÊe planove i programe,kolegije i ponudu.

Ovaj rad analizira ta tri pitanja, a osnovni mu je izvor informacija 'realnastvarnost'. Meutim, ne namjeravamo biti preskriptivni. Kod pitanja vezanog uzosnovnu postavku digitalnih knjiænica kratko Êemo prouËiti prirodu i rast razliËitihaktivnosti vezanih uz digitalne knjiænice. Njihovo postojanje odreuje obrazovneodabire. Pri objaπnjavanju drugoga pitanja prouËavamo razliËite koncepte digitalnihknjiænica iz perspektive razliËitih zajednica. Objaπnjenju treÊeg pitanja posveÊen jenajveÊi dio ovog rada: predstavljeni su rezultati istraæivanja o izobrazbi o digitalnimknjiænicama na velikom broju akademskih ustanova od kojih je veÊina, ali ne sve, izSAD-a. Na temelju dobivenih rezultata u radu se analiziraju razliËiti nastavnimodeli nastave o digitalnim knjiænicama.

Rad je nastao kao rezultat istraæivanja koje je u tijeku. Planiramo nastaviti iproπiriti istraæivanje dodatnim analizama te pokriti veÊi broj ustanova, disciplina inapora, na nacionalnoj i meunarodnoj razini, a rezultate predstaviti u opseænimizvjeπtajima. SliËno je istraæivanje provedeno 1998. godine (Spink, Cool, 1999a,1999b), a ovaj bi se izvjeπtaj mogao gledati kao nastavak tog istraæivanja. Izvjeπtaj jetakoer rezultat zanimanja za pouËavanje i istraæivanje digitalnih knjiænica na naπojmatiËnoj ustanovi, ©koli za komunikacijske, informacijske i knjiæniËne studije(School of Communication, Information and Library Studies) pri SveuËiliπtu Rutgers.Kolegij Digitalne knjiænice uveden je prvi put u zimskom semestru 1998. godine iod tada je u redovitoj ponudi. Pored tog kolegija uspostavljena je i mreænoutemeljena suradniËka mreæa informacijskih izvora D-Lib Edu: Obrazovni izvori zadigitalne knjiænice, korisna za naobrazbu i prouËavanje digitalnih knjiænica. NaSveuËiliπtu Rutgers provodi se interdisciplinarno istraæivanje digitalnih knjiænica, aizvodi ga Rutgersov distribuirani laboratorij za digitalne knjiænice (Rutgers Distrib-uted Laboratory for Digital Libraries ∑ RDLDL). UkljuËuje i suradnike s nekolikosveuËiliπnih odjela i fakulteta te sve one koji dræe seminare o digitalnim knjiænicamapokrivajuÊi na taj naËin niz istraæivaËkih tema iz toga podruËja. Sve gore spomenutopomoglo nam je u promiπljanjima i naporima pri pisanju ovoga rada.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM222

223

Zaπto pouËavati o digitalnim knjiænicama? MoguÊnosti za teorijski okvir

©to je to 'digitalna knjiænica'? Odgovor se ne nudi sam po sebi. Digitalna knjiænicakao pojam i realnost definirana je na razliËite naËine; katkad je Ëak tretirana i kaoprimitivni, nedefinirani pojam. Drugim rjeËima, nema konsenzusa oko definicije.U sljedeÊem Êemo poglavlju viπe pozornosti posvetiti upravo razliËitim definicijamatog pojma.

Da bi se postavio teorijski okvir za pouËavanje, tumaËit Êemo digitalne knjiænicei sve s njima povezane aktivnosti, s ciljem da obuhvatimo πto viπe varijacija dvijuglavnih tema (a) organizacije i pristupa zapisima ljudskog znanja u (b) digitalnom iumreæenom okruæenju. Razumijevanje toga sve je ËeπÊe implicitna, a mnogo rjeeeksplicitna, postavka sve veÊeg broja radova koji tvrde da obrauju temu digitalnihknjiænica. Naravno, prva od dviju spomenutih tema nije nikakva novost. Prikuplja-nje, organizacija, Ëuvanje i pristup zapisima ljudskog znanja teme su mnogih radovaod postanka civilizacije do danas, i prisutne su u razliËitim vremenima, kulturama idruπtvima. To je stalna tema jer su razvoj i funkcioniranje svakoga naprednogdruπtva povezani s proizvodnjom i uporabom druπtvene memorije s pomoÊu zapisa.A prva je tema opet uvijek povezana s drugom, odraæavajuÊi pri tom tehnologijuodreenog vremena i stoga, naËine implementacije kroz vrijeme. Nepromjenjivosttih tema te povezanost s novom tehnologijom suptilno je nagovijeπtena i u naslovunovoobjavljene publikacije o digitalnim knjiænicama: Od Gutenberga do globalneinformacijske infrastrukture: pristup informacijama u umreæenom svijetu (Borgman,2000.). Pretpostavka je da Êe nova digitalna tehnologija i umreæavanje utjecati narukovanje zapisima ljudskog znanja, pa Ëak ga i revolucionizirati, a posredno Êeutjecati i na druπtva u cjelini, u istoj mjeri, ako ne i viπe, od tehnoloπke inovacijekoju je zapoËeo Gutenberg u proπlosti. Iako je relativno rano da bi se takvo πtomoglo sa sigurnoπÊu ustvrditi, Ëini se da bi moglo biti toËno.

S obzirom na razumijevanje tih dviju tema te na napredak u moguÊnostimadigitalne i mreæne tehnologije, ne zaËuuje πto digitalne knjiænice privlaËe velikozanimanje. Njihova je povijest kratka i burna. Nekoliko ranih teoretiËara poputLicklidera (1965.) o knjiænicama u buduÊnosti razmiπlja kao o iznimno inovativnimi razliËitim po strukturi, poslovima i pristupu koji inzistira na poveÊanoj primjenitehnologije. Meutim, unatoË vizionarskim i futuristiËkim raspravama te veomaraπtrkanim studijama i razvojnim eksperimentima, niπta se vaæno nije dogaalo usljedeÊa dva desetljeÊa. Na kraju 1980-ih digitalne su knjiænice (pod razliËitimdrugim imenima) bile neznatno prisutne u knjiæniËarstvu, informacijskoj znanostiili raËunarstvu. Ali samo deset godina kasnije, poËetkom 2000-te, dolazi doglobalnog porasta istraæivanja, praktiËnih rjeπenja i opÊenito zanimanja za digitalneknjiænice. Kakvo desetljeÊe za digitalne knjiænice!

Nekoliko je trendova utjecalo na to poveÊanje zanimanja. Kao prvo, naprednazapadna druπtva nastavila su se razvijati prema novim oblicima, ranije nazivaniminformacijsko druπtvo, druπtvo znanja ili postindustrijsko druπtvo. Upravljanjezapisima ljudskog znanja postaje sve vaæniji dio ali i problem tih druπtava, posebiceod fenomena eksplozije informacija, do nezaustavljivog rasta zapisa znanja u svimpodruËjim ljudskih djelatnosti. Drugo, digitalna i mreæna tehnologija dostigla je

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM223

224

odreeni stupanj zrelosti i brzo se proπirila, πto je dovelo do πirokog spektra novih irazliËitih moguÊnosti, ali i do problema. TreÊe, u gotovo svim, ako ne i u svim,podruËjima znanosti priroda znanstvene komunikacije drastiËno se promijenila,stvarajuÊi probleme i potiËuÊi istraæivanja novih pristupa za osiguravanje i odræa-vanje te komunikacije. I Ëetvrto, na raspolaganje se stavljaju znatne svote novcanamijenjene istraæivanju i praktiËnim rjeπenjima tih problema. Digitalne suknjiænice prihvaÊene kao jedno (ali ne i jedino) od naprednijih i obuhvatnijihkonceptualnih i praktiËnih rjeπenja.

Poticaj za eksplozivan rast i aktivnosti vezane uz digitalne knjiænice doπao je sdviju strana: πiroko priznavanje niza druπtvenih i tehniËkih trendova te problemakoji proizlaze iz njih te, joπ vaænije, dostupnost znatnih sredstava namijenjenihrjeπavanju tih problema. Teπko je toËno utvrditi koliËinu sredstava koja su se uposljednjih desetak godina odvojila za financiranje istraæivanja fenomena digitalnihknjiænica, no na meunarodnoj razini ona iznose nekoliko stotina milijuna dolara.Ilustracije radi, nabrojit Êemo nekoliko primjera veoma raznolikih izvora financi-ranja koji odraæavaju raznolikost napora i pristupa:

• Financiranje istraæivanja digitalnih knjiænica doπlo je iz niza vladinihustanova. U Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama istraæivanje digitalnihknjiænica ne samo da vode, nego i definiraju projekti koje podræava Inicija-tiva za digitalne knjiænice (DLI)20 . Inicijativu financira konzorcij vladinihagencija pod vodstvom Nacionalne zaklade za znanost (NSF)21 . DLI∑1(1994.∑1998., 23 milijuna dolara), koji su financirale tri agencije rezultiraoje sa πest velikih projekata. DLI∑2 (1999.∑2003., 55 milijuna dolara)financiralo je osam agencija, a rezultat je bio 60 velikih i malih projekata.

• Vladine i komercijalne organizacije financiraju pronalaæenje praktiËnihrjeπenja. U Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama najistaknutije mjesto po brojuprojekata ima Kongresna knjiænica (npr. American Memory Project koji jefinanciran iz vladinih, ali i privatnih izvora). Mnogi takvi projekti takoer semogu pronaÊi kroz napore Federacije digitalnih knjiænica22 . U Velikoj jeBritaniji svrha financiranja e-Lib projekata “stimulirati i omoguÊiti uËinko-vitu eksploataciju informacijskih sustava radi osiguravanja visokokvalitetnenacionalne mreæne infrastrukture za podruËje britanskoga visokog obrazova-nja i istraæivaËku zajednicu”. (Rusbridge, 1998.). Raitt (2000.) daje pregledniza ostalih europskih inicijativa koje uglavnom imaju nekakav praktiËni cilj.

• Financiranje aktivnosti od strane akademskih i javnih ustanova. Primjer jenaπa vlastita ustanova, Knjiænice SveuËiliπta Rutgers, koje imaju dugoroËanplan (kao uostalom veÊina sveuËiliπta) vezan uz digitalne knjiænice. Drugi suvaæni primjeri SveuËiliπte u Kaliforniji, Berkeley digitalna knjiænica SunSITEi Oksfordsko sveuËiliπte u Velikoj Britaniji ∑ Bodley Library.

20 Digital Library Initiative.21 National Science Foundation.22 Digital Library Federation.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM224

225

• Financiranje primjena inovacija u podruËju digitalnih knjiænica od stranestruËnih i znanstvenih udruæenja te specijalnih instituta. Primjer vezan uzdruπtvene udruge: Digitalna knjiænica Udruæenja za raËunalne strojeve(ACM). Primjer vezan uz odreenu disciplinu: Perseus digitalna knjiænicaSveuËiliπta Tufts.

• Financiranje od strane nakladnika koji æele prijeÊi na digitalne publikacije iosiguravati dostup. Primjer je Elsevier Science koji je razvio niz izvora zadigitalne knjiænice, a financirao je i istraæivanje razliËitih ekonomskihmodela. (Mackie-Mason i sur. 1999.)

• Financiranje od strane povijesnih druπtava, arhiva i muzeja s ciljem da svojeblago prenesu na digitalni medij. Primjer je suradniËki projekt SveuËiliπtaCornell (sada dovrπen) pod nazivom The Museum Educational Site Licens-ing (MESL).

• ZajedniËki rad i financiranje u svrhu ostvarivanja zajedniËkog dobra unovovjekoj internetskoj tradiciji 'svima dostupnih' informacija. Primjer zato je virtualna knjiænica (©vicarska, Velika Britanija, Sjedinjene AmeriËkeDræave i druge zemlje).

OËito je da je u prouËavanje digitalnih knjiænica u cijelom svijetu utroπenomnogo viπe sredstava i napora nego πto je spomenuto u gornjim primjerima.Kongresna knjiænica na svojim mreænim stranicama pruæa impresivan popispoveznica na razne digitalne knjiænice na meunarodnoj razini, a to isto Ëini iËasopis D-Lib Magazine. Ti su napori proizveli velik broj praktiËnih rjeπenja, pruæiliznanstvenicima vaæno profesionalno iskustvo, doveli do niza novih praksi, metodo-logija, novih tehnoloπki utemeljenih primjena, velikog broja istraæivanja nizasloæenih problema te su izvor rastuÊe koliËine znanja (trenutaËno priliËno raπtrka-nog). Postojanje tog niza moguÊnosti za postavljanje teorijske osnove za pouËavanjeo digitalnim knjiænicama velik je izazov, posebice πto su moguÊnosti toliko πiroke iraznolike.

Naæalost, obrazovni je sustav imao vrlo malo izravne ili organizirane veze s bilokojim od tih brzih i vaænih dogaaja u podruËju digitalnih knjiænica. U izobrazbu odigitalnim knjiænicama uloæeno je malo ili niπta, πto je pogorπano postojanjemtolike raznolikosti aktivnosti vezanih uz digitalne knjiænice. Istina je da je jedan diovoditelja istraæivaËkih projekata o digitalnim knjiænicama bio ukljuËen i u nastavuo digitalnim knjiænicama, ali je cijela ta veza bila viπe sluËajna nego organizirana isustavna. OpÊenito gledano, obrazovni sustav ne predvodi nego samo prati razvoj upodruËju digitalnih knjiænica. Teorijske postavke izobrazbe o digitalnim knjiæni-cama, ako ih uopÊe ima, nazadne su jer obrazovni sustav reagira s odreenimvremenskim odmakom na ono πto se dogaa u podruËju istraæivanja i praktiËnihrjeπenja vezanih uz digitalne knjiænice.

©to pouËavati o digitalnim knjiænicama? Odabir sadræaja

Odgovor na to pitanje ovisi u velikoj mjeri o tome postoji li jasna ideja o tome πtosu zapravo digitalne knjiænice. Kao πto je veÊ reËeno, ne postoji konsenzus o

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM225

226

zajedniËkoj definiciji digitalnih knjiænica, πto je i razumljivo jer se na njih moæegledati s razliËitih stajaliπta i s razliËitih perspektiva. Istraæimo stoga neke od tihperspektiva i ponuenih definicija. Naravno, odabir odreene perspektive diktira iodabir odreenog sadræaja.

RazliËite perspektive gledanja na digitalne knjiænice, zajedno s konkurentnimvizijama i s njima povezanim definicijama, dolaze nam iz nekoliko zajednica Ëiji jerad vezan uz digitalne knjiænice. Ovdje Êemo se koncentrirati na dvije: istraæivanje ipraksu. Iako su njihov rad i postupci odvojeni, na njih se ipak moæe gledati kao nadva kraja istog spektra koji se joπ nisu uspjeli sresti u sredini. Ili da upotrijebimokakvu drugu metaforu: zajednica istraæivaËa i zajednica praktiËara nalaze se u istomplanetnom sustavu, s tom razlikom da je jedna na Marsu, a druga na Veneri.IstraæivaËka zajednica utemeljena uglavnom u raËunalnoj znanosti nalazi se najednoj strani spektra i postavlja uglavnom istraæivaËka pitanja vezana uz buduÊnostdigitalnih knjiænica ili, konkretnije, pitanja vezana uz razliËite tehniËke znaËajke isastavnice digitalnih knjiænica bez ograniËenja koja moæe postaviti praksa. Nadrugoj se strani spektra nalazi zajednica praktiËara, utemeljena uglavnom naknjiæniËarstvu i informacijskoj znanosti i ona postavlja razvojna, operativna ikorisniËka pitanja vezana uz ekonomiËnost i institucionalnost æivotnog konteksta,njegova ograniËenja i moguÊnosti, a naglasak stavlja na korisniËki dio toga spektra.

Inicijativa za digitalne knjiænice (DLI) nije kroz istraæivanja iznjedrila definicijupojma. Konceptu digitalna knjiænica pristupa se stoga s vrlo πirokog i nejasnodefiniranog stajaliπta, a osnovni je cilj obuhvatiti πto veÊi broj razliËitih pristupa idomena. Stoga projekti obuhvaÊeni tom inicijativom, posebice DLI∑2, pokrivajuπirok raspon tema, rasteæuÊi na taj naËin znaËenje pojma 'digitalna knjiænica' Ëak ipreko granica onoga πto bi se moglo shvatiti kao 'digitalno', a ujedno i prepo-znatljivo bilo kao kakav tip knjiænice ili barem kao njezin dio. To je savrπenoprihvatljivo za istraæivaËki rad ∑ granice se moraju moÊi pomicati. No, istodobno toËini izbor obrazovnih sadræaja nejasnim i teπkim.

Definiciju koja je najprikladnija istraæivaËkoj zajednici dao je Lesk (1997.) uprvom udæbeniku na tu temu:

“Digitalne su knjiænice organizirane zbirke digitalnih informacija. One kombinirajustrukturiranje i prikupljanje informacija, πto knjiænice i arhivi oduvijek i Ëine, ali ihnadopunjuju s digitalnim predoËavanjem koje je omoguÊila raËunalna tehnologija”. (Uovoj i sljedeÊim definicijama dodan je naglasak na one dijelove koji ilustriraju moguÊepravce odabira obrazovnih sadræaja).

U jednom novijem tekstu na temu digitalnih knjiænica Arms (2000.) nudi,takoer iz perspektive istraæivaËke zajednice i tehnoloπkih primjena, definicijudigitalnih knjiænica koju sam naziva 'neformalnom':

“Digitalna je knjiænica zbirka informacija kojom se upravlja, a ukljuËuje i njoj srodnesluæbe i usluge, u kojima su informacije pohranjene u digitalnom obliku i mreænodostupne.”

Zajednica praktiËara koji uglavnom dolaze iz knjiænica usmjeruje pozornost nastvaranje operativnih digitalnih knjiænica, njihovo odræavanje i aktivnosti te

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM226

227

stvaranje usluga za korisnike. Taj je pristup u velikoj mjeri razvojne prirode,operativan je i praktiËan te ukljuËuje mali ili gotovo nikakav istraæivaËki rad. Kaorezultat tih napora u svijetu se pojavilo na stotine, ako ne i na tisuÊe digitalnihknjiænica, a nove nastaju svakodnevno. Pristupi koji se upotrebljavaju u stvaranjutih knjiænica vrlo su razliËiti. Te digitalne knjiænice ukljuËuju i na razliËite naËineobrauju razliËite tipove zbirka i medija. Mnoge od njih smjeπtene su u knjiæni-cama, stvarajuÊi na taj naËin hibridnu knjiænicu (kombinaciju digitalne i tradi-cionalne knjiænice), dok neke uopÊe nisu vezane za fiziËke zgrade knjiænica.

U SAD-u postoji Federacija digitalnih knjiænica (DLF, osnovana 1995. godine),organizacija znanstvenih knjiænica i razliËitih nacionalnih ustanova. Cilj je DLF-a“osigurati uvjete potrebne za stvaranje, odræavanje, porast i Ëuvanje distribuiranezbirke digitalne grae koja je dostupna znanstvenicima i πirokim krugovimapuËanstva”. Ta organizacija predstavlja knjiænice i praktiËare. Nakon duæeg raz-matranja, DFL se sloæio oko “radne definicije digitalne knjiænice” koja je ujednodefinicija zajednice praktiËara:

Digitalne su knjiænice organizacije koje osiguravaju izvore, ukljuËujuÊi specijaliziranoosoblje, za odabir, organizaciju, pruæanje intelektualnog pristupa, interpretaciju, distri-buciju, Ëuvanje integriteta zbirka digitalnih djela, osiguravanje njihove trajnosti tijekomvremena kako bi bile spremne i ekonomiËno dostupne za uporabu od strane definiranezajednice ili skupine zajednica.

C. Borgman (1999., 2000.) daje mnogo sloæeniju definiciju (ukljuËujuÊi iiscrpnu raspravu) digitalnih knjiænica, koja bi se mogla smatrati mostom izmeudefinicija istraæivaËke zajednice i zajednice praktiËara:

Digitalne su knjiænice skup elektroniËkih izvora i njima srodnih tehniËkih moguÊnosti zastvaranje, pretraæivanje i uporabu informacija (…) One su produæetak i nadogradnjasustava za pohranu i pretraæivanje informacija, koji rukuju digitalnim podatcima u bilokojem mediju (…) Sadræajno gledano, digitalne knjiænice obuhvaÊaju podatke, [i]metapodatke (…) Digitalne se knjiænice stvaraju, prikupljaju i organiziraju od stranezajednice korisnika (i za tu zajednicu), a njihove funkcionalne moguÊnosti odgovarajuinformacijskim potrebama te zajednice.

Na osnovi tih razliËitih perspektiva zakljuËujemo da moguÊnosti odabira sadræajakolegija o digitalnim knjiænicama trebaju biti utemeljene na sljedeÊim kategorijama:sustavi, mreæe i tehnologija; zbirka i izvori na razliËitim medijima; zastupanje,organizacija i operabilnost; pohrana i pretraæivanje; funkcionalnost, dostup i koriπtenje;ustanove i usluge; te zajednice korisnika i srodne primjene. Obrazovne moguÊnostiodabira poËivaju na tehnologiji, izvorima, organizaciji, pristupu, ustanovama ikoriπtenju ili njihovoj kombinaciji. Teπko je, ako ne i nemoguÊe, ostvariti ujedna-Ëenu, a ujedno i opseænu kombinaciju sadræaja.

Koji se sadræaji pouËavaju u okviru kolegija o digitalnim knjiænicama?Pregled primjena

Da bismo s rasprave na opÊenitoj razini mogli prijeÊi na konkrentnije primjere izprakse, proveli smo istraæivanje. Istraæivanje se sastojalo od dva dijela: pregledavanja

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM227

228

planova i programa te informacija o kolegijima koji su se nalazili na mreænimstranicama brojnih obrazovnih ustanova te analize odgovora (poslanih elektro-niËkom poπtom) na nekoliko pitanja postavljenih na nekoliko LISTSERVS-a. Svakidio istraæivanja obradit Êemo zasebno.

Svaka od metoda istraæivanja ima svoje prednosti i odreene nedostatke.Donoπenje zakljuËaka o obrazovnim sadræajima u ustanovama na osnovi informacijakoje su te ustanove postavile na svoj mreæni prostor ispunjeno je brojnim opasnos-tima. SliËno je s dobro poznatim opasnostima povezanim s istraæivanjem stan-dardnih popisa kolegija. Meutim, mreæni su popisi ipak mnogo suvremeniji iobuhvatniji; oni uglavnom pruæaju mnogo viπe informacija od onih u tiskanimpopisima, Ëak ukljuËuju i plan predavanja; a i ËeπÊe se posuvremenjuju. Pravilo jeda anketiranja elektroniËkom poπtom rezultiraju malim brojem samoodabranihodgovora. Meutim, postoji tendencija tipiËnih odgovora na ta pitanja. Oba se tanaËina istraæivanja nadopunjuju. Ta se metodologija smatrala prikladnom zaopÊenitu procjenu (ne iscrpnu) novih pristupa onome πto se pouËava te naËina nakoji su ti pristupi pozicionirani u postojeÊoj nastavnoj praksi.

Istraæivanje mreænog prostora

Metodologija. U prvom smo dijelu prouËili mreæne stranice 56 akreditiranihprograma popisanih u adresaru Udruæenja obrazovnih ustanova iz podruËjaknjiæniËne i informacijske znanosti23 (ALISE) na njihovim mreænim stranicama.Obrazovne ustanove koje nude te programe u pravilu su poznate kao πkole zaknjiæniËnu i informacijsku znanost (LIS), ali u stvarnosti velik je broj tih ustanovapromijenio taj naziv i koristi se drugim nazivljem. Da bismo bili πto jezgrovitiji,koristit Êemo se ipak LIS oznakom. Akreditacija programa dolazi od AmeriËkogaknjiæniËarskog udruæenja24 (ALA) i pokriva struËne programe na diplomskoj razini(magisterij). Meutim, ne pokriva dodiplomsku razinu te doktorske studije, koji suponueni na velikom broju tih obrazovnih ustanova. Geografski gledano, obu-hvaÊene su ustanove u Sjevernoj Americi ∑ SAD-u i Kanadi. Ni jedna druga zemljanije ukljuËena.

Pri prouËavanju obratili smo pozornost na nazive kolegija, njihove opise i redpredavanja ako je bio naveden. U skladu sa πirokom definicijom digitalnih knjiænica(ili njezinim nepostojanjem), o Ëemu smo raspravljali ranije, postavili smo vrloπiroku mreæu. Koncentrirali smo se na kolegije u kojima su bili spomenuti nazivi'digitalne knjiænice' ili 'digitalno knjiæniËarstvo', ali smo ukljuËili i kolegije koji suukljuËivali sinonimne nazive poput elektroniËka knjiænica ili knjiænica buduÊnosti;takoer smo ukljuËili i naziv virtualni muzeji jer su oni usko povezani s digitalnimknjiænicama. Na πiroj smo razini ukljuËili kolegije koji spominju postupke koji suusko povezani s digitalnim knjiænicama, poput upravljanje i Ëuvanje elektroniËkihzapisa, dizajn elektroniËkog teksta, medapodaci za digitalne zbirke, proizvodnja mreæne

23 Association of Library and Information Science Education.24 American Library Association.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM228

229

multimedije, dizajn mreæno dostupnih materijala i elektroniËki tekst. I naposlijetku,na najπiroj smo razini ukljuËili kolegije koji su usmjereni prema informacijskojtehnologiji i bave se pitanjima tehnoloπkih temelja digitalnih knjiænica, poputmreæne arhitekture, upravljaËkih mreæa, digitalnih alata, internetskih aplikacija isliËno. To smo stupnjevanje i razlike uporabili u kasnijoj klasifikaciji i vidljivi su iztablica.

UkljuËenost. Od 56 LIS programa, 47 (89%) ukljuËuje digitalnu knjiænicu unekom od oblika i stupnjeva u svoj plan i program; za 5 (9%) programa to se nijemoglo utvrditi, a 4 (7%) programa ne pokazuje prisutnost obrazovanja za digitalneknjiænice. Ta analiza pokazuje da je obrazovanje na temu digitalnih knjiænica uπlo uprograme gotovo svih LIS πkola. Meutim, postoji jako velika razlika u stupnjevimaukljuËenosti. Kada se sadræaji pomnije razmotre, moæe se ustvrditi da ta ukljuËenostvarira od jednog ili viπe kolegija potpuno posveÊenih problematici digitalnihknjiænica preko norma za metapodatke u okviru kolegija o organizaciji informacijado sluËajeva u kojima se pitanja digitalnih knjiænica obrauju u okviru programa zakontinuiranu naobrazbu. UkljuËivanje studenata u projekte lokalne digitalneknjiænice dodatni je naËin ukljuËivanja problematike digitalnih knjiænica u LISobrazovanje.

Integracija. Do koje su mjere kolegiji o digitalnim knjiænicama ponueni kaosamostalni kolegiji? U kojoj su mjeri ti sadræaji ukljuËeni u koji drugih kolegij?Tablica 1. daje odgovore na ta pitanja.

TABLICA 1. UkljuËenost kolegija u obrazovanje o digitalnim knjiænicama u LISprogramima koje je akreditiralo AmeriËko knjiæniËarsko udruæenje. (N= 47 od 56programa koji ukljuËuju obrazovanje o digitalnim knjiænicama).

Sadræaji o digitalnim knjiænicama u planu i programu Broj LIS programa

1. Samostalni kolegiji o DK-u 15 (32%)

2. Kombinacija samostalnih kolegija i sadræaja oDK-u ukljuËenih u ostale kolegije 8 (17%)

3. Sadræaji o DK-u ukljuËeni u druge kolegije (nemasamostalnih kolegija o DK-u) 23 (49%)

4. Ostalo (sadræaji o DK-u ukljuËeni u programekontinuirane naobrazbe) 1 (2%)

Napomena: Dva su glavna tipa kolegija (a) samostalni kolegiji o digitalnim knjiænicama(obiËno naslovljeni Digitalne knjiænice ili sliËno) i (b) sadræaj o digitalnim knjiænicamadio je kojega drugog kolegija.

Kao πto je vidljivo iz Tablice 1. polovica πkola iz uzorka ima u znatnom opseguzastupljene sadræaje o digitalnim knjiænicama u svome planu i programu. Tuspadaju ustanove sa specijaliziranim kolegijima o digitalnim knjiænicama s naglas-kom na knjiænu grau; nazivamo ih samostalnim kolegijima iako zapravo ne znamo

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM229

230

u kojoj su mjeri odvojeni, a u kojoj povezani s ostatkom kolegija u programu.Takav je samostalni kolegij ili izborni ili je kolegij na posebnu temu i ponuen je ilikao jedini kolegij u programu sa sadræajima koji se odnose na digitalne knjiænice ilije to kolegij koji nadopunjuje sadræaje o digitalnim knjiænicama koji se pojavljujugdje drugdje u programu. Kod druge polovice visokoπkolskih ustanova sadræaji odigitalnim knjiænicama integrirani su u programe, ali ni jedan kolegij nije usmjereniskljuËivo na digitalne knjiænice. Programi koji sadræaje o digitalnim knjiænicamaukljuËuju u svoje kolegije razlikuju se po stupnjevima i strategijama ukljuËivanja.

Diskusija. LIS programi na razini magisterija struËni su programi. To definira ikontekst za obrazovanje o digitalnim knjiænicama na tim ustanovama. ProuËavanjeopisa kolegija digitalnih knjiænica na mreænim stranicama pokazuje da obrazovanjeza digitalno knjiæniËarstvo u mnogo sluËajeva nije usustavljeno i ne postojijedinstven program izobrazbe.

Moæe se pretpostaviti da su sadræaji o digitalnim knjiænicama iskaz uoËenepojave novog polja i novih praksi u ustanovama. »ak i ustanove koje su proble-matici digitalnih knjiænica posvetile cjelovit kolegij pokazuju razlike u pristupima.Kolegiji ponueni pod krovnim nazivom 'digitalne knjiænice' variraju od teoretskihkolegija i kolegija koji daju pregled stanja do projektno osmiπljenih kolegija. Nekipokrivaju πire podruËje, a neki uæe. Ono πto ti kolegiji u pravilu ne rade kombi-nacija je teorije (naglaπavanje viπestrukih faseta istraæivanja digitalnih knjiænica) iprimjene (davanje pregleda postojeÊe prakse i omoguÊavanje stjecanje iskustva ustvarnim situacijama). Ako se procjenjuju prednosti jednih pred drugima, prednostteorije pred praktiËnim iskustvom, Ëini se da teoretski i pregledni kolegiji dajustudentima fleksibilniji okvir koji se kasnije proπiruje s praktiËnim iskustvomtijekom studentske prakse i pripravniËkog staæa u stvarnom svijetu nestalnihdigitalnih knjiænica. Idealno bi naravno bilo ostvariti kombinaciju prakse sdavanjem pregleda i teorijskim pristupom sadræajima o digitalnim knjiænicama.

Kao πto je veÊ ranije navedeno, u definiranju sadræaja koji se ukljuËuju u nastavuo digitalnim knjiænicama nastojali smo ukljuËivati, a ne iskljuËivati. U obzir smouzimali kolegije o umreæavanju, teme vezane uz telekomunikacije, norme za meta-podatke, kolegije koji govore o Ëuvanju elektroniËki prenesenih informacija teintegriraju sadræaje digitalnih knjiænica i digitalne knjiænice kao razvojni oblik upovijesti zapisa znanja, koji stoga pridonose izobrazbi o digitalnim knjiænicama.Nerijetko se na osnovi vrlo kratkih opisa kolegija i oskudnih online planovapredavanja ne moæe jasno prepoznati stupanj ukljuËenosti problematike digitalnihknjiænica. Prema naπoj konzervativnoj prosudbi, kod viπe od polovice πkola (12 od23 u kategoriji 3. Tablica 1.) ne moæe se utvrditi stupanj ukljuËenosti na osnovimetodologije koriπtene u ovom sluËaju. Pitanje je bavi li se kolegij o informacijskojtehnologiji koji dotiËe pitanja knjiænice buduÊnosti, kolegij koji raspravlja odruπtvenoj ulozi organizacije informacija koja ukljuËuje tradicionalne i digitalneknjiænice, arhive, mreænu arhitekturu ili kolegij koji se zanima za strukture, procese,dinamiku i razliËite primjene koje odreuju uËinkovito koriπtenje pokretnih slika umultimediji, online i na drugim digitalnim medijima, zapravo problematikom

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM230

231

digitalnih knjiænica ili ne. Svi ti pristupi zajedno predstavljaju skup moguÊnostitipiËan za nesigurnost u odreivanju obrazovnih sadræaja o digitalnim knjiænicama.MoguÊnosti odabira izviru iz kaotiËnog skupa pritisaka koji dolaze od straneknjiænica koje su træiπte za poslijediplomante, deset godina istraæivanja i razvijanja upodruËju digitalnih knjiænica te razliËitim stupnjevima znanja, struËnosti i percep-cije sveuËiliπnih nastavnika o onome πto je smislen pristup obradi te teme. TipiËanje rezultat takvog stupnja postojanje brojnih pristupa, koji se Ëesto preklapaju, ubrojnim visokoπkolskim ustanovama.

BuduÊi da raspored i uËestalost ponude kolegija odreuje uËinak odreenihkolegija ili mjeπavine kolegija na izobrazbu o digitalnim knjiænicama u odreenimLIS programima, oËito je da se ne mogu donositi generalni zakljuËci. Nekolikovisokoπkolskih ustanova koje integriraju sadræaje o digitalnim knjiænicama u svojekolegije ili nude kolegije koji u svome naslovu nemaju 'digitalne knjiænice', ali seusmjeravaju na stvaranje distribuiranih elektroniËkih repozitorija informacija,predstavnice su integriranog, a ne samostalnog pristupa. “Samostalan” (segregiran)pristup prema “integriranom” pristupu te “samostalan pristup kombiniran sintegriranim” otkrivaju prikrivenu filozofiju izobrazbe o digitalnim knjiænicama.Integrirani je pristup idealan, ali moæe biti povrπan. Razdvajanje takoer moæe bitiopasno ∑ tehnologija se stavlja u posebne ladice i tako joj se pristupa. U pregledupristupa u Tablici 1. ustanove odabiru ili samostalan ili integrirani pristup. Malibroj njih nudi kombinaciju tih dvaju pristupa (17 posto). Za to postoji Ëitav nizrazloga od kojih bi jedan mogao biti odraz natjecateljskih perspektiva unutarodreenog programa. Nismo primijetili da je koja od tih ustanova organiziralastudij vezan uz digitalne knjiænice, neπto poput specijalizacije ili usmjerenja.

Anketa elektroniËkom poπtomTakoer smo poslali poziv za sudjelovanjem u anketi elektroniËkom poπtom

odnosno odgovaranju na pitanja postavljena na nekoliko popisa adresa, a ta supitanja bila usmjerena na pojedince (a ne na ustanove) u razliËitim podruËjima.UkljuËeni su sljedeÊi programi za rad s popisima adresa (LISTSERVES): JESSE uknjiæniËarstvu, popis Ëlanova AmeriËkog druπtva za informacijsku znanost itehnologiju (ASIST),25 popis adresa Posebne interesne skupine za pretraæivanjeinformacija pri Udruæenju za raËunalne strojeve (ACM SIGIR), 26 Diskusijskeskupine humanistiËkih znanosti i ETEXT-L. Pokuπali smo doznati odgovore nasljedeÊa pitanja:

1. Nudi li Vaπa ustanova kolegij(e), seminare ili organizira zavode koji se bavepitanjima digitalnih knjiænica? Ako nudi, molimo Vas da nam dostavite πtoje viπe informacija moguÊe, posebice mreæne adrese (URL).

2. PouËavaju li se na Vaπoj ustanovi sadræaji o digitalnim knjiænicama unutardrugih kolegija, seminara ili zavoda? Ako se pouËavaju, molimo da namdostavite πto je moguÊe viπe informacija, posebice mreæne adrese (URL).

25 American Society for Information Science and Technology.26 Special Interest Group on Information Retrieval, Association for Computing Machinery.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM231

232

3. Unutar kojeg se odjela/fakulteta nude kolegiji o digitalnim knjiænicama?4. Na kojem stupnju: dodiplomskom, diplomskom, doktorskom ili struËnom

usavrπavanju?

Iako se s pomoÊu popisa adresa dolazi do velikog broja primatelja, dobili smosamo 27 odgovora, a od njih je samo 20 bilo relevantno. Bili smo razoËarani πtosmo primili tako mali broj odgovora, no to se obiËno dogaa kod opÊih anketa.Svjesni smo da u stvarnom æivotu postoji mnogo veÊi broj programa i kolegija kojisu povezani s digitalnim knjiænicama i da je ovo vrlo mali uzorak. Ne moæemo nireÊi u kojoj je mjeri reprezentativan. No ipak ga vrijedi analizirati.

Ispitanici su bili sveuËiliπni nastavnici u okviru programa knjiæniËnih i infor-macijskih znanosti (i na neki su naËin duplicirali, iako ne u potpunosti, rezultatemreænog ispitivanja), informatike, medicine, knjiæevnosti, komunikologije tenovoga podruËja digitalnih humanistiËkih znanosti, demonstrirajuÊi ono πto smoveÊ znali o interdisciplinarnoj prirodi digitalnih knjiænica kao podruËja prouËavanja.Tablica 2. donosi rezultate ovog ispitivanja.

TABLICA 2. Kolegiji, projekti i teme o digitalnim knjiænicama ∑ analizaelektroniËkog upitnika (N=20 ispitanika koji su ponudili relevantne informacije). Svesu mreæne adrese posjeÊene 1. svibnja 2001.

Catholic University, School of Library and Information Science

kolegiji o DK-u PraktiËne digitalne knjiænice

Izgradnja zbirka; Organizaciji internetskih izvora; Dizajn multimedija;Informacijski sustavi; Umreæavanje; Upravljanje bazama podataka

teme o DK-uunutar kolegija

University of Hawaii, Manoa, School of Library and Information Studies

kolegiji o DK-u Digitalno knjiæniËarstvo

Vrednovanje digitalnih izvora informacija; Uvod u informacijsko-referalnu sluæbu, Uvod u informacijsku znanost; Uvod u katalogizaciju

teme o DK-uunutar kolegija

Indiana University, School of Library and Information Science

kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice i elektroniËko nakladniπtvo u druπtveno-tehniËkojperspektivi; Digitalne knjiænice

Automatizacija knjiænica; Uvod u HCI; Analiza i dizajn sustava; Dbasedizajn usmjeren na korisnike; Mreæna informacijska arhitektura; DizajnsuËelja za informacijske sustave; Komunikacija u elektroniËkom okruæe-nju; Informacijska politika/ekonomika i pravo; Ispitivanje uporabljivosti

teme o DK-uunutar kolegija

Long Island University, Palmer School of Library and Information Science

kolegiji o DK-u Izgradnja digitalne knjiænice

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM232

233

University of Pittsburgh, School of Information Sciences

kolegiji o DK-u Digitalno oËuvanje; Digitalizacija znanstvenih zbirka; Informacijskaarhitektura; RaËunalno upravljanje slikovnim zbirkama; Tehnologija zaupravljanje informacijama; Sustavi metapodataka

Sustavi za upravljanje relacijskim bazama podataka; Obrada dokume-nata; Ljudski faktor u dizajnu informacijskih sustava

teme o DK-uunutar kolegija

Queens College, Graduate School of Library and Information Studies

kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice

Rutgers University, School of Communication, Information and Library Studies

kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice

Organizacija informacija; NaËela pretraæivanja; Razvoj i upravljanjezbirkama; Informacijska tehnologija; Automatizirani i umreæeni sustavi

teme o DK-uunutar kolegija

University of Tennessee, School of Information Sciences

Informacijsko okruæenjeteme o DK-uunutar kolegija

University of Texas, Austin, Graduate School of Library and Information Science

teme o DK-uunutar kolegija KnjiæniËno obrazovanje; Izvori informacija u druπtvenim znanostima

University of Wisconsin, Milwaukee, School of Information Studies

kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice

Uvod u informacijsku znanost; Automatizacija knjiænicateme o DK-uunutar kolegija

University of California, Berkeley, School of Information Management and Systems

kolegiji Seminar o digitalnim knjiænicama; Digitalni dokumenti i usluge;Dizajniranje knjiæniËnih usluga; Seminar: Dostupnost informacija;Organizacija informacija u zbirkama

elib.cs.berkeley.edu; sunsite.berkeley.eduprojekti DK

Odgovori ostalih visokoπkolskih ustanova u SAD-u

Carnegie Mellon University, School of Computer Science

teme o DK-uunutar kolegija

Pretraæivanje informacija; Seminar i vjeæbe iz naprednog pretraæivanjainformacija; Tehnologije jezika

Skupina za pretraæivanje informacija; Informedia ∑ digitalna videoknjiænica

projekti DK

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM233

234

Georgia Institut of Technology, School of Literature, Communication & Culture

teme o DK-uunutar kolegija

Informacijska arhitektura

Komunikacijski i kulturni projektiprojekti DK

University of Kansas, Information and Telecommunication Technology Center

projekti DK Pretraæivanje informacija

Oregon Health Sciences, Medical Informatics & Outcomes Research

teme o DK-uunutar kolegija Pretraæivanje informacija

Virginia Tech, Department of Computer Science

kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice

Pretraæivanje informacijateme o DK-uunutar kolegija

IstraæivaËki laboratorij digitalnih knjiænicaprojekti DK

University of Virginia, Media Studies

teme o DK-uunutar kolegija

Dizajn i primjena; Zastupanje znanja; Kulturna pitanja u informacijskojtehnologiji; Dizajn u kontekstu informacijske tehnologije

Meunarodni odgovori

Loughborough University, Velika Britanija, Department of Information Science

kolegiji o DK-u Napredne internetske i digitalne knjiænice

Queensland University of Technology, Australia, Faculty of Information Technology

kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice

Victoria University, Australia, Department of Library and Information Studies

kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice

S obzirom na prirodu i veliËinu uzorka, jedino πto bi se sa sigurnoπÊu moglozakljuËiti jest da postoji zanimljiv i sve πiri broj disciplina, pored knjiæniËne iinformacijske znanosti, koje nude kolegije na temu digitalnih knjiænica i to narazliËitim razinama: dodiplomskoj i diplomskoj.

Kako su nastavni sadræaji o digitalnim knjiænicama obraeni u nastavi?Pregled sadræaja

Da bismo odgovorili na to pitanje, nismo obraÊali pozornost na pedagoπki pristup.Umjesto toga, zanimao nas je πiri kontekst: Kako su razliËiti programi pristupili

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM234

235

temeljnim i srodnim podruËjima za obrazovanje na temu digitalnih knjiænica?Kakvi su se modeli pojavili? To pojaπnjava kontekst obrazovanja u podruËjudigitalnih knjiænica u sklopu programa; konkretnije, to pokazuje i podruËja kojimaje nastava o digitalnim knjiænicama poËela gravitirati.

Metodologija. U ovom se dijelu bavimo samo s 47 akreditiranih LIS programakoji u bilo kakvom obliku imaju veze s nastavom o digitalnim knjiænicama.Detaljno smo prouËili njihov plan i program, opise kolegija, red predavanja i ostaleinformacije koje smo pronaπli. Nepotrebno je reÊi da se razina dostupnih informa-cija razlikuje jako od programa do programa, stoga su naπi zakljuËci pouzdanionoliko koliko su pouzdane informacije koje smo pronaπli na mreænim stranicamaustanova Ëije smo programe prouËavali. Analiza je kvalitativne naravi, sa svimsvojim prednostima i nedostatcima. U pristupu utemeljenom u teoriji, iz razredasmo dobili podatke, a onda te podatke ponovno grupirali u razrede. Subjektivno?Naravno. Ali pristup na osnovi izvoenja takoer omoguÊuje da se vide skupine(klasteri) veÊeg broja podataka koji na drukËiji naËin ne bi bili vidljivi. Zbogkonzistentnosti nastojali smo primijeniti iste kriterije analize na sve programe.

Rezultati. Na osnovi prouËenih programa identificirali smo nekoliko dimenzijaili modela nastave o digitalnim knjiænicama. Tablica 3. prikazuje razliËite pristupekoje LIS programi imaju u konceptualizaciji nastave o digitalnim knjiænicama sobzirom na podruËja primjene. Od 47 LIS programa koji ukljuËuju nastavnesadræaje o digitalnim knjiænicama, njih πest digitalne sadræaje izdvaja u zasebnekolegije, jedan program integrira te sadræaje kroz cjelokupan nastavni program, a zaπest programa nismo mogli utvrditi podruËje primjene. Ti sluËajevi nisu ukljuËeni uTablicu 3. Ostala 34 programa odabrali su jedno ili nekoliko podruËja primjene.

Izvedena klasifikacija podijeljena je u dvije skupine. Prva ili opÊenita skupinaprepoznaje Ëetiri πiroka podruËja primjene, tj. opÊenita podruËja naglaska i usmje-renja nastave o digitalnim knjiænicama koja bi se mogla istaknuti kao prevladavajuÊau odreenom programu. Ta su podruËja:

• alati (tehnologija i tehnoloπki utemeljeni procesi)• okruæenja (kontekst u kojem digitalne knjiænice djeluju)• objekti (predoËavanje, struktura i æivotni ciklus dokumenata u razliËitim

oblicima) te• kombinacija (nekoliko prisutnih podruËja primjene kod kojih se ni jedno ne

istiËe kao dominantno).

Druga ili konkretna skupina prepoznaje perspektive unutar πirokih podruËja.Ona pokazuje detaljnije ili konkretnije usmjerenje programa. U tim perspektivama'temeljni' i 'napredni' alati odnose se na tehnoloπku razinu. 'Kategorizirani' pristupvidi digitalnu knjiænicu kao ograniËeni fenomen.

Ti modeli pokazuju kako je nastava o digitalnim knjiænicama osmiπljena i na πtose usmjerava u okviru pojedinog programa. Ti pristupi nisu iskljuËivi i mnogoustanova zapravo kombinira nekoliko pristupa. Pretpostavljamo da je razlog zatakvo ponaπanje ili rezultat natjecanja izmeu visokoπkolskih ustanova ili jedno-stavno nesigurnost u ono πto se zapravo krije iza pojma 'digitalna knjiænica'.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM235

236

PodruËje primjene Perspektive unutar podruËja primjene Broj LIS programa

ALATI temeljni i napredni alati i tehnologija 13

OKRUÆENJE (nova) okruæenja 2

upravljanje znanjem 1

zajednica praktiËara u druπtvenom kontekstu 1

OBJEKTI predoËavanje informacija 1

norme 1

struktura dokumenta (strukturiran tekst/pretraæivanjeinformacija) 1

KOMBINACIJA (temeljni) alati s elektroniËkim tekstom 1

(temeljni) alati s Ëuvanjem 1

(temeljni) alati s upravljanjem znanjem, poslovnim okruæenjem 1

(temeljni alati) s okruæenjima 1

(temeljni alati) s digitalnim kontinuitetom 1

(napredni) alati s klasificiranim i objektnim pristupom, Ëuvanjem,(pojavom) teoretskih pristupa, izgradnjom zajednice 1

formati za objekte i dokumente s (naprednim) alatima 1

digitalni kontinuitet s upravljanjem multimedijom 1

digitalni kontinuitet s alatnim pristupom 1

kategorizirani (fenomen digitalne knjiænice) s nekim alatima 1

kategorizirani (fenomen digitalne knjiænice) s normama,alatima, Ëuvanjem 1

kombinacija pristupa (alati, administracija, norme,Ëuvanje elektroniËkog zapisa) 1

kombinacija pristupa (arhivi, upravljanje znanjem,koriπtenje i korisnost, studije medija) 1

Ëuvanje i struktura dokumenata 1

Ta tablica pokazuje da se veÊina ustanova koncentrira na alate za izgradnjudigitalnih knjiænica. Takav pristup naglasak stavlja na funkcionalnost koriπtenja

TABLICA 3. PodruËja primjene za sadræaje vezane uz digitalne knjiænice uprogramima knjiæniËne i informacijske znanosti. (N=34 programa za koje su sepodruËja primjene mogla odrediti na osnovi analize informacija pronaenih namreænim stranicama)

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM236

237

tehnologije u stvaranju knjiænica, a katkad i na mreæe i umreæavanje te nastanakmultimedija. Pristup okruæenja naglasak stavlja na digitalne knjiænice u druπtvenomi kulturoloπkom okruæenju te njihov odnos sa zajednicama praktiËara (pojavadigitalnog knjiæniËarstva kao profesionalnog usmjerenja) i organizacijskim kon-tekstom (koncentracija na upravljanje znanjem i poslovnim informacijama).Objektni pristup (ukljuËujuÊi Ëuvanje i digitalni kontinuitet) æariπte je ponekihprograma. Pojavljuje se i kombinirani pristup u kojem postoji nekoliko æariπtapaænje, πto je, pretpostavljamo, ili rezultat zajedniËkih napora i razvoja plana iprograma ili je rezultat interesa odreene visokoπkolske ustanove. Neke od fasetafenomena digitalne knjiænice koje se pojavljuju u tim kombiniranim pristupimamogu se shvatiti kao buduÊi razvojni pravci digitalnih knjiænica, poput naglaπeneprisutnosti pitanja pohrane i Ëuvanja ili digitalne knjiænice kao posrednika zajednice.

Primjeri. SljedeÊe visokoπkolske ustanove izdvojene su kao predstavnici razliËitihnovih pristupa obrazovanju iz podruËja digitalnih knjiænica:

University of British Columbia. School of Library, Archival, and InformationStudies (Vancouver, British Columbia) kombinira digitalni kontinuitet s alatnimpristupom (autorstvo multimedije). Iako se digitalne knjiænice nigdje izrijekomne spominju, nekoliko kolegija bavi se pitanjima norma za metapodatke,statusom digitalno prenoπenih informacija te ulogom digitalnih knjiænica uupravljanju kulturnom baπtinom.University of California, Los Angelesu, Department of Library and Informa-tion Science pokriva nekoliko pristupa koji naglaπavaju alate, administraciju,norme i Ëuvanje.Florida State University, School of Information Studies (Tallahassee, FL) otkriva(unutar kategoriziranog pristupa) zanimljivu multidisciplinarnu perspektivudizajna digitalnih knjiænica.University of Illinois, Graduate School of Library and Information Science(Champaign, IL) uvelo je zanimljivu kombinaciju muzejske informatike itradicionalnih pristupa nastavi digitalnih knjiænica, ukljuËujuÊi ovdje i kolegijeo nastajanju elektroniËkog teksta. Dio naglaska nastave stavlja se na sadræajeunutar muzejske informatke i projektnog rada. Informacijska se tehnologijasusreÊe na dodiplomskoj razini, a dizajn elektroniËkog teksta na diplomskoj.Naglasak se stavlja na projektno uËenje i primjenu, dostupnost te elektroniËkonakladniπtvo. Kombinira se sadræajni pristup i pristup strukturiranog teksta spristupom naprednih alata.Kent State University, School of Library and Information Science (Kent, OH)zanimljiv je sluËaj jer su nastavni sadræaji ponueni na diplomskoj razini i oninamijenjeni kontinuiranoj izobrazbi u apsolutnoj suprotnosti jedni s drugima. Idok se u prvom sluËaju radi o tradicionalnom programu, razliËite temeukljuËene u program kontinuirane izobrazbe ukljuËuju metapodatke za digitalnezbirke s kolegijima o XML-u i upravljanju sadræajem. Tu je alatni pristupizdvojen u podruËje kontinuirane izobrazbe.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM237

238

University of Michigan, School of Information (Ann Arbor, MI) ima dalekonajnapredniji program za prouËavanje fenomena digitalnih knjiænica. Tu sekombinira praktiËan program u kojem se razvijaju vjeπtine, a naglasak se stavljana napredne alate, sadræaj, promjenu formata, digitalni kontinuitet, digitalnuknjiænicu kao sredstvo izgradnje zajednice pa Ëak i na pojavu novoga teorijskogpristupa koji identificira opÊe zakone infrastrukturnog razvoja, a pritompozornost poklanja razlikama u strukturiranju znanja u razliËitim kulturama.Jedna je od jaËih strana tog pristupa da on ne bira jedan smjer razvoja, kako seto moæe pronaÊi u drugim sluËajevima koji se takoer koriste kombinacijom salatnim pristupom. Izobrazba za digitalnie knjiænice ukljuËuje postizanjestruËnosti, zajedno s kritiËkom analizom digitalnih knjiænica kao iskaza kulture.Kolegiji koji razvijaju tehnoloπke vjeπtine ukljuËeni su u modul Digitalni alati, anapredne vjeπtine razvijaju se na diplomskoj razini. Pored toga, odreeni brojkolegija o digitalnim knjiænicama razrauju specijalizirane teme vezane uzproblematiku digitalnih knjiænica. Ova visokoπkolska ustanova definira svojimprogramom novo podruËje digitalnih knjiænica. Vaæan segment nastave posveÊenje istraæivanju i razvoju. Bilo bi zapravo korisno pitati πto nije ukljuËeno u tajprogram. Teme vezane uz arhiviranje prisutne su, ali u nedovoljnoj mjeri. Iakoje tema korisnosti ukljuËena u opÊi kolegij o informacijskoj infrastrukturi, nemajasnog usmjerenja na korisnike i studije korisnika. Nema traga o svojstvimazastupanja (metapodaci) digitalnih knjiænica, ali to moæe biti uzrokovanoograniËenjima naËina na koji smo prikupljali podatke (analiza sadræaja mreænihstranica). Tradicionalni oblici knjiæniËne organizacije i pitanja dostupa slabo suprisutni u konceptualizaciji nastave digitalnih knjiænica u Michiganu, unatoËËinjenici da program naprosto zraËi inovativnom energijom s naglaskom nadruπtvenoj informatici.

Université de Montréal, École de bibliothéconomie et des Sciences de l'Infor-mation (Montréal, Québec, Canada) jedan je od programa koji dotiËe vaænateoretska stajaliπta u okviru kojih se konceptualizira nastava digitalnih knjiænica,a naglasak je ovdje stavljen na strukturirane dokumente πto usput reËenonedostaje vrlo jakom miËigenskom pristupu. Ovaj program na razini konti-nuirane izobrazbe i vjerojatno informatike ukljuËuje kolegije koji unapreujutehnoloπke vjeπtine (alatni pristup). Zastupanje dokumenata, korisnost sustavaza predstavljanje dokumenata te opÊenito organizacija informacija, zajedno spretraæivanjem informacija definitivno su jake strane ovog programa i moguposluæiti kao model razvitka buduÊnih programa.

University of North Texas, School of Library and Information Sciences(Denton, TX) jedinstveno je u izgradnji koncepta digitalne knjiænice iz kon-teksta umreæenog okruæenja. Taj bi se pristup mogao nazvati i sintetiËko-analitiËkim pristupom koji ne zapoËinje s digitalnim knjiænicama kao izoliranimfenomenom nego se koncentrira na neizravne uËinke tog fenomena. PokretaË jeprocesa kulturna preobrazba u druπtvenom okruæenju informacijskog djelovanjakoje je ovisno o tehnologiji.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM238

239

University of Pittsburgh, School of Information Sciences (Pittsburgh, PA)kombinira integrirani pristup s naglaskom na strukturu dokumenata, digitalnuzaπtitu i digitalizaciju knjiæniËne i arhivske znanstvene grae radi olakπavanjadostupnosti te uvoenje SGML/XML norma, studija korisnosti digitalnihknjiænica i drugih tema.University of Rhode Island, Graduate School of Library and Information Stu-dies (Kingston, RI) otkriva zanimljiv pokuπaj integracije tehnologije digitalnihknjiænica putem razumijevanja percepcije medija i tumaËenja novih okruæenjadigitalnih knjiænica kroz razvoj novih vizualnih medija. Taj program predstavljaodmak od alatnog pristupa, koriπtenog kao glavni odgovor na pritiske træiπta.Nemaju svi programi dovoljno sredstava da razviju specijalizirane kolegije odigitalnim knjiænicama ili takve koji bi dublje istraæivali odreenu problematiku(kao npr. Pittsburgh koji naglaπava arhivistiËka stajaliπta) ili potpuno razraenprogram kao SveuËiliπte Michigan. Iako je pristup SveuËiliπta Rhode Islandmoæda vrlo uzak, on ipak otkriva jedno zanimljivo stajaliπte koje drugi programiËesto zanemaruju, a to je usmjeravanje na vizualne informacije.Rutgers University, Department of Library and Information Science (NewBrunswick, NJ) nudi pristup obrazovanju o digitalnim knjiænicama kroz kolegijena poslijediplomskom studiju, ukljuËujuÊi ovdje i srediπnji kolegij o digitalnimknjiænicama unutar teme informacijskih sustava, s dodatnim specijaliziranimkolegijima o organizaciji informacija i nastanku multimedije. Rutgersov distri-buirani laboratorij o digitalnim knjiænicama (RDLDL)27 omoguÊava sudjelo-vanje doktorskih kandidata u istraæivanju interdisciplinarnih programa na razinicjelokupnog sveuËiliπta. Novi dodiplomski program Informacijska tehnologija iinformatika dat Êe novi kontekst za nastavu o digitalnim knjiænicama.University of California, Berkeley, School of Information Management andSystems daje model nastave digitalnih knjiænica Ëvrsto povezan s istraæivanjem irazvojem, posebice kroz seriju seminara o digitalnim knjiænicama. LIS programikoncentriraju se u prvom redu na tumaËenje istraæivanja i razvoja koje dolazi izraËunalne zajednice da bi zadovoljilo potrebe LIS diskursa. To vrlo Ëesto znaËipostavljanje digitalnih knjiænica unutar veÊ uspostavljenih druπtvenih potrebaLIS programa. Berkeley koji se simboliËki postavio izvan tih okvira namjernopropustivπi zatraæiti akreditaciju AmeriËkoga knjiæniËnog druπtva, proπiruje tajproblem povezan s digitalnim okruæenjem ne iskljuËivπi knjiæniËnu kompo-nentu. U tom je modelu srediπnja komponenta programa funkcioniranjesustava. Sadræajna je komponenta skrivena, a isto tako i ljudski posrednici tedigitalna knjiænica kao druπtvena i kulturna agencija.

27 Rutgers Distributed Laboratory for Digital Libraries.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM239

240

ZakljuËci

Na ovom bismo se mjestu mogli sloæiti s Davidom Levyjem (2000.) koji je u svojempozdravnom govoru na konferenciji ACM Digital Libraries 1999. istaknuo da je:

“sadaπnje stanje digitalnih knjiænica uvelike odreeno raËunalnom zajednicom i oËitonosi peËat njezinih interesa i vizija.”

U naπem je istraæivanju pokazano da se u nastavnim programima pojavljujeusmjerenost na alate i informacijsku tehnologiju, πto je pretpostavka alatnogpristupa identificiranog kao prevladavajuÊeg u LIS programima koji integrirajusadræaje digitalnih knjiænica u svoje nastavne sadræaje. Levy identificira podruËjaizostavljena u prvoj dekadi prouËavanja digitalnih knjiænica u kojoj se naglasakstavljao na zaπtitu. Naπi zakljuËci idu tome u prilog: iako novi modeli koje smovidjeli na SveuËiliπtima Michigan, British Columbia i Pittsburgh naglaπavaju pitanjazaπtite, premalo se pozornosti posveÊuje pitanjima sadræaja.

TrenutaËna situacija u razvoju nastave digitalnih knjiænica unutar LIS programasvrstava digitalne knjiænice u okvir tehnoloπkog konteksta. To i ne iznenauje jer sedigitalne knjiænice lako interpretiraju kao odraz svih obeÊanja tehnologije inapretka, πto je za njih prihvatljiva ideoloπka pozicija unutar LIS programa. Takoerne iznenauje pozicioniranje digitalnih knjiænica unutar konteksta uvodnihkolegija, predoËavanja znanja i arhivistike. Taj pristup pokreÊu problemi znanstvenezajednice i zajednice praktiËara. Visokoπkolske ustanove koje imaju najmanjistupanj ukljuËenosti sadræaja digitalnih knjiænica u svoje programe (vidljivo pobroju ponuenih kolegija) obiËno ukljuËuju te sadræaje unutar kolegija o infor-macijskoj tehnologiji ili uvodnih kolegija.

Meutim, postoje i alternativna mjesta za obrazovne sadræaje o digitalnimknjiænicama, i ona nemaju nikakve veze s knjiæniËnom i informacijskom znanoπÊu.Naπa je elektroniËka anketa pruæila samo mali uvid u ta alternativna rjeπenja. Moæeih se naÊi u odsjecima za raËunalnu znanost, medicinsku informatiku (Oregon), naSveuËiliπtu Virginija, na novom poslijediplomskom studiju iz podruËja digitalnihhumanistiËkih znanosti. Odsjeci za raËunalnu znanost zapravo kroz istraæivanjadigitalnih knjiænica pruæaju vrlo jaku obrazovnu komponentu, no naπe istraæivanjenije ukljuËilo i taj segment. Meutim, stupanj angaæiranosti raËunalne zajedniceoko pitanja digitalnih knjiænica silno je velik. To se moæe zakljuËiti i samo na osnoviletimiËnog prouËavanja programa Prve ACM/IEEE-CS zdruæene konferencije odigitalnim knjiænicama (JCDL 2001) te njezinih prethodnica koje su u proπlosti tadva udruæenja organizirale kao zasebne konferencije. U tisuÊama radova koji supredstavljeni na tim konferencijama najveÊi su broj priredili raËunalni struËnjaci.To se dakako mora odraziti i na nastavne programe koji se nude na njihovimustanovama, u formalnom ili u neformalnom obliku.

Nastava digitalnih knjiænica koja se izvodi u dva podruËja, s jedne strane uknjiæniËnoj i informacijskoj zajednici, a s druge u raËunalnoj zajednici, nema ponaπem miπljenju, jedna s drugom niπta zajedniËko. To je izravan rezultat razvojneprakse digitalnih knjiænica u knjiæniËnom okruæenju te istraæivanja digitalnihknjiænica koje financiraju programi identificirani u dijelu posveÊenom logiËkoj

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM240

241

utemeljenosti. Iako su i jedni i drugi u istom planetarnom sustavu, jedni su naVeneri, dok su drugi na Marsu.

No, vratimo se sada ukupnoj problematici. Problematika svrhe digitalnihknjiænica koja se sagledava iz komunikacijskog kruga stvaranja, organizacije,distribucije, Ëuvanja i koriπtenja zapisa znanja te samog znanja, treba naÊi svojemjesto u nastavnim sadræajima posveÊenim digitalnim knjiænicama. Ako æelimo imati:

zbirke sa “srodnim uslugama” (Arms, 2000.)trajne zbirke digitalnih djela “spremne za ekonomiËnu uporabu od strane definiranezajednice ili skupine zajednica” (vidjeti definiciju Federacije digitalnih knjiænica∑ DLF) ilizbirke koje “stvara, prikuplja i organizira zajedica korisnika (i za koju se stvara,prikuplja i organizira)” te funkcionalne moguÊnosti digitalnih knjiænica koje Êe“zadovoljavati informacijske potrebe i koriπtenja te zajednice” (Borgman, 1999.,2000.),

tada nastava digitalnih knjiænica treba viπe pozornosti posvetiti razumijevanjuzbirka, korisnosti postojeÊih digitalnih knjiænica te njihovoj druπtvenoj i kulturnoj ulozi.

U ovom trenutku, nastava digitalnih knjiænica joπ uvijek ne raspravlja opitanjima poput: Za πto je digitalna knjiænica stvorena? Kakvo je znaËenje zbirke ukontekstu digitalne knjiænice (koje je postavio Lee, 2000.)? Kakvi se problemivezuju uz dostupnost? Na koji se naËin koriste digitalne knjiænice? Trebaju li se imogu li se uopÊe koristiti? Na koji se naËin vrednuju? Kakvi su njihovi utjecaji nazajednice korisnika i njihove zadatke? Ili “Upravljanje digitalnim pravima: ©to toznaËi za knjiænice?” (naslov pozdravnog govora Pamele Samuelson, profesoriceupravljanja informacijama i pravnim pitanjima sa SveuËiliπta Berkeley, na konfe-renciji o digitalnim knjiænicama, spomenutoj ranije). Ta pitanja nemaju nikakveveze s tehnologijom i treba im se u odreenoj mjeri posvetiti pozornost u nastavidigitalnih knjiænica. Naπe je miπljenje da ta nastava zahtijeva integrirani i opseæannastavni program i posebnu pozornost.

Kad bismo prihvatili Levyjevu procjenu, tada bi znanstvena i razvojna zajednicate oni ukljuËeni u nastavu digitalnih knjiænica trpjeli zbog istog nedostatka svrhe.©toviπe, moæe se oËekivati da Êe se s razvojem tog polja smanjivati razdjeljenost, apoveÊavati integracija razliËitih pristupa koje smo ovdje identificirali kao alatnipristup. Potrebe se izobrazbe znatno razlikuju od izobrazbe za 'Ëistu' knjiæniËnu iinformacijsku znanost ili 'Ëistu' raËunalnu znanost.

Obrazovanje iz podruËja digitalnih knjiænica sloæene je prirode jer ukljuËujetoliko mnogo slojeva tehnologije, a istodobno toliko onoga πto je novo u nastanku,sadræaju, zastupanju, dostupu i koriπtenju te u problematici vezanoj uz druπtvena,pravna i kulturoloπka pitanja. Iznimno je vaæno posvetiti pozornost nastavidigitalnih knjiænica i to stoga πto Êe, kao i u svim ostalim podruËjima, kvalitetanastave u konaËnici odrediti kvalitetu Ëitavog pothvata.

Prevela: Kornelija Petr

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM241

242

Biljeπke

1. Arms, W. Y. (2000). Digital Libraries. Cambridge MA : The MIT Press.2. Borgman, C. L. (1999). What are digital libraries? Competing visions. // Information

Processing & Management, 35, 3, 227∑243.3. Borgman, C. (2000). From Gutenberg to the Global Information Infrastructure: Access to

information in the networked world. Cambridge, MA : MIT Press.4. Lesk, M. E. (1997). Practical digital libraries : books, bytes, and bucks. San Francisco :

Morgan Kaufman.5. Lee, Hur-Li. (2000). What is a collection? // Journal of the American Society for Informa-

tion Science, 51, 12, 1106∑1113.6. Levy, D. A. (2000). Digital Libraries and the problem of purpose. // Bulletin of the Ameri-

can Society for Information Science, 26, 6, 22∑26.7. Licklider, J. C. R. (1965). Libraries of the future. Cambridge, MA : MIT Press.8. Mackie-Mason, J.K. ; J. F. Riveros ; M. S. Bonn ; W. P. Lougee. (1999). A Report on the

PEAK Experiment: usage and economic behavior. // D-Lib Magazine, 5, 7∑8. http://www.dlib.org/dlib/july99/mackie-mason/07mackie-mason.html

9. Raitt, D. (2000). Digital library initiatives across Europe. // Computers in Libraries, 20, 10,26∑34.

10. Rusbridge, C. (1998). Towards the hybrid library. // D-Lib Magazine, 6, 7∑8. http://www.dlib.org/dlib/july98/rusbridge/07rusbridge.html

11. Spink, A. ; C. Cool. (1999a). Developing digital library education: international perspectiveon theory and practice. // Digital Libraries: interdisciplinary concepts, challenges and oppor-tunities: proceeding of the Third International Conference on Conceptions of Library andInformation Science (CoLIS3), Dubrovnik, Croatia, 1999. / eds. Aparac, T. et al. Zagreb :Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, Filozofski fakultet ; Lokve: Naklada Benja, 1999. Pp 55∑62.

12. Spink, A. ; Cool, C. (1999b). Education for Digital Libraries. // D-Lib Magazine, 5, 5.http://www.dlib.org/dlib/may99/05spink.html

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM242

243

Dio IV.

Tefko Saracevic: prilozi za biobibliografiju

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM243

244

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM244

245

Æivotopis

Tefko Saracevic roen je 24. studenog 1930. Njegovi su roditelji pok. ©erifSaraËeviÊ i pok. –emila ro. HasanpaπiÊ. Oæenjen je Blankom roenom Kobovac,umirovljenom knjiæniËarkom, i ima dvoje djece. KÊerka Aida Saracevic Tanakaodvjetnica je u Chicagu, a sin Alan novinar je, kolumnist San Francisko Chroniclea.

Tefko Saracevic napustio je Jugoslaviju 1957. godine otiπavπi prvo u Austriju.Kao πto sam kazuje nije otiπao iz politËkih ni iz ekonomskih razloga. Dominantanmotiv pri donoπenju te odluke bilo je oËekivanje da Êe mu se pruæiti moguÊnostiskoristiti svoje intelektualne i radne sposobnosti. Bio je voen intelektualnomznatiæeljom i æeljom da radi u visoko profesionalno organiziranome radnomokruæenju. U Sjedinjene AmeriËke Dræave uπao je dvije godine kasnije, 1959., aameriËko je dræavljanstvo dobio 1964. godine. Osobito je ponosan na svojehrvatsko dræavljanstvo.

Obrazovanje i napredovanje u poslu

Prije no πto je napustio Jugoslaviju, Tefko Saracevic studirao je elektrotehniku naSveuËiliπtu u Zagrebu. U SAD-u magistrirao je 1962. godine a doktorirao 1970. upodruËju informacijske znanosti na SveuËiliπtu Case Western, Cleveland, Ohio.Doktorirao je s disertacijom O konceptu relevantnosti u informacijskoj znanosti.

Od 1962. do 1963. radio je kao supervizor u Centru za znanstvena istraæivanjau dokumentalistici i komunikologiji na istom SveuËiliπtu, od 1963. do 1967. bio jemenadæer u Laboratoriju za usporedne sustave pri spomenutome Centru, a od1967. do 1969. radio je na pripremi doktorata. Od 1969. do 1971. docent je na©koli za knjiæniËnu znanost na SveuËiliπtu Case Western. Nakon πto je uspjeπnoproπao postupak ocjenjivanja (tenure) izabran je za izvanrednog profesora(1971.∑1975.), a zatim i za profesora (1975. ∑1985.) na istome sveuËiliπtu. Podolasku u ©kolu za komunikacijske, informacijske i knjiæniËne studije na SveuËiliπtu

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM245

246

Rutgers, izabran je u zvanje profesora I. stupnja, a zatim je 1991. napredovao uzvanje profesora II. stupnja, najviπe znanstveno-nastavno zvanje koje se dodjeljujena Rutgersu.

Znanstveni rad

Kao πto je navedeno u Predgovoru ovoj knjizi, profesor je Saracevic sustavnoobjavljivao rezultate znanstvenih istraæivanja te radove o razliËitim temama,primjerice o testiranju i evaluaciji sustava za pretraæivanje informacija, pojmurelevantnosti u informacijskoj znanosti, ljudskim vidovima interakcije Ëovjek∑strojpri informacijskim pretraæivanjima, istraæivanjima korisnika i koriπtenja u knjiæniË-noj i informacijskoj znanosti, prouËavanju vrijednosti usluga koje korisnik dobivaiz knjiæniËnih i informacijskih sustava. AmeriËka Nacionalna zaklada za znanost,Nacionalni institut za zdravlje pri ameriËkom Odjelu za obrazovanje, Savjet zaknjiæniËarstvo, Zaklada Rockefeller, Unesko i nekoliko drugih nacionalnih imeunarodnih zaklada i ustanova financijski su podræavali istraæivanja u kojima jebio glavni istraæivaË ili suistraæivaË. O rezultatima tih istraæivanja temeljito jeizvjeπtavao, a izvjeπtaji su bili πiroko odaπiljani i citirani.

Predavanje u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku 1977. godine

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM246

247

BaveÊi se temeljnim znanstvenim istraæivanjima posebno se usmjerio premateoriji i eksperimentima koji se odnose na ponaπanje ljudi pri potraæivanju,pretraæivanju i koriπtenju informacija, interakcijama Ëovjek∑stroj sa stajaliπtaËovjeka, te modeliranjem interakcijskih procesa tijekom informacijskoga pretraæi-vanja. Posebnu je paænju posvetio pojmu relevantnosti u odnosu na informaciju iinformacijske sustave te na teorijske i pragmatiËne studije vrijednosti informacijskihi knjiæniËnih usluga kao i na prirodu informacijske znanosti kao znanstvenog polja.

U primijenjenim je pak istraæivanjima u polju informacijske znanosti SaracevicprouËavao kriterije, mjerila i metode za vredovanje postignuÊa sustava za infor-macijska pretraæivanja i informacijskih sustava uopÊe. Posebna su tema njegovihznanstvenih istraæivanja korisnici i koriπtenje knjiæniËnih i informacijskih usluga.Neki njegovi eksperimenti posveÊeni su djelotvornom posredovanju u informa-cijskim sustavima i rastuÊoj uËinkovitosti pretraæivanja u velikim bazama podataka.Posljednjih godina njegovo je znanstveno i istraæivaËko zanimanje usmjereno prematemeljnim pitanjima i problemima digitalnih knjiænica, osobito obrazovanju zadigitalno okruæenje te vrednovanju digitalnih zbirki i usluga.

Aktivnost profesora Saracevica na meunarodnom planu iznimno je zanimljiva ipokazuje ne samo da se radi o znanstveniku sa πirokim dijapazonom interesa izavidnom energijom veÊ i o znanstveniku∑humanistu, koji je uvijek znao prepoznatione kojima je njegova pomoÊ potrebna. To je osobito razvidno iz njegova djelovanjakao savjetnika na projektima u zemljama u razvoju te ulozi koju je imao u razvojuπireg polja informacijskih znanosti u Hrvatskoj. Preko deset godina, potpomognutsredstvima Rockefellerove zaklade, oblikovao je, preustrojavao i vrednovao viso-kokvalitetne, a cijenom prihvatljive, medicinske informacijske sustave u zemljama urazvoju. Bio je tada gostujuÊi profesor na Ëetiri inozemna sveuËiliπta. Kao Uneskovekspert radio je s brojnim meunarodnim organizacijama te savjetovao o pitanjimaoblikovanja, razvoja i vrednovanja informacijskih sustava za knjiænice, odræao je nizseminara i predavanja te izlagao na meunarodnim skupovima u 35 zemalja. Kaoglavni pozvani predavaË izlagao je na brojnim meunarodnim konferencijama.

RadeÊi zajedno s kolegama iz gotovo cijeloga svijeta, posebnu je paænju posvetiomeunarodnom prenoπenju znanstvenih i tehniËkih informacija te meunarodnojprimjeni rezultata iz informacijske znanosti i informacijskih sustava. Rezultat sutakva djelovanja brojni izvjeπtaji koje je priredio profesor Saracevic. Za Uneskoizradio je poznatu i vrlo koriπtenu studiju A course in information consolidation: ahandbook for education and training in analysis, synthesis and repackaging of informa-tion (1986.). Zajedno s profesorom Paulom Kantorom, svojim kolegom i prijate-ljem sa SveuËiliπta Rutgers, i s J. D'Espozito-Wachtmann priredio je Final report onstudying the cost and value of library services (1995.), a u suradnji s L. T. Huttenlocki P. Dawson, Kantor i Saracevic izdali su iste godine priruËnik u kojemu jepredstavljena taksonomija vrijednosti proizaπla iz koriπtenja knjiænica i informacija.Godine 1998. oba su znanstvenika priredila izvjeπtaj o projektu koji je potaknuloameriËko Udruæenje specijalnih knjiænica (Special Library Association ∑ SLA) natemu vrednovanja specijalnih knjiænica i informacija.

Tefko-15 5/18/06, 8:16 PM247

248

Predavanje na SveuËiliπtu u Sarajevu 2003. godine

Na konferenciji LIDA u Dubrovniku 2005. godine

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM248

249

ProjektiOd 1970-ih Saracevic je djelovao kao glavni inspektor i izvjestitelj, direktor,

savjetnik ili glavni istraæivaË odnosno suistraæivaË, angaæiran u obuËavanju infor-macijskih struËnjaka, te kao savjetnik ili prireivaË odnosno recenzent nizaprojekata. Uz financijsku podrπku ranije navedenih zaklada i ustanova istraæivao je iizvjeπtavao o percepciji potreba za znanstvenim i tehniËkim informacijama uzemljama u razvoju, vrednovao informacijske usluge, prouËavao klasifikacijskesustave i strukturu upita pri informacijskim pretraæivanjima, a istraæivao je ipostupke tzv. prepakiranja informacija u znanosti i tehnologiji. Odreena susredstva u sklopu obrazovnih programa i programa struËnoga usavrπavanja bilanamijenjena pisanju priruËnika, a druga su usmjrena na eksperimente vezane uzkognitivne vidove traganja za informacijama i pronalaæenje informacija te analizuprirode i poboljπanja interakcije knjiæniËar∑korisnik te uz online pretraæivanja sasvrhom iznalaæenja optimalnih modela opskrbe informacijama u knjiænicama.

Kao Fulbrightov stipendist u dva je navrata predavao i obavljao znanstvenaistraæivanja na SveuËiliπtu u Zagrebu i u Nacionalnoj i sveuËiliπnoj knjiænici uZagrebu (1994. i 1999.) pri Ëemu je, unatoË nedostatnim podacima, uspio provestivrijedna istraæivanja te longitudinalnu studiju o korisnicima i koriπtenju u tojknjiænici neposredno prije selidbe te nakon preseljenja u nove prostore. Usto, u taje istraæivanja ukljuËio tadaπnje studente knjiæniËarstva s Odsjeka za informacijskeznanosti u Zagrebu koji su radeÊi s njim ovladali temeljnim metodoloπkimpostupcima, zahvaljujuÊi njegovu predanom pedagoπkom radu i uvjerenju dabuduÊnost hrvatskog knjiæniËarstva i informacijske znanosti uvelike ovisi o kvali-tetnim mladim struËnjacima.

Posljednje dvije godine marljivo priprema pregledne radove o problematicirelevantnosti u okruæenju digitalnih zbirki i usluga (Relevance moves to digital libra-ries: what can be synthesized from relevance studies over last 30 years?) koji Êe bitiobajvljeni u uglednom godiπnjaku Advances in Librarianship i vodeÊem ameriËkomËasopisu u polju informacijskih znanosti JASIS-u.

Nastavna djelatnost

Viπe od tri desetljeÊa profesor Saracevic ukljuËen je u pouËavanje te vrednovanje,oblikovanje i preoblikovanje nastavnih planova i programa u knjiæniËnoj i informa-cijskoj znanosti. Njegovo je zanimanje napose usmjereno interdisciplinarnimodnosima i komuniciranju izmeu znanstvenika u polju informacijske znanosti idrugim srodnim disciplinama, osobito knjiæniËne znanosti i raËunalne znanosti, tesnaænijem povezivanju znanstvenih istraæivanja u informacijskoj znanosti i aka-demske izobrazbe.

Niz godina sudjelovao je u vrednovanju i oblikovanju nastavnih planova iprograma te na razvoju i preoblikovanju niza kolegija na SveuËiliπtu Case Western ina SveuËiliπtu Rutgers.

U 1970-im i sve do sredine 1980-ih godina bio je direktor (i osnivaË) Meu-narodnog programa u informacijskoj i knjiæniËnoj znanosti, usmjerenog premapotrebama zemalja u razvoju (1971.∑1985.) te glavni savjetnik za brojne doktorske

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM249

250

disertacije i Ëlan povjerenstava pri obranama (1972. ∑1985.). Bio je odgovoran zaupravljanje tim programom i za prihvat studenata (preko 500 studenata iz 40-akzemalja diplomiralo je u sklopu Programa, a mnogi su meu njima postali vodeÊistruËnjaci za knjiæniËne i informacijske djelatnosti i obrazovanje u svojim zemljama).

Tijekom tih godina profesor Saracevic predavao je predmete: Sustavi za informa-cijsko pretraæivanje, Osnove knjiæniËne znanosti, Metode pretraæivanja i pro-nalaæenja informacija, Bibliografske baze podataka, Informacijska tehnologija,Analiza informacijskih sustava i druge.

Na SveuËiliπtu Case Western (1969. ∑1985.) sudjelovao je u izvoenju doktor-skoga programa, u njegovu vrednovanju i reviziji. Na tom je studiju predavaopredmete Uvod u informacijsku znanost i Izvoenje i vrednovanje informacijskihsustava. Kao direktor Programa iz informacijske znanosti (1970. ∑1985.) bio jeodgovoran za njegovo provoenje. Taj se program razvio kasnije u glavni program©kole. Profesor je takoer djelovao i kao glavni savjetnik studentima za njihovemagistarske i doktorske radove.

Na SveuËiliπtu Rutgers (od 1985. do danas) ukljuËen je u izradu doktorskogaprograma, njegovo vrednovanje i reviziju, πto je rezultiralo cjelovitim preoblikova-njem Programa 1989. godine. Njegovi su napori doveli do osmiπljavanja novogpodruËja specijalizacije ∑ studijski modul Informacijska politika i upravljanje.Povremeno je bio koordinator za taj obrazovni modul i za modul Informacijskisustavi i strukture. Tijekom tog razdoblja vodio je ili je bio Ëlanom povjerenstva za12 obranjenih doktorskih radova. Danas predaje na doktorskom studiju predmetInformacijski i komunikacijski procesi (timski).

Vezano uz magistarski program iz KnjiæniËnih sluæbi i usluga, vrednovao je,predlagao u nekoliko navrata poboljπanja i priredio nacrt za prijedlog revizijecjelovita programa (1989.). Zajedno s kolegom Nicholasom Belkinom razvio jenovo podruËje prouËavanja i obrazovni modul Informacijsko pretraæivanje. Kolegijikoje predaje na magistarskom studiju su: Uvod u ponaπanje ljudi pri traganju zainformacijama (zajedno s N. Belkinom), Informacijske interakcije, Posredovanje itraæenje informacija, Analiza, sinteza i prezentacija u digitalnim knjiænicama.Profesor Saracevic sudjelovao je u pripremama magistarskog programa Komuni-kacijske i informacijske tehnike. ZnaËajan je i njegov doprinos u razvoju specija-lizacije u podruËju informacijskih sustava, za πto je osmislio novi kolegij koji ipredaje. Svojim je savjetima usmjeravao aktivnosti na oblikovanju novih, tzv.bolonjskih programa na Odsjeku za informacijske znanosti pri SveuËiliπtu J. J.Strossmayer u Osijeku, osobito za poslijediplomsku razinu.

Odabrani meunarodni nastupi

Od 1970. do 1978. profesor Saracevic gost je na SveuËiliπtu u Rio de Janeirou, naBrazilskom institutu za znanstvene i tehniËke informacije, gdje je predavao kolegijeInformacijsko pretraæivanje i Indeksiranje i tezaurus. Istodobno bio je savjetnik za20 obranjenih magistarskih radova na Institutu.

AmeriËka Nacionalna znanstvena zaklada imenovala ga je Ëlanom bilateralnekomisije za suradnju u informacijskoj znanosti i tehnologiji izmeu Sjedinjenih

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM250

251

AmeriËkih Dræava i Sovjetskoga Saveza (1974.), Meksika (1976.) i Egipta (1976.).Sudjelovao je u nizu susreta u tim zemljama i pripremi sporazuma.

Od godine 1974. kad je vodio regionalni teËaj za struËno usavrπavanje u poljuprimjene suvremenih tehnika za dokumentalistiku i informacijske sustave uJugoistoËnoj Aziji, koji su se odvijali na Azijskome institutu za tehnologiju uBankoku i na kojima su sudionici bili iz osam zemalja, poËinje njegovo intenzivnorazdoblje putovanja i odræavanja akademske nastave i seminara u Aziji, Africi iJuænoj Americi.

Kao Fulbrightov stipendist bio je zaduæen za konferenciju i kolokvij u sklopuprograma Universities in World Network of Information and Communication uDubrovniku 1977. i 1980., kada je i odræao predavanja o trendovima u vezi sinformacijama i bazama podataka.

U 1980-im odræao je niz pozvanih predavanja na meunarodnim konferen-cijama i seminarima, primjerice onima koje je organizirao IstraæivaËki i razvojniodjel Britanske knjiænice o baziËnim informacijskim istraæivanjima, 1983. i 1986.,zatim na 7. meu-ameriËkoj konferenciji u Brazilu, 1984. i na konferenciji uorganizaciji Meu-ameriËkog udruæenja knjiæniËara i dokumentalista u agronomiji.Bio je glavni predavaË na 1. kongresu Udruæenja afriËkih medicinskih knjiænica uSenegalu 1987. te na 1. i 2. meunarodnoj konferenciji o koncepcijama uknjiæniËnoj i informacijskoj znanosti (Tampere, Finska 1991. i Kopenhagen,Danska 1996.), na konferenciji o primjeni raËunala u knjiænicama (Zagreb, 1994.),na seminaru Obrazovanje u informacijskoj znanosti: pogled u buduÊnost (Maroko,1994.) i na desetoj godiπnjoj konferenciji korisnika CoBISSa (Maribor, Slovenija1997.) i mnogim drugima.

Kao Fulbrightov stipendist u Hrvatskoj profesor Saracevic odræao je nizpredavanja u raznim hrvatskim gradovima, na razne teme, u rasponu od koriπtenjaelektoniËkih informacijskih izvora i mreæa, korisnika i koriπtenja, primjene TQM-a,do trendova i problema u obrazovanju i oblikovanja nastavnih planova i programa.

Od 1995. aktivno se ukljuËio u skupinu Prijatelji sarajevske knjiænice koja je nameunarodnome planu nastojala potaknuti rekonstrukciju uniπtene Nacionalne iuniverzitetske biblioteke. U jesen 1995. priredio je nacrt Strateπkoga plana zarekonstrukciju knjiænice, a u kolovozu 1996. posjetio je knjiænicu i savjetovao onizu pitanja s tim u vezi.

Od 1996. godine kao predsjedatelj Programskog odbora angaæiran je okopriprema TreÊe meunarodne konferencije o koncepcijama u knjiæniËnoj i informa-cijskoj znanosti (CoLIS3), koja se odræala u svibnju 1999. u Dubrovniku. Na toj jekonferenciji, koja je na njegovu inicijativu i osobno zalaganje odræana u Hrvatskoj,predloæio pokretanje meunarodnih seminara i konferencija poznatih kao Librariesin the Digital Age ∑ LIDA. Svojim osobitim zalaganjem potaknuo je brojnestruËnjake iz SAD-a i Europe da sudjeluju na LIDA-i tako da se sedam godina zaredom u Interuniverzitetskom centru okupljaju vrhunski svjetski struËnjaci, znan-stvenici koji predstavljaju rezultate svojih istraæivanja u odnosu na kontekstdigitalnih knjiænica, praktiËari sa zanimljivim iskustvima i primjerima dobre praksete studenti u polju informacijskih znanosti, isprva samo iz Hrvatske, a danas iz sveveÊeg broja europskih zemalja, a od 2006. godine i iz SAD-a, Taywana, Maroka i dr.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM251

252

StruËne aktivnosti

Profesionalne udrugeSvjestan vaænosti i uloge profesionalnih udruga u promicanju novih ideja i dobre

prakse Tefko Saracevic aktivan je Ëlan AmeriËkog udruæenja za informacijskuznanost i tehnologiju (ASIST), Udruæenja za raËunalne strojeve (ACM) i Udruæenjaza obrazovanje u polju knjiæniËne i informacijske znanosti (ALISE) i drugih.

U ASIST-u bio je predsjedavajuÊi razdjela za sjeverni Ohio (1967.∑1968),predsjedavajuÊi Posebne interesne skupine za obrazovanje u informacijskoj znanosti(1970.∑1971.), savjetnik u Upravnom odboru, Ëlan Izvrπnog odbora, Ëlan Odboraza obrazovanje (1972.∑1974.), predsjedavajuÊi Programskog odbora pri Posebnojinteresnoj skupini za meunarodna informacijska pitanja (1982.∑1983.), presjeda-vajuÊi iste te grupe (1983.∑1984.), savjetnik u razdjelu za studente pri SveuËiliπtuRutgers (od 1986.) , te izabrani predsjednik (1989.∑1990.) i predsjednik (1990.∑1991.) ASIST-a.

UredniËki odboriProfesor Saracevic Ëlan je niza uredniπtava znanstvenih Ëasopisa. Od 1985. glavni

je urednik Ëasopisa Information Processing and Management, koji izdaje Elsevier.Redovito recenzira Ëlanke drugih autora za veÊi broj Ëasopisa i zaklada, poputFulbrighta, Savjeta za meunarodnu razmjenu znanstvenika (1985.∑1987.),ameriËke Nacionalne znanstvene zaklade, ameriËkog Odjela za obrazovanje,ameriËkog Nacionalnog instituta za zdravstvo, za Ëasopise odnosno godiπnjakeJASIS, ARIST, LISR i druge.

Od sedamdesetih je godina Ëlan brojnih i raznih uredniπtava Ëasopisa, poputprimjerice, Scientometrics, Education for Information, International Journal ofMicrographics & Video Technology te u nizovima poput Books in Library and Infor-mation Science. Savjetnik je za ureivanje u polju knjiæniËne i informacijske znanostiu nakladniËkom poduzeÊu Libraries Unlimited, a recenzira knjige u seriji Compu-ter and Information Science koju izdaje Wiley & Sons.

Nagrade i priznanja

Profesor Saracevic primio je Nagradu Gerald Salton za izvrsnost u znan-stvenoistraæivaËkome radu za 1997. godinu. Nagradu dodjeljuje Posebna interesnaskupina za pitanja informacijskoga pretraæivanja pri Udruæenju za raËunalne strojeve(SIGIR/ACM). ASIST-ova nagrada (najviπe priznanje koje dodjeljuje to udruæenje)dodjeljena mu je 1995. godine, a Odbor SveuËiliπta Rutgers dodijelio je profesoruprizanje za izvrsnost za 1991. Godine 1989. njegov je rad JASIS proglasio najboljimradom te godine, ASIST-ovo priznanje za izvanredan nastavniËki doprinos dodje-ljeno mu je 1985. Zajedno s kolegom Alanom M. Reesom primio je priznanje zanajbolji Ëlanak, koje je dodijeljeno na godiπnjemu skupu tadanjeg AmeriËkogdruπtva za dokumentaciju (danas AmeriËko druπtvo za informacijsku znanost).Jedno od prvih znaËajnijih priznanja bila je godiπnja nagrada A. Alpers za najboljegstudenta poslijediplomca koji je 1962. diplomirao na SveuËiliπtu Case Western.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM252

253

Kao predsjedavajuÊi Programskog odbora (1983.) i Posebne interesne skupineza meunarodna informacijska pitanja (1984.), primio je godiπnju nagradu dvaputa zaredom za uspjeπan rad. Kao predsjedavajuÊi Posebne interesne skupine zaobrazovanje pri ASIST-u, primio je nagradu koja je toj skupini dodijeljena zanajbolju publikaciju objavljenu te godine.

Baza podataka Web of Science biljeæi do danas 1306 citata radova profesoraSaracevica.

U studiji Mapping the intellectual structure of information retrieval studies: anauthor co-citation analysis, 1987∑1997. (autori Ding, Y., G. Chowdhury, G. and S.Foo, 1999) bio je razvrstan kao Ëetvrti meu najcitiranijim autorima u razdobljupokrivenome istraæivanjem (1987.∑1997.), i oznaËen kao jedan od najutjecajnijihautora u podruËju istraæivanja o ponaπanju korisnika pri pretraæivanju i pronala-æenju informacija.

Godine 1998. podaci o æivotu i djelovanju Tefka Saracevica uvrπteni su u 53.izdanje Marquisove publikacije Who is who in America.

U studiji Productivity of U. S. library and information science faculty: the Hayesstudy revisited (autori J. M. Budd and C. A. Seavey, 1996.) oznaËen je kao drugipojedinac s najviπe citata i kao Ëetvrti pojedinac s najviπe Ëlanaka u Ëasopisima urazdoblju 1981. do 1992. Izbor je uËinjen izmeu 459 sveuËiliπnih nastavnika upolju knjiæniËne i informacijske znanosti u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama.

U studiji Citation statistics as measure of faculty research productivity (autor R. M.Hayes, 1983.) bio je postavljen na πesnaesto mjesto izmeu 411 izabranih sve-uËiliπnih nastavnika na πezdeset ameriËkih knjiæniËnih i informacijskih odjela sobzirom na citiranost u razdoblju od 1966. do 1980.

U studiji Author coocitation: a literature measure of intellectual structure (autoriH. D. White and B. D. Griffith, 1981) prepoznat je kao jedan od 39 znanstvenikau podruËju informacijske znanosti s obzirom na vaænost radova. Njegov je radsvrstan u skupinu 'generalisti'.

Posebno priznanje za zasluge u informacijskoj znanosti dodijeljeno je profesoruSaracevicu i joπ dvojici znanstvenika na 1. brazilskom skupu o informacijskojznanosti (Rio de Janeiro, 15.∑20. lipnja 1975.), koji je u cjelosti bio posveÊenlaureatima.

Druπtvene aktivnosti

AmeriËko-hrvatsko akademsko druπtvo (AHAD)Tefko Saracevic postao je Ëlan AHAD-a u Clevelandu, dræava Ohio, 1959.

godine i od tada dvadeset je godina bio vrlo aktivan u tom druπtvo kao njegov Ëlan,Ëlan Izvrπnog odbora, sektretar (1960.∑1967.) i predsjednik (1968.∑1974.).Slijedom inicijativa hrvatskih intelektualaca koji su doπli u Sjedinjene AmeriËkeDræave nakon drugog svjetskog rata, AHAD je osnovan 1958. Njegov je glavni ciljbio poticanje i razumijevanje povijesti, kulture i aktualnih problema u Americi i uHrvatskoj i suradnja meu hrvatskim udrugama u Sjevernoj Americi. Najpre-poznatljivija meu AHAD-ovim djelatnostima bila je organizacija znanstvenihskupova na raznim sveuËiliπtima u 1960-im godinama. »lanovi ameriËkih i

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM253

254

hrvatskih akademskih ustanova i umjetnici dræali su predavanja o raznim temamaod interesa i sudjelovali u raspravama. Nabrojimo neke meu njima: Hrvati kodkuÊe i u inozemstvu (1969., deset predavanja), Hrvatska i Hrvati u πesdesetima(1961., devet predavanja), AmeriËki Hrvati (1962., dvanaest predavanja), Studije opodruËju Balkana (1963., deset predavanja, koncerti i izloæba), Juæni Slaveni ∑proπlost i sadaπnjost (1964., dvanaest predavanja), Juæni Slaveni ∑ sadaπnjost ibuduÊnost (1965., πest predavanja), Umjetnost i humanistiËke znanosti u juænoj iistoËnoj Europi (1966., πest predavanja). Na preporuku ameriËkoga Ministarstvavanjskih poslova, dr. Franjo Tuman. koji je tada bio u posjeti SveuËiliπtu Yale,pozvan je da sudjeluje u raspravi koju je organizirao AHAD. Godine 1969. profesorDalibor BrozoviÊ, kao prvi govornik iz domovine, odræao je predavanje o hrvat-skome jeziku i knjiæevnosti. Za seriju predavanja u 1971. o Hrvatskoj i sto-godiπnjemu hrvatskom exodusu bilo je predvieno sudjelovanje predavaËa izHrvatske, ali su planovi poremeÊeni u posljednji trenutak slijedom politiËkihodluka iz Jugoslavije, a 1972. AHAD je sluæbeno optuæen za svoje veze s kontra-revolucionarnom jezgrom okupljenom oko Matice hrvatske. U organizaciji svihnavedenih dogaanja Tefko Saracevic imao je aktivnu ulogu, a Ëesto je bio voditeljpanela ili moderator u raspravama.

U 1960-im i 1970-im godinama, na lokalnoj je i regionalnoj razini organiziraoniz kulturnih zbivanja vezanih uz predstavljanje hrvatskoga kulturnog nasljea.

U kabinetu na SveuËiliπtu Rutgers, New Jersey 2005. godine

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM254

255

Godinama je bio predstavnik AHAD-a pri Usluænome centru za nacionalnemanjine u Clevelandu. AHAD je takoer organizirao brojne druπtvene skupove ciljkojih je bio prikupljanje sredstava za πkolarine nadarenim studentima hrvatskogapodrijetla, meu kojima se sa zahvalnoπÊu prisjeÊamo podrπke studentima zasudjelovanje na prvoj LIDA-i, 2000. godine.

Alma Mater Alumni Croaticae (AMAC)Tefko Saracevic bio je 1989. meu osnivaËima AMAC-a, za razdjel srednjega

Atlantika. »lan je njegova Upravnoga odbora od osnutka do 1997. Od 1997.povjerenik je Koordinativnog odbora AMAC-a za Sjevernu Ameriku, sa zadaÊomda produbljuje suradnju s hrvatskim akademskim i znanstvenim ustanovama.

Od 1990-ih vrlo je aktivan zalaæuÊi se za Hrvatsku pisanjem i organiziranjemniza javnih proglasa, protesnih pisama i pisama objaπnjenja o situaciji u Hratskoj.AMAC je uz pomoÊ zaklade Sabre uspjeπno organizirao poπiljku od 10.000 knjigahrvatskim sveuËiliπnim nastavnicima i studentima. Organiziranjem raznih skupovaAMAC je takoer prikupio znatnu financijsku pomoÊ i medicinsku opremu.

Druge udrugeZa vrijeme domovinskog rata Tefko Saracevic Ëlan je AmeriËko-hrvatske

inicijative u New Yorku. Glavna svrha te organizacije bila je diseminacija informa-cija i odbacivanje optuæbi na raËun Hrvatske te utjecaj na tisak. NajveÊi uspjeh bilaje objava protesta koji su potpisali nobelovci u New York Timesu.

Godine 1992. profesor Saracevic meu osnivaËima je Meunarodne hrvatskeinicijative (MHI). Njezini Ëlanovi, 30 poznatih hrvatskih sveuËiliπnih nastavnika,znanstvenika i drugih struËnjaka iz Sjeverne Amerike i Europe odræalo je sastanke uLondonu (1992. i 1993.) i u Parizu (1994.), pripremajuÊi pritom za objavu nizmemoranduma o problemima u Hrvatskoj. Na skupu organiziranome u Europ-skome domu u Zagrebu (1993.) profesor Saracevic imao je izlaganje i sudjelovao uraspravi koja je javno pokazala da postoji potreba za kritiËkim i demokratskimdijalogom meu intelektualcima iz zemlje i iz inozemstva.

Aktivnosti u HrvatskojNakon πto je primio ameriËko dræavljanstvo i odbio jugoslavensko, Tefko

Saracevic zapoËeo je svoje redovite posjete domovini svake dvije godine, a nakon1985. i jednom godiπnje. Kao aktivan hrvatski emigrant sluæbeno nije bio dobro-doπao, stoga su se njegovi kontakti u profesionalnoj zajednici svodili na osobnekontakte. Profesor Boæo Teæak koji je u Interuniverzitetskom centru u Dubrovnikuorganizirao niz znanstvenih skupova u polju informacijskih znanosti pozvao ga jeda sudjeluje kao predavaË u Zagrebu i Dubrovniku. Kao rezultat tih veza pojavilose nekoliko Ëlanaka u hrvatskim znanstvenim i struËnim Ëasopisima, uspostavljenisu i kontakti s kolegama, napose onima mlaima za vrijeme njihova boravka uAmerici.

Nakon πto je Hrvatska proglasila neovisnot, suradnja i kontakti s kolegamapostali su izravniji. PoËeo je posjeÊivati sveuËiliπne, znanstvene i struËne ustanove,

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM255

256

dræati predavanja, recenzirati programe i Ëlanke te pomagati kandidatima pripripremanju magistarskih i doktorskih radova. Posebno je cijenjen njego stalninapor da radi sa studentima i da ih ukljuËuje u projekte koje vodi. Osobito vrijedantrag ostaju njegova predavanja u sklopu gostovanja koja su podræali Fulbrightovazaklada i hrvatsko Ministarstvo znanosti, u Zagrebu i Osijeku, dva znanstvenaprojekta o korisnicima i koriπtenju u Nacionalnoj i sveuËiliπnoj knjiænici te njegovizniman i nadahnut angaæman na pokretanju i kontinuiranom godiπnjem odræa-vanju Meunarodne konferencije Libraries in the Digital Age u Dubrovniku, Ëimeje na odreeni naËin nastavio nastojanja profesora Teæaka na okupljanju vrhunskihsvjetskih struËnjaka i studenata u polju informacijskih znanosti.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM256

257

Bibliografija radova Tefka SaracevicaKnjige i poglavlja u knjigamaSaracevic, T. (1999). Foreword. // Collins, B. ; E. Fabiano ; L. Langschied ; R. Toyama; M. Wilson. Building a scholarly communications center: modeling the Rutgers Experi-ence. Chicago : American library Association. Pp. ix-xiii.

Aparac, T ; T. Saracevic ; P. Ingwersen ; P. Vakkari (Eds.) (1999) Digital libraries: inter-disciplinary concepts, challenges and opportunities: proceedings of the Third Interna-tional Conference on Conceptions of Library and Information Science (CoLIS 3).Dubrovnik, Croatia. (UkljuËuje: Saracevic, T. Preface. Pp. XI-XVI.)

Saracevic, T. (1989). Indexing, searching and relevance. // Indexing: The state of ourknowledge and the state of our ignorance. / eds. B. Hass Weinberg. Medford, NJ :Learned Information. Pp. 102∑109.

Brenner, H. E. ; T. Saracevic. (1985). Indexing and searching in perspective. Philadel-phia, PA : National Foundation of Abstracting and Information Services. 114p.

Saracevic, T. ; J. B. Wood. (1981) Consolidation of information: a handbook on evalu-ation, restructuring, and repackaging of scientific and technical information. Paris :UNESCO, PGI-81/WS/16. 327 p.

Saracevic, T. ; G. Braga ; A. S. Quijano. (1979). Information systems in Latin America.// Annual Review of Information Science and Technology, 14, 249∑282.

Saracevic, T. (1976). Relevance: a review of the literature and a framework for thinkingon the notion in information science. // Advances in librarianship, 6, 81∑139.

Saracevic, T. (Compiler and editor). (1970). Introduction to information science. NewYork : Bowker. 751p.

»lanci objavljeni u recenziranim ËasopisimaSpink, A. ; B. J. Jansen : D. Wolfram ; T. Saracevic. (2002). From E-sex to e-commerce:Web search changes. // IEEE Computer, 35, 3, 107∑109.

Spink, A. ; D. Wolfram ; B. J. Jansen ; T. Saracevic. (2001). Searching the Web: thepublic and their queries. // Journal of the American Society for Information Science andTechnology, 52, 3, 226∑234.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM257

258

Saracevic, T. (2000). Digital library evaluation: toward evolution of concepts. // LibraryTrends, 49, 2, 350∑369. (Special issue on Evaluation of Digital Libraries.)

Jansen, B. J. ; A. Spink ; T. Saracevic. (2000). Real life, real users, and real needs: a studyand analysis of user queries on the Web. // Information Processing and Management,36, 2, 207∑227. (Special Issue: Web Research & Information Retrieval).

Saracevic, T. (1999). Information science. // Journal of the American Society for Infor-mation Science, 50, 12, 1051∑1063.

Jansen, B. J. ; A. Spink ; J. Bateman ; T. Saracevic. (1998). Real life information re-trieval: a study of user queries on the Web. // SIGIR Forum, 32, 1, 5∑17.

Spink, A. ; T. Saracevic. (1998). Human-computer interaction in information retrieval:nature and manifestations of feedback. // Interacting with Computers: The Interdisci-plinary Journal of Human-Computer Interaction, 10, 3, 241∑267.

Saracevic, T. (1997). Users lost: reflections on the past, future, and limits of informationscience. // SIGIR Forum, 31, 2, 16∑27.

Spink, A. ; T. Saracevic. (1997). Interactive information retrieval: sources and effective-ness of search terms during mediated online searching. // Journal of the American Soci-ety for Information Science, 48, 8, 741∑761.

Saracevic, T. ; P. Kantor. (1997). Studying the value of library and information services.I. Establishing a theoretical framework. II. Methodology and Taxonomy. // Journal ofthe American Society for Information Science, 48, 6, 527∑542, 543∑563.

Abels, E. G. ; P. Kantor ; T. Saracevic. (1996). Studying the value and cost of library andinformation services: applying functional cost analysis to the library in transition. //Journal of the American Society for Information Science, 47, 3, 217∑227.

Mokros, H. ; L. Mullins ; T. Saracevic. (1995). Practice and personhood in professionalinteraction: social identity and information needs. // Library and Information ScienceResearch, 17, 3, 237∑257.

Saracevic, T. (1994). Closing of library schools in North America: What role accredita-tion? // Libri, 44, 3, 190∑200.

Saracevic, T. (1991). Experiences with providing a low-cost high-quality collection ofjournals in medicine for developing countries. // INSPEL, 25, 2, 69∑98.

Saracevic, T. ; P. Kantor ; A. Y. Chamis ; D. Trivison. (1988). A study of informationseeking and retrieving. I. Background and methodology. II. Users, questions and effec-tiveness. III. Searchers, searches and overlap. // Journal of the American Society forInformation Science, 39, 3, 161∑176, 177∑196, 197∑216.28

Part I. Objavljen i u: Sparck Jones, K. ; P. Willett. (1997). Readings in informationretrieval. San Francisco : Morgan Kaufman. Pp. 175∑190.

Anderson, J. D. ; N. J. Belkin ; L. C. Lederman ; T. Saracevic. (1988). Informationscience at Rutgers: establishing new interdisciplinary relations. // Journal of the Ameri-can Society for Information Science 39, 5, 327∑330.

Saracevic, T. (1988). Selective Medical Library on Microfiche: an international experi-ment supported by the Rockefeller Foundation. // Bulletin of the Medical Library Asso-ciation., 76, 1, 44∑53.

28 »lanak je proglaπen najboljim radom objavljenim 1988. u Ëasopisu Journal of the American Society forInformation Science.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM258

259

Saracevic, T. (1986). Processes and problems in information consolidation. // Informa-tion Processing & Management, 22, 1, 45∑60.

Saracevic, T. ; J. T. Bruer. (1986). Selective Medical Libraries on Microfiche (SMLM). // International Journal of Micrographics & Video Technology, 5, 1, 1∑6.

Saracevic, T. (1986). Evaluation procedures for Selective Medical Libraries on Micro-fiche (SMLM). // International Journal of Micrographics & Video Technology, 5, 1,7∑17.

Saracevic, T. ; G. M. Braga ; A. A. Afolayan. (1985). Issues in information scienceeducation in developing countries. // Journal of the American Society for InformationScience, 36, 3, 197∑199.

Saracevic, T. (1983). The complex process of a total curriculum revision in informationand library science: a case study. // Education for Information, 1, 4, 309∑334.

Saracevic, T. (1980). Perceptions of the needs for scientific and technical information inless developed countries. // Journal of Documentation, 36, 3, 214∑267.

Saracevic, T. (1979). An essay on the past and future (?) of information science educa-tion. I. Historical overview. // Information Processing & Management, 15, 1, 1∑15.

Saracevic, T. (1979). An essay on the past and future (?) of information science educa-tion. II. Unresolved problems of 'extemalities' of education. // Information Processing& Management, 15, 4, 291∑301.

Saracevic, T, ; W. M., Jr. Shaw ; P. Kantor. (1977). Causes and dynamics in user frustra-tion in an academic library. // College and Research Libraries, 38, 1, 7∑18.

Saracevic, T. ; R. P. Fernandez. (1977) Intercommunication among physics researchgroups in Latin America. // Information Processing & Management, 13, 2, 57∑67.

Goffman, W. ; T. Saracevic. (1977) Structure and behavior of subject literature as thebase for forecasting scientific communication. // International Forum on Informationand Documentation, 2, 1, 17∑19.

Saracevic, T. (1975). Relevance: a review of and a framework for the thinking on thenotion in information science. // Journal of the American Society for Information Sci-ence, 26, 6, 321∑343.

Prevedeno na πpanjolski: (1978) u publikaciji Cuadernos de ABIESI (Mexico), 7. 72 p.Objavljeno i u: King, D. W. (Ed.). (1978). Key papers in design and evaluation ofinformation systems. White Plains, NY : Knowledge Industry. Pp 84∑106; SparckJones, K. ; P. Willett. (1997). Readings in information retrieval. San Francisco :Morgan Kaufman. Pp 143∑165.

Saracevic, T, ; L. J. Perk. (1973). Ascertaining activities in a subject area throughbibliometric analysis: application to library literature. // Journal of the American Societyfor Information Science, 14, 2, 120∑134.

Saracevic, T. (1971). Five years, five volumes and 2345 pages of the Annual Review ofInformation Science and Technology. // Information Storage and Retrieval, 7, 4,129∑139.

Saracevic, T. (1971). Selected results from an inquiry into testing of information re-trieval systems. // Journal of the American Society for Information Science, 22,2,126∑139.

Saracevic, T. (1968). Linking research and teaching. // American Documentation, 19, 4,398∑403.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM259

260

Rees, A. M. ; T. Saracevic. (1967). Towards the identification and control of variables ininformation retrieval experimentation. // Journal of Documentation, 23, 1, 7∑19.

Rees, A. M. ; T. Saracevic. (1965). The teaching of documentation at Western ReserveUniversity. // Journal of Education for Librarianship, 6, 1, 8∑13.

Radovi u recenziranim zbornicima sa znanstvenih skupovaSaracevic, T. ; M. Dalbello. (2001). A survey of digital library education. // Proceedingsof the American Society for Information Science, 38, 209∑223.Saracevic, T. ; M. Dalbello (2001). A survey of digital library education. // Proceedingsof Libraries in the Digital Age 2001. Dubrovnik, Croatia, May 23-27, 2001. 1∑14.Saracevic, T. ; L. Covi. (2000). Challenges for digital library evaluation. // Proceedingsof the American Society for Information Science, 37, 341∑350.Saracevic, T. ; A. Spink ; D. Wolfram ; H. Xie. (2000). End user information searchingon the Internet: how do users search and what do they search for? // Proceedings of theAmerican Society for Information Science, 37, 206.Kantor, P. ; T. Saracevic, T. (1999). Quantitative study of the value of research libraries:a foundation for the evaluation of digital libraries. // Proceedings of the American Soci-ety for Information Science, 36, 407∑419.Jansen, B. J. ; A. Spink ; T. Saracevic. (1999). The use of relevance feedback on theWorld Wide Web. // Proceedings of WebNet 99, Honolulu, Hawaii.Saracevic, T. (1999). Digital libraries: differing perspectives and challenges. Keynoteaddress. // Proceedings of the 21st International Conference on Information TechnologyInterfaces, Pula, Croatia, 21∑32.Jansen, B.J. ; A. Spink ; T. Saracevic. (1998). A user-centered approach to the evaluationof information retrieval effectiveness: developing the user model. // Conference on In-formation and Knowledge Management.Saracevic, T. ; P. Kantor, P. (1998). Studying the value of library and information serv-ices in corporate environments: progress report. // Proceedings of the American Societyfor Information Science, 35, 411∑420.Jansen, B. J. ; A. Spink ; T. Saracevic.(1998). Failure analysis in query construction: dataand analysis from a large sample of web queries. // Proceedings of the Third ACMConference on Digital Libraries. Pp 289∑290.Saracevic, T. (1997). Users lost: reflections on the past, future, and limits of informationscience. Summary. // Proceedings of the 20th Annual International Conference on Re-search and Development in Information Retrieval. New York : ACM Press. Pp 1∑2.Saracevic, T. (1997). The stratified model of information retrieval interaction: extensionand applications. // Proceedings of the American Society for Information Science, 34,313∑327.Saracevic, T. ; A. Spink ; M-M Wu. (1997). Users and intermediaries in informationretrieval: What are they talking about? // User modeling: Proceedings of the Sixth Inter-national Conference, UM97. New York : Springer. Pp 43∑54.Saracevic, T. (1996). Relevance reconsidered. // Information science: integration in per-spectives: proceedings of the Second Conference on Conceptions of Library and Infor-mation Science. Copenhagen : Royal School of Librarianship. Pp 201∑218.Saracevic, T. (1996). Modeling interaction in information retrieval (IR): a review andproposal. // Proceedings of the American Society for Information Science, 33, 3∑9.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM260

261

Kantor, P. B. ; T. Saracevic. (1995). Studying the value of library and information serv-ices: a taxonomy of users assessments. // Proceedings of the American Society for Infor-mation Science, 32, 35∑44.Saracevic, T. (1995). Evaluation of evaluation in information retrieval. // Proceedings ofthe 18th Annual International ACM SIGIR Conference on Research and Developmentin Information Retrieval. Special issue of SIGIR Forum. Pp 138∑146.

Spink, A. ; Saracevic. (1993) Search term selection during mediated online searching. //Proceedings of the 14th National Online Meeting. Pp 387∑397.

Spink, A. ; T. Saracevic. (1992). Sources and uses of search terms in mediated searching.// Proceedings of the American Society for Information Science, 29, 249∑255.

Spink, A. ; A. Saracevic. (1992). Where do the search terms come from? Proceedings ofthe 13th National Online Meeting. Pp 363∑373.

Saracevic, T. (1991). Information science: origin, evolution and relations. // Proceedingsof the International Conference: Conceptions of Library and Information Science: His-torical, Empirical and Theoretical Prespectives. Tampere : University of Tampere. Pp5∑27.

Prevedeno na portugalski: (1996). Perspectivas em Ciencia da Informacao (Brazil),1, 1, 41∑62.

Saracevic, T. ; H. Mokros ; L. Su ; A. Spink. (1991). Interaction between users andintermediaries in online searching. // Proceedings of the 12th Annual National OnlineMeeting. Pp 329∑341.

Saracevic, T. (1991). Individual differences in organizing, searching and retrieving infor-mation. // Proceedings of the American Society for Information Science, 28, 82∑86.

Preraena verzija objavljena je i u: Proceedings of the Symposium Applying Infor-mation Retrieval to Marked up or Structured Documents. New York : RockefellerUniversity. October 18, 1991. Pp. 27∑33.

Saracevic, T. (1990). A selective and technological approach to high-quality, low-costbiomedical information systems for developing countries. // Proceedings of the 3rd In-ternational Conference on New Information Technology. / ed. by C. C. Chen. Pp287∑296.

Saracevic, T. ; H. Mokros ; L. Su. (1990). Nature of interaction between users andintermediaries in online searching: a qualitative analysis. // Proceedings of the AmericanSociety for Information Science, 27, 47∑54.

Belkin, N. J. ; S. Chang ; T. Downs ; T. Saracevic ; S. Zhao. (1990). Taking account ofuser tasks, goals and behavior for the design of Online public Access Catalogs. // Pro-ceedings of the American Society for Information Science, 27, 69∑79.

Saracevic, T. ; L. Su. (1989). Modeling and measuring user-intermediary-computer in-teraction in online searching: design of a study. // Proceedings of the American Societyfor Information Science, 26, 75∑80.

Saracevic, T. (1988). An experiment in delivery and use of a high-quality low-cost medi-cal journal collection for developing countries. // Proceedings of the American Societyfor Information Science, 25, 10∑16.

Bellardo, T. ; T. Saracevic. (1987). Online searching and search output: relationshipbetween overlap, relevance, recall and precision. // Proceedings of the American Societyfor Information Science, 24, 11∑13.

Saracevic, T. ; A. Chamis ; D. Trivison. (1986). Research on information seeking andretrieving: a progress report. // Proceedings of the 7th National Online Meeting, 67∑72.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM261

262

Saracevic, T. ; D. Trivison ; A. Chamis ; P. Kantor. (1986). Effectiveness and efficiencyof searchers in online searching: preliminary results from a study in information seekingand retrieving. // Proceedings of the American Society for Information Science, 23,341∑349.

Saracevic, T. (1985) Consolidation of information: a concept of needed informationproducts and services for developing countries. // Proceedings of the American Societyfor Information Science, 22, 150∑154.

Saracevic, T. (1984). Measuring the degree of agreement between searchers. // Proceed-ings of the American Society for Information Science, 21, 227∑230.

Saracevic, T. (1983). On a method for studying the structure and nature of requests ininformation retrieval. // Proceedings of the American Society for Information Science,20, 22∑25.

Saracevic, T. (1982). The U. S. information science programs and foreign students:One-way or two-way street? // Proceedings of the American Society for InformationScience, 19, 265∑267.

Saracevic, T. (1981). A model for user education appropriate for developing countries. // Proceedings of the American Society for Information Science, 18, 40∑42.

Saracevic, T. (1980). A research project on classification of questions in informationretrieval. // Proceedings of the American Society for Information Science, 17, 146∑148.

Saracevic, T. (1979). Appropriate technology and appropriate information expressionsof needs from Less Developed Countries. // Proceedings of the American Society forInformation Science, 16, 91∑97.

Saracevic, T. (1978). Problems of question analysis in information retrieval. // Proceed-ings of the American Society for Information Science, 15, 281∑283.

Saracevic, T. (1977). Information science education in the 1980's? // Proceedings of theAmerican Society for Information Science, 14, 21 i microfiche 8-B7.

Saracevic, T. (1976). An information science education program oriented toward devel-oping countries. // Proceedings of the American Society for Information Science, 13,11.

Saracevic, T. (1975). Evolving notions of effectiveness of information systems. // Pro-ceedings of the American Society for Information Science, 12, 24∑25.

Saracevic, T. (1974). Questions about the notion of information utilities. // Proceedingsof the American Society for Information Science, 11, 1∑7.

Saracevic, T.; D. H. Rothenberg ; P. Stephen. (1974). A study of information utility. //Proceedings of the American Society for Information Science, 11, 234∑238.

Saracevic, T. ; E. G. Waber. (1974). A study of library users and use in a universitylibrary: selected results. // Proceedings of the American Society for Information Science,11, 245∑250.

Saracevic, T. (1973). Information technology, information systems, and informationutility. // Proceedings of the 4th Regional Congress on Documentation, InternationalFederation for Documentation, Commission for Latin America. Bogota, Columbia. Pp33∑46.

Saracevic, T. (1973). A Study of information utility: progress report on project INFUT.// Proceedings of the American Society for Information Science, 10, 203∑204.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM262

263

Saracevic, T. ( 1972). International intercommunication in information science: a studyof citation patterns. // Proceedings of the American Society for Information Science, 9.Contributed paper No. 15.

Saracevic, T. (1971). A course in information science for students in a library curricu-lum. // Proceedings of the American Society for Information Science, 8, 151∑158.

Prevedeno 1974. na portugalski u Revista Ecola Biblioteconomia, Belo Horizonte,(Brazil), 3, 1, 40∑64.

Saracevic, T (1970). Ten years of relevance experimentation: a summary and synthesisof conclusions. // Proceedings of the American Society for Information Science, 7,33∑36.

Saracevic, T. (1969). Comparative effect of titles, abstracts and full texts on relevancejudgments. // Proceedings of the American Society for Information Science, 6, 293∑299.

Saracevic, T. (1968). The effect of question analysis and search strategy on performanceof retrieval systems. // Proceedings of the American Society for Information Science, 5,185∑187.

Saracevic, T. (1967). Quo vadis test and evaluation. // Proceedings of the AmericanDocumentation Institute, 4, 100∑104.

Rees, A. M. ; T. Saracevic. (1966) The measurability of relevance. // Proceedings of theAmerican Documentation Institute, 3, 225∑234.

Saracevic, T. (1964). The Comparative Systems Laboratory at Western Reserve Univer-sity: progress report on operational procedures. // Proceedings of the American Docu-mentation Institute, 1, 427∑431.

Rees, A. M. ; T. Saracevic. (1963). The conceptual analysis of questions in informationretrieval. // Proceedings of the 1963 Annual Meeting of the American DocumentationInstitute, Part 2. Pp 175∑177.

Ostali Ëlanci u ËasopisimaSaracevic, T. (1999). Digital libraries: different perspectives and challenges. // COBISSObvestila (Slovenia), 4, 3, 1∑17. (na slovenskom)

Saracevic, T. (1996). Book review: information rich and information poor by TrevorHaywood. // Information Processing & Management, 32, 3, 392.

Saracevic, T. (1996). ASIS Award of Merit: Saracevic accepts ASIS’ highest honor: ac-ceptance address. // Bulletin of the American Society for Information Science, 22, 3,19∑21.

Saracevic, T. (1995). In Memoriam. Gerard Salton (1927∑1995). Professor of Compu-ter Science, Cornell University. // Information Processing & Management, 31, 6,787∑788.

Saracevic, T. (1995). Interdisciplinary nature of information science. // Ciencia daInformacion, (Brazil), 24, 1, 36∑41.

Saracevic, T. (1995). Origin, nature and trends in information science. // Raziskovalec =Researcher, (Slovenia), 25, 2, 10∑14. (na slovenskom).

Saracevic, T. ; P. Kantor. (1991). Online Searching: still an imprecise art. // LibraryJournal, 116, 16, 47∑51.

Saracevic, T. (1990). Charting the future of information science. // Bulletin of theAmerican Society for Information Science, 16, 4, 12∑14.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM263

264

Saracevic, T. (1986). Consolidation of information: a concept of needed informationproducts and services for developing countries. // Informatologia Yugoslavica, 18, 1∑2,1∑8.

Saracevic, T. (1982). Trends in information: data base and data base services.// ScientiaYugoslavica, 7, 3∑4, 151∑157.

Saracevic, T. (1982). Time for divorce: Setting up degree programs in information sci-ence. // Bulletin of the American Society for Information Science, 8, 5, 38.

Saracevic, T. (1980). The need for training and education of information scientists inLatin America. // UNESCO Journal for Information Science, Librarianship, and Ar-chives Administration, 2, 3, 170∑179.

Saracevic, T. (1979). Integrating education in librarianship and information science. //Quarterly Bulletin International Association Agric. Libr. & Doc. 24, 1, 1∑7.

Saracevic, T. (1978). A model of knowledge communication as a unifying frameworkfor education in librarianship and information science. // Information Reports and Bib-liographies, 7, 4∑5, 26∑34.

Saracevic, T. (1978). Information science education for the 1980's. // Ciencia daInformacao. (Brazil) 7, 1, 3∑12. (na portugalskom)

Saracevic, T. (1977). Information science education and development. // UNESCOBulletin for Libraries. 31, 3, 134∑141.

Saracevic, T. (1977). Some questions about information science education. // Bulletin ofthe American Society for Information Science, 3, 6, 19∑20.

Saracevic, T. (1976). Intellectual organization of knowledge: the American contribution.// Bulletin of the American Society for Information Science, 2, 8, 16∑18.

Saracevic, T. (1974). Information technology, information systems and information util-ity. // Ciencia da Infortnacao, 3, 1, 57∑64, (na portugalskom)

Rees, A. M. ; T. Saracevic. (1968). The impact of information science on library prac-tice. // Library Journal. 93, 19, 4097∑4101.

Ostali radovi u zbornicima sa skupovaSaracevic, T. (1994). Interdisciplinary nature of information science: Where it camefrom and where is it going? // Proceedings of Information 2000: an interdisciplinaryfuture: conference for students and professionals in the information professions.Denton, TX : University of North Texas. Pp 3∑8.

Saracevic, T. (1993). Issues of quality in information services by intermediaries: applica-tion of Total Quality Management (TQM). // Latinbase ’93, Second Forum on LatinAmerican Information. Guadalajara (Mexico) : Universidad Nacional Autonoma deMexico. Pp 29∑36.

Saracevic, T. (1991). Information seeking, searching and retrieval of scientific and tech-nical literature from con-temporary databases. // Proceedings of the 14th Symposiumon Scientific and Technical Publications. Maribor, (Slovenia) : University of Maribor.Pp 55∑65.

Saracevic, T. (1987). Cognitive patterns in online searching. // Proceedings of the 24thAnnual Symposium of the Graduate Alumni and Faculty of the Rutgers SCILS. / ed. byJ. Varlejs. Jefferson, NC : McFarland. Pp 24∑39.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM264

265

Saracevic, T. (1986). Trends in information science education in the United States. //Proceedings of the Conference on Programs in Scientific and Technical Information inUniversity Education. Villeurbanne (France) : L’Ecole Nationale Superieure deBiblotecaires. Pp 1.

Saracevic, T. ; W. Goffman. (1984). Education and training of health information spe-cialists in developing countries. // Infrastructure of an information society: proceedingsof the First International Information Conference in Egypt. / eds El-Hadidy, B. &Horne, E. E. Amsterdam : Elsevier.

Saracevic, T. (1978). Health science libraries and information services for developingcountries: problems of quality. // The Rockefeller Foundation. Coping with the bio-medical literature explosion: a qualitative approach. Pp 81∑88.

Saracevic, T. (1983). Curriculum revision in information and library science in the U.S.:integration or separation? // Proceedings of the First Asian Pacific Conference on Li-brary Science. (Taipei, Taiwan) Seoul, Korea : Cultural and Social Centre for the Asianand Pacific Region. Pp. 467∑494.

Saracevic, T. (1983). A Model of information seeking and retrieving. // Seminar onBasic Information Research. / ed. by M. Rowbottom. London : British Library Researchand Development Department. (Report No. 5823). Pp 9∑12.

Saracevic, T. (1980). An approach to selective libraries for health sciences schools indeveloped countries. // Proceedings of the Fourth International Congress on MedicalLibrarianship. Additional papers, Topic 1, 2 and 3. Pp. 27∑36.

Saracevic, T. (1979). Experiences with joint programs for training for information sci-ence with a Latin American University. // Education and Training: Theory and Provi-sion. (FID Seminar). The Hague : International Federation for Documentation, (FIDPublication 576). Pp 32∑33.

Saracevic, T. (1979). Education for information professionals in Latin America. // Pro-ceedings, Second Brazilian Conference in Information Science. Rio de Janeiro (Brazil).Pp 54 and microfiche.

Saracevic, T. (1975). An approach to information as a utility. // Perspectives in Informa-tion Science. NATO Advanced Study Institute Series. (Series E: Applied Science ; No.10). Leyden (Holland) : Noordhoff. Pp 333∑348.

TehniËki izvjeπtajiSaracevic, T. et al. (2000). NUL Survey '99. Study of users and use in the National andUniversity Library in Zagreb. (Translated in Croatian under title NSK Anketa '99.Studija korisnika i koriπtenja Nacionalne i sveuËilisne knjiænice u Zagrebu). Zagreb,Croatia, National and University Library. 118 p.

Saracevic, T. et al. (2000). NUL Survey '94. Study of users and use in the National andUniversity Library in Zagreb. (Translated in Croatian under title: NSK Anketa '94.Studija korisnika i koristenja Nacionalne i sveucilisne knjiznice u Zagrebu). Zagreb,Croatia, National and University Library. 44 p.

Kantor, P. & Saracevic, T. (1998). Valuing special libraries and information. Report of aproject for the Special Libraries Association. New Brunswick, NJ: School of Communi-cation, Information and Library Studies, Rutgers University. Published by the SpecialLibraries Association.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM265

266

Huttenlock, L.T. ; P. Dawson ; T. Saracevic ; P. B. Kantor. (1995). Derived Taxonomy ofValue in Using Library and Information Services: A manual for encoding of responses.New Brunswick, NJ: School of Communication, Information and Library Studies,Rutgers University. Technical report APLab/95∑5. Available in electronic form fro: ftp://scils.rutgers.edu/pub/APLab/Cost.Value.Study/taxonman

Kantor, P. B. ; T. Saracevic ; J. D'Esposito-Wachtmann. (1995): Studying the cost andvalue of library services: Final Report. New Brunswick, NJ: School of Communication,Information and Library Studies, Rutgers University. Technical report APLAB/94-3.Available in electronic form from: ftp://scils.rutgers.edu/pub/APLAB/Cost.Value.Study

Saracevic, T. (1990). A handbook for Comprehensive Information System in PublicHealth (CIShealth): design, marketing evaluation. New York: The Rockefeller Founda-tion, 46p.

Saracevic, T. ; P. Kantor, P. ; A.Y. Chamis ; D. Trivison. (1987). Experiments on thecognitive aspects of information seeking and retrieving. Final report for National Sci-ence Foundation Grant IST8505411. Available from: Springfield, VA: National Techni-cal Information Service, (PB87∑157699/AS), and Bethesda, MD: Education ResearchInformation Center; (ED281530), 192 p. + Appendices.

Saracevic, T. (1986). A course in information consolidation: a handbook for educationand training in analysis, synthesis and repackaging of information. Paris: UNESCO,(PG186∑WS14), 128p.

Saracevic, T. (1983). Information for small enterprises in business and agriculture. Ahandbook of a short course for public and community oriented librarians. Prepared forthe U.S. Department of Agriculture, National Agricultural Library. Cleveland, OH:Case Western Reserve University, M.A. Baxter School of Information and Library Sci-ence, 95 p.

Saracevic, T. (editor) (1980). Selective libraries for medical schools in less developedcountries:Working papers. New York : The Rockefeller Foundation, 203 p.

Saracevic, T. (1979). Integrating education in librarianship and information science withspecial reference to library schools in Brazil and Latin America. Rio de Janeiro, Brazil:Brazilian Institute for Scientific and Technical Information (IBICT), 28p.

Saracevic, T. (1976). Uganda; East African School of Librarianship: A course in docu-mentation and recommendations for curriculum. Paris: UNESCO, (FMR/CC/DBA/76/121), 65 p.

Saracevic, T. (1974). Thailand; Regional Training Course on Modern Techniques inDocumentation and Information Systems in Southeast Asia. Paris: UNESCO, (Contr.Ref. 685223), 28 p.

Saracevic, T. (1974). Brazil; A course in information retrieval at the Brazilian Institutefor Bibliography and Documentation (IBBD). Paris: UNESCO, (3054/RMO.Rd/DBA), 33p.

Saracevic, T. et al. (1968). An inquiry into testing of information retrieval systems. FinalReport for Public Health Services Grant FR∑00118. Cleveland, OH: Center for Docu-mentation and Communication Research, Western Reserve University. Available from:Springfield, VA: National Technical Information Service, (PB 179290, PB 180951).Part I 256 p., part II 224p.

Tefko-15 5/18/06, 8:17 PM266